OSVRT UREDNIKA

plin - broj 4 - godina XII - prosinac 2012.4

1. UVODNE NAPOMENEPropusnost i puknuća cijevi, kao potencijalni uzroci

eksplozije plina, neizgrađenost i nedovoljna razvi je-nost distribu� vnih mreža, glavni su problemi s kojima se danas mora nosi� većina distributera plina čime se sigurnost plinskog sustava i opskrba nikada nisu dovele u tako neizvjesno stanje. Distribu� vna poduzeća i opskrbljivači uglavnom se nalaze na izmaku snaga, a poslovanje većine svedeno je na gubitke.

Ove godine na Danu plina, u organizaciji Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP), posebno se raspra vljalo o navedenoj problema� ci te se pritom upo zorilo na njihovo neodrživo poslovanje. Dugogodišnjim regula-tornim djelovanjem na cijene plina država je s jedne strane gradila plinski sustav, ali s druge nije razvi-jala plinsko gospodarstvo posebno na lokalnoj ra-zini. Najveće posljedice toga osje� li su distributeri i opskrbljivači. Lokalne zajednice također su godinama novčano crpile njihovu snagu dok su bile svrstane u okviru komunalnoga gospodarstva. Danas, fi nancijski potpuno iscrpljeni, većina njih se, bez pomoći, teško može oporavi� , dok je poslovanje u okviru otvorenog tržišta prak� čki nemoguće.

Dok diljem svijeta energetski stručnjaci i dalje cije-ne plin više od ostalih energenata, ali i kao proiz-vodnu sirovinu, mi smo ga oduvijek podcjenjivali i obezvređivali. Potrošači su godinama navikli na be-zumno nisku cijenu plina, pri čemu se indirektno po� -calo na rastrošnost, a tržište ga zbog toga u Hrvatskoj nikada nije ozbiljno prepoznalo.

2. KAKO JE DISTRIBUCIJA PLINADOŠLA U TEŠKOĆE?

Bilo bi nedopus� vo reći da se djelatnost distribucije plina nalazi u teškoćama samo zbog niskih naknada za distribuciju ili da je postala žrtvom cjenovne poli� ke. Izvor problema potječe još iz bivšega socijalis� čkog sustava.

Iako ove godine dva najstarija distribucijska poduzeća u Hrvatskoj, Energo Rijeka i Gradska plinara Zagreb, obilježavaju 160. i 150. obljetnicu osnutka, većina je ostalih osnovana u drugoj polovici prošlog stoljeća, ponajprije zahvaljujući rastućoj proizvodnji plina iz domaćih ležišta. Već potkraj pedese� h godina INA-Na� aplin gradi velike plinovode do velikih centara potrošnje, a industrija je bila glavni pokretač ra zvoja potrošnje plina, jer je plin koris� la za energetske procese i potrebe proizvodnje. Oko takve uporišne potrošnje razvijane su gradske distribucijske mreže. Takvim razvojem događaja distributeri su smješteni u segment komunalnih djelatnos� gdje se, zbog svoje-dobnog sustava, poslovanje vodilo bez tržišnih prin-cipa i ekonomske ispla� vos� .

Devedesete godine prošlog stoljeća, u sklopu društveno-ekonomskih promjena, donijele su ne-oliberalni model kapitalizma, a procesom liberalizacije energetskog tržišta, što je na hrvatskom tržištu ušlo u primjenu 2003., većina sastavnica energetskog sektora nije bila sustavno pripremana za takve nove uvjete privređivanja. Ako bi se moglo s puno razumijevanja gleda� na pogreške učinjene � jekom devedese� h godina zbog rata, onda je vrlo teško ima� razumijeva-nja prema razvoju situacije nakon 2000. godine. Nije postojala državna strategija kojom bi se energe� ka pripremila u okviru novih uvjeta poslovanja. Tako je i 39 tadašnjih poduzeća za distribuciju plina prolazilo kroz prilagodbe i promjene toliko uspješno koliko je to bilo moguće u takvim uvje� ma. Procesi promjena nisu bili vođeni s ciljem podizanja konkurentnos� , a novi vlasnički odnosi sa snažnim utjecajima lokalne zaje-dnice, zaustavili su razvoj distribucije plina.

Do sredine prošlog desetljeća pravni okvir djelatno-s� distribucije bio je u komunalnoj djelatnos� . Nakon višegodišnjih uvjeravanja i konačnog prevođenja u ener-getsku djelatnost, neki su problemi riješeni, ali premale naknade ugrozile su prihode, a � me i održavanje i ra-zvoj. Rasplamsali je populizam nakon 2004. kumovao

UGROŽAVAMO LI SIGURNOST I RAZVOJ PLINSKOG SUSTAVA POVIŠENJEM CIJENE PLINA ZA NEKOLIKO LIPA ZNAJUĆI DA ŠIROKA POTROŠNJA I DALJE IMA NAJNIŽU CIJENU?

mizernoj cjenovnoj poli�ci u cijelom energetskom sektoru na štetu većine njezinih sastavnica pa tako i distributera i kasnije nastalih opskrbljivača.

Tijekom 2012. korigirane su cijene proizvođačima, odnosno uvoznicima te vrlo malo distributerima. Sada se čini da su dovedeni ispod praga izdržljivos� jer većina distributera ne raspolaže s dovoljno financijskih sred-stava ni za osnovne potrebe normalnog funkcioniranja, poput pravodobnog zakupa potrebnog kapaciteta na izlaznim točkama transportnog sustava. Teško je vjero-va� da se radi o smišljenoj poli�ci s nekom namjerom. Vjerojatnije je da su nadležne ins�tucije smatrale kako imaju važnijih i hitnijih problema nego što je to slučaj s distribucijom plina.

Problem je s vremenom eskalirao i doveo do današnjega neodrživog stanja. Može li se i dalje čeka�? Sudeći prema dosadašnjoj praksi, vrlo vjero-jatno će se nastavi� s, još jednim u nizu, bezuspješnim pokušajem saniranja nega�vnih posljedica izazvanih eventualnim eksplozijama, trovanjima i smrtnim slučajevima, a koja realno postaju sve vjerojatnija. Naravno, prirodna bi reakcija javnos� u tom slučaju, kao i uvijek, bila da je plin kriv za sve, dok bi opor-tunis�, kvazistručnjaci i razni anali�čari pokušali, po uvriježenom principu preko medija, prikaza� plin kao vrlo opasan i nesiguran energent u kojem ne bi bilo isključeno ni izjednačavanje s nuklearnim go-rivom. Pritom, svega će se nekolicina racionalista će se zapita� što je zaista ugrozilo sigurnost distribucije.

3. PROBLEMI S TARIFAMA I NAKNADAMAKada većina odgovornih ljudi iz distribucije kaže da

ne može, s prosječnom naknadom od 4 lp/kWh za kućanstva, održava� ni postojeće sustave, a kamoli rekonstruira� ili dograđiva� distribucijsku mrežu, pri čemu je razvoj za njih postao nedos�žan pojam ide-ala, tada se to mora shva�� vrlo ozbiljno. Situacija je takva da im se cijeli niz, ne godina već desetljeća, nisu odobrile adekvatne naknade kojima bi mogli održava� normalno funkcioniranje sustava. Is� problem vlada i među opskrbljivačima, gdje se s prosječnom 1 lp/kWh, pouzdanost opskrbe također dovodi u pitanje.

ZATO, VEĆ PO TKO ZNA KOJI PUT, JASNO UPO-ZORAVAMO VLADU, NADLEŽNO MINISTARSTVO I HRVATSKU REGULATORNU ENERGETSKU AGEN-CIJU (HERU) DA DISTRIBUTERI I OPSKRBLJIVAČI IMAJU VRLO OZBILJNIH PROBLEMA KOJE JE, BEZ IKAKVIH ODGAĐANJA, NUŽNO RJEŠAVATI PO HITNOM POSTUPKU!!!

OSVRT UREDNIKA

Ovdje je važno spomenu� da se regula�va i visine naknada u zemljama zapadne Europe odnose na već izgrađene plinske sustave u koje nije potrebno toliko inves�ra� ni� održava�, kao što je to slučaj u Hrvat-skoj.

Kada je riječ o stanju razvijenos� distribu�vnih mreža na području Hrvatske, tada razlikujemo dvije glavne regije: kon�nentalnu i priobalnu. Mreže u kon�nental-noj regiji možemo podijeli� na dvije grupe:

- prva grupa odnosi se na poprilično zastarjele i propusne distribu�vne mreže, s učestalim puknućima cijevi te ih je nužno rekonstruira� i dogradi�.

- druga grupa odnosi se na distribu�vne mreže koje su se počele razvija�.

U priobalnoj regiji mreže se na području Istre, Kvar-nera i Dalmacije tek izgrađuju. Dakle, neovisno o tome gdje su mreže locirane potrebno je u njih poprilično in-ves�ra�, osobito u priobalnom području. To znači da i visina distribu�vne naknade mora bi� takva da osigura povrat inves�cije u razumnom roku.

Iako neke procjene stručnjaka govore o iznosu od 10 lp/kWh za grupu distributera koji rade na izgradnji i razvoju sustava, postojećim tarifnim sustavom nije definirana naknada za povrat inves�ranog kapitala u ugovorenome koncesijskom vremenu. Nije li nekore-ktno prema inves�torima u priobalju, a koji intenzivno ulažu u plinofikaciju, da ne mogu ispla�� vlas�te in-ves�cije za vrijeme ugovorene koncesije koja traje 30 godina?! Zbog toga su neki od njih odlučili zaš��� svo-je pravo na međunarodnim pravnim ins�tucijama. Uz to, postojećim tarifama zaustavljeno je gotovo cijelo plinsko gospodarstvo Hrvatske, jer su neka domaća poduzeća i tvrtke, koja proizvode plinske cijevi, ven�le, zaporne organe, regulatore i plinomjere te plinoin-stalateri propali ili im je bitno narušeno poslovanje. Indirektna posljedica takvog stanja već nam je dobro poznata, a to je da ćemo mora� kvalitetne hrvatske proizvode zamijeni� uvoznima.

Svjetska ekonomska kriza također im je dodatno pogoršala položaj. Pad potrošnje plina, zbog pada ku-

PRIMJERICE, PROSJEČNA CIJENA PLINA ZA KUĆANSTVA U ITALIJI JE, U DRUGOJ POLOVICI 2011., IZNOSILA 0,66 kn/kWh. UDIO DISTRIBU�CIJSKE NAKNADE ČINI 13,8%, ŠTO ZNAČI DA TALIJANSKI DISTRIBUTERI OSTVARUJU 9 lp/kWh, ODNOSNO VIŠE OD 100% VEĆI PRINOS PO KUBIČNOME METRU PLINA ZA RAZLIKU OD HRVATSKIH DISTRIBUTERA.

5plin - broj 4 - godina XII - prosinac 2012.

OSVRT UREDNIKA

povne moći i rasta cijena energije, dakle i plina, uz male marže, ne omogućava im obrambene mehanizme: zakup kapaciteta na izlaznim točkama transportnog sustava, geografsko širenje potrošnje, inves�ranje u povećavanje potrošnje putem novih potrošača, što bi u konačnici moglo rezul�ra� da izgradnju transportnog sustava proglasimo promašajem.

Istodobno baš na tom području postoji tržište koje mora prepoznava� država. Samo u bolnicama, pri-mjenom trigeneracija, uštedjelo bi se 100 milijuna kuna na godinu. Tu mogućnost država ne prepoznaje, a distributeri i opskrbljivači ne mogu ulazi� u inves�cije. A model javno-privatnog partnerstva, koji bi se mogao rabi�, traži klimu poslovnog povjerenja. Postoji li ona?

Prijenosom nadležnos� u određivanju cijena ener-gije na HERU učinjen je pozi�van pomak pod uvjetom da to nije samo radi bježanja Vlade od formalne odgo-vornos�. Ako je Vlada zainteresirana za unapređenje konkurentnos� hrvatskoga gospodarstva, a čiji je sa-stavni dio i distribucija, tada se konkurentnost plinskog lanca, uz konkurentne cijene, ogleda i u sigurnos� i pouzdanos� opskrbe, što iziskuje dodatna ulaganja u distribuciju. Prema tome, razlozi za preispi�vanje cijene i opravdane metodologije u određivanju prim-jerenijih naknada u distribuciji i opskrbi, više su nego dovoljni. Pogotovo ako znamo da je postojeći izgrađen prema modelu zapadnih zemalja gdje su mreže go-tovo potpuno razvijene i daleko sofis�ciranije. Što se �če povišenja naknada, prema podacima prika-zanim u tablicama 1. i 2., lako se može zaključi� da

Cijena drva nije razmotrena jer se njime ne mogu pokri� energetske potrebe svih potrošača, već je even-tualno rješenje samo za nekoliko slučajeva. Osim toga, recesijsko razdoblje trebali bi podnosi� svi potrošači podjednako, stoga bi se takvim činom ispravila golema nepravda prema korisnicima koji za grijanje troše znatno skuplje loživo ulje i struju. Tek tada bi se moglo postavi� pitanje o tome kako žive, na koju vrstu goriva griju, što griju i kakve su im platne mogućnos�. Ali dan-as se jedino možemo zapita� koliko više moraju plaća� grijanje oni koji koriste električnu energiju i loživo ulje u odnosu na plin jer im kočenjem razvoja plinskog sustava nismo omogućili korištenje je�inijeg plina.

Koliko god to danas bio problem o kojemu odlučuje regulator HERA, oko poli�ke cijena mora postoja� i di-jalog s Vladinim ins�tucijama. Ako se, u ime načela za stvaranje dugoročne ekonomske održivos� konkuren-tnih troškova u distribuciji i opskrbi plinom, traži ra-zumijevanje i pomoć nadležnih za ovu problema�ku, tada se također očekuje i od distributera da prilože strategiju kojom bi u svakom smislu opravdali njihovu naklonost.

POSTOJI I VIŠE NEGO DOVOLJNO PROSTORA ZA POSKUPLJENJE PLINA, ČIME BI SE OSIGURAO DALJNJI RAST GOSPODARSTVA, PRI ČEMU BI PLIN I DALJE OSTAO CJENOVNO VRLO KONKURENTAN PREMA OSTALIM ENERGENTIMA (TABLICA 1.).

6 plin - broj 4 - godina XII - prosinac 2012.

Tablica 1: Pregled cijena energenata za široku potrošnju u Hrvatskoj

OSVRT UREDNIKA

4. UMJESTO ZAKLJUČAKADaljnje otvaranje tržišta nosi sa sobom i daljnje

zaoštravanje konkurentnos� na svim područjima, a distribucija u tome nije iznimka. Odgovor na to može bi� samo i jedino u pos�zanju cjenovne i troškovne konkurentnos� na način da se povisi naknada za di-stributere i opskrbljivače, pos�gne veći promet i ko-riste sinergijski procesi za smanjenje troškova. U tom smislu postoji golem prostor za podizanje naknade distributerima i opskrbljivačima, a da pritom ukupna cijena plina i dalje ostane konkurentna prema ostalim energen�ma (tablica 2.). Tim putem može se ostvari� financijska konsolidacija i doći do ulagačkog kapitala potrebnog za korištenje drugih metoda povećavanja prodaje. To se u konkretnom slučaju odnosi na priključenje novih potrošača, po�canje potrošnje plina �jekom ljeta i racionalizaciju potrošnje plina �jekom zime, odnosno teži� ujednačavanju potrošnje plina �-jekom cijele godine na način da se počnu, u većoj mjeri, koris�� rela�vno nove plinske tehnike poput konden-zacijskih uređaja, kogeneracija i trigeneracija. Ali to je moguće samo ako Vlada i HERA budu imale dovoljno sluha da stvore uvjete održivog razvoja svim subjek-�ma u plinskom lancu. Pritom se to odnosi ponajprije na korekciju metodologije Tarifnog sustava za distri-buciju plina, a koja bi se trebala zasniva� na prizna-vanju svih opravdanih troškova u području upravljanja, održavanja i inves�cijskih ulaganja u rekonstrukciju i izgradnju plinskoga distribucijskog sustava, pri čemu se mora vodi� računa o ispla�vos� razvojno-inves�cijskih projekata u razumnome vremenskom roku. Nije nam bila namjera ulazi� u analizu tarifnog sustava jer je to u

prvom redu zadaća HERE, od koje očekujemo da će se ubuduće zna� bolje organizira� te provodi� adekvatni-ji pristup prema svim distributerima i opskrbljivačima kako bi im omogućila konkurentno poslovanje na otvo-renom tržištu.

S druge pak strane distributeri i opskrbljivači dužni su stvori� uvjerljivu razvojnu strategiju čime će opravda� naklonost Vlade i HERE. Država u svemu tome može itekako pomoći. Prvi je uvjet dijalog. Drugi je uvjet da se u određenome prijelaznom razdoblju odobre povišene naknade, koliko god to bila još jedna gorka pilula za Vladu. Treba bi� svjestan da je Vlada pod golemim pri�skom javnos� koja svako opravdano dizanje cijena dočekuje s velikom odbojnošću. Zbog toga distributeri nemaju nimalo lagan zadatak u objašnjavanju svo-jih pozicija, a k tome im dodatne komplikacije stvara nedostatak komunikacijske strategije. Ipak, lokalna bi zajednica mogla u svemu tome pomoći, puno više nego što to čini šutnjom.

Na kraju ne čudi ni ponašanje nekih članova Hrvatske udruge poslodavaca (HUP-a) jer se čini da oni proizvođače plinske opreme, graditelje plinskog sustava, distributere i opskrbljivače plinom ne sma-traju ravnopravnim subjek�ma te ih svrstavaju u drugi red. Po našem mišljenju oni moraju bi� potpuno ravnopravni sa svim ostalim članovima te, prema tome, valja jednako poštova� i njihove potrebe.

autori:prof. dr. sc. Miljenko Šunić, dipl. ing.

dr. sc. Stevo Kolundžić, dipl. ing.Nenad Kukulj, dipl. ing.

Tablica 2. Varijante odnosa cijena energenata prema prijedlogu poskupljenja prirodnog plina

7plin - broj 4 - godina XII - prosinac 2012.