Univerzitet u Bihau

1. UVOD Bilo koje poslovanje koje ima za cilj maksimiziranje profita, ukljuujui bankarstvo suoeno je sa makroekonomskim rizicima i mikroekonomskim rizicima.

Kontrola rizika banaka ima socijalni znaaj. Poremeaji u sektoru bankrarstva imaju

lo uticaj na cijelu ekonomiju. ta vie, izazivaju znaajne socijalne procese. Pitanje je i sa stanovita ekonomskog razvoja i sa aspekta profitabilnosti banake, koliko mogu biti visoki bankarski plasmani i koliko se rizik smije preduzeti, a da se ne ugrozi sigurnost izvrenja obaveza banaka. Ipak, banke se suoavaju takoer sa brojnim rizicima, a tipinim za ne-finansijske firme. Kada su banke u pitanju, sutinski posao je upravljanje rizicima koji nastaju od bilansnog i vanbilansnog poslovanja.Bankarski rizici su kreditni, trini, valutni, rizik solventnosti i operativni rizik. U ovom radu obraen je kreditni rizik. Postoje i razne vrste operativnog rizika kao to su kompjuterski i tehnoloki rizici, pravni rizici itd.

U centru panje bankarskog menadmenta su kreditni i trini rizici koji presudno utiu na

solventnost banke posebno u uslovima pojaane konkurencije na bankarskom i finansijskom tritu. Danas zahvaljujui savremenoj raunarskoj tehnologiji, arhiviranju baze podataka o kretanju vrijednosti parametara u prolosti, mogue je predvidjeti preuzete rizike.

Kreditni rizik se posmatra na nivou individualne kreditne linije- rizik pojedinane

transakcije ili portfolio kreditni rizik. Bitna je aktuelnost ovih istraivanja kreditnog rizika. On moe biti predstavljen kao tradicionalni problem domaih banaka je vezan za gubitke usljed kreditne delikvencije, to dovodi do problema odravanja solventnosti banaka.

1.

2. RIZIK I NEIZVJESNOST Rizik i neizvjesnost je imanentno svojstvo svakog poslovanja. Iznenadni udari na poslovanje preduzea ostavljaju traga na rezultate poslovanja koje ono postie. Jednostavno je nemogue uvijek izbjei gubitke i druge negativne pojave u poslovanju, jedino to je mogue jeste nauiti tehniku osiguranja od rizika i tehnike umanjivanja rizika. Naime, rezultati poslovanja su posljedica stohastikog, a ne deterministikog procesa, te se stoga o zatiti rizika moe govoriti samo u vjerovatosnim kategorijama. Moe se tako rei da je vjerovatnost dogaanja ili nedogaanja nekog ishoda tolika i tolika, a nikako da e se on sa sigurnou dogoditi.Neizvjesnost se razlikuje od rizika po tome to je ira kategorija od rizika i to se ne moe izraziti statistiki. Rizik je svaka neizvjesnost koja se da opisati statistiki. Za poslovanje je bitno to da se poveani rizik mora kompenzirati veom zaradom (neto profitom).

Odnos rizika i neizvjesnosti mogao bi se iskazati i manje formalno- bez vrste definicije. Rizik je misaona kategorija proistekla iz uma velikih matematiara. Neizvjesnost je empirijska kategorija koja slui kao podloga za umno ozbiljenje rizika. Ili jo krae moglo bi se rei da je rizik umno- deduktivno- apstraktna kategorija, neizvjesnost empirijska- induktivna- konkretna kategorija. Prema tome, rizik je vezan za budue ishode posmatrane pojave, odnosno poslovnog podhvata. Ako je mogu samo jedan ishod iz planiranog podhvata, tada su poznati svi elementi rezultata poslovanja. Dakle, u uslovima izvjesnosti, investitor poznaje sve faktore rezultata ulaganja i iznos ulaganja, vrijeme eksploatacije projekta, dobitak i dr. U teoriji se za investiranje u dravne vrijednosne papire navodi da predstavljaju ulaganje sa visokim stepenom izvjesnosti (sigurnosti), odnosno da je to ulaganje sa veoma malim rizikom.

Meutim, znatno ea situacija, je kada je mogue vie ishoda koji su poznati investitoru i za koje je mogue dati vjerovatnoe njihovog nastanka. To je situacija rizika. Naime, u ovoj situaciji se za istu investiciju predvia vie razliitih iznosa ulaganja, vremena eksploatacije, neto profita i za svaki iznos daje objektivna ili subjektivna procijenjena vjerovatnoa njihovog nastanka.Pored navedenih situacija, postoji i trea situacija koja postoji kada je mogue vie ishoda koji mogu biti navedeni, ali ne i vjerovatnoa nastanka tih ishoda. To je situacija neizvjesnosti i u tom sluaju investitor zbog nedovoljne informisanosti nije u stanju da procijeni vjerovarnou svakog pojedinog ishoda. Ako se ni poslije obezbijeenih dodatnih informacija situacija neizvjesnosti ne moe prevesti u rizik, u tom sluaju pri donoenju odluka moe posluiti teorija igara.

U praksi postoji i etvrta situacija, tj.kada investitor ne moe da navede ne samo vjerovatnou moguih ishoda, nego ni same ishode poduhvata. U ovom sluaju u pitanju je velika neizvjesnost, te se moe rei da je ova situacija najtea za upravu preduzea, koja treba da donese odluku. Ova situacija nastaje usljed manjkavosti informacija, znanja o ishodima (rezultatima), zbog ega ne moe biti donijeta racionalna odluka, ve samo strategija koja predstavlja pravilo za donoenje odluka.

Prema tome, razumijevanje izvora i razliitih formi rizika znaajno je ne samo sa stanovita ocjene efikasnosti ulaganja i sagledavanja mogunosti zatite, ve i zbog same tehnike kvantificiranja rizika. Stoga je potrebno, prije mjerenja i izraavanja rizika, sagledati temeljne oblike rizika.

2.1. Pojam i vrste rizika u poslovanju banke Koncept trine privrede podrazumijeva slobodno djelovanje ekonomskih zakonau domenu ponude i tranje roba, usluga, radne snage, novca i novanihvrijednosnih papira u okviru jedne nacionalne privrede - drave. U savremenim uslovima ta se sloboda, pod odreenim uslovima, proiruje i van granica jedne zemlje i podrazumijeva se pod izrazom globalizacije u meunarodnim ekonomskim i finansijskim odnosima. Naime, slobodno djelovanje ekonomskih

zakona u meunarodnim razmjerama treba shvatiti uslovno s obzirom da svaka drava unutar svojih granica ima specifinosti i manje ili vee ekonomske intervencije i ogranienja.

Polazei od navedenih trinih uslova, svaki privredni subjekt nudi svoje proizvode odnosno usluge, po pravilu, nepoznatom kupcu. U savremenim trinim privredama razvijenih kapitalistikih zemalja isti trini mehanizam djeluje i kad je u pitanju ponuda i tranja radne snage, novca ili vrijednosnih papira, respektujui pri tom specifine propise pojedinih zemalja. U takvim uslovima, niko nema stoprocentnu sigurnost da e uspeti prodati svu svoju proizvedenu koliinu proizvoda ili prodati odgovarajuu raspoloivu koliinu usluga po odgovarajuim povoljnim cijenama.

Dakle, sam nain proizvodnje i prodaja roba i usluga nepoznatom kupcu u trinoj privredi uvijek nose sa sobom odreeni stepen poslovnog rizika. Taj rizik moe biti vei ili manji, ali je injenica da je on uvek prisutan. Mogue je neke vrste rizika smanjiti i minimizirati, ali ih je nemoge eliminisati. Rizik je, kako to kae dr D. Dragi, imanentna kategorija robne proizvodnje i ne moe se eliminisati. Istraivanjem trita od strane pojedinanog privrednog subjekta, proizvodnog ili uslunog preduza ili banke rizik se moe smanjiti ili u najboljem sluaju minimizirati, ali se ne moe eliminisati.

Savremene banke u razvijenim trinim privredama kapitalistikih zemalja, kao to su banke u SAD i zemljama Zapadne Evrope, posluju u uslovima veoma otre konkurencije kako u okviru samih bankarskih institucija tako i ire ukljuujui i nebankarske institucije. Naroito veliki izazov za banke su upravo nebankarske institucije koje rade skoro sve poslove kao i banke, a ne podleu propisima koji vae za banke i koji su obino rigorozniji. Takva trina situacija

na bankarskim tritima, o kojoj smo ranije neto govorili, primorava banke i druge finansijske institucije da raznim inovacijama postiu bolje trine performanse i da budu ekonomski i finansijski snanije kako bi lake podnijele oekivani ili neoekivani rizik. Smatra se da poslovi ije se izvrenje oekuje pod normalnim uslovima ili pak poslovi za koje se oekuje da e sa sigurnou biti ostvareni - izvreni ne trpe nikakav rizik ili je on zanemariv

odnosno u granicama normale. Za takve sigurne i nepromjenljive uslove u kojima se obavljaju poslovi kae se da se poslovi obavljaju u uslovima izvjesnosti.

Meutim, moe se desiti, da se poslovi obave u veoj ili manjoj mjeri bolje ili loije nego to se oekivalo. Upravo ta odstupanja od unapred predviene vjerovatnoe jeste mogui rizik. Dakle, rizik je neto to je u sutini predvidivo, ali se ne zna u kojem se stepenu moe ostvariti u budunosti. Neizvjesnost je nepredviena promjena i nepredvieni dogaaj. Ne moe se

pouzdano mjeriti, mada postoje statistike metode kojima se mogu izraavati verovatnoe nastaka neke promjene i nekog dogaaja.

Navedena kategorizacija uslova poslovanja preko izvjesnosti, rizika i neizvjesnosti jasno ukazuje na mogue domete i granice mogunosti upravljanja poslovnim rizicima ubankarstvu.Rizike u bankarstvu treba osvjetliti sa vie aspekata kako bi se moglo njima to uspjenije upravljati.

2.2. Definisanje rizika poslovne banke

Da bi se rizik u bankarskom poslovanju mogao precizno definisati, neophodno je poznavati sutinu rizika u bankarskom poslovanju. Po pravilu, svaka neizvjesnost i neplanirano i iznenadno deavanje u pojedinim poslovnim aktivnostima banke predstavljaju rizik. Rizik moe imati materijalnu i nematerijalnu komponentu. Materijalna se moe reflektovati u gubitku djela ili cjeline neke stvari, njene funkcije, izgleda i slino, dok se rizik nematerijalne prirode moe iskazati kao gubitak dobrog ugleda ili imida. Nematerijalni rizici mogu imati uticaj i na nastanak gubitaka, ali i na status koji moe imati kasnije refleksije i uticaj na uspjeh banke.

Sa finansijske take gledita, rizik se moe najbolje razumjeti u portfolio kontekstu. Danas se portfolio u banci povezuje sa produktivnom aktivom, koja se sastoji preteno od kredita. Vlasnici ovog portfolija smatraju sadraj ovog portfolija veoma vanim posebno akcentujui dve stvari: (1) sigurnost - rizik i

(2) vrijednost portfolija. Zato je veoma vano poznavanje rizika pri odreenoj stopi kapitalizacije sredstava. Naroito je vano razumijevanje kako rizik ulazi i utie na proces stvaranja vrijednosti.

Za bankare i zajmodavce uopte portfolio neizvesnost raste sa promjenama u kamatnim stopama, promjenama depozita i sa sposobnou dunika da vrate kredite. Naravno, ove nepoznanice generiu tri bazina portfolio rizika sa kojim se banke suoavaju: (1) rizik kamatne stope, (2) rizik likvidnosti i (3) kreditni rizik. Ako bankarski menaderi kontroliu ove portfolije rizika i efikasnost poslovanja svojih firmi, oni ne moraju da brinu o insolventnosti banke ili o eventualnom neuspjehu banke.Razlikujemo rizik od neizvesnosti. Kae se da je dogaaj predmet rizika, kada postoji vie nego jedan mogui izlaz, ali su svi mogui izlazi i njihova relativna vjerovatnoa pojedinano poznati. Meutim, kada se kae da je dogaaj predmet neizvjesnosti, smatra se da ni jedan od moguih ishoda ni njihova relativna vjerovatnoa nisu poznati. Neizvjesnost je jasno nedovoljna sa take gledita donoenja odluka. U veini sluajeva podruje mogueg ishoda moe biti priblino sa puno smisla i (moda subjektivno) mogue ili mjera relativne

vjerovatnoe sluaja moe biti povezana sa svakim moguim ishodom.

Postoji niz definicija rizika. Naveemo neke definicije koje vrlo precizno, sa raznih aspekata, definiu rizik:

(1) vjerovatnoa gubitka ili izloenost gubitku;

(2) mogunost ili anse za nastanak gubitka;

(3) opasnost koja moe uzrokovati gubitak;

(4) opasni poduhvati ili uslovi koji poveavaju vjerovatnou uestalosti ili

ozbiljnosti od gubitaka;

(5) imovina ili osoba izloena gubitku;

(6) gubitak potencijalonog iznosa novane jedinice (dolara);

(7) odstupanja od stvarnih gubitaka;

(8) mogunost da stvarni gubici odstupaju od oekivanih; i

(9) psiholoka neizvesnost u odnosu na gubitak.

Sa aspekta banke, bitno je da se rizik vezuje za funkcionalno poslovanje banke odnosno za funkciju banke kao novanog posrednika izmeu onih koji imaju nezaposlen novac i onih kojima taj novac treba da bi ga uposlili. Pojave koje za konani rezultat imaju gubitak u novanom izrazu, bilo da su vezane za uspjeh obavljanja pojedinih poslova banke ili da su sumarno iskazane preko bilansa uspjeha banke, predstavljaju rizike banke.

2.3. Kvantificiranje rizika

Veina autora stoji na stanovitu da su savremene tehnike za kvantificiranje rizika utemeljene na teoriji vjerovatnoe.Mada se teorija vjerovatnoe ve due vrijeme primjenjuje u osiguranju imovine i lica , moe se rei da je njena primjena u ekonomskoj analizi novijeg datuma. Vjerovatnoa se obino definie kao omjer izmeu broja dogaaja i broja pokuaja,kad broj pokuaja tei beskonanosti-vjerovatnoa a posteriori,odnosno statika ili objektivna vjerovatnoa.Vjerovatnoa a posteriori je vjerovatnoa koja se dobije posmatranjem odreenih dogaaja.Analiza rizika ne bi se mogla primjeniti npr. na ocjenu efikasnosti ulaganja, jer bi to znailo promijeniti vjerovatnou na dogaaje koji se nikad nisu dogodili, a vjerovatno e se dogoditi samo jedanput, te iz tog razloga navedena definicija se ne moe primijeniti na predmetnu analizu. U praksi se zbog toga pri mjerenju rizika u sluaju ulaganja primjenjuje Bayesova definicija vjerovatnoe kao stepen subjektivnog uvjerenja da e se ostvariti neki dogaaj-subjektivna vjerovatnoa, a to znai da po Bayesovoj definiciji nije potreban neizvodiv pokuaj izvoditi,ve se pretpostavljada bi u sluaju kad bi se on izvodio rezultat bio kao to je subjektivno predvieno.Valja istai, da i pored razlika, subjektivna procjena vjerovatnoe nekog ishoda ne mora znatno da odstupa od objektivne vjerovatnoe. Pribliavanju subjektivnih i objektivnoh vjerovatnoa znaajno doprinosi stepen informisanosti donosioca odluka. Realno je pretpostaviti da ove procjene ne bi znaajnije odstupale od objektivnih vjerovatnoa, kad bi ih bilo mogue utvrditi, s obzirom da kod finansijskih odluka neuspjeh znai gubitak. Da bi vjerovatnoe moguih ishoda posmatrane pojave bile konzistentne potrbno je da zadovolje osnovna pravilaili aksiome rauna vjerovatnoe.

1. Prema prvom aksiomu, svakom od moguih ishoda moe se dodijeliti broj jednak ili vei od nule. Pomou ovih brojeva izraava se relativna vjerovatnoa ostvarenja pojedinanih ishoda odreenih odluka. Da bi se ovi brojevi mogli interpretirati kao vjerovatnoa moraju biti utvreni na odreeni nain, o emu govori prvi aksiom,

2. drugi aksiom postulira da se vjerovatnoa ostvarenja bilo kog od dva meusobno iskljuiva ishoda moe izraziti kao vjerovatnoa ostvarenja drugog ishoda

3. prema treem aksiomu zbir vjerovatnoe svih meusobno iskljuivih ishoda mora da bude jednak jedinici.Ovim aksiomom obezbjeuje se konzistentno mjerenje vjerovatnoe po jedinstvenoj skali, nezavisno od okolnosti i prirode dogaaja ije se vjerovatnoe izraavaju. Zajedno sa prvim aksiomom ovaj aksiom obezbjeuje da se vjerovatnoa svakog pojedinanog ishoda moraju mjeriti brojem koji je po vrijednosti 0 i 1.

Iz navedenog proizilazi da samo ako su sva tri aksioma zadovoljna, moemo smatrati da ovako odreeni brojevi izraavaju vjerovatnou ostvarenja dogaaja. Rizinost odluka moe se izraziti rasporedom vjerovatnoe ostvarenja njenih ishoda ako se polazi od izloenih aksioma. Raspored vjerovatnoe predstavlja funkciju kojom se dodjeljuje vjerovatnoa ostvarenja vrijednosti neke sluajno promjenjive.

Ako je :

Xi - sluajno promjenjiva , a

Pi - vjerovatnoa ,

tada raspored vjerovatnoa ostvarenja razliitih razliitih vrijednosti sluajno promjenjive moemo izraziti kao : PiXi.Kada posmatramo jednu dionicu, temeljno pitanje koje se namee je: kolika je vjerovatnoa da e posmatrana dionica imati odgovarajuu stopu ukupnog prinosa u nekom buduem posmatranom vremenskom razdoblju. Kada smo u mogunosti da ispitamo vjerovatnou vie rezliitih stopa prinosa dobiemo prekidanu distribuciju vjerovatnoe stope ukupnog prinosa za posmatranu dionicu.Diskretan raspored vjerovatnoe je raspored promjenjive koja moe uzimati ogranien broj vrijednosti.Meutim, ukupna stopa prinosa moe imati razliite vrijednosti, to zavisi od promjene cijena dionice i isplaenih dividendi. Kada se tome doda i neizvjesnost u pogledu isplate i veliine dividende slijedi da je realno pretpostaviti vrlo veliki broj razliitih mogunosti stopa ukupnog prinosa u pretpostavljenom obimu.Stoga je kontinuiran raspored vjerovatnoe realniji za opis rasporeda vjerovatnoe ukunog prinosa na dionice. Bitno je istai, da u skladu sa pravilima rauna vjerovatnoe i kod kontinuiranog i kod diskretnog rasporeda vjerovatnoe, iznos svih vjerovatnoa je jednak jedinici. Ipak,kod kontinuiranog rasporeda, vjerovatnoa dobijanja konkretne vrijednosti sluajno promijenjive jednaka je nuli, te se moe govoriti samo u vjerovatnoama dobijanja vrijednosti sluajno promjenjive u pojedinim intervalima..

2.4. Vrste bankarskih rizika Generalno bankarske rizike moemo dijeliti u etiri osnovne kategorije:

1. financijski,2. operativni

3. poslovni i4. rizik dogaaja.1) Financijski rizik sastoji od dvije kategorije; isti rizik - ukljuuje rizik likvidnosti, kreditni i rizik solventnosti - rezultiraju gubitkom ako se ima ne upravlja na adekvatan nain. pekulativni rizici, druga kategorija financijskih rizika, bazirani su na financijskoj arbitrai i mogu rezultirati profitom ako je arbitraa ispravna, ili gubitkom ako je neispravna. Osnovne vrste pekulativnog rizika su rizik kamatne stope i valutni rizik.2) Operativni rizik odnosi se na ukupnu strategiju banke; organizaciju, funkcionisanje internih sistema, usklaenost poslovanja sa procedurama i mjere protiv prevare.3) Poslovni rizik povezan je s okruenjem banke, ukljuujui makroekonomsko, politiko, pravo i zakonodavno.

4) Rizik dogaaja ukljuuje sve egzogene rizike, koji u sluaju da se materijalizuju mogu ugroziti financijsku situaciju u banci. Najznaajniji predstavnici ove kategorije rizika su politiki i rizik krize bankarskog sektora u cjelini.Rizici su svojstveni bankarstvu i stalno su prisutni, manje ili vie u bankarskom poslovanju. Osnovni rizici u poslovanju banke su:

1) kreditni rizik,

2) rizik likvidnosti,

3) kamatni rizik,

4) valutni rizik,

5) rizik iz uslovnih obaveza.

3. KREDITNI RIZIK

Po prirodi posla koji obavljaju banke, glavni (primarni) rizik je kreditni rizik. Ovo je i tradicionalni rizik i odnosi se na mogunost da dati kredit ili sredstva uloena u HOV nee biti vraena u predvienom roku. Stoga su se vremenom razvile metode kojima se nastoji minimizirati ovaj rizik. U poetku ovaj rizik nastojao se smanjiti davanjem pod hipoteku razliite imovine korisnika.

Budui da su realne hipoteke esto puta bile teko unovive, kasnije se kolateral proirio na garancije razliitih (kvalitetnih) banaka, respektabilnih finansijskih ustanova i drave, koji su preuzimali obavezu povrata kredita kada to nije mogao dunik. Ipak, profitabilno poslovanje u granicama kontrolisanog rizika i na dui rok i dalje je najbolja garancija za banku i zadravanje korektnih odnosa s dunikom. I pored navedenog, supervizijska vlast nastojala je da smanji rizik banaka tako to je propisala limit zajma koji se moe dati jednom korisniku. Ovim nainom praktino se vri disperzija rizika kredita, obavezuje menadment na potivanje limita, a supervizijska ustanova u mogunosti je da vrlo lako i jednostavno kontrolie banku da li se pridrava datog propisa.

Pored propisivanja limita zajma, banke minimiziranje kreditnog rizika vre i putem selekcije traenih kredita na nain da preferiraju one kredite (i uslove njihovog odobravanja) koji e rezultirati minimalnim rizikom i diverzifikacijom plasmana kredita.

Da bi se harmonizovali propisi u vezi limita na meunarodnom planu, Bazelski komitet formulisao je zejednike stavove prudencione politike. Tim stavovima bilo je predvieno da se kredit jednom korisniku moe kretati izmeu 10% i 40 % u odnosu na visinu kapitala banke, zatim da on iznosi oko 25%. Praksa je meutim pokazala da je i ovaj iznos visok i dolo se na stanovite da gornji limit bude 10%. Finansijska kriza 2008./2009.god. pokazala je da je i ovaj iznos (10%) rizian i da e ubudue disperzija vjerovatno biti jo i vea. Da bi se pravovremeno mogla vriti kontrola izvrenih plasmana, Bazelski komitet naloio je bankama da izvjetavaju nacionalne supervizorske institucije o svim veim kreditima i to ak i onima koji su dati u okviru limita. Dakle, nadlenost za kontrolu kredita datom jednom korisniku je na nacionalnoj supervizorskoj instituciji, ali i njena obaveza da pravovremeno vri kontrolu banaka.Prema dosadanjim iskustvima, vidljivo je da je i bankama u interesu da disperziraju rizike ne samo po korisnicima ve i po geografskom obuhvatu i po granama privrede.

To je i logino, budui da nepovoljna kretanja u jednoj djelatnosti (npr. mainogradnji ) ili regionu (npr. kod Azijskih tigrova) mogu da poveaju rizike, s obzirom na povezanost finansijskog i realnog sektora. Razumljivo je da je regionalna turbulencija povezana s poslovanjem velikih banaka, a granska sa bankama ueg geografskog okvira. Kreditni rizik nastoji se minimizirati i primjenom poznatog pravila 5C. 3.1. Analiza kreditnog rizika

Kreditni rizik banke definie se kao vjerovatnoa da e budui prihod od vraanja kredita biti ispod oekivanog, mjereno standardnom devijacijom ili koeficijentom varijacije oekivanih problema. Za banku kreditni rizik u stvari znai opasnost od gubitka sredstava po osnovu plasiranog kredita, u smislu da kredit nee biti o roku vraen, bilo djelimino ili, to je najgore, u potpunosti. Kreditni rizik je rizik koji nastaje kao rezultat neispunjavanja ugovorneih obaveza prema banci. Pri ugovorenim obavezama se ovdje misli na sve plasmane banke kao i potencijalne vanbilansne obaveze. Sistem upravljanja kreditnim rizikom treba da da odgovore na sljedea pitanja: Kakav je profil klijenata (KOME su krediti plasirani), da li se rizicima povezanim s odreenim bankarskim produktima upravlja na adekvatan nain (TA se plasira), kakva je vremenska struktura plasmana koja u mnogome utie na likvidnost banke (na koji VREMENSKI PERIOD vrimo plasmane). Kreditni rizik moemo limitirati reduciranjem plasmana povezanim strankama kao i ogranienjem visine plasmana te njegovim diverzifikacijom po industrijskim sektorima i kreditnim proizvodima. Neophodno je da Nadzorni odbor donese takve politike vezane za kreditni sektor koje e osigurati detaljnu kreditnu analizu i proces odobravanja kredita, kriterije za odobravanje kredita ukljuujui kamatne stope i limite odobravanja kredita, kriterije odobravanja za pojedine nivoe menademnta, politiku kolaterala i procjene kolaterala, procedure administracije i o modeliranju i konceptima monitoringa ukljuujui podruja odgovornosti i kontrole, naina ophoenja prema izuzecima i sl.Specifine mjere za upravljanje kreditnim rizikom tipino ukljuuju tri vrste politika: politike s ciljem reduciranja kreditnih rizika ka to su politika koncentracije i velikog izlaganja kreditnom riziku, plasmane povezanim strankama i sl., drugo su politike klasifikacije sredstava na osnovu kojih aktivu izloenu kreditnom riziku svrstavamo u odreene kategorije, i trei set politika se odnosi na formiranje rezervi za kreditne gubitke na osnovu kojih vrimo rezervisanja koja treba da budu dovoljna za pokrivanje predvienih gubitaka iz kreditnog portfolia.Cilj analize kreditnog rizika za banku je zatita od gubitaka kojima je izloena. Ocjena kreditnog rizika moe biti objektivna i subjektivna. Prva je ona koja je zasnovana na usvojenoj politici i metodologiji ocjene kreditne sposobnosti i boniteta baninih komitenata, a druga (subjektivna) ocjena (procjena) kreditnog rizika je ona koja se bazira na iskustvu i intuiciji iskusnih bankarskih analitiara. Ova podjela nije striktna jer je meusobno povezana.

Kako se kreditni rizik apsolutno nemoe eliminirati, u njegovoj analizi ide se na njegovo minimiziranje,to je za banku prihvatljivo.Upravljanje kreditnim rizikom polazi od slijedeih principa:1) selekcije,

2) limitacije, i 3) diverzifikacije.

Osnovni elementi upravljanja kreditnim rizikom su slijedei:

1) identifikacija izloenosti kreditnom riziku,

2) procjena kreditnog rizika,

3) kontrola kreditnog rizika,

4) finansiranje kreditnog rizika, i

5) administracija upravljanja kreditnim rizikom.1) Ova faza podrazumjeva kreiranje stalnog procesa otkrivanja kreditnog

rizika, kako bi se mogli identificirati resursi kreditna sredstva banke za koja

je banka odgovorna.2) Procjena rizika je faza mjerenja finansijskog rizika analizom

frekvencije i obima gubitaka u prolosti uz procjenu buduih vjerovatnoa nastanka gubitka.

3) Kontrola rizika je faza potpunog eliminisanja rizika i gubitaka ili njegovo smanjivanje.

4) Finansiranje rizika je obezbjeenje adekvatnih finansijskih sredstava za sluaj nastanka rizika.

5) Administracija upravljanja rizikom podrazumijeva razvijanje adekvatnih poslovnih tehnika i postupaka kojima se najefikasnije obavlja proces upravljanja kreditnim rizikom.U procesu vrijednovanja i procjene rizika koriste se razliite tehnike i modeli simulacije tj.predvianja . Za jedan sluajan gubitak rizik moemo ovako procijeniti:

(1) Najvei mogui gubitak koji moe nastati pod pretpostavkom najgorih uslova , i

(2) Najvei vjerovatni gubitak je onaj koji se moe oekivati pod ''prosjenim'' uslovima poslovanja.Nain finansiranja kreditnog rizika odnosno gubitka na raun baninog fonda tj. kapitala je najskuplji nain i zato ga treba izbjei tj. minimizirati. Gubici po kratkoronim kreditima mogu se npr. klasificirati:

1. gubici po kreditima koji su odobreni tek nakon obuhvatnog kreditnog

istraivanja i analize, 2. gubici po kreditima koji su odobreni na osnovu neadekvatanih informacija i analiza, i 3. gubici po kreditima iza kojih su stajali motivi i interesi rukovodioca banke.Gubici pod takom (1) predstavljaju normalne rizike i gubitke kredita koji nastaju iako je profesionalno i savjesno analizirana i ocjenjena kreditna sposobnost zajmotraioca kredita.

Postoji i podjela kreditnog rizika na:

(1) rizik neizvravanja blagovremene otplate kredita, i (2) rizik nelikvidnosti dunika po kreditu (debitora).

R. Bartels navodi slijedee opte tipove okolnosti koji uzrokuju pojavu i nastanak gubitka kredita: 1) neefikasno upravljanje kreditom, 2) okolnosti u kojima se dunik nalazi, i 3) okolnosti ekonomskog okruenja.

Vezano za prvi tip okolnosti, rije je o nestrunosti i nekompetentnosti koja se ogleda u slijedeem: a) loa procjena kreditne sposobnosti, gdje zbog strune nesposobnosti da se korektno i adekvatno interpretiraju raspoloivi podaci, dolazi do stvaranja novog, dodatnog rizika.

b) izostanak otplate kredita moe se pripisati poslovnim performansama dunika, ali stvarni uzroci takvog gubitka su propusti koje je nainio kreditor u analizi kreditne sposobnosti

komitenta debitora,c) ukalkulisani rizik koji proizilazi iz same kreditne politike banke, izraavajui elju da se stekne vea dobit (profit) uz vei rizik. Kreditni rizik se moe precizno izmjeriti i na toj osnovi graduirati skalu stepena izloenosti riziku. Zato treba posmatrati svaki pojedinani kreditni

plasman kao individualni kreditni rizik, koji onda treba ukomponovati u rizik dosadanjeg i budueg poslovanja komitent.

3.2. Mjerenje kreditnog rizika poslovne banke Ostvarivanje profita podrazumeva preuzimanje odreene veliine rizika.

Preuzimanje rizika od strane banke ili kapacitet banke za preuzimanja rizika je limitiran:

(1) veliinom kapitala banke,

(2) obimom depozita banke,

(3) regulacijom i

(4) kreditnim rejtingom.Poto je limitiran, kapacitet rizika banke mora biti alociran meu njegove razliite korisnike na nain da maksimizira oekivani profit. Tipovi rizika ukljuuju izloenost kapitala riziku, rizik proizvodnje usluga i finansijske rizike (kamatne stope, kredita i finansiranja).

Kad menadment tim odlui koliki je kapacitet rizika namjenjen za finansijski rizik, onda je odgovarajui komitet (odbor) odgovoran za upravljanje tim finansijskim rizikom. Tome se moraju prilagoditi organizaciona struktura, broj zaposlenih i kompjuterska podrka da bi napori i poslovna aktivnost banke u ovom djelu bili efektivni. Bazirano na povoljnim prilikama i ansama banke, ekonomskim izgledima i prognoziranom odnosu rizik - profit, menadment odreuje osnovnu strategiju i nain alokacije raspoloivog kapaciteta rizika. Bez obzira u koji posao banka ulazi, ona mora koordinirati politike: rizika kamatne stope, kreditnog rizika i rizika likvidnosti. Ovde se neemo uputati u metode i naine mjerenja rizika kamatne stope, kreditnog rizika i rizika likvidnosti.

3.3. Mjere zatite banke od moguih rizka

Banka je jedna od rijetkih institucija koja u trinim uslovima istovremeno na sebe preuzima dvostrani poslovni rizik. Na jednoj strani rizik se manifestuje u dranju i ouvanju prikupljenih depozita privrede i stanovnitva, a na drugoj strani rizik se manifestuje prilikom plasiranja prikupljenih sredstava u kredite (kratkorone, srednjorone i dugorone kredite), hartije od vrijednosti i druge plasmane. Ovakav poloaj banke na tritu zahtijeva da banka pronae takve naine i oblike zatite od rizika koji e na najbolji nain odgovarati pojedinim vrstama depozita i plasmana.

Pri izboru naina i oblika preventivne zatite, banci stoje na izboru etiri mogua naina:

(1) distribucija i diversifikacija rizika,

(2) osiguranje kod zvaninih redovnih i specijalizovanih institucija osiguranja,

(3) samoosiguranje i

(4) prevaljivanje rizika na partnera u poslu.

(1) Distribucija i diversifikacija rizika. U vezi sa distribucijom i diversifikacijom rizika korisno se podsjetiti na dobro poznati popularni izraz ne stavljaj sva jaja u jednu korpu. Kad je u pitanju banka i njena poslovna aktivnost na podruju bilo koje vrste plasmana sredstava, ovaj princip u trinoj privredi i deregulisanom finansijskom odnosno bankarskom tritu znai veoma mnogo sa stanovita preventivne zatite banke od rizika. Teorija diversifikacije plasmana banke polazi od toga da banka smanji rizik od nastanka moguih gubitaka, a da se istovremeno ne smanji prihod banke.Plasman u jednu vrstu vrijednosnih papira moe biti neprofitabilan, ali je uvijek manja verovatnoa da e bolest zahvatiti sve vrste plasmana ili, to je jo izvjesnije, nee u istom stepenu.(2) Samoosiguranje podrazumeva sopstveni napor banke da svojim natprosjenim profitabilnim poslovanjem titi depozite privrede i graana i plasmane preko: (a) vee stope adekvatnosti kapitala od prosjene, uobiajneili propisane, (b) diversifikacijom kreditnog portfolija i drugih plasmana, (c) izdvajanjem i formiranjem posebnih rezervi rizika.(3) Osiguranje depozita i plasmana kod zvaninih organa, redovnih i specijalizovanih institucija osiguranja podrazumeva: (a) osiguranje depozita kod specijalizovanih institucija odnosno agencija, (b) osiguranje plasmana kod redovnih i specijalizovanih institucija osiguranja i (c) jemstvo i garancije drave ili centralne banke za tednju graana i inokredite.

(4) Prevaljivanje rizika na poslovnog partnera ili druge uesnike u poslu, esto podrazumeva sklapanje takvih ugovora bilo o depozitima bilo o plasmanima ili o drugim poslovnim aranmanima, gde se banka maksimalno zatiuje od nastanka rizika. Sutina teorije distribucije je da u plasiranju svojih sredstava banka ne smije ii na specijalizaciju tj. na ulaganje sredstava u samo jednu vrstu vrijednosnih papira, na primjer, dionica ili pak obveznica. Ili, ako se banka ipak odlui da investira ekskluzivno u dionice, ne treba da kupuje dionice samo poljoprivrede, pogotovu ne samo jednog poljoprivrednog preduzea. Znai, ako kupovinu dionica treba da bude banina specijalnost, onda kupovina treba da bude distribuirana, na primjer izmeu: dravnih dionica, dionica eljeznice, dionica poljoprivrede, dionica javnih i drugih preduzea.

4. BAZELSKI STANDARDI

U julu 1988. godine Bezelski komitet za bankarsku superviziju, promovisala je set

preporuka sa ciljem utvrivanja minimalnog nivoa kapitala za multinacionalne banke.

Preporuke su djelimicno bile motivisane i eljom da se utvrde standardi koje e banke na

globalnom planu staviti u ravnopravniji poloaj po pitanju visine kapitala. Na primjer, u

to vrijeme japanske banke su drale znatno manje kapitala, za razliku od ostalih banaka.

To je imalo za posljedicu da cijene kredite japanskih banaka budu znatno jeftinije od

ostalih banaka.

Bazelski standardi nisu pravne obaveze po svojoj snazi. ta vie su one izraz dobre

prakse, potvrene od strane supervizorskih kua iz raznih zemalja svijeta, koje su se

sloile da e implementirati ove standarde u njihovim zemljama. Bilo kroz mijenjanje

legislative, bilo kroz implementaciju u regulatornoj praksi.

U Evropi na primjer, standardi su implementirani kroz Direktive o adekvatnosti visine kapitala.

Bazelski komitet preporuuje da kapital mora iznositi najmanje 8% u odnosu na visinu

izloenosti portfolia banke, mjerenu ponderima rizika. Plasmani sa razliitim rizicima, se

mnoe sa pripadajuim ponderom za dati stepen rizika. Na primjer, za obveznicu

emitovanu od strane drave, ponder rizika iznosi 0%, dok za obveznicu emitovanu od

stane preduzea, ponder iznosi 100% nezavisno od procijenjene rizinosti samog

preduzea-zajmotraioca. Ovaj pristup je imao za rezultat, da obezbijeeni zajam plasiran

preduzeu rejtinga AAA klase, bude mjeren istim koeficijentom rizika , kao i

neobezbijeeni zajam plasiran preduzeu rejtinga BBB klase.

Ova neosjetljivost na rizik standarda Bazela I rezultirala je od strane banaka seljenjem zajmovnih plasmana ka rizinijim grupama, kako bi ostvarile vee premije za rizik, sa istim iznosom kapitala. Ne iznenauje injenica da banke posmatraju pravila sa stanovista maximizacije prihoda na kapital. No i pored ovog propusta u kvantifikovanju rizika, moe se rei da je ti vrijeme Bazela I bio prepoznat kao dobar kompromis. U tom vremenu tehnologija menadmenta kreditnog rizika nije bila toliko sofisticirana, za neki senzitivniji pristup utvrivanju minimuma kapitala. Tada je bio potreban kakav takav pristup, koji bi zaustavio dalju tendenciju smanjivanja kapitala banaka.

Od tada, proces alokacije kapitala prema pojedinanim kreditima postaje vie

sofisticiran, posebno budui da mnogo banaka koristi Internal rating approach. Zajmovi

za kreditiranje poslovnih aktivnosti, rangiraju se u skali od 1 do 10, gdje pozicija 1

odgovara rejtingu AAA, dok pozicija 10 odgovara otpisivanju potraivanja po osnovu

zajma.

Neke banke idu dalje pa koriste podatke o distribuciji gubitaka iz prolosti. Na temelju

toga procijenjuje se varijansa i prosjek oko koga se gubici kreu za svaku rejting klasu.

Na taj nain moe biti ustanovljena vjerovatnoa distribucije gubitaka.

4.1. Bazelski standard II

U 1999.godini Bazelski komitet je odluio da unaprijedi standarde donoene

1988.godine, u svijetlu promjena koje su imale uticaj na globalno upravljaje bankama, u

posljednjih 15 godina. Prepoznate su prednosti naunog pristupa menadzmentu kreditnog

rizika i dat je podstrek korienju sofisticiranih tehnika menadzmentu kreditnog rizika

koji omoguavaju odravanje nivoa kapitala na niem nivou.

Porast korienja kreditnih derivata, omoguava bankama da ogranie izloenost po osnovu plasmana, po pojedinim zajmotraiocima, privrednim granama, odnosno zeljama. Banke plaaju male provizije drugoj strani koja preuzima rizik u sluaju neizvrenja obaveza zajmotraioca. Derivati su primjer novih tehnika koje se razvijaju, druge se koriste kolaterizaciju i sekjuritizaciju.

Bazel II preporuuje tri razliita pristupa prilikom utvrivanja minimuma kapitala:

Standardni pristup- standardise approach , koji u osnovi ima Bazel I, sa preciznijiom kategorizacijom rizika, odnosno adekvatnih koeficijenata. Ovajpristup omoguava bankama da koriste i eksterno rangiranje i prepoznaje smanjenje rizika uslijed korienja razliitih oblika obezbjeenja.

Foundation Internal Rating based pristup omoguava bankama da reviziju sopstveni sistem rangiranja, ukljuujui utvrivanje stope vjerovatnoe neizvrenja obaveza, ali sa topom LGD, odobrenom od strane supervizora.

Advaned IRB aproach, koji podrazumijeva utvrivanje kapitala i parametara

rizika PD i LGD u reziji banke.

4.2 Operacionalizacija kreditnog rizika kroz Bazel II

Moderno bankarstno je na premisi da je manje rizino drati potrfolio koji se satoji od veeg broja zajmovnih plasmana, nego imati samo jedan plasman. S obzirom da e neki zajmotraioci dospjeti u stanje defaulta njihovi gubici imaju se pokriti prihodom ostvarenim od ostalih zajmova. Kreditni rizik je najbitniji rizik kome su banke izloene, budui da je kreditna aktivnost primarna za veinu banaka. Kreditni rizik nastaje kao mogunost da zajmotrailac nee realizovati obaveze u roku i obima u koji su ugovoreni.

Faktori koji utiu na kreditni rizik su mnogostruki a mogu se podijeliti na idiosinkratske i sistematske. Idiosinkratski rizik predstavlja mogunost loeg menadzmenta samog preduzea-zajmotraioca. Sistematski se tie optih faktora kao to su pogoranje trinih uslova, rastua inflacija, negativne kursne razlike ili poveanje konkurencije. Kreditni rizik proizilazi iz klasinog kreditiranja, garancija i kreditnih derivata. Regulaciona tijela kontroliu nivo rizika koje banke preduzimaju u poslovanju. Banke moraju dostavljati podatke o 20 najveih plasmana, kao informacije o svim plasmanima koje prevazilaze 10% kapitala banke. Mada najbitnija injenica je da regulatorna tijela zahtijevaju dranje kapitala od strane banaka na nivou, adekvatnom procijenjenom kreditnom riziku.

Parametri koji utiu na kreditni rizik izraavaju se kroz formulu:

Oekivani gubitak(EL)= Preostala potraivanja u stanju defaulta(EAD)11 x vjerovatnoa

neizvrenja obaveza(PD) x gubitak uslijed neizvrenja obaveza (LGD)

Preostala potraivanja u stanju default-a (EAD) kao to samo ime govori, predstavlja iznos glavnie sa pripadajucom kamatom, koje banka jos nije naplatila kroz proces amortizacije zajma u trenutku kad je zajmotrailac dospio u stanje default-a. Vjerovatnoa neizvravanja obaveza je vjerovatnoa da zajmotrailac nee izvriti obaveze po osnovu zajma. Vjerovatnoa se procjenjuje na osnovu frekvencije neizvrenja obaveza kod kredita sa slinim parametrima rizika (procjena samog rizika zajmotraioca, kolateral, garancije).

Gubici uslijed neizvrenja obaveza (LGD), banke eto uzimaju kolateral, odnosno obezbjeuju se kreditnim derivatima, tako da gubici ne bi bili 100% od prostalih potrivanja u stanju default-a (EAD).

4.3. Primjena Bazela II kod zemalja u razvoju

Za primjenu Bazela II moraju potojati znaajne predpostavke. Kao podrka rangiranju moraju potojati od supervizora priznate agencije za rangiranje. Odnosno u samim bankama treba potojati razvijen sistem rangiranja, standardizovan i potvren od strane supervizora. Banke moraju razvijati bazu podataka iz koje e derivirati parametre neophodne za kalkulisanje rizika. Baza podataka, mora sadravati podatke prikupljene najmanje unazad 5 godina. Pored baze podataka, mora potojati i programska podrka u smislu adekvatnih softvera, za kalkulisanje minimalno potrebnog kapitala. Takoe banka mora edukovati kadrove koje e upravljati kreditnim rizikom.

Bazel II ima dva pristupa: Standardni i IRB pristup. Banka koja primjenjuje IRB pristup mnogo je osjetljivija na rizik nego ako se primjenjuje standardni pristup. Ovo tim prije, to malo poveanje rizika, po IRB pristupu zahtijeva vee kvote dodatnog kapitala. S toga, banke sa IRB pristupom mogu izbjegavati rizinije plasmane. Banke koje pak koriste pristup nisu osjetljive na rizik kao banke koje primjenjuju IRB pristup. toga mogu preuzimati rizinije plasmane, sa relativno manje zahtijevanog kapitala. Kao rezultat toga rizinija aktiva e se konentrisati kod banaka sa Standardnim pristupom, jer e zahtijevati relativno manje kapital. Manje rizina aktiva e cirkulisati kod banaka koje primjenjuju IRB pristup, to e im omoguavati da dre kapital na relativno niskom nivou. Odatle se moe izvui zakljuak da cjelokupni sistem moe drati nii nivo kapitala od neophodnog. Zbog konentracije veeg rizika, banke koje koriste Standardni pristup mogu postati osjetljivije na negativna kretanja u ekonomiji.

Ovo je posebno znaajno kod zemalja u razvoju, gdje e banke zbog vee rizinosti zajmotraioca kao i zbog odsustva informacione podrke koristi Standardni pristup. Zemalje u razvoju e morati da razviju konzistentan sistem rangiranja, koji e biti osnova za ponderisanje aktive.

5. ZAKLJUAK Uzimajui u obzir da svako poslovanje nosi sa sobom odgovarajui rizik, tako i bankarsko poslovanje. Kreditni rizik je jedan od najstarijih rizika bankarskog poslovanja. Pored ovog postoje jo i kamatni, valutni, rizik uslovnih obaveza, kursni, rizik likvidnosti, rizik zemlje. Kontrola rizika banaka ima socijalni znaaj. Poremeaji u sektoru bankrarstva imaju lo uticaj na cijelu ekonomiju. ta vie, izazivaju znaajne socijalne procese. Pitanje je i sa stanovita ekonomskog razvoja i sa aspekta profitabilnosti banake, koliko mogu biti visoki bankarski plasmani i koliko se rizik smije preduzeti, a da se ne ugrozi sigurnost izvrenja obaveza banaka.

Kreditni rizik je rizik da potraivanja ne mogu biti realizovana na dan dospjea u njihovoj punoj knjigovodstvenoj vrijednosti. On izraava trajnu ili privremenu nesposobnost dunika (usljed likvidnosti) da u ugovorenom roku ispuni obavezu ili je u tom roku djelimino ispuni.Kreditni rizik se moe odnositi na kredite i druge kreditne instrumente (hartije od vrijednosti). Pri tome, rizinost pojedinih finansijskih operacija zavisi od razvijenosti finansijskog trita zemlje, broja i struktre finansijskih posrednika, zakonske regulative i slino.Da bi se rizik izbjegao ili barem doveo u prihvatljive granice, potrebno je analizirati i upravljati rizicima. Analiza rizika treba da ukae na kljune take i procese nastanka rizika. Rizicima mogu biti izloeni svi resursi banke, i to u vidu direktne, indirektne, izloenosti riziku kroz odgovornosti prema treim licima. Danas zahvaljujui savremenoj raunarskoj tehnologiji, arhiviranju baze podataka o kretanju vrijednosti parametara u prolosti, mogue je predvidjeti preuzete rizike. Kreditni rizik se posmatra na nivou individualne kreditne linije- rizik pojedinane transakcije ili u koncentraciji- portfolio kreditni rizik. Stoga, vano je napomenuti da se rizik ne moe izbjei ali se moe upravljati njim.6. LITERATURA1. Prof.dr.Jusuf Kumali POSLOVNE FINANSIJE Biha 2004.god

2. Prof. dr. Uro N. uri, BANKARSKI PORTFOLIO MENADMENT, Beograd 2008.

3. Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008. god

4. prof.dr. Jusuf Kumali, FINANSIJSKI MENADMENT Biha 2004 god5. Basel Committee on Banking Supervision. January (2001.) Prof.dr.Jusuf Kumali POSLOVNE FINANSIJE Biha 2004.god. str.77

Prof. dr. Uro N. uri, BANKARSKI PORTFOLIO MENADMENT, Beograd 2008., str. 373.

Prof. dr. Uro N. uri, BANKARSKI PORTFOLIO MENADMENT, Beograd 2008., str 374.

prof.dr. Jusuf Kumali, FINANSIJSKI MENADMENT Biha 2004 god., str.75

prof.dr. Jusuf Kumali, FINANSIJSKI MENADMENT Biha 2004 god., str. 76

Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008.god , str. 102.

Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008. god, str.102

Prof. dr.sc. Husein Muratovi, BANKARSTVO, 2011.god str.44

Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008. god, str 240.

Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008. god, str 241.

Prof. dr. Mehmed Alijagi, BANKARSKI MENADMENT, novembar 2008. god, str.242

Prof. dr. Uro N. uri, BANKARSKI PORTFOLIO MENADMENT, Beograd 2008., str.391

Prof. dr. Uro N. uri, BANKARSKI PORTFOLIO MENADMENT, Beograd 2008., str.399

Basel Committee on Banking Supervision. January (2001.)

Basel Committee on Banking Supervision. January (2001.)

Basel Committee on Banking Supervision. January (2001.)

PAGE 15