SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

HRVATSKI JEZIK I KNIIŽEVNOST

TUŽEN'JE GRADA HJEROZOLIMA

Seminarski rad iz Srednjovjekovne i renesansne književnosti

Mentor: Studentica:

dr. sc. Antun Lučić Ružica Jurčević

Mostar, siječanj 2015.

SADRŽAJ:

1. UVOD .......................................................................................................................... 1

2. O MARULIĆU KAO RENESANSNOM PISCU ....................................................... 2-3

3. MARULIĆEVA HRVATSKA DJELA ....................................................................... 4

4. O TUŽEN'JU GRADA HJEROLOZIMA .................................................................... 5

4.1. ANALIZA PJESME ................................................................................................... 5-6

5. MARULIĆEVO MJESTO U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI .......... 7

6. MARULIĆEV KNJIŽEVNI PROFIL ............................................................................ 7

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 8

LITERATURA

1. UVOD

Moja tema seminarskog rada je pjesma Tužen'je grada Hjerozolima, poznatog hrvatskog književnika i oca hrvatske književnosti Marka Marulića. Pošto je tema jako uska, obraditi ću i stvaralaštvo i značenje Marulića u cjelokupnom opusu hrvatske književnosti. Napisao je svjetski poznata djela koja su opisivana, obrađivana i prepričavana na mnogo načina, i tiskana u mnogim izdanjima. No, uz njegova velika djela kao što su Judita i Davidijada, potrebno je pridati pažnje i njegovim manjim i nepoznatijim djelima kao što su pjesme u zbirci Pisni razlike.

Marka Marulića kao pjesnika i pisca volim, i zadovoljstvo će mi biti raditi ovaj seminarski rad. Kao poznavatelj i student hrvatske književnosti, obraditi ću ovu pjesmu na svoj način, i izvući ono najbitnije i najznačajnije što je Marulič htio poručiti čitatelju tog vremena.

2. O MARULIĆU KAO RENESANSNOM PISCU

Marko Marulić rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. , i doživjevši za ono doba duboku starost, umro je u istom gradu 5. siječnja 1524. Potječe iz splitske plemićke obitelji, koja se hrvatski prezivala Pečenić (Pecinić, Picinić), a u XV. st. počela zvati Marulus ili De Marulis. Split, tada gradić od kojih 6 tisuća stanovnika, nalazio se od 1420. godine u sklopu moćne Mletačke Republike, ali na samoj granici prema prijetećoj, golemoj turskoj državi. Turci su u prethodnim desetljećima brzim bojnim pohodima osvojili čitavo splitsko zaleđe, a za Marulićeva života harali su i pljačkali po najbližoj okolici, dolazeći sve do gradskih zidina.

U tom malom gradu na rubu zapadnog svijeta, unatoč teškim prilikama živo se razvila umjetnost i književnost humanističko-renesansnog tipa: u gradu su djelovali ugledni slikari, kipari, graditelji, zlatari, a postojao je i krug književnika koji su pisali na hrvatskom i latinskom jeziku. Humanističku školu Marulić je pohađao u Splitu (učitelji mu bijahu Tideo Acciarini, Girolamo Jenesio i Nicola iz Ferma), a uskoro se uključio se u javni život grada te u upravljanje imetkom svoje ugledne plemićke obitelji. Povremena putovanja u Mletke, možda u Padovu (po neki pretpostavkama i u Rim), nisu ga – koliko znamo – nikad udaljila iz rodnoga grada na dulji period. No znao je uživati u čarima splitske okolice: šetao je među ostatcima obližnjeg antičkog velegrada – Salone, a na obližnjem otoku Šolti odmarao se u idiličnom seoskom okruženju i nalazio mir potreban za književni rad.

Kao pravi predstavnik humanističko-renesansne univerzalnosti Marulić je najviše djela napisao na latinskom, ali za hrvatsku književnost osobito je važan njegov hrvatski opus (sam je pisac hrvatski nazivao svojim materinjim jezikom). Nekoliko kraćih djela (pisma, soneti) sastavio je na talijanskom. Kao mladić istakao se Marulić izvrsnim govorničkim umijećem, te spretnim i duhovitim latinskim epigramima. U toj je kratkoj pjesničkoj formi pokazao pravu virtuoznost, ali i neke mediteranske osobine svojega temperamenta: vrlo oštar jezik, duhovitu podrugljivost i zajedljivost.

Nažalost, njegov najzamašniji pjesnički projekt, latinski ep Dauidias, ostao je nepoznat i netiskan sve do sredine 20. stoljeća, ali zato su mu europski ugled još za života donijela prozna djelima na latinskom. Uglavnom je riječ o tekstovima s moralno-poučnom svrhom, razmišljanjima i primjerima kako valja živjeti u skladu s kršćanskim sustavom vrijednosti. Važna je ta tema bila za Marulića zbog toga što je sam bio duboko religiozan čovjek, no i zato što je pred osmanlijskom opasnošću vidio spas ne samo u vojnom otporu, nego i u obnovi visokih moralnih načela u čitavoj Europi. O potrebi za takvim štivom najbolje svjedoče brojna izdanja i prijevodi Marulićevih knjiga, koje su u 16. i 17. stoljeću bile pravi bestseleri.

Tada su njegova djela De institutione bene uiuendi per exempla sanctorum (Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca), Euangelistarim (Evanđelistar) i Quinquaginta parabolę (Pedeset

priča), doživjela više od stotinu izdanja u tridesetak europskih gradova i čitala su se od Portugala do Češke, od Italije do Velike Britanije.

Marulića su tada prevodili i tiskali na gotovo svim europskim jezicima (talijanski, francuski, njemački, engleski, flamanski, portugalski, španjolski, češki), a čitali su ga engleski kralj Henrik VIII. i njegov kancelar Thomas More, španjolski dramatirač Francisco de Quevedo, francuski leksikograf Pierre Bayle, njemački kozmograf Sebastian Münster, sveci kao sv. Franjo Ksaverski, sv. Franjo Saleški i mnogi drugi.

Među Marulićevim djelima na hrvatskom jeziku najvažnija je Judita, spjev o starozavjetnoj udovici koja je svojom hrabrošću i vjerom spasila rodni grad. Marulić je građu uzeo iz Biblije, ali ju je opjevao ugledajući se na antičke epske pjesnike, tako da je stvorio pravi biblijsko vergilijevski ep u čakavskih stihovima. Samo naizgled daleka, tema je za Marulića i njegove sugrađane bila i te kako aktualna: kako obraniti grad od nadmoćna osvajača. Juditina Betulija ujedno je i Marulićev Split, a Asirci koji joj prijete jesu dakako Osmanlije. Pročitana na taj način, Judita svjedoči o pjesnikovoj ljubavi prema rodnom gradu i o zabrinutosti za vlastitu domovinu. Kao prvi ep hrvatske književnosti ispjevan narodnom jeziku, Judita ima ishodišnu i simboličnu vrijednost za tu književnost; no prijevodi na više europskih jezika (među ostalim i na talijanski) potvrđuju da je ona vrijedno ostvarenje europskog renesansnog pjesništva.

Potomci su Maruliću postavili lijepu grobnu ploču u crkvi sv. Frane na obali, koja je postala kultno mjesto hrvatske književnosti. Rodni grad odužio mu se spomenikom, remek-djelom glasovitoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića. U Splitu djeluje Marulianum, znanstveni i dokumentacijski centar koji proučava i objavljuje Marulićeva djela te prikuplja po čitavoj Europi raspršenu dokumentaciju o znamenitom Splićaninu.

Tragovi što ih je naš pisac ostavio na talijanskom poluotoku ipak se ne ograničavaju na mjesta navedena u ovom itinereru: oni zacrtavaju šire prostorno-vremensko putovanje i izvan Veneta, Padove i Venecije.

Pored već spomenutih osoba i na Poluotoku mnogi su ga cijenili, čitali i prevodili: među njima Remigio Nannini (1521-1581), Ulisse Aldrovandi (1522-1605), Silvano Razzi (1527-1613), Serafino Razzi (1531-1611), Francesco Panigarola (1548-1594), Lorenzo Brancati (1612-1693), Apostolo Zeno (1668-1750), Giovanni Benedetto Mittarelli (1708-1777), Tommaso Giuseppe Farsetti (1720-1792), Pietro Mazzucchelli (1762-1829) (> Onomasticon degli Italiani). Danas se u talijanskim knjižnicama čuva preko 400 izdanja njegovih djela, tiskanih od 16. do 20 stoljeća. Obilje podataka, sabranih dobrim dijelom zahvaljujući projektu VALMAR, svjedoči kako je kroz pet stoljeća splitski pisac na talijanskom tlu ostavio uistinu neizbrisiv trag, mnogolike vidove njegove recepcije koje se zahvaljujući projektu VALMAR sad može anlizirati i vrednovati.

3. MARULIĆEVA HRVATSKA DJELA

Najvažnije je Marulićevo hrvatsko djelo Judita (Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena... napisana 1501, prvo izdanje 1521), biblijsko-vergilijevski ep u 6 pjevanja (ukupno 2126 dvostruko srokovanih dvanaesteraca s prijenosnom rimom). Pjesničkom obradbom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici M. je želio pokazati da se prijetećoj turskoj sili može odoljeti junaštvom i vjerom u Boga. Iako se vjerno držao biblijskoga predloška, ep je uobličio po poetičkim pravilima renesansne epske tvorbe, dok je u versifikaciji nasljedovao suvremene pjesnike svjetovne tematike ("začinjavci"). Prozna posveta djela iznimno je važno autopoetičko očitovanje.

Biblijska poema Suzana, nastala nakon Judite, manjeg je opsega (780 stihova) i pjesničkog dometa. Ostale hrvatske pjesme pretežno su nabožne i moralističke tematike (npr. Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, dijaloška pjesma Utiha nesriće). Domoljubna i protuturska zauzetost snažno se očituju u Molitvi suprotiva Turkom i Tužen'ju grada Hjerozolima. Svjetovnoj su poeziji bliske zabavno-poučne Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira i Poklad i Korizma. Dramski tekst (također u stihovima) Prikazan'je historije svetoga Panucija adaptacija je talijanskog predloška Fea Belcarija.

Prozna hrvatska djela koja se s pouzdanjem pripisuju Maruliću malobrojna su: izvorna su samo dva pisma Katarini Obirtića i prozni tekstovi u Juditi, dok su Oficij Blažene Dive Marije i Od naslidovan'ja Isukarstova (1500) Marulićevi prijevodi s latinskoga (ovaj drugi prijevod je djela De imitatione Christi Tome Kempenskoga).

4. O TUŽEN'JU GRADA HJEROLOZIMA

U ovoj Marulićevoj pjesmi jasno se očituje domoljublje i protuturska zauzetost. Ovom pjesmom on poziva papu da ujedini kršćanske vladare u borbi protiv Turaka, što se vidi u prvom stihu pjesme: „Moleći da skupi gospodu karstjansku ter da ga oslobodi od ruk poganskih.“

Pjesma je pisana dvostrukim dvanaestercem, što je bio tradicionalni stih renesansnog pjesništva. Hjerozolim je stari naziv za Jeruzalem, i Marulić u ovoj svojoj pjesmi Split uspoređuje s njim i naziva ga božanskim gradom. Ova pjesma se nalazi u zbirci pjesama Pisni razlike, koja uz pjesmu Tužen'ja sadrži i pjesme Suzana, Molitva suprotiva Turkom, Divici Mariji, Stumačenje psalma: Miserere Mei Deus, Od deset zapovidi Božjih, Od začetja Isusova i dr. Ova zbirka je napisana 1493., a skupio ju je i objavio 1774. Alberto Fortis.

4.1. ANALIZA PJESME

Pjesma počinje stihovima:

„Jerozolim sam ja, oni grad prisveti

u kom sin božji sta; sad stoje prokleti.

Poganska sila mnom vlada sa sve moći,

a ni ga sam sobom ki me će pomoći.

Zato potribu mu plačući počitam,

o Bože, milost tvu u tom punu pitam

da mi daš izreći sve moje nevolje,

jeda mogao steći budem stan'je bolje.

Oh puče karstjanski, kako mož tarpiti

da će puk poganski varhu mene biti?“1

U ovim početnim stihovima Marulić uspoređuje svoj rodni grad sa Jeruzalemom, govori o tome kako dolaze Turci i hrle na grad. On moli Boga za milost da može u pjesmi izreći sve svoje nevolje i molitve za svoj narod. Budi svijest o rodoljublju, i pita svoj narod kako može trpiti da poganska vlast bude nad njima.

U 15. stoljeću, na Balkan su došli Turci, koji su osvoji Carigrad, te također i veliki dio Hrvatske. Samim dolaskom donijeli su ne samo drugačiju kulturu nego i drugačiji društveni poredak, način

1 Zaninović, Antonin, Marulićeva pjesma: Tužen'je grada Hjerozolima, Narodna tiskara, Zagreb, 1925.

života, drugu religiju. Također je prekinut i kulturni razvoj koji se odvijao u okvirima zapadnoeuropskog civilizacijiskog kruga.

Marko Marulić je progovorio na narodnom jeziku jer se želio obratiti širem krugu čitatelja. Htio je ljudima približiti književnost, ali i svojim pjesmama probuditi svijest o domoljublju, ljubav prema svom gradu i državi.

Ova pjesma Tužen'je grada Hjerozolima je također objavljena u knjizi Duhom do zvijezda, autora Branislava Lučina, skupa sa pjesmama Judita, Susana, Molitva suprotiva Turkom, Tužen'je grada Hjerozolima, Svit je tašćina, Divici Mariji, Anka satira, Spovid koludric od sedam smartnih grihov i Poklad i Korizma. Knjiga je zamišljena i ostvarena kao izbor iz cjelokupnoga Marulićeva književnoga djela.

Marulić u svojoj pjesmi moli papu da zove sve katoličke crkve da se ujedine, da zove Francusku, Ugarsku, Češku, Italiju, da im pomognu obraniti Split. Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka. I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija.

Ova Marulićeva pjesma završava stihovima u kojima se Hjerozolim obraća piscu i čitateljima, kao i samom hrvatskom narodu:

“Hjerozolim govori:

Tužbo ma, rič mu čuj: vrime je pojt tebi,jeda tko bude tuj ki te prime k sebi.Li veće jih će bit ki t' uši neće dat,ali te s rugom štit ter pročtiv izderat.Ki te prime, zahval, ki te varže, reci:car je Suriju jal, a ti kud mož teci.”2

Ono što je zajedničko Marulićevim epovima i pjesmama jest nadahnuće crpljeno iz kršćanske duhovnosti, a zajednički im je i cilj: ohrabriti opkoljeni Split pred turskom opasnošću. Marulić je čitavog života bio opsjednut turskom opasnošću i zanimljivo je da će upravo ta strepnja od Turaka obojiti najveći dio njegova književnog rada i stalno raspirivati njegovo kršćansko nadahnuće.

2 Zaninović, Antonin, Marulićeva pjesma: Tužen'je grada Hjerozolima, Narodna tiskara, Zagreb, 1925.

5. MARULIĆEVO MJESTO U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Marulić je po općem sudu najvažniji hrvatski pisac 15. i 16. st., nacionalni klasik, tvorac prvog epa na hrvatskom jeziku, ujedno i klasik kršćanske književnosti te humanist europskog formata.

Ostavio je opsežit i raznovrstan opus, koji se odlikuje vrsnom književnom stilizacijom, generičkom kompetencijom, sposobnošću variranja i prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici. I u stihu i u prozi stvorio je djela neprijeporne vrijednosti (pokoja mu je pjesma, doduše, tek korektno versificirana obradba zadane teme) i prvorazredna značenja za nacionalnu kulturu; neka od njih još čekaju primjerene raščlambe i vrednovanja u nacionalnom i europskom obzoru. U najnovije vrijeme, ponajviše zahvaljujući izdavanju Sabranih djela (dvojezična, komentirana izdanja), započelo je sustavno i intenzivno proučavanje M. književne ostavštine, a otkrivena su i nova djela i rukopisi

6. MARULIĆEV KNJIŽEVNI PROFIL

Marulić je književno stvarao na trima jezicima: hrvatskom, latinskom (više od 80 posto sačuvanih djela) i ponešto na talijanskom (sačuvana 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta). Bio je pjesnik i prozaik, sastavljao je kompendije i zbornike uputa za praktičan kršćanski život, moralno-teološke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, poeme i kraće pjesme.

Prevodio je s latinskog i talijanskog na hrvatski te s hrvatskog i talijanskog na latinski. Djelo mu se napaja na Bibliji i patristici te na grčko-rimskoj klasici. Gotovo u cijelom opusu zauzet je širitelj i tumač temeljnih zasada kršćanske moralke, no uz duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci očituje i tipično humanističku širinu interesa (književnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te renesansnu sposobnost sinteze hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Živeći na razmeđu srednjeg i novog vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadržaje, ali ih je obrađivao u novim (obnovljenim) oblicima; ujedno je višekratno i s velikom zauzetošću pisao o suvremenim zbivanjima, u prvom redu o turskoj opasnosti i razjedinjenosti kršćana. Na Marulićeve nazore utjecao je i pokret laičke pobožnosti Devotio moderna.

Jezik hrvatskih Marulićevih djela temelji se na splitskoj čakavici 15. i 16. st. s umjerenim unošenjem crkvenoslavenizama, raguzeizama i općeštokavskih elemenata; latinski mu jezik, uz težnju klasičkoj normi, očituje i srednjovjekovne crte na svim razinama, od leksika do stila.

6. ZAKLJUČAK

Na kraju svog izlaganja i pisanja o ovoj pjesmi i djelima Marka Marulića, mogu se s pravom složiti da je on uistinu otac hrvatske književnosti, iako je pisao i na drugim jezicima osim hrvatskog. Bio je jako plodan i raznovrstan pisac, i mislim da je poznavanje njegovih glavnih djela i njegovog života općenito osnovna kultura za nas Hrvate koji nastavljamo drugu tradiciju i gradimo drugi svijet različit onome iz renesanse i humanizma, kada je djelovao i pisao Marko Marulić.

I danas, kao i u njegovo vrijeme, našem narodu prijete opasnosti velikih sila, ali nitko tako živopisno i snažno ne piše o tome. Danas književnost gubi na kvaliteti i poimanju samog pojma književnosti, i radi toga bismo trebali čuvati i proučavati svjetski poznata djela, kao što su Marulićeva, Držićeva, Šišgorićeva i dr.

LITERATURA

Zaninović, Antonin, Marulićeva pjesma: Tužen'je grada Hjerozolima, Narodna tiskara, Zagreb, 1925.

Pandžić, Zvonko, Nepoznata proza Marka Marulića. O novootkrivenim i novoatribuiranim hrvatskim rukopisima. Zagreb, Tusculanae Editiones, 2009.

Bogišić, Rafo, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.