0

IDEA WSDC WIFIUNIVERSITY

BURCH

MREŽA

PRAVDE

GRAD

SARAJEVO

VLADA KANTONA

SARAJEVO

1

PROJEKTNI CILJ: Podići opći nivo znanja iz kulture kod građana,

posebno kod mladih ljudi.

PODCILJEVI:

Predstaviti BiH kao eminentnu kulturnu sredinu

Prezentirati kulturu BiH mladima iz cijele BiH

Potaći inovativan pristup prezentiranju kulture BiH među

mladima iz različitih lokalnih zajednica

PROJEKT:MLADI ČUVAJU KULTURNO

NASLIJEĐE BiH

SADRŽAJ:

SADRŽAJ

O projektu 1

Uvod 2

Hoćemo li u muzej? 3

Razlike nisu isplative 4

Moja lokalna zajednica je

posebna po…

5

Naši argumenti za

očuvanje kulturnog

naslijeđa

6

Sa koljena na koljeno 7

Mladi o važnosti očuvanja

kulturnog naslijeđa

8

O svom gradu ti kažem 9

Pjesmom da ti kažem 13

Umjesto kraja 14

2

Novo izdanje Debatnih novosti je nova prilika da

zajedno damo doprinos očuvanju kulturnog

naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Debatne novosti su dokaz da Bosna i

Hercegovina ima odgovorne mlade ljude kojima

je stalo da očuvaju svoj kulturni identitet.

Poštivanje međusobnih razlika je osnovno pravilo

kojim se u svome radu rukovodimo i svi zajedno

trebamo raditi više na uzajamnom uvažavanju.

Debatna zajednica BiH je mnogo puta do sada

pokazala da može raditi zajedno i da učenici iz

Banja Luke, Sarajeva, Tuzle, Mostara, Prijedora,

Konjica, Srpca… rade zajedno na promoviranju

kulturnog naslijeđa BiH.

Mladi su već predložili da državne institucija

ozbiljnije pristupe očuvanju naslijeđa i da prihvate

mlade kao ravnopravne partnere u procesu

zaštite kulturnog naslijeđa u BiH.

UVOD SMRT

Zemlja je smrtnim

Sjemenom posijana

Ali smrt

Nije kraj

Jer smrti

Zapravo i nema

I nema kraja

Smrću je

Samo obasjana

Staza uspona

Od gnijezda

Do zvijezda

Mak Dizdar

3

Evo počeo je raspust, ocjene su zaključene, svima nam

je kao lijepo. Tokom školske godine smo jedan dan išli

u Muzej. Oni koji su išli u Muzej su bili oslobođeni

nastave. Išli smo skoro pa svi.

Nedavno sam imala priliku da sa nekoliko svojih

prijatelja posjetim jedan muzej u Sarajevo. Besplatno.

Da, vrlo je bitno naglasiti da je posjeta bila besplatna.

Odnosno, da je trebala biti. I tako. Nazvala sam

desetak svojih prijatelja koji su na raspustu i koji

trenutno nemaju nikakve obaveze. Svi su odlični i

vrlodobri đaci koji, recimo, imaju dobro opće

obrazovanje. Niko od njih nije pristao ići sa mnom u

muzej, a mnogi su istakli da su prethodno išli samo da

ne bi morali ići u školu. Znači, radi se o odličnim i

vrlodobrim đacima.

Ja sam na kaju otišla sama. Bilo mi je lijepo, ali to nije

poenta moje priče. Poenta je da će uskoro svoje

srednjoškolsko obrazovanje završiti generacija mladih

koji muzeje posjećuju samo kako bi izbjegli školske

obaveze. Jesu li muzeji postali nužno zlo u svijesti

mladih? Ako jesu, do kada mogu nastaviti da postoje?

Jer ako već sada mladi neće da idu u muzeje za nekih

dvadeset godina će možda htjeti da muzeji i ne

postoje. Ko nam garantuje da će za trideset godina

muzeji postojati?

Znači li ovo da imamo pametne telefone ali nemamo i

pamet koja bi nam rekla da u muzeje trebamo ići, da

trebamo ponekad posjetiti neku izložbu, da kino nije

bauk i da kultura nije na prodaju. Ili možda jeste? Ako

jeste, koliko košta?

HOĆEMO LI U MUZEJ? PRED SMRT

Agonija kao zlatni

prah se vije,

Vrh mene leprša

jedan žuti cv’jet.

Još nikad nije ljepše

mirisala

Moja mala izba – moj

veliki svijet.

Slaba moja ruka k

žutom cv’jetu teži,

Hvatajući ga tako

lijep i žut.

Ali zalud napor, cvijet

od mene bježi,

I opet mi pada na

prsa i skut.

I ja sam opijen s

njegova daha-

Dok Velike Gospe iz

žutog praha

Pojavi se lik

Musa Ćazim Ćatić

4

Živim u jednoj maloj lokalnoj zajednici u Bosni i Hercegovini. Može se reći da svako

zna svakoga i da smo dosta povezani jedni sa drugima. Dijelimo i tugu i sreću i

mislim da bi svaka zajednica u BiH trebala biti ovakva. Vrijedni smo i dosta radimo.

Uglavnom živimo od poljoprivrede. Oni malo „učeniji” rade u gradu koji je blizu.

Ono po čemu je prepoznatljiva moja lokalna zajednica jeste da će vam svako

pomoći kada god vam pomoć zatreba i da nikome nije važno kako se neko zove.

Čudno da ovo spominjem, zar ne? Nije. Ono što je čudno jeste da u BiH postoji

jedna lokalna zajednica u kojoj žive Saša, Katarina i Muhamed i svi jedni drugima

pomažu koliko je moguće. No, za nas skoro niko nije čuo. Htjeli smo mi da o nama

snimi bilo koja televizija prilog kako bismo pozitivnom pričom nadahnuli druge da

se okanu nacionalizma i da normalno žive bez mržnje.

Nismo uspjeli. A nema kome se nismo obratili. Veće televizijske kuće su nam rekle

da smo „predaleko” i da im se „ne isplati dolaziti” radi „malog priloga”. Manje

televizijske kuće su nam rekle da „ne smiju” govoriti o nama i da neće da

„talasaju” i da se „petljaju” u višu politiku. Dobro, možda sam malo pojačala

njihove riječi. A prije nego me pitate, ne, nemamo ove odgovore u pismenoj formi.

Naše televizijske kuće su dovoljno pametne da ipak ne napišu da nas ne žele

podržati jer promoviramo zajedništvo.

Ali ja vas sada pitam, ako nemamo zajedništvo šta imamo? Ako nemam doktora

Hazima koji će doći da obiđe pacijenticu i iza pola noći jer ima visoku

temperaturu, ako nemam vozača Dragana koji će od komšinice Subhe prebaciti

krompir na pijacu da može prodati i preživjeti, ako nemam komšinicu Katarinu koja

pravi najbolje uskrne kolače i dijeli ih sa svima, šta imam?

Napoznati autor

RAZLIKE NISU ISPLATIVE

5

Neću vam puno filozofirati o Livnu. Sve značajnije podatkemožete vrlo lako pronaći na internetu. Mada trebate bitioprezni jer je dosta kontradiktornih podataka. No, zbogčega je moja lokalna zajednica posebna? Vjerovatnoočekujete neki značajan govor i ko zna kakvo već pisanje oposebnosti lokalne zajednice: te ova znamenitost, te onaznamenitost, te ova poznata osoba, te ona poznata osoba.Nije da mi toga nemamo. Imamo.

Ali ja mislim da je vrlo važnogovoriti o livanjskom siru.Da. Mogu slobodno reći daje livanjski sir, najbolji sir nasvijetu. To savršenstvo nemožete nigdje naći.Umjetnost je livanjski sir. Odobičnog mlijeka, dobiva sesir na čijem kvalitetu bipozavidjele i veće države. Iznate šta još, u odnosu nakvalitet koji ima, uopšte nijeskup. I, šta čekate? Požuritepo svoj komadić rajasadržan u livanjskom siru.

MOJA LOKALNA ZAJEDNICA JE POSEBNA PO… Bosna žubori

Bosna žubori; nad

pitomim krajem

Anđeo mira širi laka

krila -

I lahor pirka, ko da

sitnom cvijeću

Mistične priče šapće

večer mila.

Bosna žubori i ko rujne

usne

Cvijetne tiho obalice

ljubi,

Pa tamo negdje,

poput moje misli,

Kraj tvog se dvora u

daljini gubi.

Bosna žubori, a s

barčicom mojom

Nestašno sitni igraju se

vali;

Ah, čini mi se, moj

anđele, tako

Da ljubav tvoja srcem

mi se šali.

Musa Ćazim Ćatić

6

Privatne inicijative i evropski fondovi prilika za

očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa u BiH

Projekt kompanije Zanat posvećen je historiji

proizvodnje drvenog rezbarenog namještaja

modernog dizajna s elementima stare tehnike, a

podrazumijeva opremanje i otvaranje novog

izložbenog centra i centra za posjetioce. Na taj

način Zanat sprečava nestanak drvorezbarstva

koje predstavlja tradiciju porodice Nikšić, ali i

tradiciju po kojoj je Konjic nadaleko poznat, a koja

je 6. decembra 2017. godine uvrštena na UNESCO

Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne

baštine čovječanstva.

Inače, iza Zanata stoji porodica Nikšić, a Orhan i

Adem koji sada vode kompaniju četvrta su

generacija koja se bavi drvorezbarstvom.

https://www.klix.ba/magazin/kultura/privatne-

inicijative-i-evropski-fondovi-prilika-za-ocuvanje-

kulturno-historijskog-naslijedja-u-bih/180625106

Naslijeđe za generacije koje dolaze

Bosna i Hercegovina je država koja ima brojno i

raznovrsno naslijeđe, 823 nacionalna spomenika

proglašena su na nivou BiH, te još stotine dobara

koja čekaju na valorizaciju i zaslužen status. Na listi

svjetske baštine UNESCO-a trenutno su Stari most u

Mostaru, most u Višegradu, te Stećci,

srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici. Još

je niz dobara koja čekaju upis na glavnu i

tentativnu listu. U narednom periodu potrebno je

raditi i na valorizaciji i zaštiti nematerijalnog

naslijeđa. Prije svega tu je bosanska gradska

pjesma - sevdalinka, ali i brojni zanati, tradicija i

običaji. Svi moramo učiniti ono što je u našoj

mogućnosti da ono što je do nas učinimo i naše

naslijeđe zaštitimo.

https://www.oslobodjenje.ba/o2/kultura/naslijede-

za-generacije-u-zemaljskom-muzeju-bih-357305

NAŠI ARGUMENTI ZA OČUVANJE KULTURNOG

NASLIJEĐAŠto sam mlada, da

sam voda hladna,

Što sam mlada, da sam

voda hladna,

ja bih znala gdje bih

izvirala:

kraj dućana Ahme

bazerdžana,

ne bi l’ Ahmi žeđa

dodijala,

ne bi li se vodice napio,

ne bi l’ mene u vodi popio!

Ne bi li mu na srce pa’nula

i na srcu ranu načinila.

7

Kada sam bila mala moj dedo koji više nije na ovome svijetu, mi je često pokazivao

jednu srebrenu kutijicu u kojoj je čuvao duhan. Ta mu je kutijica stajala uobičajeno

u malom džepu od prsluka. Meni je uvijek bila zanimljiva i često sam dedu pitala da

mi je pokaže. Jednom sam ga čak pitala da li je kutijica vrijedna. Rekao mi je da je

za njega najvrednija na svijetu. Kao petogodišnja djevojčica sam mislila da to

znači da bi je dedo mogao prodati i kupiti mnooooogo čokolada. No, dedo mi je

pokušao objasniti da je emotivna vrijednost daleko važnija od fizičke vrijedmosti.

Da sve čokolade svijeta ne mogu zamijeniti mir u srcu i sreću da uz sebe nosimo

nešto što je preživjelo sve nedaće i što je simbol istrajnosti porodice.

Bilo mi je to vrlo čudno.

Nažalost, dedo je umro nekih godinu dana od tog

razgovora. Bila sam i zaboravila za kutijicu dok mi je

nana nije jednog dana pokazala i dala. Rekla mi je

da me kutijica neće obogatiti novcem ali da bi

dedo volio da je dobijem. Čekala je nana da malo

odrastem da bi mi dala kutijicu. I zaista, kutijica je

bezbijedna u mojoj ladici i podsjeća me na lijepo

djetinjstvo i da ju je često držao moj dedo koji je svu

unučad podjednako volio, osim mene. Mene je volionajviše.

Eto, tako je jedna kutijica postala simbol porodice,

zajedničke historije i često se pitam da li je onaj ko je

kupovao kutijicu mogao i pomisliti da će godinama

kasnije djevojčici koja ju je htjela mijenjati za mnogo

čokolade, značiti ljubav, požrtvovanost i porodičnu

povezanost.

Nadina Balagić

SA KOLJENA NA KOLJENO…

8

MLADI O VAŽNOSTI OČUVANJA KULTURNOG NASLIJEĐA

„Mladima treba dati priliku da

pomognu u očuvanju

kulturnog naslijeđa. Odrasli

navodno čuvaju kulturno

naslijeđe zbog nas ali nama

ne žele dati povjerenje da i mi

damo svoj doprinos u

čuvanju spomenika kulture.

Misle odrasli da nismo

dorasli. A jesmo. Obećavam

da jesmo.”

„Prije svega treba da

znamo ko smo, odakle

smo i koliko smo

vremena ovdje. Treba da

znamo od kojeg je

perioda ovaj prostor na

kojem živimo naseljen

jer ko zna prošlost bolje

će gledati na

budućnost.“ -Marko

Štaka, SŠC Istočna Ilidža

Istočno Sarajevo

„Važno je da očuvamo naše

kulturno naslijeđe kako bi

se znalo koliko smo dugo

vremena ovdje i kako bi i

buduće generacije u tome

uživale.“ -Nikolina Stanar,

Elektrotehnička škola

Prijedor

„Kako se historija ne

bi ponovila i kako ne

bi zaboravili treba da

da učimo iz nje. Mladi

moraju njegovati

svoje naslijeđe, kako

bi jednog dana imali

neki trag i zapis o

nama samima. Jer

ako mi ne budemo

brinuli o našem, neće

ni stranac.“ Sajra

Agić, Gimnazija

„Musa Ćazim Ćatić“

Tešanj

9

Donji Vakuf, maleni grad, smješten je u srcu Bosne i Hercegovine. Poseban je prvenstvenozbog svog kulturnog naslijeđa i historije na koju smo ponosni. Poseban je zbog rijeke Vrbaskoja protiče kroz naš grad i to zaista stvara atrakciju svima koji bar jednom prošetajunasipom u Donjem Vakufu. Iako je malen, odiše nekom bezgraničnom ljubavlju i ima nekespecifične čari. Prošetati kroz grad, sjesti u baštu nekog kafića ili restorana pored rijeke iposmatrati ljepotu koja nas okružuje. Osjećamo mir zbog rijeke i toplo nam je oko srcagledajući dječicu koja se igra u parku, ljude koji sretno provode vrijeme uživajući uljepotama koje naš grad ima. Možda neko tako ne doživi Donji Vakuf, ali moja poruka je:"Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva.”

Amina Šabić, Donji Vakuf

O SVOM GRADU DA TI KAŽEM

10

Nekada je dovoljno reći jednu riječ da bi u srcima bilo hiljade emocija, a u glavi hiljaduslika.Tešanj, pored bogate kulturno-historijske baštine, krase i vedra i nasmijana lica ljudi koji živeu ovom gradu.Ne postoji, vjerujem i odgovorno tvrdim, osoba koja u našem gradu nije prijateljskidočekana i koja se nije poželjela vratiti baš u Tešanj.Mi Tešnjaci, trudimo se pomoći svima i dajemo od sebe svaki dan najviše što možemo.Ekonomija države jača baš uz naš grad, naša voda se pije diljem svijeta a dok iznad Tešnjazora sviće, ljubav u Tešnju vječna bit će.Ovdje Muslimani obnavljaju crkve, ovdje Katolici kupuju cerade da se u mjesecuRamazanu ima gdje obavljati molitva, jer su džamije pune.Ovdje kod nas su bračni parovi: Amela i Huso ali i Marija i Ahmo, vole se i Hedija i Selim,ali iJozefina i Hajro.Ovdje svi idu kod Luke i Dude na najbolji chiken u gradu, a oni ne rade ni Ramazanom niBajramom a ni za Božić...Ovdje jednostavno ljudi imaju koliko rade a vrednuju se prema jeziku i svojim postupcima,a ne prema onom ko su, a Bogami u zadnje vrijeme ni po tome šta su.Ovdje svi skupa živimo, borimo se za državu, pomažemo i težimo ka boljem sutra,zajedničkom sutra.Sutra kakvom zaslužuju sva tri naroda, sutra kakvom zaslužuje svaki čovjek.Iskreno,ne znam o čemu se radi, zbog čega pišem sve ovo, ali znam da ću uvijekuzdignute glave govoriti o svom gradu i ovim ljudima ovdje, jer s ponosom govore samoljudi sa obrazom, dobri i časni, koji uistinu vide vrijednost čovjeka prema postupcima a neda ga prihvate ili odbace zbog imena.Moj grad prihvata vas sve, bez obzira koliko je mali grad, dobrodošli ste svi, a mi ćemo setruditi da se osjećate čak i bolje nego kod kuće!

Armina Artuković, Tešanj

O SVOM GRADU DA TI KAŽEM

11

Banja Luka je, naravno, prelijep grad, i nema potrebe da to dokazujem. Kastel, Ferhadija,prelijepe crkve, spomenici, parkovi i zelenilo na svakom koraku, vjerovatno sami po sebistvaraju prelijepu sliku o gradu na Vrbasu. No, prelijepe spomenike kulture možete naći ubilo kojem gradu u Bosni i Hercegovini, u to nema sumnje. Zato sam odlučila pisati onečemu drugom, o ljudima.Vi ljepotu Banjaluke vjerovatno možete da doživite u određenoj mjeri samo šetajućiulicama prepunim zelenila, ili uz prelijepi Vrbas. Ali, ako hoćete da doživite sve čari ovoggrada, morate da popričate sa njegovim stanovnicima. Možda inače djeluje maloneobično da 'iz čista mira' priđete nekom i krenete da pričate sa njim, ali ne i u Banjaluci.Prošetajte se gradskim mostom, naićete na starijeg čovjeka sa kačketom i kesama kakostoji i dijeli pristojne komplimente svakoj gospođi koja prođe, i slatkiš svakom djetetu kojemu priđe. Upoznajte se sa njim, to je čika Ale, i, ako se ikada budete osjećali usamljeno ilitužno, znajte da će vas on oraspoložiti, on je najbolja osoba koju ćete ikada upoznati.Produžite istom ulicom i svratite u malu prodavnicu na ćošku. Veselo će vas dočekatigospođa koja vam jednostavno neće dati da izađete prije nego naučite koji sport joj sinovitreniraju, u koju školu idu, i kako su prebrzo porasli.Kada vam i ona dosadi, svratite do Doma Omladine, neko od nas je uvijek tamo, i uvijek tuda vam pomogne, da vas uputi, ili jednostavno da priča sa vama.Ne svraćajte na tržnicu, ne idite na Kastel, i ne sjedajte na klupe na kojima sjede bake ideke, ako niste spremni da se upoznate sa dušom Banja Luke, odnosno, dušom svih našihstanovnika, ma koje vjere i nacije, zajedno.Onda se prošetajte Gospodskom ulicom.Jeste li se ikada zapitali zašto se naša glavna ulica zove Gospodska?Vjerujte mi, nije slučajnost.

Dženneta Hajdarpašić, Banja Luka

O SVOM GRADU DA TI KAŽEM

12

„Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svjetlost. To znamiz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravkaod jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika mogasjećanja na Mostar. " - Ivo Andrić

Nije slučajnost da jedan veliki književnik kao IvoAndrić baš tim riječima opisuje moj prelijepi gradMostar, grad satkan od mostova i četiriju najljepšihrijeka: Neretve, Radobolje, Bune i Bunice. Grad kojije smješten unutar 4 prelijepe planine - Velež, Prenj,Čabulja i Čvrsnica. Mostar je po mnogo čemuposeban grad. Po najčišćem zraku i najbistrijoj vodi.Po vrelom ljetu, koje te tjera na mnoga mostarskakupališta. Po toplom proljeću koje te mami daizađeš u šetnju sa dragom osobom. Po jeseni kojacijeli grad oboji u najljepše jesenske boje. Po zimi i

buri, koja pokazuje svu moć ovoga grada. Po parkovima, liskama, šetalištu i mnogimarhitektonskim ljepotama, u kojima se vidi spoj svih kultura, nekadašnjeg vremena i 21.stoljeća. Po starom gradu i Starom mostu, koji je zbog svoje ljepote i arhitekture privlačanmnogim turistima koji dođu u ovaj grad. A na ulasku u grad mogu se vidjeti prelijepivinogradi i maslinici, te osjetiti mirisi lavande i smilja. I još mnogo toga lijepoga, zbog čegavolim svoj grad Mostar.

Danijela Paškalj, Mostar

O SVOM GRADU DA TI KAŽEM

13

Dođi, pruži mi ruku.Udahni Sunce i zakoračina obalu zelenog Vrbasa, podno Kastelao kojem se priča ispredaa u njoj vremena minulai lica mnoga blagakoja bdiju nad nama.A onda oslušni muziku,pogledaj razdraganu publiku,počuj hor koji sluša Banski dvor,posjeti knjige promocijui prikradi se Narodnom pozorištu,zaviri u novu predstavu,dal' je bolja ta il' ona u Jazavcu.A nakon toga, kroz zamor, huku,prošetaj kroz moju Banju Luku.Posjeti Muzej, Galeriju, pozorište za djecu,i sve duboko upij u sebetaj grad lijepi sada je dio tebe.

Maja Macura & Dženneta Hajdarpašić

PJESMOM DA TI KAŽEM

14

Ovim se, valjda, i pozdravljamo. Bila je velikačast pisati za nešto ovakvo. Cilj svih našihtekstova na ovu temu jeste da podignu svijestmladih o važnosti i značaju kulturnih obilježjanjihovog mjesta, ma koliko se ona njima činilabesmislena.

Kulturno naslijeđe je vrlo važna stvar. Nijevažno odakle dolazite, iz kog mjesta, kraja,kako govorite i kome se molite, ono što nas sve

povezuje jeste ljubav prema našoj kulturnojbaštini, koju svi imamo i koje svi treba dabudemo svjesni, te da je podijelimo s ostalimana pravi način.

UMJESTO KRAJACITATI

POZNATIH

Petar Kočić: “Ko

iskreno i strasno ljubi,

istinu, slobodu i

otadžbinu, slobodan

je i neustrašiv kao

Bog, a prezren i

gladan kao pas.”

Vuk Karadžić: “Ako

svako uradi onoliko

koliko je sposoban,

neće narod propasti.”

Branko Ćopić: “Lutat

ćeš dugo svijetom

bijelim, sa viteškim

žarom, no jednoga

dana korakom

neveselim, vratit ćeš

se domu starom, sjetit

ćeš se jednom svega i

prosuzit ćeš znam,

kao brod bez stijega,

lutat ćeš vječno sam!”

Ivo Andrić: “Dođu

tako ponekad

vremena, kada

pamet zaćuti, budala

progovori, a fukara se

obogati.”

15

Debatne novosti, br. 6Juni 2018. godine

SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA

POŽELJNO!Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i

češće

Fra Anđela Zvizdovića 171 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina+387 33 203 668

TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiHizvjestaji.ckd@gmail.com

www.ckdbih.com

ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“Sanja Vlaisavljević

UREDNICA Nadina Balagić

REDAKCIJADebatni klubovi, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina

Balagić, Zoran Marčeta i svi debatni klubovi CKD-a.

DTPAnesa Vilić

WEB INFONadina Balagić

IZDAJE I UMNOŽAVACentar za kulturu dijaloga

CKD STRANICA:

https://www.facebook.

com/groups/13420044

3968/?fref=ts

DEBATOLOGIJA:

https://www.facebook.

com/Debatologija?fref

=ts