tina fras i boris rasheta - mjesec boje krvi 1

8/12/2019 Tina Fras i Boris Rasheta - Mjesec Boje Krvi 1

1/92


2/92

2

Autori:Tina Fras Boris Rasheta

Izdava:24sata d.o.o.

Grafiko oblikovanje:Tihana Bedenikovi

Lektura:Ana Marija VrkljanFotografije na naslovnici:

PIXSELLFotoliaTisak:

AKD d.o.o.CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 811363


3/92

3


4/92


5/92

5

- Fuck, fuck, fuck, mrmljala si je u bradu pokuavajui netosmisliti. Iz kuhinje se ulo Teodorovo tiho kaljucanje, to je bio znak da jenjen ouh zavrio jutarnju porciju cigareta. A to znai da e uskoro moratikrenuti. Bakin sanduk, pomislila je. To je ustvari bila drvena krinjica spomalo seljaki izrezbarenim mozaikom dviju ptiica koje piju vodu.Ustvari, jedna pije vodu, dok druga stoji spremna da uzleti. U taj sanduk

mama je spremila neto uspomena na baku, na njihovu staru kuu i napoginulog supruga. Iako ga ustvari nikada nije ni pogledala od kada ga jedonijela iz bakine kue, kada ju je otila zatvoriti i zapeatiti. Stajao je tu uTininoj sobi i ona bi ponekad kopala po njemu, prisjeajui se bake idjetinjstva u njenoj kui okruenoj planinama naikanima gustom umom.Baka ju je uvala dok su roditelji radili u Beu. Sve do kobne prometnenesree u kojoj joj je poginuo otac, a majka ostala iva. Gotovo par danaposlije umrla je i baka.

Gotovo neprimjetno i u snu, iako je jo dan ranije, sjeala se Tina,

dovlaila veliki naramak drva u kuu pod kojim bi lea povio i kakavsnaniji mladi. Baka je mirno umrla u snu. Majka ju je jednostavno tadapokupila, odvela u Zagreb, a onda je doao Teodor...

Skinula je sanduk s gornje polovice ormara znajui da su u njemustare bakine naoale. Gotovo se nasmijeila, pomislivi kako e nadmudritimamine nakane. Otvorila je sanduk. Ispod fotografije oca i majke ispredkatedrale sv. Stjepana, leale su bakine naoale. Crnih okvira, pomaloizgrebane, izgledale su kao neto to se danas nosi. Coolerska kopijanaoala iz pedesetih godina stvorena za ljude od ukusa i stila. Jedina

razlika je bila u tome to su bakine naoale stvarno iz pedesetih godina.Tina ih je stavila i pristajale su joj kao salivene. ak je i dioptrija bila njena,odnosno gotovo nikakva. Uvijek se pitala kako baku nikad nije zahvatilastaraka kratkovidnost, ali onda se sjetila onog naramka drva kojeg je bakanosila u kuu kao da su perca. Baka oito nije spadala u obine ljude.

- A neu ni ja, pomisli Tina stajui pred ogledalo, provjeravajuistoji li joj njena crvenkasta kosa dobro, je li joj se razmazalo ono malominke to je nanijela oko oiju.

- Moda ipak da stavim ru? Ipak bolje ne.

Zgrabi rukama torbu, ali se sjeti da niti ima knjige, niti zna koje e jojtrebati pa uzme samo malu biljenicu koju spremi u unutranji depbalonera. Jo jednom provjeri kako izgleda i zadovoljno kimne glavom.Moda nije najseksi tinejderica u gradu, ali nitko joj ne moe rei da jeruna. A bakine naoale kao da su joj dale dodatno samopouzdanje.

Dok ju Teodor vozi prema novoj koli na CD-u zavija unjkavi glas BobaDylana. Tina frke nosomna glazbu, ali zna da je to jedina toka oko koje sTeodorom nema pregovora. Njen ouh e je posluati u svemu. Pristat e dabespogovorno ugasi cigaretu, da smiri mamu, da zauti kada se Tini nepria, ali u autu e uvijek svirati Bob Dylan ili Jetro Tuli. to je najgore,Tini je ta glazba toliko ula u ui da je ponekad zna i sama posluati. Ali toje njena tajna, jer da to podijeli sa svojim vrnjacima, vjerojatno bi jeismijali.


6/92

6

- Dakle nita od Tine Barbike, u kolu dolazi Tina Ratnica, Ivanae dobiti fraze, obrati joj se Teodor. On njenu mamu nikad ne zove nikakodrugije nego Ivana. Naravno, on podrava Tininu pobunu nad modnimterorom njene mame. Kao to podrava sve to Tina radi ili ako ne podrava,onda bar nastoji razumjeti, razgovarati, pomoi. A upravo to Tini uasno idena ivce. eli mu se zaderati u lice: Daj se saberi, ti si mi ouh. Prestani

toliko brinuti oko mene, budi bar malo zao...Ali, im joj pogled padne na njegovo izdueno lice uokvirenoprosijedom, prorijeenom kovravom kosom i na iljast nos niz koji mustalno klize lenonice, jednostavno ne moe. Zna da bi bila nepravedna i dabi ju to boljelo. Zato mu nita ne odgovara, nego se samo nasmijei,pjevajui u sebi Blowin in the wind skupa s Dyalnom.

Uspeli su se na gornji grad, a Teodor je suvereno ugurao svoju maluMazdu u atrij njene nove kole. Uz njegov, nema nijednog drugog auta. imdou do vrata, portir im ih otvara, kao da ih eka. Teodor je suvereno vodi

do ureda ravnateljice.Ravnateljica im se iroko smijeila, pogotovo Teodoru. Oito je da sepoznaju odavno i oito je da pada na njegov hippyjevski arm. Vjerojatno juje to i ubacilo u ovu kolu, o kojoj nikad nije ula nikakve prie potulumima. Nebitno. Sve da Tina da godinu iji je vei dio provela u polusnuu bolnici. A upravo je to cilj, objanjava ravnateljica, dok hodaju kolskimhodnikom prema razredu.

- Ovdje svakome pristupamo individualno, vidjet e, za svakogima vremena i volje, ne brini nita, govori joj dok kuca na vrata uionice i

ne ekajui odgovor,ulazi vodei Tinu unutra.Budi cool, budi cool, odzvanja Tini u glavi dok ravnateljica profesorici irazredu ukratko predstavlja novu uenicu. Zna da su sve oi na njoj, da juprocjenjuju. Zato se okree prema razredu. No, sva lica stapaju se u jedno.Jednostavno ne moe zaustaviti pogled ni najednom licu. Osjea trnce kakojoj klize uz lea i vruinu u glavi. Kao da e iste sekunde kliznuti u polusan.Kao da joj sve govori ovdje neto ne tima.

Zvukovi i boje tek su nejasan um i mrlje. I ve u sljedeem trenutku,ni sama ne zna kako, ona sjedi u klupi do prozora. Ovdje svatko ima svoju

klupu. Fala Bogu, misli Tina, bar sam prvog dana poteena prisilnogprijateljstva. Pokuala se malo pribrati pogledom kroz prozor, no nita se naulici nije zbivalo. Tek pokoji prolaznik. Negdje izdaleka ula je ravnomjernopredavanje profesorice, ali nije se mogla koncentrirati da uje rijei. Samojednolino zujanje.

Osjeala je da je netko promatra. Polako se okrenula. U klupi do njenenije bilo nikoga, ali u njenom redu do vrata vidjela je slap duge plave kose. Iirok bijeli osmijeh. A zatim se slika izotrila. Ljepota djevojke koja ju jegledala bila je zapanjujua. Na njenom licu sve je bilo na mjestu, njenezelene oi nisu skretale pogled s Tine, pravilne crtelice uokvirene dugomplavom kosom i crvene usne koje omeuju njena dva reda bljetavo bijelihzuba, razvuenih u iroki osmijeh. Tina je zbunjeno gledala u ljepoticu.

Iz nekog kuta mozga dolazila joj je zapovijed da uzvrati ljubaznou na


7/92

7

ljubaznost. Ali osjeala se kao da je usne ne sluaju. Nekako na silu,razvukla je ipak usne u osmijeh.

- Sigurno izgledam kao retardirani debil koji se cereka, prolo joj jekroz glavu pa je nekako uspjela osmijeh prepraviti u neto koliko-tolikoprirodno.

- Tina, Tina, uje li me, dopro je do nje glas profesorice. Zvukovi

su se pretvorili u razumljive rijei.- Moe li nam, molim te, rei tko su Moire i nabrojati ih? To ne bitrebalo biti teko.

Tina je polako ustajala pokuavajui se sjetiti u o emu je tu uoperije. Povijest? Knjievnost?

- Ne, ne. Mi ovdje ne ustajemo. Samo se opusti i odgovori, smijeeise govori joj profesorica.

Tina sjedne. Grka mitologija to zna. Odgovora. Boice sudbine iliSuenice, izgovara, a osjea kao da glas nije njen, ponovo joj ledeni trnci

prolaze kroz kimu, a zvukovi postaju ravnomjerno zujanje.- Tina, kako se zovu tri sestre Suenice, to sigurno zna, uje kakoju profesorica ne puta.

Osjea kako joj se crvenilo razlijeva licem. Trnci u leima postaju svejai i jai, teko joj je i udahnuti zrak. Onesvijestit e se. Utonuti u san.Iako joj je u glavi magla, uje jasan glas u glavi

- Glupao - Klota, Laheza i Atropa. Klota zapoinje nit ivota,Laheza ga prede, a Atropa ga kida. Daj doi k sebi vie!

Tina automatski izgovori imena Suenica.

- Bravo. Suenice su iz grke mitologije preuzeli... nastavlja pro-fesorica, ali u Tininoj glavi sve se ponovo pretvara u ravnomjeran zvuk.Okrene se prema ljepotici. Ona joj uputi osmijeh i Tina joj uspije uzvratitine pretjerano debilan osmijeh.

Zapiljila se ponovo kroz prozor putajui da profesoriine rijei dopirudo nje iz daljine.

- to mi se to dogaa. to mi se to dogaa, samo to pitanje vrtjelaje kroz glavu gledajui tupo na ulicu. Nije ni primijetila da je profesoriinglas utihnuo. Netko je stajao kraj nje. Okrenula se, razred je bio

poluprazan.- Bok. Ja sam Danijela. Ovdje kod nas ti nema zvona. Kad zavre,oni se jednostavno pokupe. Ali zato odmor sigurno traje 10 minuta, govorilaje plavokosa ljepotica i dalje se smijeei sa svojim bljetavim osmijehom.

Tina se prene. Sto posto je sigurna da je to bio glas koji joj je doapnuoodgovor u mislima. Ili to, ili je potpuno luda.

- Ja sam Tina, pribrala se i pruila ruku, sorry, malo sam smo-tana. Prvi dan, trabunjala je bez veze. Dok se rukuju, Tina opazi zlatniprsten na njenoj ruci. Zavijene zlatne linije, kao stilizirani kukac.

- Super da je netko ovdje zbunjen, nasmijeila joj se Danijeladodajui - Ve je postalo dosadno. Jer ovdje su ti svi savreni i svi se znaju.Sve sami supercool treberi. Ali ne brini, ja sam tu da vodim kroz labirintesupertreberluka.


8/92

8

Tina je samo kimala glavom dok joj je Danijela avrljala, a svako malojoj je netko prilazio da ju neto pita usput pruajui Tini ruku naupoznavanje. Oito je Danijela razlog zbog kojeg se svi ele upoznati sTinom. Visoka, ljepotica, dugih nogu, ureena tako da sve na njoj izgledaprirodno i nenaglaeno. A opet zvijezda. U svakoj koli bila bi zvijezda. I usvakoj koli Tini bi trebalo puno muke da se nae u njenom drutvu. Samo

ne ovdje.No prije nego to Tini to dopre do mozga, u razred ve ulazi nekismueni tip u samtastom sakou. Umanjena verzija Teodora, pomisli Tina.Bez rijei tip pone pisati neki zamreni zadatak na plou, Tina izvadi svojumalu biljenicu i prepisuje, a onda shvati da samo ona to radi. Tipautomatski poinje rjeavati zadatak mrmljajui i objanjavajui zamreneformule, dok ostatak razreda, oito navikao na to, tipka po mobitelu i zvjeraoko sebe. Tina odbaci biljenicu i ponovo se zagleda kroz prozorpokuavajui se opustiti i pribrati. Od ramena joj se odbije smotana

cedulja. Podigne je s poda.- Hoe na kavu poslije kole, proita, vidi Danijelu kako joj sesmijei upitno kimajui glavom.

Ni sama ne znajui zato, napie da ne moe jer ouh dolazi po nju. AliDanijela ne odustaje.

Nova poruka.- Nema veze, ali ovaj vikend raunam da dolazi na moj tulum.Tina joj samo potvrdno kimne glavom. Tip je na ploi upravo zavrio

vrlo komplicirano rjeavanje zadatka. Na nekoliko naina, sa istim

rezultatom. Bio je zadovoljan time i bez rijei iziao iz uionice. To je bioznak da svi spreme svoje stvari. Tina nije imala to spremati, samo je uzelajaknu i izala. Ubrzo joj se pridruila Danijela.

- Fakat nee na kavu, pitala ju je.- Ouh dolazi po mene, ne mogu, lagala je Tina i sama se pitajui

zato. Opet je osjeala zujanje u glavi, prisjeajui se Danijelinog glasa usvojoj glavi kako joj apue odgovor.

Danijela joj je veselo avrljala hodajui uz nju i nemarno pozdravljajuiostale uenike po hodniku. Svi su joj se eljeli javiti, primijetila je Tina.

Izlazei kroz vrata kole primijetila je da na suprotnoj strani ulice stojinetko i gleda ju. Odmjerila ga je kriom. Visok i miiav u konoj jakni itrapericama. Plave kose. Gledao ju je besramno odmjeravajui tako da osjetikako joj se crvenilo penje uz lice. A zatim su im se pogledi sreli i on joj senasmijeio bljetavim bijelim osmjehom kao da se poznaju sto godina.

Tini je jo jae zazujalo u glavi, osjetila je da e svaki trenutak utinjegov glas u svojoj glavi. A onda je njegov pogled skrenuo ka Danijeli, aosmijeh mu je postao jo iri i bljetaviji. Krenuo je prema njima i u parkoraka priao i lagano obgrlio Danijelu oko struka, poljubivi je u obraz.

- Koja sam ja glupaa, pomisli Tina i zacrveni se jo jae. Danijelajoj se samo nasmijei.

- Da te upoznam, ovo je Maks, Tina mu prui ruku i promrmljaTina.


9/92

9

- Nova prijateljica. Vidim da si poela pametnije birati, kae Makssmijeei se objasnivi - Zna, ti si prva koja ne izgleda kao daje izala izkutije s barbikama.

Tina ga pogleda i slegne ramenima ne znajui to odgovoriti.- Sigurno ne ide s nama, upitaju Danijela.Tina samo odmahne glavom, pomislivi kako Maks sigurno misli da je

mutava. No on joj se samo nasmijei, okrene se i krene skupa s Danijelomniz ulicu.Gledala ih je kako odlaze niz ulicu osjeajui kako joj zujanje u glavi

prestaje. A onda je krenula za njima. Skrenuli su u uliicu koja se niz stubesputa na Tkalievu. Ubrzala je korak i doavi do ugla, provirila koliko suispred nje, nadajui se da se nee okrenuti i ugledati je. No, stepenice subile prazne. Kao da su ih pretrali. Tina se poela sputati ubrzanosmiljajui u glavi izgovor zbog kojeg e im se pridruiti. No nikoga nije bilo.Sila je napolupraznu Tkalievu okreui se i traei ih pogledom. Nigdje

ih nije bilo. Kao da su nestali.- Nisu mogli biti tako brzi, mislila je prostrijelivi pogledom svestolove na terasama kafia, nigdje ih nije bilo.

Sputajui se na Trg i ekajui tramvaj odbijala je misliti oDanijelinom glasu u svojoj glavi, o tome kako su isparili nekoliko korakaispred nje, o svemu. Mislila je samo o Maksu i njegovom bljetavomosmijehu.


10/92

10

U tim mislima dola je doma kao u nekom laganom transu. Svijet jepostao mjesto besteinskog stanja. Ona se lelujala.

- Tako se sigurno osjeaju ljudi na mjesecu, pomislila je. Leptirii u

trbuhu? Je li to to? Stvarno postoje?Kraj nje je prozujao susjed - simpatini dvadesetpetogodinjak

zaposlen na oblinjem kiosku - kojeg je ljubazno pozdravila. Katkad je znalapopriati s njim, nikad nita vano, ali Tina nije bila nepovjerljiva nitinatmurena, voljela je ljude i stavljala im to do znanja. No, sad je odlepralabez zastajkivanja. U uhu joj je kratko odjekivao njegov pozdrav, a onda jeopet utonula u svoje misli. Prizemljila ju je pomisao na Maksa i Danijelu.

No, prizor koji je ugledala prije samog ulaza u zgradu, sledio je njenosmijeh.

Na ploniku pored ulaza leala je skupina mrtvih ptiica.Leale su na leima i boku, suhe, kao preparirane, ukoene kao i svamrtva bia, ali strano udne. Tina je instinktivno shvatila u emu leizaudnost prizora. Viala je mrtve ptice i dosad, kako ne, svi ih ponekadvidimo. Ptice, mieve, make na cesti, jednom je ak vidjela i lisicu, naautoputu, netko ju je pregazio. I jea, taj joj je prizor izazvao silnu provaluosjeaja jer joj ga je bilo tako ao, jadnog, mrtvoga jea. Ali, ovo nije bilajedna ptica, jedna lisica, jedan mi ili jedan siroti je.

Ovo je bila prava mala ptija obitelj, ne jato, nego neka srednja ptija

obitelj sa est ili sedam lanova. Svi mrtvi. Ptice ne umiru tako, pomislila jei odmah shvatila da nikad nije razmiljala kako umiru ptice. Ali znala je dato nije to.

to se dogodilo tim sirotim vrapcima, mislila je Tina, kojoj je leptirie utrbuhu odjednom zamijenio udnovat osjeaj nelagode, kakvu nikad dosadnije osjetila. Pomijean s nekim drugim osjeajem, moda strahom ilitjeskobom.

Nije ni znala koliko je stajala pred tim stratitem vrabaca. Modasekundu, moda vjenost. Prije e biti par sekundi. Nije bitno. Bitno da je

bilo runo. Najprije ju je Maks odveo u besteinsko stanje, odvojio ju je odrealnosti, a onda su je te mrtve ptiice vratile na zemlju, tovie, prikovale,stvorivi u njoj osjeajmunine.

Nije vie mogla stajati ukipljeno pred tim prizorom. U hipu je odluila:Ulazi! Ulazi!

Ula je u kuu nastojei potisnuti muni prizor od maloas. Odluila jenikomu ne spominjati te ptice.

Stan joj se uinio avetinjski prazan. Ali, vrlo je brzo ula nekoukanje. u- u. Osluhnula je paljivo - otkuda dolazi zvuk?

A, kuhinja - mama i Teodor opet neto raspravljaju. Doma su. Izhodnika im je na brzinu dobacila bok, ula je jedva ujno bok, sine, pa jemugnula u sobu.

Uinilo joj se ipak neobino daje majka tako reagirala. Prvi dan je


11/92

11

kole, a ona ju nije nimalo gnjavila. Ni jedno pitanje, potpitanje!? Oekivalaih je mali milijun. Kako je prola kola? Kakvi su ti novi prijatelji ?Nastavnici ? Ima li problema? Ili je sve okej ?

Sve, ba sve je mamu inae zanimalo. Daje bacila pogled na nju,umjesto tog jedva ujnog bok, sine, zacijelo bi je i iskritizirala. Nije obuklanovu robu, nije ponijela nove naoale...

Nema veze, pomisli Tina, jedna gnjavaa manje.No, majka je uskoro izala van iz kue. Neobino.Hm, to se to dogaa, pomisli Tina.- Teodore, to se dogaa, upita ouha. - Zato je mama otila.

Nekako mi je to bilo naglo ? Neobina mi je danas.- Dok si bila bolesna dogodilo se tota, ree Teodor.- Nije radila sve te mjesece dok si ti bila bolesna. Strano. Vidi

kakva je recesija. Ne radi tjedan, dva, i nema te. Stisnu te banke, ponu tislati opomene za kredite, naplate ti opomenu, prvu pedeset kuna pa svaku

narednu sve vie, ali lako za to. Ne plati li ratu dva mjeseca, ponu tenaganjati, prijete, sjest e na imovinu, sve uzeti. Katastrofa. Ukratko, mamaje morala reprogramirati kredit za svoj kozmetiki salon, pod nepovoljnimuvjetima i sad je revalorizirani anuitet zato jo puno vei.

Do vraga, pomislila je Tina. Opet je tretira ravnopravno, kao nekuposve odraslu osobu, s uvaavanjem. Zato ne eli biti prokleti ouh?Onakav kakvi su svi, pun nerazumijevanja, sebini gad iz predrasuda, kojigleda s visoka ili s lanim razumijevanjem.

Teodor je nastavio:

- Sada joj je banka poslala obavijest da je promijenila kamatu,kamata je prema ugovoru promjenjiva, ne moe se aliti na to, rata je sadjo vea, a ujedno joj banka moe i uzeti salon jer je u novom ugovoru onstavljen pod hipoteku.

Valjda nee, zapitala je Tina.Valjda nee, rekao je Teodor. I dodao: Valjda. Ali s tom bankarskom

stokom nikad ne zna. Oderali bi ti kou s lea, ako im je to u interesu.Uas, pomislila je. I odmah potom: valjda nee.Ipak, rekla je: Teodore, mislim da radi dramu. Snai e se mama.

Morala mu je to rei, da malo razbije taj njegov gard, da mu da doznanja daje nesavren, ba zato to hoe biti savren.Uavi u sobu, nije isprva mogla nai kunu robu. Pomislila je viknuti

mama, ali se sjetila da je majka otila van. Od Teodoranikakve koristi, onne zna gdje je njena obleka. Onda se sjetila da ju je mama vjerojatno stavilana pranje pa je iz ormara uzela novu, istu. Oooo koji miris!

- Mmm, sjajno, ba ugodno mirie.Taj ju je miris oivio, poela je lagano pjevuiti.Ukljuila je komp i odmah se spojila na Fejs. Odmah je potraila slike

prijatelja iz bive kole. Ljiljana, Bule, Kristina, Zvonac, upko, Janica.Draga lica. Svi na okupu. U kutu je, dok je pregledavala slike, zatitrala inova obavijest. Danijela, alje joj zahtjev za prijateljstvom. Oh, zar ve?Nevjerojatno. Znai nije sluajno to me primijetila. eli da budem dio njene


12/92

12

ekipe! Sjajno, pomislila je, i odmah potvrdila zahtjev.Radoznalost ju je munjevito uputila na Danijeline slike.Na svim slikama je jako lijepa i seksi, pomislila je. Mogla sam misliti,

ona je tako lijepa, ona mora biti i uasno fotogenina. Na svim slikama vidiose i njen prsten stiliziranog kukca. Osobnost. Personality. To se trai staramoja, mora se razlikovati od svih drugih.

No neto joj je, izmeusvih tih zgodnih detalja, u mozgu vrlo brzozatitralo kao udno. to?Gledala je poze, ok, zgodne, seksi, ali nije to. Kut snimanja, rakurs,

neto se razumijevala u to, inio joj se obian. Nije to. K vragu, ali to, to jetu neobino?

U jednom trenutku se trgnula. Shvatila je.Ni na jednoj slici Danijela nije gledala u kameru.Ni na jednoj slici Danijela ju ne gleda u oi.Zanimljivo... pomislila je. Ne gleda u oi.

Onda se nasmijala. Pa to, to onda. Ne gleda, i toka. Zato bigledala. A moda je to samo sluajnost?Ma ne, brijem, opet je pomislila. isti sluaj.Iz tih misli, koje su u nju unosile neki lagani nemir, prenula ju je

poruka od njenog prijatelja iz bive kole, Monkeyja.Dobri, stari Monkey. Njuka.Svi ga zovu Monkey, ali vie nitko ne zna zato. Monkeyev otac je bivi

branitelj. Proao je kao i svi poteni hranitelji. Jednom je skoio na tenkkako bi zaustavio prodor, i uspio je. Tad su ga, Monkey joj je to nekoliko

puta priao, svi tapali po ramenu. Kad je rat proao, svi su ga zaboravili.Vie nije imao posao. Uskoro je bio odbaen... Pe-te-es-peovac, tipian.Monkey ne eli da mu se to dogodi. Nee biti rtva. Kad god se osjeti

ugroen, postaje nasilan. Ne dam se zajebavati, esto je govorio. Tina muje pomogla da ispravi ocjene tomu je pomoglo da zavri razred i da nezavri u popravnom domu. Zbog toga je oboava. Zapravo, ona ga je jedinatretirala kao ljudsko bie. Monkey puno ita, on je bistar momak, dapae,pametan, ali je tvrdo uvjeren da mu drutvo ne dozvoljava da preskoistatus koji ima obitelj. Ovdje za mene nema mjesta, govorio je, bez neke

alosti u glasu. Odmalena je on odrastao. Monkey nikad nije bio mali. Nijeimao sretno djetinjstvo - nije imao nikakvo djetinjstvo.- Kako je u novoj koli ?kolica kao kolica, odgovorila mu je. Po glavi joj se vrzmala jo jedna

misao, nije bila sigurna da li da mu je kae. Ipak, napisala je.- udno mi je da u ovoj koli nisam vidjeli nikoga kao to si ti,

ovdje su izgleda sve neki savreni klinci. Dobro, moda malo brzam sazakljucima, ali tako izgledaju...

Monkey je oian na elavo. Nosi spitfirice, izme, uske traperice. S timizgledom, skinheadi i BBB-i su ga odmah prihvatili u svoje drutvo. On jealfa mujak. Odmah se vidi da se s njim ne eli sukobljavati.

- Ne brini se, stara, napisao je Monkey, a ona je i u poruci osjetilauobiajeni ton anela uvara.


13/92


14/92


15/92

15

No, Danijelu to oito nije tangiralo.Bila joj je vodi kroz jedan novi svijet. Svijet djece suludo bogatih,

monih vladara Zagreba i Hrvatske, svijet elitne gimnazije koja te sprema zaelitnu poslovnu kolu, a onda za radno mjesto direktora svemira.

- Najvanijeje poznavati ljude, rekla joj je Danijela.- Kad zavri ovu kolu znat e pola podmlatka hrvatske elite. Ako

onda upie privatni faks gdje je dekan moj stric uro, svijet je tvoj.Sati u koli nisu bili ubitano dugi, kao nekad. Sve je ilo brzo idinamino. Tina se brzo ufuravala u gradivo. U pauzama je avrljala sDanijelom, koja joj je oboavala biti vodi kroz svijet koji, kako je dobroznala, Tina ne poznaje.

Danijela je bez umora, ali diskretno, traala sve, ba sve iz razredausput objanjavajuiija su djeca, direktora banaka, poduzetnika, raznihsavjetnika po ministarstvima...

Ni jednom rijeju nije, meutim, spomenula to su njeni roditelji.

Nije niti pitala Tinu to su njeni.- Kao da to ve zna. Pomislila je Tina.Poslije kole zajedno su krenule prema Tkali, silazei onim istim

stepenicama gdje je juer izgubila Maksa i Danijelu. Tina je cijelo vrijeme uglavi pjevuila O happy day, ni ne sjeajui se otkud joj taj napjev, nosvijet je bio tako lijep, a priroda tako zelena...

Na pola stuba uoile su kako im se pribliava neka spodoba. Gradskikloar. Takvih je dosta. To nisu oni stari, jadni penzii koji skupljaju petambalau, o, ne, odmah je to vidjela.

Bio je to neki dripac, baraba, neugodno prijeteeg izgleda.Ruke su mu, uoila je kad im se pribliio, bile prljave, moda ak imasne. Sigurno je imao zadah od hektolitra piva. Ipak, kad su se susreli,progovorio je neoekivano obino:

- Cure, imate pet kuna?Tina je nesvjesno krenula rukom prema torbici, namjeravajui izvui

medvjedicu, ali Danijela ju je povukla za ruku.- Idemo, stara.Kloar je, meutim, krenuo za njima.

Onda je poeo psovati.Tina je od straha automatski ubrzala korak - sama je sebi odmahpriznala da se gadno uplaila - no Danijela je iznenada stala. Okrenula seprema kloaru.

Doi e do sranja, pomislila je, plaei se za Danijelu. Zbog tog sestraha odmah i okrenula prema Danijeli, spremna da joj pomogne, ma kakoju je inae strah paralizirao.

No, zaprepastila se kad je, umjesto agresivnog izraza na kloarevu licu,ugledala izraz krajnjeg uasa!

Kloar je, na neki nain koji izaziva saaljenje - tako suprotno odstraha i gnuanja kojega je prema njemu osjetila jo prije sekundu dvije -hodao unatrag, prestravljen...

ime?


16/92

16

Onda se okrenuo i zbrisao koliko ga noge nose. Nikad nije vidjelanekoga tko tako brzo i tako panino bjei- kao da ga je ekalo strijeljanje pamu je netko darovao ivot, ali samo ako uspije pobjei u dvije-tri sekunde.

Eto, tako je bjeao kloar, ali zato?Prije nego se snala, Danijela juje uzela pod ruku i krenula dolje

prema Tkali.

- Zato? Kako, pitala je Tina. to gaje tako uplailo?Nita, rekla je Danijela, nekad je dovoljno samo pokazati da se neboji.

Tini je odmah bilo jasno da to nije istina.U Tkali su srele Maksa.ekao je,navodno, Danijelu.Na njegovom motoru bio je nacrtan stilizirani kukac slian onom na

Danijelinom prstenu. Zgodno, pomislila je Tina, ali jo joj je zgodnije leglonjegovo pitanje.

- Hoe li doi sutra kod nas? Imamo tulum.Tina se zaudila.- I ivite zajedno?- Normalno da ivimo zajedno, kad smo brat i sestra, rekao je

Maks.Tinu je oblilo rumenilo. Bojala se da e svi to vidjeti. Glas joj je

zadrhtao. Koji blam, ali, koja dobra vijest...- Vidi da e doi, odgovorila je umjesto nje Danijela, njena nova

najbolja prijateljica.

Maks je onda stisnuo gas i brat i sestra su nestali u vidu vjetra.Tina je, sva sretna, krenula prema tramvaju, ali se onda sjetilaneugodne epizode s kloarom.

U glavi je osjetila zujanje. Ne, neu na tramvaj, pomislila je.Krenula je u drugom pravcu.Natrag, prema stubama.Htjela je opet vidjeti kloara. Onog kloara.Ni sama nije ba zasigurno znala to bi ga pitala. Moda bi bilo

dovoljno samo da se susretnu. Moda bi mogla odgonetnuti to gaje to

toliko prestravilo.Moda je kukavica, moda se i mene uplai, pomislila je.No onda se sjetila da to ipak nije jako vjerojatno.Moram znati to se dogodilo, motalo joj je po glavi. Moram znati.

Moram, moram, moram. to iva ovjeka moe tako uplaiti od drugog ivogovjeka?

Potrala je uzastube, kao da joj taj trk jami da e ga sustii.Ali kloara vie nije bilo.Kao da je u zemlju propao.Misterij je bio sve dublji.Onda je na ulici ugledala kola hitne pomoi.Kao da je znala, neki udan glas iz unutranjosti joj je govorio: sigurno

su ta kola dola po njega, tog beskunika, bokca koji jeumro od straha...


17/92

17

Doista, lik kojega su upravo unosili u kola bio je on, prestravljenibeskunik.

Htjela je upitati bolniare to mu je, ponuditi pomo, na bilo koji nainsaznati bilo to, ali tad je ula kako neka ena objanjava bolniaru da joj jepokucao na vrata i molio au vode, a onda se jednostavno sruio...

Dola je do bolniara.

- to mu je?- Valjda infarkt, mrtav je, rekao je bolniar.Uas, procijedila je.- Uas je sa svom ovom papirologijom i sranjima, a tek dok mu ne

naemo neku obitelj i tko e ga pokopati.... Tek je to uas. Inae vidite da jebio nikorist. Moda se nitko i ne javi za njega, solidan cucak privukao bivie panje draga moja, naroito doberman, kakav kvalitetan doberman, onisu vam na cijeni, a ovakvih spodoba imate na tone. A zakaj vas on zanima?

Tina je bila uasnuta takvim bezdunim monologom. Pa to je ipak

ovjek, taj kloar, koji je jo do prije deset minuta psovao, molio medvjedicui pomalo prijetio.Kad je pod kotaima ambulantnih kola ugledala mrtvog vrapca- isti

kao ona vrapja obitelj od juer - Tina se sledila.Neto je tu udno, krajnje udno, pomisli.Nema teorije da je sve to sluajnost.Putem kui razmiljala je da se prestane druiti s Danijelom, ali onda

se sjetila Maksovog osmijeha i iste sekunde odustala od te, kako jezakljuila, luzerske zamisli.


18/92


19/92

19

Teodor je, meutim, odmah shvatio da je to bio izraz povjerenja, iinteligentno osjetio da je najpametnije ne zapitkivati.

- Bravo, rekao je, namjerno hinei laganu ravnodunost.Vrativi se u sobu, Tina je odmah ukljuila Face. Danijelin status,

stavljen usred noi, bio je kratak i jasan. Partytime. U kuici juje ekala iporuka od Monkeya.

Kratka, jasna, i, poznajui Monkeya, zloslutna.Nazovi.Tinu obuze neugodan osjeaj. Monkey nikad ne trai nita, pogotovo

ne da ga se nazove. Sigurno je upao u nevolje. Odmah ga je nazvala.Monkey se javio ve na prvo zvono, kao da je ekao njen poziv.

- Reci.- Raspitao sam se o tvojoj koli.- I? Zato me zove.- Da. Moramo se nai. Moramo popriati...

Tini je bilo udno da joj nije elio nita rei preko telefona. No, stvar juje zanimala, konano, sama mu je natuknula da se raspitao koli.- Doi u, ali moram najprije do mame u salon. Odgovara li ti za

dva sata?- Naravno...Tina se potom zaputila prema maminom salonu. Shvatila je da nikad

nije razmiljala o tome kako nikad prije nije majku molila za neku takvuuslugu. A sad e morati. Trait e od nje da jojnapravi frizuru i da jenaminka. Uas. To istovremeno znai da e morati odgovoriti na milijun

pitanja, dva milijuna potpitanja i odgovoriti na tri milijuna njenihprijedloga... Ali, Tina je dobro znala da to mora uiniti. Vie od svega bilo jojse stalo da na tulumu bljesne, da ostavi sjajan dojam, da bude faca...Nijedna cijena nije prevelika za to.

Hodajui do salona, Tinin je pogled esto ispitivaki lutao po ploniku.U jednom trenutku shvatila je da trai mrtve ptice i ta ju je misao nakratkouznemirila. Uostalom, ptica nigdje nije bilo, samo zapljuvani zagrebakiplonici.

Salon je pruao iznenaujui prizor.

Zjapio je gotovo prazan.Tini se neto stegne u grlu. Prisjetila se bezbroj subota kada je mamaostajala do kasno naveer kako bi udovoljila svim enamaeljnimuljepavanja.

A sada, samo mama, jedna ena i Martina, mamina radnica.Majka se ba zaudila.- Otkud ti ovdje?- Htjela bih... frizuru, ako nije guva.Majka se nasmijeila, a u izrazu njenog lica bilo je neto sjetno.Posjela je Tinu na stolac i krenula joj amponirati kosu.- Znai, svia ti se netko? Netko dobar?Da Tina nije sjela, sigurno bi pala od iznenaenja, ali na sreu, sjedila

je, a gusta pjena ampona prekrila je veliki dio njene glave pa je zblenuti


20/92

20

izraz lica uspjela sakriti. No, odmah je shvatila zato je mami sve jasno.- Pa naravno, nikad nisam dola na uljepavanje, zato bih dolazila

ako nije to... Nije mama glupa.No, okiralo ju je to to mama nema milijun pitanja, nego samo to

jedno.- Pozvali su me na tulum, Danijela i...

- I tko jo.- Maks. Oni su tako... nekako, tako savreni. Jako se radujem.- Raduj se, dijete. Kad e, ako ne sad, rekla je majka. I doda: ali,

pamet u glavu. Nemoj da ti slomi srce.Potom je zautjela, masirajui vlasite.Tina se, sretna, prepustila njezinim rukama, odsutno gledajui kroz

prozor. U jednom trenutku primijetila je visokog deka i curu koji suprolazili kraj salona drei se za ruke, gledajui ravno u nju. U jednojsekundi Tina je osjetila neko zujanje u glavi, a onda joj je nadoao onaj

novi, a ipak poznati osjeaj znojenja i nesvjestice.U sekundi je, meutim, sve prestalo.Tina ih je pratila pogledom dok su zamicali. Pomislila je kako je neto

udno na njima, ali nije mogla tono shvatiti to. To to su je obojepogledali u oi. Istovremeno?

Ma to su gluposti.Dok ju je mama frizirala nije mogla ne uti razgovor Martine i njene

muterije.ena je mljela, ali je bila prilino zaarena u prii.

Isprva se alila kako je svijet otiao do vraga - ah ti starci pomislila jeTina - ali je onda dodala da se u njenom kvartu dogodilo ubojstvo.- Prije neku no, jedna je djevojka ubijena i naena baena u

kanalizacijski aht. Nisu ju mogli ni prepoznati od rana!- Da, da, uzvraala je Martina, mislima bivajui negdje daleko, na

Maldivima, jer ju babine prie oito nisu dirale. Uzvraala joj je monotonim,ispraznim rijeima tipa, da da, aha, jel, ma nemojte mi rei, o vidite vi islino.

Ipak, upitala ju je i kako to da se za ubojstvo ne zna.

Babaje prealtala u petu.- Ne zna se, dakako da se ne zna kad kriju, draga gospodina. Kri-ju! Oito kriju, a ja to znam jer je moja susjeda to ula od ene u pekari, aona nikad ne lae!

Tina se okrenula i stigla vidjeti Martinu kako koluta oima.Majka se nasmijala.Oito, ena svako malo pria takve prie. Ima takvih klijentica. Neki

priaju o mukarcima koji su uasni, druge o botoksu, a tree o crnojkronici i tome kako je svijet postao uasno mjesto.

Gospoa nije posustajala.- Nou vam je danas najbolje ne etati po sumnjivim ulicama jer

Trenjevka je uvijek bila opasan kvart. Evo, ja sam si dala ugraditiprotuprovalna vrata jer svugdje ima manijaka.


21/92

21

Majka i Martina jedva su se suzdrale da ne prasnu u smijeh. No, Tinipria nije bila smijena. Unato svemu, ena je zapravo izgledala krajnjeiskreno.

- Evo ga, uzviknula je mama, ne osvrui se vie na enu. Gotovo!Vidi je kako je super.

Frizura je bila odlina i Tina se osjetila sretnom i punom samo-

pouzdanja. Zamolila je majku da je naveer, prije odlaska na tulum, jo inaminka.- Moe, honey, rekla je majka.Monkey ju je dogovorio u jednom od kafia u Sokolgradskoj. Rijetko je

tamo ila. To je neki mali, bezvezni kafi, za koji bi rije sirotinjskiizgledala kao ei kompliment. Kafi je, prema Tininom miljenju, izgledaoupravo ofucano. Kao da te netko vremenom vratio u vrijeme socijalizma, oemu joj je priala mama, u neku ljakersku birtiju gdje se osjeti mirissalame i pive, a u kutu neki luzer stalno amara fliper. Da nije rije o

vremeplovu, pokazivao je samo hrvatski grb i znak tigrova, valjda je vlasnikbio u ratu.Monkey je ve bio tamo. Osim njega i konobara, u kafiu nije bilo ive

due.Ugledavi je, Monkey je odmah ustao. Nasmijeio se, iskreno i

dobroduno, onako kako on to zna kad skine masku skinsa s lica. Zagrlioju je. Na ruci mu se vidjelo istetovirano jaje, ispunjeno hrvatskimkockicama. Ova udnovata tetovaa bila bi teko objanjiva bilo komu tkone pozna Monkeya.

Na mjestu jajeta bilo je, naime, dugo vremena istetovirano slovo U, aonda je Monkey jednoga dana odluio da je toga dosta. Mladost, ludost,rekao joj je. No, tetovae ne idu dolje. Onda ju je on dogradio, i sada nosi toudnovato, kockasto jaje, jaje ahovnicu.

Monkey je takav. Radi gluposti koje ni sam ne misli.- Svakoga dana, dok si bila u bolnici, dolazio sam te vidjeti, gle-

dati... dok me tvoja majka nije potjerala, ree.- Isuse, uzvratila je Tina, ne mogu vjerovati. Nikad to ne bih rekla

za njega.

- Ti zna da ja uvijek vraam dugove, ree, pomalo frajerski, kao dase ispriava to je pokazao neke osjeaje.Eto, to nije bilo zato to su prijatelji, nego zato to vraa dugove.Tad se naglo uozbiljio.- Neto nije u redu s tvojom kolom. Neto ozbiljno ne tima,

zapoeo je priu.- Koga god sam pitao, nitko mi nita nije znao rei, osim da tamo

idu djeca tipova koji mogu sve, nastavio je Monkey.- I da ak i oni s brdo para ne mogu upasti u tu kolu, jer je

selekcija potpuno udna. Ali, zanemari sad to, nije to bitno. Pazi ovo. uosam za curu koja je, isto kao i ti, primljena na stipendiju. Obina cura,starci normalni, sve ok, ali - i ona je primljena nakon to je odleala ubolnici neko vrijeme. Hm. I onda, nakon samo dva mjeseca u toj koli ona


22/92

22

zavrava u Vrapu, zavrio je Monkey, mrtei se i dajui joj cedulju.Na joj je pisalo, Jasna Belamari.- To je ta cura.Od kud sve to zna ? Tina je gorjela od radoznalosti.- Stari mi ima PTSP Vrape znam kao svoj dep, esto sam bio

tamo, rekao je Monkey, a lice mu je opet postalo ozbiljno i mrko. Tamo sam

upoznao jednog od bolniara. Tipa jednog, nabildanog, elavog... Poslije samga sretao na utakmicama, skompao se s njim, tip je teki luak, ali on mi jerekao za Jasninu priu. Tim vie je to sve udno to jedan od savjetnika uvladi sjedi u upravnom odboru bolnice, a njegovo dijete ilo je s Jasnom urazred...

Monkeyu je sve to izgledalo kao neka misterija.- To su vjerojatno gluposti, uzvrati Tina, dodajui mu, smirujuim

tonom, da ona ima feeling kako nije problem poludjeti nakon to odlei ubolnici.

- Nije problem biti lud, uzvrati Monkey, evo, ja sam lud cijelovrijeme.Nasmijali su se. A onda se on opet uozbiljio.- Ako eli, moe popriati s Jasnom, moj bolniar mi duguje

uslugu i ako eli, moe to napraviti.- Vidjet u, rekla je Tina.Izlazei iz kafia, Tina se trgne.Pred kafiem je opet ugledala onaj isti par koji je vidjela kroz prozor

salona.

Opet su je gledali.Sada je jasnije vidjela to je udno na njima. Odjeveni su gotovo isto,visoki i lijepi. Oboje su sjedili na motoru koji, kao i Maksov, ima ucrtanznak...

Vidjela je da je znak u obliku ptice, ali nije mogla razaznati koje - orla,sokola, jastreba... Grabeljivica svakako.

Ukoila se.Monkey je poludio u trenu. Oboavao je takve situacije.- ta gleda, pederino, zavikao je i, prijeteeg izgleda, krenuo

prema motoru.No, par je odjurio prije no to im je doao strani lik.- Tko su ti ljudi, upitao ju je.- Ne znam, vidim ih prvi put. Pojma nemam.- Isuse, grad je pun luaka.- Je, a ti si najvei, uzvratila je, sretna jer je neugodna situacija za-

vrila bezbolno. I potom krenula doma, radujui se novom make upu, kojimajka sjajno radi.


23/92

23

Lupi petama i reci evo sve za Maksa, pjevuei u sebi razmiljala jeTina, navlaei na noge izmice s malom petom. Bacila je pogled u ogledalo.Nije loe. Poluminkerska varijanta, to je najvei ustupak koji e napraviti

za party jer se sve u njoj bunilo protiv totalnog minkeraja. Ostatakjednostavan: tunika, mogla bi proi pod pojmom trendseterska, tajice, i to jeto. Elegantno.

Majka ju je naminkala odlino, majstorski, nenametljivo, aliupeatljivo. Podvukla je sve njene prednosti, sakrila sitnije nedostatke.Rijeila je Tini nerjeiv problem makare. Kad god se sama minka, Tinanastoji agresivno nanijeti makaru, istaknuti oi, a mama je to svenapravila umjereno.

- Ba kul, pomislila je Tina. - Nije pretjerano sveano, ali je lijepo.

Ba lijepo. I enstveno.Teodor nije komentirao njen izgled kad je izala u dnevnu sobu, ali jojse uinilo da se lecnuo. Nema veze, jest, nije, opet ju je doekao onim svojimodrasla si, ravnopravni smo tonom.

- Odbacit u te. Gdje je tulum?O ne, hvala lijepa, pomislila je Tina. Samo joda me ti odveze pa da

mi se smiju, ako me vide. To bi bilo ba odlino za ovakav tulum iz snova.- Ma neee, nema potrebe. Ii u taksijem, hvala Bogu sada vie i

nisu tako skupi, rekla je.

Teodor je u sekundi shvatio da je njegova ponuda bila velikoduna, ali,omalovaavajua. Svakako kriva.- Treba lovu?- Ne, dala mi je mama. Hvala Teodore. Bok.- Bok, sunce.Izala je van pola sata prije, oko devetke, Htjela je malo proetati, uzeti

zraka. Malo se nadisati. eka ju uzbudljiva veer, a nikako nije htjela bititamo meu prvima, to je uvijek glupo, izgleda nekako strano treberski.

Trenjevka u devet, nije to neki osobit kvart. Ni siromaan, ni bogat. Ni

u centru, ni na periferiji. Ni vrit, ni mimo.Hodala je kvartom besciljno razmiljajui o svemu to se do godilozadnjih dana, o sebi, o Danijeli, Maksu, Monkey. U par dana zbilo se viedogaaja nego u pola njenog ivota. Ili, vie no u cijelom ivotu dosad. Onoto ih je inilo tako posebnim, bila je nota tajanstvenosti.

Tina se pitala, radoznalo, ali bez odgovora, zato je ula Danijelin glasu glavi. To ju je strano proganjalo. Je li to neki deja vu, koji se svimaponekad dogodi? Jedna slika u glavi, nalik na neku drugu, koju smo vepreivjeli i spremili u mapu sjeanja, oivljava i ini se kao da je dvaput

proivljena? Ne, njoj se nije inilo da je tu rije naprosto o podudarnostislika. Ona je u glavi ula glasove, jasno je ula glas, koji nikad prije nijemogla uti. Je li ju bolest, pitala se, odvukla jednom nogom preko granicesvjetova? Zato svuda vidi mrtve ptice, zato ju proganjaju snovi u kojima


24/92

24

joj baka eli neto rei? Prati li ju stvarno netko? I to je s tom Monkeyevompriom o Jasni Belamari? Treba li stvarno razgovarati s njom?

Gluposti, lecnula se. - Nagledala si se ti previe filmova... Uostalom,zato bi te netko pratio ? Sve je to glupost. A najvea glupost je to tomislim da se Maksu sviam.

Ta joj se misao, iako njena, uinila neprijateljskom, neugodnom i

neprihvatljivom. Nije glupost! Nije glupost, poela je mantrati patraitirazloge zato je to glupost. Mislim, nije da nikad nisi imala deka, dodue,sve je to bilo kratko svianje od kojih mjesec dana. Nita posebno. Nije da tise nikad nisu upucavali frajeri. ak i jako zgodni. Sve je to nekako bilonespretno, s puno muke, ali Maks kao da te eka...

Sve joj je to udno pomislila je.Opet si umiljam da sam posebna. Glupost, ipak glupost. Ali, ako je

glupost, zato onda ide tamo? Sve te vue...Nije znala nai objanjenje za to to su njene noge same ile u e-

ljenom pravcu. Samoj se sebi inila kao mjesear, koji se eljeznomdisciplinom dri svoga puta, koji je unaprijed odreen i po njemu se idetono zacrtanom putanjom do tono odreenog cilja.

Moda do kakvog jezera, u koje u upasti? Ili do Maksa...Noge su je, meutim, dovele u blizinu taksija. Rijetko ga je koristila,

skupa je to igraka kako god okrene. Ali, novac nije najvanija stvar.Odlunim korakom krene prema taksi stajalitu odluivi da e

veeras zaboraviti na sva ta sranja i jednostavno sezabaviti. Ako nikakodrukije, tako to e Monkeyju dan poslije prepriavati dogaaje iz visokog

drutva i kako e im se zajedno smijati. Neprilagoeni Monkey oboavao jeismijavati navike i rituale zlatne mladei. Nije, dodue, nikada izgledao zlo utom ismijavanju. On je preko toga samo poruivao sudbini koja mu je sveoduzela, da je jai od onih kojima je sve dala. Ba zato to se mora boriti. Zasve. Oni, ta zlatna mlade, znali su cijenu svega i vrijednost niega jer im jesve palo s neba. A on je znao sve, i cijenu i vrijednost. I bezvrijednost.

Taksist je bio uniformiran, mlad, jako mlad, krunica ispod pigla,taksimetar uredan...

- Kamo?

Rekla mu je adresu na Tukancu.Taksist je, meutim, nakon prvog kilometra krenuo zaobilazno.- Oprostite, nije se mogla suzdrati. A kamo me to vozite ? Mislim,

kojom rutom? Ovuda kuda idete imamo sigurno kilometar vie.- Oprostite, rekao je, oduzet u vam taj kilometar. Tek sam mjesec

dana u poslu. Nisam dugo taksist.- Pa to vam bi da sad postanete?- Otac mi je bankrotirao, rekao je taksist.- A jebemu, procijedila je Tina, i sama se sebi iznenadila kad je

ula iz vlastitih usta pitanje: A kako se to desilo?- Bio je dekorater za unutarnja ureenja. Posao je cvjetao do lani.

A onda su mu prestali plaati. Napravio je poslova za dva i pol milijunakuna, ali nita nije mogao naplatiti.


25/92

25

- Koji horor, rekla je Tina i pomislila na mamu. Ona, dodue, moenaplatiti svaku frizuru, ali posla je sve manje. to ako se i njoj to dogodi?Od onih Teodorovih glupih knjiga neemo se kruha najesti.

- I to je s ocem, zapitala je.- Nita, sad i on taksira. Za 4 tisue kuna. Tako emo se valjda

izvui....

alosni razgovor iz taksija ipak je nekako zaboravila dodue ipotrudila se - im je izala iz automobila. Tukanac. Jedan od simbolauspjeha u ivotu. Prestina adresa. Bolje drutvo. Snobovi. Milijuni.

Tina je ugledala ne preveliku kuu, iz 30-ih godina, s malim okolnimvrtom ograenim visokom ogradom. U vrtu je staza do kue bila oznaenasvijeama i to je fakat izgledalo cool. Vrata vrta bila su otvorena pa jekrenula stazom prema vratima.

U vrtu je primijetila bunar. Starinski, kao da ne pripada ovdje, kamenii ukraen, onakav kakav je znala viati po samostanima uDalmaciji. Taj ju

je prizor razgalio, unijevi u nju nekakav daak sentimentalnosti. Voljela jeumjetnost u kamenu, daak otmjenosti starog doba, prave vrijednosti.Kul, pomislila je, bar nema nikakvih bazena, umjetnih antikih kipova,

fontana i slinih uasa kakvi se vide po kuama novopeenih bogataa itajkuna.

Pozvonila je na vrata.Otvorila joj ih je Danijela. A moda bi, s obzirom na dojam koji je

ostavila na nju, bilo tonije rei - ukazala se.Jer Danijela je - vau! - izgledala kao filmska zvijezda.

Kosu je podigla u neku neobaveznu polupunu, bila je u jednostavnojcrnoj kratkoj haljini i crnim sandalama, a oko vrata je imala bisernuogrlicu. Kako otmjeno, kako elegantno, kako jednostavno i kakonenametljivo. Brilijantno.

Audrey Hepburn, pomislila je Tina, samo kad bi Audrey bila visoka doneba, modroplava i potpuno, potpuno fatalna.

Danijela ju je poljubila. Otavljala je usne sekundu predugo na njenomobrazu.

Tinu je zapahnuo miris jakog parfema.

- Dobro dola, rekla joj je. Izgleda super.- Pa hvala, i ti.Danijela ju je odvela do unutranjosti. Iz predsoblja ju je uvela u

glavnu sobu, koja je bila oiena od bilo kakvog vika namjetaja. Nosi seminimalizam. Trosjedi, fotelje i stolice bile su uz zid, naravno dj pult, asredina je bila prazna, oito je sve bilo preureeno za tulum, u kuhinjipored je bila neka klopa, a na stoliima uza zid cuga, puno cuge...

Odmah je pomislila kako je odluka da ne ide prerano bila pametna. Ukui se ve okupilo tridesetak ljudi. Kako dobro, imati kuu za tulume! Stanna Trenjevci, s onim Teodorovim knjiurinama, ne bi bio pogodan ni zakakvu zabavu. Da sutra u njega poelipozvati kolege iz kole, ne bi seusudila. Vjerojatno bi je ismijavali. Zato voli Monkeya. Njemu to nita neznai.


26/92

26

Gledala je mirno po velikoj dnevnoj sobi. Primijetila je masu lica izkole. Ops, gle pa tu je i Bevanda, lik iz RTL ove sapunjare! O, kako bimamina Martina bila sretna da je sada tu, ona se doslovce rastapala na toglijeponjukog, feminiziranog, ali elegantnog Bevandu. Martina bi mu moglabiti mama, ali ena se jednostavno navukla. Bevanda je biouz Marinu,manekenkicu, drapaozu koja nema ni za hamburger, tako su bar pisale

novine, ali izigrava svjetskog supermodela. Jadno, prejadno. Pa ni tajBevanda, i on je samo kulisa.Bilo je to, ukratko, drutvo u kakvom Tina nije do sada bila, niti je

voljela biti.Danijela ju je napustila doekujui nove goste. Ostavi sama, Tina se

odmah uvalila u fotelju gledajui ljude. Maksa nije vidjela - to je bilo jedinoto ju zanima - a nitko drugi na nju nije obraao panju. I to je bilo dobro.

Imala je, ipak, neki lo predosjeaj da je viak na ovoj zabavi. Zato jeustala i natoila si au vina. U au je htjela dodati i Coca Colu, ali od toga

ju je naas odvratila misao koja joj je sijevnula kroz glavu: Coca Cola? Ovdjese toe francuski pjenuci, pije se Verve Clicquet, Dom Perignon, ne pita seza cijenu, ovdje se piju kokteli, a ti bi bambus pa da odmah vide da siseljaina s Trenjevke. O, ne.

Pomisli odmah i na Monkeyja koji bi ba zbog toga jo i glasnopodrignuo i odlui, ipak, napraviti si bambus.

Ba mebriga, pomisli i onako stojei kraj stola s piem popijebambusdo kraja i napravi si jo jedan.

Ako nita, bar u se napiti, odlui.

Vino joj je brzo prostrujilo ilama. Odmah ju je diglo.Odmah je prea na drugi bambus.Potom se opet zavalila u fotelju. Uinilo joj se da su svi u parovima.Ugleda Danijelu kako pria s onim glumcem. Iznenadilo ju je kako mu

se, s lakoom, ali nekako lascivno, naslanjala na ruku.Prava zavodnica, pomisli Tina i otpije jo jedan dug gutljaj bambusa.A onda se na horizontu ukazao Maks.Dobro je, pomisli, da sam popila ta dva bamusa. Dobro je. Cool.Jer, Maks je razgovarao sa Marinom, polumanekenkom. Drei je

rukom oko struka.Leptirie iz njenog trbuha to je odmah pretvorilo u zlovolju, koju jenastojala uiniti nevidljivom.

Glupaa, eto to si ti, Tina, glupaa, pomisli. - Ponaa se kao iparica.Zaljubljena, glupa iparica. iparica - glupaa.

U tom trenutku susrela je Danijelin pogled.Danijela se lagano doetala do nje.Uzme ju za ruku i povede je prema glumcu.- Ovo je Tina.- Bevanda, rekao je nezainteresirano i reda radi.Danijela se odmah okrenula Maksu.- Vidi tko je doao.Maks ju pozdravi i upozna s manekenkicom. Ah, koja ast, pomisli


27/92

27

Tina, sarkastino. Koja ast i zadovoljstvo.Nije dala da joj se primijete osjeaji.Danijela se, na njeno iznenaenje, obratila manekenki s neobinom

idejom, prijedlogom, zapravo - naredbom.- Lutkica, ne smije propustiti bjutislip. Da ujutro opet blista.Svi su osjetili cinizam u njenom glasu.

- Pa nekad treba napraviti izuzetke kako bi pravilo bilo jouspjenije, izvrdala je prijedlog manekenka, htijui oito ostati s Maksom, uijem je drutvu uivala.

- Vrijeme je za spavanje, ree Danijela.Tina je, uvi ton, okrenula pogled s Maksa na Danijelu. Onoto je

vidjela, prestravilo ju je.Danijelino lice bilo je hladno kao ledenjaci sa sjevera. Na njen si se

glas mogao porezati.Hladnoa skamenjenog Danijelinog lica kao da je otjerala svu njenu

jedinstvenu, blistavu ljepotu.Cura se samo pokupila.Nije bilo svae.Danijela se, im je manekenka napravila krug prema vratima,

okrenula prema njoj - postavi u trenu ona stara lijepa, vesela Danijela.Dvije su prijateljice nastavile avrljati, a u razgovor se ukljuivao i

Maks.Atmosfera se sve vie zagrijavala. Ljudi su punili prostoriju, ne-

nametljivo, ali konstantno pa je uskoro postalo vrlo tijesno. Sve je postalo

veselije. Svi su plesali. Tulum iz snova.Tina je vrlo brzo bila prilino pijana. U jednom trenutku odluila jeotii do wc-a, no bio je zauzet. Usprkos glazbi koja je tretala iz svihzvunika, a oni su bili uasno snani, ali kvalitetni, iz zahoda se uloriganje. Opa, netko je ve kolabirao, pomisli Tina. Jadnica.

Pomislila je kako na katu sigurno imaju drugu kupaonu i wc. Brzo sepopela stepenicama na kat, ali se, umjesto u kupaoni, nala u velikoj,starinski ureenoj sobi u kojoj su na zidovima bile izloene slike. Redom suto bili portreti, kao u nekim starim filmovima, ulja na platnu sa masivnim,

zlatnim ili srebrnim okvirima, baroknim, tekim, otmjenim, prema nekimstarim mjerilima... To se nije uklapalo u minimalistiki dizajn prizemlja, alito je danak tradiciji. Ovi stilski namjetaj ne kupuju, oni ga nasljeuju,pomislila je Tina. Zato Danijela i je tako normalna, njoj nisu potrebnasnobovska dokazivanja i preseravanja. I potcjenjivanja drugih, kao djeciovih tajkuna koji su jo do juer bili obani.

Malo je zastala kod svakog portreta. Nije mogla procijeniti iz kojeg sudoba, ali joj se uinilo da portretiranje predaka dosee barem 200 godinaunatrag.

No, ono to joj je odmah upalo u oi je da nijedna slika - ne otkrivapogled.

Nijedna slika nije gledala u nju.Nemogue, pomislila je Tina. To je nemogue.


28/92

28

Odmah potom poela je otkrivati kako likovi, iako stariji, a neki i podperikama, ili u kostimima koji su ih inili drukijima, neobino nalikuju naDanijelu i Maksa.

Trbuh joj se stegnuo.Ok, znala je da ona podsjea i na oca i na majku, i na baku, ali da ni

na koga od njih ne lii posebno. Svi mi na nekoga liimo, ali nitko nije

replika. Nitko, osim moda jednojajanih blizanaca, ali ovo nije taj sluaj.Osjetila je vrtoglavicu i znojenje. Koljena su joj poela klecati. Natrenutak se uhvatila za rub pisaeg stola, samo zato da se ne srui unesvijest.

Iako je na nogama, osjetila je kako gubi svijest i jasno je vidjela svojubaku.

Bakin glas je, kristalno jasno, govorio:Bjei, vrapiu...U tom se trenutku na njeno rame spustila ruka. Trgnula se iz

nesvjestice.- Izgubila si se.Bio je to Maks.Zbunjeno je kimnula glavom.Bez rijei se nagnuo i poljubio je.Uzvratila mu je poljubac, iako su joj u glavi odjekivale bakine rijei:

Bjei vrapiu, bjei vrapiu....Vrapi nije bjeao. Ne. Vrapi je uivao je u poljupcu s Maksom.Osjetila je kako njegove ruke prelaze preko njenog tijela. Uivala je u

njegovom dodiru, prepustivi se poljupcu do kraja.Ila bi s njim do kraja, tu, pod tom galerijom udnih portreta, nakonnesvjestice u koju ju je skoro doveo neodreeni, ali jezivi strah, sve biuinila, samo da ju je pitao.

Da ju je htio poeviti tu, pristala bi bez pitanja, no iz poljupca ih jeprekinulo neije nakaljavanje.

Odvojili su se.S druge strane sobe, proavi kroz vrata na drugom kraju, stajao je

postariji ovjek.

Dodue, to da je stariji, ukazivalo je vie to kako je odjeven, no to kakoje izgledao.Ozbiljna frizura, naoale, odijelo za starije ljude, no vrsto dranje i

gotovo nikakve bore nisu omoguavale da mu se odrede godine - mogao jeimati i 30 i 40 i 50.

- Maks, dogovorili smo se da party zadrite dolje.Strogi, hladni glas nije trpio pogovora. Zvuao je kao gazda.Tinu je odmjerio kao neku niu vrstu, a zatim joj se nasmijeio. U tom

trenutku, Tina je primijetila kako nevjerojatno lii na Maksa. Osmijeh im jebio gotovo isti.

Maks mu nije proturjeio.Uzeo ju je za ruku i odveo dolje.Tulum kao da je uao u petu brzinu.


29/92

29

Maks ju je drao za ruku, Danijela je plesala s glumcem i ugledala ih, inasmijeila se, kao daje to sve oekivala.

Tina je imala milijun pitanja za Maksa, ali svaki put kad je htjela netoprogovori ti, on bi ju poljubio. Imala je osjeaj da ih svi gledaju i da joj svizavide na tome. Prepustila se pijanstvu.

Idila, kakvu nije osjetila nikad u ivotu, uskoro je prekinuta nasiljem.

Dva momka u sobi su se poela nadvikivati, odmah potom i naguravati,sijevnuo je udarac pa kontraudarac, a onda je prvi bacio drugoga na podpoevi ga daviti.

elio gaje ubiti.Svi su se sledili, no iz sjene je izala - neobino prisebna - Danijela.Prila je tipu koji je sjedio na prsima oborenom i davio ga, uhvatila ga

za ovratnik. Odignula gaje s davljenog, s lakoom koja je izazivalazaprepaenje.

Opet sanjam, pomislila je Tina, ali vrlo kratko. Jer, nije bio san.

Tina je ostala okirana. ovjek je imao bar 80 kila, no Danijela ga jepodigla i pribila uza zid.Lice joj je bilo unakaeno od mrnje. Iskesila je zube i napravila pokret

kao da e mu pregristi grkljan. Lice odignutog ispunio je uas. Prekinuo gaje, brzom intervencijom, Maks, koji je odmah priao Danijeli i odvojio je odrtve njenog gnjeva.

Trebala joj je sekunda da se pribere.- Party je gotov, rekla je. - A vas dvojicu, divljaci, vie ne elim

vidjeti ovdje. Nacrtane. Sad, van.

Oni su, skoro istodobno, zavapili za oprost, ali Danijela se okrenula napetama, i odluno otila na kat, ne okreui se.Ljudi su poeli curiti van.Tulum godine zavrio je kao bulit.Tina je u guvi posve izgubila Maksa iz vida.Naredba o izlasku odnosila se na sve pa je izala van, pokuavajui

okrenuti broj taksija.Ali Maks je ve bio vani, na motoru. ekao ju je.- Vozim te doma, rekao je.Sjela je kraj njega i prigrlila ga osjeajui njegove miie.

Iako mu nikada nije rekla gdje stanuje, doao je tono do ulaznihvrata.Zaustavio se pred ulazom i otpratio je.Uz poljubac.A onda se naglo odmaknuo i zagledao se sa strane. Tina je vidjela da

50 tak metara od njih stoji nekoliko prilika na motorima. Pozdravio je i sjeona motor.

Odjurio je u no.Kroz odkrinuta vrata, Tina je vidjela kako se motori pale i jure za

njim.


30/92

30

U san joj je opet dola baka. Naime, nije dola. Ona je bila kod bake,koja je sjedila pred svojom kuom, okruenom vijencom divnih planina. Tesu je gore uvijek smirivale, podsjeajui je na djetinjstvo puno igre i

spokoja. Tina je oboavala ume, planinu, baku...Draga baka, njeno, toplo bie! Sjedilaje na svojoj hoklici, ispredulaznih vrata, tono onako kako je pamti najvei dio ivota. U ruci je dralamedaljon kojim je kruila iznad papira na podu.

Tina joj je prilazila drei se za ruku s Maksom. Osjeala je sreu zbogtoga, mislila je da e bakutaj prizor ispuniti sreom. Mahnula joj je,nasmijeena. Baka je navukla naoale i, prepoznavi Tinu, nasmijeila se.

Medaljon u njenoj ruci poeo se, Tina je to primijetila, vrtjeti neto brepa jo bre, i bre. A onda je iz njenih usta prodro uasan krik i baka je

poela krvariti iz oiju sruivi se na pod.Vidjevi baku, svoju dragu bakicu na podu, svi su se miii u Tininomtijelu napeli na skok, na juri... Tijelo je krenulo prema baki, ali Maksovaaka uhvatila je Tinu vrsto za ruku, ne davi jojda se makne s mjesta.

Zagrlio ju je i poljubio i ona se prepustila poljupcu.Kada je Tina, nakon dugog poljupca, ponovo pogledala prema bakinoj

kui, bakinog tijela vie nije bilo tamo.Umjesto bake, na mjestu gdje se ona prije samo koji trenutak sruila

na tlo, stajala je Danijela, visoka, vitka, seksi Danijela, mahala joj je i

smijeila se.Onda ju je netko, s lea, primio za rame.Osjetila je kako joj je netko dotaknuo rame, okrenula se i ugledala

baku kako stoji iza nje, a iz nekako blaeno sklopljenih oiju, curila joj jekrv. Baka je jedva ujno proaputala- Bjei vrapiu, bjei vrapiu, bjeivrapiu - tresui joj rame, nekako neobino snano za njeno tijelo.

Od te trenje, Tina se probudila. Majka ju je njeno drmala za rameviui, buenje, ajmo, buenje...

- Ve je dvanaest, rekla je majka kad je Tina, otvorivi oi do kraja,

napokon pokazala punu prisebnost.- Koliko je sati, mama?Podne je, rekla je majka. To je dobar razlog da se digne. Uostalom,

dodala je onim poznatim glasom, kad joj se neto ne dopada, ali je prisiljenato izrei, uostalom zvao te... onaj tvoj.

Onaj tvoj, bio je njen prezrivi izraz za Monkeya. Mama se uasavalapomisli da se Tina drui s Monkeyem. Ok, ona nije bila snob, to ne, aliimala je u vezi s Tinom - kao i svaka majka - svoje planove, a u ni jednomod tih planova, ni kao posve sporedan lik, nije kotirao Monkey. On je,

naime, jedan od onih tipova kojeg svaka mama ne eli za zeta i tu svakoargumentiranje staje.Dok je pokuavala otresti ostatke sna s oiju - stvarnost je bila tako

lijepa u odnosu na prizore od maloas koji su joj se inili tako odvratno


31/92

31

realni - mama joj je dala telefon u ruke.- Ajmo se nai, rekao je Monkey. Danas je prilika da priamo s

Jasnom Belamari.Monkey inae kratko govori. Nema treu reenicu. Jo juer, Tina bi

odmah krenula, toliko ju je zanimala ta pria. Ali danas je bila neodluna.- Nisam sigurna da li mi se da... procijedila je, malo sam umorna.

- Meni je svejedno, rekao je Monkey, ali ako to ne uinimo danas,kad je moj frend spreman da nas pusti, tko zna kada emo imati priliku.Moda nikad.

Nekako preko volje, rekla mu je da je sve ok.- Nai emo se na istom mjestu, rekao je Monkey. Osjetila je da jei

sam zainteresiran za tu priu znatno vie no to bi elio priznati. Monkeyse, inae, drao kao cool tip, kao, gledam svoj posla man, ne zanima medrutvo, pravda, i sline gluposti, nego samo moja pria, ali, znala je da jeto maska. No nije bila sigurna to ga je toliko privuklo; to to je ta kola

njen problem, ili to to je neto osjetio...Rekao joj je da se nau na istom mjestu.- Vai, suho je rekla.Majka je bila mrvicu radoznalija no juer.- Kako je bilo na tulumu?Nita posebno, zaustila je Tina, a onda se sjetila da joj jezik leti bre od

pameti. Podsjetila se Maksovih poljubaca pa su joj na obrazima izbile dvijeizdajnike, crvene fleke. Rumenilo. Tako pubertetski.

Mami je to bilo dovoljno. Skuila je da se neto zbiva i to ju je,

automatski, oraspoloilo. Ipak je oprezno priupitala je li i onaj njen bio natulumu.- Ako misli na Monkey, ne. Nije bio.Mamu je to oraspoloilo.- Znai netko nov u tvom ivotu... Nije to, meutim, bilo pitanje,

nego konstatacija. Nije navaljivala s podpitanjima kada joj je Tina suhoodgovorila tek, moda i krenula se spremati.

- Kamo ide?- Moram neto pomoi Monkeyu, oko kole..

Majka je na taj odgovor frknula nosom - moda se to Tini i uinilo - alinita nije rekla.- Zadrat u se, rekla je Tina.Dok je hodala na susret s Monkeyjem, stigla joj je poruka od Maksa.Naemo se veeras u 7 kod Hemingwaya.Moe.Osjetila je leptirie.I trnce straha...Ni sama nije znala zato, taj osjeaj nadvladao je leptirie u trbuhu. No

onda je ugledala Monkeya koji joj se smijei i mae joj. Ula je u kafi ukojem opet nije bilo nikoga...

- uj, rekao je Monkey, danas je nedjelja i u bolnici nema punolijenika pa e nas moj kompa, bolniar, proverecati do Jasne. Do nje ti nemoe nitko osim obitelji, rekao je Monkey.


32/92

32

Nije izdrao daje ne pita isto to i mama:- Kako je bilo na tulumu?I on se pravio posve nezainteresiran, ali nije bio, to je bilo oito.Tina mu preuti za Maksa, ali mu ispria tko je sve bio i kako je tulum

zavrio.Monkey je paljivo sluao, i na kraju rekao samo jednu rije:

- Idemo.Izaavi iz kafia, iznenadilo ju jekad je Monkey krenuo premamotoru. Bilo je oito da je njegov. Odnosno, da ga on koristi, a iji je bio... toje tek trebalo ustanoviti. Tina se uvijek gnuala krae, uzimanja tuihstvari.

- Od kud ti to?Monkey je shvatio kuda pitanje smjera, a bilo mu je jasno i da je Tina,

ne samo podozriva, nego i ljuta.- Posudio sam ga, rekao je uvjerljivo.

- Posudio ili posudio, nije se dala. Okrenula se na petama, mi-slei otii. Stvarno ju je naljutio taj motor.- Stvarno sam ga posudio. Tina, gledaj me.Pogledala ga je, i bilo je oito da taj grubi, sirovi, dobri momak, ne lae.

Naljutila se na samu sebe zbog te poniavajue nevjerice. Sad si ga i tistavila u ladicu, u kojoj mu je najgore biti, pomislila je s osjeanjem gorkogsamoprijekora. Nasmijeila se, umjesto isprike.

Monkeyu je to bilo vie nego dovoljno.Dok su se vozili, Tina se prisjetila kako je sino s Maksom sjela na

motor kao da je to neto normalno, dok s Monkeyjem radi drame. Opet seposramila.A onda pomisli na skupinu motora koja je odjurila za njim kad su se

rastali...U tim mislima put do Vrpa proao joj je munjevito. Nije ga ni osjetila.

Zgrada je izgledala prilino sablasno, veliko dvorite izvana, runa starafasada, avetinjska aura...

Uavi u bolnicu, Monkey je opet bio onaj stari, ovjek od akcije,komandos.

- Saekaj na hodniku.Izvadio je mobitel iz depa, okrenuo broj tipa koji mu jebio veza, irekao: Doli smo.

U hodniku se, minutu-dvije poslije, pojavio visok, nabildan, elavimukarac s bradom, star kojih 30-ak godina.

Pogledao je Monkeyja puno manje ljubazno no to je Tina mislila.- Jebote, zbog ovog mogu izgubiti posao, imate 15 minuta. Brzo.Otfurao ih je u neku usamljenu kancelariju na dnu hodnika pa su sjeli

ekati.Vratio se s djevojkom.Oi Jasne Belamari - one su dominirale ovim biem - bile su uasno

mutne, oito je bila na lijekovima. Jasna Belmari bila je malo punija,nateenog lica, valjda je i to od antidepresiva ili Bog te pita kakvih


33/92

33

medikamenata, naoale na njenom licu bile su ogromne, bapske... Crnakosa bila joj je vezana u rep. U majici i donjem dijelu pidame, JasnaBelamari, ispijena i blijeda, djelovala je kao ruina. Iako mlada, inila sekao neka ruevina...

Bolniar joj se obratio kao robotu ili nekom tek dresiranom psu:- Priao sam ti o njima, bit e dobra15 minuta.

Jasna Belmari bezvoljno je kimnula glavom i sjela kraj njih.- Bok, ja sam Tina, a ovo je moj frend Igor, rekla je, predstavljajuiMonkeya. I sama se iznenadila kad ga je nazvala po imenu. To je inila takorijetko, da se skoro nasmijala.

Dokje pruala ruku, Jasni Belamari sluajno se zadigao rukav odmajice.

Tina je vidjela gomilu oiljaka na rukama.Je li Jasna Belmari rezala ile? Zapitala se. I automatski pomislila, je

li se rezala desetke puta? Ruka joj je kao da je obraivana motornom

pilom...Ostala je bez teksta. To se Tini jako rijetko dogaa, ali postoje situacijekada zanijemi.

Uletio je Monkey:- Tina je, ba kao i ti, primljena u kolu, neto joj je udno.Jasna ih nije ni pogledala.Mrmljala je sebi u bradu, odsutno i posve nezainteresirano.- ta se dogodilo tamo, ta se dogaa, upitao je Monkey, smirenim,

umilnim glasom punim razumijevanja.

Tinu je taj ton zbunio jer Monkey uvijek reagira agresivno dok ga netkoignorira. No ovo nije bio taj sluaj.- Nita se ne dogaa, nitanije udno. Bila sam bolesna, ali to

nisam znala. Sada se lijeim, bit u dobro... uzvratila je Jasna glasomautomata.

- Jesi li se tamo razboljela, pitao je Monkey.Jasna je nastavila mrmljati isti, oito naueni odgovor u bolnici.

Ukratko, ne, nije.Monkeyev glas postao je boleiv: Molim te pomozi nam, reci Tini ako

neto nije u redu, i ona je tamo i osjea neto...Jasna je, meutim, nastavila svoju litaniju gledajui u svoje ruke kojedri u krilu. Uto je bolniar, oito ustraen, naao vanim rei da im vrijemecuri.

- Imate jo pet minuta.Monkey je zavapio: Jasna, molim te.Tina vie nije mogla podnijeti taj zatvoreni krug ispraznog rituala.

Shvatila je da je Jasnu mogue natjerati na govor samo okom. okomistine, brutalnim opisom situacija koje je sama doivjela, a za koje jesumnjala da ni Jasni Belamari nisu nepoznate. Naprotiv.

Jasnino stanje ju je, s druge strane, uasavalo kao opomena, kaoprecizan opis njenog mogueg stanja, potone li u taj kaos koji se,nedefiniran, ali jasan iz dana u dan sve vie razvijao oko nje kao neko ivo


34/92

34

blato...Tina se naglo dignula.Iz Tine je suknuo rafal:- Jesi li vidjela mrtve ptice ?- Jesi li ula neiji glas u svojoj glavi kao da ita misli ? Jesu li

ljudi naglo nestajali kad bi ih pratila? Je li te netko pratio na motoru, jesi li

sanjala snove u kojima ljudi krvare iz oiju...Pitala je to uzbuenim, ali preciznim, tihim glasom, takorei aptom, ukojemu nije bilo dvojbi. Bilo je jasno da tono zna o emu govori, iako nezna objasniti nita od tih pojava...

Monkey je bio sleen od zaprepaenja. Njemu je to bilo posve novo.Nije imao mehanizam za suoavanje s takvim situacijama. Da treba nekogaprebiti, ajde de, nita lake, ali nestanci ljudi i krvarenje iz oiju... nikada senije susreo s iim slinim, osim na filmu.

Jasna je digla glavu i pogledala je Tinu ravno u oi. Nasmijeila se i

Tina primijeti da nema prednje gornje zube. Bila je to druga ena. Pogled jojje bio, hm, gotovo pa bistar.- Ne nestaju, poela je aputati. - To su tuneli ispod grada. Oni

samo ele vladati, svime... I svi koji su im opasnost, oni ih unitavaju.Zubima ih trgaju ili ti daju zube...

Priajui nepovezanu, ali priu koja je ipak imala logiku, JasnaBelmari padala je u trans. Poela se histerino smijati, tresui se dok joj jena usta poela izbijati pjena.

Bolniar je skoio daje digne. Ona se histerino smijala i bacakala.

- Idemo, Jasna, idemo spavati, govori je bolniar, naueno, oito natakva stanja. No, u jednom djeliu sekunde ona se okrene i ponovo je natrenutak lucidna.

- Sluaj to ti govore snovi, nai to, ree joj, a onda iz sve snagekrikne:

Bjei vrapiu! Bjei!Bolniar ju je odmah poslije stranog oka izvukao iz sobe, ostavivi

Tinu i Monkya sleene od nevjerice.Tina je osjeti kako joj suze idu na oi.

Vrapiu...Bolniar se vratio uasno ljut.- Gubite se odavde!Onda se obratio Monkeyu.- Da sam znao da ete mi napraviti ovakvu svinjariju, nikad vas ne

bih uveo. Mislio sam da ete neto normalno s njom priati, a vi ste lui odnje.

Tu je masno opsovao.To su Monkeyeve situacije. Tu je on onaj stari, opasni Monkey s kojim

se nije uputno zezati, koji te prebije u sekundi.- Ne kuri se pederino, nisam ti ja neki mutavac na tabletama,

dreknuo je, zastraujue izgledajui pritom.To je skuliralo bolniara.Mirno se odmakao od vrata i pustio ih da


35/92

35

prou.Dok su prolazili kroz vrt bolnice, svako malo ih je zaustavljao neki

pacijent i icao cigaretu. Tina je osjetila kako joj se vrti u glavi, kao da eponovo imati neki napad, no Monkey ju je drao za ruku i vodio ju pa jeipak imala osjeaj sigurnosti.

Na trenutak joj se uinilo da je meu luacima vidjela i onaj par od

juer. O Boe, to je ovo, gubim li ja to razum, zapitala se.U tom trenutku priao joj je jedan od pacijenata:- Daj mi cigaretu vrapiu, ima cigaretu?Monkey se grubo progurao pored njega.- Ne bjei vrapiu, mrmljao je pacijent, ne bjei, cerekajui se

luaki i pobjedniki.Monkey ju je zatitniki posjeo na moto.No, nije ju vozio doma. Zaustavio je na nekom igralitu i posjeo ju na

klupu.

- Sada mi sve ispriaj.Tina mu je sve ispriala, ukljuujui i to da se moda zaljubila uMaksa.

Monkey je utio, ali se vidljivo lecnuo kada mu je rekla za Maksa.- to znai da nestaju u tunelima, upitala je.Monkey joj je objasnio da je cijeli grad premreen tunelima, od

kanalizacije, ali i drugima.Od Gornjeg grada jedan tunel vodi ak do Sljemena. To je Paveliev

tunel, objanjavao joj je. Bio sam na par tuluma tamo, ali su ti tuneli

zazidani, ne moe se proi.Na onima na Gornjem gradu nikad nisam bio, jer su navodno vojni paim je pristup nemogu. Par puta probao sam s ekipom negdje nai ulaz, alinikad nisam uo da je netko tamo bio ili tulumario.

Tina pogleda na sat. Shvatila je da se uskoro mora nai s Maksom i dabi se morala spremiti.

- Moda bilo bolje da proba skulirati s druenjem s tom ekipom,rekao je Monkey.

Uzvratila je kako se mora nai s Maksom.

- Ok, kako hoe. Gdje i kada i gdje tono stanuju oni...- to e ti to?Malo u pronjukati, ne brini, neu napraviti nikakvo sranje.- Ok. Odvezi me doma...Dok su se vozili, pretekao ih je jedan motor.Tina je bila sigurna da je to onaj par koji ju je ve pratio, i kojeg je,

zaklela bi se, vidjela meu luacima.Nekako je bila sigurna da to ne moe biti nitko osim njih.


36/92

36

Jasna. Jasna Belamri, luda ili ipak ne? U njenom ludilu ima nekogsistema, ima neke logike, razmiljala je, grevito, Tina - ako je komar kojijoj se nalazio u glavi nakon vrapanske avanture mogue nazvati

razmiljanjem. - Mora da tako izgleda unutranjost konice, kad su pelena vrhuncu posla, pomislila je, osjeajui da joj u glavi sve zuji i nadima se,kao balon pred pucanje. Svi ti dogaaji od prethodnih nekoliko dana,zgusnuli su se u niz koji ju je ispunjavao nelagodom. Beskunik i njegovaudnovata, zastraujua i neobjanjiva smrt, snovi, oni jezivi snovi u kojimaje neto tako prokleto stvarno, tulum, neobiniji od bilo kojega koji je ikadazamiljala... I na koncu, ti prokleti vrapii. Zato ju i baka u snovima zovevrapiu? Zato uje baku i zato sanja oca na tako stravian nain?

U hipu joj je palo na pamet da otkae sastanak ili da jednostavno ne

doe.- Ja to ne mogu, ne mogu, ne mogu... Ne elim ii. Ili, ipak...?U konfuziji je nesvjesno ukljuila komp. Nekako je nasluivala da e

na Fejsu nai neko rjeenje. Umjetna inteligencija. Pa i nije pretjeran tajnaziv. Ruka joj je u nervozi sluajno dohvatila au koja je stajala na stolupa se predmet razbio u tisuu komadia, to je Tini izvuklo psovku na usta.

- Fak!Ipak, stroj se veselo ukljuio. Odjurila je odmah na Face. Nekoliko

smijenih poruka od Danijele. kolica, nita vano. Onda se sjurila do

onoga to ju je jako, jako zanimalo.Maksov status na Fejsu.Je li ga promijenio?Ili nije. To joj se inilo najvanijim pitanjem na svijetu. Ono je u

trenutku gurnulo u podsvijest i beskunika, i vrapie, i baku..Ono to je ugledala na ekranu, uinilo ju je najsretnijom djevojkom na

Trenjevci.Maksov status bio je izmijenjen.Pisalo je:

Status: UVeziVauuuuu!!Tina je znala da se deki teko odluuju na stavljanje takvog statusa.

On ih, na neki nain, izbacuje iz zajednice lovaca na djevojke. ini ihdosadnim, nezanimljivim, neijim frajerima. ini ih ozbiljnima i vezanima.ini ih lienima adrenalina. Zato to ne vole, i status u vezi stavljaju samoako misle ozbiljno.

Tina svoj status nije promijenila. On je to uinio prvi.To ju je nekako razgalilo. Odluila je, ipak, ne otkazati date premda ju

je podsjeanje na Monkeyevu reakciju muilo moda i vie no to je mislila.Ona njegova nagla, neoekivana utnja, kad mu je sve ispriala, iznenadilaje Tinu.

Monkey uvijek reagira na prvu loptu. Ovoga puta je samo utio i


37/92

37

duboko se zamislio. Rekao joj je jednu jedinu reenicu:- Budi oprezna...Tina dugo zna Monkeya. Jako dugo, dovoljno dugo da bi se mogla

sjetiti neke situacije u kojoj je brinuo - a u njegovom ivotu, hvala Bogu,bilo ih je na desetke. No, Monkey nikada nije bio zabrinut, ak ni kada jevisio o niti da ode u popravni dom. Jednostavno, bio je kuler. Moda je malo

glumio, ali ni to nije lako. Moda je mislio, lako u za sebe. Ali sada je upitanju bila Tina.- Nije li razlog Monkeyjeve utnje bila i ljubomora, upitala se

naas, no brzo je odbacila tu misao.Monkey je oduvijek prema njoj imao prijateljski odnos, nikada joj nije

pokazao da mu se svia kao ena. Naprotiv, cure za kojima se okretaopotpuna su suprotnost od nje. Jeftine, naglaene seksualnosti, zajednikinazivnik cajke. Njih je Monkey jako volio. I mrzio.

No, ni ona nikada nije padala na ljepotane poput Maksa.

- Na date idem kao normalna cura, prostrujilo joj je kroz glavu.Otvorila je ormar, u kojemu bi se, uz malo truda, mogao pronai prilinoirok spektar stilova.Nita pretjerano skupo, ali na pametan nainraznovrsno: Tina je instinktivno znala da odjeom aljeporuke i to je inilasvjesno i pametno.

Onda joj je naas u glavi zatitrala slika manekenkice koju je Maksdrao oko struka. Osjetila je jaki gr ljubomore u trbuhu. Bila je svanapirlitana i Tina odlui da se nee natjecati na taj nain s njom.Jednostavno, bit e ono to je, ako ju Maks eli takvu, ok, ako ne... ta ako

ne. A nita.Casual, pomislila je i bila zadovoljna rjeenjem. - To je to.Postoje bar dva razloga da se previe ne minkam: prvo, da ne

pokaem kako mi je previe stalo, ali ta e mevarijanta potedjeti i mame iTeodora. Njihovih bezbrojnih pitanja. Radoznalih pogleda.

- Ovako e to ispasti kao neki obian izlazak, nita posebno, za-kljui. A ne njen prvi pravi spoj.

Na brzinu se naminkala. Nita napadno, u skladu s opim dojmom.Lagano je popravila frizuru i krenula van. Pola je najprjie pozdraviti mamu

i Teodora, ali njih nije bilo doma.- udno, pomisli. Gdje li su nestali? Ba su blesavi. Ali moda ibolje da ih sad nema tu.

Izlazei iz kue, ugledala je komadie sunca kako uranjaju u ta-mnocrveno nebo na zapadu.

Zagreb je tonuo u no.Tina je hodala, bezbrinija no ikad u zadnjih para dana. etnja ju je

odmarala jer se mogla koncentrirati, nekako intuitivno, na Maksa, bez punorazmiljanja, prsima a ne glavom, a jednolini ritam koraka ulijevao joj jesigurnost.

Kod kole, mobitel je cijuknuo.SMS.Monkey. Javi se kad stigne...


38/92

38

Hm, to je sad to ? Tinu je poruka zainteresirala jer je Monkey sigurnoimao neto novo. Krenula mu je odgovoriti, no im je krenula pisati poruku,ugledala je Maksa.

Automatski je spustila mobitel u torbicu.Maks joj je priao i poljubio bez rijei. Bilo je to dovoljno da zaboravi

na Monkeyjevu poruku.

Maks ju je u etnju poveo drei je za ruku. To je u njoj izazvaloosjeaj neopisive sree, neto to nikada nije osjetila na taj nain. Nastojalaje ipak da taj osjeaj, koji joj se razlijevao po tijelu, naroito po prsima,ostane skriven - nije eljela da Maks niti nasluti koliko je jak osjeaj koji juje proeo.

On je bio tako jak, da je posve bacio u drugi plan povremena vibriranjamobitela na koji su stizale poruke. Tina je odluila ne obraati panju nanjih.

Romantinu, nijemu etnju, prekinula je pitanjem.

- I ti si zavrio nau kolu?Da, rekao je Maks. Prole godine.- Kako to da nikada nisam u gradu srela nikog iz nje? U stvari, za

nju sve do upisa nisam ni znala...- To je zatvorena sredina, rekao je Maks. Elita elite... Ovo zadnje

rekao je uz dozu cinizma pa je bilo jasno da to jest tako, ali i da Maks otome ima neko svoje miljenje. Oito ga elita nije impresionirala.

- Jesi li i ti dio toga?- Naalost, da, rekao je, smijeno iskreno.

- Zato naalost?Biti na vrhu, biti dio tog svijeta, nije to samo bljetavilo i uivanje,rekao je. Od tebe se oekuje svata. Pravocrtan put prema uspjehu.Druenje uvijek s istim ljudima, istom vrstom ljudi, onima koji su uspjenikao i ti... To i nije za mene, ili bar, nije uvijek, uzdahnuo je.

- Zato to sve ne odbaci, pitala je. Pa ti bar moe svoj ivot uinitionakvim kakvim eli.

- To je nemogue. I to iz vie razloga. Posve nemogue.Kakvih, molim te, rekla je s nevjericom.

- To to pripada odreenom krugu znai da ima i neke obaveze,odgovornost, rekao je. Ne moe van kad se sjeti. Postoji obaveza, osjeajobaveze, pripadnost koja je via od tvoje potrebe da ivi onako kako eli.

udno, pomislila je Tina. Kad bi njoj, recimo, ta kola postalaodvratna, ona bi je napustila, ma to mama i Teodor mislili o tome. A Maksje jai od nje, bar tako izgleda.

- Ne shvaam, opet je zapitala. Pa prema komu moe imati takvuobvezu?

Takvu, pomislila je u sebi, ali to nije izrekla, zbog koje bi rtvovao isamog sebe.

- Prema tom krugu, suho je uzvratio Maks, ali i prema ostatku. Ionda je dodao: Jer, najbolji trebaju voditi ostale.

Tinu su te rijei presjekle posred srca, kao neki ledeni no. Osjetila se


39/92


40/92

40

Poela je osjeati strah... Kao da ponovno uje glas koji govorivrapiu, vrapiu.

Maks ju je tada primio za ruku.Nasmijeio se. Krenuli su dolje, prema gradu. Maks je nastojao ostaviti

dojam kao da je sve u redu, no osjetila je kako je i dalje napet. Priinilo jojse kao da uje korake iza njega. No, nikoga nije bilo.

Na tramvaju ju je opet poljubio. Ali umjesto blaenstva, ona je opetosjetila napete miie, gr tijela koji je sam za sebe jasno govorio da netonije u redu.

Neto, nikako, nije bilo u redu.Opet taj prokleti osjeaj.Maui mu iz tramvaja, iza Maksa je ugledala poznate figure.Motoristiki par. Ili su pjeice, iza njega.Iza njih dvoje koracalo je jo dvoje mukaraca. Zaostajali su nekoliko

koraka, ali Tina je osjeala da su povezani, da oni tu nisu sluajno, ni

nepovezano, daje neto loe u zraku.Izgledali su kao da su isto obueni, iako nisu. inili su joj se i fizikiisti, kao neki klonovi koji isto izgledaju, ali nisu bili isti.

Vidjela je kako je Maks potrao...Uhvati ju strah, ali u tom trenutku dobije poruku.Od Maksa je.Xo xo, laku no i misli na mene.Ba sam glupaa, pomisli opet. Glupa, histerina glupaa.Ula je u inbox s ostalim porukama, koje te veeri za nju nisu

postojale.Sve su bile od Monkeya.I sve su bile iste. Tina, javi se!Doavi kui, prizor mame i Teodora koji gledaju televiziju - bez

osobita interesa za njen izlazak - smirio ju je.Krenula je u svoju sobu, svoj svemir.


41/92

41

Nali su se opet u labirintu podzemnih hodnika, udesnom svijetu zakoji je Tina katkad znala uti kojekakve prie, ali u njih do sada nije osobitovjerovala. Zagrebaki tuneli, mislila je, to je jedan spletmitova, legendi,

izmiljotina i poneto istine, oko koje se uvijek plete svaka dobra bajka...No eto je sada, s Monkeyem, tu, u tom svijetu, koji nije nalik na bajku- u neopisivom, podzemnom svijetu, opasnom, mranom, zagonetnom,memljivom, vlanom, a opet, svijetu u kojemu je, paninim bijegom iznadzemlja, potraila spas.

Spustili su se ponovno u podzemne hodnike i poeli nasumino bjeatiosvjetljavajui zidove baterijama. Malo su odmakli, a onda su stali.

Tini su kroz glavu dolazili bljeskovi sjeanja. Gdje sve postoje takvituneli? Prema jednoj legendi, tajni grad, kako su razni ljudi nazivali taj

skriveni kompleks, protezao se na nekoliko relacija. Od Tkale do "srcazemlje. Od Mesnike do katedrale, drugi tunel. Od Dubravkina puta, odRadieve, istonije...

Najeila se. Oko svih tih lokacija kruio je ovih dana njen privatniivot.

U tom tenutku, osjetila je neto otro na svom glenju.Uasnula se. Bio je to takor, prokleti, golemi takor koji ju je pokuao

ugristi. Vrisnula je i lupila ga nogom svom snagom koju je imala. takor jepobjegao uz jeziv cijuk.

Monkey ju je uhvatio za ruku i to ju je smirilo.Pogledao je kompas i oznake na zidu, pokuavajui nai rjeenje kakobi se vratili istim putem kojim su doli.

- Najbolje e biti ako izaemo na isti ulaz na koji smo i uli. Tadsmo u srcu grada.

- To je opasno, rekla je Tina. Jer, ako je kamera tamo, i ako je net-ko gledao kako provaljujemo, sigurno nas ekaju vani. Potraga za nama bibila duga i neizvjesna jer ljudi koji imaju kontrolu nad ovim tunelimasigurno znaju da je tu teko nai ikoga, osim pukom sreom. Ovo su

katakombe. Zato mislim da nas sigurno ekaju vani pa je rizino. Ulovit enas...Monkey nije bio oduevljen time.- Ako ima bolju ideju, rado u te sasluati. Slobodno reci.Oboje su zautjeli.Kroz tiinu su, odjednom, zauli korake. Odjekivali su hodnikom, kao

neka divlja horda. Oito, potraga za njima.- Ugasi baterije, apne joj Monkey.Odmah je stisnula gumb, no koraci, koraci su nastavili prema njima.

- Bjeimo, viknuo je Monkey.Oboje su upalili baterije i poeli trati. Ili su onoliko brzo koliko se tomoglo uskim, nepreglednim hodnicima, nastojei ii prema zapadu.

U trenutku kada su poeli trati, zauo se jeziv krik njihove potjere.


42/92

42

- Za njima, viknuo je glas iz dubine tame.Monkey i Tina skretali su nasumino ne pratei vie oznake na zidu.Monkey je odjednom stao.- Tina, ugasi bateriju.uurili su se uza zid gledajui niz hodnike, pokuavajui pogoditi

gdje su njihovi progonitelji.

No, to im nije uspijevalo jer nisu vidjeli svjetla njihovih progonitelja.- Jebote pa oni uope ne nose baterije, ree Monkey iznenaeno.Ok. Moda bolje poznaju ove tunele, ali ako ugasimo baterije, teko e nasmoi nai, pa ne mogu nas vidjeti u mraku.

U tom trenutku Tina se sjetila kako je Maks napeto gledao u mrakume na Tukancu i mirisao noni zrak kao da neto vidi.

- Mogu, proaputa Tina.- to, mogu, ne razumijem, uzvratio je automatski Maks.- Mogu vidjeti u mraku.

Tina se i sama zaudila onomu to je rekla. Lupetam, pomisli.Monkey je biojo manje raspoloen za takve tvrdnje.- Daj zajebi, sad e se i ti pretvoriti u neku babu, rekao je pomalo

grubo.No, koraci su odjekivali hodnikom tono kao da idu prema njima. -

Sranje, procijedio je Monkey - ako su skuili gdje smo uli, onda modakue i kamo idemo.

- Moramo nai neki drugi izlaz. Moramo ii nekim drugim putem.- To je jako pametna ideja, uzvratila je pomalo revanistiki Tina.

Ostati zauvijek zakopan u tunelima.- Ima moda bolju?- Nema ? Onda zajebi bateriju, dri me za ruku i kreni za mnom.

Ja u hodati pipajui zid.Krenuli su tumarati tunelom, kao dva slijepca, drei se jedno za

drugo.Tina je osjetila kako je Monkeyjeva ruka topla i mokra od znoja.- Moda se boji, pomislila je. Po prvi put u ivotu. Tini je bilo

nezamislivo vezati pojam Monkey s pojmom strah.

Ovoga puta to povezivanje nije bilo skroz besmisleno i ta mogunost juje dodatno uplaila. Jedan ovjek u grupi, ako je hladan i siguran, moespreavati masovnu paniku dosta dugo, ali ako on popusti, panika seprolije kao rijeka u poplavi. Tina je odmah shvatila da e se nastavi li sebeuvjeravati kako se Mokey boji, posve paralizirati od straha. Zato si jeautosugestijom izbila tu misao iz glave.

Ne, Monkey se nikada nije bojao. Ruka mu je znojna od tranja.Iako su, bjeei, posve nasumino skretali u hodnike koji su se ravali

ne pratei nikakav plan i tapkajui u mraku, Tina je imala snaan dojam dasve glasnije i jasnije uje korake koji idu iza njih. Osjetila je da im se svevie pribliavaju.

U jednom trenutku joj se zavrtjelo u glavi. Sad se ona poela snanoznojiti. Noge su joj se uinile drvene.


43/92

43

U glavi je zaula, posve jasan, tui, nepoznat glas koji je govorio:ujem ti srce kako kuca. Ulovit u te...To ju je ispunilo stravom. Vrisnula je: Idemo!U tom trenutku osjetila je ruku kako je hvata za rame vrstim stiskom.Monkey je shvati da se neto zbiva. Povukao je Tinu, ali uzalud. Stisak

je bio prevrst.

Tina je nejasno vidjela siluetu ovjeka kako je dri. Oi su musvjetlucale u mraku nejasne poput majih oiju.Opet je zaula njegov glas u svojoj glavi.- Mislili ste pobjei gdje i mrtvi mogu vidjeti, rekao je, a iza nje-

govih rijei zaulo se neto poput smijeha.Onda je odjeknuo njegov krik.- Imam ih!Mnoto koraka na taj je signal zatopotalo hodnicima. Kao da je neka

divlja horda krenula prema njima.

Osjetila je kako joj je Monkey ispustio ruku. ula je fijuk zraka i ulatup udarac. Monkey je u mraku, ali vrlo nespretno, udario siluetu koja ju jedrala. No to njegov stisak nije nimalo oslabilo.

Zaula je opet tupi udarac i Monkeyjev uzdah. Zauo se zvuk kao dapada na pod.

Ponovo joj je poelo zujati u glavi. ula je mnotvo nepoznatih glasovakako joj se pribliavaju. Jedan pa drugi pa trei... Uskoro joj je u glaviodjekivao sablasni zbor mrtvakih, ledenihglasova.

Rijei su im bile pomijeane, kao u nekoj babilonskoj pomutnji jezika,

no razabrala je: osveta, krv, naa, naa, naa.Iz tog komara prenuo ju je zvuk nalik na prigueni pucanj.Odjeknuo je jezivi krik.Silueta koja ju je drala se sruila!Monkey upali bateriju. U drugoj ruci drao je onu udnu napravicu

kojom je oito uspio ozlijediti tipa koji lei na podu.Uhvatio ju je za ruku. Poeli su bezglavo trati hodnikom, ali njihovi

udnovati pratitelji nastavili su utrku za njima.Tina se esto popikavala. vrsto se drala za Monkeyjevu ruku, no ni

on nije trao pretjerano brzo jer je oito trpio bolove od snanih udaracakoje je primio maloas.Na trenutak im se uinilo da su koraci udaljeniji od njih.Monkey stane i ugasi bateriju.Proaputalaje:- to je bilo.- Ovdje emo se malo sakriti i odmoriti pa smisliti kuda emo...- Nemamo vremena. Moramo ii, uzvratila je.- Imamo, ne boj se. Ne mogu nas pronai po ovom mraku.- Ne znam kako da ti to objasnim, promucala je, ali imam osjeaj

da nas oni uju i vide.Zastala je. - A na trenutke i ja ujem njih...- Pusti to, i ja ih ujem, rekao je Monkey.


44/92

44

- Ne tako kao ti Monkey, vjeruj mi. Ja ujem to oni misle.Osjeti kako ju je pogledao u mraku, kao da je luda.- Vjeruj mi, apne.- Oni su stali.Koraci se doista nisu uli.Tina apne Monkeyju, stani.

- to je sad, uzvratio je.- Stali su, a mi ne vidimo kamo idemo, rekla je Tina. Ako se vrtimou krug, sigurno emo jednostavno naletjeti na njih.

- Fuck, fuck, fuck, promrmljao je Monkey. To je zvualo prokletologino. Pokuavao je smisliti neto.

Tina upali bateriju, osvjetljavajui mjesto na kojem su bili.Na suprotnoj strani jasno se vidio zazidani ulaz u neki od sporednih

tunela. Osvijetlila je malu rupu na dnu. Monkey je vidio spas.- Uz malo sree, kroz ovo se moemo provui!

- Idemo tamo, sloila se.- to ako je i s druge strane zazidano, palo mu je na pamet.Koraci koji su se zauli u tom trenu, nisu dali vremena za odgovor ili

kolebanje.Tina je prva kleknula na pod i zavukla se kroz rupu u prostoriju.Ubrzo za njom, zapinjui i derui svoju majicu, uspio se zavui i

Monkey.Koraci progonitelja postali su puno tii. Tina pomisli kako su ih

izgubili, no onda se sjeti da je zvuk tii radi zida koji je izmeu njih i da im

se moda ve u ovom trenu ponovno pribliavaju.Monk

tina fras i boris rasheta - mjesec boje krvi 1

Documents