u poseti hramu sveti sava u njujorku srpska crkva – ameri^ki … · 2017-07-22 · nova uprava u...
TRANSCRIPT
Pi{e: Marko Lopu{ina
K
ada je nedavno arhitekta u penziji
\or|e Vujnovi} u Njujorku iz
ruku ameri~kog kongresmena
primio Medalju sa bronzanom zvezdom za
doprinos spasavanju 512 savezni~kih pilota
iz Pranjana, taj doga|aj snimilo je nekoliko
njujor{kih novinara i televizija.
– Svi izve{ta~i su napisali da je
hram Sveti Sava jedan od najlep{ih u
Americi. Nisu znali da je sam lauerat
\or|e Vujnovi} insistirao da mu ameri~ki
orden bude dodeljen u sali Sabornog
hrama, u kome je bio i predsednik
Crkvenog upravnog odbora i za koji je
izuzetno vezan. Dodeli Medalje sa bron-
zanom zvezdom prisustvovali mnogi
ameri~ki novinari, koji su zatra`ili dozvolu
da naknadno snime nedeljnu liturgiju i
proslavu Bo`i}a pravoslavnih vernika u
na{em hramu – otkrio nam je paroh crkve
\okan Majstorovi}.
Crkveni kompleks Sveti Sava
nalazi se uvu~en izme|u bloka 25. i 26.
zapadne ulice na Menhetnu. Zdanje je
sagra|eno kao protestanska kapela 1850.
godine u stilu engelske gotike. Hramu, koja
se nalazi nedaleko od nebodera Empajer
stejt bilding, vremenom su dodavani vizan-
tinski elementi. Kako re~e jedan
pravoslavni vernik, hram usred njujor{kih
staklenih i betonskih nebodera li~i na
srpske jesenje ru`e i privla~i veliku pa`nju
Amerikanaca i do{ljaka.
– Ova crkva je kupljena 1942. za
30.000 dolara, jer je srpski narod `eleo da
ima svoju svetinju na istoku SAD. Novac
je sakupila mala srpska kolonija, koja se
nije bojala zadu`ivanja, pa je prvu ratu od
2.000 dolara isplatila 17. januara 1943. a
drugu ve} u martu iste godine. Kada smo
stekli pravo da u|emo u hram, osve}enje je
odr`ano 11. juna 1944. Slu`bu je vodio
vladika Dionisije sa preotojerejem
Du{anom [ukletovi}em i sve{tenicima –
zapisao je u crkvenom dnevniku Vladimir
Ad`emovi}, biv{i predsednik
Crkveno-{kolske op{tine Sveti Sava u
Njujorku.
Hram Sveti Sava je tada progla{en
za prvu srpsku sabornu crkvu u SAD.
Jedan od prvih posetilaca crkve Sveti Sava
bio je vladika Nikolaj Velimirovi}, a potom
i kralj Petar II Kara|or|evi}, kome su Srbi
iz Njujorka `eleli da podignu na Menhetnu
kraljevski dvor. Crkva je u poratno doba
bila pravoslavni centar srpske kolonije, ali
i pravo uto~i{te srpskih emigranata, koji su
ga neprestano dogra|ivali.
Tokom 1962. postavljen je i
osve}en hrastov ikonostas u vizantijskom
stilu donet iz manastira Sv. Naum sa
Ohrida. Ikone na ikonostasu je `ivopisao
Ivan Meljnikov, ikonopisac iz Rusije.
^eli~nim gredama u crkvenoj sali u~vr{}en
je pod, a krajem {ezdesetih, oste}eni su
originalni vitra`i na oltarskim prozorima su
zamenjeni vizantijskim vitra`nim motivima.
Na ulaznim dverima postavljen je pozla}eni
portret Svetog Save.
Jo{ pre ~etiri decenije odlukom
ameri~kih vlasti ovaj srpski hram u
Njujorku je progla{en za jednu od
najzna~ajnijih pravoslavnih svetinja u SAD.
– Komisija za za{titu spomeni-
ka grada Njujorka slu`beno je jo{ 1968.
godine proglasila crkvu Sveti Save
spomenikom pod za{titom grada. U
gradskoj odluci je napisano da “njen
izuzetan izgled zahteva specijalnu
pa`nju i da je to ~ini jedinstvenom u
gradu Njujorku”. U decembru 1982. ova
saborna crkva je kao pravoslavni hram i
arhitektonski dragulj Menhetna dobila
najvi{e zvanje, koje jedna gra|evina
mo`e da dobije u Americi – upisana je
u Nacionalni registar istorijskih zdanja,
kao izuzetno va`an spomenik po
za{titom dr`ave SAD – obja{njava nam
otac \okan Majstorovi}, koji ~itavu
decenije slu`i u ovom hramu.
U najve}em ameri~kom gradu
danas `ivi preko 20.000 Srba. Za njih, kao
i za mnoge Grke, Rumune i Ruse crkva
Svetog Save je danas pravoslavni i kulturni
centar. Kada se nedeljom na liturgiji i ver-
skim praznicima okupi pravoslavni svet,
hram se ispuni `amorom, de~ijim glasovi-
ma i mirisom tamjana. Tek tada do punog
izra`aja dolaze predivni ikonostas i oltar,
visoki svodovi hrama, koji stvaraju
akusti~an fon crkvenom pojanju. Po
ameri~kim navikama, crkva ima drvene
klupe u ~ijim se naslonima nalazi knjiga
Svetog pisma.
– Crkva je velika i zahtevna za
odr`avanje. Po~etkom ovog veka imali smo
problema sa propalim krovom i kancelari-
jama u koje je prodirala ki{nica.
Zahvaljuju}i na{im vernicima, ali i dr`avi
Njujork, koja je izdvojila 400.000 dolara za
renoviranje srpskog hrama, ovaj hram je
povratio svoju lepotu i zna~aj – ka`e otac
\okan Majstorovi}, ina~e, rodom iz
Vlasenice.
Parohu Majstorovi}u u
bogoslu`enju poma`e otac Vladislav
Radujkovi}, koji je poreklom iz
Banjaluke. Pored bo`anske misije u crkvi
se, zahvaljuju}i aktivnosti paroha i verni-
ka odr`avaju razne kulturne manifestacije,
knji`evne ve~eri, tribine, koncerti i
priredbe. Kako je hram Sveti Sava zapra-
vo srce srpske zajednice u Njujorku, to je
srpski heroj Amerike, gospodin \or|e
Vujnovi} i zahtevao da Medalju sa bron-
zanom zvezdom Kongresa SAD primi iz
ruku ameri~kog kongresmena u ovoj
crkvi. Posle te sve~anosti ameri~ki medi-
ji su po`eleli da u srpskom hramu na
Menhetnu snime Badnje ve~e i
pravoslavni Bo`i}.
U poseti hramu Sveti Sava u Njujorku
SRPSKA CRKVA – AMERI^KI SPOMENIK
Pravoslavni hram i arhitektonski dragulj Menhetna, koji je upisan u Nacionalni registar istorijskih zdanja SAD, izaziva veliku pa`nju
Amerikanaca i njujor{kih medija – ka`e otac \okan Majstorovi}, koji ~itavu decenije slu`i u ovom hramu.
11Januar 2011. www.serbianmirror.com
D R U [ T V O
NOVA UPRAVA
U okviru Crkveno-{kolske op{tine
Sveti Sava u Njujorku rade Kolo srpskih
sestara “Sv. Petka”, crkveni hor,
udru`enje mladih “Omladina”, sportski
klub, ali i nedeljna Srpska {kola, koju
vode u~iteljice Ljiljana Kne`evi} i Du{ica
Radenkovi}. Na isteku stare godine ver-
nici su izabrali novi Upravni odbor u
kome se nalaze Aleksander Grimpas,
predsednik, Nenad Milinkovi}, pot-
predsednik, @eljko \ur|evi}, Branka
Mijatovi}, Goran [ljuki}, Vojo Bijeli},
Nevena Arizanovi}, Radoslav Drin~i},
@eljko Boko, Dra`a Vi{ekruna i Mira
Luna.
12 Januar 2011.
B R U K L I N S K E N O S T A L G I ^ N E P R I ^ E
D`o, zvani Moler, farbar izgubljenih nadanja, crta~ duginih mostova preko bujica `ivota, zaljubljenik u sre}ne
osmehe slu~ajnih susreta, ~ovek koji nosi dvogled tra`e}i ljubav na prvi pogled, radnik na opravci mostova izme|u
ljudskih srca, obi~an kao vi svi i gori od toga, neko ko vas voli do neba, golja i bogata{ u isti ~as, i prijatelj va{!
Lakrdija{, pajta{, {to voli proju i sutlija{, i slatko od {umskih jagoda, i divne plave okice jedne Milice, ja, jedan od vas...
Pi{e: D`o Moler
PRAZAN KOFER
T
e zime sam bio skoro mesec dana u
zavi~aju. Kao i obi~no obilazio tetke
strine ujake i te~e. One sre}nije u
mojoj velikoj familiji koji jo{ di{u sve`i vaz-
duh nezaboravnog starog kraja. Za kraj sam
naravno izabrao Beograd, jer je tu jedini na{
internacionalni aerodrom i par dana po
kafanama i stanovima vi|ao se ponovo sa
ostaralim ro|acima, koje sam ostavio pre 25
godina i upoznavao mlada pokolenja koja su
me, da budem iskren, prijatno iznena|ivala
svojom nenametljivo{}u bistrinom i zanimlji-
vo{}u. Nove mlade generacije oplemenjuju
zavi~aj i ja u jednom trenutku videh da }e za
jedno desetak godina i plus, uglavnom sve te
moje ostarele tetke, te~e, strine i ujne da
napuste svet, a mladima koji su se u
me|uvremenu pojavili da popune redove, ja
}u biti samo jedan „daleki” ro|ak iz belog
sveta.
Sedeo sam u hotelu Prag i re|ao
stvari u moj jedini kufer. Tu su Ni{ka Drina,
Ni{ka Morava, @uta osa, ukrasna buklija za
svadbe, tkanice, }ilim pirotski – manji, dvd
„Ko to tamo peva i Zona Zamfirova” i neke
{arene mu{tikle. Pored toga jedan zembilj
pleten kao i svi zembilji od kukuruzovine.
Pun kofer zavi~ajne nostalgije. Nabijao sam i
pritiskao kofer i kona~no rajsfer{lus doterao
do kraja.
Umoran od svega navalih se na
krevet i zapalih cigaretu. Pu{io sam posma-
traju}i mostove na Savi i u`ivao u zalasku
sunca.
Telefon zazvoni. Gospodine
imate poziv iz Njujorka obavesti me hotel-
ska telefoniskinja. Ne{to {kljocnu, krcnu,
po~e da ~ekr}e, pa se sve to umiri, a onda
~uh glas jedne moje prijateljice iz Njujorka;
- Halo D`o, jel si to ti?
- Ne nisam, a ko je to upitah
onako ni sam ne znam za{to iako joj poz-
nah glas.
- D`o, mani {alu, donesi mi kofer.
- Kakav kofer? upitah za~u|en.
Nisam joj ni rekao da putujem u zavi~aj, niti
sam joj rekao da }u na kraju boravka biti u
Hotelu Prag, a jo{ manje u sobi 516. kako je
ta `ena sve to saznala, ne znam. Mora joj se
odati priznanje da je vrlo snala`ljiva osoba. –
Kakav kofer, ponovih? Gde je kofer?
Ni{ta ne brini, moj brat advokat,
Gojko Mati}, done}e ti kofer u hotel, a ti
meni u Njujork. Ima{ cmoki}.
To za cmoki}, ba{ ti hvala. Da si
ne{to mla|a mo`da bih se i prevario, ali
sada }u ti u~initi jer mi je lak{e da nosim
dva kofera nego jedan, zbog ravnote`e nar-
avno ni{ta joj ne rekoh samo da ho}u, i da
~ekam njenog brata advokata.
Advokat je brzo do{ao. Sa~ekao
sam ga u holu, naru~ih dve rakije i dve kafe
da po~astim ~oveka jo{ uvek razmi{ljaju}i
kao nekada kada sam tu `iveo, mo`da }e
mi advokat zatrebati nekada. Nikad se ne
zna. Lupi{ nekog kolima sa prekobrojnim
promilima alihola u krvi i onda tu nastupa
advokat kome je ujak sudija. He he, na{a
posla. Ima ne{to toplo i lepo, da ne ka`em
nostalgi~no u toj korumpiranosti koja hara
zavi~ajem. Meni i to nekada u ovom suvi{e
organizovanom zapadnom dru{tvu nedosta-
je. Korumpiranost, topla ljudska du{a u
potrazi za dobro~instvom. Popismo one kafe
i rakije, pozdravismo se i ~ovek ode. Ja
pogledah onaj ogromni kofer, napeh se iz
petnih `ila da ga podignem i povukoh. Tog
trenutka kada sam svom silom povuko
kofer na gore padoh tako gadno na crveni
tepih predvorja hotela i to ravno ispod stola
za kojim smo pili kafu. Kofer je naime bio
prazan.
Ljudi su se u~tivo smejali i
pomogo{e mi da se dignem pitaju}i da li
treba da zovu hitnu pomo}.
Ne treba rekoh ja, uzeh onaj kofer
i u|oh u lift.
U sobi sam ga pregledao, bio je
to obi~an veliki kofer koji mo`ete svuda
kupiti za dvadesetak evra ili tridesetak dolara.
Gledah mu i dr{ku, da nema na njemu ne{to
zapisano ili da ne miri{e na ne{to {to moju
prijateljicu podse}a na rodni kraj ili neke
davne uspomene. Ni{ta nisam video. Nisam
imao izbora nego moj kofer stavih u njen i
tako sa jednim koferom u kome je bio drugi,
krenuh jutrom na aerodrom.
Nikada nisam doku~io za{to je
tra`ila taj prazan kofer. Kad god bi je
pitao ona bi se zagonetno sme{ila. Da je
kojim slu~ajem nostalgi~ne prirode kao ja,
pomislio bih da `eli da joj donesem malo
Beogradskog vazduha ali nije nimalo.
I ~esto kad nemam {ta da
razmi{ljam pomislim na tu zagonetku u
vezi kofera. Za{to? Razbijam glavu izves-
no vreme pa onda ka`em – dovraga i ona
i kofer, ima nas zaista svakakvih na ovom
svetu. Neki ~eznu i tra`e pune kofere, a eto
ima i onih koji ho}e prazne.
Evo i sad ne mogu da se oslobod-
im tog pitanja; – Za{to prazan kofer?
13Januar 2011. www.serbianmirror.com
F
udbalski savez dr`ave Ilinois, ~iji
je predsednik Branko Ili}, priredio
je tradicionalni Bo`i}ni prijem, za
sve svoje prijatelje, sponzore, pred-
stavnike fudbalskih klubova i organizaci-
ja. Na kraju godine i ovoga puta su se
okupili u restoranu “Sandy’s”, najboljima
i najzaslu`nijima su dodeljena priznanja,
a u predstavnici Uprave su se u kratkim
crtama osvrnuli na proteklu godinu.
“Ove godine imali smo nekoliko
veoma uspe{nih turnira – Finale regiona, sa
u~e{}em 60 najja~ih klubova od Ohaja do
Nebraske. Mi smo bili doma}ini trodnevnoj
manifestaciji. Potom je va`an Fudbalski
turnir na pla`i, koji je ove godine bio
izuzetno uspe{an i okupio 170 ekipa, a
nadamo se da }emo idu}e godine imati
vi{e od 200 klubova. U planu je i u~e{}e
profesionalnih klubova iz biv{e Jugoslavije.
I veoma va`no, Turnir bratskih gradova, na
kome je pobedila na{a Crvena Zvezda, pa
verujemo da }e oni u~estvovati i u aprilu
idu}e godine, kao pobednici. Idu}e godine
na turniru }e u~estvovati klub iz Gr~ke i iz
Ju`ne Amerike.
Ova sve~anost je i prilika da
najzaslu`nijima za rad Saveza uru~imo i
priznanja – proglasi}emo najboljeg sudiju,
najboljeg trenera i najboljeg menad`era,
ali ovo je prilika i da zahvalimo svima
koji poma`u radu Saveza i koji su ~itave
godine sa nama. Na kraju ove godine
mo`emo re}i da je fudbal sve popularniji
u Americi, uprkos ameri~kom fudbalu i
bejzbolu. Jedna interesantna statistika ka`e
da na{ fudbal u Americi ima 22 miliona
registrovanih klubova, dok bejzbol ima 18
miliona. Istina je, izgubili smo kandidatu-
ru za Olimpijadu i Svetsko prvenstvo, ali
fudbal ovde dobija na popularnosti” –
rekao je na ovoj sve~anosti Branko Ili}.
Mila Filipovi}
PISANI SPOMENIK
SRPSKOG SPORTA
D
votomna monografija „Olimpijski
vekovnik”, prire|ena povodom
obele`avanja 100 godina
Olimpijskog komiteta Srbije, predstavljena
je krajem decembra u prostorijama knji`are
„Slu`beni glasnik” u Beogradu.
Autor monografije ^edomir
[o{ki} istakao je da je ovo delo svojevrsna
„Istorija srpskog olimpizma” i „veliki
poduhvat ostvaren na jubilarnu
stogodi{njicu olimpijskog pokreta u
Strbiji”.
„Monografija ne predstavlja
samo uspeh za sportiste,
ve} i za srpsko sportsko
novinarstvo”, rekao je
[o{ki}.
P r e d s e d n i k
Olimpijskog komiteta
Srbije (OKS) Vlade Divac
nazvao je monografiju
„pisanim spomenikom” srp-
skog sporta.
„Drago mi je {to sam
i ja deo istorije srpskog sporta
zapisane na stranicama ove
monografije. Najzna~ajnije
dostignu}e nas sportista je ~injenica da smo
predstavljali zemlju na najbolji na~in”, tvrdi
Divac.
Nekada{nji ko{arak{ki as i osvaja~
dve olimpijske medalje @arko Paspalj
istakao je, da je sport uvek bila „najsvetli-
ja stranica na{e zemlje”.
Biv{a ko{arka{ica An|elija
Arbutina podsetila je, da je u~e{}e na
Olimpijskih igrama „san svih sportista”.
„Drago mi je {to se kroz ovu
monografiju jo{ jednom
potvr|uje da su sportisti najvred-
niji proizvod ove zemlje”, rekla
je ~lanica reprezentacije
Jugoslavije koja je na
Olimpijskim igrama u Seulu
1988. osvojila srebrnu medalju.
Nekada{nji vaterpolo
reprezentativac i osvaja~ tri
olimpijske medalje Dejan Savi}
napomenuo je, da je monografija
na~in da „sportisti sagledaju
pro{lost, kako bi bili motivisani
za budu}nost”.
„Nema ni~eg lep{eg od
predstavljanja svoje zemlje na
Igrama”, rekao je Savi}.
Direktor „Slu`benog
glasnika” Slobodan Gavrilovi} naglasio je
da je ova monografija „~uvar pro{losti,
odnosno 100 godina olimpizma u Srbiji”.
„Olimpijski vekovnik” je kapital-
no izdanje na 1.100 strana u
kojem su objavljena imena,
plasmani i rezultati svih
olimpijaca koji su od 1912.
godine pod srpskom i
jugoslovrenskom zastavom
u~estvovali na
Olimpijskim igrama.
Monografija je
opisala put osvajanja
svih 98 medalja na let-
njim i ~etiri na zim-
skim Igrama, kao i 42
odli~ja sa Letnjih
olimpijskih festivala
mladih Evrope, tri medalje na Olimpijskim
igrama mladih i 601 odli~je osvojeno na
Mediteranskim igrama.
(Tanjug)
BO@I]NA PROSLAVA
FUDBALSKOG
SAVEZA ILINOISA
Branko Ili}
INDOR SCHEDULE 2011
Januar 2, 2011 2:15 PM
UNITED SERBS - VIKINGS
JANUAR 9, 2011 2:15 PM
UNITED SERBS - SCHWABEN
JANUAR 16, 2011 3:45 PM
WINGS - UNITED SERBS
JANUAR 23, 2011 2:15 PM
UNITED SERBS - KICKERS
UTAKMICE SE IGRAJU U
ODEUM EXPO CENTER
1033 NORTH VILLA AVENUE
VILLA PARK, ILLINOIS 60181
D O G A D J A J I I Z S V E T A S P O R T A
14
B I Z N I S
Januar 2011.
15Januar 2011. www.serbianmirror.com
Z E M L J A ^ U D A
[PRDNJA:
CRNOGORSKI JEZIK U
SRPSKIM SUDOVIMA
DOBIJA TUMA^E
P
osle nedavnog uvo|enja u slu`benu
upotrebu u Vojvodini, crnogorski jezik,
koji }e po~etkom ove godine u srpskim
sudovima dobiti tuma~e.
Filolog Milka Cani} zgranuta je
ovom ve{}u. “Ve}u glupost nisam ~ula.
Mislim da se Njego{ u grobu prevr}e. Sad
im je jo{ za svaki dokument potreban pre-
vod sudskog tuma~a”- u ~udu se na{la
Cani}eva i dodala da je crnogorski jedini
strani jezik koji se govori srpski.
Pisac Matija Be}kovi} smatra da
sudski tuma~i za crnogorski jezik nisu
potrebni. “Koliko ja znam, tim jezikom se
ne pi{e, ve} se peva, tako da njima treba-
ju muzi~ki tuma~i za duduk. [ta }e im sud-
ski”- za~u|en je Be}kovi}.
ISMEJAVAN
GRADONA^ELNIK
NAJSPOSPBNIJI
G
radona~elnik Jagodine Dragan
Markovi} Palma, koji zbog svog
neznanja godina slu`i za podsmeh, jo{
jednom je pokazao da se veoma dobro
radi svoj posao. U cilju pove}anja natal-
iteta, doneo je odluku da se supru`nicima,
ako je jedno starije od 38 godina, kod
stupanja u brak iz bud`eta dodeli jed-
nokratana pomo} od 3.000 evra. Pravo na
ovu pomo} imaju supru`nici koji zaklju~e
prvi brak, a pomo} se supru`nicima
ispla}uje na ravne delove posle
zaklju~enja braka.
Tako|e, svi studenti jagodninskih
fakulteta dobiti za novu godinu po 4.000
dinara. Studenti imaju i druge povlastice,
mogu besplatno da se kupaju u
Akvaparku, da posete Muzej vo{tanih
figura, jagodinski ZOO vrt ili da gledaju
utakmice superliga{a. Ina~e, Jagodina je
jedan od retkih gradova, koji je realizaci-
ju bud`eta ispunio 125 odsto, zbog ~ega je
i bilo novca za studente. Pro{le godine 40
studenata, 40 srednjo{kolaca i 40 osnova-
ca imalo je besplatno zimovanje, sedam
dana na Kopaoniku, dok su jagodinski stu-
denti posetili Be~, tako|e o tro{ku grada.
Mnogi mladi `ele da se presele u Jagodinu
i o~igledno da nije bitno {to njen
gradona~elnik ne zna ko je Betoven, ali
zna da radi svoj posao.
POSRNULA HRVATSKA
PEVA^ICA U SRBIJI
K
oncerti istaknute hrvatske umetnice i
nekada{nje jugoslovenske zvezde
Tereze Kesovije u Novom Sadu i
Beogradu u januaru, izazali su buru
negodovanja u obe dr`ave. Tereza se za
vreme rata, od svih hrvatskih kolega,
najvi{e isticala po antisrpskim izjavama i
zakletvi da nikada ne}e do}i u Srbiju.
Pro{lo je mnogo godina, a Beograd i Novi
Sad su se od omra`enih neprijatelja
pretvorili u mogu}nost dobre zarade.
Odgovara}i na optu`be, kako mo`e da
peva publici koju je do ju~e mrzela, ona
ka`e da je `rtva rata i da je sve rekla u
afektu. “Oni koji su u~inili zlo u mom
domu su to u~inili, jer ih mo`da niko nije
voleo”, rekla je Tereza poku{avaju}i da
bude uverljiva.
Odlazak Tereze Kesovije u Srbiju
u hrvatskim medijima do`ivljava se kao
neoprostiva izdaja posrnule `ene, koja
nakon ovog neslavnog poteza tamo (u
Srbiji) mo`e i da ostane. S druge strene,
anketirane estradne li~nosti u Srbiji, bile su
jednoglasne, da ne treba da se zaborave sve
uvrede i pozvali su na bojkot konceta,
na{ta ih je Tereza, putem medija, nazvala
kretenima.
EKIPA HITNE POMO]I
ZAGLAVILA SE U LIFTU
E
kipa Hitne pomo}i i dva policajca bili
su u Beogradu sat vremena zaglavl-
jeni u liftu prilikom odlaska na interven-
ciju u ulici Gospodara Jevrema.
Zaglavljenim lekarima i policajcima u
pomo} su hitno pritekle slu`be MUP-a,
vatrogasci i servisna slu`ba za odr`avan-
je liftova, dok su de`urni lekari bili na
redovnoj telefonskoj vezi s pacijentom.
Sre}om stanje pacijenta nije zahtevalo
trenutnu intervenciju, tako da je nakon
popravljanja lifta preba~en na VMA zbog
trovanja lekovima i alkoholom.
DOBIO POSAO NA JEDAN
DAN
A
ko zakon i jeste surov, a u slu~aju
Svetislava Nedeljkovi}a (60) iz sela
Leu{i}i kod Gornjeg Milanovca se pokaza-
lo da je tako, ljudi nisu. Nesvakida{nja
muka pogodila ga je kada je posle 38 god-
ina i osam meseci rada u fabrici progla{en
za tehnolo{ki vi{ak, a nedostaje mu samo
jedan dan da bi ispunio 40 godina osigu-
ranja. U suprotnom, morao bio da ~eka
starosnu granicu koja trenutno iznosi 65
godina.
Otkad su mediji objavili tu infor-
maciju, javilo se dosta njih koji `ele da mu
iza|u u susret. Javljali su se poslodavci
{irom Srbije, a jedan ~ovek iz Sjenice, mu
je rekao da nema potrebe da se javlja na
posao, ve} da }e oni sve zavr{iti. – Ho}e
ljudi taj jedan dan da me ~aste, pa ne
moram da dolazim na posao. Naradio sam
se ja dosta, ali dr`ava ti je ~udo. Njoj
nikad dosta! – ka`e Svetislav.
PACIJENTI SE
ZAKLJU^ALI U SALI
TRA@E]I DA IH OPERI[U
[
estoro pacijenata u`i~ke bolnice, koji
su primljeni na hirur{ko odeljenje,
predvo|eni lekarom dr Edinom
Muteveli}em, upali su u operacioni blok i
tu su se, iz revolta {to ni posle pet dana
nisu operisani, zaklju~ali, zahtevaju}i da
se nad njima hitno izvr{i hirur{ka inter-
vencija. Tri dana su operacije bezrazlo`no
odlagane, a poslednjeg dana re~eno je da
nema gaze i da se operi{u samo hitni
slu~ajevi. Ovi bolesnici nisu smatani hit-
nim slu~ajevima, a me|u njima je i `ena
sa metastazom raka dojke. „Za svih pet
dana koliko me ‘pripremaju’ za operaciju
ni{ta nisam jeo, a {e}erni sam bolesnik,
primam insulin. Izgubio sam pet kilogra-
ma, a do operacionog stola nisam ni sti-
gao. Ovo je bruka za zdravstvo, i zdrav bi
se razboleo u ovim okolno-stima”, ka`e
Milorad Ostoji}, jedan od {estoro pacije-
nata, koji su na nesvakida{nji na~in
iskazali protest.
Rukovodstvo Zdravstvenog centra
U`ice najavilo da }e, ukoliko se utvrdi da
se ovaj lekar oglu{io o pravila slu`be,
snositi posledice. “Znam da }u mo`da posle
ovoga i dobiti otkaz, ali sam morao da
zalegnem zbog ovih ljudi. Ne znam samo
kako }e da objasne, za{to daju otkaz lekaru,
koji iza sebe ima skoro osam hiljada
operacija, jer je za{titio prava pacijenata –
ka`e dr Muteveli}.
U ZAJE^ARU
„POREZ NA BANDERE”!
Z
aje~arski odbornici, krpe}i rupe u
bud`etu, usvojili su odluku koju su
me{tani krstili „porez na bandere”, a koja
podrazumeva da }e svako doma}instvo
mese~no morati da pla}a 50 dinara na ime
javne rasvete. Ova odluka, uzburkala je
~ar{iju jer je,
kako ka`u,
„ t o l i k o
nepravedna, da pre-
vazilazi sve dosada{nje
namete”. – @ivim u naselju
Vi{njar koje, ne da nema uli~nu
rasvetu, nego nema ni banderu
za sijalicu! Sada }u da pla}am
ovaj namet na ne{to {to nemam.
Sad ~ekam da uvedu porez {to
prelazim preko pe{a~kog prelaza,
skidam im belu farbu, pa im
{tetim bud`et – ogor~en je poreski
obveznik Milomir Pa{alakovi}.
Rubriku priprema: M. Maljkovi}
^ E S T I T K E
16 Januar 2011.
17Januar 2011. www.serbianmirror.com
M U Z I K A
K
ada ste po~eli da se bavite
muzikom i kada ste primetili da
imate talenat za pevanje? Da li ste
imali podr{ku roditelja?
“Po~ela sam da pevam kada sam
imala 7 godina. Moj otac i brat svirali su
harmoniku iz hobija. Obo`avala sam da
pevam uz njihovu pratnju. Moji roditelji
su me u svemu podr`avali, pa i u pevan-
ju. I sada nosim u srcu sliku iz detinjst-
va: dok bi moj otac i brat svirali sedela
bih blizu njih i pevala u zanosu, dok me
grlo nosi, a majka i sestra ponekad bi,
ako im se dopadne pesma, prihvatale
melodiju. Odrasla sam uz harmoniku i
pesmu. Moja porodica i moje sre}no det-
injstvo, ve} tada su usmerili moj `ivotni
put.”
Ve} na va{em prvom nastupu
dobili se nagradu.
“Prvi zna~ajni koncert imala
sam u Vrbasu, gradu u Vojvodini. Bilo je
to op{tinsko takmi~enje amatera peva~a.
Pratio me veliki tambura{ki orkestar
proslavljenog Janike Bala{a. Osvojila sam
prvo mesto. Posle te pobede primili su me
na radio i postala sam solista Radio tele-
vizije Novi Sad u petnaestoj godini.”
Iza{ao je va{ novi CD. Recite
nam ne{to o novim pesmama i saradnicima.
“Moj najnoviji CD izda}e pro-
dukcija GRAND iz Beograda, uskoro. To
je moj osmi album po redu. Godinu i po
dana smo radili na njemu. Kompozitori
su Zoran Misoj~i}-Pi`on, Aleksandar
Sa{a Popovi}, Dragan Negovanovi} i
Boban Prodanovi}. Za dve moderne i
izuzetne pesme “Ugasite na tren svetla” i
”Sre}an ti put” aran`mane je uradio
Aleksandar \ordevi}. Pesme su stilski
razli~ite: moderne, tradicionalne,
razli~itih ritmova, emotivne. Jako mi se
dopada naslovna pesma “Kao Violina”,
koju je komponovao Zoran
Misoj~i}-Pi`on. Tekst je
napisala moja divna kuma
Branka, koja je lekar po
struci, a pesnik u du{i. Njih
dvoje su uradili divnu
zavi~ajnu pesmu “Bjeljinski
park”. Presnimila sam moj
stari hit “Sanjam te”, koji je
komponovao Aleksandar
Popovi}, na tekst Radmile
Mudrini}. Dragan
Negovanovi} je komponovao
za mene pesmu “Slamka” u
grandovskom maniru i nos-
talgi~nu pesmu “Nema te
vi{e kom{ija”. Tekst je
napisao pesnik Atanasije
Savi}, koji je preveden na
sedam jezika. To je pesma,
koja oslikava trenutno stanje
u Srbiji, u kojoj je svaka
~etvrta ku}a prazna. Pesme
su ra|ene u ~etiri studija:
najve}i deo u studiju
Dragana Negovanovi}a, u
studiju Bobana Prodanovi}a,
u studiju M RT Vojvodine, a
remiks je uradio Vladimir
Prlji} u svom studiju. Toliko
o albumu, da ba{ ne otkrije-
mo sve.”
Sada predstoji
reklamiranje novog CD-a i
naravano spot.
“Sa spotom smo
malo kasnimo, zbog lo{eg
vremena upravo ga snimamo
u ^ikagu. Gleda}ete ga na
Grandu ~im ga montiramo.”
Da li se je danas lak{e baviti
muzikom ili je lak{e bilo kada ste vi
po~injali?
“Kada sam po~injala karijeru,
kriterijumi su bili jako strogi. Danas se je
mnogo lak{e baviti muzikom. Tehnika je
oti{la jako daleko. Od lo{ih peva~a mogu
se napraviti solidni, ali problem nastaje
kada ti peva~i zapevaju u `ivo. Da se
razumemo, nikoga ne `elim da prozivam,
ali u muzi~kim kugovima se zna da poje-
dini kupuju pobede na festivalima neza-
slu`eno mesto na estradi. Jedan veliki
umetnik je rekao: lako je postati poznat,
ali je jako te{ko postati priznat.”
Koje pesme `ele da ~uju na{i isel-
jenici u Americi?
“Internet je na{im zemljacima
omogu}io da mogu da prate sve sto se
de{ava u muzici kod nas u Srbiji. Ovde
u Americi na{i ljudi jako dobro znaju {ta
je dobra pesma i to mi je jako drago.”
Osim {to ste dugo uspe{ni u
muzi~kim vodama, vi ste pre svega majka
i supruga. Porodica vam je na prvom
mestu. Kako ste uspeli da izbalan-
sirate karijeru i obaveze u porodici?
“Od kada sam se udala i dobila
sina, moji prioriteti su se promenili.
Porodica mi je na prvom mestu, pa onda
karijera. Moja velika sre}a je {to moj
suprug jako voli muziku i obo`ava da me
slu{a. Njihova ljubav i podr{ka najva`niji
su mi na svetu. Oni to dobro znaju.
Prihvatili su da je moj `ivot muzika.”
S obzirom da ste u Srbiji zapo~eli
veoma uspe{nu karijeru, da li smatrate da
bi ste postigli vi{e na poslovnom planu, da
se niste preselili u Ameriku?
“Da sam ostala da `ivim u
Beogradu, sigurna sam, da bi daleko vi{e
napredovala u muzici. Svesno sam
izabrala da `ivim u Americi i budem
pored svoje porodice. Ovde `ivim mirno i
zadovoljno. U poziciji sam da mogu da
biram {ta mi najvi{e odgovara. Uverena
sam da dobra pesma mo`e da otvori sva
vrata, uz dobru reklamu i malo sre}e.”
Poznato je da podr`avate proslave
na{ih medija, ovaj put veliku ruku podr{ke
pru`ate i na{oj proslavi koja }e se odr`ati
u aprilu. Mo`ete li nam re}i vi{e o tome?
“Slavica Petrovi} i ja, nedavno
smo imale prijatan susret. Do{le smo na
ideju da napravimo veliku zabavu u
aprilu, namenjenu listu “Ogledalo”, koja
}e se zvati “Prole}e u Ogledalu”. Moje
kolege i ja od srca }emo podr`ati ovu
zabavu i odazvati se u velikom broju, jer
smatramo da je neophodno pomo}i va{em
listu, koji je od velike koristi za nas Srbe,
jer nas povezuje od isto~ne do zapadne
obale. Glumci, peva~i i vrhunski muzi~ari
priredi}e na{im sugra|anima i gostima
nezaboravno ve~e. Trenutno mogu samo
ovoliko da ka`em. Detalje }e ~itaoci mo}i
da saznaju u slede}im brojevima
Ogledala.
I na kraju, redakciji i svim
~itaocima lista “Ogledalo”, {irom
Amerike, moja podrodica i ja, ~estitamo
Bo`i}ne praznike i Pravoslavnu Novu
Godinu!”
Marijana Maljkovi}
Intervju: Slavica Momakovi}-Miljanovi}
U ^ikagu gotovo da nema ljubitelja muzike, koji nije u`ivao u pevanju na{e sugra|anke Slavice Momakovi}-Miljanovi}. Osim {to ima dobar glas,
ona je i dobar ~ovek, cenjena je i po{tovana, privr`ena je porodici, ima odli~ne organizatorske sposobnosti i uspela je da sa~uva privatni i poslovni
`ivot, bez i jedne mrlje. Peva~ku karijeru uspe{no je zapo~ela u Srbiji i nastavila u Americi, a ovih dana izdala je osmi album.
Pre nepunih dvadesetak godina
Slavica Momakovi}-Miljanovi} se na
po~etku svoje veoma uspe{ne peva~ke
karijere, koju je zapo~ela u Srbiji, doselila
u ^ikago. Za svo ovo vreme Slavica je,
pored brojnih svojih nastupa {irom
Amerike, organizovala i turneje svojih
kolega iz Srbije. Rado se odaziva hu-
manitarnim akcijama, podr`ava crkvene
proslave, kao i zabave na{ih medija.
Sve vreme `ivi u ^ikagu, gde je i
upoznala ljubav svog `ivota, sada{njeg
supruga Nenada Miljanovi}a. Njihov
skladni brak, krunisan je sinom
Stefanom.
NOVI CD – KAO VIOLINANOVI CD – KAO VIOLINA
18 Januar 2011.
L I ^ N O S T I
R
o|en je u Po`arevcu. Imao je
jako te{ko detinjstvo, jer otac nije
bio pored njega, pa se samohrana
majka sama mu~ila sa trojicom sinova.
Ni `ivot njegovog oca Luke nije bio lak.
Za vreme Prvog svetskog rata njega su
uhapsili i doneli odluku da }e ga strel-
jati. To je na radiju ~uo i Lukin brat, koji
se tada nalazio u Austriji. Oti{ao je ku}i
i saop{tio vest o tregediji, pa su
Petrovom ocu organizovali sahranu i
pre`alili ga. Me|utim, Luka je bio vrlo
snala`ljiv i imao je mnogo sre}e, pa je
pobegao iz zatvora u Rusiju, gde je nas-
tavio ratovanje i radio kod onda{njih
kulaka. Njegov povratak ku}i, nakon
nekoliko godina, je bio vrlo {okantan.
Kada je Luka zakucao na vrata, sa druga
strane kada je maj~in glas pitao: “Ko
je?” on je odgovorio “Luka”. “Luka je
streljan”, rekla je majka i nakon male
pauze otvorila vrata. Na veliko
iznana|enje, ugledala je ve} pre`aljenog
sina, zaraslog u bradu. Kasnije, na
po~etku Drugog svetskog rata 1941.
godine, Luka je ponovo zarobljen. Ovog
puta su ga Nemci zarobili i odveli u
zatvor, u Nema~ku. Nakon nekoliko god-
ina Luka je emigrirao u Ameriku, {to je
naro~ito smetalo novoj kumunisti~koj
vlasti u tada{njoj Jugoslaviji. Pa su zbog
toga mnogo trpeli `ena i deca, koja su
ostali u Po`arevcu. Petar se se}a da su se
snalazili na razli~ite na~ine. Tako su
osam godina `iveli u podrumu, koji je
svaki put kada Morava nado|e, bivao
poplavljen i gazili su vodu do kolena.
One godine kada je zavr{io maturu, `iveli
su u kafani. Ka`e da mu je u najbolni-
jem se}anju ostala jedna zima, koju su
pre`iveli u {tali. Spavali su u jaslama, a
ujutru su tri brata, koja su tada bila jo{
nejaka deca, ustajala opijena od sena i
sto~nog izmeta. Bundalo nam je ispri~ao
i anegdotu, kako se je sna{ao kada je tre-
balo da ide na eskurziju u Beograd, a
nije imao cipele. Bistar de~a~i} se dose-
tio da “preradi” maj~ine cipele, tako {to
im je odsekao {tiklu. I tako je mla|ani
Petar, za to njemu veoma va`no putovan-
je, sebi obezbedio obu}u, a koliko su mu
bile ugodne i da li je neko primetio te
neobi~ne cipele, to je ve} druga stvar.
Uprkos tako te{kim uslovima,
Petar je bio dobar |ak i kasnije odli~an
student. U {kolu je i{ao i dru`io se sa
Borom Milo{evi}em, biv{im
ambasadorom u Rusiji i bratom
Slobodana Milo{evi}, a predavala im je
njihova majka Stanislava.
Petra je oduvek privla~ilo inos-
transtvo. Nakon fakulteta, koji je zavr{io
u Beogradu, sedam godina je `iveo u
[vajcarskoj, gde je oti{ao, kako ka`e, da
ispe~e zanat. Taj period mu je ostao u
veoma lepom se}anju. U [vajcarskoj je
bilo i nekoliko njegovih {kolskih drugo-
va, tako|e lekara. Sa njima se je inten-
zivno dru`io, igrao fudbal, odlazili su na
koncerte, pa i na truba~e. Me|utim, nje-
gova tada{nja `ena nije `elela da ostane,
jer je brinula da njihov sin ne}e mo}i
samostalno izabrati svoje budu}e zani-
manje i da }e mu ga dr`ava nametnuti.
U Ameriku, gde `ivi ve} 55 god-
ina ga je odveo otac. Najpre je bio u
Geriju, u Indijani, gde je radio u fabrici i
igrao fudbal za Bele orlove. Kasnije je
osam godina `iveo u ^ikagu, ali 1972.
godine odlazi u Kaliforniju, gde je godinu
i po dana i{ao u {kolu, kako bi nostrifiko-
vao diplomu. ^ikago je jako zavoleo, ali
se nikada nije navikao na zimu, pa se
obradovao kalifornijskom suncu u kome i
danas u`iva. Zanimljivo je da su ga u
Srbiji, jo{ kao dete optu`ivali da poti~e iz
porodice koja ne podr`ava vlast, a u
Americi da je komunista, s obzirom da je
tada studirao u socijalisti~koj Jugoslaviji.
Kada se nakon nekoliko godina
provedenih u Americi, vratio u Beograd
da zavr{i fakultet, sreo je ljubav svoga
`ivota. Poticala je iz cenjenje i uticajne
porodice, bila je unuka Tri{e Kaclerovi},
koji je bio u zatvoru sa Titom, a majka
joj je bila zvani~na Miss Jugoslavije
1932. godine. Bila je jako lepa i najbolji
|ak. Zvala se je Milica, kao i Bundalova
majka. Njena porodica ni{ta nije
prepu{tala slu~aju, s obzirom da su bili
kuministi, nisu dozvoljavali da im k}er
ode u Ameriku. Zato su u~inili sve da
raskinu tu vezu. Znaju}i da mladi Petar
Bundalo nije regulisao vojnu obavezu,
intervanisali su u vojnom odseku, a zatim
su Milicu udali za drugog, koga ona nije
volela. “Mnogo godina kasnije, {etao sam
beogradskim ulicama sa suprugom. Bio je
tmuran, ki{ni dan, nigde nikoga na ulica-
ma. Zagrlio sam suprugu oko ramena,
kao {to sam nekada {etao sa Milicom. I
tada je pro{la ona, `ena koju nikada
nisam preboleo. Pro{la je pored mene
moja Milica, u zagrljaju svoga mu`a. Tek
kada smo se mimoi{li, zastali smo i
okrenuli smo se. Nikada u `ivotu nisam
sreo takvu `enu. Kasnije je priznala svo-
joj prijateljici da }e dati ime prvom sinu
po meni, Petar, ali rodila je dve
dvoj~ice. Obe su arhitekte, od kojih
jedna `ivi u Njojorku. [ta bi sada njen
pradeda i deda rekli, kada bi to znali, s
obzirom na to, koliko su bili protiv, da
ja Milicu odvedem u Ameriku. A to {to
je nisam odveo, kajem se ceo `ivot, jer
mi je bila prva ljubav i jedina `ena koju
sam iskreno voleo.” Nakon ove nereali-
zovane ljubavi i braka sa Amerikankom,
na{ sagovornik savetuje mlade, da se
`ene sa devojkama svoje nacionalnosti,
jer me{anje sa drugim kulturama i
obi~ajima donosi dodatne nespo-
razume i probleme. Ka`e da ga je
njegova biv{a supruga veoma
po{tovala i volela, ali njeni
roditelji nisu podr`avali brak sa
strancem.
Zubar Petar Bundalo je
omiljen me|u svojim pacijentima,
koji putuju i po 50 milja u jednom
pravcu, do njegove ordinacije.
Osim {to je dobar stru~njak, on
poma`e Srbima, na sve mogu}e
na~ine. Pored toga {to su njegove
usluge za “na{e ljude” i duplo jef-
tinije, a de{avalo se i besplatne, on
im je nebrojeno puta pomogao da
ostanu u Americi i da se sna|u,
nalaze}i im poslove i potpisuju}i
garancije. Pomogao je svakome, ko mu
se obratio za pomo}. S obzirom da je,
kako ka`u, ~ovek od poverenja, kod
njega mnogi dolaze da se dru`e i upoz-
naju, pa je zubar Petar vi{e puta bio i
veoma uspe{an provodad`ija. Vi{e njih je
kod njega dolazilo samo da popravi zube,
a odlazilo {irokog osmeha, sa budu}im
bra~nim partnerom.
Kada govorimo o Petru Bundalu,
ne mo`emo, a da ne pomenemo njegov
rad na prikupljanju radova poznate
slikarke, pesnikinje i velikana vajarstva,
njegove sugra|anke Milene Pavlovi}
Barili. Petar je, pre desetak godina u Santa
Barbari slu~ajno prona{ao njene otiske
dlana u bronzi - liniju umetni~kog `ivota,
i njen autoportret. Bili su to najbolji
radovi, Milene Pavlovi} Barili, koji se
sada nalaze u muzeju ove najpoznatije
Po`arevljanke, veoma cenjene {irom
Evrope, ~ak cenjenije u Nema~koj, Italiji i
[paniji, nego kod ku}e. Za veliku pomo}
u sakupljanju neprocenjivih dela Milene
Pavlovi} Barili, Petar Bundalo je dobio
brojna priznanja.
Legendarni zubar Budalo, ve}
godinama `ivi u predgradju Los
An|elosa, u Balboa Lejku. Pored ku}e
ima i svoj ofis sa dve ordinacije. Iako je
u penziji, povremeno radi, vi{e iz zado-
voljstva. Ina~e, porodica Budalo, ima jo{
jednog zubara, a to je Petrov bratanac
Luka Bundalo, koji `ivi i radi u ^ikagu.
Tu `ivi i Petrov mla|i brat Sr|an. Na{
sagovornik je najponosniji na sina Pavla,
koji je zavr{io ~uveni DUK univerzitet,
magistrirao i danas predaje na fakultetu,
a ina~e je i autor brojnih stru~nih knjiga.
Peter Bundalo je veoma vezan za
svoju zemlju, u poslednih 29 godina
odlazio je svake godine, po mesec dana u
Srbiju. Sada planira da kupi stan u
Beogradu, blizu svoje sestre, kako bi
ostajao svaki put sve du`e i tako provo-
dio vi{e vremena sa svojom familijom.
Marijana Maljkovi}
Zubar, ljubitelj umetnosti i dobrotvor Petar Bundalo nam je otvorio du{u i poverio nam se o svojim `ivotnim padovima i uspesima, od te{kog
detinjstva u Po`arevcu, preko sre}no pro`ivljenih godina u [vajcarskoj, do vi{e od pola veka uspe{ne i priznate zubarske karijere u Americi.
Govorio je o delima slikarke Milene Pavlovi} Barili, koje je donirao galeliji, ali i o njegovoj nepre`aljenoj ljubavi.
OD PO@AREVCA DO KALIFORNIJE
Petar Bundalo sa sestri~inom Mirom
19Januar 2011. www.serbianmirror.com
Mastirski kompleks Sveta
gora na Atosu, na polu-
ostrvu Halkidik u Gr~koj,
ve} vekovima pleni pa`wu duhovni-
ka, qudi posve}enih veri, ali i kul-
turi, prosveti, nauci i umetnosti.
Posledwih decenija tu se sve
~e{}e sre}u i turisti sa raznih
strana sveta, koje Sveta gora
privla~i iskonskim mirom, nata-
lo`enom patinom minulih vekova i
magijskom snagom ambijenta u kome je
sve, pa i masivne kamene zidine koji-
ma su sredwovekovni hramovi
okru`eni, pro`eto duhovno{}u i
natopqeno istorijom.
Od X veka nadaqe (do vreme-
na turskog porobqavawa balkanskih
naroda) na Svetoj gori je podignuto
dvadesetak pravoslavnih hramova:
{esnaest gr~kih, po jedan srpski,
ruski, bugarski, rumunski. Sada je
to jedinstveno svetili{te sa
izuzetno bogatim i zna~ajnim kul-
turno-istorijskim i umetni~kim
riznicama kome nema ravnog u
pravoslavnom svetu.
Ovdje je znameniti Stefan
Nemawa, u mona{tvu Simeon, zajed-
no sa svojim sinom Rastkom – Savom
Nemawi}em, potkraj XII veka,
1198-99. godine, podigao manastir
Hilandar. Uz glavni objekt – crkvu
Vavedenja presvete Bogorodice,
izgradeni su i prvi konaci, a tokom
narednih vekova Hilandar je povre-
meno obnavljan i stalno dogradivan.
Krajem XIII veka, na
crkvi{tu starog Nemawinog i
Savinog hrama, wihov potomak kraq
Milutin sagradio je novu, ve}u i
lep{u crkvu od prvobitne, koja i
danas postoji. To je glavni, saborni
hram Hilandara, tako|e posve}en
Vavedewu presvete Bogorodice, u
~ijem je sastavu i 12 mawih crkava –
kapela.
Milutinova zadu`bina u
Hilandaru je monumentalna
gra|evina izvanredne lepote. To je
jedan od najlep{ih hramova, koje su
podigli Nemawi}i. U ovo zdawe,
kako bele`e hroni~ari, ugradeni su
delovi starog Nemawinog i Savinog
hrama: kapitel, kamena plo~a sa
ukrasima i drugi fragmenti. Krajem
osamdesetih godina XIV veka
spoqa{wem delu sabornog hrama
dodata je priprata kneza Lazara.
Manastir Hilandar je u
sredwem veku, a i kasnije, bio
omiqeno ste~i{te kalu|era i ispos-
nika, a vremenom je postao jedno od
najzna~ajnijih sredi{ta srpske
duhovnosti, kulture, prosvete, umet-
nosti. Wegov nastanak i celokupna
kasnija istorija neraskidivo su
vezani za ime Stefana Nemawe,
velikog `upana i za~etnika
vladarske loze Nemawi}a (kasnijeg
monaha Simeona), kao i wegovog
sina Rastka – monaha Savu, koji je
~itav `ivot posvetio srpskoj crkvi
i pravoslavnoj veri, postav{i prvi
srpski arhiepiskop.
Manastir se nalazi na
severoistoku Svete gore i udaqen je
nepuna tri kilometra od Egejskog
mora. U wegovom bli`em okru`ewu
su i drugi poznati manastiri:
Esfigmen, Vatoped, Pantokrator,
Stavronikita, Iviron, Filotej,
Dohijar.
Na sredi{wem delu Svete
gore nalazi se ~uvena Kareja,
duhovni i upravni centar u kome su
predstavni{tva svih svetogorskih
manastira, kao i gr~ke dr`ave. U
hramu Hristovog Preobra`ewa, koji
je na samom vrhu Atosa, ~uvaju se
mnogi zna~ajni dokumenti, me|u
kojima i hrisovuqe (poveqe sa zlat-
nim pe~atima) vizantijskih careva
Vasilija Prvog iz 883. i Lava iz 893.
godine, kojima je zajam~ena potpuna
sloboda i neprikosnovenost Svete
gore kao mona{ke teritorije kojom
ona samostalno upravqa.
U takvom duhovnom pod-
nebqu deluje i srpski manastir
Hilandar. Prema podacima dr
Slobodana Mileusni}a, autora
posebne studije o Hilandaru, ime
ovog svetogorskog manastira prvi
put se pomiwe 1076. godine. Bio je to
gr~ki manastir, tada ve} pust, bez
monaha i molitvenog `ivota u wemu.
O vremenu wegove izgradwe nema
podataka, ali se veruje da je
podignut u prvoj polovini desetog
veka. Na tu pretpostavku upu}uje
jedan stari dokument iz 985. godine u
kome se pomiwu znameniti
Svetogorci, a medu wima i Georgije
Hilandarios, verovatno osniva~ i
ktitor ovog manastira.
Iz poveqa Stefana Nemawe,
Stefana Prvoven~anog, kraqa
Milutina, Stefana De~anskog, cara
Du{ana, kneza Lazara i drugih srp-
skih vladara, koji su obilno
darovali Hilandar i iskazivali
poseban odnos prema ovom srpskom
svetili{tu jasno se vidi da je
Hilandar od osnivawa bio predo-
dre|en da bude jedan od centara
duhovnog `ivota Srba na jugu
Balkana. Hilandar je to bio i takav
je ostao tokom svih osam vekova
svoga postojanja. Wegovoj duhovnoj
snazi i veli~ini najvi{e su
doprineli Stefan Nemawa i wegov
sin sv. Sava, ~iji su primer sledili
i wihovi potomci.
Hilandarski duhovni i kul-
turno-istorijski kompleks po svom
prostoru, urbanom sadr`aju i
funkcijama koje ima predstavqa
~itav jedan grad, ~iji se dnevni i
no}ni molitveni ritam odvija u
vi{evekovnom neprekidnom konti-
nuitetu. Uz svece i kandila monasi
ovde u hramovima, ali i svojim keli-
jama i okolnim isposnicama, ostaju
do duboko u no} u osami, u zati{ju i
molitvama, posve}eni Bogu i svojoj
pravoslavnoj bra}i, li{avaju}i se
svih blagodeti savremene civi-
lizacije. Hilandar je i najve}a srps-
ka riznica kulturnih i umetni~kih
vrednosti, izra`enih u naj{irem
spektru, a stvaranih od Nemawinih
vremena u XII veku, pa sve do ovih
na{ih dana.
Sve ono najvrednije i najz-
na~ajnije iz tog perioda {to je
nastalo u srpskim crkvama i manas-
tirima i bilo ugro`eno od pohara,
ru{ewa i paqevina, {to se ~esto
dogadalo na ju`nim prostorima
Balkana u vreme turske okupacije,
na{lo je sigurno skrovi{te u Svetoj
gori, na Atosu.
Hilandarski hramovi, ali i
sva druga zdawa u sastavu ovog
duhovno-istorijskog kompleksa,
odlikuju se lepotom i monumental-
nom arhitekturom. To osobeno i
skladno graditeqstvo, nastalo na
iskustvima starih vizantijskih
majstora, ovde je osmi{qavano i
kasnije poslu`ilo kao uzor pri
izgradqi novih manastira.
Preplitawe razli~itih shvatawa i
stilova u arhitekturi vidqivo je i u
samom Hilandaru. Pri tome se
ukazuje na pripratu u sastavu
glavnog, sabornog hrama Vavedewa
presvete Bogorodice, koju je dozidao
knez Lazar pri kraju XIV veka.
Izgradwom te spoqne
priprate glavna hilandarska crkva
dobila je zaokru`enu arhitektonsku
fizionomiju i ona je svoj tada{wi
profil zadr`ala sve do danas.
Ina~e, izmedu 13, i 14. veka, pa i kas-
nije, na hilandarskom kompleksu
stalno je ne{to gra|eno i
dogra|ivano. Pored osniva~a i
glavnih ktitora manastira,
Stefana Nemawe (monaha Simeona)
i sv. Save, vidqive tragove ostavili
su i drugi srpski vladari. U prvom
redu kraq Milutin, ali i Stefan
De~anski, carevi Du{an i Uro{,
knez Lazar i drugi.
Skladnost i lepota
Milutinove crkve u Hilandaru
poslu`i}e kasnije mnogim neimari-
ma kao obrazac za oblikovawe
novih pravoslavnih hramova
{irom srpskih zemaqa. Jedna od
osnovnih karakteristika sveto-
gorskog graditeqstva kada su u
sakralni objekti je tzv. trikonhal-
ni (krstoobrazni) model hrama.
Tokom 14. i u prvoj polovini 15.
veka po tom modelu gra|eni su skoro
svi hramovi na severnim srpskim
prostorima, a najvi{e u
Pomoravqu.
Trebalo bi mnogo prostora
da bi se, makar u osnovnim naznaka-
ma, do~aralo ogromno likovno
bogatstvo Hilandara. Jer,
likovnost kao umetnost ovde nije
zastupqena samo u freskama, koje su
podlo`ne uticajima vremena, pa
samim tim i ograni~enom veku tra-
jawa, ve} prakti~no u svemu {to su
spretne qudske ruke stvarale u min-
ulim vremenima.
Umetnost preto~ena u
kamenu plastiku, keramiku, skulp-
ture, mesingane gravure, predmete
od stakla i porculana, drvenu
rezbariju, vezene tkanine, pozlate,
nakit, ukrase od plemenitih meta-
la... samo su osnovne naznake umet-
ni~kog bogatstva kojima ovaj sveto-
gorski manastir raspola`e. Zato bi
se moglo re}i da Hilandar, po
onome ~ime raspola`e i {to ga
~ini duhovnim centrom srpskog
naroda, predstavqa istovremeno
wegov najve}i muzej i najbogatiju
galeriju.
NASTAVAK
U SLEDE]EM BROJU
Manastir Hilandar
Duhovnoj snazi i veli~ini Hilandara najvi{e su doprineli Stefan Nemawa i wegov sin Sava, ~iji su primer sledili i
ostali Nemawi}i
SVETOGORSKA KANDILA VE^NOSTI
S R P S K E S V E T I W E
20 Januar 2011.
^ E S T I T K E