SADRAJ1. Uvod 32. Podjela cesta 42.1 Popreni presjek ceste 53. Trasiranje ceste 73.1 Odnos trase prema prirodnoj sredini 73.2 Naela prilikom trasiranja 83.3 Pravci kao elementi trase 83.4 Prostorno voenje linije trase 93.5 Polaganje trase 103.6 Korak nulte linije 113.7 Polaganje tangenti 113.8 Oblikovanje trase i skladnost linije 124. Oblikovanje ceste 134.1 Popreni profili 135. Zakljuak 14Literatura 15

1. Uvod

Razvoj cesta i cestovnoga saobraaja u uskoj je vezi s razvitkom ljudske civilizacije. Prve staze, putovi i ceste omoguavale su razmjenu materijalnih dobara te presudno pridonosile opem razvitku. Prijelomni trenutak u razvoju cestogradnje bio je otprilike tri tisue godina prije Krista, kada su konstruirana prva zaprena kola. Najstarije poznate ceste su karavanske ceste (zapravo putovi) starog vijeka, primjerice solna cesta od Hadramauta preko Arabije do Male Azije, jantarska od Baltika do Mediterana te put svile od Kine do Crnog mora. U Aziji, sjevernoj Africi i Europi ceste su graene u poetku starog vijeka. Iz toga doba spominju se ceste u Kini, Indiji, Perziji, Egiptu i Grkoj. Prema opisu Herodota (484. godine prije Krista), perzijskim cestama obavljao se potanski saobraaj, a ceste u Egiptu bile su umjetno uvrene. U Perziji, za vrijeme Darija I. (521. do 485. godine prije Krista), izgraena je cesta duga 2.500 kilometara, koja je povezivala Malu Aziju s Perzijskim zaljevom. Ta tzv. kraljevska cesta sluila je ne samo za prijevoz vojske, nego i za trgovaki i potanski saobraaj. Velik napredak u uvrenju postojeih cesta i u gradnji novih zabiljeen je u Rimskom Carstvu. Neke od tih cesta uz stanovite su se rekonstrukcije odrale do danas.U ovome maturskom radu mi smo obradili tematiku trasiranja i oblikovanja ceste, u prvom dijelu rada smo obradili temu podjele cesta koje se danas koriste u modernom saobraaju, zatim smo obradili trasiranje te nakon toga oblikovanje ceste. Pridali smo znaaj trasiranju ceste u pogledu prilagoavanja prirodnim povrinama ali isto tako i u cilju izjednaavanja nulte linije kao i uspostavljanje tangencijalne linije du neravnog pravca, ili neravnomjerne vertikale.

2. Podjela cesta

S obzirom na funkciju, projektiranje i eksploataciju, ceste se razlikuju po: vrsti saobraaja, broju voznih trakova, vrsti zastora, planiranoj veliini saobraaja, terenu kojim prolaze, poloaju i funkciji u cestovnoj mrei

Prema poloaju u prostoru javne ceste se dijele na: Javne ceste izvan naselja i Gradske ceste.

2.1 Popreni presjek ceste

Slika 1. Popreni presjek ceste

Osnovni elementi poprenog presjeka ceste su: saobraajni trak (kolnik) (pt), rubni trak (rt), bankina (b), berma (be) i sustav za odvodnju (rigol (r), kanal (k)

Zasjek vertikalni presjek budue (postojee) saobraajnice koji se u svom jednom dijelu zasjeca u teren, a u drugom dijelu sadri nasuti dio saobraajnice KN kota nivelete moe biti iznad kote terena Usjek kada se cjeli popreni presjek nalazi u cijelosti u iskopu i gdje u pravilu kota terena (KT) iznad kote nivelete (KN) Nasip Kada se cijeli popreni presjek nalazi u cjelosti u nasipu i gdje je i pravilu kota nivelete iznad kote terena

Slika 2. Popreni presjek ceste sa perspektive nacrta

3. Trasiranje ceste

Uz saobraajno-ekonomske zahtjeve, osnovni cilj uspjeno poloene trase je da ona bude uporabno funkcionalna, graevinski stabilna, estetski oblikovana te kvalitetno uklopljena u okoli.Lokalne ceste (LC) slue za povezivanje manjih naselja te predstavljaju osnovne izvore i ciljeve putovanja. Takve ceste u pravilu prolaze kroz sva naseljena mjesta.Kantonalne ceste ( KC) omoguuju privredni i radni saobraaj veega dosega; takve ceste obilaze seoska naselja, dodiruju vea naselja i prolaze kroz gradove s vise od 20.000 stanovnika. Dravne ceste (DC) predstavljaju osnovu cestovne mree, s preteitim daljinskim saobraajem. Zbog takve svoje funkcije trebaju obilaziti naselja do 20.000 stanovnika, tangirati gradove s 20.000-50.000 stanovnika te izravno prolaziti kroz regionalna ili vea sredita s preko 50.000 stanovnika.Autoceste (AC) i brze ceste (BC), kao najvia tehnika kategorija dravnih cesta, Tangiraju gradove do 500.000 stanovnika, a opravdanje za eventualni prolaz kroz tkivo najveih gradova moe se potvrditi u preko 70-80 posto ciljnih putovanja (obino se taj saobraaj distribuira s pomou vie ulaza s obilazne autoceste).

3.1 Odnos trase prema priodnoj sredini

Ovaj odnos je posebno osjetljiv, kako u ambijentalnom smislu tako i u pogledu ouvanja okolia. U postupku trasiranja izbjegavati naruavanje postojeih ambijentalnih cjelina kao to su vrijedni umski kompleksi, vinogradi, izrazito plodne parcele, izvorita, povijesni lokaliteti. Izbjegavati visoke nasipe na raun prozranih vijadukata te drugih slinih neprimjerenih graevina. U posebno osjetljivim podrujima nipoto se ne bi smjelo naruavati prirodu nezgrapnim i tetnim zahvatima; preporua se trasu upustiti u teren ili izdii iznad padine.

3.2 Naela prilikom trasiranja

Konfiguracija terena jedan je od najvanijih irnbenika koji utjee na trokove gradnje i odravanja ceste. S obzirom na razvedenost terena, mogu postojati: nizinska, padinska, vododjelnika i poprena trasa.Nizinska trasa poloena je u dolini rijeke, odnosno na mjestu dodira doline i padine terena. S obzirom na popreni presjek, razlikuju se tri vrste dolina: iroke, uske (krivudave) i tijesne s visokim stijenama. Na nizinskoj trasi mogu se pojaviti tekoe s obzirom na donji ustroj ceste ako je zemljiste movarno i muljevito.Padinska trasa je poloena na popreno nagnutom terenu. To je najtea i najskuplja trasa, a tipian oblik njezina zemljanog trupa je zasjek.Razvodna (vododjelnika) trasa poloena je po najviim dijelovima terena koji razdvaja dvije doline. Njena je znaajka da se protee preteito zdravim terenom i na njoj nema opasnosti od podzemnih voda.Poprena trasa polaie se u smjeru nagiba terena. Ta se trasa izvodi kad iz jedne doline preko razvoda treba prijeti u drugu dolinu. Tekoe su na takvoj trasi u tomu to su nagibi razvoda (vododjelnice) mnogo vei od maksimalnih nagiba kojima se smije voditi trasa.

3.3 Pravci kao elementi trase

Pravac kao jedan od tlocrtnih elemenata trase najee se primjenjuje u ravniastom terenu, kod prolaska ceste kroz neku iroku dolinu, kod cestovnih vorita u razini, prilikom ulaska ceste u naseljena mjesta, prilikom prijelaza eljeznike pruge i sl. Prilikom koritenja pravca treba imati na umu neka ogranienja. Velike duljine pravaca izmeu dva kruna zamaraju vozae, vonja postaje dosadna, a u nonoj vonji, dolazi do zasljepljenja svjetlima automobila iz suprotnog smjera. Koritenje pravca je isto tako ogranieno i konfiguracijom terena. Zbog mogunosti odvodnje povrinske vode s kolnika, u poprenom smislu, izrauje se trasa s odreenim poprenim nagibom. Kod pravca (popreni nagib) minimalno i iznosi 2,5% (prema Pravilniku o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja i njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajalita sigurnosti saobraaja). Na starijim cestama popreni nagib je mogao biti i dvostran: vode se s kolnika odvodi na dvije strane.

3.4 Prostorno voenje linije trase

Pod vodenjem linije podrazumijeva se odredivanje trase u tlocrtu i odredivanje visinskog toka ceste (pri emu linija u pravilu oznauje os odnosno niveletu ceste). Situaciju i uzduni presjek treba rjeavati zajedniki, vodei rauna o medusobnom usklaivanju elemenata trase. Najpovoljnija je ona linija koja zahtijeva najmanje trokove gradenja, odravanja i eksploatacije.Pri voenju linije i odabiru projektnih elemenata, kao to je izloeno, valja voditi rauna o znaenju ceste (DC, KC, LC), saobraajnom optereenju (AC, razred) i strukturi saobraaja (rnotorni, mjeioviti) te konfiguraciji terena. Trasu vanije ceste treba voditi izvan naselja, a veza s naseljem ostvaruje se prikljunim cestama.Uzduni nagib treba biti po mogunosti stalan i bez protunagiba ako nisu uvjetovani posebnim razlozima. Krianja dravnih i kantonalnih cesta sa eljeznikim prugama treba izvesti izvan razine. Na ostalim cestama takva izvedba ovisi o gustoi eljeznikog ili cestovnog saobraaja.Trasu treba nastojati voditi terenom na kojemu e se dobiti dobar materijal za graenje te izbjegavati nepotrebno unitavanje uma, obradivih zemljita i njihovo parceliranje na male povrine nepovoljne za obradu. Izbor lokacije i nain voenja trase na prijelazu ceste preko vodotoka ovisi o znaenju ceste i veliini vodotoka. Kod cesta nieg razreda treba nastojati vee vodotoke prijei okomito i u pravcu, dok je kod autocesta voenje linije gotovo slobodno. U dolinama i na padinama treba trasu voditi po sunanoj strain (juni i zapadni obronci) jer se na toj strani kolnik bre osui, krae traje poledica a snijeg se bre topi. Kod polaganja trase treba izbjegavati podvodan teren, teren sklon klizanju, podruja osulina, teren slabe nosivosti i sl. Na padinama treba izbjegavati obronke na kojima slojevi tla imaju nagib kao i padina, jer kod zasijecanja u takovu padinu moe doi do odrona i klizanja slojeva ako izmeu slojeva ima proslojaka gline i lapora.

3.5 Polaganje trase

Projekt ceste izrauje se kao studija, idejni projekt i glavni projekt. Za izradu projekta potrebni su poloajni nacrti predjela kroz koji e trasa ceste prolaziti, a koji moraju sadravati visinske podatke terena. Na poloajnim nacrtima (kartama) teren je prikazan slojnicama (izohipsama), tj. linijama koje spajaju toke jednake nadmorske visine. Visinska razlika izmedu susjednih slojnica ovisi o mjerilu karte (npr.: 1,0 m za mj. 1 :1000, ili 2 m za mj. 1 :2000 ...).Slika 3. Polaganje trase

Minimum zemljanih radova osigurava se pomou nultog poligona prilagoavanjem trase konfiguraciji terena, za zadani (odabrani) uzduni nagib. Horizontalna duljina "K (korak), potrebna da se visinska razlika susjednih izohipsa e (ekvidistancija) svlada uzdunim nagibom s, dobiva se iz omjera.

3.6 Korak nulte linije

Duljina koraka k uzme se u mjerilu karte u i od ishodine toke (A) nanaa se od jedne izohipse do druge, u smjeru kojim se eli voditi trasa.

Slika 4. Korak nulte linije

Uzduni nagib s kojim se polae nulti poligon moe biti zadan (npr. najvei dozvoljeni uzduni nagib) ili ga treba odrediti (prosjeni uzduni nagib).

3.7 Polaganje tangentiSlika 5. Polaganje tangentePolaganjem tangenata i horizontalnih krivina skrauje se konana duljina trase, a poveava uzduni nagib3.8 Oblikovanje trase i skladnost linije

Kao i kod drugih gradevinskih objekata i kod cesta se nastoji da budu lijepo oblikovane. Kod toga treba uzeti u obzir ove smjernice: izbjegavati primjenu minimalnih horizontalnih i vertikalnih elemenata smiljenom kombinacijom elemenata horizontalnog i vertikalnog voenja linije postii optimalno prostorno voenje linije, trasu prilagoditi terenu, postojeoj vegetaciji i postojeoj izgradnji, paljivo oblikovati kosine usjeka i nasipa, kao i objekte na trasi i uz trasuSlika 6. Elementi prostornog voenja linijeTemeljno naelo prostornog voenja linije je stalnost elemenata odnosno postepen prijelaz s veih elemenata na manje ili obrnuto..4. Oblikovanje ceste

Cesta je preko nacrta prikazana u tri projekcije, a one su:

Situacija (tlocrt) Uzduni profil Popreni profil

Situacija ceste je tlocrtna ili horizontalna projekcija ceste, koja se sastoji od pravaca, krunih lukova i prijelaznih lukova prijelaznica Uzduni profil ceste prikazuje uzdunu vertikalnu projekciju presjeka kroz os ceste, s najeim odnosom L:H = 10 : 1 U uzdunom profilu dvije su osnovne linije: linija terena i linija nivelete, a obje te linije odreene su stacionaom i visinskim kotama Niveletom ceste odreene su veliine i duljine nagiba te vertikalna zaobljenja prijelom nivelete.

4.1 Popreni profili

Popreni profili pokazuju konfiguraciju terena lijevo i desno od osi ceste. Snimaju se na svakih 20 do 100 metara, ovisno o terenskim prilikama, i to osobito na mjestima gdje se terenske prilike naglo mijenjaju. Crtaju se u mjerilu 1:100 ili 1:200, i to u istom mjerilu duljine i visine.Slika 7. Popreni profili5. Zakljuak

Saobraajnice su graevinski objekti koje slue lakem, brem i udobnijem odvijanju saobraaja, odnosno objekti koji omoguuju normalan tok saobraaja. Kao takve, one su vaan faktor pri planiranju u svim bitnim drutvenim i privrednim pitanjima svake zemlje. Razvijena mrea saobraajnica takoer je preduvjet ostvarenja ravnomjernijeg razvoja i decentralizacije.Izgradnja saobraajnica sloen je i dugotrajan posao, koji zahtijeva suradnju velikog broja struka i sinergiju raznovrsnih znanja i vjetina. U procesu projektiranja i izgradnje cesta sudjeluje velik broj inenjera, tehniara i obinih radnika iz oblasti graevinarstva, arhitekture, geodezije, strojarstva, geologije i saobraajnih znanosti. Uloga geodetske struke u procesu izgradnje cesta moe se podijeliti u dvije glavne zadae. Prva je zadaa prikupljanje podataka o prostoru (izmjera terena) s ciljem izrade primjerene podloge za projektiranje saobraajnica. Druga je zadaa iskolenje saobraajnica tj. vjerno prenoenje svih bitnih elemenata projektirane saobraajnice sa plana na teren. Iskolenje napreduje paralelno s izgradnjom saobraajnice. Zato je to dugotrajan i postepen proces, u velikoj mjeri ovisan o uvjetima na gradilitu.3