www.princexml.com

Prince - Personal Edition

This document was created with Prince, a great way of getting web content onto paper.

FASCINANTNA PRIČA O LJUBAVI, IZDAJI

I

PREŽIVLJAVANJU U TRADICIJI

MAJSTORA

USPJEŠNICA

SIDNEYJA SHELDONA

Što se događa kad žena koja ima sve, nakoncu sve izgubi... a muškarac koji nemaništa, shvaća da nema što izgubiti?

Mlada, naivna supruga multimilijardera ifinancijske super-zvijezde Grace Brooksteinživi bajkovitim životom. Lenny Brookstein jeu New Yorku kralj društvene scene WallStreeta, omiljen i cijenjen u svjetovima viso-kih financija i visokoga društva.

A onda jednoga dana Lenny nestaje, anjegova je jedrilica pronađena napuštenadaleko na pučini. Policija vjeruje da njegovasmrt nije bila nesretan slučaj, da njegova up-letenost u spektakularnu financijskuprijevaru treba biti razotkrivena predsvijetom. No Grace ne može prihvatitistrašne tvrdnje koje izbijaju na svjetlo dana iona će saznati istinu... makar je ta istinauništila.

"Čini se da je Bagshawe stvorena zanastavljanje priča pokojnog Sheldona iovaj roman ima sve značajkeuspješnice."

Library Journal

4/788

Za Kerstin i Louisa Sparr.

S ljubavlju.

Pohlepa, ako nema prikladnije riječi, je

dobra.

Pohlepa je u redu.

Pohlepa djeluje.

Pohlepa pojašnjava, presijeca i otkriva

suštinu evolucijskog duha.

Pohlepa u svim svojim oblicima – za

životom, za novcem, za ljubavlju, za zn-

anjem – obilježila je naglo napredovanje

čovječanstva.

GORDON GEKKO, Wall Street, 1987.

PROLOG

NEW YORK, 15. PROSINCA 2009.

Stigao je dan obračuna.

Bogovi su zahtijevali žrtvu. Ljudsku žrtvu.Kad je u drevnim rimskim vremenima gradbio u ratu, zarobljeni neprijateljski vođe bilibi ritualno zadavljeni na bojnom polju ispredkipa Marsa, boga rata. Mnoštvo vojnika biklicalo, vrišteći tražilo osvetu, ne pravdu.Tražeći krv.

Ovo nije drevni Rim. Ovo je suvremeniNew York, srce civilizirane Amerike. Ali NewYork je također grad u ratu. To je grad pungnjevnih ljudi koji pate i trebaju nekoga nakoga mogu svaliti krivnju za svoju bol.

Današnja će ljudska žrtva biti prinesena ukliničkom, uređenom okruženju zgrade Man-hattanskog kaznenog suda. No bez obzira nato, neće biti manje krvava.

Inače se televizijske ekipe i horde odvrat-nih znatiželjnika pojavljuju samo nasuđenjima za umorstva. Današnja optužen-ica, Grace Brookstein, nikoga nije ubila. Usvakom slučaju, ne izravno. Ipak, ima mnogoNjujorčana koji bi se radovali kad bi GraceBrookstein poslali na električnu stolicu.Kujin sin od njezina muža gadno ih je pre-vario. Još gore, prevario je pravdu. LennyBrookstein – neka trune u paklu – nasmijaose bogovima u lice. Pa, sad bogove trebaudobrovoljiti.

Čovjek odgovoran za smirivanje bogova –javni tužitelj Angelo Michele, predstavniknaroda – pogledao je preko sudnice u svojužrtvu. Žena koja je sjedila za stolom tuženika,s rukama mirno sklopljenima pred sobom,

8/788

nije izgledala kao zločinka. Vitka, atraktivnaplavuša ranih dvadesetih godina, GraceBrookstein ima dražesne, anđeoske crtedječjeg lica. Uspješna gimnastičarka u svojimtinejdžerskim godinama, još uvijek se držipoput plesačice, posve uspravnih leđa,odmjerenih i fluidnih pokreta ruku. GraceBrookstein je krhka. Delikatna. Lijepa. Onaje vrsta žene kakvu muškarci instinktivnožele štititi. Ili bolje rečeno, bila bi da nijeukrala sedamdeset pet milijardi dolara u na-jvećoj, najtežoj prijevari u povijesti SAD-a.

Propast Quoruma, investicijskog fonda štoga je utemeljio Lenny Brookstein i čija jesuvlasnica bila njegova mlada žena, zadala jefatalni udarac već ionako osakaćenoj amer-ičkoj ekonomiji. Bračni par Brookstein upro-pastio je obitelji, uništio cijele industrije i ba-cio na koljena nekoć moćno financijskosredište New York. Ukrali su više odMadoffa, ali to nije bilo najgore. Za razliku

9/788

od Madoffa, bračni par Brookstein nije kraood bogatih, već od siromašnih. Njihove sužrtve obični ljudi: starije osobe, malenadobrotvorna društva, marljive radničke ob-itelji koje ionako teško spajaju kraj s krajem.Najmanje je jedan mladi otac, kojeg je Quor-um doveo do siromaštva, počinio sam-oubojstvo jer nije mogao podnijeti sramotuizbacivanja svoje djece na ulicu. GraceBrookstein niti jednom nije pokazala ni mr-vicu kajanja.

Naravno, ima i onih koji tvrde da GraceBrookstein nije kriva za zločine koji su jedoveli u ovu sudnicu. Da je Lenny Brook-stein, a ne njegova žena, isplanirao prijevaru.Javni tužitelj Angelo Michele prezire takveljude. Sentimentalni liberali. Budale! Misliteda žena nije znala što se događa? Znala je.Sve je znala. Samo joj je bilo svejedno.Trošila je vaše mirovinske fondove, vašeživotne ušteđevine, novac za školovanje

10/788

vaše djece... pogledajte je sada! Je liodjevena kao žena kojoj je imalo žao što stevi izgubili svoj dom?

Mediji su tijekom suđenja uvelikeizvještavali o tome kako se Grace Brooksteinodijeva u sudnici. Danas je, za donošenjepravorijeka, izabrala haljinu od Chanela($7.600), odgovarajuću jaknu od buklea($5.200), salonke ($1.200) i torbicu LouisVuitton ($18.600), te veličanstven kaput odnerca, dug do poda i po narudžbi napravljenza nju u Parizu, dar što ga je za godišnjicudobila od muža. Rano izdanje New YorkPosta već se nalazilo na kioscima. Iznad foto-grafije Grace Brookstein u punoj veličini,kako dolazi u sudnicu 14, s naslovnice jevrištao naslov: NEKA JEDU KOLAČE!

Javni tužitelj Angelo Michele kanio sepobrinuti da dani jedenja kolača za GraceBrookstein postanu stvar prošlosti. Uživajte

11/788

u tom krznu, gospo. To će biti posljednji danšto ćete ga moći nositi.

Angelo Michele je visok, mršav čovjeksrednjih četrdesetih godina. Nosi običnoodijelo Brooks Brothersa, a gustu crnu kosuzagladio je unatrag tako da mu sjaji na glavipoput svjetlucave crne kacige. AngeloMichele je ambiciozan muškarac i zas-trašujući šef – boje ga se svi pomoćnicijavnog tužitelja – ali je dobar sin. Angeloviroditelji imaju piceriju u Brooklynu. Od-nosno, imali su je prije nego je Lenny Brook-stein »izgubio« njihovu životnu ušteđevinu iprimorao ih na stečaj. Hvala Bogu da Angelodobro zarađuje. Bez njegovih prihoda, bračnipar Michele našao bi se na ulici u svojimpoznim godinama, u neimaštini poput mno-gih drugih marljivih Amerikanaca. Što se tičeAngela Michela, zatvor je previše dobar zaGrace Brookstein. Ali to je početak. A on ćebiti čovjek koji će je onamo strpati.

12/788

Za tuženikovim je stolom kraj Grace sjediočovjek čiji je posao spriječiti ga u tome. Fran-cis Hammond III, poznat kao »Veliki Frank«u njujorškoj pravničkoj zajednici, bio je najn-iži muškarac u prostoriji. Visok metar išezdeset dva, jedva je nadvisivao svoju sitnuklijenticu. Ali um Franka Hammonda poputgiganta se uzdiže nad umovima njegovihprotivnika. Briljantni odvjetnik s umomšahovskog velemajstora i moralom uličnograzbijača, Frank Hammond je Velika bijelanada Grace Brookstein. Njegova je spe-cijalnost rad na poroti, otkrivanje strahova,žudnji i predrasuda za koje ljudi nisu ni znalida ih imaju, te iskorištavanje istih za dobrob-it svojih klijenata. Frank Hammond je samotijekom protekle godine uspio dobiti oslob-ađajući pravorijek za dvojicu ubojitih mafi-jaških šefova i glumca koji je zlostavljaodjecu. Njegovi su slučajevi uvijek razvikani, anjegovi klijenti redovito započinju suđenje

13/788

kao gubitnici. Grace Brookstein je najprijeangažirala drugog odvjetnika da je zastupa,ali je njezin prijatelj i pouzdanik John Mer-rivale zahtijevao da ga otpusti i uzme VelikogFranka.

– Nedužna si, Grace. Mi to znamo. Ali os-tatak svijeta ne zna. M-mediji te žele objesiti,utopiti i raščetvoriti. Frank Hammond jejedini čovjek koji to može preokrenuti. On jegenij.

Nitko nije mogao razumjeti zašto je VelikiFrank dopuštao Grace Brookstein da sesvakodnevno u sudnici pojavljuje odjevenatako podrivački. Njezina odjeća kao da je os-mišljena u cilju dodatnog razjarivanjamedija, da se porota i ne spominje. To je za-sigurno golema greška?

Ali Frank Hammond ne čini greške. An-gelo Michele to zna bolje od ikoga.

Postoji metoda u njegovom ludilu. Morapostojati. Samo bih želio znati kakva je.

14/788

Ipak, to zapravo i nije važno. Danas jeposljednji dan suđenja, a Angelo Michele jeuvjeren da je stvorio neoboriv slučaj. GraceBrookstein ide dolje. Najprije u zatvor. Zatimu pakao.

Grace Brookstein se tog jutra probudila ugostinjskoj sobi obitelji Merrivale prožetadubokim osjećajem spokoja. Sanjala jeLennyja. Nalazili su se na svojem imanju uNantucketu, Graceinu uvijek najdražem odnjihovih mnogih domova vrijednih višemilijuna dolara. Šetali su ružičnjakom.

Lenny ju je držao za ruku. Grace je os-jećala toplinu njegove kože, poznatu hrapa-vost njegovih dlanova.

»Bit će u redu, draga moja. Imaj vjere,Gracie. Sve će biti dobro.«

Dok je tog jutra ulazila u sudnicu, rukompod ruku sa svojim odvjetnikom, GraceBrookstein je osjećala mržnju mnoštva;

15/788

stotine pari očiju bušile su joj rupe naleđima. Čula je povike. Kučko. Lažljivice.Kradljivice. No zadržala je svoj nutarnji mir,Lennyjev glas u svojoj glavi.

Bit će u redu.Imaj vjere.John Merrivale je sinoć preko telefona

rekao to isto. Hvala Bogu na Johnu! Grace bibila posve izgubljena bez njega. Svi su je os-tali napustili u trenucima potrebe, njeziniprijatelji, čak i vlastite sestre. Štakori nabrodu koji tone. Upravo je John Merrivaleprisilio Grace da angažira Franka Ham-monda. I sad će je Frank Hammond spasiti.

Grace ga je gledala kako drži završnu riječ,taj vatreni maleni čovjek koji poput pijetla nafarmi hoda amo-tamo ispred porote. Ra-zumjela je samo djelić onoga što je Ham-mond govorio. Pravni su joj argumenti biliposve nerazumljivi. No bila je posve sigurnada će joj njezin odvjetnik osigurati

16/788

oslobađajuću presudu. Tada, i samo tada,počet će njezin pravi posao.

Izići slobodna iz sudnice samo je početak.Još uvijek moram svoje ime osloboditi sum-nje. I Lennyjevo. Bože, kako mi nedostaje.Silno mi nedostaje. Zašto mi ga je Bogmorao oduzeti? Zašto se bilo što od ovogamoralo dogoditi?

Frank Hammond je završio. Sad je AngeloMichele na redu.

– Dame i gospodo porotnici. Tijekom pro-teklih pet dana čuli ste mnogo kompleksnihpravnih argumenata, neke od mene, a nekeod gospodina Hammonda. Nažalost, moraloje tako biti. Golemost prijevare u Quorumu:sedamdeset pet milijardi dolara...

Angelo Michele je zastao kako bi svi dobroshvatili veličinu brojke. Čak i nakon mnogihmjeseci ponavljanja, veličina krađe uvijek jeiznova šokirala.

17/788

– ... sama po sebi znači da je ovaj slučajkompliciran. Činjenica da veliki dio novca jošuvijek nedostaje, čini ga još kompliciranijim.Lenny Brookstein bio je zao čovjek. Ali nijebio glup čovjek. Niti je njegova supruga,Grace Brookstein, glupa žena. Papirnati tragšto su ga ostavili za sobom u Quorumu takoje kompliciran, tako neprobojan, da je istinakako možda nikad nećemo vratiti taj novac.Ili ono što je od njega ostalo.

Angelo Michele je prezirno pogledaoGrace. Barem su dvije porotnice učinile isto.

– Ali dopustite da vam kažem što u ovomslučaju nije komplicirano. Pohlepa.

Još jedna stanka.– Arogancija.I još jedna.– Lenny i Grace Brookstein vjerovali su da

su oni iznad zakona. Poput mnogih drugihnjihove vrste, bogatih bankara u Wall Streetukoji su silovali i pljačkali ovu našu veliku

18/788

zemlju, koji su uzimali novac poreznih ob-veznika, vaš novac, i potratili ga s tako besr-amnim nemarom, bračni par Brookstein nevjeruje da se pravila malih ljudi odnose i nanjih. Dobro pogledajte gospođu Brookstein,dame i gospodo. Vidite li ženu koja razumiješto trpe obični ljudi u ovoj zemlji? Vidite liženu kojoj je stalo? Jer ja je ne vidim. Vidimženu rođenu u bogatstvu, ženu koja se udalau bogatstvo, ženu koja smatra da je bogat-stvo – opsceno bogatstvo – njezino Bogomdano pravo.

Gore na galeriji, John Merrivale je šaptaosvojoj ženi.

– Ovo nije p-pravni argument. Ovo je lovna vještice.

Javni je tužitelj nastavio.– Grace Brookstein bila je partnerica u

Quorumu. Ravnopravna partnerica. Nije bilasamo pravno odgovorna za postupke fonda.Bila je moralno odgovorna za njih. Nemojte

19/788

pogriješiti. Grace Brookstein je znala što radinjezin muž. Pružala mu je podršku i ohrab-rivala ga na svakom koraku.

– Nemojte dopustiti da vas zavara kom-pleksnost ovog slučaja, dame i gospodo. Is-pod sveg tog žargona i papirologije, svih in-ozemnih bankovnih računa i derivativnihtransakcija, ono što se ovdje dogodilozapravo je veoma jednostavno. Grace Brook-stein je krala. Krala je jer je bila pohlepna.Krala je jer je mislila da će se proćinekažnjeno.

Još je jednom pogledao Grace.– Još uvijek misli da će se nekažnjeno

izvući. Na vama je da joj dokažete kakogriješi.

Grace Brookstein je gledala kako se javnitužitelj Angelo Michele vraća na svojemjesto. Održao je sjajnu završnu riječ, dalekoelokventniju od one Franka Hammonda.

20/788

Porotnici su izgledali kao da mu žele spon-tano zapljeskati.

Bilo bi mi ga žao kad me ne bi pokušavaouništiti. Jadan čovjek, tako se silno trudio. Is takvom strašću! Možda bismo bili pri-jatelji da smo se upoznali u drukčijimokolnostima?

Mediji su općenito bili suglasni da ćeporota raspravljati barem jedan dan. Brdodokaza u slučaju tako je veliko da je teškozamisliti kako bi ih brže mogli proučiti. Nozapravo su se za manje od sat vremena vratiliu sudnicu 14. Baš kako je Frank Hammondrekao da će biti.

Sudac je svečano progovorio. – Jeste lidonijeli pravorijek?

Predsjednik porote, crnac pedesetih god-ina, kimne. – Jesmo, časni sude.

– Što ste zaključili? Kriva ili nije kriva?Predsjednik porote pogleda ravno u Grace

Brookstein.

21/788

I nasmiješi se.22/788

KNJIGA PRVA

1.

NEW YORK, ŠEST MJESECI RANIJE

– Što misliš, Gracie? Crno ili plavo?Lenny Brookstein je podigao dva odijela.

Bila je večer prije dobrotvornog bala Quor-uma, najglamuroznijeg godišnjeg događajaza prikupljanje sredstava, a on i Grace su sepripremali za spavanje.

– Crno – rekla je Grace ne podigavšipogled. – Više je klasično.

Sjedila je za svojim neprocjenjivim toalet-nim stolićem Louis XVI od orahovine ičetkala dugu plavu kosu. Svila boje šampan-jca La Perlinog negližea, što joj ga je Lennykupio prošli tjedan, obavijala je njezinosavršeno gimnastičarsko tijelo, naglašavajućisvaku oblinu. Lenny Brookstein je pomislio:

Ja sam sretan čovjek. Tada se glasno nasmi-jao. Nije li to blago rečeno.

Lenny Brookstein bio je neosporni kraljWall Streeta. Ali nije se rodio sa srebrnomžlicom u ustima. Danas svi u Americipoznaju krupnog pedeset osmogodišnjaka:oštra siva kosa, slomljeni nos iz dječje tučn-jave koji nikad nije namjestio (zašto bi, papobijedio je.), svjetlucave, inteligentne očijantarne boje. Sve te značajke njegovo licečine poznatim običnim Amerikancima kao ilice Ujaka Sama ili Ronalda McDonalda. Namnoge načine Lenny Brookstein jestAmerika. Ambiciozan. Marljiv. Velikodušan.Topla srca. Nigdje ga ne vole više nego ovdje,u njegovom rodnom New Yorku.

Nije uvijek bilo tako.Rođen kao Leonard Alvin Brookstein, peto

dijete i drugi sin Jacoba i Rachel Brookstein,Lenny je imao grozno djetinjstvo. Kasnije u

25/788

životu jedna od rijetkih stvari koja je moglaizazvati rijetko viđen gnjev Lennyja Brook-steina bile su knjige i filmovi koji su siro-maštvo prikazivali kao nešto romantično.Memoari bijede, tako su ih zvali. Odakle timljudima takve ideje? Lenny Brooksteinodrastao je u siromaštvu – strašnom siro-maštvu koje uništava dušu – i u tome nijebilo ničeg romantičnog ili plemenitog. Nijebilo romantično kad se njegov otac pijanvraćao kući i premlaćivao njegovu majkupred njim, njegovom braćom i sestrama,tako da bi izgubila svijest. Ili kad se njegovavoljena starija sestra Rosa bacila pod vlakpodzemne željeznice nakon što su je tri mo-mka iz stambenog naselja gdje je živjela ob-itelj Brookstein silovala dok se jedne večerivraćala iz škole. Nije bilo plemenito kad suLennyja i njegovu braću napali u školi jerjedu »smrdljivu« židovsku hranu. Ili kad jeLennyjeva majka umrla od raka grlića

26/788

maternice u dobi od trideset četiri godine jernije mogla izostati s posla kako bi pošlaliječniku zbog bolova u trbuhu. Siromaštvonije zbližilo obitelj Lennyja Brooksteina.Rastavilo ih je. Zatim ih je uništilo, jednog pojednog. Sve osim Lennyja.

Lenny je prestao pohađati srednju školu udobi od šesnaest godina i iste je godineotišao od kuće. Nikad se nije osvrnuo. Za-poslio se kod vlasnika zalagaonice uQueensu; posao koji mu je pružio još višedokaza, ako su uopće bili potrebni, da se sir-omašni ne »udružuju« u nevolji. Jedni bidrugima iščupali grkljan. Bilo je teško gledatikako starice pružaju predmete goleme senti-mentalne vrijednosti – ručni sat pokojnogmuža, čuvanu srebrnu žlicu s kćerinakrštenja – u zamjenu za nekoliko nevoljkoisporučenih prljavih novčanica. GospodinGrady, vlasnik zalagaonice, operirao je srce,pri čemu su mu stavili premosnicu, godinu

27/788

prije nego je Lenny došao raditi za njega.Kirurg mu je očito istodobno izvadio svakosuosjećanje.

Gospodin Grady je Lennyju običavao reći:– Vrijednost nije ono koliko nešto vrijedi,mali. To je bajka. Vrijednost je ono što jenetko voljan platiti. Ili biti plaćen.

Lenny Brookstein nije poštivao gospodinaGradyja, ni kao osobu ni kao poslovnogčovjeka. No istinitost tih riječi usjekla mu seu pamćenje. Kasnije, mnogo kasnije, one supostale temelj za bogatstvo Lennyja Brook-steina i senzacionalan uspjeh Quoruma.Lenny Brookstein je razumio što su obični,siromašni ljudi voljni prihvatiti. Da se poi-manje »vrijednosti« jedne osobe razlikuje odpoimanja druge, te da se tržište opet možepromijeniti.

To dugujem starom gadu.Priča o usponu Lennyja Brooksteina od

potrčkala vlasnika zalagaonice do svjetski

28/788

uglednog milijardera postala je američka le-genda, dio narodne predaje te zemlje. GeorgeWashington ne može izgovoriti laž. LennyBrookstein ne može loše investirati. Nakonniza uspješnih oklada na konje u njegovimkasnim tinejdžerskim godinama (JacobBrookstein, Lennyjev otac, bio je okorjelikockar), Lenny se odlučio okušati na tržištuburzovnih papira. U Saratogi i MonticelluLenny je spoznao važnost razvoja sustava idržanja istoga. Na Wall Streetu su sustavzvali »modelom«, ali radi se o istoj stvari. Zarazliku od svojeg oca, Lenny je također biodovoljno discipliniran da se pomiri s gu-bitkom i ode kad je to bilo potrebno. U filmuWall Street Gordon Gekko, koga je glumioMichael Douglas, ustvrdio je: »Pohlepa jedobra.« Lenny Brookstein se uopće nijeslagao s tom tvrdnjom. Pohlepa nije dobra.Upravo suprotno, to je propast za gotovo sveneuspješne investitore. Disciplina je dobra.

29/788

Pronaći pravi model i držati se istog u dobrui zlu. U tome je ključ.

Lenny Brookstein je već bio višestrukimilijunaš kad je upoznao Johna Merrivalea.Dva muškarca nisu mogli imati manje zajed-ničkog. Lenny je uspio vlastitim snagama,bio je samouvjeren, klupko energije punojoie de vivre. Nikad nije pričao o svojojprošlosti jer o tome nikad nije razmišljao.Njegove su blistave jantarne oči uvijekgledale u budućnost, na sljedeći posao, nasljedeću priliku. John Merrivale bio je višaklasa, plah, mnogo je razmišljao i bio je sklondepresiji. Taj mršavi, crvenokosi mladičovjek je na Harvardu, gdje je studirao eko-nomiju, dobio je nadimak »Šibica«, a diplo-mirao je kao prvi u svojoj generaciji, jednakokao njegovi otac i djed prije njega. Svi su,uključujući i samog Johna Merrivalea,očekivali da će se zaposliti u jednoj od na-jboljih tvrtki Wall Streeta, Goldman ili

30/788

Morgan, te započeti sporo, ali predvidljivouspinjanje prema vrhu. No tada je LennyBrookstein poput meteora uletio u životJohna Merrivalea i sve se promijenilo.

– Osnivam investicijski fond – Lenny jerekao Johnu one večeri kad su se upoznali nazabavi zajedničkog poznanika. – Ja ću od-lučivati o investicijama. Ali treba mi partner,netko otmjenog podrijetla da mi pomogneprivući vanjski kapital. Netko poput tebe.

John Merrivale je bio polaskan. Nikad ran-ije nitko nije vjerovao u njega. – Hvala. Ali janisam tip za m-m-marketing. Vjeruj mi. Jasam mislilac, a ne p-p-prodavač. – Poru-menio je. Prokleto mucanje. Zašto ga većjednom ne mogu prevladati?

Lenny Brookstein je mislio: Još i muca.Takav se tip ne može izmisliti. Savršen je.

Lenny je rekao Johnu: – Slušaj. Prodavačaima kao pljeve. Meni treba netko diskretan ivjerodostojan. Netko tko će uspjeti

31/788

nagovoriti osamdeset pet godina starogšvicarskog bankara da mu povjeri majčinuživotnu ušteđevinu. Ja to ne mogu. Previšesam... – Tražio je pravu riječ. – Živopisan.Treba mi netko tko će upravitelja mirovin-skog fonda nesklonog riskiranju navesti dapomisli: ‘Znate što? Ovaj je čovjek pošten. Izna o čemu govori. Sviđa mi se više od onogbistrog, umišljenog momka iz Morgan Stan-leyja.’ Kažem ti, Johne. To si ti.

Taj se razgovor odvijao prije petnaest god-ina. Otad je Quorum postao najveći, najprof-itabilniji investicijski fond svih vremena, anjegovi su pipci dopirali do svih aspekataameričkog života: nekretnine, hipoteke, pro-izvodnja, usluge, tehnologija. Jedan od šestNjujorčana – jedan od šest – radio je u kom-paniji čija je bilanca ovisila o uspješnostiQuoruma. A Quorumova je uspješnostdoista bila pouzdana. Čak i sada, u najvećojekonomskoj krizi nakon tridesetih godina

32/788

dvadesetog stoljeća, kad su divovi poput Leh-man Brothersa i Bear Stearnsa došli dozida, a vlada je milijardama izvlačila nekoćnedodirljive tvrtke kao što je AIG, Quorum jei dalje stvarao skroman, konzistentan profit.Svijet je bio u golemoj krizi, Wall Street jebio na koljenima. Ali Lenny Brookstein držaose svojeg sustava, jednako kao što je uvijekčinio. I dobra su se vremena nastavila.

Lenny Brookstein je godinama vjerovao daima sve što želi. Pokupovao si je kuće diljemzemaljske kugle, ali je rijetko odlazio izAmerike, dijeleći svoje vrijeme izmeđuzdanja u Palm Beachu, stana u Petoj aveniji iidiličnog imanja na otoku Nantucket. Pri-ređivao je zabave na koje su svi dolazili.Donirao je milijune dolara u njemu omiljenesvrhe i osjećao topao sjaj u svojoj nutrini.Kupio je devedesetmetarsku jahtu, čiji je in-terijer uredio Terence Disdale, te putnički

33/788

zrakoplov A340 s četiri turbo motora u ko-jem je samo dvaput letio. Povremeno jespavao s nekom od manekenki koje su gauvijek okruživale, za slučaj da odjednombude raspoložen za seks. Ali nikad nije imao»djevojku«. Bio je okružen ljudima, od kojihsu mu mnogi bili simpatični, ali nije imao»prijatelja« u tradicionalnom smislu te riječi.Lennyja Brooksteina voljeli su svi koji su gapoznavali. Ali on nije bio »sklon« prisnosti.Svi su to znali.

Tada je upoznao Grace Knowles.

Više od trideset godina mlađa od LennyjaBrooksteina, Grace Knowles bila je najmlađaod poznatih sestara Knowles, pripadnica nju-jorških otmjenih krugova, kćeri pokojnogCoopera Knowlesa. Cooper Knowles bavio senekretninama, a na vrhuncu svojeg uspjehavrijedio je nekoliko milijuna dolara. Nikadonako velik kao »Donald«, Cooper je uvijek

34/788

bio daleko omiljeniji. Čak su ga i poslovnirivali uvijek opisivali kao »šarmantnog«,»džentlmena«, »pripadnika stare škole«.Jednako kao njezine starije sestre, Constancei Honor, Grace je obožavala oca. Imala jejedanaest godina kad je Cooper umro, anjegova je smrt u njezinu životu ostavilaprazninu koju ništa nije moglo ispuniti.

Graceina se majka ponovno udala –ukupno tri puta – i trajno preselila u EastHampton gdje su djevojke nastavile živjetiuglavnom jednako kao i ranije. Škola, kupov-ina, zabave, ljetovanja i zimovanja, joškupovine. Connie i Honor bile su zgodne iveoma tražene među mladim njujorškimneženjama. Međutim, općeprihvaćena čin-jenica bila je da je Grace najljepša od sestaraKnowles. Kad se u dobi od trinaest godinapočela baviti gimnastikom u nastojanju daskrene misli od vječne tuge za ocem, njezin-im je starijim sestrama potajno laknulo.

35/788

Gimnastika je značila treniranje i putovanja,mnogo putovanja. Nakon što se one uspješnoudaju, Grace će opet moći s njima na zabave.Ali dotad su Connie i Honor svim srcempodržavale Graceinu ljubav prema ručama.

Kad je navršila osamnaest godina, završilisu Graceini dani gimnastičkih natjecanja. Alito je bilo u redu. Dolad se Connie udala zainvesticijskog bankara Michaela Grayja, na-očitog poput filmske zvijezde i uspješnog za-poslenika tvrtke Lehman Brothers. A Honorje dobila bračni jackpot kad je osvojila JackaWarnera, republikanskog zastupnika u Kon-gresu za 20. kongresni okrug New Yorka.Jacka su već uvelike najavljivali kao kandid-ata za Senat, a jednoga dana možda čak i zapredsjednika. Warnerovo je vjenčanje ispun-ilo stranice časopisa Page 6, a fotografije sbračnog putovanja pojavile su se u nizunacionalnih tabloida. Kao nova CarolineKennedy, Honor si je mogla priuštiti

36/788

velikodušnost prema mlađoj sestri. Upravoje Honor pozvala Grace na vrtnu zabavu gdjeje upoznala Lennyja Brooksteina.

Kasnijih su godina i Lenny i Grace taj prvisusret opisivali kao udarac groma. Grace jeimala osamnaest godina, dijete, bez ikakvogživotnog iskustva izvan svoje zaštićene,razmažene

egzistencije u East Hamptonu. Čak su injezine prijateljice s gimnastike bile imućne.Ipak je u njoj bilo nečeg predivno nepokvar-enog. Lenny Brookstein navikao je na onošto bi njegova majka opisala kao »lake« žene.Svaka djevojka s kojom je spavao nešto je odnjega željela. Nakit, novac... nešto. GraceKnowles bila je nešto posve suprotno. Posje-dovala je otmjenost kakvu Lenny osobnonikad nije imao, a silno ju je želio. Nešto takodragocjeno i neuhvatljivo da je gotovoprestao vjerovati da postoji: nedužnost.Lenny Brookstein želio je osvojiti Grace

37/788

Knowles. Želio je tu nedužnost držati usvojim rukama. Posjedovati je.

Za Grace je privlačnost bilo još lakše objas-niti. Trebala je oca. Nekoga tko će je štititi ivoljeti je radi nje same, onako kako ju jeCooper Knowles volio dok je bila djevojčica.Istina je bila da se Grace Knowles željelavratiti u djetinjstvo. Vratiti se u vrijeme kadje bila onako potpuno, blaženo sretna. LennyBrookstein nudio joj je tu mogućnost. Graceju je objeručke zgrabila.

Vjenčali su se na Nantucketu šest tjedanakasnije, pred šesto najbliskijih prijateljaLennyja Brooksteina. John Merrivale bio jekum. Njegova žena, Caroline, i Graceinesestre bile su djeveruše. Na njihovombračnom putovanju u Mustiqueu Lenny sejedne večeri okrenuo Grace i nervozno pitao:– Što će biti s djecom? Nikad nismo razgov-arali o tome. Vjerojatno ćeš jednoga danaželjeti biti majka?

38/788

Grace se zamišljeno zagledala premaoceanu. Mekana, siva mjesečina poigravalaje na valovima. Na koncu je rekla: – Zapravone. Jasno, ako ti želiš djecu, rado ću ih roditi.No silno sam sretna i ovako. Ništa mi ne ne-dostaje, Lenny. Znaš li što želim reći?

Lenny Brookstein je znao što je željela reći.To je bio jedan od najsretnijih trenutaka u

njegovu životu.

***

– Jesi li odlučila što ćeš odjenuti? – Lennyje izvadio neke papire iz svoje aktovke i sta-vio naočale za čitanje prije nego se uvukao ukrevet.

– Jesam – rekla je Grace. – Ali to je tajna.Želim te iznenaditi.

Tog je poslijepodneva Grace sa svojomstarijom sestrom Honor provela tri radosnasata u Valentinu. Honor je oduvijek imala

39/788

čudesan osjećaj za stil i sestre su obožavalezajedno kupovati. Upravitelj je zatvorio pro-davaonicu posebno za njih kako bi u mirumogle proučavati haljine.

– Osjećam se poput prave buntovnice. –Grace se hihotala. – Ovako sve ostaviti zazadnji trenutak.

– Znam! Baš smo neozbiljne, Gracie.Quorumov je bal najvažniji društveni

događaj sezone. Uvijek se održava početkomlipnja te obilježava početak ljeta za privilegir-anu elitu Manhattana koja se narednogtjedna masovno seli u East Hampton. Većinažena koje će se sutra uvečer pojaviti u Plazizacijelo je prije nekoliko mjeseci počelaplanirati u čemu će doći, poput generala prijebitke, naručujući svile

iz Pariza i dijamante iz Izraela, tjednima seizgladnjujući kako bi bile u svojem najboljemizdanju.

40/788

Naravno, ove će godine biti malo stezanjaremena. Svi pričaju o ekonomiji i o teškojsituaciji. Navodno se ljudi u Detroitu bune. UKaliforniji je tisuće beskućnika podiglošatore na obalama rijeka. Novinski su naslovigrozni. No za Grace Brookstein i njezine pri-jatelje ništa se nije moglo usporediti sašokom što su ga osjetili onoga dana kad sučuli da je tvrtka Lehman Brothers bankrotir-ala. Njezina je propast bila tragedija koja jepreviše blizu doma. Gracein je šogor MichaelGray gledao kako je vrijednost njegove imov-ine preko noći desetkovana. Jadna Connie.Doista je bilo grozno.

Lenny je rekao Grace: – Ove godinemoramo dati drukčiji ton, Gracie. Quorumovse bal mora održati. Ljudi sad više nego ikadtrebaju novac što ga osiguravaju dobrotvorneorganizacije poput naše.

– Jasno da trebaju, dragi.

41/788

– Ali važno je da ne budemo previšerazmetljivi. Suosjećanje. Suosjećanje i su-zdržljivost. To moraju biti naše krilatice.

Grace je kod Valentina, uz Honorinu po-moć, izabrala veoma suzdržanu haljinu odcrne svile, gotovo bez ikakvih ukrasa. A štose tiče njezinih Louboutin salonki? Samajednostavnost. Jedva je čekala da je Lennyvidi u njima.

Zavukavši se u krevet kraj njega, Grace jeugasila lampu na noćnom ormariću.

– Samo trenutak, dušice. – Lenny je is-pružio ruku i opet je upalio. – Moraš minešto

potpisati. Gdje je to sad? – Tražio je po pa-pirima koji su prekrivali njegovu stranu kre-veta. – Ah. Evo ga.

Pružio je Grace dokument. Uzela jeLennyjevo nalivpero i pripremila ga zapotpisivanje.

42/788

– Hej, stani malo! – nasmijao se Lenny. –Zar to nećeš najprije pročitati?

– Ne. Zašto bih?– Jer ne znaš što potpisuješ, Gracie. Eto

zašto. Zar ti otac nikad nije rekao da ne pot-pisuješ nešto što nisi pročitala?

Grace se nagnula prema njemu i poljubilaga. – Jest, dragi moj. Ali ti si to pročitao, nisili? Povjerila bih ti svoj život, Lenny, znaš to.

Lenny Brookstein se nasmiješio. Grace jeimala pravo. Doista je to znao. I svakod-nevno je zahvaljivao Bogu na tome.

***

Na uglu Pete avenije i Central Park SouthStreeta, ispred veličanstvene Beaux Arts fas-ade Plaze, okupio se cijeli bataljun pred-stavnika medija. Lenny Brookstein je prire-dio zabavu – onu zabavu – i kao i uvijek, po-javile su se zvijezde u punom broju.

43/788

Milijarderi i prinčevi, supermodeli ipolitičari, glumci, rock-zvijezde, filantropi;svi koji dolaze na večerašnji Quorumov balimaju jednu bitnu zajedničku značajku, a tonije silna želja da se pomogne potrebitima.Svi su oni pobjednici.

Senator Jack Warner i njegova žena Honorstigli su među prvima.

– Vozi oko bloka! – senator Warnerobrecnuo se na svojeg vozača. – Zašto si nas,dovraga, ovako rano dovezao ovamo?

Vozač je pomislio: Prije deset minuta oko-mio si se na mene jer sam vozio presporo.Odluči se već jednom, šupčino.

– Da, senatore Warner. Oprostite, sen-atore Warner.

Honor Warner proučavala je ljutite crtelica svojeg muža dok su skretali u Zapadnupedeset sedmu ulicu. Ovakav je cijeli dan,još otkako se vratio sa sastanka s Lennyjem.Nadam se da nam neće uništiti ovu večer.

44/788

Honor Warner je nastojala biti suprugakoja ima razumijevanja. Znala je da jebavljenje politikom stresan posao. Bilo jedovoljno teško dok je Jack bio kongresmen,ali otkako je dospio u Senat (u nevjerojatnojdobi od trideset šest godina), situacija se po-goršala. Svijet poznaje Jacka Warnera kaorepublikanskog mesiju – konzervativnogJacka Kennedyja za novi milenij. Visokog,plavokosog i naočitog, snažne čeljusti istaloženog pogleda plavih očiju, senatoraWarnera glasači obožavaju, osobito žene.Zalaže se za doličnost, za starinske obiteljskevrijednosti, za jaku, ponosnu Ameriku za ko-ju se mnogi ljudi boje da se svakodnevnomrvi pod njihovim nogama. Sam pogled nasenatora Warnera u vijestima, rukom podruku s njegovom lijepom ženom, a njihovedvije plavokose kćeri poskakuju uz njih, bioje dovoljan da se ljudima vrati vjera u amer-ički san.

45/788

Honor Warner je pomislila: Kad bi samoznali.

Ali kako bi mogli znati? Nitko ne zna.Oprezno se obratila mužu. – Sviđa li ti se

moja haljina, Jack?Senator Jack Warner pogledao je svoju

ženu i pokušao se sjetiti kad mu je zadnji putbila seksualno privlačna. Nije riječ o tome das njom nešto nije u redu. Dovoljno jezgodna, valjda. Nije debela.

Zapravo, Honor Warner je mnogo više ne-go zgodna. Sa široko razmaknutim zelenimočima, plavim uvojcima i visokim jagodičnimkostima, većina je smatra upadljivom lje-poticom. Možda ne onako upadljivom kaonjezinu sestru Grace, ali ipak prelijepom.Honor je večeras odjenula tijesno pripijenuValentinovu haljinu bez naramenica istezelene boje kao i njezine oči. To je haljina odkoje zastaje dah. Nepristranom promatraču,Honor Warner izgleda paklenski seksi.

46/788

Jack otresito reče: – U redu je. Koliko si jeplatila?

Honor se ugrizla za donju usnu, jako. Nesmijem plakati. Šminka će mi se razmazati.

– Posuđena je. Kao i smaragdi. Grace jepovukla neke veze.

Senator Jack Warner se gorko nasmijao. –Kako velikodušno s njezine strane.

– Molim te, Jack.Honor mu je pomirljivo dotaknula nogu,

ali je odgurnuo njezinu ruku. Pokucao je nastaklenu pregradu i rekao vozaču: – Sadmožeš okrenuti automobil. Neka ova večeršto prije završi.

***

Do devet uvečer velika plesna dvorana utonovima krem i zlatne boje u Plazi bila jedupkom puna. Na obje strane prostorije, is-pod izvrsno restauriranih lukova, na

47/788

stolovima je blještala srebrnina. Svjetlostlustera svjetlucala je u dijamantima dok suse dame družile u sredini dvorane, diveći seneprocjenjivim haljinama visoke mode irazmjenjujući horor-priče o najnovijim fin-ancijskim nedaćama svojih muževa.

– Ove si godine nikako ne možemopriuštiti Saint-Tropez. Ni slučajno.

– Harry će prodati jahtu. Možeš li tovjerovati? Obožava tu stvar. Prije bi prodaodjecu kad bi mislio da bi ih netko kupio.

– Jesi li čula za Jonase? Upravo su ponud-ili na prodaju svoju kuću u gradu. Lucy želidvadeset tri milijuna za nju, ali na ovomtržištu? Carl misli da će biti sretni ako dobijupola toga.

Večera je poslužena točno u devet i tride-set. Sve su oči bile uprte u glavni stol. Ok-ruženi unutrašnjim krugom dvoranina Quor-uma, Lenny i Grace Brookstein sjedili su ukraljevskom sjaju, gledajući samo jedno

48/788

drugo. Neki bi drugi domaćini možda za svojstol smjestili najglamuroznije, najslavnijegoste. Ondje je bio princ Albert iz Monaca.Došli su Brad i Angelina, te Bono i njegovažena Ali. No Brooksteini su se držali svojeobitelji i bliskih prijatelja. Za njihovim sustolom sjedili John i Caroline Merrivale, pot-predsjednik i druga dama Quoruma; AndrewPreston, još jedan izvršni upravitelj Quor-uma, i njegova žena raskošnih oblina, Maria;senator Warner i njegova žena, Honor, ses-tra Grace Brookstein; i najstarija od sestaraKnowles, Constance, sa svojim mužemMichaelom.

Lenny Brookstein je nazdravio.– Za Quorum! I sve koji u njemu plove!– Za Quorum!Andrew Preston, naočit, dobro građen

muškarac srednjih četrdesetih godina sljubaznim očima i blagim, autoironičnimosmijehom, gledao je kako njegova žena

49/788

ustaje s čašom šampanjca u ruci i pomislio:Još jedna nova haljina. Kako bih to trebaoplatiti?

Nije da u njoj ne izgleda predivno. Mariauvijek predivno izgleda. Bivša glumica ioperna zvijezda, Maria Preston je neodoljiva.Njezina griva kestenjaste kose i krem bijeledojke koje prkose gravitaciji, čine jeprekrasnom. Ali su zapravo njezino držanje,sjaj u očima, duboka grlena vibracija njezinasmijeha, koketno njihanje bokovima, onozbog čega muškarci pred njom padaju ničice.Nitko nije mogao shvatiti što je spopalo živosrebro kakva je Maria Carmine da se uda zaobičnog, mirnog poslovnog čovjeka kakav jeAndrew Preston. Sam Andrew to je razumiojoš manje nego ostali.

Mogla je imati bilo koga. Filmskuzvijezdu. Ili milijardera kakav je Lenny.Možda bi bilo bolje da je tako izabrala.

50/788

Andrew Preston je svim srcem volio svojuženu. Upravo joj je zbog te ljubavi, i svojegdubokog osjećaja da je nije dostojan, takomnogo opraštao. Preljube. Laži. Nekontrolir-ano trošenje. Andrew dobro zarađuje uQuorumu. Maleno bogatstvo, prema mjer-ilima većine ljudi. No što je on više za-rađivao, to je Maria više trošila. To je za njuneka vrsta bolesti, ovisnost. Iz mjeseca umjesec stvarala je stotine tisuća dolaratroškova na njihovoj Amex-kartici. Odjeća,automobili, cvijeće, dijamanti, hotelskiapartmani gdje se noć plaća osam tisućadolara, a provodila ju je sam Bog zna s kim...nije bilo važno. Maria je trošila radiuzbuđenja trošenja.

– Želiš da izgledam kao siromah, Andy?Želiš da sjedim kraj one samodopadnemalene kučke Grace Brookstein u nekoj jad-noj haljini iz običnog dućana?

51/788

Maria je ljubomorna na Grace. No s drugestrane, ljubomorna je na sve žene. To je dionjezine vatrene talijanske naravi, dio onogašto je Andrew Preston volio u njoj. Pokušaoju je smiriti.

– Draga, Grace se uopće ne može mjeriti stobom. Mogla bi odjenuti vreću i ipak bi jenadmašila.

– Sad želiš da odjenem vreću?– Ne, ne, naravno. Ali, Maria, naša hipo-

teka... Možda jednu od tvojih drugih haljina,draga? Samo ove godine. Imaš ih takomnogo...

To su bile pogrešne riječi, naravno. Sad gaje Maria kaznila ne samo time što je kupilanovu haljinu, već je kupila najskuplju haljinukoju je uspjela naći, draguljima optočenumasu perja i čipke. Dok ju je gledao, Andrewje osjećao kako mu se srce steže. Njihovidugovi postaju ozbiljni.

52/788

Morat ću opet razgovarati s Lennyjem.Ali stari je već bio tako velikodušan. Kolikojoš pritiska mogu primijeniti prije negopukne?

Andrew Preston posegne u unutrašnji džepsvojeg smokinga. Kad nitko nije gledao,ubacio je tri tablete xanaxa u usta i progutaoih s gutljajem šampanjca.

Uvijek si znao da će biti teško obuzdatiMariju. Nađi neki način, Andrew. Nađi nekinačin.

– Je li ti dobro, Andrew? – Caroline Mer-rivale, žena Johna Merrivalea, opazila jesivilo lica Andrewa Prestona. – Izgledaš kaoda na ramenima nosiš teret cijelog svijeta.

– Ha ha! Ni slučajno. – Andrew se silomnasmiješio. – Večeras prekrasno izgledaš,Caro, kao i uvijek.

– Hvala. John i ja nastojali smo bitidiskretni. Znaš, s obzirom na trenutneekonomske okolnosti.

53/788

Namjerno mu je spustila zbog Marije.Andrew je to zanemario, ali je ponovno pom-islio koliko prezire Caroline Merrivale. SirotiJohn, živi kao papučar te vještice. Nije ničudo da uvijek izgleda potlačeno.

Svima koji imaju oči jasno je da brak Mer-rivaleovih nije sretan. To jest, svima osimLennyju i Grace Brookstein. Njih su dvojetako sladunjavo zaljubljeni da se čini kakomisle da svi ostali imaju ono što i oni. Lakoje održavati ljubav na životu kad imaš mili-jarde dolara za bacanje. No možda jeAndrew nepravedan? Mlada gospođa Brook-stein nije od onih koje love bogatog muža.Naivna je, to je sve, i doista vjeruje da joj jeCaroline Merrivale prijateljica. Grace nikadnije vidjela zavist koja gori u očima stariježene kad god joj je bila okrenuta leđima. AliAndrew Preston je to vidio. Caroline Mer-rivale je kučka.

54/788

Caroline je oduvijek osjećala gorku kivnostzbog Graceina položaja prve dame Quoruma.Ona, Caroline Merrivale, bila bi daleko prik-ladnija za tu ulogu. Pristala više nego lijepa,snažnih, inteligentnih crta lica i elegantnoošišane crne kose, Caroline je nekoć imalauspješnu karijeru parnične odvjetnice.Jasno, to je bilo davno. Zahvaljujući LennyjuBrooksteinu, njezin je muž, John, postaonevjerojatno bogat i uspješan čovjek.Carolineini dani rada su završili. Ali njezinase ambicioznost ni slučajno nije ugasila.

Suprotno tome, John Merrivale nikad nijebio ambiciozan. Marljivo je radio u Quoru-mu, prihvaćao je ono što mu je Lenny od-lučio dati i bio zahvalan. Caroline bi mu serugala: – Ti si poput psića, Johne. Sklupčanuz gospodarove noge, lojalno mašeš repom.Nikakvo čudo da te Lenny ne poštuje.

– Lenny me p-p-poštuje. Ti me ne p-p-poštuješ.

55/788

– Ne, a zašto i bih? Želim muškarca,Johne, a ne psića. Trebao bi zahtijevati višedionica. Zauzeti se za sebe.

Andrew Preston je sad pogledao JohnaMerrivalea preko stola. Lenny je upravopričao neku anegdotu, a John je pažljivoslušao svaku njegovu riječ. Andrew je mislio:Briljantan je. Ali je slabić. U Quorumu imamjesta samo za jednoga kralja. Caroline Mer-rivale može željeti da ne bude tako, ali natome će i ostati, na željama. Svi se oni drže zaskute kaputa Lennyja Brooksteina. I oni susretnici. Siroti Michael Gray sjedio je s Mar-ijine desne strane i također slušao Lennyjevupriču. Bračni par Gray je priča koja upo-zorava. U jednom su se trenutku sjajno za-bavljali po cijelom Manhattanu, živjeli u svo-joj kamenoj kući u Greenwich Villageu,ljetovali na jugu Francuske i zimovali u ob-novljenoj alpskoj kući u Aspenu. U idućemtrenutku – puf – sve je to nestalo. Priča se da

56/788

je svaki cent što ga je Mike Gray imao biouložen u Lehmanove dionice. Njihova djeca,Cade i Cooper, još uvijek su u privatnimškolama samo zato jer je Grace Brookstein,sestra Connie Gray, insistirala na tome da ćeona platiti školarinu.

Maria je šapnula u Andrewovo uho: –Aukcija počinje za nekoliko minuta, Andy. Zaoko mi je zapeo onaj stari Cartierov sat.Hoćeš li ti licitirati, ili ću to ja učiniti?

***

Grace Brookstein se smiješila i pljeskalatijekom licitiranja, ali joj je potajno laknulokad je aukcija završila i došlo je vrijeme zaples.

– Mrzim ove stvari – šapnula je uLennyjevo uho dok ju je vrtio plesnimpodijem. – Sve one krhke muške taštine

57/788

nadmeću se tko će više potrošiti. Kao da sebusaju u prsa.

– Znam. – Lenny joj je milovao donji dioleđa. – No ti koji se busaju u prsa upravo suosigurali petnaest milijuna za našu zakladu.S obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju,to je jako dobro.

– Smijem li se ubaciti? Cijelu večer jedvasam koju riječ razmijenila sa svojim na-jdražim šogorom.

Connie, Graceina najstarija sestra, rukomje obujmila Lennyja oko struka. Lenny iGrace su se nasmiješili.

– Najdražim šogorom, eh? – zadirkivala juje Grace. – Pazi da te Jack ne čuje.

– O, Jack. – Connie je nemarnoodmahnula rukom. – Cijelu je večer takomrzovoljan. Mislila sam da je zabavno bitisenator. Netko bi mogao pomisliti da je ontaj koji je upravo izgubio svoju kuću. I posao.

58/788

I životnu ušteđevinu. Hajde, Lenny!Razveseli curu, može?

Grace je gledala kako njezin muž pleše snjezinom sestrom, držeći Connie blizu kakobi joj mogao ponuditi riječi utjehe. Tako ihsilno oboje volim, mislila je. I oboma seitekako divim. Način na koji se Connie možešaliti i smijati na vlastiti račun dok ona iMike prolaze kroz pakao. I Lennyjevonevjerojatno, neiscrpno suosjećanje. Ljudiuvijek govore o tome kako je Grace »sretna«jer je udana za Lennyja. Grace se slagala stime. Ali tako sretnom ne čini je Lennyjevnovac. Riječ je o njegovoj dobroti.

Naravno, postoji negativna strana braka snajboljim čovjekom na svijetu. Tako mnogoljudi voli Lennyja i oslanja se na njega da gaGrace gotovo nikad nije imala samo za sebe.Sljedeći tjedan lete na Nantucket, Graceinonajdraže mjesto na svijetu, na dvotjedniodmor. Ali naravno, budući da je

59/788

velikodušan domaćin, Lenny je sve za stolompozvao da im se pridruže.

– Obećaj mi da ćemo imati barem jednuvečer nasamo – preklinjala je Grace kad su tevečeri napokon legli u krevet. Bal je bio za-bavan, ali iscrpljujući. Pomisao na jošdruženja ispunjavala je Grace strepnjom.

– Bez brige. Neće svi doći. Čak i ako dođu,imat ćemo više od jedne večeri nasamo,obećavam. Kuća je dovoljno velika da semožemo iskrasti.

Grace je pomislila: To je istina. Kuća jegolema. Gotovo jednako velika kao i tvojesrce, dragi.

60/788

2.

Bilo je jutro nakon Quorumova bala, subota.John Merrivale je bio u krevetu sa svojomženom.

– M-m-molim te, Caroline. Ne želim.– Nije me briga što ti želiš, patetični mali

crve. Učini to!John Merrivale je zatvorio oči i zavukao se

ispod plahti dok se nije našao ispred urednopodšišanih crnih dlačica svoje žene.

Caroline mu se rugala. – Da nisi tako mlit-av, ne bi trebao to raditi. No budući da ti seopet nije uspio dignuti, to je najmanje štomožeš učiniti.

John Merrivale je počeo raditi ono što seod njega tražilo. Mrzio je oralni seks. Činiomu se ogavnim i pogrešnim. No davno su

prošli dani kad mu je bilo dopušteno slijeditivlastite želje. Njegov je seksualni život postaoniz svakodnevnih poniženja. Vikendi su bilinajgori. Caroline je očekivala jutarnjuizvedbu subotom, a katkad čak i nedjeljnumatineju. Johnu je bilo nepojmljivo kakožena koja ga tako očito prezire može i daljeimati tako neobuzdani seksualni nagon. Nočinilo se da Caroline uzbuđuje upravo pon-ižavanje njega, primoravanje muža da ispun-java svaki njezin hir.

Osjećajući kako se migolji od užitka uznjegov jezik, John se borio protiv poriva na

povraćanje. Katkad je maštao o bijegu.Mogao bih jednoga dana otići u ured i nikadse ne vratiti kući. Mogao bih je drogirati, azatim je zadaviti dok spava. No znao je danikad neće imati muda tako nešto učiniti. Toje najgori dio njegovog nesretnog braka.Njegova je žena u pravu. Doista je slabić.Doista je kukavica.

62/788

U početku, kad su se tek upoznali, John senadao da bi mogao crpsti snagu izCarolineine dominantne osobnosti. Da ćenjezino samopouzdanje i ambicioznost bitikompenzacija za njegovu plahost. Tako jebilo nekoliko predivnih mjeseci. No uskoro jena površinu izbila prava narav njegove žene.Carolineina ambicioznost nije bila pozitivnasnaga, kao u slučaju Lennyja Brooksteina. Toje bila crna rupa, zavišću raspirivan vrtlogkoji isisava život iz svakog ljudskog bića kojimu se približi. Kad je John Merrivale shvatiokakvo je čudovište oženio, bilo je prekasno.Da se razveo od nje, razotkrila bi ga predsvijetom kao seksualnog bogalja. To bi biloteže poniženje čak i od onoga što John možepodnijeti.

Srećom, trebale su samo dvije minute daCaroline doživi orgazam. Čim je ispunila svo-je potrebe, ustala je i otišla pod tuš, ostavl-jajući Johna da skine plahte s kreveta i stavi

63/788

čiste. Nije morao to činiti. Bračni par Mer-rivale ima malenu vojsku sobarica i drugihslugu u svojoj kući nalik palači. No Carolineje insistirala na tome da on to radi. Jednomprilikom, kad je smatrala da nije savršeno,bolničkom preciznošću, namjestio plahte,bacila mu je u lice staklenu bočicu parfema.Johnu je trebalo šesnaest šavova i još uvijekima ožiljak na lijevom obrazu. Lennyju jerekao da su ga napali, što nije bilo daleko odistine, barem po njegovomu mišljenju.

Da nije bilo Lennyja Brooksteina, JohnMerrivale bi odavno počinio samoubojstvo.Lennyjevo prijateljstvo, njegovo toplo,ležerno ponašanje, spremnost na šalu čak ikad je posao štekao, bilo je najvažnija, na-jdragocjenija pojava u životu Johna Mer-rivalea. Živio je za ured i svoj posao u Quoru-mu, ne radi novca ili moći, već zato jer jeLennyju želio biti na ponos. Lenny Brook-stein je jedna i jedina osoba koja je ikad

64/788

vjerovala u Johna Merrivalea. Nesiguran ifizički neprivlačan, crvene kose i blijedih,krakatih udova, John nikad nije bio popular-an u školi. Nije imao braće ni sestara skojima bi mogao podijeliti svoje problemetijekom odrastanja, ili se radovati svojim sk-romnim uspjesima. Čak je razočarao i svojeroditelje. Nikad ništa nisu rekli, naravno.Nisu ni morah. John je to osjećao čim biušao u prostoriju.

Na dan vjenčanja s Carolineom čuo je svo-ju majku kako govori jednoj od njegovih teta.– Jasno, Fred i ja smo apsolutno oduševljeni.Nikad nismo očekivali da će John oženititako pametnu, privlačnu djevojku. Posveiskreno rečeno, nekako smo izgubili nadu daće se uopće oženiti. Želim reći, budimootvoreni, on je drag momak, ali nije baš CaryGrant!

Činjenica da ga je vlastita žena prezirala,boljela je Johna, ali ga nije iznenadila. Ljudi

65/788

ga preziru otkako zna za sebe. Golemo iznen-ađenje Johnova života bilo je upravo pri-jateljstvo Lennyja Brooksteina, veliko povjer-enje što ga je Lenny imao u Johna. Sve jedugovao Lennyju Brooksteinu.

Jasno, Caroline to nije doživljavala na tajnačin. Njezina zavist prema Lennyju i GraceBrookstein narasla je tijekom godina dotočke da ju je jedva prikrivala u javnosti.John se već navikao slušati je kako, dok susami, Lennyja posprdno zove »starcem«, aGrace »onom kučkom«. No u posljednje sevrijeme taj prezir vidio na Carolineinu licu.To je Johnu događaje poput sinoćnjeg balačinilo zastrašujućima. Njegova je ljubavprema Lennyju Brooksteinu bila neizmjerna.No još se više bojao vlastite žene. A CarolineMerrivale je to znala.

John je tijekom doručka pokušao čavrljati.

66/788

– Sinoć smo ostvarili lijepi p-p-prihod,mislim, kad se sve uzme u obzir.

Caroline je pijuckala kavu i ništa nije rekla.– Znam da je L-lenny bio zadovoljan.– Petnaest milijuna? – Caroline se

prezirno nasmijala. – To je ništa za starca.Mogao je i sam napisati ček i završiti s time.Ali jasno, to bi značilo propustiti sve onolaskanje. Svi veliki i dobri govore mu kako jesjajan filantrop. I ne bismo mogli dopustitida njegova ljubljena Gracie ne bude foto-grafirana šest tisuća puta, zar ne? Ne dajBože!

John je namazao tanki sloj maslaca na svojtost, izbjegavajući ženin pogled. Iz iskustva jeznao da se Carolinein gnjev u trenu možepreokrenuti. Jedan pogrešan potez i mogla biga usmjeriti na njega. Ponovno je proklinjaosvoje kukavičko ponašanje. Zašto se takobojim te žene?

67/788

Nadajući se da će je udobrovoljiti, prom-rmljao je: – Usput rečeno, Lenny nas jepozvao na Nantucket sljedeći tjedan. Bezbrige. Odbio sam.

– Zašto si to učinio, dovraga?– Ja... pa, ja... pretpostavio sam da ti...– Ti si pretpostavio? – Caroline je

iskolačila oči od bijesa. – Kako se usuđuješbilo što pretpostavljati! – John se na trenu-tak pitao hoće li ga udariti. Na svoju velikusramotu, čuo je kako njegova šalica za kavuzvecka po tanjuriću. – Tko je još pozvan?

– Svi, m-m-mislim. Prestoni. Graceinesestre. Nisam siguran.

– I ti želiš dopustiti da Andrew Prestonprovede tjedan dana ulizujući se Lennyju,gurajući se ispred tebe u Quorumu dok tisjediš sa strane i ništa ne činiš? Dobri Bože,Johne. Koliko glup možeš biti?

John je otvorio usta kako bi se pobunio, aliih je opet zatvorio. U poslu nije tako. Andrew

68/788

Preston nikad ne bi mogao uzurpirati Johnovpoložaj, a ne bi ni pokušao. Ne bi se usudio.Ali nema smisla pokušavati urazumitiCaroline.

– Znači, želiš ići?– Ne želim ići, Johne. Iskreno rečeno, ne

pada mi na pamet ništa gore od sedmod-nevnog boravka na nekom otoku Bogu izaleđa u društvu budalastog djeteta od ženeLennyja Brooksteina. Ali poći ću onamo. Kaoi ti. – Bahato je izišla iz prostorije.

Kad je otišla, John Merrivale si je dopustiolagani osmijeh.

Uspio sam. Idemo. Doista idemo!Obrnuta je psihologija bila uspješna. Tre-

balo je imati samo malo hrabrosti. Možda ćuto češće pokušati?

69/788

3.

Senator Jack Warner probudio se u subotuujutro s teškim mamurlukom. Honor je ranootišla na jogu. Odozdo su, iz igraonice nji-hove idilične seoske kuće u okruguWestchester, dopirali zvukovi bijesne svađenjihovih kćeri, Bobby i Rose.

Kojeg vraga radi Ilse?Nova au pair djevojka iz Nizozemske

izvrsno puši, ali njezine vještine dadilje ve-oma su manjkave. Jack se dosad opiraoHonorinim zahtjevima da se Ilse otpusti. Nojutros se predomislio. Mirno subotnje jutro ukrevetu vrijedi mnogo više od dobrogpušenja. U svijetu senatora Jacka Warneralako je naći dobro pušenje. S druge strane,mir i tišina su neprocjenjivi.

Jack Warner je prvi put spoznao da želipostati predsjednik Sjedinjenih Država kadje imao tri godine. Bio je kolovoz 1974.Njegovi su roditelji na televiziji gledali kakoRichard Nixon da je ostavku.

– Što taj čovjek radi? – maleni je Jackpitao svoju majku. Odgovorio mu je otac.

– Napušta najbolji posao na svijetu, sine.On je lažljivac i budala.

Jack je minutu razmišljao o tome.– Ako je budala, kako je dobio najbolji

posao na svijetu?Njegov se otac nasmijao. – To je dobro

pitanje!– Tko će sad raditi njegov posao?– Zašto pitaš, Jacko? – Otac ga je podigao

na koljena i s ljubavlju mu razbarušio kosu.– Želiš li ga ti?

Da, mislio je Jack. Ako je to najbolji posaona svijetu, mislim da ga želim.

71/788

Dosad je put Jacka Warnera do Bijele kućebio ravan poput strelice. Prvi u svojoj gen-eraciji u Andoveru? Kvačica. Redovitivolonterski rad i pomaganje u javnimslužbama? Kvačica. Studij na Yaleu, pravo naHarvardu, partnerstvo u prestižnoj nju-jorškoj odvjetničkoj tvrtki? Kvačica, kvačica,kvačica. Nakon što je dvaput kratkotrajnostažirao u kampanjama za senatore, JackWarner se kandidirao za Kongres, te slakoćom osvojio mjesto zastupnika 20. kon-gresnog okruga u nevjerojatno mladoj dobiod dvadeset devet godina. Jack Warnernikad nije sklopio prijateljstvo, prihvationeki posao, otišao na zabavu ili se poševio, ada se prije nije zapitao: Kako će se toodraziti na moj ugled? Kad je u rijetkim pri-likama spavao s ne osobito prikladnom dje-vojkom, dobro je pazio da se to dogodidaleko od znatiželjnih očiju potencijalnihglasača. No takvi su propusti bili rijetkost.

72/788

Jack je uvijek pazio da bude na pravomemjestu u pravo vrijeme s pravim ljudima.Znao je da njegovu privlačnost čini sveamer-ička naočitost, dojam samopouzdanja i»domaća« dobrota kojom kao da je bez ikak-vog napora zračio.

Kao i sve ostalo u životu Jacka Warnera,sklapanje braka s Honor Knowles bila jepomno osmišljena politička odluka.

Fred Farrell, voditelj Jackove kampanje,razgovarao je s njim. – Naši podaci pokazujuda te još uvijek doživljavaju kao previšemladog da bi se kandidirao za Senat.Moramo tvoj imidž učiniti »zrelijim«.

Jack je bio frustriran. – Kako? Hoću lipustiti bradu? Početi nositi prsluke?

– Zapravo, brada nije loša ideja. Nozapravo bi se trebao oženiti. Ni djeca ne biškodila. Neudane te žene obožavaju, ali mor-aš poraditi na obiteljskim glasovima.

73/788

– Dobro. Zaprosit ću Karen tijekomvikenda.

Karen Connelly bila je Jackova djevojkaproteklih deset mjeseci i njegova prva ozb-iljna ljubav. Kći jedinica ugledne, političkiangažirane obitelji – Karenin otac, Mitch,nekoć je bio šef osoblja u Bijeloj kući – Karenje također bila lijepa, inteligentna i draga.Bezuvjetno je obožavala Jacka. Njih su dvoječesto razgovarali o tome da će jednoga danaosnovati obitelj, kad Karen diplomira i Jack-ov raspored u Kongresu postane manje na-poran. Očito je stigao taj trenutak.

Fred Farrell se namrštio. – Nisam siguranda je Karen najbolji izbor. Ona je dražesnadjevojka i sve to. Ali za tvoju ženu...

Jack se narogušio. – Što ne valja kod nje?– Nije riječ o tome da kod nje nešto ne

valja. Nemoj to primati k srcu, Jack. Samokažem da bi idealna bila neka upadljivija

74/788

žena. Ne previše lijepa, naravno. To bi odbi-jalo tvoje glasače.

– Ali ljepša od Karen?– Poznatija od Karen. Ne bi škodilo ni da

je sama po sebi imućna.– Zašto?– Radi budućnosti, dragi moj. – Fred Far-

rell je odmahnuo glavom. – Pretpostavljamda tvoje političke ambicije ne završavaju saSenatom?

– Ne, naravno.– Dobro. Onda počni praktično razmišl-

jati. Imaš li pojma koliko je ovih dana skupokandidirati se za predsjednika?

Jack je otprilike znao. Ima podostaimućnih muškaraca koji su sve izgubili unastojanju da ispune svoje maštarije o Bijelojkući. Unatoč tome, činilo mu se neukusnimsklopiti brak radi novca.

– Gledaj, imam na umu jednu djevojku.Upoznaj je, razmisli. Nema pritiska.

75/788

Kongresmen Jack Warner je tri mjesecakasnije prevladao svoje gnušanje i oženionasljednicu iz visokoga društva HonorKnowles, uz golemi publicitet. Onoga danakad su otputovali na bračno putovanje, Kar-en Connelly je počinila samoubojstvo,prerezavši zapešća u kadi. Iz poštovanjaprema Kareninu ocu mediji nisu objavili tupriču.

Za Honor Knowles je vrtoglava veza s naj-poželjnijim, najprivlačnijim kongresmenomu zemlji zacijelo bilo nešto najuzbudljivije štojoj se ikada dogodilo. Još otkako je bilamalena djevojčica, Honor se osjećala zane-marenom. Njezina starija sestra, Constance,bila je mozak obitelji i očito majčina miljen-ica. Grace, Honorina mlađa sestra, bila jeprekrasna i najdraža njihovom ocu dok je bioživ. Sve je to za Honor značilo da jeuglavnom nigdje. Činjenica da je i sama bilapametna i privlačna kao da nikome ništa nije

76/788

značila. Ja sam peti kotač. Prateći vokal ko-jeg nitko nikad ne primjećuje. Popularnasam samo kao njihova sestra.

To da ju je izabrao naočit muškarac (i nebilo koji naočiti muškarac, već Jack Warner,možda budući predsjednik) bilo je tolikouzbudljivo, tako predivno neočekivano, daHonor nikad nije palo na pamet posumnjatiu Jackove motive. Niti joj se činilo čudnimda je do vjenčanja došlo tako brzo. Otkrila jeda Jack sve radi brzo. Tek što ju je pozvao daiziđe s njim, već ju je zaprosio. Čim je onapristala, on je rezervirao crkvu. Odmah popovratku s bračnog putovanja, počeo je vršitipritisak da ostane trudna.

– Čemu žurba? – Honor se nasmijala dokmu je jedne večeri milovala plavu kosu.Katkad se još uvijek morala uštipnuti kad bise probudila kraj Jacka. Bio je tako savršen.Nije samo savršeno izgledao, već je i iznutrabio savršen. Plemenit, hrabar, vizionar. Želio

77/788

je tako mnogo dobroga za Ameriku. – Ubraku smo tek pet minuta. Ne bismo li moglineko vrijeme samo uživati u tome što smozajedno?

No Jack je bio uporan. Želio je obitelj iželio ju je odmah. Tijekom bračnogputovanja na Tahitiju Honor se zabrinula.Prvog jutra u hotelu Jack je primio telefonskipoziv od kuće koji ga je očito uzrujao.Otkazao je predviđeno ronjenje s maskom(»Ti pođi. Ja moram raditi.«) i do kraja danajedva progovorio koju riječ s Honor. Te jenoći u snu neprestano zazivao »Karen!«. Kadga je Honor idućeg dana pitala o tome, pon-ašao se defanzivno. – Isuse, Honor. Sad meunakrsno ispituješ o mojim snovima?

Nakon toga je cijeli tjedan bio povučen imrzovoljan, odbijajući razgovarati o onomešto ga je mučilo i izbjegavajući sve Honorinepokušaje da uspostave prisnost. Čak niježelio voditi ljubav. No kad su se vratili u New

78/788

York, na Honorino golemo olakšanje, nestaloje mračnog raspoloženja. Odjednom se opetbacao na nju.

Ne bi želio osnovati obitelj da me ne voli,rezonirala je. Ovo je njegov način na koji seispričava za Tahiti. I doista, zašto bismočekali? Što bi moglo biti slađe od minijatur-nog Jacka koji trči naokolo?

Njihova se prva kći, Roberta, rodila devetmjeseci kasnije, a za godinu dana stigla je injezina sestra, Rose. Zato što je tako brzoponovno zanijela, Honor se nije uspjelariješiti viška kilograma od prve trudnoće.Slijedom toga, kad ju je Jack izveo na večerukako bi proslavili drugu godišnjicu braka,Honor je imala dvadeset dva kilograma višenego na dan njihova vjenčanja.

– Zašto ponovno ne počneš trčati? – bezuvijanja je predložio Jack dok su jeli prženeškoljke. – Mogla bi poći sa svojom sestrom injezinim trenerom. Grace trenutno

79/788

fantastično izgleda. Taj tip sigurno nešto radikako treba.

Honor se osjećala kao da joj je zariopribadaču u oko. Grace. Zašto se sve uvijekmora vraćati na Grace?

Kad se Honor udala za Jacka Warnera,prvi put u životu osjećala se kao zvijezdapredstave. Dok su odrastale, Grace je uvijekbila u središtu pozornosti. Najgore je bilo tošto se nije čak ni trudila oko loga. Samimulaskom u neku prostoriju, Grace je posta-jala njezinom vlasnicom, blistajući takozasljepljujućim sjajem da bi Honorinanazočnost jednostavno bila izbrisana. Honorse silno trudila potisnuti svoje osjećajeljubomore i kivnosti. Znala je da ju Gracevoli, da Honor smatra svojom najboljom pri-jateljicom. A ipak, bilo je trenutaka kad jeHonor Knowles maštala o tome da njezinasestra doživi »nesreću«. Zamišljala je kakoGrace pada s ruča, njezino savršeno sitno

80/788

tijelo iskrivljeno i polomljeno na podu gim-nastičke dvorane. Ili prometnu nesreću u ko-joj bi plamen poharao Graceine prelijepe crtelica. Plamen moje mržnje. Maštarije su bilesramotne, ali su joj godile.

Kad se Honor udala za Jacka, mislila je:Sve je to sad iza mene. Sad kad sam sretna islavna, sad kad me voli divan muškarac,mogu biti starija sestra kakvu je Graceoduvijek željela.

Nije ispalo tako. Ironija je bila u tome štoje upravo Honor upoznala Grace i LennyjaBrooksteina na jednoj od Jackovih zabava zaprikupljanje sredstava. Grace je dva tjednakasnije objavila da su zaljubljeni.

Honor je u početku mislila da se šali. Kadje shvatila da je pogriješila, osjećala jemučninu. – Ali, Gracie, imaš osamnaest god-ina. Dovoljno je star da ti bude djed.

– Znam. Posve je ludo! – Grace se smijalaonim dražesnim, zvonkim smijehom od

81/788

kojeg se svi muškarci tope poput maslaca naštednjaku. – Nikad ne bih očekivala da tomogu osjećati prema nekome poput Lennyja,ali... tako sam sretna, Honor. Iskreno. Kao iLenny. Zar se ne možeš radovati zbog nas?

– Draga, radujem se. Ako je to doista onošto želiš.

Ali Honor se nije radovala. Bila je bijesna.Nije bilo dovoljno da se Grace uda za

nekog normalnog, bogatog investicijskogbankara, kao što je Connie učinila. O, ne.Mlada dama mora zgrabiti najvećeg mili-jardera u New Yorku. Kratak trenutak podreflektorima Honor Knowles već je blijedio.Dok je ona ostajala kod kuće, debela iiscrpljena poput kvočke, Grace je ponovnopostala glavna tema razgovora u gradu. A sadje i Jack, njezin voljeni muž, nepovoljnouspoređuje s mlađom sestrom jer je dobilanekoliko kilograma kako bi rodila njegovudjecu! To se nije moglo trpjeti.

82/788

Honor je to ipak trpjela, stoički i bez riječi.Jednako kao što je trpjela Jackovo zane-marivanje nje i djece, njegovu sebičnost,neobuzdanu ambicioznost, a u posljednjevrijeme i njegovu nevjeru. Izgubila jekilograme, sve do jednoga. Što se tičejavnosti, senator Warner i njegova ženaimaju bajkovit brak. Honor nikoga niježeljela razuvjeriti. Pretvaranje je sve što joj jeostalo i ona se toga držala, lojalno sesmiješeći Jacku tijekom njegovih govora,dajući intervjue časopisima o vođenju kućan-stva i o tome kako je Jack sjajan otac. Nara-vno, Honor je itekako dobro znala da se Jacku posljednje vrijeme približio djeci samo dabi se bavio dojkama au pair djevojke, ali biradije umrla nego to priznala.

Isto je vrijedilo za osjećaje gnušanja premanjezinoj sestri. Honor Warner je na površiniostala bliska s objema sestrama, ali osobito sGrace. Dvije su žene dvaput tjedno zajedno

83/788

ručale, povrh redovitih odlazaka u kupovinui obiteljskih ljetovanja. No ispod fasade ses-trinske ljubavi Honorina je kivnost ključalapoput vrele magme.

Jack je poticao svoju ženu da učvrsti veze sBrooksteinima. – To je dvostruki dobitak,draga. Možeš provoditi vrijeme s Grace.Znam koliko je voliš. A mene viđaju sLennyjem. Ako Lenny Brookstein za četirigodine podrži moju kandidaturu za Bijelukuću, bit ću nezaustavljiv.

Honor je razmislila o tome. Ako se Jackkandidira za predsjednika, morat ćeprestati s preljubima. Bilo bi previšeriskantno. Osim toga, postane li predsjed-nik, s novcem Lennyja Brooksteina, ja ćubiti prva dama. Čak ni Grace ne može tonadmašiti.

Međutim, u posljednje se vrijeme Jackovagorljiva naklonost milijarderskoj svojti neob-jašnjivo ohladila. To je počelo pakosnim

84/788

primjedbama o Graceinoj odjeći i Lennyjevojsve većoj trbušini. U danima prije Quoru-mova bala to je postalo sve otvorenije. Jackje mnogo pio. Kad je kod kuće bio pijan,galamio je o »nelojalnosti« i »aroganciji«Lennyja Brooksteina.

– Jebeni klipan, što on misli, s kim razgov-ara? S jednim od svojih zaposlenika? –trabunjao je. – Ako Lenny želi da mu netkopuši kurac, trebao bi to tražiti od Johna Mer-rivalea ili onog dupelisca Prestona. Ja samjebeni senator Sjedinjenih Država!

Honor nije imala pojma o čemu Jack go-vori. Silno je željela pitati, ali se previšebojala. Unatoč svemu, Honor Warner je jošuvijek voljela svojeg muža. Duboko u sebibila je uvjerena da će se Jack opet zaljubiti unju ako pridonese njegovoj karijeri – govoriprave stvari, odjene pravu haljinu, priređujeprave zabave.

85/788

Nije mogla znati da Jack Warner zapravonikad nije ni bio zaljubljen u nju.

Jack je sišao u prizemlje odjeven u kućniogrtač, tražeći analgetik. Roberta, koju suroditelji zvali Bobby, poletjela mu je u zagrl-jaj poput vrtloga.

– Tatice! – Plavokosa i bucmasta, poputrenesansnog kerubina, Bobby je uvijek bilaveoma privrženo dijete. – Ilse kaže danećemo poći na In-tuck-it ako ne budemodobre. To nije točno, zar ne?

Jack je spustio kći na pod.– Nemoj gnjaviti oca, Roberta – reče Ilse.– Ali nama se sviđa In-tuck-it. Čak i Rose

se sviđa, zar ne, Rosie?Četverogodišnja je Rose vadila Diorove

ruževe iz mamine torbice za šminku i lomilaih, stvarajući ružičasti nered na drvenompodu. Ilse je bila previše zauzeta

86/788

dobacivanjem lascivnih pogleda poslodavcuda bi to opazila.

– Mogu li vam pomoći u nečemu, senatoreWarner?

– Ne – obrecnuo se Jack. Nantucket.Zaboravio sam na to. Onaj gad Brooksteinnas je sinoć sve pozvao na svoje imanje. Kaoda smo svi tako dobri prijatelji.

Ponos Jacka Warnera skupo je platio čin-jenicu da se obratio za pomoć LennyjuBrooksteinu. Nikad to ne bi učinio da nijebio očajan. Ali bio je očajan i Lenny je toznao. Počelo je kao neka vrsta ublažavanjastresa. Nekoliko nedužnih oklada tu i tamo,na konje ili za stolovima ajnca. No kako su segubici gomilali, tako se povećavao i škripac ukojem se Jack nalazio. Kockanje je oslobod-ilo lakomislenu stranu Jacka Warnera kojenikad ranije nije bio svjestan. Bilo jeuzbudljivo, neobuzdano i izazivalo je ovis-nost. U posljednje ga je vrijeme ta ovisnost

87/788

skupo stajala, financijski. No prava je opas-nost bila politička. Jack je cijelu svojukarijeru izgradio na ugledu moralno is-pravnog, kršćanskog konzervativca. Kom-pulzivno klađenje možda nije protuzakonito,ali bi mu u trenu oduzelo glasače koji drže doobiteljskih vrijednosti.

Fred Farrell mu je jasno rekao: – Morašprestati s tim, Jack. Smjesta. Isplati svojedugove i kreni iznova.

Kao da je to tako lako! Da isplatimdugove? Čime? Honorino je nasljedstvo po-trošeno na kuću i obrazovanje djece. Jack jekao senator zarađivao sto četrdeset tisućadolara godišnje, samo djelić onoga što je za-rađivao kao odvjetnik, te još manji djelićonoga što je sada dugovao – u nekim sluča-jevima, veoma neugodnim osobama.

Nije bilo drugog izlaza. Morat će se obratitisvojem šogoru. To će biti neugodno, sigurno.No kad mu objasni situaciju, Lenny će mu

88/788

pomoći. Lenny misli na duge staze. Kadpostanem predsjednik, vratit ću mu tisućuputa više. On to zna.

Pokazalo se da Lenny Brookstein to nijeznao. Umjesto da napiše ček, održao je Jackupredavanje.

– Žao mi je zbog tebe, Jack, iskreno. Ali nemogu ti pomoći. Moj je otac bio kockar. Pri-redio je pakao mojoj jadnoj majci. Da nijebilo pomagača, prijatelja koji su ga svremena na vrijeme izvlačili, noćna bi moramožda mnogo prije završila. Međutim,prokockao je sav novac kojim se moglo plat-iti majčino liječenje.

Jack je nastojao zadržati smirenost. – Uzasve dužno poštovanje, Lenny, ne mislim daimam mnogo zajedničkog s tvojim ocem. Jasam senator Sjedinjenih Država. Vratit ću titaj novac, znaš to. Riječ je samo o malenomproblemu s gotovinom.

89/788

Lenny se ljubazno nasmiješio. – U tomslučaju, siguran sam da ćeš ga sam riješiti.Dakle, jesi li još nešto trebao?

Snishodljivi gad! To nije bilo samo odbi-janje. To je bilo neuvažavanje. Jack Warnerneće zaboraviti tu uvredu do kraja života.Sinoć je njegova prva pomisao bila daLennyju Brooksteinu kaže neka si svoj pozivna Nantucket zabije u dupe. No kad je boljerazmislio, zaključio je da bi to mogla biti po-greška. Istina je da mu još uvijek hitno trebapoveća injekcija gotovine. Honor i Grace subliske. Kad bi Honor obradila mlađu sestru,možda bi Grace uspjela urazumiti svojeg za-ljubljenog muža? Naravno, to bi iziskivalo odJacka da Honor kaže sve o svojim kockar-skim dugovima. Nimalo privlačna pomisao.No na kraju krajeva, što bi mogla učiniti?Ostaviti me? Ne bih rekao.

Okrenuo se k Ilse i rekao: – Rano ujutro uponedjeljak krećemo za Nantucket. Molim

90/788

te, pobrini se da djevojčice budu spakirane ispremne.

Bobby je trijumfalno pogledala au pairdjevojku. – Vidiš. Rekla sam ti da idemo.

– Da, gospodine. Ima li nečeg... poseb-nog... što biste željeli da ja spakiram?

Ilse mu je lascivno namignula. Nije moglabiti jasnija.

Kao ni Jack.– Ne. Ti nećeš poći s nama. Od poned-

jeljka si otpuštena.Zgrabio je analgetik iz kuhinjskog ormar-

ića i vratio se na kat, u krevet.

91/788

4.

Connie Gray je stajala na igralištu i promat-rala svoje sinove kako se penju po spravama.

Pogledaj ih. Tako su nedužni. Nemaju po-jma da se njihov svijet ruši oko njih.

Cade ima šest godina, slika i prilika svojegoca, Michaela. Tamnokos i maslinaste kože,ima isto otvoreno, sretno, bezazleno lice kaoi Mike. Cooper je sličniji Connie. Njegove suboje svjetlije, crte lica više ženskaste. Iopćenito je kompleksnije dijete. Osjetljivo.Tjeskobno. Ali oba su dječaka izrazito inteli-gentna. S roditeljima kao što su Connie i Mi-chael, kako bi moglo biti drukčije? Nočetverogodišnji je Cooper mislilac.

Pitam se što bi mislio kad bi znao što jenjegova mama radila? Možda bi razumio

jednoga dana, kad bude stariji? Razumio daočajna vremena iziskuju očajničke mjere?

Najstarija od sestara Knowles, Connie jeod prvog razreda bila odlična učenica. Ma-jčin ponos i veselje, Connie se morala zado-voljiti očevim poštovanjem i privrženošću.Srce Coopera Knowlesa bilo je zauzeto. Pri-padalo je njegovoj najmlađoj kćeri, Grace.

Jednako kao i Honor, Connie je ranoshvatila da je beba u obitelji »posebna«, jed-instveno zanimljivo, ljupko dijete. Međutim,za razliku od Honor, Connie nije imalanamjeru svirati drugu violinu malenoj Grace,niti se odreći svjetlosti reflektora. Briljantnoje igrala svoju ulogu mozga u obitelji,maturiravši kao najbolja u generaciji u sred-njoj školi i primljena je na sve vrhunske fak-ultete Ivy League. Premda je glumila da jeljepota i moda ne zanimaju, Connie je znalada je privlačna, mada sa svojim snažnim

93/788

crtama lica na neki muški način. Činila je svešto je mogla kako bi zadržala besprijekornualabastarsku put i vitku, dugonogu figuru ko-joj su se muškarci tako divili. Možda se nijemogla nadmetati s Grace kad je riječ oizgledu, no budući da je osam godina starija,nije ni morala.

Kad Grace bude dovoljno stara za izlazaku društvo, ja ću biti sretno udana. Ona ćetada biti Honorin problem.

I naravno, tako je i bilo. Poput svih sestaraKnowles, Connie se udala iz ljubavi. MichaelGray je u tim danima obarao s nogu. Bio jepravi ljepotan, ali je tada još uvijek biograđen kao igrač američkog nogometa, aimao je i crte lica isklesane poput Arman-ijeva modela od kojih se svim tajnicama utvrtki Lehman Brothers vrtjelo u glavi.

Connie je nastavila raditi kao odvjetnicasve do Cadeova rođenja. Nakon toga, činilose da to više nema smisla. Michael je bio

94/788

partner u Lehmanu i zarađivao milijunedolara godišnje u bonusima. Naravno, većidio toga dolazio je u obliku dionica. Ali komeje tada to bilo važno? Bankovne su se dionicekretale samo u jednom smjeru – prema gore.Ako su Grayevi

svake godine trošili višestruku vrijednostMikeove osnovne plaće, radili su samo onošto i svi ostali. Ako si želio nešto skupo, kaošto je kuća na plaži u Hamptonu, ili Bent-leyja, ili ogrlicu od sto tisuća dolara za svojuženu na godišnjicu braka, posuđivao si uzjamstvo dionica. To je bio jednostavan,porezno učinkovit sustav i nitko nije postavl-jao pitanja.

Tada je propala tvrtka Bear Stearns.Dok je sad razmišljala o tome, shvaćala je

da je propast te ugledne stare njujorške in-stitucije u ožujku 2008. bila početak krajaMichaela i Connie Cray, i tisuća drugih,njima sličnih ljudi. Ali naravno, sad je to lako

95/788

znati. Connie se sjećala da se u ono vrijemejoš uvijek činilo kako se nešto seizmičko,strašno i nezamislivo događa nekomedrugome. To su bile najbolje vrste tragedija.One koje su dovoljno blizu da osjetiš drhtajužasa i uzbuđenja, ali zapravo nimalo neutječu na tvoj život.

Prošlo je devet mjeseci od onog užasnogdana u rujnu kad se Connien vlastiti svijetsrušio. Još uvijek se nekih jutara budila os-jećajući se sretno i zadovoljno nekolikoblaženih sekundi... dok se ne bi sjetila.

Tvrtka Lehman Brothers bankrotirala je16. rujna 2008. Grayevi su gledali kako nji-hova ukupna vrijednost preko noći pada s ot-prilike dvadeset milijuna dolara na oko jedanmilijun – vrijednost njihove kuće u NewYorku, opterećene hipotekama. Tada jetržište nekretnina izgubilo tlo pod nogama, ataj se milijun dolara smanjio na petstotisuća. Do Božića su prodali sve osim

96/788

Conniena nakita i povukli djecu iz škole. Nopravi problem nije bila sama financijskakatastrofa, već Conniena i Michaelova posvesuprotna reakcija na situaciju.

Michael Gray je dobar čovjek. A dobrog sečovjeka ne može tek tako slomiti. – Samopomisli koliko milijuna ljudi ima kojima jegore nego nama – neprestano je govorioConnie. – Mi smo sretnici. Imamo jednodrugo, dva krasna dječaka, dobre prijatelje inešto ušteđevine. Osim toga, oboje smodovoljno mladi da se iskopamo i počnemoponovno zarađivati.

Connie je rekla: – Jasno da jesmo, dragi –i poljubila ga.

U sebi je mislila: Sretnici? Jesi li poludio?Connie se nije željela »iskopati i početi

ponovno zarađivati«. Nije željela obrisatiprašinu i opet pokušati. Nije željela spakiratisvoje nevolje u staru torbu i smiješiti se,smiješiti, smiješiti, a izusti li Michael još

97/788

jednu jebeno otrcanu frazu, zadavit će gajedinom preostalom svilenom Hermesovomkravatom.

Connie nije htjela postati jedan od stoič-kih, odvažnih preživjelih nakon kreditne kr-ize. Američki san nije preživljavanje. Riječ jeo pobjeđivanju. Connie Gray željela je bitipobjednica. Udala se za pobjednika, a on juje iznevjerio. Sad mora pronaći novog zaštit-nika, nekoga tko njoj i njezinoj djeci možeosigurati pristojan život.

Ljubavna veza s Lennyjem Brooksteinomnije bila planirana.

Ljubavna veza! Koga ja zavaravam? To jebila veza za dvije noći. Lenny joj je to sinoćjasno stavio do znanja.

Connie se uvijek dobro slagala s Graceinimslavnim mužem. U boljim su vremenima onai Mike redovito večerali s Brooksteinima.Uvijek se događalo da Connie i Lenny prasnuu smijeh izazvan nekom privatnom šalom.

98/788

Grace je cijelo vrijeme govorila Connie: –Znaš, čudno je to. Ti i Lenny ste tako slični.Poput dva zrna graška u mahuni. Kad godmeni priča o Quorumu i poslu, nemam po-jma što govori. Ali ti? Ti sve znaš! Kao da sidoista zainteresirana.

A Connie se uvijek pitala: Kako su se njihdvoje uopće vjenčali, za ime svijeta?

Lenny Brookstein je briljantan i sim-patičan, čvrst i ambiciozan, i živ, najživljaosoba koju je Connie ikad upoznala. Graceje... slatka. To za Connie nije imalo nikakvogsmisla. Ali nije previše razmišljala o tome. Uono su vrijeme ona i Michael bili sretni i bog-ati, premda na skroman način.

U ono vrijeme...Prvi put se dogodilo u Lennyjevu uredu,

kasno uvečer. Connie je sama posjetila svojegšogora kako bi s njim razgovarala okratkoročnom zajmu i mogućnosti da po-mogne Michaelu naći novi posao. Izvršni

99/788

direktori Lehmana postali su gubavci WallStreeta, obilježeni neuspjehom, nepoželjni.Michael je bio dobar bankar, ali nitko nijebio pripravan pružiti mu drugu priliku.

Connie je počela plakati. Lenny ju jezagrlio. Prije nego su se snašli, već su bili napodu, isprepleteni, a Lenny je strastveno vo-dio ljubav s njom.

Kasnije je Connie šapnula: – Mi smo takoslični, ti i ja. Oboje posjedujemo tu glad. Mi-chael i Grace nisu takvi.

– Znam – rekao je Lenny. – Zato ihmoramo štititi. Ti i ja možemo sami sebeštititi.

To nije bio odgovor kojem se Connienadala. Ali te večeri nije malodušno otišla izQuorumovih ureda. Upravo suprotno, otvor-ila su se nova i zanimljiva vrata. Kad se satvremena kasnije zavukla u krevet kraj Mi-chaela, uzbuđeno se pitala kamo bi moglavoditi.

100/788

Nikamo nisu vodila.Dva tjedna kasnije Connie je opet spavala s

Lennyjem, ovaj put u jeftinom hotelu u NewJerseyju. Lennyja je mučila grižnja savjesti.

– Ne mogu vjerovati da smo to učinili. Jasam to učinio – ispravio se. – Nisi ti kriva,Connie. Ti i Michael ste pod užasnimstresom. Ali za mene nema isprike.

Connie je promuklo šapnula: – Ne treba tiisprika, Lenny. Nisi sretan s Grace. Ja to ra-zumijem. Nikad nije bila prava za tebe.

Lennyjeve su se oči raširile. S istinskom jenevjericom pogledao Connie.

– Nije prava za mene? Grace? Moj Bože.Ona je za mene sve. Tako je silno volim, ja...– Riječi su zamrle. Bio je previše uzbuđen dabi dovršio rečenicu. Na koncu je rekao: –Ona nikad ne smije saznati za ovo. Nikada. Iviše se nikad ne smije ponoviti. Pripišimo totrenutku ludila i pođimo dalje, u redu?

– Jasno – rekla je Connie. – Ako to želiš.

101/788

Dok je vozila kući k Michaelu, jedva jeobuzdavala svoj bijes. Pođimo dalje?POĐIMO DALJE? Kamo? Kamo to ja mogupoći dalje? Život srednjih godina uneimaštini s ranije uspješnim mužem, aživjet će od mrvica sa stola mlađe sestre?Jebi se, Lenny Brookstein. Dužan si mi. Isad mi možeš platiti. Misliš li da ću tidopustiti da se slobodno vratiš u Graceinzagrljaj?

- Mama, gledaj me!Cade je bio na ljuljački. Pomicao je svoje

mršave noge naprijed i natrag kako bi dobiozamah, a zatim je skočio u zrak i zadovoljnopao na pijesak.

– Jesi li vidjela kako sam visoko bio? JesiIi vidjela?

– Vidjela sam, dušo. Bilo je krasno. – Con-nie je čvršće stegnula fini ljetni šal oko ra-mena. Kašmir, iz Škotske, rođendanski dar

102/788

od Grace. Uskoro će sve što imamo biti darod Grace. Hrana na našem stolu, košulje nanašim leđima.

Pomisao da će sljedeći tjedan provesti sLennyjem i Grace na njihovom veličan-stvenom imanju na plaži bila je dovoljna daConnie osjeti mučninu. Osobito nakonkratkog povjerljivog razgovora s Lennyjemna plesnom podiju na sinoćnjem Quorumo-vom balu. Gad je doista imao smjelostinaljutiti se na nju. Na nju! Kao da je ona takoja progoni njega. Lenny ju je zaveo, azatim odbacio kao da je smeće, vrativši senjezinoj mlađoj sestri i njihovom takosavršenom zajedničkom životu. I sad bi Con-nie trebala biti zahvalna jer će joj platiti letkako bi mogla sjediti u njihovom domu odšezdeset milijuna dolara i gledati kako senjih dvoje maze?

Michael je insistirao da pođu.

103/788

– Rado bih išao. Velikodušno je odLennyja što nas je pozvao, a dobro bi midošao odmor od New Yorka. Malo jedrenja,malo morskog zraka.

Michaelu je Lenny uvijek bio drag. Ali to jeMichael. Njemu su svi dragi. Kad ih je Lennysinoć pozvao, Mike mu je praktički odgrizaoruku.

Kad bi znao gdje su bile ruke LennyjaBrooksteina – na mojim dojkama, mojojstražnjici, između mojih bedara – možda nebi bio tako spreman zagristi.

Ali Michael Gray nije znao.Sve dok Lenny Brookstein bude pošteno

postupao i davao Connie ono što je zav-rijedila, nikad neće ni morati znati.

104/788

5.

Imanje na Nantucketu Lenny i Grace Brook-stein idilično je, široko zdanje pokrivenosivom šindrom, smješteno blizu ceste nasjevernoj strani otoka. Glavna se kuća možepohvaliti s deset apartmana, unutrašnjimbazenom za plivanje i teretanom, modernimkinom, suvremenom kuhinjom i golemomkrovnom terasom (na Nantucketu poznatomkao »Udovičino šetalište« jer su se u starimvremenima žene pomoraca običavale penjatina krovove i gledati prema pučini, nadajućise da će vidjeti kako se vraćaju davnoizgubljeni brodovi njihovih muževa). Lijepouređeni vrtovi u kojima raste lavanda, ruže iživice od šimšira u europskom stilu spuštajuse nizbrdo do plaže Steps, jedne od

najmirnijih i najprestižnijih plaža na otoku.U dnu vrta nalaze se četiri kolibe za goste,dražesne kućice za lutke od bijelog drva, ok-ružene glicinijama, svaka s vlastitim mini-jaturnim prednjim dvorištem i bijelom dr-venom ogradom. Bilo gdje drugdje kolibe biizgledale nemoguće sladunjavo. Ali ovdje, naovom čarobnom otoku, zamrznutom za svavremena u nekoj jednostavnijoj, prošloj eri,savršeno se uklapaju.

Barem je Grace Brookstein tako mislila.Ona ih je izgradila i uredila, sve do posljed-nje Ralph Laurenove nove jastučnice i anti-kne viktorijanske kade.

Grace je obožavala Nantucket. Ondje su seona i Lenny vjenčali, a to je posve sigurnobio najsretniji dan Graceina života. No nijese radilo samo o tome. Taj otok posjedujeodređenu jednostavnost koja nigdje drugdjene postoji. Naravno, na Nantucketu ima

106/788

novca. Ozbiljnog novca. Malene, trosobne ri-barske kolibe u Siasconsetu prodane su zaviše od dva milijuna dolara. Tijekom ljeta,restorani s Michelinovim zvjezdicama, kaošto su 21 Federal i Summerhouse, za jelo odjastoga naplaćuju više nego George V u Par-izu. Otmjeni butici u ulicama Union i Orangeu gradiću u svojim izlozima imaju veste odtisuću dolara. Galerije koje nude djela lokal-nih umjetnika redovito ih prodaju za šes-teroznamenkaste iznose, katkad čak i sed-meroznamenkaste, bogatijim žiteljima otoka.A ipak je Nantucket nekako ostao izrazitodiskretan. Tijekom svih godina otkako dolazina otok, Grace nikad nije vidjela sportskiautomobil. Milijarderi i njihove žene šećugradićem u kaki kratkim hlačama i bijelimpamučnim majicama iz Gapa. Čak su i jahteu luci konzervativne, daleko manje upadljiveod onih u East Hamptonu, ili Saint-Tropezu,ili Palm Beachu. Lenny u Nantucketu nikad

107/788

nije usidrio ništa veće od skromne četrnaestmetarske jedrilice. Umro bi od sramote prijenego bi se pojavio u devedesetmetarskoj jahtiQuorum Queen, premda ga je na SardinijiGrace jedva uspijevala odvući s tog plovila.

Nantucket je mjesto gdje se bogatašipretvaraju da su siromašni. Ili barem siro-mašniji. To je u Grace izazivalo nostalgiju zadjetinjstvom, za jednostavnijim razdobljemnjezina života, razdobljem nedužnih zado-voljstava. Ushićivala ju je činjenica da Lennyvoli otok jednako kao i ona. Osim u Le Co-conu, njihovom utočištu sličnom utvrdi naMadagaskaru, Grace se nigdje na svijetu nijeosjećala tako potpuno opuštenom. Brook-steini su svugdje sretni, ali su najsretniji ovd-je, u ovoj kući.

Grace i Lenny stigli su onamo tri danaprije svojih gostiju. Lenny je još moraoobaviti neke poslove (nije li uvijek tako), aGrace je trebalo vremena za razgovor s

108/788

osobljem kako bi se pobrinula da će sve bitisavršeno za njihove goste.

– Honor i Connie daj dvije veće kolibe jerimaju djecu. Andrew i Maria mogu sesmjestiti u onoj na pijesku, a Merrivalei nekauzmu najmanju. Caroline je već bila ovdje pasam siguran da joj to neće smetati.

Trebalo je obaviti tako mnogo stvari!Planirati jelovnike, naručiti cvijeće, pobrinutise da bicikli i štapovi za ribolov buduspremni za njezine nećake i nećakinje. Gracese činilo da gotovo nije ni vidjela Lennyja.

Večer prije nego su horde nahrupile, njihsu dvoje otišli na romantičnu večeru uChanticleer, dražestan, prisan restoran u rib-arskom selu Siasconset. Zapravo, bila bi ro-mantična da Lenny cijelu večer nije bio za-lijepljen za svoj BlackBerry.

– Je li sve u redu, dragi? Čini se da si podvelikim stresom.

109/788

Grace je posegnula preko stola i stisnulamu ruku.

– Oprosti, dušo. Sve je u redu. Samo sammalo... trenutno se mnogo toga događa.

Ništa što bi tebe trebalo zabrinjavati, anđele.Grace je nastojala potisnuti zabrinutost, ali

bilo je teško. Lenny nikad kući ne donosiposlovne probleme. Nikada. Jutros je posvebezopasni beskućnik na gatu zamolioLennyja za sitniš, a Lenny se okomio nanjega i deset minuta mu držao predavanje oalkoholizmu i preuzimanju odgovornosti.Kasnije je Grace brala maline u vrtu i krozprozor njihove spavaće sobe čula kako Lennyviče. Telefonski je razgovarao s Johnom Mer-rivaleom. Grace nije čula sve što je rekao, alijedna joj se rečenica zadržala u mislima:

– Svi žele komadić mene, Johne. Gadovimi piju krv. Ako imaš pravo po pitanju Pre-stona, nakon svega što sam za njega učinio...odsjeći ću mu jebenu ruku.

110/788

Kako to misli, »piju mu krv«? I tko su tigadovi? Valjda ne Andrew Preston? Andrewod samog početka radi za Lennyja. On iMaria su praktički obitelj, baš kao i bračnipar Merrivale.

Grace je tješila činjenica da Lenny baremrazgovara s Johnom. Znala je da mu vjeruje ioslanja se na njega kao na brata. Bez obzira okakvom je problemu riječ, Grace je bila sig-urna da će John znati što treba učiniti. Sutraće stići ovamo. Tada će se Lenny, nadala se,osjećati malo opuštenije.

Ljetovanje je lijepo počelo. Kad su stigligosti, Lenny je doista bio opušteniji, zapravo,opet je postao onaj stari. Uz izuzetak JackaWarnera, koji se još uvijek doimao mrzo-voljnim, svi su izgledali zadovoljno i kao dasu odlučili dobro se zabaviti.

Michael Gray se imenovao čarobnimfrulašem za sva četiri djeteta, te je vodio svo-je nećakinje, Bobby i Rose, u lov na rakove s

111/788

njihovim bratićima i sve ih častio sladoledomna plaži. Grace je bila oduševljena. SirotiMike i Connie imali su gomilu nevoljatijekom protekle godine. Moglo se vidjetikako odmor koristi Mikeu. Što se tiče Cadea imalenog Coopera, bili su na sedmom nebu,vani po cijele dane, na biciklima ili do vrata upijesku.

Tijekom dana su četvorica muškaraca –John, Andrew, Jack i Lenny – jedrili ili igraligolf dok su njihove žene priuštile sebi pravuterapiju kupovinama. Grace je uživala udarivanju svojih sestara. Ništa joj nijepružalo više zadovoljstva od trošenja svojegimetka na druge, osobito na Connie i Honor.Rado bi trošila i na Caroline i Mariju, ali nisujoj to dopuštale.

Vjerojatno im se to čini čudnim jer sam jatoliko mlada. Više me doživljavaju kao kćer.Posebno je Caroline uvijek bila takoljubazna. Grace je čvrsto odlučila pronaći

112/788

neki način na koji će joj pokazati svojuzahvalnost.

– Mislila sam da bismo sutra mogli prired-iti posebnu večeru kod kuće. – Grace seobratila Lennyju u njegovoj radnoj sobi.Prštala je od uzbuđenja. Pitat ću Johna kojasu Carolineina omiljena jela i reći ću Felicijineka ih pripremi. Što misliš?

Lenny ju je s ljubavlju pogledao. – Mislimda je to sjajna ideja, Gracie.

Grace se okrenula da ode, ali ju je uhvatioza ruku. – Volim te. Znaš to, zar ne?

Nasmijala se i obavila mu ruke oko vrata.– Jasno da znam. Stvarno, Lenny! Baš go-

voriš čudne stvari.

***

– Neću sjediti kraj nje. Ili Lennyja. I nemojočekivati da ću pljeskati perajama poput

113/788

dresiranog tuljana i lajati od zahvalnosti. Ul-izivanje ću prepustiti tebi, Johne.

Caroline Merrivale je bila odvratno raspo-ložena. Usprkos činjenici da je ona insistiralana prihvaćanju Lennyjeva poziva na Nan-tucket, sad je za sve krivila Johna. Zadosadne izlete, naporno društvo, činjenicušto im je dodijeljena najmanja i najotrcanijaod groznih malenih koliba za goste. Graceinu»posebnu večeru« nije željela doživljavatikao nešto drugo osim još jedne snishodljiveuvrede.

– Samo n-n-nemoj stvarati scenu, Caro, uredu? Samo to tražim.

– Samo to tražiš? Što misliš, što ti da jepravo da bilo što tražiš? Jesi li razgovarao sLennyjem? O povišici?

John je izgledao izmučeno. – Još nisam.Nije t-t-tako jednostavno kako ti misliš.

114/788

– Upravo suprotno, Johne. Veoma je jed-nostavno. Ili ćeš ti razgovarati s njim ili ću jato učiniti.

– Ne! Ne s-smiješ! Molim te, L-Lennyjamoraš prepustiti meni.

– Dobro. Ali bolje ti je da dobiješ muda irazgovaraš s njim prije završetka ovogodmora. Budem li još jednom morala slušatikako se njegova isprazna ženica topi dok go-vori koliko je zahvalna na mojem nevjerojat-nom prijateljstvu, neću odgovarati za svojepostupke.

John Merrivale je tužno pomislio: Grace jedoista zahvalna na tvojem prijateljstvu.Sirota, zavedena djevojka.

Lenny je pravi sretnik. Žene poput Gracetreba tražiti svijećom.

***

115/788

– Molim vas, nemojte se ustručavati. Samonavalite!

Grace je bila neobjašnjivo nervozna. Samaje večera izgledala veličanstveno. Felicia seiskazala, kao i obično. Krem juha od jastogapredivno je mirisala i bila je savršeneružičaste nijanse, pečena je janjetinaizgledala zamamno sočno poslužena uz or-ganski uzgojeno povrće, a Pavlova torta odmalina bila je podjednako skulptura i desert,visoki trijumf od snježnobijelih puslica i kr-vavo crvenih bobica. Caroline mora bitioduševljena.

Ipak, Grace nije mogla uživati u uspjehu.Ranije toga dana vidjela je kako Connieuzrujano razgovara s Lennyjem na plaži, apotom ljutito odlazi, na rubu suza. Kad jeGrace sustigla svoju sestru i pitala je što nevalja, Connie se na nju samo gnjevno otresla.

– Riječ je o Michaelu – objasnio

116/788

je Lenny. – Deprimiran je. Trenutno supod jako velikim stresom, dušo, ne smiješ toprimati k srcu.

Ali Grace je to primila k srcu. Prije manjeod četiri sata, Honor se također gruboobrecnula na nju. Grace je samo pitala želi lipoći na masažu.

– Ne može se sve u životu riješiti jebenommasažom, Gracie, u redu? Kriste, zar je totvoj odgovor na sve? Potrošiti još novca kakobi sebi ugodila?

Grace je bila duboko povrijeđena. Nikadnije bila materijalistički nastrojena osoba.Ako nitko drugi, Honor bi to trebala znati.Treba biti pošten i reći da se Honor kasnijeipak ispričala. – Jack je problem. U posljed-nje ga vrijeme mnogo toga muči, a ja mislimda se dio stresa prenosi na mene. – Grace jojje oprostila i sve se riješilo. No ipak se u njojzadržala tjeskoba. Možda joj se to samo

117/788

činilo, ali Grace je imala osjećaj da večerasoko stola postoji gotovo opipljiva napetost.

Svi su nesretni. Čak i Lenny. Želim ih us-rećiti, ali ne mogu.

– Juha je za bogove, Grace. Sjajno pri-premljeno. – Mike Gray se nasmiješio svojojšogorici.

– Hvala. – I ona se njemu nasmiješila.Meni ne izgleda deprimirano.

Maria Preston je podmuklo rekla: –Doista, treba čestitati tvojem kuharu. Sig-urno je cijeli dan radio kao rob da bi pripre-mio ovu gozbu.

Andrew Preston je porumenio. Čak niGrace Brookstein nije dovoljno glupa da bijoj promaknuo tako otvoren ubod. Poželio jeda se Maria obuzda, ali nakon nekoliko čašavina postaje ubojita. Dovoljno je loše da je navečeru došla u raskošnoj večernjoj haljiniRoberta Cavallija, rasječenoj do bedra i pos-ve neprikladnoj za priliku.

118/788

– Maria, cara. Svi ostali bit će u traper-icama ili jednostavnim ljetnim haljinama.Izgledaš veličanstveno, anđele, ako i uvijek.No ne bi li mogla...

– Ne, Andy. Ne bih mogla. Ja nisam »sviostali«. Zar to još nisi shvatio?

Grace je bila previše uljudna da bi reagir-ala na Marijin mamac. Međutim, Lenny senije ustručavao.

– Naš kuhar je zapravo »ona«. Felicia. –Govorio je odmjerenim tonom. – I doistamarljivo radi, mada je ne bih nazvao robom.Prošle sam joj godine platio znatno više negotvojemu mužu, Maria.

Andrewovo je lice postalo još rumenije.Maria ga je gledala u tihom bijesu.

Grace je poželjela da se tlo otvori podnjezinim nogama i proguta je. Mrzila je kon-frontiranje. S druge strane, Lennyju je bilodosta hodanja po jajima.

119/788

– Senatore Warner – vedro je rekao. –Večeras si izrazito tih. U čemu je problem,Jack? Nisi raspoložen za zabavu?

Kad bi pogledi ubijali, Lenny Brookstein bise srušio mrtav.

– Zapravo nisam, Lenny, ne. Nezaposlen-ost u mojem izbornom području uskoro ćebiti deset posto. Dok mi sjedimo oko tvojegstola, uživamo u ovoj finoj hrani i vinu, ljudikoji su glasali za mene ostaju bez svojih do-mova. Ostaju bez posla, zdravstvenog osigur-anja, nade. A oslanjaju se na mene i nadajuse da ću pokušati riješiti njihove probleme.Zato ne, zapravo nisam raspoložen za za-bavu. Ako biste me ispričali.

Honor je užasnuto gledala kako Jack usta-je od stola i izlazi iz prostorije. Sinoć joj jekonačno priznao istinu o svojim kockarskimdugovima. Slijedom toga, Honor nije oka sk-lopila. Upravo je zbog iscrpljenosti ranijeizgubila živce s Gracie, a zbog toga se cijelo

120/788

vrijeme korila. Ne zato jer joj je stalo doGraceinih osjećaja. Već zato jer je cijela svrhaovog putovanja bila u tome da se pokušazbližiti s Grace kako bi ona iskoristila svojutjecaj na Lennyja i nagovorila ga da po-mogne Jacku.

Jack je sinoć vikao na nju. – Treba miLenny Brookstein! Bez tog novca bit ćugotov, razumiješ li? Mi ćemo biti gotovi.

Honor je razumjela. Ali sad Jack bijesnoodlazi, poput razmaženog djeteta, oboje ihosramotivši pred svima.

– Bolje da pođem za njim – krotko jerekla. – Oprosti, Grace. Lenny.

Večera se nekako nastavila. Nakon što suWarneri otišli, svi su se potrudili da budumalo bolje raspoloženi, ali prazne stoliceJacka i Honor bile su poput dva duha nagozbi. John Merrivale je održao zdravicu, za-hvaljujući Grace na večeri, ali je počeo takojako mucati da je Caroline morala dovršiti

121/788

umjesto njega. Connie je otišla prije deserta,izgovarajući se glavoboljom. Do trenutka kadje stigla kava, lažni osmijesi preostalihgostiju počeli su izgledati kao čeljusni grčevi.

Kasnije u krevetu s Lennyjem, Grace serasplakala.

– To je bila katastrofa, nije li? Zašto se svevraća na glupu ekonomiju? Connie i Michaelsu izgubili kuću, Jack je pod stresom zbognezaposlenosti.

– Mislim da to nije sve zbog čega je on podstresom, dušo.

– Čak su se i Caroline i Maria kod frizeražalile koliko manje John i Andrew ove god-ine zarađuju. Mrzim to.

Lenny se razbjesnio. – Maria i Caroline suprigovarale? Šališ se? Mogu biti sretne danjihovi muževi još imaju posao. Financijskapolicija gmiže po nama kao uši.

Grace je zaprepašteno dahnula. – Pod is-tragom ste?

122/788

– Bez brige, dušo, nije to ništa. Oluja ušalici čaja. Trenutno istražuju sve velike in-vesticijske fondove. Poanta je u tome da suovo teška vremena, a Quorum je preživio za-hvaljujući meni. Što znači da su i muževionih nezahvalnih kučki preživjeli za-hvaljujući meni.

– Molim te, dragi – jecala je Grace. – Ne-moj se ljutiti. Nisam smjela ništa reći. Večer-as ne mogu podnijeti još svađe. Doista nemogu.

Lenny ju je zagrlio.– Žao mi je – šapnuo je. – Bio sam pomalo

čangrizav na ovom odmoru, zar ne?Grace se priljubila uz njega. Uvijek se os-

jećala sigurno i sretno pripijena uz njega.– Znaš kako ćemo. Sutra ujutro rano ću

ustati i sam isploviti jedrilicom. Jedrenje miuvijek razbistri glavu. Kad se vratim kući, bitću tako opušten da me nećeš prepoznati.

123/788

– Dobro zvuči. – Grace je počela tonuti usan.

Kasnije će se pokušati točno sjetiti riječišto ih je Lenny potom izgovorio. Bilo je ve-oma teško razmrsiti san od stvarnosti. Mis-lila je da je čula ovo: – Bez obzira što će sedogoditi, Gracie, volim te. – No možda je tosamo sanjala. Sa sigurnošću je znala samo toda je te večeri usnula sretna.

Posljednji put.

124/788

6.

John Merrivale je učvrstio sigurnosni pojas izatvorio oči dok je maleni dvomotoracpodrhtavao uvis kroz oblake. Nervozan letaču najboljim okolnostima, užasavao se ovihmalenih letjelica. Kao da svoj životpovjeravaš kosilici za travu.

– Bez brige. – Žena kraj njega ljubazno senasmiješila. – Uvijek je tako rano ujutro,prije nego se sunce probije kroz oblake.

John Merrivale je pomislio: Može li sesunce probiti kroz oblake? Tada se os-mjehnuo vlastitom filozofiranju u koje se bašdanas upustio.

Ako ih kosilica za travu ne iznevjeri, sletjetće u Boston za dvadeset pet minuta.

Bilo je šest i petnaest ujutro.

***

Andrew Preston se u osam i petnaestsmjestio na svoje sjedalo u drukčijem avionu.Fokker 100 sa sto sjedala nije bio pun.Valjda nema mnogo ljudi koji u utorakujutro lete s Nantucketa u New York. Svi sujučer otišli.

Obuzeli su ga pomiješani osjećaji kad jekasno sinoć primio telefonski poziv i čuo dase hitno mora vratiti u ured. Peter Finch, šefekipe financijske policije koja je istraživalaQuorumove račune, želio je razgovor licem ulice. Andrew je strepio od tog sastanka. Nijemu padao na pamet niti jedan dobar razlog izkojeg bi ga Finch pozvao natrag u New York,ali mu se po glavi motalo poprilično lošihrazloga. S druge strane, dok je bio daleko odureda, mučio ga je grozan osjećaj da je izgu-bio kontrolu nad situacijom. Vjerovao je da

126/788

je uspio prikriti svoje tragove, ali ti gadovi izfinancijske policije pravi su lovački psi.

U svakom slučaju, morao je otići s Nan-tucketa. Ona koliba za goste počela sedoimati poput zatvora. Nakon što je sinoć navečeri doživjela javno poniženje, Mariju jezahvatio histeričan bijes; psovala je i vrištalana Andrewa, čak ga je fizički napala. Zavrnuoje rukav i vidio ružne crvene ogrebotine odnjezinih noktiju.

– Kako se usuđuješ dopustiti LennyjuBrooksteinu da se tako ophodi prema nama!Napravio je budalu od mene, a ti si samo sje-dio po strani i ništa nisi učinio.

Andrew se borio protiv poriva da kažeMariji da je ona počela kad je pokušalanapraviti budalu od Grace. Međutim, samoje rekao: – Što bi htjela da učinim? On je mojšef, Maria. On plaća naše račune.

127/788

– Jedva! Plaća ti manje nego svojoj prok-letoj kuharici. Zar nisi čuo što je rekao? Zar tito ne smeta?

Andrew je čuo. I smeta mu. Bio je de-vedeset posto siguran da se Lenny šalio. Akokuharica zarađuje više od njega, onda jesvakako preplaćena. No nije bilo nečuvenoda je Lennyja njegova velikodušnost znalanavesti na neke čudne odluke. U sebi je pok-ušao rezonirati. Zašto bi mene trebalo bitibriga koliko Lenny plaća nekog drugog? Nakraju krajeva, to je njegov novac. Može snjim činiti što god želi. No ipak mu je smet-alo. Možda je to, na nekoj podsvjesnoj razini,opravdavalo ono što je Andrew učinio.

Maria je čvrsto spavala kad je tog jutraotišao, iscrpljena od svojeg pijanog bijesa.Mučit će je grozan mamurluk kad seprobudi. Andrew nije želio biti u krugu odsto pedeset kilometara od nje kad se to do-godi. Sad neće ni morati biti.

128/788

– Kabinsko osoblje, molim vas sjednite jerpolijećemo.

Andrew Preston je zatvorio oči i pokušaose opustiti.

Grace se sastala sa svojim sestrama naručku u klubu Cliffside Beach.

Nakon njihovog neugodnog sukoba preth-odnoga dana, Connie se svim silamanastojala iskupiti Grace, čak joj je darovalaprekrasnu ružičastu školjku koju je tog jutranašla na plaži.

– Znam da to nije mnogo, ali mislila samda će lijepo izgledati na tvojem toaletnomstoliću.

Grace je to dirnulo. Znala je koliko se Con-nie teško ispričati. Školjka je govorila više odbilo kakvih riječi.

Honor je upitala: – Hoće li nam seCaroline i Maria pridružiti?

129/788

U J. Crewovoj haljini krem boje, koja ju ječinila veoma blijedom, kose stegnute ukonjski rep, Honor je izgledala iscrpljeno.Grace se pitala jesu li se ona i Jack svađalisinoć nakon što je Jack ljutito izišao izblagovaonice, ali je bila previše taktična da bito izgovorila.

– Ne vjerujem. Caroline je u gradu i gledaneku sliku. A mislim da Maria još spava.

Sestre su razmijenile poglede. – Pitam sešto nosi u krevetu? – Connie se hihotala. –Versaceovu pidžamu od zlatne pređe?

To je bio ugodan, vedar trenutak. Grace senapokon počela opuštati.

Došla je konobarica i uzela njihovunarudžbu. Sjedile su vani, odmah na plaži, alidok je stiglo njihovo predjelo, počeli su seokupljati olujni oblaci.

Pojavio se upravitelj. – Želite li se preselitiunutra, gospođo Brookstein? Imam lijep stolkraj prozora koji vam mogu ponuditi. – U

130/788

tom su trenutku svi poskočili kad je glasnoprasnuo grom. Nekoliko sekundi kasnije postolu su počele padati prve debele kapi kiše.

– Da, molim vas – rekla je Grace i nasmi-jala se. Razmišljala je o Lennyju na jedrilici.Nadam se da je na sigurnom i suhom ukabini, a ne na palubi gdje bi se mogaoprehladiti.

Bila su gotovo četiri sata poslijepodne kadsu sestre stigle kući. Tada je oluja većpokazala svu svoju silinu. Michael Gray ih jedočekao na ulaznim vratima.

– Hvala nebesima da ste se vratile – rekaoje i čvrsto zagrlio Connie.

– Samo smo bile na ručku u klubu, dušo. –Nasmijala se. – Čemu takva panika?

– Nisam znao gdje ste, to je sve. Misliosam da ste možda otišle jedriti s Jackom.Uvjeti su grozni ondje vani.

131/788

– Jack je otišao jedriti? – Honorino jeblijedo lice još više problijedjelo. – Jesu lidjevojčice s njim?

– Ne – rekao je Michael. – Bez brige.Bobby i Rose u kuhinji igraju društvenu igrus našim dječacima. Malo im je dosadno, aliinače su dobro.

– A Jack? Je li se netko čuo s njim?– Radio mu ne radi.Honorina su se koljena počela tresti. Jack

je od svojih tinejdžerskih godina strastvenijedriličar, ali ovakva bi oluja stavila na kušn-ju svačije vještine, čak i njegove.

– U redu je – reče Michael. – Obalnastraža misli da su ga pronašli. Uskoro bismotrebali saznati više. Na pučini je bilo ludo,kao što možete zamisliti, ali nastoje sve vrat-iti u luku. Maknite se s te kiše.

– Što je s Lennyjem?Connie i Honor su ušle u kuću, ali Grace je

ostala zamrznuta na stazi. Kiša je kapala s

132/788

njezine kose i vrha nosa. Izgledala je kao daima dvanaestak godina.

Michael Gray se namrštio. – S Lennyjem?Mislio sam da je on u golf klubu. Tako jerekao osoblju ovdje kad je jutros otišao.

Jer je želio biti sam. Nije želio da se ti iliJack prikrpate.

– Ne. – Grace je drhtala. – Na jedrilici je.– Je li poveo nekoga od posade?– Ne. Mislim da nije.Michael je nastojao sakriti svoju zab-

rinutost. – Imaš li pojma kamo je otišao,Grace? Kakvi su mu bili planovi?

Grace je odmahnula glavom.– Dobro, dušice. Nemoj brinuti, naći ćemo

ga. Uđi, a ja ću nazvati obalnu stražu. Ti sumomci najbolji. Uskoro će se vratiti kući,vidjet ćeš.

Jack Warner je stigao u kuću u šest poslijepodne, promočen do kože i silno potresen.

133/788

– Nikad nisam vidio da oluja tako brzonahrupi. Nikada. – Honor ga je zagrlila. Bezrazmišljanja, i Jack je zagrlio nju.

Connie i Michael su bili na katu i stavljalidjecu na spavanje. U kuhinji u prizemlju,Grace, Honor, Caroline i još uvijek zelen-kasta lica Maria Preston sjedili su i čekalivijesti. Lennyjeva jedrilica još uvijek nijepronađena.

John Merrivale se prije pola sata vratio sposlovnog puta u Boston. Prišao je Grace izagrlio je, ignorirajući Carolineine ubojitepoglede.

– Nastoj ne b-b-brinuti. Lenny je iskusanmoreplovac.

Grace je jedva opazila da je nešto rekao.Bila je previše zauzeta molitvom.

Izgubila sam jednog oca, Gospode. Molimte, nemoj dopustiti da izgubim i drugoga.

134/788

***

Točno u osam i sedamnaest zazvonio jetelefon. Grace se bacila na aparat.

– Halo?Spustila je slušalicu deset sekundi kasnije.

Zubi su joj cvokotali.– Grace? – Caroline Merrivale je pošla

prema njoj. – Što je? Što su rekli?– Našli su jedrilicu.Svi su uglas govorili »hvala Bogu« i »rekao

sam ti«. Kad su je svi prestali grliti, Grace jetiho rekla: – Lenny nije bio ondje.

Tada se onesvijestila.

135/788

7.

Kasnije se razdoblje nakon Lennyjeva nest-anka u Graceinu sjećanju stopilo u jednudugu, trajnu noćnu moru. Sati su postalidani, dani su postali tjedni, ali ništa od svegatoga nije se doimalo stvarnim. Živjela je utransu, u groznom poluživotu iz kojeg bi jemogla izvući samo jedna osoba. A ta je osobanestala.

Morska služba spašavanja otkazala je po-tragu nakon tri dana. Diljem svijeta novinskisu naslovi vrištali:

LEONARD BROOKSTEIN NESTAO,SMATRA SE MRTVIMGENIJ INVESTICIJSKIH FONDOVA

NESTAO

NA MORUJE LI SE UTOPIO NAJBOGATIJI

NJUJORČANIN?

Grace nikad u životu nije čitala nešto takostrašno. Da joj je netko tada rekao da najgoretek slijedi, ne bi mu vjerovala. Kako bi ištamoglo biti gore od života bez Lennyja?

John Merrivale vratio ju je kući u NewYork. Njezine sestre i ostali vratili su se kadje potraga

otkazana, ali Grace nikako nije mogla otićis Nantucketa.

– Ne možeš zauvijek ostati skrivena naovom otoku, Gracie. Svi su tvoji prijatelji ugradu. T-tvoja obitelj. Treba ti mrežapodrške.

– Ali ne mogu ostaviti Lennyja, Johne. Toje kao da ga napuštam.

– Draga Grace. Znam da je teško. Užasnot-teško. Ali Lennyja više nema. Moraš to

137/788

prihvatiti. Nitko ne bi mogao preživjeti nitijedan dan u tim vodama. Prošla su dvatjedna.

Gracein je um znao da John ima pravo.Bilo je teško uvjeriti njezino srce. Lenny nijeumro. Nije mogao umrijeti. Dok vlastitimočima ne vidi njegovo tijelo, ne možeodustati od nade.

Čuda se događaju. Događaju se cijelovrijeme. Možda ga je spasio neki ribarskibrodić? Možda neki strani brodić, jed-nostavni ljudi koji ne znaju tko je on? Moždaje izgubio pamćenje? Ili se dokopao nekogotočića?

Sve su to bile besmislice, naravno. Glasoviu njezinoj glavi. No u tim se prvim danimaGrace grčevito držala tih glasova. Samo joj jeto preostalo od Lennyja i nije bila spremnaodustati. Još ne.

138/788

Kad se vratila u njihov stan u Park aveniji,ondje ju je čekalo stotine buketa cvijeća.Mogla je do stropa posložiti poruke sućuti.

– Vidiš? – rekao je John. – Svi t-te vole,Grace. Svi žele pomoći.

Ali poruke i cvijeće nisu pomagali. To subili neželjeni, opipljivi podsjetnici da jeLenny mrtav, barem što se tiče ostatkasvijeta.

***

Pet kilometara dalje, u njujorškimuredima FBI-a na broju 26 Federal Plaze, trisu muškarca sjedila oko stola.

Peter Finch iz financijske policije bio jenizak, prijazan čovjek, posve ćelav ako seizuzme tanka tonzura crvenkaste kose zbogkoje je izgledao kao fratar. Finch je inačepoznat po svojem dobrom raspoloženju. Ne idanas.

139/788

– Ovo što ovdje vidimo samo je vrhledenog brijega – mrko je rekao.

– Prilično veliki jebeni ledeni brijeg. –Harry Bain, pomoćnik direktora FBI-a uNew Yorku, u nevjerici je odmahnuo glavom.U dobi od četrdeset dvije godine, Bain jejedan od najperspektivnijih ljudi FBI-a.Naočit, šarmantan i obrazovan na Harvardu,izrazito crne kose i prodornih zelenih očiju,Harry Bain je osujetio dvije od najvažnijihterorističkih zavjera ikad osmišljenih zanapad na teritorij SAD-a. Oba su slučaja bilaod goleme važnosti. No ako je istina ono štokaže Peter Finch, ovaj bi mogao biti još veći.

– O koliko novca govorimo? Točno? –Gavin Williams, još jedan FBI-ev agent,podređen Bainu, pitao je ne podigavši glavu.Bivši pripadnik financijske policije, Williamsje s gnušanjem napustio tu službu nakonfijaska s Berniejem Madoffom. Briljantnimatematičar s diplomama za statistiku,

140/788

programiranje i analizu, kao mlad čovjeksanjario je o tome da i sam postane investi-cijski bankar, te se uključio u obuku J. P.Morgana čim je završio Wharton. No GavinWilliams nikad u tome nije uspio. Nedosta-jali su mu ubojiti instinkti potrebni da gaodvedu do vrha, kao i političke, društvenevještine koje su njegovim daleko manje in-telektualno darovitim kolegama pomogle dastvore privatna bogatstva od desetakamilijuna dolara. Visok i žilav, kratko ošišanesive kose i vojničkog držanja, Williams jesamotnjak, mrk i bezosjećajan poput kipa.Briljantan, zacijelo. Ali u klupskom svijetuWall Streeta nitko nije želio poslovati s njim.

141/788

Duboko ogorčen zbog tog neuspjeha, Gav-in Williams je odlučio ostatak svojeg životaposvetiti progonu onih koji su se uspjeli po-peti do vrha, katalogizirajući njihoveprekršaje s divljim fanatizmom. U prijašnjimmu je danima rad u financijskoj policijipružao golem osjećaj svrhovitosti. No sve seto promijenilo nakon Madoffa. Propustislužbe u tom slučaju bili su katastrofalni.Gavin nije osobno radio na slučaju, ali se os-jećao zamrljanim kolektivnom sramotom.Zaslijepljeni jednostavnom Ponzijevom za-vjerom! Pomisao na to još uvijek izaziva nes-anicu kod Gavina Williamsa, čak i sada kadima novi posao iz snova, kad je glavni FBI-evčovjek za prijevare s osiguranjima.

Peter Finch reče: – Još nije jasno. Računisu se na površini doimali čistima. Ali nakonBrooksteinova nestanka svi su Quorumoviinvestitori odmah željeli natrag svoj novac.

Ta su potraživanja razotkrila crnu rupu. Aona iz dana u dan raste.

– Ali ovdje nedostaju milijarde dolara. –Harry Bain se počešao po glavi. – Kako tolikinovac može jednostavno ispariti?

– Ne može. Možda je potrošen. Iliizgubljen, skrenut u spekulativne, neprofit-abilne privatne tvrtke što ih kontrolirajuLeonard Brookstein i njegovi pajdaši. Vjero-jatnije je da ga je Brookstein nekamo spre-mio. To moramo otkriti.

– Dobro. – Mozak Harryja Baina je brzoradio. – Koliko će vremena proći prije negoovo dospije u medije?

Finch slegne ramenima. – Ne mnogo.Nekoliko dana, najviše tjedan. Čim invest-itori počnu pričati, sve će se pročuti. Nemoram vam govoriti kakve bi mogle biti imp-likacije ovoga na širu ekonomiju. Quorum jebio veći od GM-a, gotovo jednako velik kao

143/788

AIG. Sve su malene tvrtke u New Yorku uopasnosti. Umirovljenici, obitelji.

Bain je shvatio. – Osobno ću izabrati ekipunaših najboljih ljudi koji će od danas raditina tome. Čim stignu nove informacije, pren-ijet ćeš ih Gavinu. Gavine, ti ćeš izvještavatiizravno mene. Ništa od ovoga o čemu smodanas raspravljali ne smije izići iz ove prost-orije. Jasno? Želim držati medije u mrakušto je moguće dulje. I njujoršku policiju.Posljednje što nam treba je da ti idioti trčenaokolo i sabotiraju nam slučaj.

Peter Finch kimne. Gavin Williams jeukočeno sjedio, bezizražajna, nedokučivalica. Harry Bain je pomislio: Osjećam se kaoJim Kirk koji radi sa Spockom. Osjetio jepoznatu navalu adrenalina od pomisli da ćevoditi tako važnu operaciju. Uđem li u tragnovcu, bit ću heroj. Možda bih čak imaoizgleda da postanem direktor. Harry je

144/788

pomislio na svoju ženu, Lisu, i kako bi se onaponosila njime. Naravno, ne uspijem li...

Ali Harry Bain neće doživjeti neuspjeh.Nikad u životu nije doživio neuspjeh.

- Sljedeći mjesec održat će se sastanak up-ravnog odbora, Grace, d-dvadeset šestog.Mislim da je važno da budeš ondje. Ako tomožeš p-podnijeti.

Prošla su dva tjedna od Graceina povratkana Manhattan, a John i Caroline Merrivalepozvali su je k sebi na večeru. Kad je odbilapoziv, Caroline je otišla do njezina stana isilom je odvukla u taksi koji je čekao.

Grace je izgledala izmučeno. – Ne bi li se timogao time pozabaviti, Johne? Ionako nećurazumjeti niti jednu riječ. Lenny se uvijek ba-vio pravnim stvarima.

– Moraš poći, Grace – reče Caroline. –John će biti ondje s tobom. Ali ti si jedina

145/788

nasljednica Lennyjeve imovine. Bit će nekihstvari koje ćeš ti morati odobriti.

– Jesam li? Jedina nasljednica?Caroline se kratko, posprdno nasmijala. –

Jasno da jesi, draga. Bila si njegova žena.Grace je pomislila: Još uvijek sam njegova

žena. Još ne znamo da je mrtav. Ne sa sig-urnošću. No nije imala energije prepirati seoko toga. Grace nije moglo promaknuti da jeCaroline postala prilično sklona zapovijedan-ju otkako je Lenny... nakon nesreće. Kad godse John obraćao Grace, bio je odlučan, ali jegovorio s poštovanjem. Stvarno osjećam to ito. Ako možeš, trebala bi pokušati tako itako. Caroline se ponašala daleko više za-povjednički. Učini to. Reci tako.

Ipak, možda mi trenutno baš to treba?Sam Bog zna da ne mogu samostalno dono-siti odluke.

Grace je pristala sastati se s upravnimodborom.

146/788

Teško je točno odrediti kad je započelapromjena. Poput svih sličnih pojava, počelaje gotovo neprimjetno. Najprije je cvijećeprestalo stizati. Zatim telefonski pozivi.Poziva na ručak ili večeru bilo je sve manje.Kad se Grace jednoga dana potrudila skupitidovoljno energije da iziđe iz stana – otišla jena kavu u teniski klub – opazila je da jemnoge od njezinih starih prijateljica izb-jegavaju. Tammy Rees se praktički dala ubijeg kad je u toaletnoj prostoriji naletjela naGrace, na brzinu promrmljavši nekolikouljudnosti prije nego je žurno izišla.

Grace je o tome pokušala razgovarati sasvojim sestrama, ali i Honor i Connie bile surastresene, gotovo distancirane. Niti jednanije imala vremena za čavrljanje. Grace jenazvala čak i svoju majku, Holly, što je doistabio znak očaja.

To je bila greška.

147/788

– Vjerojatno umišljaš, dušo. Zašto nepođeš nekamo na neko lijepo krstarenje? Toće ti skrenuti misli. Upoznala sam Robertana krstarenju, znaš. Nikad se ne zna kad bi temogla pogoditi Kupidonova strelica.

Krstarenje? Do kraja života neću nogomstupiti na brod.

Idućeg je dana u Bergdorf Goodmanuodbijena Graceina platinasta Amex-kartica.Grace je osjetila kako je porumenjela do kor-ijena kose dok su žene u redu iza nje zurile.

– Mislim da to mora biti neka greška –plaho je rekla. – Imam neograničeni kredit.

Prodavačica je bila ljubazna. – Sigurnasam da je riječ o nekakvoj zbrci, gospođoBrookstein. Ali najbolje da to riješite s Amer-ican Expressom. Rado ću vam čuvati torbuako želite.

Ne želim glupu torbu! Došla sam ovamosamo da bih skrenula misli na pet minuta.

148/788

Kako bih zaboravila na Lennyja. Kao da jeto uopće moguće!

– Hvala vam, nema potrebe. Ja ću, ovaj...poći kući i riješiti taj problem.

Grace je nazvala Amex. Monotoni joj jeglas rekao da je Lennyjev račun »zaključen«.

– Kako to mislite, »zaključen«? Tko je toučinio? Ja ga nisam zaključila.

– Žao mi je, gospođo, ali ne mogu vam po-moći. Račun vašeg muža je zatvoren.

Uslijedilo je još gore. Počeli su stizatiračuni za neplaćene usluge. Neugodan jemuškarac nazvao stan i obavijestio Grace dasu rate njezine hipoteke u zaostatku petmjeseci.

– Žao mi je, gospodine, ali mislim da steme pobrkali s nekim. Mi nemamo hipoteku.

– Gospođa Brookstein. Razgovaram s gos-pođom Brookstein, zar ne?

– Da.

149/788

– Nepodmireni iznos vaše hipoteke ješesnaest milijuna sedamsto šezdeset dvijetisuće dolara i četrnaest centi. To je na imevas i vašeg muža. Želite li da vam ponovnopošaljem izvatke?

Tek nakon što je Conchita, Graceina odanasluškinja, dala otkaz zbog neisplaćenih plaća– »Žao mi je, gospođo Brookstein. Ali mojmuž, ne dopušta mi da i dalje dolazim ova-mo. Ne ako mi ne platite« – Grace je na-pokon prevladala svoju nelagodu i JohnuMerrivaleu priznala svoje novčane probleme.

– To je posve neshvatljivo – jecala je prekotelefona. – Lenny posjeduje milijarde, ali jaodjednom dobivam sve te račune. Nitko neprima moje kreditne kartice. Ne razumijem.

Na drugoj je strani vladala tišina.– Johne? Jesi li ondje?– Ovdje sam, Gracie. Mislim da bi trebala

doći ovamo.

150/788

***

John Merrivale je bio nervozan. Nervoznijinego inače. Grace je opazila način na koji seneprestano češao po vratu i izbjegavao njezinpogled. Sjedila mu je sučelice na kauču unjegovoj radnoj sobi kad je počeoobjašnjavati.

– Već neko vrijeme šire se g-glasine,Grace. Glasine na Wall Streetu i među našiminvestitorima. Nakon što je Lenny... nakononoga što se dogodilo, umiješao se FBI.

Grace je raširila oči. – FBI? Zašto? Kakveglasine?

– Lenny je bio b-briljantan čovjek. Nevjer-ojatno pronicav investitor. Jedan od razlogaQuorumova uspjeha je t-taj da nikad nijeotkrio svoju strategiju. Kao što je slučaj svećinom najboljih menadžera investicijskih

151/788

fondova, njegov je model bio p-pomnočuvana tajna.

Grace kimne. – Rekao mi je da je to kaokad naslijediš bakin recept za umak. Svi kojiga jedu nastoje odgonetnuti koji je tajnisastojak, ali nitko ne uspijeva.

– Upravo tako. – John Merrivale senasmiješio. Ona je doista pravo dijete. – Mojje p-posao bio skupljati sredstva za Quorum.Uz Lennyjev uspjeh, to je bilo lako. M-moralismo odbijati novac. Lennyjev je posao bio in-vestirati ta sredstva. Nitko – čak ni ja – nijet-točno znao kamo je ulagao novac. Prijenjegova nestanka, to zapravo n-nikad nijebilo važno.

– Ali kasnije?– Unatoč njegovoj veličini i golemom us-

pjehu, Quorum je f-fundamentalno ipakpothvat jednog čovjeka. Kad je Lenny nestao,ljudi su p-pohrlili povući svoj kapital. Mnogoljudi. Svi u istom t-trenutku.

152/788

– I to je bio problem?John Merrivale uzdahne. – Da. Veliki dio

novca je... pa, ne znamo t-točno gdje je.Nestao je. Komplicirano je.

– Shvaćam. – Grace je nekoliko trenutakarazmišljala o tome. – Je li se zato FBIumiješao? Kako bi pokušali raščistiti zbrku?

John se jače češao. – Na neki način, da. Nobojim se da u tome ime nekih neugodnosti.Zato što je količina novca tako velika – naj-manje deseci milijardi dolara – p-policijavjeruje da ga je Lenny n-namjerno ukrao.

– To je smiješno! Lenny nikad ne bi krao.Osim toga, zašto bi pljačkao vlastiti fond?

– Ja ne v-vjerujem da je to učinio, Grace.Želim da to znaš. – John ju je uhvatio zaruku. – Ali drugi ljudi – FBI, investitori, n-novine, svi naprečac d-donose zaključke.Kažu da je Lenny znao da će Quorum pro-pasti i on će b-biti razotkriven čim je finan-cijska policija počela istraživati. G-Grace,

153/788

govore da je Lenny možda počiniosamoubojstvo.

Grace je osjetila mučninu.Samoubojstvo? Lenny? Ne. Nikada. Čak i

ako je ukrao dio novca, nikad me ne bi osta-vio. Nikad si ne bi oduzeo život.

Svim je silama nastojala govoriti mirnimglasom.

– Bez obzira što se dogodilo na onoj jedri-lici, Johne, radilo se o nesretnom slučaju.Lenny je bio sretan kad je tog jutra otišao.Zašto ljudi iz FBI-a nisu sa mnom razgov-arali? Rekla bih im to!

– Siguran sam da će s vremenom razgov-arati s tobom. Čim se izda s-smrtovnica, vjer-ojatno će se održati sudska istraga. Trenutnoje p-primarni cilj pronaći n-nestali novac.Dok se to ne dogodi, sva je imovina Quoruma zamrznuta, kao i t-tvoji osobni računi.

Grace je izgledala tako maleno i izgubljenodok je sjedila na rubu kauča. Da je John

154/788

Merrivale bio drukčiji čovjek, sjeo bi kraj njei zagrlio je. Ovako je samo rekao: – Nastoj nep-previše brinuti. Znam da je teško. Ali ti i jaoboje znamo da Lenny nije bio l-lopov. Istinaće izići na vidjelo. Sve će biti u redu.

Ne, neće. Ne bez Lennyja. Više nikad ništaneće biti u redu.

Idućeg je jutra došlo do erupcije. Gnjevnisu investitori marširali na Quorumove urede,zahtijevajući natrag svoj novac. CNN jeprikazivao prizore nereda, a policija nakonjima tjerala je rulju natrag. Za nekoliko jesati ono što se sad već nazivalo Quorumo-vom prijevarom objavljeno na novinskimnaslovnicama diljem svijeta.

Grace je šokirano gledala televiziju.»Leonard Brookstein, nekoć jedan od na-jomiljenijih njujorških filantropa i američkaikona, danas se razotkriva kao možda na-jveći lopov u povijesti SAD-a. Bijesni ulagači

155/788

u Quorumov investicijski fond LeonardaBrooksteina simbolički spaljuju slike pedesetosmogodišnjaka, koji se smatra mrtvim na-kon čudne nesreće na moru prošli mjesec, is-pred njegovih nekadašnjih ureda.«

Telefon je zazvonio. Zvao je John. Grace seslomila.

– O, Johne! Jesi li vidio što govore oLennyju? Vijesti... ne mogu gledati.

– Grace, p-poslušaj me. Nisi sigurna. D-dolazim po tebe.

– Ali to je šašavo. Zašto bi meni netkoželio nauditi?

– Ljudi su b-bijesni, Grace. Lenny nijeovdje. Ti si sljedeća na redu.

– Ali, Johne...– Nema ali. Moraš b-boraviti kod nas.

Spakiraj torbu. Doći ću za d-deset minuta.Deset minuta kasnije Grace se nalazila na

stražnjem sjedalu blindiranog automobila.Kad je izlazila iz zgrade, vani se već nalazila

156/788

malena skupina nezadovoljnika. Posprdno sujoj dovikivali.

– Gdje je novac, Grace?– Kamo ga je Lenny sakrio?– Je li to sedamdeset milijardi u tvojem

kovčegu, dušo, ili ti je samo drago što nasvidiš?

Do trenutka kad ju je John ugurao u auto-mobil, već je hiperventilirala.

Više nikad nije nogom kročila u svoj stan.

- Ne. Neću ga prodati. Ne mogu.Grace se nalazila u prostoriji za sastanke

upravnog odbora odvjetničke tvrtke CarterHochstein. Oko stola je sjedilo šest nepri-jateljski raspoloženih muškaraca u tamnimodijelima. John Merrivale ih je predstaviokao članove Lennyjeva upravnog odbora,ljude odgovorne za nadziranje njegoveimovine.

157/788

– Bojim se da nemate izbora. Jednostavnorečeno, gospođo Brookstein, nemate novcada biste i dalje isplaćivah hipoteku za stan.Morat ćemo svu vašu imovinu ponuditi naprodaju. U prošlosti je vaš muž financiraosvoj način života posuđivanjem velikihnovčanih iznosa uz jamstvo njegovih dionicau Quorumu. Svi su ti zajmovi sada došli nanaplatu, a vi ih trenutno nemate čime platiti.

Grace se zbunjeno okrenula JohnuMerrivaleu.

– Ali kako je to moguće? Ne bih li mogla,ne znam, prodati neke dionice ili tako nešto?

John je izgledao potišteno. – Stvar je utome, Grace, da nemaš d-dionica koje bimogla prodati prije nego se razriješi ovaj ka-os u Quorumu.

– Gospođo Brookstein. – Kenneth Gre-ville, najstariji partner, objasnio joj je bezuvijanja. – Morate razumjeti. U Quorumu sunestali golemi iznosi novca. Stotine tisuća

158/788

investitora vašeg muža financijski jeuništeno. Sve su izgubili.

Grace je pomislila: Nisam li i ja sveizgubila?

– Prije nego vaš muž bude zakonskiproglašen mrtvim i kaznena se istraga nedovrši, ne možemo stvoriti nikakve čvrste za-ključke. No čini se sve vjerojatnijim da jegospodin Brookstein bio umiješan, barem doodređenog stupnja, u prijevare veoma ozb-iljne naravi. Iznosi koji su ukradeni...

– Ne. – Grace je ustala. – Žao mi je, alineću ovdje sjediti i to slušati. Moj muž nikadništa nije ukrao. Lenny nije lopov! On jedobar čovjek, a Quorum je izgradio iz ničega.Reci im, Johne.

Kenneth Greville je pomislio: Još uvijek onjemu govori u sadašnjem vremenu. Sirotodijete živi u obmani.

– Vaša je odanost vrijedna divljenja, gos-pođo Brookstein. No moja je neugodna

159/788

dužnost upoznati vas s činjenicama u vezivaših sadašnjih, a zacijelo i budućih, finan-cijskih okolnosti. Nećete moći nastavitiživjeti u stanu u Park aveniji. Žao mi je.

Suze su tekle niz Graceine obraze. Osjećalase kao da je vezana za odbjegli vlak. Oko njese ruši njezin život, a ona nema baš nikakvumoć to zaustaviti.

***

Caroline Merrivale je toga dana zavečerom gledala kako Grace potišteno zuri uzid blagovaonice. Jedva je dotaknula svojujuhu, a izgledala je mršavo i upalo.

– Jedi, Grace. U ovoj se kući držimopravila da se dobra hrana nikad ne baca. Nijeli tako, Johne?

John je vidio trijumfalni bljesak okrutnostiu očima svoje žene. Obožava svaku sekunduovoga. Napokon se Grace našla u

160/788

nepovoljnijem položaju. Ona je kao mačka smišem, poigrava se njime prije nego će gaubiti.

Caroline ima pravo, Grace. Moraš p-pok-ušati zadržati snagu.

Grace je usnama prinijela žlicu juhe. Bilaje hladna. Borila se protiv poriva na pov-raćanje. – Žao mi je. Doista se ne osjećamosobito dobro. Ako nemate ništa protiv, mis-lim da bih rado pošla u krevet.

Što prije ovaj dan završi, to bolje. Nakonsastanka s odvjetnicima, osjećala se jošmalodušnije nego onoga dana kad joj jeobalna straža priopćila strašnu vijest. Cijelisvijet govori o tom glupom novcu. Kao da jemeni stalo do novca! Samo želim da seLenny opet pojavi na vratima.

Na vratima blagovaonice pojavila se slušk-inja. – Žao mi je što vas prekidam, gospođoMerrivale. Ali pred vratima je policajac. Kažeda mu hitno treba gospođa Brookstein.

161/788

Grace je instinktivno obuzela panika. –Ne! Recite mu neka ode. Kasno je. Recite muneka se vrati ujutro.

Caroline se nasmijala. – Nemoj bitismiješna, Grace. To je policija, a ne društveniposjet. Moraš poći razgovarati s njim.

– Ne, molim te, Caroline. Ne mogu.Caroline je bila nepopustljiva. – Melissa,

uvedi policajca. Reci mu da će gospođaBrookstein odmah doći.

Grace je nekoliko minuta kasnije nervoznostigla u predvorje. Očekivala je da će ondjenaći agresivnog agenta FBI-a koji ju je došaoispitivati. Međutim, dočekao ju je plahimladi čovjek u odori. Čim je ugledao Grace,uljudno je skinuo kapu. Grace je osjetilakako počinje popuštati napetost u njezinimramenima.

– Dobra večer, pozornice. Željeli ste mevidjeti?

162/788

– Da, gospođo Brookstein. Ja, ovaj... imamvijesti za vas. Riječ je o vašemu mužu. Moždabiste željeli sjesti?

Graceino se srce obradovalo, posveiracionalno.

Živ je! Lenny je živ! Našli su ga! O, hvalaBogu. Lenny će se vratiti i sve će biti kaonekoć. Opet ćemo imati naše kuće i naš no-vac, više nas nitko neće mrziti...

– Gospođo Brookstein?– O, dobro sam, hvala vam. Cijeli dan

sjedim. Rekli ste da imate vijesti za mene?– Da, gospođo. – Mladi se čovjek zagledao

u svoje cipele. – Žao mi je što vam to moramreći. Ali danas poslijepodne obalna stražaMassachusettsa pronašla je tijelo. Vjerujemoda ostaci pripadaju vašemu mužu, LeonarduBrooksteinu.

163/788

8.

Donna Sanchez voljela je svoj posao u grad-skoj mrtvačnici. Njezini prijatelji i obitelj tonisu mogli razumjeti. »Svi oni mrtvaci? Nijeli to jezovito?« Donna se smiješila na njihovereakcije. Krupna Portorikanka debelihprstiju nalik kobasicama i okruglog,punašnog lica, Donna je odrasla u velikojbučnoj obitelj i prije nego je i sama osnovalavlastitu, bučnu obitelj. Kad nije bila na poslu,zvučna kulisa života Donne Sanchez sastojalase od dječjeg vrištanja, razbijanja posuđa,automobilskih truba, glasnih televizora.Donni se sviđaju mrtvaci jer su tihi. Gradskamrtvačnica u Aveniji Clarkson u Brooklynubijela je, čista i uredna. Donna se ondje os-jećala spokojno.

Naravno, ipak je imala loših dana. Čak inakon osam godina, Donnu bi stegnulo ugrlu pri pogledu na tijela malene djece. Nekežrtve prometnih nesreća također su bileprilično grozne. I žrtve samoubojstava. Kadje Donna prvi put vidjela »skakača«, još jetjednima imala noćne more o polomljenomtruplu: kosti su se probijale kroz kožu, lub-anja smrskana poput trule dinje. Inače se na-jlakše bilo nositi sa žrtvama utapanja.Boravak u hladnoj, dubokoj vodi obično jeodgađao raspadanje. Donna je također prim-ijetila da mnogi mrtvaci iz vode imaju sretan,gotovo blažen izraz na svojim licima.

Ali ne i današnje tijelo. Odvratno, voštanotruplo koje je ležalo na metalnoj ploči nijeimalo lica. Ribe su se za to pobrinule. Sve štoje ostalo ispod izgriženog vrata bio je krupan,naduti trup. Lijeva ruka i šaka bile su nekimčudom netaknute, ali ostali su udovi nestali,

165/788

odsječeni kao kliješta rakova. Bilo je, kako birekli Donnini prijatelji, jezovito.

– Zar će doista ovamo dovući njegovusirotu ženu? – Kao i svi ostali u mrtvačnici,Donna Sanchez je znala da policija vjeruje datijelo pripada Lennyju Brooksteinu. Zato jeprevezeno natrag u New York, oko tristokilometara od mjesta gdje ga je more izbacilona obalu Massachusettsa. – Nitko ne bi smiovidjeti voljenu osobu u ovakvom stanju.

Duane Tyler, tehničar, podrugljivo senacerio. Naočit mladi crnac, tek izišao izsrednje škole, Duane je bio rođeni cinik. –Štedi svoje suosjećanje, Donna. Grace Brook-stein sigurno nije sirota. Znaš li što govore?Ovaj je kučkin sin opljačkao tisuće ljudi.Običnih ljudi.

– Znam da to govore, Duane. Ne znači daje to istina. Osim toga, pa što ako jest? Nijenjegova žena kriva.

166/788

Duane Tyler je sažaljivo odmahnuo gla-vom. – Nemoj to vjerovati, curo. Misliš dažene ne znaju? One bogate bijele kučke?Znaju. Sve one znaju.

***

Harry Bain i Gavin Williams nalazili su seu uredu javnog tužitelja. Bilo je općepoznatoda su roditelji Angela Michelea dvoje odmnogih Njujorčana koji se suočavaju s pro-pašću zbog Lennyja Brooksteina. Angelo jenajbolji pravnički um u New York Cityju, noHarry Bain se pitao nije li u ovom slučajunjegova prosudba pristrana. Uvodne riječijavnog tužitelja nisu ga umirile.

– Pa, želio sam Brooksteinovu glavu natanjuru. Izgleda da sam dobio nešto gotovojednako dobro. Njegovo truplo na metalnojploči.

167/788

– Možda to nije on – reče Harry Bain. –Njegova žena upravo ide identificirati tijelo.Ono što je od njega ostalo. Tada se moženapraviti obdukcija.

– Dobro.Zadatak FBI-ove ekipe bio je pronaći

Quorumov novac. Ali zadatak AngelaMichelea je optužiti one koji su odgovorni zakrađu. Dio njega bio je zadovoljan da supronašli tijelo. Međutim, mogućnost da jeLenny Brookstein nekako uspio pobjeći i sadživi bogataškim životom na nekom privat-nom otočiću u južnom Pacifiku, tjednima,Angelu nije dala spavati. No drugi njegov dioosjećao se opljačkanim. Ako je Lenny Brook-stein mrtav, ne može biti kažnjen. Netkomora biti kažnjen.

– Jeste li imalo napredovali s Merrivaleomili Prestonom?

– Ne. – Harry Bain se namrštio. – Još ne.– Osobno je ispitao dva viša izvršna

168/788

upravitelja Quoruma ukupno šest puta, alinije se nimalo približio rješenju zagonetke otome kako je Lenny Brookstein uspio ukrastitako ludo velike novčane iznose. Instinkt muje govorio da oba čovjeka znaju više od onogašto mu govore. Ali zasad to nije mogaodokazati. – Međutim, agent Williams jeotkrio nešto zanimljivo.

Angelo Michele pogleda Gavina Williamsa.Ježio se od tog čovjeka. Više je podsjećao narobota nego na ljudsko biće. Kad je govorio,činio je to monotonim glasom, izbjegavajućikontakt očima.

– Čini se da je u tjednu prije svoje smrtiLeonard Brookstein promijenio strukturukompanije u Quorumu. Zapravo, samovoljnoje Johnu Merrivaleu oduzeo status partnera.

– Prokletstvo. – Angelo Michele odmahneglavom.

Harry Bain nakrivi glavu ustranu. – To jeloše?

169/788

– Naravno. Ako je Lenny Brookstein biojedini zakoniti partner, bit će gotovonemoguće optužiti, a kamoli suditi drugimigračima. Ukoliko se sedamdeset milijardi nepojavi ušiveno u Merrivaleovim hlačama, na-jebali smo.

– On nije bio jedini partner.– Ali mislio sam da ste rekli...Gavin Williams uzdahne, poput učitelja

koji sedmogodišnjem djetetu objašnjavanešto krajnje jednostavno. – Rekao sam daje Lenny Johnu oduzeo njegove dionice. Nis-am rekao da je on bio jedini partner. Nije za-držao te dionice. Prebacio ih je.

Angelo Michele je osjećao kako mu srce di-vlje lupa. – Na koga, za Boga miloga?

Gavin Williams se nasmiješio.– Na svoju ženu.

***

170/788

Donna Sanchez je blago rekla: – Jeste lisigurni da ste spremni, gospođo Brookstein?

Grace kimne. Nije važno. Sve je ovo san,noćna mora. Kad ona odmakne plahtu, ja ćuse probuditi.

– Obavit ćemo to veoma brzo. Pokušajte seusredotočiti na šaku. Ako prepoznatevjenčani prsten, to je sve što trebamo.

Donna je odmaknula plahtu.Grace je zabacila glavu i vrištala.

John Merrivale je zurio u dokumente predsobom, umorno trljajući oči.

– To mora biti neka g-greška.Harry Bain je pripalio još jednu cigaretu.

John Merrivale je osjećao mučninu od dima.– Nije greška, Johne. Ovo je Lennyjev potpis.A ovo je Gracein. Zar mislite da ih nismoprovjerili?

Dokumenti su bili pravne upute kojima semijenja vlasnička struktura Quoruma. Sve su

171/788

Johnove dionice fonda prebacivali Grace.Datum je bio 8. lipnja, dan prije Quorumovabala. Potpisali su ih Lenny i Grace.

– Suočite se s time, Johne. Brooksteini suvas opljačkali. Planirali su zgrabiti ono što jeostalo od novca i pobjeći.

– Ne. Lenny t-to ne bi učinio. Ne m-meni.– Čitajte, Johne! Piše crno na bijelom.

Učinio je to. Oni su to zajedno učinili. Nemislite li da je vrijeme da ih prestaneteštititi?

John je čvrsto zatvorio oči. Bilo je takoteško razmišljati. Koliko dugo sam već u ovojprostoriji? Tri sata? Četiri? Mislio je naGrace, samu u mrtvačnici. Policija mu nijedopustila da pođe s njom. Sirota će djevojkabiti užasnuta.

– Lenny je imao zakonsko pravo restruk-turirati kompaniju kako god je želio. Quor-um je njegova tvrtka.

172/788

Harry Bain ga je s nevjericom pogledao. –Govorite da vam ne smeta to što vas je LennyBrookstein bezočno opljačkao?

– Govorim da me nije opljačkao.– Ali jest. Piše ovdje, crno na bijelom.– Zasigurno je t-tada imao svoje razloge.

Lenny je mrtav. Nije ovdje da bi objasnio, b-branio svoj ugled.

– Svoj ugled? – Harry Bain se glasnonasmijao. – Lenny Brookstein? Čovjek je biopokvarenjak, Johne. Kao i njegova žena. To-liko znamo. Pitanje je što ne znamo? Štoskrivate od nas?

– Ništa ne s-skrivam.– Zašto ga štitite?– Bio mi je prijatelj. – Moj jedini prijatelj.– Nije vam bio prijatelj. Iskoristio vas je,

Johne. Od početka vas je iskorištavao. Štomislite, zašto je briljantan čovjek poputLennyja u ekipi trebao bezveznjaka poputvas, eh? Postavljate li si ikad to pitanje?

173/788

Cijelo vrijeme.– Jer ste mu pružali legitimitet, eto zašto.

Jer ste bili glupi, simpatični i slijepo lojalni.Poput psa.

John je podigao pogled. Lice HarryjaBaina podrugljivo ga je gledalo, ali je glaspripadao Caroline. Ti si poslušni psić, Johne.Patetičan si! Ustani i zauzmi se za sebe!

– Ne. Nisam bio Lennyjev p-p-psić. Nijebilo tako.

– Ne? Što ste onda bili? Jer kako ja to vi-dim, ili ste bili jebeni kreten koji nije vidiošto se događa pred njegovim nosom, ili steznali.

– Ne. Ništa n-nisam znao.– Ne vjerujem vam. Gdje je novac, Johne?– Ne znam.– Kamo ste ga spremili, eh? Vi i vaš dobar

prijatelj Lenny Brookstein. Čovjek koji vamje toliko vjerovao. Koji se oslanjao na vašesavjete. Kamo ste spremili gotovinu?

174/788

– Rekao sam vam. Ništa ne...– Možda bismo trebali razgovarati s

Andrewom Prestonom. Je li Preston bio tajkojemu je Lenny doista vjerovao?

– Nije, naravno. Lenny je uvijek biomnogo b-bliskiji sa mnom nego sAndrewom.

– Tako blizak da je vaše dionice daoGrace?

Prodoran zvižduk u Johnovoj glavi posta-jao je glasniji, poput čajnika u kojem je vodauzavrela.

– Gdje je, Johne? Gdje je novac? Ako nistebili Lennyjev psić, dokažite.

Zvižduk je bio tako glasan da je pomislioda će mu bubnjići prsnuti.

– GDJE JE JEBENI NOVAC, JOHNE?– NE ZNAM! – Srušivši se preko stola,

John Merrivale je počeo jecati. – Za B-Bogamiloga, što je vama? Ne znam.

175/788

S druge strane jednosmjerno prozirnogstakla, Angelo Michele se okrenuo psihologu.

– Što misliš?– Mislim da govori istinu. Ništa ne zna.

Kad je vidio dokument o partnerstvu, to ga jezaprepastilo.

Angelo Michele kimne. Slažem se.Pitam se ima li onaj robot Williams malo

više uspjeha s Grace?

***

– Gdje ste bili kad ste potpisali tedokumente?

Grace se nastojala usredotočiti. Još uvijekomamljena od šoka nakon što je vidjelaLennyjevo tijelo, bilo joj je teško sjetiti segdje je bila. Otresiti muškarac sive kose kojijoj je sjedio sučelice bio je iz FBI-a. Uhitio juje kad je izišla iz mrtvačnice i odvezao jenekamo, ali nije se mogla sjetiti kamo, ni

176/788

koliko dugo je vožnja trajala. Sad se nalazilau bijeloj sobi bez prozora. Slike Lennyjevaosakaćenog tijela prelijetale su njezinimumom poput horor-filma. Čovjek je nastaviogovoriti.

– Na njima je datum osmi lipnja.Lennyjeva koža, voštana i bijela, poput

one tvari koja prekriva tijelonovorođenčeta.

– Gospođo Brookstein, ti dokumentidokazuju da ste svjesno postali partnerica ukompaniji Quorum International LLC, uzprotuzakonito ostvarivanje profita od ilegal-nih transakcija obavljenih između 2004. i2009.

Lennyjev otečen prst, koža ispucana okovjenčanog prstena.

– Što znate o tome gdje se nalaze profiti izsljedećih transakcija: 2005, šest godina zad-ržavanja portfelja drugih investicija za

177/788

Menedžment inovacije, obavljena na GrandCaymanu?

– Ništa ne znam. – Gracein je glas biojedva čujni šapat.

Gavin Williams se nagnuo preko stola takoda mu se lice našlo na centimetar odnjezinoga. Grace je osjetila zadah iz njegovihusta. – Nemojte mi lagati, gospođo Brook-stein. Požalit ćete.

Grace je podigla pogled i vidjela bezosjeća-jnu prazninu u njegovim očima. Njome jeprostrujao hladan drhtaj straha. – Ne lažem.

– Bili ste partnerica u fondu vašeg muža.– Partnerica? Ne. Pogriješili ste. Nikad

nisam bila partnerica. Ništa ne znam oposlovanju. To su bili Lenny i John.

– Zar tvrdite da ovo nije vaš potpis?Gavin Williams je ljutito gurnuo papir

preko stola. Grace je prepoznala vlastitirukopis. Ali se nikako nije mogla sjetiti kakav

178/788

je to dokument, kad ga je potpisala ili zašto.Lenny se time bavio.

– Ništa ne tvrdim. Ja... zbunjena sam.Gavin Williams je vikao. – Dvije tisuće i

pete, Inovacije, Grand Cayman!– Želim da dođe moj odvjetnik. – Grace se

šokirala kad je čula vlastite riječi. Zvučimkao loša epizoda serije Zakon i red.

– Što?– Rekla sam... rekla sam da želim

odvjetnika.Gavin Williams je kipio od frustriranosti.

Nadao se da će, uhvativši Grace u takoranjivom

trenutku, iz nje nasilnim ponašanjemizvući priznanje, slomiti je. No ako želiodvjetnika, ne može joj ga uskratiti. Kučka.

– Ispitivanje završeno. Isključi kasetofon.S izrazom gnušanja na licu, Gavin Willi-

ams iziđe iz prostorije.

179/788

***

Idućeg su jutra novine bile pune vijesti ouhićenju Grace Brookstein i pronalaženjutijela Lennyja Brooksteina.

Honor Warner se tresla dok je čitalaizvještaj. – Našli su Lennyjevo tijelo.

– Da, vidio sam – reče Jack, mrtav-hladan.– Znam čitati.

– Kako možeš biti tako smiren? FBI je uhi-tio Grace. Jesi li vidio popis optužbi? Sve zašto je optužuju: prijevare s osiguranjem,pranje novca... Grace jedva može zbrojiti dvai dva! Što ćemo učiniti?

Jack se nasmiješio. – Učiniti? Ništanećemo učiniti.

– Ali, Jack...– Ali Jack, što? Oprat ćemo ruke od tvoje

mlađe sestre i otići.

180/788

Honor je izgledala užasnuto. Jack joj senasmijao.

– O, molim te. Ne pokušavaj se predamnom pretvarati da ti je stalo do Grace.Malo je kasno za to, draga. Zar si mislila date tijekom svih ovih godina nisam prozreo?

– Kako to misliš?– Misliš li da ne znam koliko mrziš svoju

sestru? Koliko si je oduvijek mrzila?Honor je posramljeno pogledala ustranu.

Istina je. Doista je mrzim. Ali dopustiti daode u zatvor? Pokušala je s drukčijim pris-tupom. – Dobro. Zaboravimo na Grace. Štoće biti s nama, Jack? Bude li se sudilo Grace,postavljat će se pitanja. Pitanja o Lennyjevimposlovnim pothvatima, njegovim surad-nicima, o onome što se dogodilo na dan kadje nestao. Što ako policija otkrije?

– Neće.– Ali što ako otkriju?

181/788

Jack ju je hladno pogledao. – Želiš li bitiprva dama, Honor?

Honor je željela. Više od ičega.– Želiš li me vidjeti u Bijeloj kući?– Naravno. Znaš da želim.– Onda prestani paničariti. Drži jezik za

zubima i glavu sagnutu. Lenny je mrtav. Onnam više ne može nauditi. Ali Grace bimogla. Sam Bog zna koliko joj je stari rekao.

Honor je zadrhtala. Nije o tomerazmišljala.

– Odlazak tvoje sestre u zatvor mogao bibiti najbolje što će nam se dogoditi. Sad midodaj kavu, hoćeš li? Hladi se.

Michael Gray se užasnuo kad je čuo vijesti.Instinktivno je zagrlio Connie. – Tako mi ježao, dušo. Mogu li nešto učiniti?

Connie je odmahnula glavom. – Što možebilo tko učiniti, Mike? Lenny i Grace očitonisu bili onakvi kakvima smo ih smatrali.

182/788

Michael Gray se doimao iznenađenim. –Valjda ne misliš da je Grace doista kriva zaono za što je optužuju?

Connie je slegnula ramenima. – Više neznam što bih mislila. Svijet je poludio.

– Da, ali pranje novca? Grace?– Ne vidim što je u tome tako nemoguće.

Na kraju krajeva, pogledaj Lennyja. Svi smoga voljeli i poštovali. No pokazalo se da je bioobičan lopov i kukavica.

U Connienu se glasu čuo otrovni ton kakavMichael nikad ranije nije opazio. To ga jeprestrašilo.

– Svi znamo da je Grace bila opsjednutaLennyjem. Tko zna što je mogla učiniti kakobi ga zaštitila ili mu pomogla?

Maria Preston se prema Graceinu uhićenjuodnosila kao prema uzbudljivoj epizodi jedneod svojih omiljenih sapunica.

183/788

– Policija kaže da je Grace ukrala partner-stvo Johna Merrivalea. Da su ona i Lennyplanirali opljačkati njega i investitore, azatim pobjeći sa svim novcem! »GraceBrookstein je jedina živuća partnerica Quor-umova fonda«, tako ovdje piše. »To je činipravno odgovornom za sve Quorumove gu-bitke.« Možeš li to vjerovati?

Andrew to nije mogao vjerovati. Ništa odtoga nije mogao vjerovati. Jedva je oka sklo-pio od onog sudbonosnog putovanja naNantucket.

Zasad sam imao sreće. FBI lovi veće ribe.No s vremenom će pokucati i na moja vrata.Znam da hoće.

Nije se toliko bojao razotkrivanja, ili čakzatvora. Bojao se da će izgubiti Mariju. Svešto je učinio, napravio je za nju. A ona mislida je sve to igra!

184/788

– Mislim da ću za suđenje odjenuti mojunovu Diorovu haljinu. Onu tamno ružičasteboje.

– Ne idemo na suđenje.– Ne idemo? Ali, Andy, svi će biti ondje.– Isuse, Maria, to nije jebena predstava na

Broadwayu! – Andrew je tako rijetko gubioživce, da je Maria samo zurila u njega.Nekako joj se sviđao taj novi, mačo Andrew.– Nestale su milijarde dolara. Agenti FBI-aplaze po svima nama. Svi u Quorumu su podsumnjom.

– Pa, više neće biti – vedro je rekla Maria iodrezala si još jednu krišku panettona. –Izgleda da je FBI našao žrtveno janje. Slatkamalena Gracie ide u zatvor.

Andrew je pomislio: Nadam se. Tada jeshvatio kako je to užasna misao.

Kad je postao tako okorio, tako hladnasrca?

185/788

Više samog sebe ne prepoznajem. O,Maria! Što si mi to učinila?

- Ne ideš u zatvor, Grace. Neka to budejasno od samog p-početka. Nedužna si i takoćeš se izjasniti. U redu?

Grace je slabašno kimnula. Sve ju je totako zbunjivalo.

Frank Hammond doimao se tako optim-ističnim. Ne kao njezin prvi odvjetnik, KevinMcGuire. Kevin je bio stari prijatelj Gracein-ih roditelja iz East Hamptona. Grace ga jenazvala onoga dana kad su je uhitili. Željelaje da je spasi od nasilnog agenta mrtvihočiju, a to je i učinio. Ali kad su ostali sami,nije okolišao.

– Kao punopravna partnerica u Quorumu,zakonski si odgovorna za Lennyjeve postup-ke, bez obzira jesi li donosila odluke ili ne –rekao joj je Kevin. – Moraš se izjasniti da sikriva.

186/788

– Ali nikad nisam čak ni znala da sampartnerica.

Kevin McGuire je bio suosjećajan, ali od-lučan. Neznanje može biti moralna obrana,ali nije pravna. – Potpisala si ugovor, Grace.Ukoliko ne preuzmeš odgovornost, sudac bimogao odrediti strožu kaznu. – Bio je od-lučan i po pitanju jamčevine. – Moj je savjetda je ne tražiš.

Grace nije mogla vjerovati. – Želiš reći...htio bi da ostanem u zatvoru? Ali mogli biproći mjeseci prije nego slučaj dođe na sud.

– Proći će mjeseci. I znam da je teško. Alivjeruj mi, Grace, sigurnija si ondje unutra.Mislim da ti nije sasvim jasno kakav gnjevljudi osjećaju prema tebi i Lennyju.

Imao je pravo. Grace to nije razumjela.Osim malene skupine koja joj je dovikivalakad je izišla iz stana i pošla k Merrivaleima,imala je malo ili nimalo kontakta s vanjskimsvijetom otkako se vratila u New York. John

187/788

joj nije dopuštao da gleda televizijske vijesti,a u kuću nisu dolazile novine. Dan nakon štoje mrtvozornik Lennyjevu smrt službenoproglasio samoubojstvom, Kevin McGuire jepokazao Grace neke novinske naslove odkojih su je štitili.

BROOKSTEIN JE IZABRAO KUKAVIČKIIZLAZ

»PREZIRA VRIJEDAN« PREVARANTPOČINIO

SAMOUBOJSTVO, PREVARIO PRAVDUBROOKSTEINI, »NAJOMRAŽENIJI PAR

U AMERICI«Prije tjedan dana novinski bi je naslovi

šokirali. Sada, nakon što je proživjela užasidentificiranja Lennyjeva tijela, Grace nijevjerovala da bi je ikad išta moglo ponovnošokirati. Osjećala se obamrlo. Izdvojeno.

Zar govore o Lennyju? O meni? Kako nasljudi mogu mrziti? Nismo učinili ništa loše.

188/788

Što se tiče pomisli da je Lenny počiniosamoubojstvo, pa, to je jednostavnoapsurdno. Svi koji su ga ikad upoznali znajuda je Lenny obožavao život. Držao bi se zaživot do gorkoga kraja, bez obzira na sve. Toje bila nesreća, divlja oluja. Nitko nijemogao predvidjeti što će se toga danadogoditi.

Kevin McGuire ju je uporno nastojaonavesti da se usredotoči na sadašnjost, daprihvati činjenicu da bi je lako mogli poslatiu zatvor. Ali Kevin nije razumio. Grace senije bojala zatvora. Nije važno što će se snjom dogoditi. Bez Lennyja, više ništa nijevažno. U svijetu više nema radosti za Grace,nema nade. Mogu me staviti iza brave. Mojje život već završio.

John Merrivale joj je ponovno priskočio upomoć i

natjerao je na razumno razmišljanje. Cijelije svijet optuživao Grace da ga je izdala, da je

189/788

s Lennyjem skovala zavjeru kako bi »ukrala«njegove dionice Quoruma, ali Johnova se lo-jalnost nije pokolebala. – To je greška,Grace, u redu? Greška. Ne znam zašto jeLenny to učinio, ali m-morao je imati svojerazloge.

– Znaš da te nikad ne bi pokušao prevariti,Johne. Niti jedno od nas dvoje to ne biučinilo.

– N-naravno da znam, dušo. Naravno.Kad je John čuo kakve savjete Kevin

McGuire da je Grace, primorao ju je da gaodmah otpusti.

– Ali Kevin je stari prijatelj – pobunila seGrace.

– Moguće. Ali govori besmislice. Da seizjasniš k-krivom, stvarno! To je ludilo.Moramo ti dovesti Franka Hammonda. On jenajbolji.

John je imao pravo, kao i obično. FrankHammond je poput uragana uletio u Gracein

190/788

život. Od trenutka kad ga je upoznala, Graceje osjećala kako joj se vraća nada. Počela jevidjeti svjetlo na kraju tunela. Ovdje je na-pokon njezin šampion, snažan muškarac,branitelj, netko tko joj vjeruje i borit će se zanju. Grace se bolje osjećala samo za-hvaljujući nazočnosti Franka Hammonda.

Plaho je pitala: – Što ćemo s jamčevinom?Mislite li da ima ikakvih izgleda...?

– Već sam podnio zahtjev. Saslušanje jesutra. Izvući ću vas odande.

– Jasno vam je da ja... ja nemam novca.Ne mogu vam platiti.

Grace je osjećala nelagodu, ali Frank Ham-mond se nije dao smesti.

– Zaboravite na to. Riješeno je. Sad želimda me slušate. Možete li to učiniti?

Grace je kimnula.– Zaboravite na optužbe protiv vas.

Zaboravite na suđenje, zaboravite što govore

191/788

ljudi ondje vani. Moj je posao sve torazriješiti. Razumijete?

– Razumijem. – On djeluje takoumirujuće. Osjećam se kao da razgovaram sLennyjem.

- Vaš je posao čvrsto se držati istine. Viniste ukrali nikakav novac. Lenny nije ukraonikakav novac. Činjenica da je doista nestaogolem novac znači da ga je netko ukrao. Bezobzira tko je ta osoba, smjestila je vama ivašemu mužu. Na tome će se temeljiti našaobrana.

– Ali tko bi to učinio?Frank Hammond se nasmiješio,

razotkrivši niz nepravilnih, požutjelih zubastarog čovjeka. Očito nije ništa od svojeg as-tronomskog honorara trošio u stomatološkojordinaciji.

– Tko bi ukrao sedamdeset milijardidolara? Devedeset devet posto Amerikanaca,kad bi mislili da će se nekažnjeno izvući.

192/788

– Onda dobro. Tko ih je ukrao?– Nemam pojma. Nije ni važno. Mi samo

moramo izazvati opravdanu sumnju. Javnitužitelj mora dokazati da ste vi i vaš mužodgovorni.

Grace je šutjela. Nakon nekoliko trenutakapostavila je pitanje: – Gospodine Hammond,vjerujete li da se moj muž ubio?

Frank Hammond je pogledao ravno u očisvoje klijentice. – Ne, gospođo Brookstein.Ne vjerujem.

Grace je od tog trenutka nadalje znala damože bezuvjetno vjerovati Franku Ham-mondu. Pobijedit će na sudu. Pobrinut će seda me oslobode. Kada to učini, otkrit ću tkoje ukrao taj novac i sprati ljagu s Lennyjevaimena.

193/788

9.

Grace Brookstein se poigravala s gumbimasvoje Chanelove jakne od buklea dok seporota vraćala u sudnicu 14. Bila je nervozna,ali ne zbog pravorijeka. Znala je da će je os-loboditi krivice. Frank Hammond joj je torekao.

– Samo čini točno ono što ti kažem, Grace,a ostalo prepusti meni. Porota će te oslobod-iti krivnje.

Kad je Frank govorio, bilo je kao da slušaglas proroka. Grace je doslovce slušalanjegove upute, čak i po pitanju odijevanja zasud.

– Nema potrebe da izgledaš skrušeno. Ne-dužna si. Želim da u tu sudnicu ulaziš

ponosno, visoko uzdignute glave. Zapamti,predstavljaš Lennyja, a ne samo sebe.

Lenny. Dragi Lenny. Gledaš li me, dušo?Ponosiš li se mnome?

Ne, Grace nije bila nervozna zbog pravor-ijeka. Nervozu je osjećala zbog onoga što ćese događati kad suđenje završi. Kako ćuotkriti tko je smjestio Lennyju? FBI je zasaduspio pronaći samo nekoliko milijuna nesta-log Quorumova novca. Ako oni ne mogupronaći taj novac, kakve nade ja imam? Alimorat će to učiniti. Mora sprati ljagu sLennyjeva imena. Lennyja nema već šest

mjeseci. Već je prosinac, gotovo Božić. Mojprvi udovički Božić. Unatoč tome što je bioŽidov, Lenny je uvijek obožavao Božić,darivanja, zabave. Imao je tako velikodušnunarav.

Sučev se glas činio dalekim, nestvarnim.Obratio se predsjedniku porote.

– Jeste li donijeli pravorijek?

195/788

Božić ću vjerojatno provesti sMerrivaleima.

Božić je vrijeme za obitelj, ali Grace suružno iznevjerile obje njezine sestre. Nitijedna nije nazvala niti je posjetila otkako suje uhitili. Grace se djelomično nadala, djelo-mično je očekivala da će ih vidjeti međugledateljima kad suđenje počne, ali Connie iHonor isticale su se svojom odsutnošću.

Kad me proglase nedužnom, sigurno ćemi se vratiti. Tada ću im oprostiti. Trebat ćemi njihova podrška ako kanim sve to razjas-niti. Ako kanim otkriti tko je doista ukraotaj novac. Tko je smjestio mojem voljenomLennyju.

Predsjednik porote je pogledao Grace inasmiješio se. I Grace se njemu nasmiješila.Doimao se kao drag čovjek.

– Što ste odlučili kad je riječ o optužbi zaprijevaru osiguranja?

– Kriva je.

196/788

Javni tužitelj Angelo Michele šakom jeudario po zraku. Znači, nije postojala nikak-va strategija. Veliki je Frank Hammond jed-nostavno uprskao. Ipak nije nepobjediv.

Grace je počela osjećati kako se u njoj budipanika. Pogledala je Franka Hammonda, alion je netremice zurio u suca.

– A po pitanju optužbe za pranje novca?– Kriva je.Ne! Nisam kriva. Ovo je greška! Učinila

sam sve što mi je Frank rekao.– Po pitanju optužbe za krivokletstvo... in-

ternetske prijevare... poštanske prijevare...Riječi su probadale Grace poput oštrica.– Kriva je... kriva je... kriva je.– Ovo je pogrešno! Molim vas, časni sude.

Sve je to greška. Ja sam nedužna, kao i mojmuž! Netko nam je smjestio!

Podrugljivi povici iz prostora za gledateljebili su tako zaglušujući da je Grace jedva čulavlastite riječi. Potrajalo je cijelu minutu dok

197/788

sudac nije uspostavio red. Kad mu je to us-pjelo, okrenuo se prema Grace s izrazomhladnoga gnjeva.

– Grace Brookstein. Vi i vaš muž opljačkaliste od svojih investitora gotovo nezamislivnovčani iznos. Vaši su postupci izazvaligoleme ljudske patnje. Ipak, ni u jednomtrenutku niste pokazali ni mrvicu kajanja.Čini se da ste zauzeli stav da se na vas neodnose zakoni ove velike nacije jer imateprivilegirani položaj u društvu. Odnose se.

Gledatelji su zaurlali od odobravanja.Grace je čula prigušeno klicanje mnoštva ok-upljenog vani gdje su ljudi gledali suđenje naposebno postavljenim ekranima.

– Vaša odluka da u ovoj sudnici izjavite daniste krivi, a znali ste koliko dokaza imaprotiv vas, pojačava ionako grozan zločin.Upravo je to posvemašnje zanemarivanje za-kona, kao i patnji vaših žrtava, potaknulomoju odluku o izricanju

198/788

kazne. Nimalo ne sumnjam da je vašenijekanje bilo kakvog znanja o poslovnimpothvatima vašeg muža čista laž, laž koju stebesramno ponavljali pred ovim sudom i predorganima zakona i reda koji nastoje vratitidugove žrtvama vašeg muža. Zbog toga sekanim pobrinuti da vi ostatak svojeg životaprovedete lišeni slobode.

Sudac je i dalje govorio, izričući presudu,ali Grace ga više nije čula. Što se, dovraga,dogodilo? Što je pošlo po zlu?

Frank Hammond je sjedio kraj nje nagnutpreko stola, držeći glavu u rukama.

Kad je osjetila kako je ruka sudskog polica-jca steže oko nadlaktice, Grace je pogledalaJohna Merrivalea. Ustima je oblikovao riječi»ne brini«, ali je njegovo zaprepašteno licesve govorilo. Čak je i Caroline, koja je bilahladna i nije joj pružala podršku tijekomsuđenja, izgledala šokirano.

199/788

Grace je osjećala mučninu, ne radi sebe,već radi Lennyja.

Iznevjerila sam ga. Izdala sam ga.Kako ću sad uspjeti dokazati njegovu

nevinost?

Na stubama ispred zgrade suda rulja je ok-ružila Angela Michelea. Gomile ljudi natiski-vale su se oko njega kako bi mu stisnuli rukui tapšali ga po leđima. Osvetio ih je, osvetioje New York, osvetio je siromašne, lišeneimovine, beskućnike, osvetio je sve žrtvenezasitnosti i pohlepe bračnog paraBrookstein.

Jedan je izvjestitelj povukao ustranuHarryja Baina. – Pogledaj Michelea.Obožavaju ga. Kao da se Joe DiMaggio vratioiz mrtvih ili tako nešto. Čovjek je rock-zvijezda.

– On je više od toga – reče Harry Bain. –On je junak.

200/788

Za Angela Michelea predstava je završila.No za Harryja Baina i Gavina Williamsa tekje počela. Još uvijek moraju pronaći novac.

201/788

10.

Osuda Grace Brookstein i doživotni zatvor –kumulativna kazna za svih pet optužbi iznosiviše od sto godina zatvora – bila je glavnavijest u svim medijima diljem svijeta. Graceviše nije bila žena, osoba s mislima, nadama ižaljenjima. Postala je simbol svega što jepohlepno, korumpirano i trulo u Americi,sila zla koje su zemlju dovele na rub ekonom-ske propasti i izazvale tako mnogo patnje itjeskobe. Kad su Grace odveli iz sudnice kakobi čekala prijevoz do Popravne ustanove zažene Bedford Hills, gurala ju je i rugala joj sekrvožedna rulja. Jedna joj je žena uspjelaogrepsti lice, umjetnim noktom nalik pandžizasjekavši Graceinu kožu. Slike Grace Brook-stein kako pokriva svoj okrvavljeni obraz dok

je guraju u policijski kombi preplavile suAmeriku. Moćnici su doista pali.

Nakon što je sama provela zastrašujućunoć u ćeliji, Grace su u pet ujutro dopustilijedan telefonski poziv. Instinktivno je pose-gnula za svojom obitelji.

– Gracie? – Honorin je glas zvučaopospano. – Jesi li to ti?

Hvala Bogu. Kod kuće je. Grace je moglazaplakati od olakšanja.

– Da, ja sam. O, Honor, užasno je. Neznam što se dogodilo. Moj mi je odvjetnikrekao da će biti u redu, ali...

– Gdje si sada?– U zatvoru. Još sam u New Yorku, ali... ne

znam gdje točno. Grozno je. Sutra će me pre-baciti. Negdje blizu tebe. Bedford, mislim?Možda će tamo biti bolje. Ali, Honor, morašmi pomoći.

203/788

Uslijedila je duga tišina. Na koncu jeHonor rekla: – Ne vidim kako bih mogla,Gracie. Proglasili su te krivom na sudu.

– Znam, ali...– I nisi baš ni samoj sebi pomagala

tijekom suđenja. Tvoja odjeća. Gdje ti je bilapamet?

– Frank Hammond mi je rekao neka setako odijevam!

– Vidiš, ti opet po starom. Connie je imalapravo.

– Kako to misliš? – Grace je bila na rubusuza. – U čemu je Connie imala pravo?

– U vezi s tobom. Slušaj samu sebe, Grace:»Lenny mi je rekao. Moj odvjetnik mi jerekao. John mi je rekao.« Kad ćeš početipreuzimati odgovornost za vlastite postupke?Za vlastiti život? Više nisi tatina malenaprinceza, Gracie. Ne možeš i dalje očekivatida ćemo ja i Connie sve popraviti za tebe.

204/788

Grace se ugrizla za usnu tako da joj je po-tekla krv. Tako je očajnički trebala podrškusvoje sestre, a Honor joj je samo željelaodržati predavanje. Očito se i Connie takoosjećala.

– Molim te, Honor! Ne znam kome bih seobratila. Ne bi li mogla pitati Jacka? On jesenator, sigurno ima nekakvog utjecaja. Sveje ovo užasna greška. Nisam ukrala nikakavnovac. A Lenny nikad ne bi...

– Žao mi je, Grace. Jack se nikako ne možeuplitati. Ovakav bi nas skandal mogaouništiti.

– Uništiti vas? Honor, strpat će me u zat-vor! Lenny je mrtav, optužen za zločin za kojiznaš da ga nije počinio.

– Ja to ne znam, Grace. Za Boga miloga,probudi se! Novac nije jednostavno ispario.Jasno da ga je Lenny uzeo. On ga je uzeo, atebe je ostavio s torbom u rukama.

205/788

Riječi su bile poput noža zabijenog uGraceino srce. Dovoljno je teško da neznanciLennyja smatraju lopovom. Ali Honor ga jepoznavala. Poznavala ga je. Kako uopćemože vjerovati u tako nešto?

Honor je svoje sljedeće riječi izgovorilahladnom konačnošću. – Sama si prostrlasvoj krevet, Gracie. Žao mi je. – Veza seprekinula.

Tebi je žao?I meni je žao.Zbogom, Honor.

Vožnja zatvorskim kombijem do BedfordHillsa bila je duga i neudobna. U kombiju jebilo ledeno hladno i zaudaralo je, a žene un-utra stisnule su se jedna uz drugu kako bi sezagrijale. Grace je gledala njihova lica. Težene nisu imale ništa zajedničko s njom.Neke su bile prestrašene. Neke prkosne.Neke su očajavale. Ali svima su izmučene

206/788

crte lica ukazivale na siromaštvo i iscrpljen-ost. Grace su promatrale s otvorenom,ubojitom mržnjom.

Grace je zatvorila oči. Imala je devet god-ina i nalazila se u East Hamptonu sa svojimocem. Bio je Badnjak i Cooper Knowles ju jepodigao na svoja ramena kako bi stavilazvijezdu na vrh božićnog drvca.

– Možeš ti to, Grace. Samo se još maloispruži!

Bila je na povišenju, u dobi od petnaestgodina, okružena prijateljicama s gim-nastike. Suci su joj stavljali zlatnu medaljuoko vrata. Grace je u mnoštvu pogledomtražila majčino lice, ali nije bila ondje. Trenerjoj je rekao: – Zaboravi, Grace. Ako želiš bitipobjednica, moraš pobjeđivati za sebe, ne zadruge.

Bila je njezina prva bračna noć. Lenny jevodio ljubav s njom, polako, nježno. – Skrbitću za tebe, Grace. Više nikad nećeš morati

207/788

brinuti zbog nečega. – A Grace je odgovorila:– Volim te, Lenny. Tako sam sretna.

– Van!Čuvarica je grubo zgrabila Grace za nad-

lakticu. Grace nije čak ni opazila da se kombizaustavio. Nekoliko trenutaka kasnijedrhturila je u pustom dvorištu, zajedno sdrugim kažnjenicama. Bilo je kasno poslije-podne, već se smračilo, a na tlu je bilosnijega. Ispred Grace nalazila se dep-rimirajuća siva kamena zgrada. Iza nje, te snjezine lijeve i desne strane, protezali su senizovi ograda od bodljikave žice, pružajući seprema purpurnom nebu. Grace se posramilakad je shvatila da plače.

– Dobro došle u Bedford Hills, moje dame.Uživajte u boravku.

***

208/788

Prošla su tri sata prije nego je Grace stiglado ćelije što ju je trebala dijeliti s druge dviježene. Tada je već znala da u Bedford Hillsuneće preživjeti ni tjedan dana, a kamoli os-tatak svojeg života.

Moram izići odavde! Moram doprijeti doJohna Merrivalea. John će me izvući.

Liječnički je pregled bio najgori. Brutalno,ponižavajuće iskustvo, osmišljeno s ciljem dakažnjenicama oduzme svako ljudsko dosto-janstvo. Djelovalo je. Grace se morala posverazodjenuti u prostoriji punoj ljudi. Zatvor-ski je liječnik uvukao spekulum u njezinu va-ginu i uzeo bris za Papa-test. Zatim se Gracemorala sagnuti, a prst u gumenoj rukavici če-prkao je po njezinom anusu, navodno tražećiskrivenu drogu. Bolno su joj potezali stidnedlake dok su tražili uši. Tijekom cijelog pos-tupka zatvorski stražari obaju spolova smijalisu se i stavljali odvratne, vulgarne

209/788

primjedbe. Grace se osjećala kao da su jesilovali.

Nakon toga odveli su je s ostalima, poputkrda životinja, pod mlaki tuš i rekli joj da seopere antiseptičnim sapunom od kojeg ju jepekla koža. Potom je, još uvijek naga, stajalau redu kako bi joj posve ošišali dugu kosu.Šišanje je trajalo punih petnaest sekundi, alije ipak bilo potresno iskustvo, oduzevšiGrace njezinu ženstvenost, cjelokupni iden-titet žene. Grace više nikad nije vidjelavlastitu odjeću. Nestala je, zajedno sa svimdrugim obilježjima osobe kakva je bila izvanzatvora. Uzeli su čak i njezin vjenčani prsten,grubo ga strgnuvši s njezina prsta. Umjestosvoje odjeće, Grace je dobila troje gaćice,grudnjak koji joj nije odgovarao i hrapavunarančastu zatvorsku odoru, dva brojapreveliku.

– Ovamo.

210/788

Krupna zatvorska čuvarica otvorila je vratajedne ćelije i gurnula Grace unutra. Dviježene latinskog porijekla ležale su na leža-jevima u tmurnoj kutiji veličine četiri za dva ipol metra. Nešto su na španjolskom progun-đale jedna drugoj kad je Grace nesigurnoušla, ali su je inače ignorirale.

Skupivši hrabrost, Grace se okrenulačuvarici. – Došlo je do greške. Željela bihvidjeti upravitelja, molim vas. Mislim da sume doveli u pogrešnu ustanovu.

– Ma je li?– Da. Ovo je zatvor s maksimalnim osigur-

anjem. Ja sam osuđena za prijevaru, a ne zaumorstvo. Ne pripadam ovamo.

Žene latinskog porijekla raširile su oči. Noako je čuvarica bila šokirana, nije topokazala. – Ujutro možeš vidjeti upravitelja.Sad spavaj. – Vrata ćelije su se zatvorila.

Grace se ispružila na ležaju. Nije moglaspavati. Misli su joj letjele glavom.

211/788

Ujutro ću vidjeti upravitelja. Preselit ćeme u bolji zatvor. To je prvi korak. Onda ćumoći nazvati Johna Merrivalea i započeti spripremanjem žalbe.

Zapravo je odmah trebala nazvati Johna.Nije razumjela kakav ju je glupi, djetinjastiporiv naveo da se obrati Honor. Teško jepriznati da ne može vjerovati vlastitoj ob-itelji, ali to je stvarnost. Grace se morala stim suočiti.

Lenny je na Johna gledao kao na brata.John je sad moja obitelj. On je sve što imam.

Angažiranje Franka Hammonda očito jebila golema greška. Ali Grace nije mogla zato kriviti Johna. Sada treba krenuti naprijed.

Sutra. Situacija će sutra biti bolja.

Frank Hammond je sam sjedio u svojemautomobilu na praznom parkiralištu. Gledaoje kako mu se kroza sjenke približavapoznata figura njegova klijenta. Čovjek se

212/788

svakih nekoliko sekundi nervozno osvrtaopreko ramena, bojeći se da ga netko nepromatra.

Veliki je Frank pomislio: Izgleda tako pat-etično. Tako slabo. Poput srne zaslijepljenefarovima. Nitko ne bi posumnjao da bitakav čovjek mogao počiniti nešto ovakosmiono. Valjda mu je zato i uspjelo.

Čovjek je ušao u automobil i gurnuokomad papira u ruke Franku Hammondu.

– Što je to?– Potvrda. Novac je prebačen prije sat

vremena.– Na moj inozemni račun?– Naravno. Baš kako smo se dogovorili.– Hvala vam.Dvadeset pet milijuna dolara. To je

mnogo novca. No je li dovoljno? Nakon što jejavno zajebao obranu Grace Brookstein,ugled Franka Hammonda je uništen. Možda

213/788

ga više nikad nitko neće angažirati. Ipak,prekasno je za žaljenje.

– Nadam se da ste zadovoljni obavljenimposlom?

Njegov se klijent nasmiješio. – Veomazadovoljan. Posve vam je vjerovala.

– Onda je naš posao završen.Frank Hammond je upalio motor. Njegov

mu je klijent stavio ruku na podlakticu.– Nema nikakvih osnova za žalbu, zar ne?– Baš nikakvih. Osim, naravno, ako FBI ne

pronađe nestali novac. Ali to se neće dogod-iti, nije li tako, Johne?

– Ne. Neće. N-ne u ovom životu.John Merrivale si je dopustio osmijeh.

Zatim je izišao iz automobila i bezglasnonestao u sjenkama.

Upravitelj James McIntosh bio je zaintri-giran. Poput svih ostalih u zemlji, znao je tkoje Grace Brookstein. Ona je žena koja je

214/788

svojemu mužu pomogla pronevjeriti mili-jarde dolara, a zatim se na suđenju neob-jašnjivo pojavila kao Marija Antoaneta, dod-atno razjarivši osvetoljubivu američkujavnost.

Upravitelj McIntosh je umoran, razočaranmuškarac ranih pedesetih godina, pro-rijeđene sive kose i tankih brkova iste boje.Inteligentan je i nije posve bezosjećajan,mada Grace Brookstein ničim nije inspiriralanjegovu osjećajnost. Većina žena koje za-vršavaju u Bedford Hillsu vodile su životeravno iz Dickensovih romana. Očevi su ihsilovali, muževi premlaćivali, primoravanesu na prostituciju i drogiranje još u svojimtinejdžerskim godinama, te mnoge nikadnisu ni imale priliku živjeti normalnim civil-iziranim životom.

Grace Brookstein je drukčija. Grace Brook-stein je sve imala, ali je ipak željela više.

215/788

Upravitelj McIntosh nema razumijevanja zatakvu pohlepu.

James Ian McIntosh zaposlio se u zatvor-skom sustavu jer je iskreno vjerovao da možečiniti dobro. Da može unijeti neke promjene.Kakav vic! Nakon osam godina u BedfordHillsu njegovi su ciljevi postali skromniji:dočekati umirovljenje uz zadržavanje zdra-vog razuma i mirovine.

James McIntosh nije želio Grace Brook-stein u Bedford Hillsu. Prepirao se s nad-ređenima o tome.

– Daj, Bille, poštedi me. Ona je iz otmjenihkrugova. Osim toga, samom svojom pojavompotiče na nerede. Pola mojih zatvorenica imačlanove obitelji koji su ostali bez posla kad jeQuorum propao. A druga je polovica mrzi jerje bogata i bijela i jer je na suđenju nosilaonaj prokleti kaput od nerca.

216/788

No nije koristilo. Upravo zato što je Gracetako omražena poslali su je u Bedford Hills.Nigdje drugdje ne bi bila zaštićena.

Sada, a nisu još prošla ni dvadeset četirisata od izricanja presude, ona već stvara ne-volje, zahtijeva razgovor s njim kao da je ovoneka vrsta hotela što ga on vodi. U čemu jeproblem, gospođo Brookstein? Plahte nisudovoljno mekane za vas? Šampanjac dobro-došlice nije prikladno rashlađen?

Gestom je pokazao Grace neka sjedne.– Željeli ste me vidjeti?– Da. – Grace je izdahnula, silom

izbacujući stres iz svojega tijela. Lijepo jesjediti u uredu, razgovarati s obrazovanim,civiliziranim čovjekom. Upravitelj napisaćem stolu ima fotografije svoje obitelji.To joj se činilo kao sićušna, silno potrebnadoza stvarnosti. – Hvala vam što ste meprimili, upravitelju McIntosh. Čini se da jedošlo do greške.

217/788

Upravitelj uzdigne obrvu.– Doista?– Pa... da. Vidite, ovo je ustanova s mak-

simalnim osiguranjem.– Je li? Nisam primijetio.Grace proguta slinu. Odjednom je osjećala

nervozu. Smije li se s njom, ili njoj?Ovo je moja prilika da objasnim. Ne

smijem je uprskati.– Moj zločin... zločin za koji sam os-

uđena... nije nasilan – počela je. – Želim reći,nedužna sam, upravitelju. Zapravo nisamučinila ono što su rekli da jesam. Ali nisamzato ovdje.

Upravitelj McIntosh je pomislio: Hvalanebesima na malenim milostima. Da jedobio dolar za svaku zatvorenicu koja jesjedila pred njim i tvrdila da je nedužna,odavno bi se mogao povući u Malibu Beach.Grace je i dalje govorila.

218/788

– Stvar je u tome, čak i da sam to učinila,ne vjerujem... pokušavam reći da ne pri-padam ovamo.

– Posve se slažem s vama.Grace je obuzelo ushićenje. Hvala Bogu!

On je razuman čovjek. Razriješit će ovuzbrku, preseliti me iz ove stočne farme.

– Nažalost, moji nadređeni misle drukčije.Vidite, smatraju da je država odgovorna imora se pobrinuti da vas ne linčuju. Boje seda bi druge zatvorenice mogle poželjeti, o, neznam... premlatiti vas metalnom šipkom. Ilivas zadaviti plahtama. Zaliti vam licekiselinom dok spavate, možda? Nešto tenaravi.

Grace je problijedjela. Osjetila je kako jojse strah razlijeva utrobom. Upravitelj McIn-tosh je nastavio.

– Moji šefovi iz nekog razloga vjeruju davam u Bedfordu prijeti manja opasnost odfizičkog nasilja nego bilo gdje drugdje.

219/788

Pogrešno mišljenje, rekao bih. Ali recite mi,Grace, što predlažete da učinimo po tompitanju?

Grace nije mogla govoriti.– Možda bi ponovno razmislili o svojoj od-

luci ako vam ovdje doista netko naudi? Mis-lite li da je to moguće?

Upravitelj McIntosh pogledao je Grace uoči. Tada je postala sigurna.

Pokušat će me ubiti. A njemu je to posvesvejedno. Mrzi me jednako kao i ostali.

– Preselit ću vas u drugo krilo. Morat ćetemi javiti je li vaša nova ćelija više po vašemukusu. Sad, ako biste me ispričali...

Čuvar je odveo Grace.

Graceine nove cimerice u ćeliji bile su de-vedesetak kilograma teška crnkinja CoraBudds, koja je dilala kokain, i vitka, zgodnabrineta ranih tridesetih godina. Brineta sezvala Karen Willis.

220/788

Čuvar je rekao Grace da je Karen pucala usestrina momka i ubila ga. – Obje su dobiledoživotnu. Kao i ti. Imat ćete mnogovremena za upoznavanje. – Značajno senasmiješio. Grace se pitala je li to nekakvaseksualna aluzija, ali se previše bojala neštoreći. Ne smijem se boriti protiv sjenki. Sig-urno je mit da su sve kažnjenice lezbijke.

Grace je oprezno pogledavala Karen iCoru, te se bez riječi popela na svoj ležaj.

Upravitelj McIntosh me ovamo poslao zakaznu. Ove bi žene mogle biti nasilne. Moglebi me pokušati ozlijediti. Moram biti naoprezu.

Cora Budds je podigla svoje krupno tijelo svlastitog ležaja i sjela kraj Grace. – Kako sezoveš, dušo? – Zaudarala je po lošem zadahui znoju. Grace je instinktivno ustuknula.

– Grace. Zovem se Grace.

221/788

Iz nekog se razloga Cori Budds to činilo za-bavnim. – Grace. Čudesna Grace! – hihotalase. – Zašto si ovdje, Čudesna Grace?

– Ovaj... zbog prijevare – šapne Grace. Jošuvijek joj se činilo čudnim i sramotnim izgo-varati tu riječ. – Ali to je greška. Nedužnasam.

Cora se glasnije nasmijala. – Prijevara, eh?Čuješ li to, Karen? Dobile smo nedužnuvaralicu. Napredujemo u svijetu! – Odjed-nom je smijeh zamro na Corinim usnama. –Hej, čekaj malo. Kako si ono rekla da sezoveš?

– Grace.– Grace tko?Grace je oklijevala. Grace tko? Dobro pit-

anje. Cijela je ova situacija tako nestvarna dajoj se činilo da je već izgubila svoj identitet.Tko sam ja? Više ne znam. Na koncu jerekla: – Brookstein. Zovem se Grace Brook-stein. Ja...

222/788

Grace nije imala vremena ustuknuti. Cor-ina ju je šaka tako snažno tresnula u lice daje čula kako joj nos puca.

– Kučko! – vikala je Cora. Opet je udarilaGrace. Krv je šikljala na sve strane. KarenWillis je nastavila čitati knjigu kao da seništa nije dogodilo.

– Ti si kučka koja je ukrala sav onaj novac!– Ne! – jedva je izustila Grace. – Nisam...– Moj je brat ostao bez posla zbog tebe. Svi

oni stari ljudi završili su na ulicama dok ste itvoj stari jeli kavijar? Trebala bi se sramiti.Natjerat ću te da poželiš da se nikad nisirodila, Grace Brookstein.

Grace je držala svoj nos. Plačnim je glasomrekla: – Molim te. Nisam ukrala nikakavnovac.

Cora Budds ju je zgrabila za narančastu za-tvorsku košulju i povukla je na noge. Jednomje rukom tresnula Graceinim leđima o zid,podigavši je tako lako kao da je krpena lutka.

223/788

– Da nisi zucnula! Da mi se nisi obratila,bogata bijela kučko! – Sa svakom je riječiCora udarala Graceinom glavom o zid,naglašavajući ono što je govorila. Topla jekrv tekla po Graceinoj kratkoj kosi. Počela jegubiti svijest.

Karen Willis je rekla glasom kao da sedosađuje: – Ohladi malo, Cora. Denny će tečuti.

– Misliš da me briga?I doista, nekoliko sekundi kasnije otvorila

su se vrata ćelije. Hannah Denzel, među za-tvorenicama poznata kao »Denny« (izmeđuostaloga), po rangu je najviša čuvarica u A-krilu. Niska, zdepasta bjelkinja gustihčupavih obrva i jedva zamjetljivih brčića,uživala je u svojem autoritetu i trudila seživot kažnjenica učiniti što je moguće jad-nijim i ponižavajućim. Promotrila je prizorpred sobom. Grace Brookstein nemoćno jeležala na podu u lokvi krvi. Cora Budds je

224/788

stajala nad njom kao King Kong nad FayWray, ali bez nježnosti koju je majmunpokazivao. Grace je bila pri svijesti, ali jedva,mrmljajući nešto nesuvislo.

Denny reče: – Želim da se ovaj neredpočisti.

Cora Budds slegne ramenima. – Recitenjoj. To nije moja krv.

– Dobro. Neka ona to učini. Ali pobrini seda počisti. Vratit ću se za sat vremena.

Grace je te noći ležala budna, ukočena odstraha, čekajući da Cora Budds zaspi.

Ranije je počistila vlastitu krv s poda,vukući se na rukama i koljenima dok je Coragledala, a Karen čitala knjigu. Denny se vrat-ila nakon sat vremena, kratko kimnula i pre-pustila Grace njezinoj sudbini. Grace seskutrila na svojem ležaju, čekajući da Coraponovno krene u napad, ali ništa se nije do-godilo. Na neki je način željela da je

225/788

napadne. Ništa nije gore od čekanja, mučnogužasa iščekivanja. Na koncu su se vrata ćelijeotvorila, dvadeset minuta prije gašenjasvjetla, i Grace je pozvana k zatvorskomliječniku. Nakon površnog čišćenja rane,stavili su joj šest šavova na posjekotinu naglavi i nimalo učinkovit flaster da joj držislomljeni nos, te je poslali ravno natrag Cori.

Grace je čvrsto stisnula pokrivač oko sebe.Prošlo je mnogo vremena otkako se nije mo-lila, ali je čvrsto zatvorila oči i svoje srce ot-vorila nebesima.

Pomogni mi, Bože! Molim te, pomogni mi.Okružena sam neprijateljima. Nije to samoCora. Svi me mrze, druge zatvorenice,čuvari, upravitelj McIntosh, oni ljudi ispredzgrade suda. Čak me i moja vlastita obiteljnapustila. Ne tražim ništa za sebe, Gospode.Svejedno mi je što će biti sa mnom. Ali akoja umrem, tko će sprati ljagu s Lennyjevaimena? Tko će otkriti istinu?

226/788

Grace je nastojala unijeti nekakav smisaou sve to. No svaki put kad bi našla djelićslagalice, drugi bi joj djelići pobjegli.

Glas Franka Hammonda. – Netko jesmjestio Lennyju. – Ali tko, i zašto?

Zašto me Lenny učinio partnericom uQuorumu i izbacio Johna?

Gdje su sad Quorumove milijarde?Bolovi što joj ih je nanijela Corina šaka

nisu bili ništa u usporedbi s bolom Graceineunutarnje muke. Boravak ovdje, na ovomgroznom mjestu, doimao se poput ružnogsna. Ali nije san. To je stvarnost.

Možda je moj prijašnji život bio san? Ja iLenny, naša sreća, naši prijatelji, naš život.Je li sve to bila tlapnja? Je li sve izgrađenona lažima?

U tome je bila najveća ironija. Grace jeobilježena kao prevarantica i lažljivica. Alinije Grace lagala. Svi ostali su lagali: njezinesestre, njezini prijatelji, svi ljudi koji su jeli

227/788

za njezinim i Lennyjevim stolom, koji su ihtapšali po leđima u dobrim vremenima,pružali im ruke, natjecali se tko će prije odatipoštovanje kralju. Njihova naklonost, nji-hova lojalnost, to su bile laži. Gdje su sada tiljudi?

Nestali su, svi. Odnio ih je vjetar. Isparilisu, baš kao i nestale Quorumove milijarde.

Svi osim Johna Merrivalea.Dragi John.

***

Grace se probudila vrišteći. Krane Willisjoj je rukom pokrila usta.

– Šššš. Probudit ćeš Coru.Grace se tresla. Njezine su plahte bile

natopljene znojem. Imala je noćnu moru.Počela je kao predivan san. Hodala je premaoltaru u crkvi na Nantucketu, a vodio ju jeMichael Gray. Lenny je čekao kraj oltara,

228/788

leđima okrenut prema njoj. John Merrivaleje bio ondje, nasmiješen, nervozan. Svuda jebilo bijelih ruža. Zbor je pjevao »Panis An-gelicus«. Kad je Grace stigla bliže oltaru,postala je svjesna čudnog vonja. Neštokemijsko kao... formaldehid. Lenny seokrenuo. Odjednom je njegovo lice počelonestajati, rastapajući se poput lutkine glave upećnici. Njegov se trup počeo nadimati dokse nije probio kroz košulju, kože sablasnobijele i naježene. Tada se grozno truplopočelo raspadati, ud po ud. Grace je otvorilausta da bi vrisnula, ali su bila puna vode.Ogromni valovi morske vode poplavili sucrkvu, pomeli goste na vjenčanju, uništili svena svojem putu, ulazili u Graceina pluća,gušeći je. Utapa se! Ne može disati!

– Probudit ćeš Coru.Potrajalo je nekoliko sekundi dok Grace

nije shvatila da je Karen stvarna.

229/788

– Naljuti se kad joj netko ometa san. Ne biti se svidjela Cora kad je bijesna.

Nakon onoga što se ranije dogodilo,Karenina je tvrdnja bila tako smiješna da seGrace nasmijala. Zatim se smijeh pretvorio uplač. Uskoro je Grace jecala u Kareninuzagrljaju, a sve patnje, užas i bol proteklihšest mjeseci istjecali su iz njezina tijela poputgnoja iz probušenog čira.

Na koncu Grace upita: – Zašto danasposlijepodne nisi nešto učinila?

– Nešto učinila? Po pitanju čega?– Po pitanju napada! Kad me Cora pok-

ušala ubiti.– Dušo, ono nije bilo ništa. Da te Cora

pokušala ubiti, sad bi bila mrtva.– Ali nisi se ni pomaknula. Samo si ondje

sjedila i pustila je da me napada.Karen uzdahne. – Dopusti da te nešto pit-

am, Grace. Želiš li preživjeti ovdje unutra?

230/788

Grace je razmislila o tome. Nije bila sig-urna. Na koncu je kimnula. Mora preživjeti.Radi Lennyja.

– U tom slučaju, nešto ti mora biti jasno.Nitko te neće spasiti. Ni ja, ni čuvari, ni tvojodvjetnik, ni tvoja mama. Nitko. Ovdje sisama, Grace. Moraš se naučiti oslanjati nasebe.

Grace se sjetila telefonskog razgovora sHonor.

Kad ćeš početi preuzimati odgovornost?Više nisi tatina malena princeza, Gracie. Nemožeš očekivati da ćemo ja i Connie svepopraviti.

Tada se sjetila Lennyja.Ja ću skrbiti za tebe, Grace. Više nikad

nećeš morati zbog nečega brinuti.– Savjet je besplatan – reče Karen i vrati

se na svoj ležaj. – No kad se sjetiš kamo sisakrila sav onaj novac, možda bi mi moglaposlati maleni dar zahvalnosti.

231/788

Grace je zaustila, namjeravajući ponovnotvrditi da je nedužna, ali se predomislila.Kakvog smisla ima? Ako joj vlastita obitelj nevjeruje, zašto bi joj itko drugi vjerovao?

– Svakako, Karen. Učinit ću to.

***

Grace je poslušala savjet. Iduća je dvatjedna držala glavu sagnutu, bila je pribrana,ali je misli i strahove zadržavala za sebe.Nitko mi neće pomoći. Prepuštena samsama sebi. Moram otkriti kako se ovdjepreživljava.

Grace je saznala da se Bedford Hillsu divediljem zemlje kao uzoru radi njegovih pro-gresivnih otvorenih programa čiji je cilj po-moći zatvorenicama koje imaju djecu. Odosamsto pedeset zatvorenica, više od sedam-deset posto su majke u tridesetim godinama.

232/788

Grace se zapanjila kad je saznala da je CoraBudds jedna od njih.

– Cora je mama?– Zašto izgledaš tako šokirano? – reče

Karen. – Cora ima troje djece. Njezinanajmlađa, Anna-May, rođena je ovdje. Bebaje stigla dva tjedna ranije. Sestra Bernadetteju je porodila na podu prenatalnog centra.

Grace je jednom pročitala članak o be-bama rođenima u zatvoru. Ili je čula nešto naradiju? Ovako ili onako, sjećala se koliko sezgražala nad tim sebičnim, zločinačkim ma-jkama. Ali to je bilo u drugom životu, udrugom vremenu. U ovom životu, Grace seuopće nije zgražala nad dječjim centrom uBedford Hillsu. Upravo suprotno, ondje suradile kažnjenice i lokalne rimokatoličke re-dovnice, pa je to bilo jedino svijetlo mjestonade u inače mučnom režimu zatvora. Gracebi silno voljela ondje dobiti posao, ali nisupostojali izgledi za to.

233/788

Karen joj je rekla: – Nova krv uvijek dobijenajgore poslove.

Grace su poslali raditi u poljima.Sam rad bio je užasno težak, cijepanje drva

za gradnju novih kokošinjaca, čišćenjekorova kako bi se raskrčilo zemljište. NoGrace je uništavalo radno vrijeme. »Dan«Bedford Hillsa nije imao nikakve veze sasvjetlom ili mrakom, kao ni s ritmomvanjskog svijeta. Nakon gašenja svjetla u de-set i trideset uvečer, zatvorenice su moglespavati samo četiri sata prije nego bi sesvjetlo ponovno upalilo u dva i tridesetujutro. Palilo se zato da one koje rade u poljumogu pojesti doručak i do četiri izići nastrašnu hladnoću i početi s radom. »Ručak«se posluživao u zajedničkoj kantini u devet itrideset. Večera je bila u dva sata poslije-podne, osam i pol dugih sati prije gašenjasvjetla. Grace se osjećala kao da stalno pati

234/788

od tegoba izazvanih promjenom vremenskihzona, iscrpljena, ali nije mogla spavati.

– Naviknut ćeš se – rekla je Karen. Gracenije bila tako sigurna. Najgori dio od svegabila je usamljenost. Grace je često provodilacijele dane bez razgovora sa živom dušom,osim s Karen. Druge su zatvorenice imaleprijateljstva. Grace je gledala kako se žene skojima je radila oslanjaju jedna na drugu.Tijekom pauza razgovarale su o svojoj djeci,muževima ili žalbama na prizivnom sudu. Alinitko nije razgovarao s Grace.

– Ti si iz drugog svijeta – rekla joj je Kar-en. – Nisi jedna od nas. Osim toga, znaš,misle da ste ti i tvoj stari krali od ljudi poputnas. Zato ima mnogo gnjeva. Proći će.

– Ali ti nisi gnjevna – primijetila je Grace.Karen je slegnula ramenima. – Odavno

sam potrošila sav svoj gnjev. Osim toga, tkozna? Možda si stvarno nedužna? Bez uvrede,

235/788

ali meni se ne činiš kao neki vrhunski zločin-ački um.

Graceine su se oči ispunile suzama zahval-nosti. Ona mi vjeruje. Netko mi vjeruje.

Držala se Kareninih riječi kao pojasa zaspašavanje.

- Brookstein. Imaš posjet.– Ja? – Grace se vraćala iz kokošinjca. Bila

su dva dana nakon Božića i preko noći je pa-lo mnogo snijega. Graceine su ruke bile cr-vene od hladnoće, a dah se pred njompretvarao u oblačiće pare.

– Ne vidim da ovdje imamo još nekuBrookstein. Vrijeme posjeta je gotovo za-vršilo, pa je bolje da što prije uđeš, inače jenećeš vidjeti.

Nju? Grace se pitala tko bi to mogao biti.Honor. Ili možda Connie. Shvatile su da subile previše oštre prema njoj. Pomoći će mipodnijeti žalbu na prizivni sud.

236/788

Čuvar ju je uveo u prostoriju za posjete.Ondje je za malenim drvenim stolom sjedilaCaroline Merrivale. U prevelikom kaputu odlisičjeg krzna, a dijamanti su joj blještali naprstima kao u Cruelle de Vil, doimala se ve-oma nelagodno i smiješno u tmurnoj malen-oj sobi, posjetiteljica iz drugog svijeta. Gracejoj je sjela sučelice.

– Caroline. Ovo je iznenađenje.Tijekom suđenja, dok je boravila kod Mer-

rivalea, Grace je osjećala kako u Caroline ras-te neprijateljstvo prema njoj. John, dragiJohn, bio je čvrsti oslonac od početka dokraja. No Caroline, koju je Grace nekoćsmatrala tako dobrom prijateljicom, gotovozamjenskom majkom, bila je rezervirana,katkad čak i okrutna, kao da uživa uGraceinoj patnji. Nije se trudila prikriti svojurazdraženost zbog neželjene pozornosti kojuje privlačila Graceina nazočnost u kući. – Toje nepodnošljivo, kao da živimo u kavezu u

237/788

zoološkom vrtu. Kad će sve to završiti? –Poštovanje što ga je nekoć ukazivala Gracekao Lennyjevoj ženi zamijenila je ohola hlad-noća. Grace se nastojala ne obazirati na to.Na kraju krajeva, da nije bilo Caroline iJohna, našla bi se na ulici. Ne bi imala ve-likog Franka Hammonda za branitelja. Ništane bi imala. No Carolineina ju je gorčina idalje boljela. Ona je posljednja osoba koju biGrace očekivala u Bedford Hillsu.

Caroline se osvrnula naokolo, poputnervozne osobe koja traži najbliži izlaz. – Nemogu dugo ostati.

– To je u redu. Lijepo je od tebe da siuopće došla. Je li John dobio moje pismo?

Grace je prije tjedan dana pisala Johnu ipitala ga koji će biti sljedeći koraci. Što bitrebala učiniti po pitanju žalbe, treba li an-gažirati novog odvjetnika, koliko će vremenaproći prije nego ponovno razmotre njezinslučaj i tako dalje. Još joj nije odgovorio.

238/788

– Dobio ga je, da.Tišina.– Bio je veoma zauzet, Grace. FBI još

uvijek traži nestali novac. John im pomažekako najbolje zna i može.

Grace je skrušeno kimnula. – Naravno.Razumijem. – Čekala je da Caroline još neštokaže, možda je pita kako se drži, ili treba lijoj štogod. Ali nije. Očajnički želeći produljitisusret, prvi s vanjskim svijetom nakon neko-liko tjedana, Grace je počela brbljati. – Nijeloše ovdje unutra. Želim reći, jasno da jeloše, ali čovjek se nastoji naviknuti. Najgoreje to kako su dani zamorni. Teško je na neštose usredotočiti. Neprestano razmišljam oLennyju. O tome kako se bilo što od ovogamoglo dogoditi. Želim reći, netko nam jesmjestio, to je očito. Ali nakon toga svepostaje prevelika zbrka. Nadam se da će se,kad John pokrene moju žalbu, vidjeti malo

239/788

svjetla na kraju tunela. Ali trenutno je posvemračno. Osjećam se izgubljeno.

– Grace, neće biti nikakve žalbe.Grace je trepnula, poput krtice na suncu. –

Kako molim?Carolinein je glas postao grub. – Rekla

sam da neće biti nikakve žalbe. Barem ne snašom pomoći, ili s našim novcem. Gledaj,John se držao uz tebe koliko god je mogao.Ali sad se morao suočiti s istinom. Svi smomorali.

– S istinom? Kako to misliš? Kakvomistinom? – Grace se tresla.

– Možeš prestati s glumljenjem maleneizgubljene djevojčice – obrecne se Caroline.– To kod mene ne prolazi. Lenny jeopljačkao svoje investitore i svoje partnere.Izdao je jadnog Johna. Oboje ste ga izdali.

– To nije istina! Caroline, moraš mivjerovati. Znam da je Lenny promijenio vlas-ničku strukturu, ali je istina da ne znam

240/788

zašto. Ali znam da nikad ne bi učinio neštočime bi namjerno povrijedio Johna.

– O, ma da, Grace! Što misliš, koliko suljudi glupi? Zašto ne bi bila iskrena i reklaFBI-u gdje je novac?

Ovo je noćna mora. Bolesna šala.– Ne znam gdje je novac. John to zna.

John mi vjeruje!– Ne – okrutno će Caroline. – Ne vjeruje

ti. Više ne. Više ne želi imati nikakve veze stobom. Danas sam došla ovamo kako bih tirekla da ga prestaneš kontaktirati. Nakonsvega što ste mu ti i Lenny učinili, svimanama, barem nam toliko duguješ.

Ustala je da pođe. Grace se borila protivporiva da joj se baci u zagrljaj i moli za mi-lost. Činilo joj se da joj je grlo promuklo odbezglasnog

vrištanja: Nemoj me ostaviti! Molim te!Nemoj mi oduzeti Johna. On je moja jedinanada! Međutim, držala je usta zatvorena,

241/788

bojeći se da vrištanje nikad neće prestati akoih otvori.

– Evo. – Caroline je u Graceinu šakugurnula maleni paketić dok je čuvar biookrenut leđima. – John je želio da ti dademovo, slaba, sentimentalna budala kakva jest.Rekla sam mu da ćeš imati slabe koristi odtoga dok ovdje truneš! – Okrutno se nasmi-jala. – No s obzirom da je ružan i meni nijeni od kakve koristi, valjda ga možeš uzeti. –Okrenula se na peti i izišla.

Grace je tupo slijedila čuvara natrag dosvoje ćelije. Paketić je gurnula u rukav idržala ga skrivenog dok se nije vratila naležaj. Ruke su joj drhtale dok ga je otvarala,pažljivo odmotavajući papir. John Merrivaleje bio posljednji pravi Gracein prijatelj. Mojjedini prijatelj. Bez obzira što se nalazi u tompaketiću, on je želio da ona to dobije.

Unutra se nalazio broš. Broš u oblikuleptira od stakla u duginim bojama. Graceine

242/788

su se oči napunile suzama. Lenny joj ga jekupio prošlog Božića na Key Westu, u nekomdućanu rabljene robe. Kad je policija zam-rznula Quorumovu imovinu, uzeli su i svuLennyjevu osobnu imovinu, uključujućiGracein nakit. Broš je zacijelo ostavljen jer jebezvrijedan. Ali za Grace ne bi mogao imativeću vrijednost ni da je od dijamanata.

To je posljednji komadić Lennyja. Posljed-nji simbol sreće, nade, svega što je zauvijekizgubila. To je njezina putovnica do slobode.

Vječne slobode.Nježno, s ljubavlju, Grace je oslobodila

iglu kopče i počela rezati svoja zapešća.

243/788

11.

Okruživala ju je blještava bijela svjetlost. Neona koja smiruje. Zasljepljujuća, ona bolnaod koje su je pekle oči, osvjetljavala je najm-račnije zakutke njezinog pamćenja tako da senije imala kamo sakriti.

Čula je glasove.Frank Hammond: »Netko je smjestio

Lennyju i tebe ostavio kao žrtvu. Netko tkoposjeduje unutrašnje informacije oQuorumu.«

John Merrivale: »Vjeruj Franku. Čini svešto ti k-kaže i bit će dobro. Ne b-brini zbogFBI-a; ja ću se njima p-pozabaviti.«

Svjetlost je nestala.

Upravitelj McIntosh osjećao je kako mukapljice znoja cure niz leđa dok je gledaoravnu zelenu crtu na monitoru.

Molim te, Bože, ostavi je na životu.Uspije li se Grace Brookstein ubiti dok je

on dežuran, njegova će karijera završiti. Moćiće se pozdraviti s mirovinom, povlačenjem,sa svime za što je tako marljivo radio protek-lih osam godina. Ništa neće vrijediti svanjegova postignuća, sve dobre namjere.James McIntosh je u tom trenutku mrzioGrace Brookstein više nego što je ikad mrzioneko drugo ljudsko biće.

Liječnici su primijenili elektrošokove naGraceino srce. Njezino je sićušno tijeloposkočilo s kreveta. Zelena je crta zatreperi-la, zatim je oživjela i pulsirala u sporom, aliravnomjernom ritmu.

– Vratila se.

245/788

Šef zatvorskog sustava države New Yorkprimio je poziv u svojem golf klubu.

– Trebao bih te otpustiti, James. Bez ikak-vih pitanja. Je li ti to jasno?

– Da, gospodine.– Kad bi se pročulo da smo Grace Brook-

stein omogućili pristup oštrom predmetu unjezinoj ćeliji...

– Znam, gospodine. Neće se ponoviti.– Prokleto točno da neće! I što je uopće

radila u A-krilu? Poslali smo je u BedfordHills kako bi bila zaštićena.

Upravitelj McIntosh potiskivao je svojurazdraženost. Grace Brookstein ne zaslužujenikakvu zaštitu. Čak i sad kad je u zatvoru,dobiva poseban tretman. To mu je bilo kaokost u grlu.

– Kad se oporavi, želim da se dvadeset če-tiri sata pazi na nju. Dobivat će psihoter-apiju, dobivat će pristojnu hranu. Na koji jeposao raspoređena?

246/788

Upravitelj McIntosh se pripremio. –Radila je na farmi, gospodine. Rane smjene.

– Što je radila? Jesi li jebeno poludio,James? Želim da se rasporedi u dječji centar,s redovnicama, čim se dovoljno oporavi.Capisce? Bez obzira što ti osobno misliš onjoj, želim da odsad nadalje hodaš po jajimakad je riječ o gospođi Brookstein. Jesam lidovoljno jasan?

– Da, gospodine. Kristalno jasan.

Grace se probudila u svijetu bolova.Zahvaćali su je u valovima.

Prvi je val bio fizički: pulsiranje u njezinimzapešćima, bolna suhoća u grlu, tupa bol uudovima. Osoba koja joj je stavila iglu u venuna ruci očito je to učinila u velikoj žurbi.Kamo god se Grace okrenula, osjećala jeoštru probadajuću bol u žili. Oko mjestauboda raširila se ružna modrica.

247/788

Drugi je val bio emocionalni: pokušala seubiti i nije uspjela. Nije u raju sa svojimvoljenim Lennyjem. Ovdje je, u BedfordHillsu, živi noćnu moru. Preplavila ju jedepresija.

No treći je val – mentalna tjeskoba –natjerao Grace da naglo sjedne na krevetu ičupa kosu dok nisu stigli liječnici i dali jojsedativ. Negdje duboko u njezinu nesvjes-nom umu, između smrti i života, tmine isvanuća, istina je iskočila i zgrabila je za vrat.U svojem je umu čula glas Caroline Mer-rivale, samodopadan i pakostan. Neće bitinikakve žalbe. John više ne želi imati nikak-ve veze s tobom.

Grace je tada pomislila: Ne, ne John. Riječje o tebi. Ti si ta koja više ne želi imatinikakve veze sa mnom. Ti si ga zatrovala.No sad je napokon shvatila. Caroline je samoglasnik.

248/788

To je bio John. Cijelo je vrijeme to bioJohn!

John je taj koji je izdao Lennyja. Izdao ihje oboje. Što je Grace više razmišljala o tome,sve je postajalo jasnije. John je jedina osobakoja je bila dovoljno blizu Lennyju da bimogla ukrasti novac. Kad je financijska poli-cija počela istraživati Quorum, zacijelo ga jeobuzela panika. Nekako je nagovorioLennyja da promijeni vlasničku strukturufonda tako da on, John, ne bude odgovorankad se otkrije da je novac nestao. Naravno,Lennyjeva iznenadna smrt zasigurno jedramatično povisila uloge. Uvijek je posto-jala mogućnost razotkrivanja, ali je topostalo neizbježno nakon Lennyjeva nest-anka. Quorumovi su investitori počeli tražitinatrag svoj novac i prijevara je otkrivena. Notada je već John lako mogao prebaciti krivicuna Grace. Sad je ona bila Lennyjeva partner-ica, a ne on. Još bolje, Grace mu je vjerovala.

249/788

Pobrinuo se da bude tako. Kad su je svi ostalinapustili, John Merrivale je ostao uz nju. Nezato jer mu je bilo stalo do mene. Zato jer ježelio imati kontrolu nad cijelim slučajem!Nad istragom FBI-a. Nad mojim suđenjem.John se bavio policijom, »štiteći« Grace odnjihovih pitanja. John je insistirao da otpustiKevina McGuirea i angažira Franka Ham-monda, odvjetnika koji ju je iznevjerio nasudu. Sad kad je ona na sigurnom iza reše-taka, John od nje pere ruke. Čak nije bio nidovoljno muško da sam dođe. Poslao jeCaroline da umjesto njega obavi prljaviposao.

Razmišljajući o svemu tome, Grace sečudila vlastitoj naivnosti. Način na koji jepreklinjala Johna da joj vjeruje o partner-stvu, vjeruje joj da ništa nije znala o tomekako ga je Lenny isključio i njoj prebacionjegove dionice. Kako sam mogla biti takoglupa? Njemu je bilo u interesu da ne bude

250/788

partner! Da je John bio partner, on bi biozakonski odgovoran za ono što se dogodilo uQuorumu. Sad bi on bio u zatvoru, a ne ja.

Grace nije imala pojma kako je John to iz-veo. Kako je uspio navesti Lennyja da prom-ijeni vlasničku strukturu kompanije, akamoli kako je ukrao sav taj novac i drži gaskrivenog. No znala je da je to nekako učinio.Bude li joj za to trebao ostatak života, GraceBrookstein će otkriti kako je to izveo.

Otkrit ću cijelu istinu i ništa osim istine.Kad mi to uspije, reći ću cijelom svijetu.Sprati ću ljagu s Lennyjeva i mojeg imena.Izvući ću se iz pakla.

Grace je zaspala.

Gavin Williams se osjećao prljavo.Sam boravak ovdje, u zatvoru, okružen

devijantnim osobama, bio je dovoljan da muse koža naježi. Naravno, činjenica da su svete osobe žene, sve je činila još odvratnijim.

251/788

Neprirodno je. Žene bi trebale biti kreposne,čiste i pokorne. Trebale bi biti dobre i brižne,poput njegove majke. Gavina Williamsa jenjegova majka obožavala. »Tako si naočit,Gavine«, običavala je govoriti. »Tako sipametan. Možeš biti što god želiš.«

Gavin je uletio u muški zahod i po treći putoprao ruke u vreloj vodi tako da mu je kožapocrvenjela.

Žene bi trebale biti poput njegove majke.Ali nisu. U stvarnom svijetu, žene supohlepne, prljave kučke, kurve koje žele sekss tobom samo ako si bogat i moćan. Vlasniciinvesticijskih fondova, milijarderi poputLennyja Brooksteina, oni se cijelog životautapaju u tome. Kako Gavin Williamsprezire te muškarce u njihovim skupim auto-mobilima, okružene lijepim djevojkama, snjihovim kućama na plaži i privatnimzrakoplovima. On, Gavin Williams, bolji jeod svih Lennyja Brooksteina ovog svijeta. On

252/788

je domoljub kojeg je nemoguće korumpirati,suvremeni Robespierre. On je revolucionarkoji donosi pravdu Americi.

Ja sam pravednički mač zakona.Svemogući Bog kaže: »Ja ću ih kazniti.

Mladi će ljudi umirati, njihovi sinovi i kćerigladovati. Niti jedan od tih zavjerenika nećepreživjeti jer ja ću im donijeti propast...

– Gospodine Williams?Gavin je stajao u hodniku ambulante Bed-

ford Hillsa. Zgodna mlada medicinska sestračudno ga je gledala.

– Da? Što je?– Gospođa Brookstein je budna. Sad

možete razgovarati s njom.

Gavin Williams je bio uvjeren da GraceBrookstein ima ključ za pronalaženjeukradenog Quorumovog novca. Ostali FBI-ovi agenti odustali su od nje kao od poten-cijalne svjedokinje. Harry Bain mu je rekao:

253/788

– Zaboravi na Grace, Gavine. To je slijepaulica. Da nam je kanila nešto reći, dosad bi toveć učinila.

No Gavin nije mogao zaboraviti na Grace.Noću ga je u snovima progonilo njezino prl-javo kurvinsko lice. Njezin mu se glas rugaotijekom dugih dana što ih je provodio uproučavanju kompleksnih papirnatih tragovakoje je Lenny ostavio za sobom. Ja znam,rugala mu se. Ja znam gdje je taj novac, a tine znaš.

Mediji su Quorumovu prijevaru neprest-ano uspoređivah sa slučajem Madoff, ali todvoje se nije moglo više razlikovati. Madof-fovi su prihodi bili tako apsurdno dosljedni.Svakome tko je imao imalo mozga, bilo jejasno da je prevarant. Ili je zloupotrijebiopovlaštene informacije u prometu vrijednos-nim papirima, ili je organizirao Ponzijevushemu. To su bile jedine dvije logičnemogućnosti. S obzirom na činjenicu da nitko

254/788

nije trgovao s Madoffom, niti jedna od veli-kih banaka, nikakvo burzovno posredništvo,nitko, moralo se raditi o Ponziju.

Quorum je bio drukčiji. Svi su trgovali sLennyjem Brooksteinom. Niti jedna tvrtkana Wall Streetu nije prozrela tog čovjeka,nije bilo nikakvih naznaka skandala koji jetako spektakularno progutao njega i njegovfond. Nestale Quorumome milijarde nisusamo plod mašte nekog kreativnog knjigov-ođe. Stvarne su. No Brookstein je bio tako ta-jnovit u svojim transakcijama, čak su se pa-pirnati dokumenti spaljivali na Kajmanskomi Bermudskom otočju, da je doslovcenemoguće bilo koju transakciju pratiti dosamoga kraja. Ne ako nisi unutra. Ne akonisi među onima koji znaju.

Kad je Gavin Williams čuo za pokušaj sam-oubojstva Grace Brookstein, znao je da je toprilika koja se ne smije propustiti. Jednakokao i kad ju je prošli put ispitivao u

255/788

mrtvačnici, bit će u oslabljenom stanju. Aliovaj put neće biti nikakvih odvjetnika koji bije štitili, nikakvih telefonskih poziva, nikakvemogućnosti bijega. Ovaj će je put Gavin Wil-liams stisnuti tako da neće moći disati. Izvućiće istinu iz Grace Brookstein makar je moraonatjerati da je povrati.

Gavin se za današnje ispitivanje odjenuokao i uvijek: tamno odijelo i kravata, kratkasiva kosa uredno razdijeljena, crne cipeletako izglancane da je vidio vlastiti odraz ukoži. Disciplina, u tome je ključ. Disciplina iautoritet. Gavin Williams će natjerati GraceBrookstein da ga poštuje. Pokorit će zločinkusvojoj volji i razotkriti Harryja Baina, njego-vog takozvanog šefa, kao kratkovidnu bud-alu, što on i jest.

Kad je Grace ugledala Gavina Williamsa,zjenice su joj se raširile od straha.

256/788

Gavin Williams se nasmiješio. Njezin ga jestrah uzbuđivao. – Zdravo još jednom, dragamoja.

Izgledala je malaksalo. Sitna u bijeloj zat-vorskoj spavaćici, još uvijek blijeda uslijedgubitka krvi, doimala se krhko poput duha ilitračka dima.

– Što želite?– Ovdje sam kako bih sklopio nagodbu s

vama.– Nagodbu?Da, nagodbu, pohlepna kučko. Nemoj se

pretvarati da to ne razumiješ. Korumpiranasi kao sam vrag i jednog ćeš dana trunuti upaklu radi svojih grijeha.

– To je nagodba koju ne možete odbiti.Postupak je jednostavan. Vi ćete meni datibrojeve triju računa. Svi se odnose na sred-stva koja su prebačena u Švicarsku. Svi suvam poznati.

257/788

Grace odmahne glavom. Nije znala nitijedan broj računa. Nisu li to prošli zadnjiput?

– Zauzvrat, ja ću se pobrinuti da vas preb-ace u ustanovu za mentalno zdravlje.

– Mentalno zdravlje? Ali ja nisam luda.– Uvjeravam vas da su uvjeti u kaznenim

sanatorijima daleko bolji od onih u popravn-im ustanovama poput ove. Brojevi računa,molim vas. – Pružio je Grace list papira sazaglavljem Credit Suissea. Grace ga jepogledala i uzdahnula, zatvorivši oči.Lijekovi su je činili pospanom. Bez obzira ko-liko se bojala tog čovjeka, morala se boriti daostane budna.

– John Merrivale – izustila je promuklimglasom. – Kriv je John Merrivale. On je uzeonovac. On zna gdje se nalazi. Pitajte njega.

Gavin Williams je stisnuo oči. Kakotipično od jedne žene! Pokušava prebacitikrivnju, baš kao što je Eva okrivila zmiju

258/788

kad je svojim grijehom zagadila svijet. Ko-liko ga glupim Grace smatra? Zar misli daFBI nije istraživao Merrivalea, kao i sveQuorumove zaposlenike?

– Nemojte se igrati sa mnom, gospođoBrookstein. Želim te brojeve računa.

Grace mu je željela objasniti, ali je tadapomislila: Čemu? Neće me slušati. Lud je.Ako nekome treba sanatorij, onda trebanjemu, ne meni.

– Znam što radite. Želite dobiti više. –Gavin Williams je

doslovce svjetlucao od bijesa. – Pa, nećetedobiti više, razumijete li? Nećete dobiti!

Grace je pogledom potražila medicinskusestru, ali nikoga nije vidjela. Sama sam stim luđakom!

– Neće biti nikakve žalbe. Nikakvog pomi-lovanja. Ili sanatorij ili ćete umrijeti ovdje.Umrijeti! Dajte mi brojeve tih računa!

259/788

– Rekla sam vam! Ja. Ne. Znam. Te. Bro-jeve. – Grace se iscrpljeno srušila na jastuke.Gubila je bitku s pospanošću. San ju jeprisvojio.

Gavin Williams je gledao kako njezinevjeđe podrhtavaju i zatvaraju se.

Njezin je vrat tako sićušan. Tako krhak.Poput grančice. Mogao bih ispružiti ruke islomiti ga. Tek tako. Prstima obaviti njezinolažljivo, lopovsko grlo i zdrobiti sotonu unjoj.

Nije bilo drugih pacijentica. Nikoga od os-oblja. On i Grace bili su sami.

Nitko ne bi znao. Mogao bih to obaviti zadjelić sekunde. Kazniti zlo, pročistitizločinku od grijeha.

Gavin Williams je u transu ispružio ruke,otvarajući i zatvarajući svoje duge koščateprste, otvarajući i zatvarajući. Zamišljao jeGracein dušnik kako se drobi pod njima, os-jećao kako njegovo uzbuđenje raste.

260/788

– Znam što mislite.Glas medicinske sestre natjerao ga je da

poskoči sa stolice.– Vaši prsti. Znam što mislite.Gavin je šutio.– Vi ste pušač, niste li? I ja sam bila takva

kad sam prestala. Nikad ne prestaneterazmišljati o tome, zar ne? Ni na trenutak.

Gavinu je trebalo malo vremena da shvatišto ona govori. Misli da hvatam zamišljenucigaretu. Kao da bi on, Gavin Williams, ikadbio toliko slab da podlegne nekoj ovisnosti.Nasmiješio se i rekao: – Ne. Nikada.

– Vjerujte mi, ja to razumijem – cvrkutalaje medicinska sestra. – To je kao da vas neštosvrbi, a ne možete se počešati. Vani je dvor-ište ako ste očajni.

Gavin Williams je uzeo papir sa zaglavljemCredit Suissea iz Graceinih opuštenih prstijui vratio ga u svoju aktovku.

– Hvala vam. Nisam očajan.

261/788

Ali bio je.

Grace se nakon dva tjedna vratila u svojućeliju u A-krilu. Upravitelj McIntosh ju jenamjeravao vratiti u prijašnju ćeliju sa že-nama latinskog porijekla u manje opasnomC-krilu, ali se Grace tako uzrujala da su psi-hijatri preporučili da se udovolji zatvorenici.Upravitelj je bio zbunjen.

– Ali Cora Budds ju je napala. Ona je jednaod naših najnasilnijih kažnjenica. Ne ra-zumijem. Zašto bi se Grace željela vratititome?

Psihijatar je slegnuo ramenima. – Poznatookruženje?

Ne prvi put, James McIntosh razmišljao jeo tome kako slabo poznaje funkcioniranježenskog uma.

Druge su zatvorenice malo drukčije gledalena situaciju. – Nikakvo čudo da Cora i Karenizgledaju tako uzbuđeno. Jesi li čula? Grace

262/788

se vraća u A-krilo. Čini se da je opet otvorenolezbijsko leglo, moje dame!

Zapravo, kad je došlo vrijeme za povratak,Cora Budds je hladno dočekala Grace. Neštose u Grace promijenilo. Nestali su stari strahi oprez. Zamijenila ih je smirenost, samo-pouzdanje koje je u Cori izazivalo nelagodu.

– Znači, izvukla si se, eh?– Izvukla sam se.Karen Willis je bila izražajnija, obavila je

ruke oko Grace i čvrsto je zagrlila. – Zaštonisi razgovarala sa mnom? Ako je situacijabila tako loša? Trebala si razgovarati samnom. Mogla sam pomoći.

Karen Willis nije znala što je privlači GraceBrookstein. Dio toga pripisivala je svojojtvrdoglavoj crti. Grace je bila slabija strankau Bedford Hillsu, parija, podjednako om-ražena među čuvarima i zatvorenicama. Kar-en Willis nije vjerovala u ponašanje krda.Osim toga, Karen je znala kakav je osjećaj

263/788

biti izopćenica, izdana od strane vlastite ob-itelji i prijatelja. Kad je ustrijelila momkakoji je zlostavljao njezinu sestru Lisu, nasil-nika i silovatelja koji je terorizirao Lisu šestmučnih godina, Karen je očekivala da će jojobitelj pružiti podršku. Međutim, okomili suse na nju poput čopora hijena. Lisa je glum-ila ožalošćenu udovicu: »Imali smo svojihproblema, ali voljela sam Billyja.« Čak je isvjedočila protiv Karen na sudu, prikazavši jekao gnjevnu, nasilnu osobu koja se želi »os-vetiti« muškarcima, implicirajući da nijedjelovala iz sestrinske ljubavi, već zbog sek-sualnog odbijanja. »Karen je uvijek željelaBilla. Vidjela sam to. Ali Billy nije bio zaint-eresiran.« Tužitelj je promijenio optužbuprotiv Karen iz ubojstva bez predumišljaja uumorstvo drugog stupnja. Karen više nikadnije razgovarala s nikim iz svoje obitelji.

No Karenina naklonost prema GraceBrookstein temeljila se na nečem dubljem od

264/788

njihove slične sudbine. Karen nikad nije os-obito voljela muškarce. Niski silovateljilasičjeg lica, poput momka njezine sestreBillyja, nikad nisu bili Karenin tip. S drugestrane, krhke, nedužne plavuše poput GraceBrookstein, široko postavljenih očiju i vitkog,podatnog tijela gimnastičarke, mekane kožeposute djevojačkim pjegicama na nosu, to jeveć nešto sasvim drugo. Karen Willis bila jeposve različita od stereotipa predatorskih za-tvorskih lezbijki. Šale o »lezbijskom leglu«izazivale su joj mučninu. Nije imala namjerusilom se nametnuti Grace. Djevojka je posveočito (a) heteroseksualna i (b) ožalošćena.Nažalost, ništa od toga ne mijenja činjenicuda je Karen Willis zaljubljena u nju. Kad ječula da se Grace pokušala ubiti, Karen seonesvijestila. Kad je čula da će Gracepreživjeti, da je najgore prošlo, Karen jeplakala od olakšanja.

Grace je zagrlila prijateljicu.

265/788

– Nisi mi mogla pomoći, Karen. Ne tada.Ali možda mi sad možeš pomoći.

– Kako? Reci mi što ti treba, Grace. Ovdjesam za tebe.

– Znam tko je smjestio meni i mojemumužu. Međutim, ne znam kako je to učinio.Trebaju mi dokazi. A ne znam gdje bihpočela.

Smiješak je obasjao Karenino lice. Moždaće ipak moći pomoći Grace?

– Imam ideju.

Davey Buccola je pogledao na sat i toptaonogama kako bi se zagrijao. Sigurno nisamnormalan kad sam se upustio u ovaj šašavipothvat za Karen.

Davey Buccola je visok, tamnoput i, ako nebaš lijep, svakako bolje izgleda od golemevećine onih koji se bave njegovom profesi-jom. Ima maslinastu kožu s jedva zamjetnimožiljcima od tinejdžerskih akni, inteligentne

266/788

svijetlosmeđe oči i snažne, muževne crte licana kojemu dominira orlovski nos zbog kojegaizgleda predatorski. Davey je privlačan že-nama. Odnosno, privlačan im je sve dok ihne odvede kući u svoj jeftini dvosobni stan uTuckahoeu, što ga još uvijek dijeli s majkom,ili ne dođe po njih u dvanaest godina starojHondi Accord, u istom automobilu koji voziotkako je maturirao u srednjoj školi. Priv-atno istraživanje je zanimljiv posao, opasan ipun izazova. Ali time se nitko nije obogatio.Nije kao u filmu Magnum, P.I.

Davey Buccola je zaljubljen u Karen Willisotkako su bili djeca. Bilo mu je teško kad suje strpali u zatvor i njezina joj je obiteljokrenula leđa. Usrani nitkov kojeg je Karenubila dobio je ono što je zaslužio. No Daveynije ovdje samo

radi Karen. Ovdje je radi sebe. Treba munovac, jasno i jednostavno. A Grace Brook-stein ima novca.

267/788

Zatvorska se kapija napokon otvorila i pos-jetitelji su prošli sigurnosnu provjeru. DaveyBuccola je posjetio brojne popravne ustanovepa je poznavao protokol. Skidanje kaputa,izuvanje cipela, skidanje nakita, skener, de-tektor metala, psi. Pomalo slično ukrcavanjuu avion, ali bez prtljage i bezcarinske zone.Međutim, bolje je za promatranje ljudi.Odmah se može prepoznati mame, umornopogrbljena ramena, rezigniranost na licima,ostarjele od godina žrtvovanja i patnje. Biloje nekoliko muževa, uglavnom siromašnih,pretilih, dugokosih, sve jasni znakovi zlopo-rabe droga. No općenito je među pos-jetiteljima bilo malo muškaraca. Uglavnomsu žene, žene i djeca, trpjeli hladnoću kako bipošli na deprimirajuće putovanje do BedfordHillsa u nadi da će zadržati na okupu svojeobitelji.

Davey pomisli: Žene su mnogo nesebičnijeod muškaraca.

268/788

Zatim pomisli: Također su daleko prepre-denije. Muškarci lažu kad moraju. Žene točine jer ih uzbuđuje. Saslušat će GraceBrookstein. Ali ništa od onoga što kaže nećeuzeti zdravo za gotovo.

Davey je ušao u prostoriju za posjete i sjeoza drveni stol. Ušla je mršava malena cura isjela mu sučelice.

– Mislim da ste sjeli za pogrešan stol. Ovd-je sam kako bih razgovarao s gospođomBrookstein.

Cura se nasmiješila. – Ja sam GraceBrookstein. Kako ste, gospodine Buccola?

Davey se rukovao s njom i nastojao prikritisvoj šok. – Dobro sam, hvala.

Isuse Kriste. Što joj se dogodilo? Ovdje jetek mjesec dana. Grace Brookstein kakvu jeočekivao bila je lija u krznu iz sudnice, gl-amurozna, dotjerana, puna dijamanata iprezira. Djevojka pred njim izgledala je kaoda joj je četrnaestak godina, kratko ošišane

269/788

kose i blijeda lica uličnog derana. Imala jeslomljen nos, duboke podočnjake, a izgledalaje kao da tjednima ništa nije jela. Narančastikombinezon što ga je nosila činio ju je još sit-nijom. Kad se Davey rukovao s njom, opazioje da joj je koža gotovo prozirna.

– Karen je rekla da vam treba pomoć.Grace je zaboravila na uljudnosti. – Želim

da mi pomognete dokazati da je John Mer-rivale smjestio meni i mojemu mužu.

Karen nije spomenula ništa o tome. »Želida malo kopaš«, bile su njezine točne riječi.Ništa o tome da je Grace Brookstein posvejebeno pomahnitala i uvjerila sebe da jenetko smjestio njezinom starom. Isuse. Sviznaju da je Lenny Brookstein bio pokvarendo srži.

– John Merrivale. Nije li on bio broj dva uQuorumu? Čovjek s kojim FBI surađuje?

Pročitavši mu misli, Grace reče: – Ra-zumijem vaš skepticizam. Ne očekujem da

270/788

ćete mi vjerovati. Samo tražim da se malopozabavite time. Ovdje u knjižnici istražujemkoliko god mogu, ali sigurno vam je jasno dasu moji resursi ograničeni.

– Gledajte, gospođo Brookstein.– Grace.– Gledajte, Grace, rado bih vam pomogao.

Ali moram biti iskren. FBI je temeljitopročešljao Quorumove financije. Da supostojali bilo kakvi dokazi da je Merrivalesmjestio vašemu mužu, bilo kakvi dokazi, nemislite li da bi ih oni pronašli?

– Ne nužno. Ne ako mu vjeruju. John sur-ađuje s FBI-em, gospodine Buccola. On jedio istražiteljske ekipe. Zar ne shvaćate?Uvjerio ih je da je jedan od njih. Vjerujte mi,John Merrivale može biti veoma uvjerljiv.

– Uvjerljiv je jedno. Krađa sedamdesetmilijardi dolara i čuvanje istih ondje gdje ihnitko ne može naći, ni financijska policija, ni

271/788

najpametniji umovi FBI-a, nitko... netko bimogao reći da je nemoguća.

Grace se nasmiješila. – Vjerujem da je mojodvjetnik to rekao poroti. A ipak sam jaovdje.

Davey Buccola joj je uzvratio smiješkom.Touché.

– Ja nikad nisam čak ni otvorila bankovniizvadak, gospodine Buccola. John Merrivaleje financijski čudotvorac. Ako sam ja tomogla izvesti, nije li i on mogao?

Davey Buccola je pomislio: Podcijenio samje. Nije luđakinja. Možda je zavedena. Alinije ničija budala. – Dobro, gospođo Brook-stein. Malo ću kopati za vas. Ali upozoravamvas, nemojte vjerovati u unaprijed stvorenezaključke. Protive se mojoj religiji.

– Razumijem.– Prihvatim li ovaj slučaj, uzet ću ga

otvorena uma. Kopat ću tako da nađem

272/788

istinu. Možda vam se neće sviđati ono štootkrijem.

– Riskirat ću.– Još biste nešto trebali znati: ništa se

neće brzo dogoditi. Ovo je kompliciranslučaj. Mnoge su informacije povjerljive.Imam izvore u FBI-u, ljude u policiji i finan-cijskoj policiji koji će razgovarati sa mnom,ali to ide sporo.

Grace je pogledala četiri zida oko sebe. –Vrijeme je otprilike jedino što mi je preo-stalo, gospodine Buccola. Nikamo ne idem.

Davey Buccola se ponovno rukovao snjom. – U tom slučaju, gospođo Brookstein,ja sam vaš čovjek.

- Kamo ideš, dušo? Vrati se u krevet.Harry Bain pogleda nago tijelo raskošnih

oblina svoje žene ispruženo na plahtama.Zatim pogleda svoj sat. Šest ujutro. JebeniQuorum.

273/788

– Ne mogu. U sedam imamo sastanakekipe.

– Ne bi li mogao javiti da si bolestan?– Baš i ne bih. Ja sam sazvao sastanak.Cijela Amerika mrzi Lennyja Brooksteina.

No u tom ga trenutku nitko nije mrzio višeod Harryja Baina.

Mogu nadmudriti uličnog borca kakav jeBrookstein, rezonirao je Bain kad je preuzeoslučaj. Nije kao da tražimo par gumba zamanšete. Nestalo je sedamdeset pet milijardidolara. To je kao da pokušaš sakriti nekuzemlju. »Oprostite, no je li netko vidioGvatemalu? Neki mrtvi Židov iz Queensazametnuo ju je prošlog lipnja.«

Jasno da će naći novac. Kako bi moglo bitidrukčije?

A ipak, godinu dana kasnije, još uvijeknema ničega. Harry Baon, Gavin Williams injihova ekipa rekvirirali su nekadašnjeQuorumove urede i ondje napravili bazu za

274/788

svoju istragu. Uz pomoć Johna Merrivalea,ekipa je potrošila milijune slijedeći tragovediljem svijeta, od New Yorka do Grand Cay-mana, Pariza i Singapura. Harry Bain, GavinWilliams i John Merrivale su ukupnoprikupili više zračnih milja od jata kanadskihgusaka koje migriraju, potrošili dovoljno pa-pira da se posiječe cijela prašuma, obavilitisuće razgovora i zaplijenili nebrojenebankovne zapise. Ako je Lenny Brooksteinobavio nuždu između siječnja i lipnja 2009,FBI je to znao. Ali još uvijek nema prokletognovca.

Njihov neuspjeh nije posljedica poman-jkanja truda. Gavin Williams možda jestčudak, ali ne može mu se zamjeriti izostanakpredanosti. Koliko je Harry Bain mogao pro-cijeniti, Williams nema ni prijatelja ni ob-itelji, baš nikakvog osobnog života. Živio je idisao Quorum, slijedio je neprobojan, zaobil-azan papirnati trag transakcija, što ga je

275/788

Lenny Brookstein ostavio za sobom, ustra-jnošću lovačkog psa. Zatim je tu John Mer-rivale, jedan od Quorumovih šefova koji sepriključio policijskim snagama. John jetakođer čudan čovjek. Tako sramežljiv da jegotovo autističan, tom bi se čovjeku jošuvijek oči ovlažile na spomen imena LennyjaBrooksteina. Harry se u početku pitao je limoguće da je i John umiješan u prijevaru.No što je više otkrivao o poslovnimpothvatima Lennyja Brooksteina, to je manjesumnjao u Johna Merrivalea, ili AndrewaPrestona, ili u bilo kojeg drugog zaposlenika.Brookstein je bio tako tajnovit da se CIA, uusporedbi s njim, doimala indiskretnom. Ok-ružen ljudima, izrazito društvena

osoba, Lenny na kraju dana nikome nijevjerovao. Nikome osim svojoj ženi.

U ekipi su se širile glasine da John Mer-rivale nije sretan u svojem braku. Harry Bainje jednom upoznao Caroline Merrivale i lako

276/788

je u to mogao vjerovati. Ta kučka vjerojatnonosi visoke pete i bič u krevet. Ili gesta-povsku odoru. Nikakvo čudo da je John takospreman duge sate provoditi u ekipi. I ja bihbio da sam u braku s takvom ženom.

- U redu, ljudi. Što imamo?Elitna skupina FBI-evih agenata, koja čini

radnu skupinu za Quorum, potišteno je zuri-la u svojeg šefa. Jedan je šaljivčina rekao: –Gavin razmišlja o ponovnom odlasku u Bed-ford Hills, točno, Gav? Upotrijebit će svoj le-gendarni šarm s damama i navesti gospođuB. da propjeva kao ptičica.

Ostali u skupini počeli su se smijuljiti.Opsesija Gavina Williamsa da će »slomiti«Grace Brookstein postala je stalna šala. IliGrace ne zna gdje je Lenny sakrio gotovinu,ili zna, ali neće reći. Ovako ili onako, Willi-ams mlati uginuloga konja i svi to vide osimnjega.

277/788

Gavin se nije pridružio smijehu. – Ne kan-im se vratiti u Bedford, Stephene. Tvoje suinformacije netočne.

Šaljivčina promrmlja svojem partneru: –»Tvoje su informacije netočne.« Je li on ljud-

sko biće? Zvuči kao jebeni R2-D21.– Šališ se – glasnije odgovori njegov part-

ner. – Pomogni mi Obi-Wan Brookstein. Tisi mi jedina nada!

Još smijeha.Gavin Williams je pogledao svoje

takozvane kolege oko stola. Da je mogao,svima bi golim rukama iščupao srca inagurao ih u samodopadno grlo HarryjaBaina dok se ne bi zadavio. Čemu se bilo tkood njih može smijati? Svi su dio najveće, naj-jadnije operacije u povijesti FBI-a. Situacijabi bila drukčija da on, Gavin, vodi glavnuriječ.

Harry Bain reče: – Dobro, dakle, znači dasve ovisi o tom putovanju u Ženevu.

278/788

John Merrivale je protekla tri tjedna is-traživao golemu transakciju iz 2006. Trag jevodio do numeriranog računa u Švicarskoj, azatim se ohladio.

– Gavine, želio bih da ti i John ovaj put za-jedno otputujete. Dvije bi se glave moglepokazati boljom od jedne.

John Merrivale nije uspio prikriti svojeiznenađenje. On i Gavin Williams obično suradili neovisno jedan o drugome, slijedećirazličite tragove. Bain je sad prvi put zatražioda zajedno putuju.

– Mogu i sam riješiti p-putovanje uŽenevu, Harry.

– Znam da možeš. No želio bih da vasdvojica to zajedno obavite.

Odnos Johna Merrivalea s Harryjem Bain-om uvelike je napredovao nakon ispitivanjakad je Harry glumio »lošeg policajca«, prijeGraceina suđenja. Trebali su mjeseci dauvjeri Baina, ali i cijelu radnu skupinu, da je

279/788

on na njihovoj strani, da je žrtva LennyjaBrooksteina kao i svi ostali. No polako, uzsmirenu, tihu strpljivost na kojoj je izgradiocijelu svoju karijeru, John Merrivale ih jepridobio. Više se nije bojao Harryja Baina.No istodobno ga nije želio naljutiti. John idalje mrzi konfrontacije. Bez obzira koliko ćemračna, šutljiva nazočnost Gavina Williamsauništiti putovanje u Švicarsku, John se niježelio prepirati.

Harry Bain reče: – Moramo malo poraditina stvaranju timskog duha. Više razmjenjiv-ati ideje. Nekako se moramo pomaknuti sove mrtve točke.

John Merrivale pokušao je zamisliti scen-arij u kojem nitko ne bi mogao »razmjenjiv-ati ideje« s Gavinom Williamsom. Bain sig-urno postaje očajan.

Let iz New Yorka bio je neujednačen i neu-godan. John Merrivale je osjećao kako mu se

280/788

želudac preokreće od živčanosti. Pokušao ječavrljati sa svojim suputnikom. – Jasno, za-konski ne možemo prisiliti Švicarce da sur-ađuju s nama. Ali p-prilično dobro poznajemljude u Banque de Geneve. Možda ću ihuspjeti n-nagovoriti da malo p-popuste.

Tišina. Bilo je kao da se obraća truplu.Gavin Williams zatvori oči. »Nagovoriti

ih?« »Da malo popuste?« To su zločinci kojisu oprali Brooksteinov prljavi novac. Tre-balo bi ih staviti na mučila i iščupati imudove tako da se njihovi krikovi čuju doKipa slobode.

– Jesi li p-proveo mnogo vremena uŽenevi, Gavine?

– Ne.– Grad je prekrasan. P-planine, jezero.

Lenny i ja smo rado d-dolazili ovamo.Gavin Williams navuče masku za spavanje.

– Laku noć.Avion se vukao dalje.

281/788

John Merrivale je imao rezervirano u LesAmuresu, ekskluzivnom hotelu s petzvjezdica u starom dijelu Ženeve. U starim sudanima on i Lenny uživali u mnogim finimobrocima u slavnom restoranu Les Amuresa,izgrađenog u trinaestom stoljeću i ukrašenogprekrasnim freskama, oslikanim fasadama ineprocjenjivim umjetninama. Lenny jeobičavao reći da je to kao da jedu u Sikstin-skoj kapeli.

Gavin Williams mu se nije želio pridružiti,radije izabravši skromniji hotel Eden.Nalazio se točno na jezeru, ali Gavin jenamjerno izabrao sobu bez pogleda koja senalazila bliže teretani i poslovnom centru. –Nismo ovdje da bismo uživali – otresito jerekao Johnu.

Ne daj Bože.John je ponovno razmišljao o tome koliko

bi Lenny prezirao Gavina Williamsa.Njegovu turobnost. Njegov gnjev. Dok je

282/788

nakon večere sam lutao prohladnim, sredn-jovjekovnim ulicama Ženeve, mislio je kolikobi putovanje bilo zabavnije da je Lenny snjim.

***

– Kako to misliš da ja ne idem?Gavin Williams je izgledao kao da bi ga

trebalo vezati. On i John su zajedno dor-učkovali u Gavinovu hotelu prije sastanka sljudima iz Banque de Geneve.

– Imam p-poslovni odnos s timbankarima. P-prije će mi vjerovati ako p-pođem sam.

– Vjerovati? – Gavin Williams je u šacistisnuo ubrus.

– Da. Bankarstvo, osobito u Švicarskoj,temelji se na p-povjerenju.

Gavin Williams je bijesno razmišljao: Ti sibio desna ruka najvećeg lopova svih

283/788

vremena, a imaš drskosti popovati o povjer-enju? Čak i sada, čak i nakon Quorumovesramote, to je još uvijek zatvoreni klub, je li?Još uvijek si jedan od njih – bankar – a janisam. Glasno je prasnuo: – Nemoj sesnishodljivo odnositi prema meni, Johne.Napisao sam priručnike o švicarskombankarstvu.

– Sjajno. Onda znaš o čemu govorim.– Ti ljudi za koje tvrdiš da imaš poslovni

odnos s njima peru novac. Oni su ološ i nji-hovo povjerenje ništa ne vrijedi. Poći ću nataj sastanak, sviđalo se to njima ili ne.

John Merrivale nije mogao potisnutikratki, pobjednički osmijeh. – Bojim se danećeš, Gavine. Vidiš, već sam o tome razgov-arao s Harryjem Bainom. Idem sam. Ti ćešistražiti sve informacije koje uspijem od njihdobiti. Raščisti to s Harryjem ako nisizadovoljan.

284/788

– Kako to mogu raščistiti s Harryjem? –pjenio se Gavin. – U New Yorku su tri ujutro.

– Je li? – John se opet nasmiješio. – Kak-va šteta.

***

Tri dana kasnije vratili su se avionom uSjedinjene Države.

John Merrivale izvijestio je Harryja Baina:sav novac što ga je Lenny pohranio u Ženevidavno je nestao. Dio tog novca isplaćen jekao prihod investitorima. Ostalo je izvučenoza nekretnine u Južnoj Americi. Gavin Willi-ams će sutra odletjeti u Bogotu i vidjeti moželi štogod razotkriti.

Harry Bain je spustio glavu na ruke.Bogota. I tako to ide dalje.

– Žao mi je zbog Ženeve, gospodine. D-doista sam mislio da bi to mogao bitiprijelomni trenutak.

285/788

Harry Bain je mrzio to što je John Mer-rivale insistirao da mu se obraća s »gospod-ine«. Nitko drugi to nije činio. Prije nekolikomjeseci rekao je Merrivaleu neka prestane,ali njemu je to bilo kao nekakav verbalni tik.Podložnost je njegova druga narav. Ne prviput, Harry se pitao što je uopće privukločovjeka kakav je bio Lenny Brookstein tomslabom kilavcu koji se jedino snalazi s bro-jevima. To nije imalo smisla.

– U redu je, Johne. Dao si sve od sebe. FBIcijeni tvoja nastojanja.

– Hvala, g-gospodine. I dalje ću se t-truditi.

Da. Svi se trudimo. Ali ne postoje nagradeza trud. Ne u ovom životu.

– Johne, smijem li ti postaviti osobnopitanje?

John je na trenutak izgledao zatečeno.– Uzruja li te to ikad?– Uzruja li me što?

286/788

– Zacijelo si izgubio milijune zbog LennyjaBrooksteina, točno? Desetke milijuna.

John Merrivale kimne.– Gledaš kako je cijelo tvoje životno djelo

uništeno, tvoj se ugled povlači po blatu. Zarto, ne znam... ne stavlja na kušnju tvoju vjeruu ljudskost?

John Merrivale se nasmiješi. – B-bojim seda nikad nisam imao m-mnogo vjere uljudskost.

– Dobro, onda. U prijateljstvo.Smiješak je u trenu nestao.– Dopustite mi da vam nešto kažem o pri-

jateljstvu, gospodine Bain. Prijateljstvo jesve. Sve. To je jedino što je doista važno uovom svijetu. Ljudi mi mogu govoriti što godžele. Ali reći ću vam ovo. Ja sam lojalanprijatelj.

Okrenuo se i otišao. Harry Bain je gledaoza njim.

Osjećao je nelagodu, ali nije znao zašto.

287/788

Gavin Williams je u hotelskoj kupaonici uBogoti stajao ispod hladnog tuša, sapunomtrljajući svoje tijelo. Tako je teško ostati čistu ovom prljavom svijetu. Kolumbija je na-jveća zahodska jama od svih. Svaki je aspektživota ovdje bolestan, zamrljan pohlepom,zaražen korupcijom. Gavin je osjećaomučninu od toga.

Dok se trljao, pročišćavajući svoje zaprl-jano tijelo, Gavin je razmišljao o Johnu Mer-rivaleu. John ga je ponizio u Švicarskoj. Ne-sumnjivo misli da se on zadnji smijao. NoGavin Williams je znao da nije tako.

John Merrivale se snishodljivo odnosioprema pogrešnom čovjeku.

Požalit će zbog toga.

288/788

12.

Graceina je prva godina u Bedford Hillsubrzo prošla.

Većina je zatvorenica s dugogodišnjimkaznama prvih dvanaest mjeseci kazne smat-rala najgorima. Karen je to opisala Grace kao»nagli i potpuni prekid uzimanja droge, aline odvikavaš se od ovisnosti, odvikavaš se odslobode.« To je bila dobra analogija, aliGrace se nije tako osjećala. Za Grace je prvagodina u zatvoru bila poput buđenja iz dugo-trajnog drijemeža. Prvi je put vidjela životonakav kakav doista jest. Bila je okružena že-nama običnog porijekla, iz siromašnih sred-ina. Ženama koje su odrastale tridesetakkilometara dalje od mjesta gdje je Graceodrastala, ali koje su živjele u svijetu koji joj

je bio jednako stran i nepoznat kao rižinapolja u Kini ili arapske pustinje.

Bilo je divno.Grace ja sad shvatila da su u njezinu

starom životu prijateljstva bila fatamorgana:krhke, prazne veze koje su se temeljileisključivo na novcu ili statusu. U BedfordHillsu vidjela je drukčiju vrstu ženskog pri-jateljstva, onog nastalog u nevoljama iojačanog patnjama. Ako ti netko ovdje kaželjubaznu riječ, onda tako i misli. Grace je po-lako, oprezno počela stvarati veze; s Karen, snekima od žena s kojima je radila na svojemnovom poslu u dječjem centru, čak i s CoromBudds.

Cora je zbir kontradikcija. Nasilna, mrzo-voljna i neobrazovana, doista je mogla bititiranin, što je Grace naučila na vlastitomprimjeru tijekom svoje druge noći u Bed-fordu. No Cora Budds je također odana pri-jateljica i predana majka. Nakon što je Grace

290/788

pokušala počiniti samoubojstvo, na scenu jestupila Corina majčinska strana. Upravo jeCora, čak više od Karen Willis, vodila kam-panju s ciljem mijenjanja stava drugih kažn-jenica prema Grace Brookstein. Kad jeskupina žena u dječjem centru isključilaGrace, odbijajući razgovarati s njom ili čakjesti u istoj prostoriji, Cora se okomila nanjih.

– Pružite kučki priliku. Ništa ona nijeukrala. Zajebavate me? Ne bi znala kako.

– Bogata je, Cora.– Nije čak ni majka. Kako je dobila posao

ovdje? Upravitelj joj da je privilegije.Cora Budds je rekla: – Nešto ću vam reći.

Upravitelj je želio da umre. Zato ju je poslaok meni. Ali kažem vam, Grace je u redu. Nijeonakva kakvu su je prikazali na sudu i telev-iziji. Samo joj dajte priliku.

Polako, nevoljko, žene su počele uključiv-ati Grace u svoje razgovore. To što su je

291/788

prihvatile, a kasnije i zavoljele, značilo jeGrace više no što bi mogla izraziti riječima.Društvo je žene u Bedford Hillsu obilježilokao zločinke, kao otpadnice. Sad se Graceprvi put pitala nije li možda društvo postu-pilo zločinački kad ih je odbacilo. Grace jecijelog života živjela američki san. Maštarijao bogatstvu, slobodi i sreći bila je njezinastvarnost od dana kad se rodila. Ovdje, uBedford Hillsu, vidjela je drugu stranu togzlatnog novčića: beznađe siromaštva, staliciklus razbijanja obitelji, lošeg obrazovanja,droge i kriminala, željeznog stiska kulturebandi.

Sve je to samo lutrija. Zatvor je bio sud-bina tih Žena, baš kao što su bogatstvo i luk-suz bili moja sudbina.

Dok mi netko sve to nije oteo.Grace je imala više sreće od većine za-

tvorenica. Imala je nešto rijetko i dragocjeno,nešto za što bi druge žene u Bedfordu dale

292/788

sve što imaju: osjećaj svrhovitosti. Ovdje, uzatvoru, Grace je napokon imala nešto za ra-diti, osim kupovati dizajnersku odjeću iliplanirati sljedeću svečanu večeru. Morala jeotkriti što se doista dogodilo u Quorumu.Nije se radilo o slobodi. Radilo se o pravdi. Oistini.

Kad bi Grace morala izabrati jednu riječ daopiše svoje osjećaje tijekom prve godine u za-tvoru, ta bi riječ bila oslobađanje. U tome je,možda, najveća ironija.

Grace je svakoga dana od devet ujutro dotri poslijepodne radila na dječjem odjelu.Posao je bio koristan i zabavan. Djeca susvakodnevno dolazila kako bi provodilavrijeme sa svojim majkama, a premda je vezaizmeđu roditelja i djeteta obično bila očita,obje su se strane katkad mučile kako bi is-punile vrijeme u tako umjetnom okruženju.Gracein je zadatak bio to olakšati

293/788

organiziranjem vremena: pričanje priče,učenje čitanja, tečajevi slikarstva, sve u čemubi majke i djeca mogli zajedno uživati a dapreviše ne razmišljaju o tome gdje su i zaštosu ondje. Dječji je centar bio jedino mjestogdje su zatvorenice smjele nositi »vanjsku«odjeću, a osiguravale su im je sestre milosrd-nice. Sestra Theresa, koja je upravljala ustan-ovom, odlučno se založila kod upraviteljaMcIntosha. – Djeca se boje odora. Dovoljnoje teško iznova izgraditi majčinski odnos ibez da mama izgleda kao neznanka.

Grace je obožavala osjećaj običnogpamuka na koži. Voljela je vedru rutinuposla: planiranje aktivnosti, slaganjeposudica s bojama, kistova i papira na sto-love, igranje s djecom igara kojih se sjećala izvlastitog djetinjstva. Najviše od svega, voljelaje samu djecu. Dok je Lenny bio živ, nikadnije osjetila želju za vlastitom djecom. Nosad kad njega više nema, kao da se u njoj

294/788

prebacila neka sklopka. Odjednom sunahrupili svi njezini prirodni majčinskiosjećaji.

Dok je radila u centru, Grace je bilasvjesna osjećaja nutarnjeg mira, neke vrstetihog zujanja zadovoljstva koje ju je svudapratilo. To je bilo jedino mjesto gdje je moglaisključiti misli o Lennyju, i Johnu Mer-rivaleu, te o tome kako ih je izdao. Na sebi jeimala jednostavnu pamučnu bluzu i duguvunenu suknju pa ju je bilo teško razlikovatiod redovnica koje su vodile centar. Činilo jojse da zatvorski život nije previše drukčiji odživota u samostanu: zatvoren, uređen, danise sastoje od ponavljanja niza jednostavnih,korisnih zadataka. Grace je u dječjem centruosjećala isti duboki mir redovnice koja is-punjava svoj poziv. Osim što nije našla Boga.Njezina je misija drukčije vrste.

Jedina negativna strana Graeeina rada natom odjelu pojavila se u liku Lise Halliday.

295/788

Također iz A krila, Lisa je poslana u BedfordHills nakon oružane pljačke tijekom koje jeprodavač ostao trajno paraliziran. Agresivnalezbijka izrazito kratko ošišane plave kose iružnog ožiljka na bradi, Lisa Halliday jesmatrana vođom bjelkinja u zatvoru, maleneali glasne skupine. Vođe u zatvoru imajuvažnu ulogu u upravljanju bilo kojom kazn-enom ustanovom, a upravitelj McIntosh je tojako dobro znao. Dao je Lisi Halliday laganposao, a rad na dječjem odjelu na neko ju jevrijeme primirio. Sve dok se nije pojavilaGrace Brookstein. Lisa Halliday nije skrivalasvoj prezir prema Grace, koju je smatrala»ljubimicom« Core Budds i izdajnicombjelkinja u Bedfordu. Da i ne spominjeumišljenu kučku koja je nekako uspjelasmotati upravitelja oko svojeg malog prsta.Lisa nikad nije propustila priliku maltretiratiGrace, ili je pokušati uvaliti u nevolje.

296/788

Pravi je Gracein radni dan počinjao iza tri,kad je smjela dva sata provesti u zatvorskojknjižnici. Davey Buccola je obećao da će jojpomoći, ali Grace već mjesecima nije čulaništa od Daveyja. Nestrpljivo želeći ostvaritinekakav napredak, svoje je slobodno vrijemeposvetila istraživanju Quoruma. Mnogo jemorala naučiti. Pridržavajući se Daveyjevasavjeta, krenula je od početka. Čitala je otržištu burzovnim papirima, što je to i kakofunkcionira. Prvi je put otkrila što investi-cijski fond zapravo radi – nikad joj nije palona pamet da to pita Lennyja. Proučila jenebrojene članke o ekonomiji. U prošlosti sujoj izrazi kao što su kreditna kriza i državnospašavanje ušli kroz jedno uho i odmah izišlikroz drugo. Grace nije imala pojma što tozapravo znači. Sad se pobrinula da to sazna.Željela je razumjeti zašto su propale kom-panije kakva je bila Lehman Brothers. Zaštoje tako mnogo ljudi ostalo bez posla i doma

297/788

zbog Quoruma. Prvih nekoliko mjeseci biloje kao slikanje pozadine na golemo platno.Tek nakon što dovrši nebo i olujno more,Grace će moći početi raditi na samom brodu:prijevari koja ju je dovela ovamo. To je, nara-vno, bio najkompliciraniji, najteži dio slike.

Grace je saznala da je glavni problem s in-vesticijskim fondovima taj da su djelovali izavela tajnosti. Vrhunski menadžeri poputLennyja nikad nisu otkrivali svoje investi-cijske strategije, a kamoli posebne detalje opojedinačnim transakcijama. I to je bilo pos-ve u skladu sa zakonom.

Karen Willis je pitala Grace: – Kako suljudi onda znali što kupuju? Ako je sve bilatako velika tajna.

– Nisu znali – rekla je Grace. – Proučili suuspješnost u prošlosti i kladili se na us-pješnost u budućnosti.

– Kao što je klađenje na konja, želiš reći?– Valjda. Da.

298/788

– To mi se čini kao veliki rizik, ne misliš li?– Ovisi o tome koliko vjeruješ menadžeru.Ljudi su vjerovali Lennyju. Vjerovali su

Quorumu. Ali nešto je pošlo po zlu. Što jeviše proučavala novinske izvještaje, Grace jebolje razumjela

zašto je FBI tako neuspješan unastojanjima da pronađe nestali novac. Uztako mnogo tajnovitosti i prebacivanja sred-stava između nebrojenih različitih računa, uzemlji i inozemstvu, diljem planeta, bilo jekao da se na plaži traži određeno zrncepijeska. Dionice su se prodavale prije nego suuopće kupljene, stvarajući »fantomske«profite koji su se potom povećavali tri, četiri,deset puta prije nego bi se reinvestirali uizvedene strukture tako komplicirane da seGrace vrtjelo u glavi.

299/788

Davey Buccola ju je konačno posjetio. Poizrazu njegova lica, Grace je znala da imavijesti. Jedva je obuzdavala svoje uzbuđenje.

– To je učinio John Merrivale, nije li? Onje ukrao novac. Znala sam.

– Ne znam tko je ukrao novac.Graceino se lice snuždilo. – Oh.– Moja je istraga skrenula u drugom

smjeru.Daveyjevo je lice bilo ozbiljno, usne stis-

nute u mračnu crtu. Grace je osjećala kakojoj vrije u želucu.

– Kako to mislite? U kakvom smjeru?Davey je mislio: Kad sam ušao ovamo,

izgledala je tako sretno. Uskoro ću srušitinjezin svijet. Što ako sam pogriješio? Zatimje pomislio: Nisam pogriješio. Nagnuo sepreko stola i uhvatio Graceinu ruku.

– Gospođo Brookstein.– Grace.

300/788

– Grace. Žao mi je da vam to moram reći.No vjerujem da je vaš muž ubijen.

– Kako molim? – Prostorija se počelavrtjeti. Grace se uhvatila za stol da ne bi pala.

– Lenny se nije ubio.– Znam to. Bila je nesreća. Oluja... – Riječi

su joj zamrle.– Nije bila nesreća. Mjesecima sam

proučavao Merrivaleove aktivnosti u Quoru-mu – rekao je Davey – ali, shvatio sam dalovim vlastiti rep. Stoga sam odlučio poza-baviti se vašim mužem. Proučio sam njegovnestanak, istragu, ono što se događalo naNantucketu na dan oluje. Na koncu samproučio obdukciju.

Grace je progutala slinu. – Nastavite.– Prava zbrka. Vic. Pretpostavljena je smrt

utapanjem jer je more izbacilo truplo i jer jebilo vode u plućima. Kad su sva ta sranja sQuorumom izbila na svjetlo dana, proglasilisu to samoubojstvom jer su zaključili da

301/788

postoji motiv. Ali voda u plućima ne moranužno značiti da se osoba utopila.

– Ne mora?– To je tijelo bilo u vodi više od mjesec

dana. Jasno da su pluća bila natopljena. Pit-anje koje trebate postaviti u ovakvoj smrti jekako je osoba uopće dospjela u vodu, te je libila živa ili mrtva kad je onamo dospjela.

– Znači, vi mislite...– Mislim da je vaš muž bio mrtav prije ne-

go se našao u vodi. U plućima nije bilo krvi.Utapanje u moru, za onako jake oluje... priti-sak tako velike količine vode koja naglo ulaziu pluća gotovo bi sigurno izazvao krvarenje.

– Gotovo sigurno?– Nije se radilo samo o plućima. Bilo je

drugih znakova, modrica na trupu. Ogrebot-ina na prstima i nadlakticama koje su moglebiti indikativne za borbu. I način na koji jeglava odsječena. Vidio sam fotografije. Samoje trebalo pogledati kralješke. To nisu učinile

302/788

ribe. Ne ukoliko ribe nisu imale giljotinu. Ilisjekiricu za meso.

Grace je rukom pokrila usta i nastojalapotisnuti poriv na povraćanje.

– O, sranje, žao mi je. Nisam kanio bititako slikovit. Je li vam dobro?

Grace odmahne glavom. Više joj nikadneće biti dobro. Duboko je udahnula, mučećise kako bi uspostavila kontrolu nad svojimemocijama.

– Zašto se ništa od toga nije saznalotijekom saslušanja?

– Nešto jest. Modrice su spomenute, ali suodbačene. Nitko nije želio vidjeti istinu. Netada. Morate imati na umu da je vaš muž bionajomraženiji čovjek u Americi. Možda jejednostavno bilo lakše smatrati ga sam-oubojicom, kukavicom, a ne žrtvom?

– Lakše? – Grace se vrtjelo u glavi. Sve jeto bilo previše.

303/788

Davey reče: – Želio sam najprije reći vama.Znam da je to golem šok, ali zapravo je dobravijest. Mislim da imamo dovoljno za traženjeponovnog otvaranja sudske istrage, Grace.To bi bio prvi korak prema pokretanju is-trage umorstva.

Grace je dugo šutjela. Na koncu je rekla: –Ne. Ne želim uplitanje policije.

– Ali, Grace...– Ne.Netko je ubio Lennyja. Iskasapio ga je kao

životinju i bacio ga u valove. Od kakve sukoristi policija, ili sudovi, ili cijeli korumpir-ani, odvratni takozvani pravni sustav? Kakvuje pravdu dobio Lenny, ili ja? Amerika nasje oboje osudila samo zato jer je tako bilo»lakše«. Pustili su da Lennyjev ubojicanekažnjeno ode, a mene su strpali ovamo.Pa, dovraga i Amerika. Vrijeme za pravduje prošlo.

304/788

Davey je bio zbunjen. – Što želite daučinim?

– Želim da otkrijete tko je to učinio. Je lito bio John Merrivale ili netko drugi. Želimznati tko je ubio mojeg muža. Želim znati tkoje to učinio i zašto. Želim znati sve i želim bitisigurna. Ne zanima me opravdana sumnja.

Davey reče: – Dobro. A zatim?– Zatim ćemo razmišljati o sljedećim

koracima.A zatim ću ga ubiti.

Grace je ležala budna nakon gašenjasvjetla, a misli su joj letjele glavom.

Osoba koja je ubila Lennyja morala je bitina Nantucketu onoga dana kad je izbilaoluja. Moglo se raditi o nekom neznancu. Noznala je da to nije osobito vjerojatno. To jeučinio netko blizak nama. Netko blizakQuorumu. Nestalom novcu.

305/788

Razmišljala je o odmoru, o njihovimgostima.

Connie i Michael.Honor i Jack.Maria i Andrew.Caroline i John.Quorumova obitelj. Samo što oni nisu bili

obitelj. Nisu bili prijatelji. Svi su oni napust-ili Grace u njezinim trenucima potrebe.

Jedan od njih ubio je Lennyja.Grace više nije željela pravdu. Željela je os-

vetu. Dobit će osvetu.Te je noći Grace Brookstein počela planir-

ati svoj bijeg.

306/788

13.

Karen Willis je protrljala oči. Bila su dvaujutro, a Grace Brookstein se spuštala nanjezin ležaj.

– Grace? Što je? Jesi li bolesna?Grace odmahne glavom. Ispod deke njih

su se dvije stisnule kako bi se zagrijale. Kar-en je na leđima osjećala mekoću Graceinihdojki. Miris njezine kože, nježno milovanjenjezina daha. Instinktivno je zavukla ruku is-pod Graceine spavaćice, posegnuvši zasvilenkastom vlagom između njezinihbedara.

– Volim te. – Karen se okrenula i usnamapritisnula Graceine. Nekoliko veličanstvenihsekundi Grace je reagirala, uzvraćajući jojpoljubac. Zatim se odmaknula.

– Žao mi je. Ja... ne mogu.Grace je bila na mukama. Dio nje bio je u

iskušenju da prihvati utjehu koju je Karennudila. Na kraju krajeva, Lennyja više nema.A Grace je voljela Karen, na neki način. Noznala je da to nije u redu. Nije voljela Karenna taj način. Ne doista. Čak i da jest, bilo bipogrešno buditi njezine nade. Osobito sobzirom na ono što joj je upravo namjeravalareći.

Karen je izgledala tjeskobno. Kako jemogla biti tako glupa? Pogrešno je protu-mačila signale. – O, Bože. Ljutiš li se namene?

– Ne. Ni slučajno. Zašto bih se ljutila?– Nikad ne bih nešto pokušala da nisam

mislila... želim reći, došla si u moj krevet.– Znam. Žao mi je. Gledaj, ja sam kriva –

reče Grace. – Moram razgovarati s tobom.Treba mi tvoj savjet.

– Moj savjet?

308/788

– A-ha. Namjeravam pobjeći.To je razbilo napetost, što je Karen trebalo.

Tako se smijala da je umalo probudila Coru.Grace nije razumjela. – Što je tako

smiješno?– O, Grace! Nije moguće da si ozbiljna!– Smrtno sam ozbiljna.– Dušo, to je nemoguće. Nitko nikad nije

pobjegao iz Bedford Hillsa.Grace slegne ramenima. – Za sve postoji

prvi put, točno?– Ne za to. – Karen se više nije smijala. –

Stvarno ozbiljno misliš, zar ne? Posve sipoludjela, Grace. Jesi li u posljednje vrijemepogledala van? Ima devet ograda odbodljikave žice između nas i slobode, sve podelektričnim naponom. Ondje su stražari, psi,kamere i puške.

– Znam sve to.– Onda ne razmišljaš kako treba. Gledaj,

čak i da nađeš neki način za bijeg – što nećeš

309/788

jer je nemoguće – imaš jedno od najpozn-atijih lica u Americi. Što misliš, koliko ćešdaleko dospjeti?

Grace je rukom prešla po svojem slom-ljenom nosu. – Više nisam tako prepozn-atljiva. Ne izgledam kao ranije. U svakomslučaju, mogu se prerušiti.

– Kad te uhvate, ustrijelit će te. Nitko nećepostavljati pitanja.

– Znam i to. To je rizik u koji sam spremnase upustiti.

Karen je u mraku milovala Graceino lice.Ovo je ludilo. Nitko ne bježi iz Bedford Hill-sa. Ako Grace pokuša, sigurno će je ubiti.Čak i ako je, nekim čudom, uhvate živu, toipak znači da je Karen više nikad neće vidjeti.Grace će premjestiti u samicu. Poslat će je udrugu državu. Zaključat će je u neku tajnuCIA-inu kaznionicu i više nitko za nju nećečuti.

310/788

– Nemoj to učiniti, Grace. Molim te. Neželim te izgubiti.

Grace je vidjela kako su se Karenine očinapunile suzama. Nagnula se naprijed ipoljubila je u usta. To je bio strastven, dugpoljubac. Poljubac po kojemu će je pamtiti.Poljubac za oproštaj.

– Moram to učiniti, Karen.– Ne moraš. Zašto?– Jer je Lenny ubijen, u redu?Karen je sjela. – Štooo? Tko kaže?– Davey Buccola. Našao je dokaze, čin-

jenice koje su zanemarili tijekom sudskeistrage.

Znači, Buccola ju je naveo na ovo. Ubit ćuga.

– Moram saznati tko je ubio mojeg muža.– Ali, Grace...– Pronaći ću ga. A tada ću ga ubiti.Grace je čekala ogorčenje, šok, ali nije ih

dočekala. Karen ju je samo zagrlila i čvrsto je

311/788

stisnula. Karen se sjećala Billyja, sestrinamomka. Kako je dobar osjećaj bio kad ga jemetak pogodio među oči. Unatoč svemu štose otad dogodilo, nikad nije požalila zbogonoga što je učinila. Nije željela izgubitiGrace. Ali je razumjela.

– Vjerojatno imaš plan?– Zapravo, o tome sam željela razgovarati

s tobom...

Sestra Agnes je gledala kako Grace Brook-stein sprema slagalicu i u sebi se pomolilaBogu:

Hvala Ti što si mi doveo ovu izgubljenudušu, Isuse. Hvala Ti što si mi dopustio dabudem posrednik Tvojeg iskupljenja.

Sestra Agnes postala je sestra Agnes prijepet godina. Prije toga bila je Tracey Grainger,usamljena, nepopularna tinejdžerica izFrenchtowna, New Jersey. Tracey Graingerse zaljubila u lokalnog momka po imenu

312/788

Gordon Hicks. Gordon joj je rekao da je voli iTracey mu je vjerovala. Kad je ostala trudna,a Gordon ju je odmah ostavio, Tracey jeotišla kući i progutala sve tablete što ih jemogla pronaći. Beba nije preživjela.

Nije ni Tracey Grainger.Djevojka koja se probudila iz te predozir-

anosti u tmurno sterilnoj bolnici, držeći se zasvoj trbuh i jecajući zbog osjećaja krivnje,nije bila ona ista djevojka koju je GordonHicks onako bezosjećajno nogirao. Nije bilaista osrednja učenica koja je razočaravalasvoje roditelje od dana kad se rodila. Nijebila ista društveno nesnalažljiva, nevoljenamaturantica koju nitko nije pozvao na mat-uralnu zabavu. Ova je djevojka bila posvenova osoba. Osoba

koju je Bog volio. Osoba koja ima vrijed-nost. Osoba čiji su grijesi oprošteni, koja ćese jednoga dana sjediniti s Isusom i stajatidesno od Oca. Ako je netko vjerovao u moć

313/788

iskupljena, onda je to bila sestra Agnes. Bogju je iskupio. Spasio joj je život. Sad je, u svo-joj beskonačnoj ljubavi i milosti, iskupio iGrace Brookstein. I dopustio je njoj, sestriAgnes, da u tom čudu odigra malenu ulogu.

Tog joj je jutra Grace rekla: – Ovdje se os-jećam tako ispunjeno, sestro. U radu s tomdjecom. S vama. Kao da sam dobila drugupriliku u životu.

Kako su joj te riječi pružile topao sjaj zado-voljstva! Sestra Agnes nadala se da nije krivaza smrtni grijeh ponosa. Mora imati na umuda je Bog preobrazio Grace, a ne ona. No ses-tra Agnes nije uspijevala potisnuti osjećaj daje njezino prijateljstvo ipak doprinijelonekim promjenama u Grace.

I Grace je promijenila sestru Agnes. Životredovnice može biti samotan. Većina ostalihsestara milosrdnica dovoljno je stara dabudu majke sestri Agnes, ako ne čak i bake.Tijekom nekoliko proteklih mjeseci priraslo

314/788

joj je srcu ležerno prijateljstvo koje kao da serazvilo između nje i Grace Brookstein.Razmjenjivanje pogleda. Osmijeha.Povjerenja.

Grace je vratila djeliće slagalice u kutijukoju je potom uredno spremila na policu.Sestra Agnes se toplo nasmiješila.

– Hvala, Grace. Mogu sama dovršiti. Znamda želiš poći u knjižnicu.

– U redu je – vedro će Grace. – Drago mije da mogu pomoći. O, usput rečeno, onaglina što smo je prošli tjedan naručile?Moramo je vratiti.

– Doista? Zašto?– Jutros sam otvorila sedam ili osam san-

duka, a glina unutra posve se osušila. Pok-ušala sam je namočiti u vodi, ali sve se pret-vorilo u sluzavu kašu. Moramo je vratiti.

Kakva gnjavaža, pomislila je sestraAgnes. Ona i sestra Theresa potrošile sudobar dio dana na slaganje tih sanduka u

315/788

spremište dječjeg odjela. Sad će sve to moratiopet izvući van.

– Poslala sam e-mail dostavljačkoj tvrtki –reče Grace. – Doći će po to u utorak u četirisata.

– U utorak? – Sestra Agnes je izgledala za-brinuto. – 0, Grace, lijepo od tebe da si to or-ganizirala. Ali bojim se da u utorak ne mogunadzirati preuzimanje. U obilazak će doćidelegacija iz uprave kaznenih ustanova.Nakon obilaska, sestra Theresa i ja imamotromjesečni sastanak s njima, u vezi pro-računa. Neće nas biti cijelo poslijepodne.

– Oh! – Grace je izgledala razočarano.Tada se odjednom razvedrila. – Možda bih jato mogla učiniti?

Sestra Agnes se namrštila. – Ne znam baš,Grace.

Kažnjenice iz A-krila ne bi smjele pomag-ati prilikom odvoženja ili dovoženja stvari.Upravitelj to smatra potencijalnom

316/788

opasnošću. No Grace je dospjela tako dalekou svojoj rehabilitaciji. Sestra Agnes ne biželjela stvoriti dojam da joj ne vjeruje.

Grace reče: – Djeca već tjednima čekaju.Čini mi se da je šteta još više odgađati.

– Ti su sanduci teški, Grace – nelagodnoće sestra Agnes. – To je posao za dvije osobe.

– Cora mi može pomoći.– Cora Budds? – Ova joj se ideja činila sve

gorom i gorom.– Utorkom je dežurna u kuhinji, ali obično

završi do tri.Grace je izgledala tako puna nade, tako

željna pomoći. Sestra Agnes se kolebala.Kakvog zla ima u tome? Samo taj jedan put.

– Pa, valjda... ako si sigurna da ti i Cora tomožete obaviti...

Grace se nasmiješila. – Ukrcati stvari ukamion za dostavu? Da, sestro. Mislim daćemo to uspjeti.

317/788

Srce joj je tako glasno lupalo da se čudilašto ga sestra Agnes ne čuje. Ona je draga,ljubazna žena i Grace je pekla savjest jer ju jezavarala. Ali tu nije bilo pomoći.

Počelo je.

Plan za pokušaj bijega Grace Brooksteinbrzo je postao najgore čuvana tajna u Bed-ford Hillsu. Zamisao je bila jednostavna.Kamion za dostavu stići će na dječji odjel.Grace i Cora Budds počet će ukrcavati san-duke gline. Dok Cora bude odvlačila voza-čevu pozornost, Grace će se vratiti uspremište, isprazniti jedan od sanduka isakriti se unutra. Cora će sama dovršiti ukr-cavanje, pazeći da poklopac Graceina san-duka ne bude posve zatvoren, kako bi imalazraka, i da bude dobro skriven u stražnjemdijelu.

Sljedeći je dio plana bio opasan. Sve jeovisilo o sigurnosnoj provjeri. Kamioni

318/788

svakodnevno ulaze i izlaze iz Bedford Hillsa,dostavljaju sve i svašta, od toaletnog papirado deterdženata i hrane. Zatvor je opremljennajmodernijim sigurnosnim sustavima.Osim ručne pretrage, stražari koriste pse, pačak i infracrvene skenere za pregledavanjevozila, povrh kamera za videonadzor koje senalaze svuda po Bedford Hillsu. Obično setemeljitije pretrage vrše prilikom ulaska uzatvor. Manje se vodi računa o onome što bimoglo izići. No sve pretrage ovise o stražar-ima. Ako im se ne sviđa izgled vozača, ili voz-ila, ili ako su samo iz nekog razloga raspo-loženi za to, mogli su satima zadržavati ljude,rendgenski pregledavati svaki kvadratni cen-timetar njihovog automobila ili njih samih.Grace se nadala da u hladnoj siječanjskojvečeri stražari neće imati previše volje zaizvlačenje svih sanduka dječje gline. Ali toneće znati sve dok ne stignu do kontrolnetočke.

319/788

Nakon što kamion dobije dopuštenje daprođe, onda je prošao, a kad se udalje odBedforda, Grace će izići iz sanduka i prićistražnjim vratima. Čim vozač stane nanekom raskrižju, otvorit će vrata i skočiti uslobodu.

Jednostavno.

- Neće uspjeti.Karen se nagnula preko stola i poslužila se

Graceinim vodenastim pireom od krumpira.Bile su na ručku, nekoliko dana prije pred-viđenog bijega.

– Hvala na ohrabrenju.– Jesi li razmislila o tome što ćeš učiniti

ako uspiješ pobjeći?Grace je o malo čemu drugome razmišl-

jala. Kad je maštala o svojem bijegu, zamišl-jala je sebe kao lovca koji razotkrivaLennyjeva ubojicu, osvećuje se. No činjenicaje da će i nju loviti. Želi li preživjeti, trebat će

320/788

joj hrana, sklonište, novac i prerušavanje.Nije imala pojma kako će osigurati išta odtoga.

– Što je s prijateljima vani? Postoji li netkokome možeš vjerovati? Netko tko će tezaštititi?

Grace odmahne glavom. – Ne. Nitko.Postoji samo jedna osoba kojoj vjeruje.

Davey Buccola. Davey radi na novim inform-acijama, provjerava alibije svih koji suboravili na Nantucketu s Grace i Lennyjemonoga dana kad je Lenny umro. Ako se Gracevani bilo kome obrati, onda će to biti on. Alito nije kanila reći Karen.

– U tom slučaju, moramo ti ovdje pri-premiti paket za preživljavanje.

– Paket za preživljavanje?– Jasno. Trebat će ti novi identitet. Neko-

liko novih identiteta tako da se možešneprestano kretati. Vozačke dozvole,

321/788

kreditne kartice, nešto gotovine. Nećešdaleko dospjeti kao Grace Brookstein.

– Gdje ću nabaviti vozačku dozvolu, Kar-en? Ili kreditnu karticu. Nemoguće je.

– Kaže žena koja namjerava pobjeći izBedford Hillsa! Ne opterećuj se sitnicama,Grace. To prepusti meni.

Karen je upozorila Grace da će »nekolicinicura« morati reći za bijeg kako bi za takokratko vrijeme nabavile sve što im je po-trebno. Na Gracein užas, »nekolicina cura«bile su gotovo sve kažnjenice u Bedfordu.Krivotvorenje

kreditne kartice i vozačke dozvole nije bilojednostavno. Karen je morala osigurati po-moć iz cijelog zatvora. Kažnjenice u upravi-teljevu uredu, knjižnici i prostoriji s kom-pjutorima su danima tipkale, radile u Pho-toshopu i pripremale materijal, a sve suriskirale vlastite uvjetne otpuste i budućnostikako bi pomogle Grace i bile dio Velikog

322/788

bijega. Jedini ljudi koji nisu znali za plan bilisu čuvari i Lisa Halliday.

Bilo je diskutabilno bi li Lisa cinkala Grace– moćne kažnjenice mogu nekažnjeno na-pasti svoje suparnice, ali izdaja druge za-tvorenice još uvijek se smatra tabuom. Ipak,Karen nije bila spremna riskirati.

Grace je svima bila zahvalna na pomoći, aliju je to činilo nervoznom.

– Previše ljudi zna.– To nisu »ljudi« – rekla joj je Karen. – To

su tvoje prijateljice. Možeš u njih imatipovjerenja.

Povjerenje. Riječ iz drugog života, sdrugog planeta.

U utorak je svanuo siv i hladan dan. Graceje jedva spavala. Cijelu su je noć progoniliglasovi.

Lenny: Bez obzira što će se dogoditi,Grace, volim te.

323/788

John Merrivale: Ne brini, Grace. Samoradi ono što ti Frank Hammond kaže i bit ćeu redu.

Karen: Kad te uhvate, ustrijelit će te, initko neće postavljati pitanja.

Grace nije taknula zobene pahuljice zadoručkom.

– Treba ti snaga – rekla joj je Cora Budds.– Pojedi nešto.

– Ne mogu. Povratit ću.Krupna je crnkinja stisnula oči. – Ne

molim te, Grace. Kažem ti. Bolje da sepribereš, curo. Danas riskiram vlastitu kožuradi tebe. Svi to činimo. Sad jedi.

Ima pravo. Mogu ja to. Moram.Grace je jela.

- Jesi li sigurna da ti je dobro, Grace?Možda bi trebala malo prileći.

Bilo je podne na dječjem odjelu. Delegacijazatvorskih dužnosnika trebala je stići u

324/788

dvanaest i trideset. Jutro su proveli usređivanju stolova i igračaka, postavljanjunovih likovnih radova i općenito u nastojanjuda se ustanova pokaže u najboljem svjetlu.Bude li delegacija impresionirana, možda ćeim povisiti proračun. Ili ga barem nećesmanjiti. Grace je radila marljivo kao i inače,ali je sestra Agnes bila zabrinuta za nju. Licejoj je bilo zelenkasto kad je tog jutra stigla naposao. Sad je postalo bolećivo žućkasto. Kadje maločas na visokoj polici preslagivala nekeknjige, zavrtjelo joj se u glavi i umalo seonesvijestila.

– Dobro mi je, sestro.– Ne čini mi se da si dobro. Trebali bi te

pregledati u ambulanti.– Ne! – Grace je osjetila kako joj se grlo

osušilo od panike. Ne smijete me poslati uambulantu. Ne danas. Što ako me zadržecijelo poslijepodne? Sjetila se što joj je Corarekla za doručkom. Morala se pribrati. –

325/788

Malo sam dehidrirala, to je sve. Možda bihmogla dobiti čašu vode?

Sestra Agnes je pošla po vodu. Dok je nijebilo, Grace se uštipnula za obraze i nekolikoputa duboko udahnula. Kad se redovnicavratila, izgledala je mrvicu bolje.

Lisa Halliday je iz kuta prostorije sum-njičavo promatrala prizor. – Što se događa sledi Brookstein? – pitala je jednu od majki,mladu crnkinju koja je nedavno stigla u Bed-ford. – Cijelo se jutro čudno ponaša, čak iprema njezinim mjerilima.

– Ne bi li se i ti tako ponašala danamjeravaš zbrisati odavde? – rekla je mladažena. Jedan pogled na Lisino lice rekao joj jeda je uvelike uprskala. No tada je biloprekasno.

– Što si rekla?– Ništa. Samo sam... ne znam o čemu gov-

orim. To su samo nekakve šašave glasine.

326/788

Lisa Halliday je primaknula lice na neko-liko centimetara od ženina. – Reci mi.

– Molim te. Ja... nisam smjela ništa reći.Cora će me ubiti.

– Sve mi ispričaj ili ću se pobrinuti da tiupravitelj više nikad ne dopusti da vidiš svo-je dijete.

– Molim te, Lisa.– Misliš da to ne mogu učiniti?Mlada je žena pomislila na svojeg sina,

Tyronea. Imao je tri godine, sladak i bucmastkao psić. Doći će ovamo za pola sata, prilju-bit će se uz nju, crtati joj slike koje će držati ućeliji.

Počela je govoriti.

***

Hannah Denzel skupila je čupave obrve ujednu dugu, gnjevnu gusjenicu dok je

327/788

dužnosnike vodila hodnikom prema dječjemodjelu.

– Ovuda, dame i gospodo.Denny nije voljela voditi »delegacije« po

Bedford Hillsu. Današnja je samodopadnaskupina političara i policajaca jednakogrozna kao i sve ostale: filantropski zatvorskiposjetitelji, svećenici, socijalni radnici, psi-hoterapeuti, redovnice, cijela prokleta vojskazabadala izvana koji dvaput godišnje za-gađuju njezin teritorij sa svojim pod-metačima za papir i preporukama. Nitko odnjih kao da ne shvaća da su te žene štetočine.Da su u Bedford Hillsu zato da bi bile kažn-jene, a ne spašene. Denny je bilo mučno odtoga.

Skupina je uzdisala i divila se dječjemodjelu, razmiljevši se između besprijekornočistih radnih površina i prostora za igru.Upravitelj McIntosh je stajao i promatrao ihpoput ponosnog oca. Tada se njegovo lice

328/788

promijenilo. Grace Brookstein se nalazilakraj jedne od polica za knjige, a izgledala jeblijedo i bolesno. Dovraga. Posve je zabora-vio na Grace. Posljednje što mu treba je danjegova najozloglašenija zatvorenica skrenepozornost skupine s dragulja u Bedfordovojkruni.

Šapnuo je Hanni Denzel u uho. – Makni jeodavde. Tiho. Odvlači pozornost.

Bljesnule su okrutne oči zatvorskečuvarice. – Da, gospodine. – To je već bolje.Prišla je Grace i grubo je zgrabila za nadlak-ticu. – Idemo, Brookstein. Natrag u ćeliju.

– U ćeliju? Ali ja... ne m-mogu –zamuckivala je Grace. – Radim.

– Više ne radiš. Kreni.Grace je otvorila usta kako bi se pobunila,

ali nikakav zvuk nije izišao. Panika joj je is-punila grlo poput bljuvotine.

– Zar nešto nije u redu? – Prišla im je ses-tra Agnes. – Mogu li pomoći?

329/788

– Ne! – obrecnula se Denny, gurajućiGrace prema vratima. Mrzila je nazočnost se-stara milosrdnica u Bedford Hillsu. SestraAgnes bi se trebala jebeno vratiti svojoj kru-nici i zatvorenice prepustiti profesionalcima.– Upravitelj želi da se ova stavi pod ključ. Ine želi scenu.

Grace je molećivo pogledala sestru Agnes.Pomogni mi!

Redovnica se ljubazno nasmiješila svojojprijateljici. – Nemoj izgledati tako očajno,Grace. Dobro će ti doći malo odmora. Uživaju slobodnom poslijepodnevu. Sutra ćemo jošuvijek biti ovdje.

Da. A sad ću i ja biti ovdje, pomislila jeGrace. Mogla je zaplakati.

Bilo je tri i četrdeset pet prije nego je LisaHalliday uspjela izići s dječjeg odjela. Onajgonič robova u liku sestre Therese dao joj jepopis zadataka dugačak poput njezinog

330/788

policijskog dosjea. Odjurila je do upravi-teljeva ureda i odlučno prišla prijamnompultu.

– Moram vidjeti upravitelja – zadihano jerekla. – Hitno je.

Službenica je pogledala osornu lezbijkupred sobom i ukočila se. – Upravitelj McIn-tosh danas nikoga ne može primiti. Imadelegaciju...

– Kao što sam rekla. Hitno je.– Žao mi je – ponovila je djevojka. – Nije

ovdje.– Pa, gdje je?Službeničin je glas postao hladniji. – Vani.

Cijelo poslijepodne ima sastanke. Mogu livam ja nekako pomoći?

– Ne – neuljudno će Lisa. – Želim onogakoji svira vergl, a ne jebenog majmuna. –Morala je vidjeti upravitelja, i to nasamo.Kad bi se pročulo da je ona potkazivačica

331/788

koja je izdala Grace Brookstein, to bi bionjezin kraj u Bedford Hillsu.

– Onda ništa ne mogu učiniti.Lisa je spustila svoje krupno tijelo na jed-

nu od tvrdih stolica postavljenih uza zid.– Dobro. Čekat ću.

Cora Budds završila je s poslom u kuhinjiu deset do četiri i požurila do dječjeg odjela,kako je dogovoreno. Dvije su se majkeopraštale od svoje djece, a samo ih je jedanstražar nadzirao, dosađujući se.

Cora je pitala jednu od majki: – Gdje jeGrace?

– U ćeliji. Denny ju je odvukla prije neko-liko sati. Nije dobro izgledala.

Cora je mislila: Kladim se da nije. Znači,to je to. Ako je Grace zaključana, cijeli planpada u vodu.

Sama je ušla u spremište. Možda je takonajbolje.

332/788

Grace je sjedila na svojem ležaju i zurila uprazno. Bila je previše iscrpljena da biplakala. Gotovo je. Sam Bog zna kad će joj sepružiti prilika da opet pokuša. Možda to nećebiti godinama. A sve će te godine osoba kojaje ubila Lennyja biti ondje vani, slobodna,sretna, nekažnjena. Ta je pomisao bilanepodnošljiva.

Potišteno je gledala sat na zidu: 15:55...16:00... 16:05... Kamion je sigurno većstigao. Cora će ukrcavati sanduke, sama,pitajući se što se dogodilo.

U 16:08 Grace je čula zveckanje ključa ubravi. Karenina je smjena zacijelo završilaranije. Barem će njoj biti drago da bijeg nijeuspio. Vrata su se otvorila.

– Ustani. – Dennyne su oči gorjele odmržnje. Satima je razmišljala o riječima štoih je sestra Agnes uputila Grace. Uživaj uslobodnom poslijepodnevu. Kao da je ovoneka vrsta ljetnog kampa! U Bedford Hillsu

333/788

nema slobodnih poslijepodneva. – Danasposlijepodne propustila si četiri sata rada,podla malena kučko. Mislila si da si naodmoru, je li? Malo si ljenčarila?

Grace krotko reče: – Ne, gospođo.– Dobro. Jer nema nikakvih jebenih

odmora u A-krilu. Ne dok sam ja glavna.Možeš nadoknaditi te radne sate, a počet ćešodmah. Vuci svoje dupe na dječji odjel ipočni ribati podove.

– Da, gospođo.– Kad završiš, počni iznova. I večeras

možeš zaboraviti na jelo. Ostat ćeš na tompodu, ribajući ga, dok ja ne dođem po tebe,jasno?

– Da, gospođo.– KRENI!Grace je izletjela iz ćelije i potrčala hod-

nikom. Denny je gledala za njom, a licem jojse polako razlio smiješak zadovoljstva.

334/788

Nije imala pojma da Grace trči kako bispasila svoj život.

Cora Budds je gotovo završila s ukrcavan-jem sanduka.

Vozač kamiona je gunđao: – Mislio sam daćete biti dvije. Poveo bih nekoga sa sobom dasam znao.

Cora je slegnula ramenima. – Život jesranje, nije li? – Već se smračilo u skučenomdvorištu iza spremišta dječjeg odjela. Tem-peratura je bila ispod nule, ali je oštar vjetarstvarao dojam da je još hladnije. Sanduci subili maleni, oko trideset za šezdeset centi-metara. Dok ih je gledala, Cora nije moglazamisliti da bi se Grace uspjela stisnuti un-utra. Također su bili teški. Zbog njihovetežine, u kombinaciji s hladnoćom od koje sujoj prsti obamrli, posao se sporo odvijao.

– Žao mi je što kasnim.

335/788

Grace je stajala i drhturila pod svjetlošćulampe. Još uvijek u suknji i tankoj pamučnojbluzi, bila je smiješno slabo odjevena za zim-sku večer. Vjetar joj je poput britve sjekaokožu. Cora Budds je iznenađeno raširila oči,ali ništa nije rekla.

Vozač se doimao ljutitim. – Zafrkavateme? Ovo je broj dva? Ne bi mogla podići nišalicu kave, a kamoli sanduk gline.

– Jasno da može – reče Cora. – Sada tomožete nama prepustiti.

– Nemam ništa protiv. – Vozač se vratio uugodnu toplinu kabine. – Neka mi jedna odvas dvije kimne kad završite.

Vrativši se u spremište, Cora i Grace subrzo radile. Sestra Agnes ili netko od čuvaramogli bi se vratiti svakog trenutka. Cora je izdžepa kombinezona izvukla Graceine doku-mente i gurnula ih u Gracein grudnjak. Imalaje četiri lažne osobne i odgovarajuće kreditne

336/788

kartice, komadić papira s anonimnom hot-mail adresom i maleni snop novčanica.

– Karen vani ima prijateljicu koja će tipreko Western Uniona poslati još novcakada ti zatreba. Samo e-mailom pošalji iznos,poštanski broj u kojem se nalaziš i inicijalelažne osobne koju koristiš, a ta će osobaučiniti ostalo. Uzmi i ovo. – Pružila joj jemaleni srebrni nož skakavac. – Nikad neznaš.

Grace je trenutak zurila u džepni nož nadlanu, oklijevajući, a potom ga je zavukla usvoju cipelu. Cora je otvorila poklopac jed-nog sanduka i munjevitom ga brzinom is-praznila. Sanduk se nekako doimao jošmanjim kad je bio prazan.

Cora reče: – Ne vjerujem da je moguće,Grace. Ovamo ni mačka ne bi mogla stati.

Grace se nasmiješila. – Moguće je. Bilasam gimnastičarka. Gledaj.

337/788

Cora je zadivljeno gledala kako se Gracepopela u sanduk, najprije stražnjica, te okosebe omotala mršave udove kao da je pauk. –Curo, to izgleda bolno. – Lecnula se. – Sig-urna si da ti je dobro?

– Nije baš putovanje prvom klasom, alipreživjet ću. Pokušaj staviti poklopac. Jesamli unutra?

Cora je pokušala. Lako. Ostala su oko dvacentimetra prostora. Opet ga je otvorila. –Unutra si. Sad ću ukrcati ostale. Stavit ću tetri reda iza tako da budeš skrivena na kon-trolnoj točki, ali neću čvrsto zatvoriti poklo-pac da imaš zraka.

– Hvala.– Ne miči se dok ne prođeš kontrolnu

točku. Čim iziđeš odavde i čim se kamionzaustavi, skači.

– Jasno. Hvala, Cora. Na svemu.Sretno, Čudesna Grace.

338/788

Cora Budds je vratila poklopac na mjesto iodnijela Grace u tminu.

***

Upravitelj McIntosh sumnjičavo je pro-matrao Lisu Halliday.

– Bolje da ovo nije nekakva varka.– Nije.– Grace Brookstein je u ćeliji. Ondje je od

ručka. Osim toga, zatvorenice iz A-krilanikad ne rade na dostavama. Sestra Agneszna pravila.

– Sestra Agnes ne razlikuje svoju picu odOčenaša.

– Sad je dosta! – prasne upravitelj. – Nedopuštam da izražavaš nepoštovanje premanašem volonterskom osoblju.

– Gledajte. Ne želite provjeriti kamion?Dobro. Nemojte. Samo nemojte reći da vasnisam upozorila.

339/788

Upravitelj McIntosh nije želio provjeravatikamion. Ovo je bio dug dan. Želio je završitipapirologiju i poći kući k svojoj ženi. No znaoje da nema izbora.

– Dobro, Lisa. Prepusti to meni.

Mrak ju je dezorijentirao. Grace je čulakako se stražnja vrata kamiona s treskom za-tvaraju. Na trenutak ju je ščepao strah. Uklopci sam! Ali zatim se opustila,primoravajući se da diše polako iravnomjerno. Bilo je neudobno u sanduku,ovako savijena poput marionete, ali mogla jeto podnijeti. S druge strane, hladnoća je bilanepodnošljiva. Grace je osjećala kako jojtijelo počinje obamirati. Glava ju je silnoboljela, kao da je upravo zagrizla kocku leda.

Motor je oživio. Krećemo se. Uskoro jeGrace čula samo lupanje vlastitog srca. Tihose pomolila.

340/788

Molim te, Bože, nemoj dopustiti da preg-ledaju sve sanduke.

Udarac je bio tako glasan da ga je vozaččuo iako je Bruce Springsteen urlao s CD-a.Valjda se olabavio jedan od sanduka.

– Što, dovraga? – Naglo je pritisnuokočnice i izišao iz kabine. Glupe, jebenelezbijke. Koliko teško može biti složiti hrpusanduka? Samo su ih morale staviti jedanna drugi.

Grace je čula otvaranje stražnjih vrata.Zrake svjetlosti baterijske lampe dopirale sukroz pukotinu iznad njezine glave gdje jeCora ostavila labavljen poklopac. Zadržavalaje dah.

– Prokletstvo.Sanduci su glasno strugali po metalnom

podu kamiona. U idućem je trenutku Gracepostala svjesna da se i njezin sanduk miče. O,Bože, ne! Vidjet će me. Ali vozač ju nije vidio.

341/788

Međutim, kad je Gracein sanduk povukaonaprijed, opazio je olabavljeni poklopac iudario ga šakom, posve ga zatvorivši. Zatimje podigao drugi sanduk i stavio ga naGracein. Stražnja su se vrata s treskom zat-vorila. Grace je osjetila trzaj kad je kamionnaglo krenuo.

Hladne su kapljice znoja izbile poGraceinu tijelu.

Nije imala zraka.Ugušit ću se.

342/788

14.

Upravitelj McIntosh je bijesno ušao na dječjiodjel. Sva su djeca otišla kući. Jedna je za-tvorenica spremala preostale igračke.

– Sama si ovdje?– Da, gospodine. Čekam da se sestra

Agnes vrati i zaključa.– U četiri poslijepodne trebao je doći

kamion. Je li bio?– Mislim da jest, gospodine. Cora Budds je

bila u spremištu.– A Grace Brookstein? Jesi li nju vidjela

ovdje danas poslijepodne?– Ne, gospodine. Cora mi je rekla da je u

ćeliji.Upravitelj McIntosh se opustio. Lisa Halli-

day je nešto pogrešno shvatila. U Bedfordu

su glasine često neutemeljene. Ipak, moraose pridržavati protokola. Podigao je telefon-sku slušalicu na pisaćem stolu sestre Agnes.

Umrijet ću!Grace je već hiperventilirala. Kad je os-

jetila da se kamion zaustavio, vratila joj senada. Sigurno su na kontrolnoj točki. Pok-ušala je vrisnuti.

– Upomoć! Neka mi netko pomogne!Tjednima je strepila od ovog trenutka,

strahujući da će je stražari otkriti. Sad sebojala da neće. Bez zraka, umrijet će u ovomsanduku mnogo prije nego kamion stigne naodredište.

– Upomoć! – Vikala je što je glasnijemogla, no činilo se da njezina pluća ne radekako treba. Riječi su izlazile tihe i zadihane,prigušene sanducima iznad i oko nje.Stražari ništa nisu čuli.

– Dakle, što je ovo?

344/788

Vozač mu je pružio papire. – Glina zamodeliranje. Oko dvije tone toga.

– Dobro. Pogledajmo.Dva su stražara počela otvarati prvi red

sanduka.Molim vas! Ovdje sam!Grace je u tom trenutku znala da ne želi

umrijeti. Još ne. Ne ovako.Najprije moram pronaći Lennyjeva

ubojicu. Moram ga natjerati da plati.Počela je osjećati omaglicu. Svjesna da

počinje gubiti svijest, opet je viknula.Jedan se stražar zaustavio. – Jesi li nešto

čuo?Njegov je kolega odmahnuo glavom. –

Samo kako mi zubi cvokoću. Ovdje je jebenohladno, čovječe. Hajde, završimo s tim. –Povukao je još jedan sanduk, spustio ga natlo, otvorio ga i pogledao unutra. Isto jeučinio sa sljedećim. Zatim još jednim. Dok jeotvarao četvrti, vozač je molećivim glasom

345/788

rekao: – Ma dajte, ljudi, nemojte tolikognjaviti, može? Znate li koliko je trajalo ukr-cavanje ovog sranja? Preda mnom je šest sativožnje, a smrzavam se.

Stražari su se pogledali. Čuli su udaljenuzvonjavu telefona u njihovom toplom, udob-nom tornju za nadzor.

– Dobro. Možete ići. – Potpisali su papire ivratili ih vozaču. – Ugodna vožnja.

Šezdeset sekundi kasnije kamion je izišaokroz zatvorsku kapiju.

Grace Brookstein se još uvijek nalazilaunutra.

Grace je probudio zvuk ubrzavanja mo-tora. Preplavilo ju je olakšanje.

Mogu disati! Živa sam.Jedan od stražara zacijelo je olabavio pok-

lopac njezina sanduka! Zašto me nisu našli?To je čudo. Netko ondje gore sigurno pazi na

346/788

mene. Možda Lenny, vratio se kao moj an-đeo čuvar?

Nekoliko je sekundi osjećala euforiju. Iz-išla sam iz Bedforda. Uspjela sam! No brzose vratila u stvarnost. Još je daleko odslobode. Izvukavši se iz klupka polako ibolno, poput artritične lutke koja iskače izkutije, Grace je podigla poklopac i izišla izskučenog skrovišta. U stražnjem dijelu kami-ona bilo je ledeno hladno i mračno kao ugrobu. Trebalo je neko vrijeme da joj secirkulacija vrati u noge. Čim se osjetiladovoljno snažno, počela je teturati naprijed,poput zombija ispruživši ruke ispred sebe,tražeći stražnja vrata kamiona. Činilo joj seda je prošla cijela vječnost prije nego sunjezini prsti napipali kvaku. Bila je čvrsta.Nije ju mogla pomaknuti. Baš kad se počelapitati je li vozač izvana zaključao vrata pa ihneće moći otvoriti, kvaka se odjednompomaknula.

347/788

Sve se dogodilo u trenutku. Stražnja su sevrata naglo otvorila s takvom silinom da supovukla Grace sa sobom. Odjednom se našlavani, grčevito se držeći, nogama udarajući oodbojnik dok je visjela iznad tla. Vozili su sepraznom, neosvijetljenom cestom, krećući senevjerojatnom brzinom. Koliko brzo? Osam-deset kilometara na sat? Što? Grace je pok-ušala procijeniti svoje izglede da preživi akopadne. Prije nego je došla do odgovora, stiglisu do oštrog zavoja. Vozač je naglo skrenuolijevo. Grace je osjećala kako joj kvaka klizi izruke, kao da ju je netko uronio u maslac. Uidućem je trenutku letjela zrakom poputkrpene lutke, jureći prema stablima. Sljedećešto je čula bio je udarac njezine glave o tlo.

Zatim ništa.

Upravitelj McIntosh vikao je na HannuDenzel.

348/788

– Zašto si je, dovraga, poslala natrag ucentar? Tko ti je dao ovlasti?

Denny se narogušila. Ako je Grace Brook-stein doista pobjegla, ne pada joj na pametpreuzeti krivnju. To je upraviteljev problem.– Ja imam ovlasti, gospodine. Rasporedposlova u A-krilu je moj zadatak. Delegacijaje otišla, a Grace je imala nedovršenog posla.Tko je redovnicama dao ovlasti da za-tvorenice iz A-krila šalju na dostavu?

Dva stražara s kontrolne točke nasjevernoj kapiji također su se nalazila u up-raviteljevom uredu. Upravitelj McIntosh ih jeispitivao. – Sigurni ste da Grace Brooksteinnije bila u onom kamionu? Pregledali ste svesanduke?

Zbog izraza McIntosheva lica, stražari suzaključili da iskrenost vjerojatno nije na-jbolja ideja. – Sve sanduke. Kamion je biočist.

349/788

Upravitelj McIntosh je osjećao kako munabija u glavi. Gdje je onda, dovraga? Opetse okrenuo Hanni Denzel. – Smjesta midovedi Coru Budds i Karen Willis. Umeđuvremenu, alarmirajte sve policijskepostaje. Želim da se taj kamion pronađe,zaustavi i pretraži. – Prijeteći je pogledaodvojicu stražara. – Ako ste vas dvojica zaje-bali, dobit ću vaše glave na tanjuru.

– Da, gospodine. – No svi u prostoriji znalisu da će najprije pasti upraviteljeva glava.

Grace je polako otvorila oči. Pod njom senalazio ležaj od gustog raslinja. Oštar ibodljikav poput stare slamarice, zacijelo jeublažio njezin pad. U glavi joj je glasnozujalo.

Ne. To nije u mojoj glavi. U zraku je.Helikopteri.

Mene traže.

350/788

Nije imala pojma koliko je dugo bila u nes-vijesti. Minute? Sate? Međutim, znala je dase smrzava; bilo je tako hladno da se jedvamogla pomaknuti. Također je znala da je uvelikoj opasnosti. Za ono kratko vrijeme ko-liko je bila u kamionu nisu se mogli udaljitiod Bedford Hillsa više od nekoliko kilo-metara. Mora se što prije udaljiti od zatvora.

Grace je oprezno ustala. Nekim čudom,činilo se da ništa nije slomljeno. Oči su joj sepostupno priviknute na mrak pa je počelarazabirati sjenke oko sebe. Stajala je u šumisamo nekoliko koraka od mirne seoske ceste.Ne mirne. Posve tihe. Lom jedne grančicepod njezinim nogama doimao se glasnimpoput groma.

Moram otići odavde.Lijeva strana tijela bila je ukočena i boljela

ju je, ali je otkrila da može gotovo normalnohodati. S njene desne strane stabla su se

351/788

penjala uza strmi nagib. Grace je s vrha brdačula prigušeni zvuk prometa.

Policija će patrolirati glavnom cestom.Pođem li onamo gore, utrostručit će se opas-nost da me uhvate.

Ne pođem li onamo gore, nitko me nećepovesti odavde.

Počela se penjati.

Netko je na vrhu brda posadio niz jablana,zacijelo kao zvučnu izolaciju. Grace ječučnula iza stabala, nastojeći doći do daha.Penjanje ju je iscrpilo. Na cesti je vladalagužva, gotovo kao da je špica. Grace seponovno pitala koliko je kasno, ali sad nijeimala vremena razmišljati o tome. Otresla jeledeno lišće sa suknje, stala uz rub ceste ipodigla palac, onako kako je vidjela da čineljudi na televiziji.

352/788

Pitam se koliko će trebati da netko stane.Ako se uskoro ne maknem s ove hladnoće,mogla bih umrijeti od pothlađenosti.

Policijsko se vozilo vrišteći pojavilo izmraka, plava su svjetla bljeskala, sireneurlale. Grace je instinktivno skočila natragmeđu stabla, uganuvši gležanj na ledenomtlu. Užasno ju je zaboljelo, ali nije se usudilakriknuti, već je zadržavala dah u tmini,čekajući da policijska kola uspore ili sezaustave. Nisu. Nekoliko sekundi kasnije za-vijanje sirena je utihnulo. Grace se vratila doruba ceste.

Dok je ondje stajala s ispruženim palcem,cupkajući nogama na temperaturi ispodnule, Grace se počela njihati. Tog je danajedva nešto pojela, a nakon pada iz kamionaosjećala je slabost i vrtoglavicu. Svjetla auto-mobilskih farova stopila su se u jedinstveninarančasti sjaj. U Graceinu smrznutom,smućenom stanju, doimao se toplim i

353/788

privlačnim. Napola svjesna, teturala jeprema tom sjaju. Zaglušujući zvuk kamion-ske trube vratio ju je u stvarnost.

– Jeste li poludjeli, ženo?Neki se čovjek zaustavio. Skrenuo je uz rub

ceste i obraćao se Grace kroz prozor. Sred-njih godina, gustih crnih brkova i tamnihočiju, izgledao je kao da je podrijetlom iz Az-ije, no bilo je teško procijeniti u mraku.Vozio je svijetloplavi kombi na kojemu je sastrane crnim slovima pisalo TOMMYJEVEDVORIŠNE USLUGE.

– Zar nemate kaput? – Grace odmahneglavom. Cijelo joj se tijelo treslo, izmučenood hladnoće i iscrpljenosti. Čovjek se nagnuopreko sjedala i otvorio suvozačeva vrata.

– Uđite.

354/788

KNJIGA DRUGA

15.

Detektiv Mitch Connors zamišljeno se vratiodo svojeg pisaćeg stola.

Je li to dobro ili loše?Visok, plavokos, sportski građen i općenito

previše krupan za svoj ostakljeni ured, MitchConnors više je izgledao kao profesionalni ig-rač američkog nogometa nego kao policajac.Spustio se u svoju neudobnu stolicu. (Helenmu je prije dvije godine kupila tu prokletustvar radi njegove križobolje. Navodno je os-vojila hrpu dizajnerskih nagrada i stajala jemaleno bogatstvo pa ju nije mogao baciti, aliMitch ju je oduvijek mrzio.) Ispružio je nogei pokušao razmišljati.

Želim li doista taj slučaj?

S jedne strane, njegov mu je šef upravopredao ono što će za nekoliko sati postati na-jveća, najrazvikanija istraga u zemlji. GraceBrookstein je sinoć izvela dramatičan bijeg izzatvora s maksimalnim osiguranjem. MitchConnors je dobio zadatak pronaći je, uhititi iodvući njezino lopovsko dupe u dizajnerskojodjeći natrag u zatvor.

Njegov je šef rekao: – Ti si najbolji, Mitch.Ne bih te zadužio za ovo da nisi. – I Mitch jeosjetio toplu ugodu. No sad je osjećao neštodrugo. Nešto loše. Ni da mu je život ovisio otome, Mitch ne bi znao reći o čemu je riječ.

Okrivljavao je stolicu. Pravo sredstvo zamučenje, pa nije nikakvo čudo da se ne možekoncentrirati. Ergonomska, da ne bi. Mislimda ju je Helen namjerno kupila da bi memučila. Kako bi mi vratila sva ona sranjakoja sam joj priredio. Tada je pomislio: Tosu gluposti, Connors, i ti to znaš.

357/788

Helen nije takva. Ona je anđeo. St. Helenod Pittsburgha, svetica zaštitnica tolerancije.

A ti si je otjerao.

***

Mitch Connors je odrastao u Pittsburghu.Rodio se u dobrostojećem predgrađu Monro-eville gdje je njegova mama bila lokalnakraljica ljepote. Udala se za Mitchova oca,izumitelja, kad joj je bilo devetnaest godina.Mitch je stigao godinu dana kasnije i njihovaje sreća bila potpuna.

Otprilike šest mjeseci.Mitchov je otac bio briljantan izumitelj...

noću. Danju je bio putujući prodavač encik-lopedija. Mitch je običavao odlaziti naputovanja s njim. Maleni je dječak zadivljenogledao kako njegov tata vara jednu kućanicuza drugom.

358/788

– Znate li kolika je prosječna cijena fakul-tetskog obrazovanja, gospođo?

Pete Connors je stajao na stubama ispredulaza u trošnu kuću u Genetteu,Pennsylvania, odjeven u odijelo, kravatu iuglancane crne cipele, s poštovanjem držećišešir u ruci. Bio je naočit muškarac. Mitch je

mislio da izgleda kao Frank Sinatra. Ženakoja je stajala na vratima u prljavoj kućnojhaljini bila je debela, deprimirana ipotištena. Gladna su joj se djeca motala okonogu poput štakora.

– Ne, gospodine. Ne mogu reći da znam.Vrata su se zatvarala. Pete Connors je

koraknuo naprijed. – Dopustite da vamkažem. Cijena je tisuću petsto dolara. Tisućupetsto dolara. Možete li to zamisliti?

Nije mogla zamisliti.– Ali što kad bih vam rekao da samo za

jedan dolar tjedno – tako je, jedan dolar –

359/788

možete svojem djetetu dati dar tog istogobrazovanja kod kuće?

– Zapravo nikad nisam razmišljala o...– Jasno da niste! Vi ste zauzeta žena.

Imate račune, odgovornosti. Nematevremena da sjednete i čitate ovakve studije.– Mitch je na dani znak potrčao naprijed iocu pružio tanki snop papira s riječimaEdukativna istraživanja otisnuta na naslov-nici. – Studije koje dokazuju da djeca kojakod kuće imaju enciklopediju imaju više odšest puta veće izglede dobiti uredski posao?

– Pa, ja...– Kako bi vam se sviđalo da ovaj maleni

momak odraste i postane odvjetnik, eh? –Pete Connors je jednom od musave djecepružio bombon. – To možete ostvariti zasamo jedan dolar na dan, gospođo.

Bio je poput vrtloga. Sila prirode. Neke bižene zastrašio. Druge bi šarmirao i laskan-jem naveo na kupnju. Neke bi poveo na kat

360/788

gdje je primijenio nekakvu »tajnu« prodajnutehniku koju Mitch nikad nije smio vidjeti.Uvijek je trajalo oko petnaest minuta, iuvijek je djelovalo. – Te žene iz Pennsylvan-ije! – kasnije se šalio Mitchov tata. – Gladnesu znanja, to sigurno. Nikad nisi vidio ženukoja više žudi za znanjem od one, Mitch!

Nakon svake prodaje, odvezli bi se u na-jbliži gradić ili na odmorište, a Pete Connorsbi svojem sinu kupio golemi kup od slad-oleda. Mitch bi se vratio kući svojoj majcipun uzbuđenja i divljenja, s čokoladnimpreljevom razmazanim po licu. »Tata je biočudesan. Trebala si vidjeti što je učinio! Po-godi koliko smo ih prodali, mama. Hajde,pogodi!

Mitch nikad nije razumio zašto njegovamajka nije željela pogađati. Zašto je njegovogtatu gledala s toliko gorčine i razočaranja.Kasnije je – prekasno – razumio. Mogla jepodnijeti nevjeru. Nije mogla oprostiti

361/788

lakoumnost. Pete Connors je bio darovititrgovac, ali je također bio sanjar koji je re-dovito običavao spiskati zaradu ulaganjem ujedan šašavi izum za drugim. Mitch se sjećaonekih od tih izuma. Bio je tu usisavač kojinije trebalo gurati. To im je trebalo donijetimilijune. Zatim je tu bio minihladnjak zaautomobil. Cipele za trčanje koje ti masirajutabane. Vješalica za odjeću koja poravnavanabore. Mitch je gledao svojeg oca kako radina svakom novom izumu tijekom vikenda ido kasno u noć. Kad god je završio neki pro-totip, »razotkrio« bi ga u dnevnom boravkupred Mitchovom mamom.

– Što misliš, Lucy? – s nadom je pitao, alice mu je blistalo od ponosa i iščekivanja,kao u malenog dječaka. Tragedija je bila utome što je Pete Connors volio svoju ženu.Tako je silno trebao njezino odobravanje. Damu ga je dala, barem jednom, možda bi sve

362/788

ispalo drukčije. No njezina je reakcija uvijekbila jednaka.

– Koliko si ovaj put spiskao?– Isuse, Lucy. Imaj malo razumijevanja,

može? Ja sam čovjek pun ideja. Znala si tokad si se udala za mene.

– Je li? Pa, evo jedne ideje za tebe. Kako bibilo da ovaj mjesec platimo ratu hipoteke?

Mitchova je mama običavala reći da jeistina jedino na čemu njegov otac znaštedjeti.

Do Mitchova šestog rođendana iselili su izkuće u Monroevilleu. Otišli su živjeti u stan uMurraysvilleu. Zatim je uslijedio Millvale,područje puno stambenih zgrada u kojima suživjeli tvornički radnici. Kad je Mitch navršiodvanaest godine, preselili su u Hill District,Pittsburghov Harlem, zatvoreni pakao pundroge na rubu prosperitetnog centra grada.Previše siromašni da bi se razveli, njegovi suse roditelji »rastali«. Njegova je majka za

363/788

manje od mjesec dana imala novog momka.Na koncu su preselili na Floridu, u lijepukuću s palmama u prednjem dvorištu. Mitchje odlučio ostati sa svojim ocem.

Pete Connors je bio uzbuđen. – Ovo je sja-jno, Mitchy! Bit će kao u stara vremena,samo nas dvojica. Organizirat ćemo večeripokera. Nedjeljom ćemo dugo spavati.Dovest ćemo ovamo zgodne djevojke, ha?Unijeti malo uzbuđenja!

Bilo je djevojaka. Neke su čak bile zgodne,ali za te se plaćalo. Dani kad je Pete Connorspodsjećao na Franka Sinatru davno su prošli.Njegov je izgled jasno pokazivao što je on,umoran stari bećar čiji je rok trajanja odavnoprošao. To je Mitchu slomilo srce. Kako jeMitch odrastao, njegov je otac počeo osjećatiljubomoru zbog sinovljeve privlačnosti. Udobi od sedamnaest godina, Mitch je imaomajčinu plavu kosu i plave oči, te očeve duge

364/788

noge i snažne, muževne crte lica. Također jenaslijedio Peteovu okretnost na jeziku.

– Kod kuće sam samo tijekom ljeta, po-mažem svom starom. Ujesen idem naekonomiju...

– Moj automobil? O, da, prodao sam ga.Moja se malena sestrična razboljela. Leuk-emija. Ima tek šest godina, siroto dijete.Želio sam pomoći oko plaćanja njezinihmedicinskih troškova.

Žene su sve to gutale.Helen Brunner je bila drukčija. Imala je

dvadeset pet godina, crvenokosa boginja zel-enih očiju, a radila je u dobrotvornoj ustan-ovi za veterane koja je osiromašenim bivšimvojnicima osiguravala obroke i pomagala imkod kuće. Mitch nikad nije saznao kako jenjegov otac uvjerio Heleninu ustanovu da jebio u mornarici. Pete Connors nije čak znaoni plivati. Same slike brodova izazivale su mumučninu. U svakom slučaju, Helen se tri

365/788

puta tjedno počela pojavljivati u stanu. Peteje bio lud za njom.

– Kladim se da je djevica. To se vidi. Samame pomisao na one netaknute crvenkastedlačice uspaljuje.

Mitch je mrzio kad je njegov tata tako go-vorio. O bilo

kojoj ženi, ali osobito o Helen. Sramio setoga.

– Kladim se u dvadeset dolara da ću je po-jebati prije tebe.

– Tata! Nemoj biti glup. Niti jedan od nasneće ju jebati.

– Govori u svoje ime, mali. Ona to želi.Vjeruj onome koji zna. Sve one to žele.

Helen Brunner to nije željela. Barem ne odpijanog, navodno nižeg časnika, dovoljnostarog da joj bude otac. S druge strane,Mitch... dakle, on je bio nešto drugo. Helenje odgojena kao kršćanka. Vjerovala je u

366/788

apstinenciju. No Mitch Connors je njezinuvjeru stavljao na golemu kušnju.

Ne dovedi me u napast. PromatrajućiMitcha kako se kreće po skučenom stanu, os-jećajući kako pogledom krišom prelazi ponjezinu tijelu dok pere suđe ili namješta kre-vete, Helen se činilo da ju je Bog doveoravno u napast. Mitch se jednako osjećao.Počeo je stvarati popise.

Razlozi protiv spavanja s Helen:1. Ona je draga djevojka.2. Vjerojatno će te na pola puta udariti

grom.3. Ako je Bog ne zgromi, tala će to učiniti.Tada je jednoga dana Helen ušla u

praonicu i našla Mitcha u boksericama.Helen se u sebi pomolila. Izbavi me od zla.Kao i Mitch. Oprosti mi, Oče, jer ću

zgriješiti.Seks je bio nevjerojatan. Činili su to na

perilici rublja, ispod tuša, na podu u

367/788

dnevnom boravku i na koncu, u krevetuPetea Connorsa. Kasnije je Mitch nemoćnoležao na jastucima, ispunjen srećom. Pok-ušao je osjećati krivnju, ali nije mogao. Bio jezaljubljen.

Helen je naglo sjela.– Nemoj mi reći da želiš opet? – zastenjao

je Mitch.– Ne. Nešto sam čula. Mislim da je tvoj

otac!Helen se u trenu odjenula. Odjurila je u

kuhinju i počela ribati posude. Mitch, čijidonji dio tijela kao da je odjednom zahvatilauznapredovala Parkinsonova bolest, počeo jeteturati spavaćom sobom obuzet slijepompanikom. Ulazna su se vrata otvorila.

– Mitch?Sranje. Nije bilo drugog rješenja. Kao od

majke rođen, Mitch je uletio u ugrađeni or-mar i zatvorio vrata za sobom. U stražnjemdijelu ormara, na zidu, nalazila su se vratašca

368/788

koja su vodila u uski tunel kojim se moglostići do skučenog tavana. Mitch se jedva us-pio provući kroz vratašca kad je u sobi čuokorake Petea Connorsa.

– MITCH! – To je bio urlik. Stari nije glup.Zacijelo ih je odala kombinacija Helenina za-japurena lica na kojem se jasno vidjelakrivnja i zgužvanih plahti. Mitch je čuo kakose ulazna vrata otvaraju i zatvaraju. Helen je,posve razumno, pobjegla. Kako je Mitch žalioda i on nije s njom!

Otvorila su se vrata ormara. Ispod vratašcapojavilo se svjetlo. Mitch je zadržavao dah.Uslijedila je stanka. Košulje su se micale navješalicama. Zatim su se vrata ormarazatvorila.

Hvala ti, Bože. Kunem se da više nikadneću ševiti ženu u očevom krevetu.

Koraci Petea Connorsa počeli su se udal-javati. Tada su se odjednom zaustavili. I

369/788

Mitchovo se srce zaustavilo. Hej, ma daj,Bože! Dogovorili smo se!

Opet su se otvorila vrata ormara. Zatim ivratašca u zidu. Dok je Pete Connors zurio usvojeg nagog sina, zapahnuo ga jenezamjenjivi miris seksa.

– Hej, tata. Možda znaš gdje bih mogaonaći ručnik?

Dvije minute kasnije, Mitch je izletio naulicu. Više nikad nije vidio oca živoga.

- Želim se vjenčati, Mitch.Helen i Mitch već su tri godine zajedno

živjeli. Mitch je imao gotovo dvadeset jednu idobro je zarađivao radeći za šankom u jed-nom baru. Helen je smanjila svoj dobrot-vorni rad na tri dana u tjednu, a radila je uknjižnici, ali nije bila zadovoljna. Približavalase tridesetoj i željela je dijete.

– Zašto?

370/788

– Zašto? Je li to ozbiljno pitanje? Jerživimo u smrtnom grijehu, eto zašto.

Mitch se nacerio. – Znam. Nije li dosadbilo zabavno?

– Mitchell! Ne šalim se. Želim imati dijete.Želim se obvezati, osnovati obitelj, učiniti svekako treba. Ne želiš li i ti sve to?

– Naravno, dušo.No istina je bila da Mitch nije znao što želi.

Dok je tijekom odrastanja gledao kakonjegovi roditelji uništavaju jedno drugo,izgubio je želju za

brakom. Volio je Helen, to nije bio prob-lem. Ili je možda baš u tome bio problem.Život s nekim tako dobrim, tako savršenim,izazivao je u njemu nelagodu. U sebi je nosiopreviše svojeg oca. Kao rođenom muljatoru,očijukanje je bilo u Mitchovoj krvi. Iznevjeritću je prije ili kasnije. Počet će me mrziti,prezirati me zbog mojih slabosti. Helen jebila matični brod, ali Mitchu su trebali čamci

371/788

za spašavanje: druge djevojke koje možedržati kao rezervu ako Helen shvati da možeproći mnogo bolje od života s barmenom izPittsburgha.

– Sljedeće godine – rekao joj je. – Kad setata pomiri s time. – Isto je rekao iduće god-ine, kao i one iza toga. Tada su se, urazdoblju od samo mjesec dana, zbila dvaseizmička događaja koja su zauvijek prom-ijenila Mitchov život.

Najprije ga je Helen ostavila.Zatim je njegov otac ubijen.

Dva tjedna nakon što je Helen Brunnernapustila Mitcha, Pete Connors je izbodennasmrt ispred svojeg stana. Izgubio je životzbog lažnog Rolexova sata, jeftinog, de-vetkaratnog vjenčanog prstena i dvadeset tridolara gotovine. Mitchova je majka doletjelana sprovod. Lucy Connors je izgledala gl-amurozno i preplanulo, ali nimalo

372/788

ožalošćeno. S druge strane, zašto bi uopćetugovala?

Čvrsto je zagrlila Mitcha. – Jesi li dobro,dušo? Bez uvrede, ali grozno izgledaš.

– Dobro sam.Nisam dobro. Trebao sam biti ondje.

Napustio sam ga i sad je mrtav, a ja nikadnisam imao priliku reći da mi je žao. Nikadmu nisam rekao koliko ga volim.

– Nemoj se previše uzrujavati. Znam da tozvuči ružno, ali da se ovo nije dogodilo, alko-hol bi ga brzo dokrajčio.

– Doista zvuči ružno.– Vidjela sam obdukcijski izvještaj, Mitch.

Znam o čemu govorim. Jetra tvojeg oca bilasu posve uništena.

– Isuse, mama!– Žao mi je, dragi, ali to je istina. Tvoj otac

nije želio živjeti.– Možda nije. No vraški je sigurno da nije

želio da mu neki poremećeni narkoman

373/788

zarije nož u srce. Nije to tražio! Nije tozaslužio. – Mitchova je majka uzdigla obrvukao da je htjela reći: To je diskutabilno.Međutim, dopustila mu je da završi. – I što jes policijom? Kojeg su vraga oni učinili? Jed-nostavno su pustili da se onaj koji je ubiotatu nekažnjeno izvuče. Kao da njegov životbaš ništa nije značio.

– Sigurna sam da su učinili sve što sumogli, Mitch.

– Gluposti.Doista su bile gluposti. Policija Pitts-

burgha provela je površnu istragu, za-ključivši papirologiju o umorstvu Petea Con-norsa, a da nitko nije podigao ni mali prst ipokušao naći njegovog ubojicu. Mitch je pod-nio niz žalbi, ali su sve bile uljudno ignorir-ane. Tada je shvatio.

Ljudi poput mojeg oca nisu važni. Na kon-cu, nije bio nimalo drukčiji od onih jadnihkućanica koje je običavao varati obećanjima

374/788

o boljem životu i uredskim poslovima. Nemapravde za takve ljude. Najniži društveni slo-jevi. Nikoga nije briga što im se događa.

Mitch je nazvao Helen dva tjedna nakonočeva sprovoda.

– Donio sam neke odluke.– A-ha? – Glas joj se doimao opreznim.– Postat ću policajac. Detektiv.To nije očekivala. – Oh.– Ali ne ovdje. Moram se maknuti iz Pitts-

burgha. Početi iznova. Razmišljao sam o NewYorku.

– To je sjajno, Mitch. Sretno. – Helen jespustila slušalicu.

Mitch ju je deset sekundi kasnije ponovnonazvao.

– Nadao sam se da bi mogla poći samnom. Najprije bismo se vjenčali, jasno.Mislio sam da bismo mogli...

– Kada? Kad bismo se vjenčali?– Čim želiš. Sutra?

375/788

Šest tjedana kasnije preselili su u NewYork kao muž i žena.

Sedam tjedana nakon toga Helen jezatrudnjela.

Svojoj su djevojčici dali ime Celeste, jer jebila dar s neba. Helen je uživala u majčin-stvu, satima je hodala njihovim minijaturn-im stanom u Queensu grleći svoju kćer. IMitch je volio bebu koja je imala gustu crnukosu i znatiželjne, inteligentne oči. Alimnogo je radio, najprije je morao proćiobuku, a zatim na ulicama. Kad bi stigaokući, Celeste je često već spavala u svojojkolijevci, a Helen bi iscrpljeno usnula nakauču. Neprimjetno, kako su prolazilimjeseci i godine, Mitchu je bilo sve težeprodrijeti kroz kukuljicu ljubavi koja jeobavijala njegovu ženu i kćer.

376/788

Napredovao je u poslu pa su preselili uveći stan, a očekivao je da će to usrećitiHelen. Ali nije.

– Nikada te ne vidimo, Mitch.– Jasno da me vidite. Ma daj, dušo, nemoj

pretjerivati.– Ne pretjerujem. Neki dan sam čula kako

Sally-Ann pita Celeste ima li ona tatu.Mitch je ljutito rekao: – To je smiješno.

Tko je uopće Sally-Ann?Helen ga je prijekorno pogledala. – Ona je

najbolja prijateljica tvoje kćeri. Sally-AnnMeyer? Ona i Celeste su već dvije godinenerazdvojne, Mitch.

– Stvarno?– Stvarno.Mitcha je pekla savjet. Želio je više

vremena provoditi kod kuće. Problem je utome, kako je rekao Helen, da loši ljudi nikadne idu na odmor. Pljačkaši, narkomani, vođebandi, silovatelji, svi oni svakodnevno

377/788

hodaju gradskim ulicama, vrebaju na ranjive,na bespomoćne, na siromašne. Vrebaju naljude kakav je bio moj otac. Činjenica da jepostao detektiv za Mitcha nije bila samoposao. To je bio njegov poziv, jednako kaošto je majčinstvo bilo Helenin. I bio je sjajanu tome.

Razvod je stigao kao grom iz vedra neba.Mitch se jednog dana vratio kući očekujućida će ga večera čekati na stolu. Međutim,našao je hrpu pravnih dokumenata. Helen iCeleste su otišle. Razmišljajući unatrag,shvatio je da se to već dugo spremalo.Otkako je ekonomija krenula nizbrdo, ugradu je bilo sve više kriminala. Tada jeQuorum propao, nezaposlenost u New Yorkudošla je do vrhunca, a loša se situacija prekonoći dvadeset puta pogoršala. Mitch Connorsnašao se na prvoj crti ratišta. Nije mogaojednostavno odložiti svoje oružje i vratiti sekući na večeru.

378/788

Pa, možda je mogao. Ali nije. Kad je shva-tio kako je takva predanost poslu djelovalana njegov brak, bilo je prekasno.

***

NYPD2 je postala život Mitcha Connorsa.No to nije značilo da je voli. Ljudi su radili upoliciji iz različitih razloga, ali nisu svi bilihvalevrijedni. Neki su uživali u autoritetu štosu im ga osiguravali značka i pištolj. Lju-bitelji moći. Oni su bili najgori. Drugi sutražili osjećaj drugarstva. Za njih je NYPDbio poput ekipe bejzbola za rekreativce ilibratstva. Ispunjavala je prazninu u njihovimživotima koju brak, obitelj i civilna pri-jateljstva nisu uspijevali ispuniti. Mitch Con-nors je razumio te ljude, ali sebe nije ubrajaomeđu njih. Nije postao policajac da bistvarao prijateljstva, ili da bi gospodario sug-rađanima. Pridružio se policiji da bi se na

379/788

neki način iskupio za očevu smrt. I zato što jejoš uvijek vjerovao da može neštopromijeniti.

Osoba koja je ubila Mitchova oca nekažn-jeno se izvukla. To je pogrešno. Krivi ljudizaslužuju kaznu. Što se tiče krivih bogatihljudi, obrazovanih ljudi kao što su Grace iLenny Brookstein, oni su najgori od svih.

Mitch je ustao i nogom odgurnuo Helen-inu stolicu za mučenje. Postoji problem unjegovom preuzimanju tog slučaja. Negat-ivna strana. Dakle, o čemu je, dovraga,riječ?

Napokon je shvatio. Naravno. FBI će bitiumiješan...

Prošle su dvije godine otkako se prvi putsaznalo za drsku prijevaru bračnog paraBrookstein, no kako je cijela Amerika znala,ukradene Quorumove milijarde još uvijeknisu pronađene. Harry Bain, uglađeni

380/788

pomoćnik direktora FBI-a u New Yorku, vodiradnu skupinu osnovanu s ciljempronalaženja Quorumove gotovine, ali ništanije pronašao. Bainovi su agenti mnogo putaispitivali Grace Brookstein u zatvoru, ali onase uporno držala svoje priče. Prema njezinimtvrdnjama, ništa nije znala o novcu, kao ninjezin dragi pokojni muž.

Poput većine ljudi u NYPD-u, Mitch nijeimao nimalo povjerenja u FBI. Dok je GraceBrookstein u bijegu, neminovno je da ćeHarry Bain zabadati svoj na Harvarduobrazovani nos u Mitchov slučaj, postavljatće pitanja, gnjaviti svjedoke, pozivati se naviši čin. Kako je Mitchov šef tako rječito na-pomenuo: – Bain će se okomiti na tvoje dupepoput teškog slučaja herpesa. Bolje ti je dabudeš spreman boriti se protiv njega.

Mitch je bio spreman.Novac je problem Harryja Baina. Grace

Brookstein je moj problem.

381/788

Možda će ga Helen primiti natrag akouhvati Grace i postane nacionalni junak. Je lito ono što doista želi? Više nije znao. Moždanije stvoren za brak.

Vrijeme je da se baci na posao.

382/788

16.

Kad se popela u kombi, Grace je toplinu os-jetila kao udarac šakom.

U prstima na nogama i rukama osjećala jebolno pulsiranje kad joj se cirkulacija počelavraćati. Bilo je dobro maknuti se s ceste, alije znala da nikome ne može vjerovati. Kolikoće vremena proći prije nego vijest o njezinubijegu ne postane poznata javnosti? Sati?Najviše jedan dan. Možda na radiju većgovore o tome? Objavit će novu fotografiju...

– Kamo idete?To je bilo dobro pitanje. Kamo ide?Grace je pogledala kompas na kontrolnoj

ploči. – Na sjever.Njezin je »plan«, ako se to tako može

nazvati, sastati se s Daveyjem Buccolom za

tri tjedna. Dogovorili su sastanak na Man-hattanu – Times Square. Upravo je Daveynagovorio Grace da ne krene u napad naJohna Merrivalea čim iziđe iz zatvora. – Ne-moj riskirati razotkrivanje prije negosaznamo sve što se može saznati. – Davey jebio uvjeren da će uskoro moći dokazati tko jeubio Lennyja. – Još samo nekoliko tjedana.Vjeruj mi. – On je predložio i vrijeme imjesto njihovog sastanka. Njegova je teorijabila ta da je Times Square tako javno mjesto,tako vidljivo, da nikome neće pasti na pametondje tražiti Grace. – Čak i kad bi te netkoprepoznao, zaključio bi da je pogriješio. Anadajmo se da te dotad nitko neće ni moćiprepoznati. Imat ćeš dovoljno vremenapromijeniti svoj izgled.

Grace bi se rado sastala ranije, ali Davey jebio odlučan. – Ne prije nego skupim još ma-terijala. Dok ne budem siguran. Svaki jesastanak rizik. Mora biti važan.

384/788

Grace će u međuvremenu naći neko sig-urno mjesto gdje će se pritajiti i, naravno,početi raditi na prerušavanju. Već ionakoizgleda posve drukčije od žene koju Amerikapamti sa suđenja. Nitko od onih koji supoznavali Grace u njezinim slavnim danimakraljice Wall Streeta ne bi je sad prepoznao.Slomljeni nos, ten bez sjaja, kratka, masnakosa i od bola umrtvljene oči; sve će je to šti-titi tijekom prvih sati i dana. No Grace je zn-ala da to neće biti dovoljno. Morat će seneprestano mijenjati, iz dana u dan, iz tjednau tjedan, poput kameleona.

Ne mora se mijenjati samo njezin izgled.Morat ću se i iznutra promijeniti. Uspješniprevaranti, kao i uspješni glumci, uče kakopostati netko drugi. Zrače samopouzdanjem,uvjerljivošću, a to djeluje bolje od bilo kakvemaske, perike ili boje za kosu. Grace je dan-ima prije bijega ponavljala tu mantru:

Grace Brookstein je mrtva.

385/788

Moje ime je Lizzie Woolley.Imam dvadeset osam godina i arhitektica

sam iz Wisconsina.– Na sjever, ha?Vozačev je glas vratio Grace u stvarnost. –

Koliko daleko na sjever?Grace je oklijevala.– Pitam samo zato jer nemate kovčeg ili

bilo što. I izgledate kao da ste odjeveni zaFloridu. – Tiho se nasmijao. Grace je opazilakako zuri u njezine gole noge. Instinktivno ihje prekrižila i povukla suknju prema dolje.

– Otišla sam na brzinu. Moja... moja sesestra razboljela.

To je bila tako očita laž da je Grace poru-menjela. Vozač kao da to nije primijetio. –Kako se zovete, dušo?

– Lizzie.– Lijepo ime. Vi ste stvarno zgodna djevo-

jka, Lizzie. Sigurno to već znate, ha?

386/788

Grace je podigla ruku do gornjeg dijelabluze, tražeći još jedan gumb koji bi moglazakopčati, ali ga nije bilo. Ježila se od togčovjeka.

Odjednom je skrenuo s ceste i naglozaustavio kombi. Grace je poskočila.

– Ispričavam se. Priroda zove. – Otkopčaoje sigurnosni pojas i skočio van.

Grace je gledala kako nestaje iza stražnjegdijela kombija. Misli su joj letjele glavom.

Trebam li izići? Pobjeći? Ne, to je šašavo.Trebao joj je prijevoz i dobila ga je. Vozit ćese s njim osamdesetak kilometara, a onda iz-ići u blizini nekog gradića. Ne mogudopustiti da me prestraši svaki tip koji mi senabacuje. To muškarci čine, zar ne? On je uredu.

Vozač se vratio dvije minute kasnije. Nosioje termosicu i Tupperwareovu posudu punusendviča. Očito ih je uzeo iz stražnjeg dijelakombija.

387/788

– Gladna?Gracein je želudac glasno krulio. Umirala

je od gladi.– Da.Upalio je motor i vratio se na cestu. – Pa,

samo navalite, Lizzie. Najedite se. Ja sam većjeo, ali moja žena uvijek pripremi više.

Znači, oženjen je. Grace se trenutnoopustila.

– Hvala vam. Mnogo vam hvala.Počela je jesti.

Grace se probudila u stražnjem dijelukombija, lica pritisnutog o pod. Vunena joj jesuknja gurnuta do bokova, a gaćice povučenedo gležnjeva. Vozač je bio na njoj. Gurnuo jeruku između njezinih nogu.

– Tako je, Lizzie. Sad lijepo raširi noge.Napravi mjesta za taticu.

Grace je zastenjala. Pokušala se maknuti,ali joj se činilo da joj je tijelo od olova. Uz

388/788

dodatnu težinu vozača na sebi, bilo jenemoguće. Slobodnom je rukom silom ug-urao svoj nabrekli penis u nju.

– Ne! – Grace nije znala je li glasno izgov-orila tu riječ ili samo u mislima. Nije bilovažno. Čovjek se nastavio zabijati u nju,dublje, jače. Međutim, u njegovim pokretimanije bilo nikakve mahnitosti. Nije žurio.Uživao je. Grace je osjetila kako njegove rukeplaze prema gore, grabeći njezine dojke is-pod grudnjaka.

– Što je s tim sisama? – Šaptao joj je uuho, rugajući joj se. Grace je osjetila njegovebrkove na svojem obrazu. – Sad si budna.Lizzie, je li? Osjećam kako se mičeš ondjedolje. – Ponovno se zabio u nju. – Kakav jeosjećaj, dušo? Je li dobro kad te jebu?Kladim se da jest. Pa, bez brige, Lizzie.Imamo cijelu noć.

Nastavio ju je silovati. Nesposobna po-maknuti se, Grace je pokušala razmišljati.

389/788

Sigurno me drogirao. Termosica. Zacijelo jestavio nešto u čaj. Pitala se koliko je kasno igdje se sad nalaze. Jesu li još uvijek u bliziniBedforda, ili su prošli sati? Nije čula nikakavpromet.

Vjerojatno smo u nekoj zabiti. U šumi.Gdje me nitko ne može čuti ako vrištim.

Što će učiniti kad završi s njom? Izbaciti jeu šumi? Ubiti je? Polako se počela razilazitigusta magla u Graceinoj glavi. U svojoj žurbida uđe u nju, vozač je ostavio odjeću na njoj,čak i cipele.

Moje cipele...Njegovi su se pokreti ubrzavali dok se

približavao orgazmu. Grace je stiskala zube,čekajući da svrši, ali on je odjednom stao,izvukao se iz nje i okrenuo je na leđa, kao daje krpena lutka. Dok je gledala njegovo lice,one azijske oči u kojima je sjalo sadističkozadovoljstvo, Grace je znala: Ubit će me.

Silovanje je samo predigra.

390/788

– Otvori usta – naredio je.Grace je podigla noge u zrak, raširila ih i

zatim ih obavila oko njegovih leđa, povukavšiga natrag u sebe. – Natjeraj me. – Zurila je unjegove oči, a zjenice su joj se raširile oduzbuđenja.

Nasmiješio se. – No, no, no. Znači, ipak tise sviđa, malena Lizzie. Još bolje. Ovo će bitiposebna večer.

Opet ju je počeo jebati, ovoga puta brže.Grace ga je čvršće stisnula oko struka. U lije-voj je cipeli počela pomicati prste dok nijenapipala Corin maleni džepni nož.

– Da! Tako je, dušo!Grace je osjetila kako su mu se napeli

mišići u ramenima i leđima. Počeo je ejaku-lirati, a tada se naglo izvukao iz nje. Jednomje rukom držao svoj groteskni penis koji setrzao, kleknuo nad njome i drugom jojrukom otvorio usta. Grace je na jeziku os-jetila vrući mlaz njegove sperme, a zatim i u

391/788

grlu. Obuzeo ju je poriv na povraćanje. On sesmijao, zatvorivši oči, izgubljen u seksual-nom užitku. Ovo je trenutak. Sad je mojaprilika. Izvivši leđa, Grace je jednim vještimpokretom izula cipelu, zgrabila nož, otvorilaga i zarila oštricu između njegovih lopatica.

Vozač je djelić sekunde ostao klečati, a nalicu mu se pojavio izraz šoka i zbunjenosti.Zatim je pao naprijed, bezglasno, a nož mu jestršao iz leđa poput ključa igračke na navi-janje. Grace je morala uložiti svu svoju snaguda bi se izvukla ispod njega i izvadila nož.Krv je šikljala iz rane kao voda iz slavine.

Grace ga je okrenula na bok. Pokušavao jojje nešto reći, ustima oblikujući riječi, aliGrace je čula samo krvavo klokotanje. Svomga je snagom nogom udarila u prepone. Većje izgledao onesposobljeno, ali nikad nemožeš biti siguran. Nakon što mu je po dže-povima potražila gotovinu i bilo kakvu druguvrijednost, brzo je navukla gaćice i poravnala

392/788

odjeću, provjerivši da još uvijek ima Karenin»paket za preživljavanje«. Zatim je otišla doprednjeg dijela kombija i uzela ključeve voz-ila, kao i debelu jaknu što ju je čovjek imaona sebi kad ju je pokupio.

Spremna.Vrativši se do stražnjeg dijela kombija,

Grace je otvorila vrata. Vozač je još bio živ,ali jedva. Pod njim je rasla lokva krvi, poputtamnocrvene mlake. Kad je ugledao nož uGraceinoj ruci, oči su mu se raširile.

– Ne! – klokotao je. – Molim...Namjeravala ga je dokrajčiti. Ubadati nož

u njegovo srce, uvijek iznova, kao što je ongurao svoj bolesni silovateljski kurac u nju,dok ne umre. No dok ga je gledala kako moliza milost, čula ga kako patetično preklinje zasvoj život, Grace se predomislila.

Zašto bih mu dopustila da brzo umre?Nije to zaslužio.

393/788

Ostavit ću gada ovdje. Pustiti ga da iskr-vari, umire polako i sam.

Grace je zatvorila oštricu, okrenula se ipotrčala.

Prošla su dva sata prije nego je Gracestigla do predgrađa najbližega gradića. Pu-tokazi su joj otkrili da je riječ o Richardsvil-leu u okrugu Putnam. Počelo je svanjivati,tamnonarančasta svjetlost pojavljivala se nacrnom noćnom nebu. Tijekom svojeg dugo-trajnog hodanja povremeno je čula zujanjehelikoptera nad sobom. Već me traže. Pitalase jesu li našli vozača kombija. Jesu li blizu?Adrenalin je kolao njezinim izmučenimtijelom, zajedno s bujicom drugih, konflikt-nih emocija. Gnušanje. Strava. Bol. Bijes.Silovana je. Još uvijek je osjećala odvratnogčovjeka u sebi, kako joj nanosi bol, vrši nas-ilje nad njome. Također je upravo ubilačovjeka. Razmišljajući o strahu što će ga

394/788

osjećati dok život istječe iz njega, sam u onojgroznoj šumi, Grace je prepoznala još jednu,nepoznatu emociju u vrtlogu: mržnju. Nije sekajala zbog onoga što je učinila. No sve njez-ine osjećaje i misli nadjačavala jeiscrpljenost.

Treba joj sna.Motel Up Ali Night izgledao je poput

nečega iz početnih kadrova horor-filma.Ispucani, treptavi neonski natpis ispredmotela obećavao je LUKSUZNE ZASEBNEKUPAONICE i TELEVIZOR U BOJI USVAKOJ SOBI! Unutra je najstariji čovjekkojeg je Grace ikad vidjela tiho hrkao iza re-cepcije. Njegovo su kvrgavo lice ispresijecalebore, a tijelo mu se doimalo prastarim i stis-

nutim. Podsjećao je Grace na nekoga. Yoda3.– Oprostite.Trgnuo se iz sna.– Trebate nešto?– Željela bih sobu, molim vas.

395/788

Yoda je pogledom odmjerio Grace od glavedo pete. Osjećala je kako joj se želudacpretvara u vodu. Je li me prepoznao? Bila jetako nervozna da je bila sigurna da joj zubicvokoću, mada bi se to moglo pripisati hlad-noći. Nastojala je govoriti čvrstim i autoritat-ivnim glasom kad je pitala za sobu, ali jezapravo prestrašeno zamuckivala. Može li onvidjeti da sam napadnuta? Može li nanjušitionoga gada na meni? Možda se ne bih tre-bala ovdje zadržavati? Trebala bih seneprestano kretati. No znala je da je previšeiscrpljena da bi pošla dalje.

Međutim, činilo se da njezina nazočnoststarca više iritira nego zanima. Nakon dugestanke, samo je progunđao: – Slijedite me. –Poveo ju je dugim, tmurnim hodnikom. Nakraju hodnika nalazila su se vrata bez broja.– Hoće li vam ovo odgovarati?

Unutra se nalazio krevet za jednu osobu ina njemu jeftine sintetičke plahte, zavjese s

396/788

cvjetnim uzorkom i sag boje kave poprskansvakovrsnim mrljama. U kutu je sićušan tele-vizor bio pričvršćen na zid. Kraj njega su bilaotvorena vrata »luksuzne zasebnekupaonice«, razotkrivajući luksuzan zasebnizahod bez daske ili poklopca i luksuzan za-sebni tuš u kojem je između pločica raslaplijesan.

– Ovo je u redu. Koliko sam vam dužna?– Koliko ćete ostati?– Nisam sigurna. – Odjednom svjesna svo-

jeg neurednog izgleda i činjenice da nemaprtljage, Grace je izlanula: – Posvađala samse s momkom. Otišla sam na brzinu.

Yoda je slegnuo ramenima, dosađujući se.– Dvadeset dolara za noćas.Grace mu je utisnula novčanicu u šaku pa

je otišao. Grace je zaključala vrata za njim inavukla zavjese. Skinula je svu odjeću sasebe i ušla u kupaonicu. Tek se tada spustilana koljena, nagnula se nad zahod i povratila.

397/788

Kad je ispraznila želudac, ustala je i stala podtuš. Pod mlakim, slabim mlazom vode pralase i trljala već korištenim sapunom sve dokjoj koža nije počela krvariti. Još uvijek je os-jećala čovjekove prljave ruke na dojkama,njegovo gnusno sjeme na licu, u ustima. Ustražnjem dijelu kombija bile su dvije bocevode za piće kojom se prije nekoliko satiočistila koliko je najbolje mogla, kako ne bipobudila nečiju sumnju. Tijekom dugotra-jnog pješačenja ovamo, silom se fokusiralana tuširanje koje je očekuje, na to da će bitičista. No sad je shvatila da više nikad nećebiti čista.

Obrisala se i ponovno osjetila poriv napovraćanje, ali više nije imala što izbaciti izsebe. Vratila se u spavaću sobu i sjela na kre-vet. U sobi je bilo toplo. Naslonivši se najeftini jastuk od pjene, Grace je upalila televi-zor. Njezino je lice zurilo u nju. Ili bolje

398/788

rečeno, njezino lice kakvo je nekad bilo, ve-oma davno.

Znači, već se zna. Barem koriste staru fo-tografiju. Odmah ujutro morat ću poduzetinešto po pitanju prerušavanja, prije negoobjave noviju sliku.

Spiker je govorio.»Obavještavamo javnost da je Grace

Brookstein pobjegla iz dobro čuvanepopravne ustanove na sjeveru New Yorka.Brooksteinica, udovica milijardera i pre-varanta Leonarda Brooksteina...«

Izvještavanje se nastavilo, ali ga Grace niječula. Nikad se u životu nije osjećala takoumorno. To su bila najduža dvadeset četirisata njezina života. San ju je milovao poputnajmekše deke od kašmira. Zatvorila je oči iprepustila se.

***

399/788

Gavin Williams je vrištao.– Jeste li slijepi? To je to! Pomak za koji

smo se molili. Grace će nas odvesti ravno donovca!

Gavin Williams, Harry Bain i John Mer-rivale bili su na radnom doručku unekadašnjim Quorumovim uredima. Bilo jejutro nakon Graceina bijega, a vijest je ob-javljena na televiziji i u svim novinama.

Harry Bain odmahne glavom. – Sumnjam.Čak i pod pretpostavkom da ona zna gdje je...

– Ona zna gdje je.– Čak i ako zna, neće dospjeti tako daleko.

Traži je cijeli NYPD. Moja je pretpostavka daće prije nego padne mrak opet biti iza reše-taka. Ili to, ili će je ustrijeliti neki policajacbrz na okidaču.

– Ne! Ne smijemo to dopustiti! – Willi-amsu nije bilo nimalo svojstveno izgubitikontrolu nad sobom, ali činilo se da je narubu suza. – Grace Brookstein i dalje je ključ

400/788

ovog slučaja. Moramo preuzeti stvar u svojeruke. Moramo insistirati da NYPD prepustiistragu FBI-u.

Harry Bain se nasmijao. – O, da. Insistiratću. Siguran sam da će šef policije bitipresretan.

Gavin Williams je potražio podršku kodJohna Merrivalea. Ali naravno, John je samozurio u svoje cipele, kao prava kukavica. Wil-liams je bijesno ustao i izjurio iz prostorije.

Merrivale reče: – Znam da nije na meni dato k-kažem, ali mislim da je stres ovogslučaja malo p-previše za agenta Williamsa.

Harry Bain se složio. – Imaš pravo. Dat ćuga premjestiti. Grace Brookstein postala muje opsesija. To mu remeti prosudbu. Njezinnam bijeg odvlači pozornost, a to sebi nemožemo priuštiti.

– Točno.John Merrivale je odahnuo od olakšanja.

401/788

Neće se posve opustiti sve dok ne uhvateGrace. Ili još bolje, dok je ne ustrijele. Vijesto njezinu bijegu duboko ga je potresla. Nodanašnji ga je sastanak umirio. Kad se Gav-ina Williamsa makne s puta, bit će još lakševoditi Baina i njegove ljude u pogrešnomsmjeru. Na koncu će im ponestati energije, ilinovca, ili jednog i drugog, pa će otkazati is-tragu. Tada će napokon biti slobodan.Slobodan da ode iz New Yorka, da ode odCaroline. Život bez okova! Na koncu će seisplatiti.

– Zar d-doista mislite da će je brzo naći?Harry Bain reče: – Siguran sam. Ona je

Grace Brookstein, za Boga miloga. Kamo ćese sakriti?

Grace je u snu čula kucanje, tiho, ali brzo iuporno, poput djetlića u daljini. Zvuk jepostao glasniji, bliži. Probudila se.

Netko je pred vratima!

402/788

Skočila je s kreveta, zgrabila nož skakavac iomotala se plahtom, teturajući prema zvuku.

– Tko je?– Ja sam.Yoda. Grace je spustila nož i odškrinula

vrata.– Ostat ćete još jednu noć?Zaslijepilo ju je svjetlo iz hodnika. Grace je

trepnula.– Molim?– Pitao sam, ostat ćete još jednu noć?

Podne je. Izmjena je u dvanaest i trideset.Ako nećete ostati, dotad morate ispraznitisobu.

– Ok. Ne. Ostat ću.– Dvadeset dolara.Grace je izvukla još jednu novčanicu iz

snopa što joj ga je dala Karen i pružila jestarcu. Bez riječi ju je uzeo i odvukao senatrag hodnikom poput oronulog kukca.

403/788

Dvanaest sati! Isuse. Zacijelo sam spava-la kao top. Grace je razmaknula zavjese, azatim ih je opet navukla. Previše svjetla. Um-ila se hladnom vodom i odjenula – odjeća jezaudarala po onom gadu, ali druge nije im-ala. Danas će kupiti novu. Televizor je jošuvijek bio upaljen od noćas. Grace je po-jačala ton. Ovaj su put čitali vijesti o eko-nomiji. Ali nekoliko trenutaka kasnijenjezino se lice opet pojavilo na ekranu, ovajput policijska fotografija snimljena onogadana kad su je doveli u Bedford Hills. Jošuvijek ne izgleda kao ja sada.

Spikerica je govorila. »Grace Brooksteinnestala je prije više od sedamnaest sati, ačini se da policija nema nikakvih jasnihtragova. Sa mnom je detektiv Mitchell Con-nors iz NYPD-a, čovjek koji vodi istragu obijegu Brooksteinice. Detektive, već se go-vori da vama i vašim ljudima ponestajeideja. Mislite li da je to opravdana tvrdnja?

404/788

Privlačan plavokosi policajac odgovarao jepreko video veze.

»Ne, Nancy, ne vjerujem. Istražujemo nizrazličitih mogućnosti. Ova istraga traje teknekoliko

sati. Vjerujemo da će kažnjenica brzo bitiuhvaćena i radimo na tom cilju.«

Grace je proučavala policajčevo lice.Detektiv Mitchell Connors izgledao je kao daga je nacrtao autor stripova u Marvel Comic-su, četvrtaste čeljusti i mirnog, plavookogpogleda. Fizički je Grace podsjećao napomalo grublju verziju njezinog šogora JackaWarnera. Ali njegov izraz lica nije bio nisličan Jackovu. Zapravo, više ju je podsjećaona Lennyjev. Riječ je o njegovim očima. Imaljubazne oči.

Još uvijek je govorio. »Grace Brookstein injezin muž izazvali su nevjerojatne patnjetisućama ljudi, osobito ovdje u New Yorku.Vjerujte mi, Nancy, nitko tako silno kao ja

405/788

ne želi tu osuđenu zločinku opet vidjeti izarešetaka. Nemojte sumnjati. Naći ćemo je.«

Grace je ugasila televizor.Detektiv Connors možda ima ljubazne oči,

ali on je moj neprijatelj.Ne smije to zaboraviti.

Grace je tog poslijepodneva pješice otišla ugradić. Jedva je uspijevala spriječiticvokotanje zuba, svjesna da je njezino lice nateleviziji i u novinama, da je u bilo kojemtrenutku netko može prepoznati i prijaviti jepoliciji. Ali ne može se zauvijek skrivati umotelu. Trebaju joj stvari i mora otići izRichardsvillea. Karen i Cora upozorile su jena opasnost previše dugotrajnog boravka najednome mjestu.

Čvrsto stisnuvši vozačevu debelu jaknuoko sebe, Grace je držala glavu sagnutu dokje hodala između polica u Walmartu. Nablagajni joj je srce tako lupalo da je mislila

406/788

da će se onesvijestiti. Srećom, činilo se damrzovoljnu tinejdžerku na blagajni više zan-ima njezin napukli nokat nego nervoznamušterija ili ono što je kupila.

– Ukupno osamdeset osam dolara; gotov-ina ili kartica?

– Gotovina.– Hvala. Ugodan dan.Djevojka ju nije čak ni pogledala.Kad se Grace vratila u svoju sobu u

motelu, bila su gotovo četiri sata poslije-podne. Zaključala je vrata i na krevet is-praznila vrećice iz Walmarta: boja za kosu,škare, šminka, sredstvo za dezinfekciju, don-je rublje, pakovanje od tri Hanesove majice,traperice, tijesna okrugla kapa i siva sportskatorba.

Dala se na posao.

Starac na recepciji proučavao je fotografijuu novinama. Njegov vid nije bio kao nekoć.

407/788

Je li moguće?Djevojčin je nos drukčiji. I kosa. Ipak,

definitivno postoji sličnost. I stigla je usrednoći, bez kovčega. Opet je pogledao novine.Policajac na televiziji rekao je da treba pri-javiti sve sumnjivo, bez obzira kako senevažnim činilo.

Starac je podigao telefonsku slušalicu.

***

Grace se promatrala u napuklom zrcalu ukupaonici. Ali to nije bila ona. To je bionetko drugi, prvi od njezina četiri nova iden-titeta. Lizzie Woolley.

Zdravo, Lizzie.Pomno očistivši sve tragove boje za kosu i

podigavši svaki odrezani uvojak s poda,Grace je sve to ubacila u praznu Walmartovuvrećicu zajedno s bočicom Nice ’n Easy i svo-jom starom odjećom. Vezala je ručke vrećice

408/788

i ugurala je u sportsku torbu. Brzo seodjenula. Silno joj je godila čista odjeća.Grace je na trenutak pomislila na svoj stariživot i nasmiješila se. Tada ni u ludilu nijemogla zamisliti da će doći dan kad će joj setraperice kupljene u Walmartu činiti kaoposljednji krik luksuza! Već je potrošila dvijetrećine novca što su joj ga Karen i Cora dale.Uskoro će morati uspostaviti e-mail kontakts Kareninim zagonetnim »prijateljem« i zat-ražiti još novca. Cora ju je uvjeravala da jedobivanje gotovine preko Western Unionaanonimno i jednostavno. Samo se treba po-javiti na jednoj od njihovih stotina tisućalokacija, pokazati svoju (lažnu) osobnu i uz-eti novac. – Tako svaki ilegalni imigrant uovoj zemlji plaća najam za stan, dušo. Njihovse posao temelji na tome da ne postavljajupitanja. – Unatoč tome, Grace se nadala dato neće morati previše često činiti.

409/788

Ranije je provjerila vozni red autobusa.Sljedeći autobus za grad kreće u šest ipetnaest.

Dovoljno vremena.

***

Starac je pokucao na vrata.Nije bilo odgovora. Policajac McInley, na-

jbolji u Richardsvilleu – jedini u Richardsvil-leu – izgledao je ljutito. – Niste li rekli da jesigurno ovdje?

Čim je stari Murdoch nazvao, policajacMcInley je znao da će samo gubiti vrijeme.Grace Brookstein odsjela u motelu Up AllNight? Da, svakako. Vjerojatno dijeli sobu sKermitom i Hermanom Munsterom. Svi uRichardsvilleu znaju da Murdochu odavnofali daska u glavi.

410/788

– Ovdje je, u redu? Vlastitim sam je očimavidio sam kako dolazi i nije izišla. Sigurnospava.

Starac je uzeo ključ sa svojeg pojasa iotključao vrata.

– Gospođice?Soba je bila prazna. Ne samo prazna, već

besprijekorno čista. Krevet napravljen, svepovršine čiste. Izgledala je kao da ondje tjed-nima nitko nije boravio.

Policajac McInley zakoluta očima.– Bila je ovdje, kažem vam! Protekle dvije

noći. Kunem se Bogom. Valjda je pobjeglakroz prozor.

– A-ha. Na letećem majmunu. – Pa, ako jeponovno vidite, svakako nam javite.

411/788

17.

Maria Preston ušla je u restoran Caprice našestom katu hotela Four Seasons u HongKongu. U ogrtaču od šifona, puna bisera up-ravo kupljenih u draguljarskoj četvrtiKuangchoua, uzbuđeno je mahala novinamapred nosom svojeg muža.

– Jesi li vidio ovo, Andy?– Što sam trebao vidjeti, ljubavi?– Grace Brookstein je pobjegla iz zatvora!Andrew Preston je problijedio. – Pobjegla?

Kako to misliš, pobjegla? Nije moguće. –Zgrabivši novine, pročitao je članak nanaslovnici.

Sinoć je u New Yorku provedena velikapolicijska akcija nakon što je osuđena pre-varantica Grace Brookstein navodno

pobjegla iz dobro čuvane ustanove u okruguWestchester. Vjeruje se da je Brooksteinica,jedna od najozloglašenijih žena u Americi,ukrala više od sedamdeset milijardi dolarau pothvatu što ga je osmislio njezin pokojnimuž, Leonard...

– Možeš li vjerovati? – Maria se hihotaladok je ulijevala svježi narančin sok u velikučašu. – Pobjegla iz zatvora. To je poputnečega iz serije Kućanice. Uskoro će seprobuditi u tuš-kadi s amnezijom i posljed-njih dvadeset godina kao da se uopće nije do-godilo! Misliš li da će je uhvatiti?

Andrew nije mogao govoriti od zapre-paštenja. Ovo je strašno. Katastrofa. Baš kadje mislio da je cijela noćna mora završila,Grace je izvela tako nešto i otvorila starerane. Činilo se da Maria misli da je to nekak-va šala. No s druge strane, zašto i ne bi? Onanema pojma pod kakvim je on bio stresom.Sve dok ima novca za trošenje – samo ovaj

413/788

put u Hong Kong platio je više od četrdesettisuća dolara, ne uključujući astronomskeiznose što ih je Maria »uštedjela« na nakitu– ona je sretna. Što njoj znači činjenica daAndrew više od godinu dana nije mirnospavao? Ako leži u njihovom krevetu u pred-sjedničkom apartmanu iz kojeg se pružapogled na Victoria Harbor i Kowloon Bay, pocijeni od dvanaest tisuća dolara za noć, pres-amićen od grčeva u trbuhu i strašnih mi-grena, progonjen noćnim morama u kojimase pojavljuju Lenny Brookstein i zastrašujućelice puno ožiljaka čovjeka po imenu DonaldAnthony Le Bron? Da nema Marije, nikad nebi učinio ono što je učinio. Nikad ne bi izdaoprijatelja, nikad ne bi postao lopov, nikad nebi imao razloga družiti se s nekim poput LeBrona. A ipak joj nije mogao reći. Jed-nostavno nije mogao.

Najviše ga je mučila alopecija. Od prošlogje Božića Andrewova kosa počela ispadati u

414/788

čupercima, kao u šugavog psa. Obuzela ga jepanika. Raspadam se. Doslovce. To je poče-tak kraja.

Hvala Bogu da John Merrivale mora izdana u dan surađivati s FBI-em, a ne on.Stres bi ga dokrajčio. Andrew je sad u glavičuo Johnov glas koji ponavlja mantru:»Samo se drži priče i b-bit ćeš u redu.Obojica ćemo biti u redu.«

Zasad je bilo tako. Ali Gracein bi bijeg svemogao promijeniti.

– Andy, slušaš li me? Pitala sam, misliš lida će je uhvatiti?

– Da. Siguran sam da će je uhvatiti. –moraju.

– Što misliš, što će se tada s njomdogoditi?

– Ne znam. Valjda će je vratiti u zatvor.Andrew je razmišljao o Grace Brookstein,

slatkom, naivnom djetetu koje je poznavaosve te godine. Jadna Grace. Ona je jedina

415/788

doista nedužna žrtva u svemu ovome.Nažalost, to je ono što se događa nedužnojmalenoj janjadi. Kolju ih.

Maria je zadovoljno pijuckala narančinsok. – Nemoj izgledati tako nesretno, Amdy.Netko bi mogao pomisliti da si ti taj kojegalovi policija. Sad mi vrati novine, može? Namodnim je stranicama fotografija prekrasneBalenciageove haljine. Mislim da ću je datikopirati.

Jack Warner je vidio vijest na televiziji.Nalazio se u baru s Fredom Farrellom,svojim voditeljem kampanje, i raspravljao ostrategiji za reizbor. Kad je na televizijskomekranu ugledao Graceino lice, zagrcnuo sepistacijama.

– Sveta Bogorodice. Možeš li to vjerovati?Fred Farrell nije mogao vjerovati. Ljudi ne

bježe

416/788

iz mjesta kakvo je Bedford Hills. Ne ustvarnom životu. Osobito ne sitne, plavokoseženice kakva je Grace Brookstein.

– Morat ćeš dati izjavu.Briljantan politički um Freda Farrella već

je radio punom parom. Ovo nije dobar trenu-tak da se obnovi Quorumov skandal i pro-goni ih. Vjerojatno će za nekoliko sati uhvat-iti Grace, ali obnovljeno zanimanje medija zaslučaj Brookstein moglo bi trajati mjesecima.Jack ne smije biti u to uvučen.

– Napisat ću ti nešto. U međuvremenu, idikući i pritaji se.

Jack Warner je otišao kući. Tijekom satvremena vožnje do Westchestera, sabrao jesvoje misli. Fred Farrell ne zna ni polovicuproblema. Zna za kockarske dugove i činjen-icu da ih je Lenny Brookstein odbio platiti.Ali Jack Warner u svojem ormaru ima joškostura, povrh kockanja. Eksplozivne tajne

417/788

koje bi ga mogle uništiti i okončati svenjegove političke nade.

Lenny je znao istinu. Ali Lenny je mrtav,gori u paklu gdje mu je i mjesto.

Pitanje glasi, je li svoje znanje ponio sasobom u svoj vodeni grob? Ili je ono što jeznao podijelio sa svojom voljenom ženom?Dok je Grace bila na sigurnom u zatvoru, tonije bilo važno. Ali ona je sad u bijegu, naslobodi. Opasna je jer nema što izgubiti.

Ne mogu dopustiti da me ta kučka uništi.Neću dopustiti.

Honor je istrčala na kolni prilaz kako bi gadočekala. Oči su joj bile crvene i otečene.Bilo je očito da je plakala. – O, Jack! Jesi lividio vijesti?

– Jasno da sam ih vidio. – Brzo ju jepovukao u kuću. Mediji bi se svakog trenutkamogli pojaviti. – Za Boga miloga, saberi se.Zašto plačeš?

418/788

Honor nije znala. Uvijek je zavidjela Grace.Bila je kivna na nju. Čak ju je mrzila. Isto-dobno ju je mučila presuda protiv njezinemlađe sestre. Grace nije sposobna izvestisofisticiranu prijevaru, baš kao što nijesposobna promijeniti gumu ili popunitiobrazac za povrat poreza. Honor je to znalabolje od ikoga. Trebala sam se zauzeti za njuna sudu. Ili je barem posjetiti u zatvoru. Alinisam. Postupila sam onako kako mi je Jackrekao. Uvijek činim ono što mi Jack kaže.

– U vijestima su rekli da bi je netko mogaoustrijeliti. Da joj veća opasnost prijeti odobičnih ljudi nego od policije.

– Pa? – Jacka nisu zanimali Graceiniproblemi. Zanimali su ga samo njegovivlastiti. – Fred piše izjavu za mene. Želim dadotad ti i djeca ostanete u kući. Nemoj ni skim razgovarati o Grace. Razumiješ li?

Honor kimne.

419/788

– Pokuša li uspostaviti vezu s tobom,odmah mi to moraš reći. Ne policiji. Meni.

– Da, Jack.Krenuo je uza stube. Honor je doviknula

za njim: – Jack? Što misliš, zašto je toučinila?

– Kako to misliš?– Mislim, zašto je pobjegla? Sigurno je zn-

ala kakvoj se opasnosti izlaže. Da i ne spom-injem da je uprskala sve izglede na priziv. Tomi se čini tako... nepromišljenim. Nimalosvojstvenim njoj.

Jack Warner slegne ramenima. – Moždase promijenila. Zatvor mijenja ljude, znaš.

Kao i politika, pomislila je Honor.Pogledala se u zrcalu i zadrhtala. Nijepoznavala osobu u koju se pretvorila.

- Pobjegla? Dobri Bože.

420/788

Michael Gray je dan proveo na svojoj no-voj jahti koju mu je Connie darovala zagodišnjicu braka. Vijest je čuo tek kad sutoga dana sjeli za večeru.

– Znam. Nikad ne bih rekla da je sposobnaza takvo nešto. Sakrila se u kamion zadostavu, ako možeš vjerovati. Toliko o »mak-simalnom osiguranju«.

Michael je izgledao izmučeno. – Misliš lida bismo trebali... ne znam, pokušati joj naneki način pomoći?

Connie je raširila oči. – Pomoći joj? Štoželiš reći, zaboga? Kako joj uopće možemopomoći? Još važnije, zašto bismo joj trebalipomoći nakon onoga što je učinila?

Michael Gray je volio svoju ženu i poštivaoje njezino mišljenje o sestri. Ali nikad se nijeosjećao ugodno zbog kolektivnog pranja rukui okretanja leđa koje je uslijedilo nakonGraceina suđenja. Tada mu se to nije činilo

421/788

ispravnim. Sad mu se nekako čini još manjeispravnim.

Toliko se toga promijenilo od onog sud-bonosnog putovanja na Nantucket prijegodinu i pol. Tada su Lenny i Grace imali sve– savršen brak, bogatstvo – a on i Connienisu imali ništa. Michael Gray nije zaboraviotminu onih dana. Gubitak posla u Lehmanubio je poput gubitka roditelja. Tvrtka Leh-man Brothers bila je mnogo više od poslo-davca. Dala je Michaelu njegov

identitet, osjećaj vrijednosti. Kad je kom-panija propala, bilo je kao da je netko umro.Ali Michael nije imao vremena žalovati.Upadao je iz jedne krize u drugu, gledao jekako nestaje njegova ušteđevina, zatim kuća.Najgore od svega bilo je to da su se on i Con-nie počeli udaljavati jedno od drugoga. Mi-chael Gray je osjećao da bi mogao sve pod-nijeti kad bi imao podršku svoje žene. No sasvakim se udarcem Connie sve više

422/788

udaljavala od njega. Čak i način na koji ga jeu ono vrijeme gledala, tako razočarano, takozgađeno, gotovo kao da je on kriv za ono štose dogodilo, kao da njega okrivljuje za nji-hove patnje... kad bi o tome razmišljao, još biga i sad oblio hladan znoj.

Sve se to događalo prije osamnaestmjeseci, a ipak se čini da je bilo u drugomživotu. Otad su preživjeli Quorumovu pro-past, Lennyjevu smrt, Graceino uhićenje,suđenje... a sad ovo. Činilo mu se nadnaravn-im. Kako je Grace tonula, tako se činilo daneki nevidljivi konci vuku prema gore životeMichaela i Connie, van iz blata i natrag nasunčevu toplinu. Michael se zaposlio usavjetodavnoj tvrtki za butike. Plaća nije bilaosobita, ali je imao dionice. Još važnije,ponovno je imao razlog za ustajanje iz kre-veta svakog jutra. To se ne može mjeritinovcem. Connie je postala manje distancir-ana i pokazivala je više ljubavi. Razočaranje

423/788

je nestalo. Zamijenio ga je stari poznati izrazljubavi, ona jedinstvena kombinacija povjer-enja, požude i poštovanja koja je u Michaelustvarala osjećaj da može pomaknuti planine.Tako je silno voli.

Ona je moja snaga i moja slabost. Umrobih za nju i ubio bih za nju. I ona to zna.

No najbolje je tek uslijedilo. Nekolikomjeseci nakon što je Grace započela od-služivanje kazne u Bedford Hillsu, Connie jepozvana na sastanak kod svojeg odvjetnika.Navodno joj je neka daleka, starija rođakinjaoporučno nešto ostavila. Michael je očekivaonekoliko dionica ili možda neki komadnakita.

Zapravo, njegova je žena naslijedila pet-naest milijuna dolara.

Te je večeri s njim vodila ljubav sa strašćukoju Michael nije vidio kod nje od prije nji-hova vjenčanja. Našalio se: – Čini se da tiodgovara status bogate žene, dušo.

424/788

Connie se ozareno nasmiješila. – Čini se.Kupimo novu kuću, Mike. Ova čuva mnogebolne uspomene.

– Hej, ma daj. Čuva i neke lijepe uspo-mene, zar ne? Ovdje su djeca rođena. Zardoista želiš otići?

Connie nije oklijevala. – Da. Želim novipočetak. Za sve nas. Nema osvrtanja.

Prodali su kuću.

- Ne mogu vjerovati da bi doista želio po-moći Grace. Odakle ti ta ideja?

Nalazili su se u dnevnom boravku svojeobiteljske kuće. Connie se silno potrudila okonjihovog prvog Božića, cijelu kuću ukrasivšiu srebrnim i bijelim tonovima. Držeći setradicije, nije željela maknuti ukrase prije Trikralja. Michael se osjećao kao da se vraćakući u dvore Djeda Božićnjaka.

– Ne znam. Tek tako. Mi imamo takomnogo, to je sve.

425/788

– A Grace nema? – Connie se gorkonasmijala. Kad god bi razgovor skrenuo naGrace ili Lennyja, činilo se da ponovno izbijanjezin gnjev, poput demona koji je oslobođenokova. – Onaj Quorumov novac nalazi senegdje vani, Mike. FBI je uvjeren da malenaGracie zna gdje. Tko smo mi da tvrdimodrukčije?

Mike je želio reći: Njezina obitelj. Među-tim, nije to rekao. Previše se bojao.

Connie je vidjela strah u njegovim očima iosjetila kako njezin strah nestaje.

Dobro. Neće insistirati na tome. Previšeme voli.

Connie je zbunjivao bijeg njezine sestre.Grace koju je poznavala nikad ne bi imaladrskosti isplanirati nešto tako smiono, akamoli to provesti u djelo i nadmudriti poli-ciju. Duboko u sebi Connie je znala da Gracenije imala nikakve veze s krađom Quoru-movih milijardi.

426/788

Nije pošla za novcem. Želi nešto drugo.Istinu, možda?Mike još uvijek ništa ne zna o Connienu

preljubu s Lennyjem Brooksteinom. Niti jepostavljao pitanja o njezinom zagonetnomnasljedstvu. Tako je pun povjerenja. Baš kaoGrace. Connie je željela da tako i ostane.

Obavila je ruke oko Michaelova vrata išapnula: – Želim da budemo sretni, dragi.Da ostavimo prošlost za sobom. Zar ti to neželiš?

– Jasno da želim, ljubavi. – Čvrsto ju jezagrlio.

– Zato, nema više priče o pomaganjuGrace. To je poglavlje naših života zauvijekzatvoreno.

427/788

18.

Kad se ponovno našla u New Yorku, ok-ružena poznatim prizorima i mirisima, Gracese na neki način osjećala kao da se vratilakući. U gradu se osjećala sigurnije. Njezin jenovi izgled također pomagao: kratko ošišanakosa smeđe boje, tamna šminka, vrećasta,više muška odjeća. Jedna od djevojaka uBedfordu rekla joj je da mijenjanje načinahoda može dramatično promijeniti dojam.Grace je satima usavršavala hodanje dužimkoracima, manje ženstveno. Još uvijek je os-jećala malodušnost kad god bi vidjela svoje»staro« lice dok bi prolazila kraj kioska ilitelevizora. No kako su dani prolazili, posta-jala je sve sigurnija da će je štititi

kombinacija prerušavanja i anonimnostimnoštva u velikom gradu, barem nekovrijeme.

Drugoga dana u gradu usudila se ući umaleni internet-kafić i poslati poruku na hot-mail adresu koju joj je Karen dala, koristećiposebnu šifru: »200011209LW«. Grace senadala da to znači »molim vas, pošaljite dvijetisuće dolara na poštanski broj 11209 u NewYorku na ime Lizzie Woolley«, ali je i daljebila sigurna da će nešto poći po zlu. Je li pre-više ili premalo tražiti dvije tisuće dolara?Prekasno je shvatila da nema pojma kolikonovca ima Karenin prijatelj, ili koliko joj jevoljan poslati. S druge

strane, nije željela riskirati i činiti to svakidrugi tjedan, ne dok je traži polovica policijs-kih snaga u zemlji.

Zapravo, novac je podigla onako jed-nostavno kako je Cora rekla. Podružnica

429/788

Western Uniona nalazila se u ljekarni nauglu. Debeli, deprimirani muškarac srednjihčetrdesetih godina pogledao je Graceinu os-obnu iskaznicu, čak se ne potrudivši pogled-ati je u oči, a kamoli proučiti njezine crte lica,te joj pružio omotnicu punu gotovine itiskanu priznanicu. – Izvolite, gospođoWoolley. Želim vam ugodan dan.

Grace se počela manje fokusirati na izb-jegavanje policije, a više na svoj predstojećisastanak s Daveyjem Buccolom. Davey je is-traživao alibije svih koje su ona i Lennypozvali na Nantucket onog sudbonosnogvikenda. Grace se još uvijek nije činila posvestvarnom ideja da su Prestoni ili Merriva-leovi, ili čak jedna od njezinih vlastitih ses-tara, mogli učiniti nešto tako užasno –ukrasti sav onaj novac, ubiti Lennyja, njustrpati u zatvor i nekažnjeno se izvući. Alikakvo drugo objašnjenje postoji? Nadala seda će joj sve postati jasnije kad vidi

430/788

Daveyjeve rezultate istraživanja crno nabijelom. Sve ovisi o tom sastanku.

Sama u svojoj malenoj sobi, Grace je izladice izvadila hrpu novinskih isječaka isložila ih na krevetu. Svi su tu: Honor i Jack,Connie i Mike, Andrew i Maria, i naravno,John i Caroline. Netko od njih drži ključeveistine. Kraj njih je Grace stavila devetu foto-grafiju, malo dalje od ostalih: detektivMitchell Connors, čovjek čiji je zadatak njuuhvatiti. Definitivno je privlačan. Grace sepitala je li oženjen, te voli li svoju ženu onakosilno kako je ona voljela Lennyja.

Na koncu će je uhvatiti, naravno. Sreća jeneće vječno pratiti. No Grace to nije bilovažno. Važno je jedino da obavi ono što jeodlučila obaviti.

Zatvorila je oči i obratila se Lennyju, anjezine su riječi bile napola obećanje i napolamolitva:

431/788

Učinit ću to, dragi. Učinit ću to za oboje.Saznat ću tko mi te je oduzeo i natjerat ću ihda plate, obećavam.

Spavala je i skupljala snagu.

***

– Još malo čaja, detektive? Moj bi se mužtrebao svakog trenutka vratiti.

Honor Warner je bila vidljivo nervozna.Mitch je opazio kako joj se ruke tresu dok jepodizala srebrni čajnik s pladnja. Vrućasmeđa tekućina prolijevala se po bijelompodmetaču na stoliću za kavu.

– Ne, hvala, gospođo Warner. Zapravosam došao razgovarati s vama. Je li vas vašasestra pokušala kontaktirati nakon što jepobjegla?

– Kontaktirati me? Ne. Ni slučajno.Odmah bih obavijestila policiju da me Gracenazvala.

432/788

Mitch je nakrivio glavu i šarmantno senasmiješio. – Doista? Zašto?

Zaintrigirala ga je ta žena. Ona je sestraGrace Brookstein. Prema svim pričama, dvijesu žene nekoć bile veoma bliske. Čak i sličejedna

drugoj. Ipak, kad se Grace našla u nevolji,Honor Warner je nestala.

– Kako to mislite? Ne razumijem.– Samo želim reći da je Grace vaša sestra –

objasnio je Mitch. – Bilo bi razumljivo da jojželite pomoći. Ne bi bilo pogrešno.

Činilo se da je to posve smutilo Honor.Gledala je oko sebe, kao da traži neki načinza bijeg. Ili možda traži skrivene mikrofoneili kamere? Misli li da netko motri na nju?Na koncu je rekla: – Grace je stekla mnogoneprijatelja, detektive. Veća joj opasnostprijeti izvan zatvora nego unutra. Mislim nanjezinu sigurnost.

Mitch je potisnuo smiješak. Vraga misliš.

433/788

– Niste bili na suđenju.– Ne.– Koliko sam shvatio, također nikad niste

posjetili sestru u Bedford Hillsu.– Nisam.– Zašto?– Ja... moj muž... smatrali smo da je tako

najbolje. Jack je tako naporno radio da bidospio ovamo gdje je danas. Kad bi ga glas-ači povezivali s Quorumom... pa. Razumijete.

Mitch se nije potrudio prikriti svojegnušanje. Savršeno je razumio.

Čitajući mu misli, Honor defanzivno reče:– Moj je muž učinio mnogo dobra za svojebirače, detektive. Mnogo dobra. Je li u reduda na njega padne mrlja pohlepe LennyjaBrooksteina? Grace je sama donijela svojeodluke. Zabrinuta sam za nju, ali... – Nijedovršila rečenicu.

Mitch je ustao.

434/788

– Hvala vam, gospođe Warner. Sam ćuizići.

Isto je bilo s Connie Gray.– Moja najmlađa sestra nikad nije naučila

preuzimati odgovornost za svoje postupke,detektive Connors. Grace vjeruje da imapravo na bogatstvo, ljepotu, sreću, slobodu.Bez obzira koliko drugi za to plaćaju. Dakle,kao odgovor na vaše pitanje, ne, uopće je nežalim. I sigurno mi se nije javila. Nitiočekujem da će mi se javiti.

Uz prijatelje kakve ima Grace Brookstein,kome trebaju neprijatelji?

Dok je razgovarao s Graceinom ogorčenomsestrom bez imalo suosjećanja, Mitchu jegotovo bilo žao žene čija je pohlepa bacilaNew York na koljena. Connien je gnjev biopoput fizičke nazočnosti u sobi, zračio je iznjezina tijela poput topline iz radijatora. At-mosfera je bila zagušljiva.

435/788

– Postoji li netko drugi koga se možetesjetiti? Netko koga bi Grace mogla nazvati,na koga bi se mogla osloniti? Neka staraškolska prijateljica, možda? Ili momak izmlađih dana?

Connie je kraljevski odmahnula glavom. –Nitko. Kad se Grace udala za Lennyja, posveju je povukao u svoj svijet.

– Zvučite kao da to ne odobravate.– Lenny i ja... Recimo samo da nismo bili

bliski. Uvijek sam smatrala da on i Gracenisu dobar par. U svakom slučaju, nemanikakvih starih prijatelja. Vjerujem da jeJohn Merrivale neko vrijeme pomagaoGrace, dok ga Caroline nije urazumila. JadniJohn.

– Zašto »jadni John«?– O, ma dajte, detektive. Upoznali ste ga.

Obožavao je Lennyja. Godinama je bionjegov nosač.

– Valjda je bio više od toga?

436/788

– John? Ne! Nikada! – Connie se okrutnonasmijala. – Mediji ga prikazuju kao nekuvrstu financijskog čarobnjaka, ključna up-ućena osoba Quoruma. To je farsa! Nije biočak ni partner, nakon gotovo dvadeset god-ina. Lenny ga je iskorištavao. Kao i Grace.Čak i sad mu je preostalo čišćenje nereda uQuorumu. Nikakvo čudo da vaši kolege izFBI-a nisu našli novac. Kad se kaže da slije-pac vodi slijepca.

***

Tiskovna je konferencija bila otvorenoneprijateljska. Ljudi su željeli odgovore, aMitch Connors ih nije imao.

Prošlo je gotovo tjedan dana od dram-atičnog bijega Grace Brookstein iz BedfordHillsa, a pritisak na Mitcha i njegovu ekipupojačavao se u iščekivanju nekakvognapretka u istrazi. Mediji kao da su zaključili

437/788

da NYPD ne otkriva sve poznate informacije.Mitch se nasmiješio. Kad bi to barem bilaistina! Zapravo, ništa nije imao. GraceBrookstein je izišla iz onog zatvora i jed-nostavno isparila, poput jebenog DavidaBlainea. Nikoga nije kontaktirala, ni obitelj,ni prijatelje. Jučer je NYPD, u potezu koji jenaširoko i točno protumačen kao očajanje,ponudio nagradu od dvjesto tisuća dolarasvakome tko pruži informacije koje ćedovesti do Graceina uhićenja. To je bilagreška. Za manje od dva sata Mitchova jeekipa primila preko osamsto poziva. GraceBrookstein je navodno viđena svugdje, odNew Yorka do Nove Škotske. Dvije su in-formacije izgledale obećavajuće, ali nikamoih nisu odvele. Mitch se osjećao poputdjeteta koje pokušava uhvatiti mjehuriće, neznajući na koju se stranu treba okrenuti iuništavajući sve što dotakne. Kad se sjeti da

438/788

je mislio da će ovaj slučaj biti krajnjejednostavan.

– To je sve za danas, ljudi. Hvala.Čopor novinara koji su gunđali polako se

razišao. Mitch se odvukao natrag u svoj uredda bi se sakrio, no činilo se da danas nemapredaha. Viši detektiv Henry Dubray ni u na-jboljim trenucima nije primamljiva slika.Danas, smješten na Mitchovoj stolici zamučenje poput divovske žabe, izgledao je jošgore nego inače. Kožu su mu prekrivale cr-vene mrlje, tragovi alkoholizma, abjeloočnice njegovih očiju bile su žute poputsuncokreta. Pritisak izazvan slučajem Brook-stein djelovao je na sve njih.

– Daj mi neke dobre vijesti, Mitch.– Knicksi su sinoć pobijedili.– Ozbiljno govorim.– I ja. Utakmica je bila izvrsna. Nisi je

gledao?Mitch se nasmiješio. Dubray nije.

439/788

– Žao mi je, šefe. Ne znam što bih rekao.Ništa nemamo.

– Ponestaje nam vremena, Mitch.– Znam.Dubray je otišao. Više se nije imalo što

reći. Obojica su znali što ih čeka. Ne pronađeli Mitch čvrsti trag u roku od dvadeset četirisata, maknut će ga sa slučaja. Sigurno će gadegradirati. Možda čak i otpustiti. Mitch jenastojao ne misliti na Celeste i skupu privat-nu školu koju je on trebao plaćati jer jeHelen to željela. U tom je trenutku mrzioGrace Brookstein.

Zurio je u bijelu ploču na zidu svojegureda. Graceina se fotografija nalazila usredini. Od nje su se širile, kao krakovizvijezde, skupine raznih drugih fotografija:kažnjenice i osoblje u Bedford Hillsu;Graceina obitelj i prijatelji; veze s Quoru-mom; ljudi koji su nazvali s informacijama

440/788

koje su najviše obećavale. Kako je moguće datoliko izvora nikamo ne vodi?

Telefon je zazvonio.– Poziv za vas na liniji jedan, detektive

Connors.– Tko zove?– Grace Brookstein.Mitch se neveselo nasmijao. – Da, hvala,

Stella. Nisam raspoložen za šaljivčine.Spustio je slušalicu. Trideset sekundi kas-

nije telefon je opet zazvonio.– Stella, rekao sam ti, imam dovoljno

problema i bez...– Dobro jutro, detektive Connors. Ovdje

Grace Brookstein.Mitch se ukočio. Nakon što je satima

slušao snimke Graceina svjedočenja na sudu,taj bi glas uvijek prepoznao. Mahnito je ma-hao svojim kolegama u vanjskom uredu. –Ona je – oblikovao je ustima. – Otkrijteodakle zove.

441/788

Svjesno se potrudio polako govoriti. Nijesmio pokazati svoje uzbuđenje. Još važnije,morao ju je zadržati dovoljno dugo da seotkrije odakle zove. – Zdravo, gospođoBrookstein. Što mogu za vas učiniti?

– Možete me saslušati.Glas je bio isti kao i onaj na sudskim snim-

kama, ali je ton bio drukčiji. Čvršći,odlučniji.

– Slušam.– Mojemu mužu i meni netko je namjestio.

Nikad nisam ukrala nikakav novac, a nije niLenny.

Mitch je zastao, nastojeći je zadržati navezi.

– Zašto to meni govorite, gospođiceBrookstein? Ja nisam porota. Vaša osudanema nikakve veze sa mnom.

– Gospođa Brookstein. Ja sam udovica,detektive, nisam razvedena.

442/788

Ti si budala. Uopće nisi smjela nazvati.Samo nastavi govoriti.

– Govorim vama jer sam vas vidjela nateleviziji i izgledate kao dobar čovjek. Poštenčovjek.

Kompliment je iznenadio Mitcha. – Hvalavam.

– Izgledate kao čovjek koji bi želio znatiistinu. Jeste li takav čovjek?

Zapravo, ja sam čovjek koji te želi zad-ržati na vezi još deset sekundi. Devet...osam...

– Znate, gospođo Brookstein, najbolje štobiste sad mogli učiniti je predati se. – Šest...pet...

Grace se nasmijala. – Molimvas, detektive. Nemojte vrijeđati moju in-

teligenciju. Sad moram ići.– Ne. Čekajte! Mogu vam pomoći. Ako ste

nedužni kao što tvrdite, postoje zakonskinačini...

443/788

Škljocaj.Veza se prekinula. Mitch je s nadom

pogledao momke s druge strane stakla, aliodmahivanje glavama reklo mu je ono što jeveć znao.

– Još dvije sekunde i našli bismo je.Mitch se zavalio na stolici i rukama pokrio

glavu. Telefon je odmah ponovno zazvonio.Mitch je skočio na njega poput odbačenogljubavnika, silno želeći da to bude ona. –Grace?

Odgovorio je muški glas. – DetektivConnors?

Mitch je osjetio kako nada istječe iz njegakao krv iz presječene žile. – Ja sam.

– Detektive, moje ime je John Rodville.Šef sam prijamnog odjela u Medicinskomcentru Putnam.

– A-ha – umorno će Mitch. Ime mu ništanije značilo.

444/788

– Ovdje imamo pacijenta koji je dovedenprošli tjedan s ranom od noža na leđima. Bioje u komi do jutros. Nismo vjerovali da ćepreživjeti. Ali izvukao se.

– To je sjajno, gospodine Rodville. Dragomi je zbog njega.

Mitch je već kanio spustiti slušalicu kad ječovjek vedro rekao: – Da, i mislio sam da ćevam biti drago. Osobito s obzirom na činjen-icu da je osobu koja ga je napala upravoidentificirao kao Grace Brookstein.

445/788

19.

Mitch je uletio na odjel za intenzivnu njegu.

– Detektiv Connors. Došao sam razgovar-ati s Tommyjem Burnsom. – Na brzinu jemedicinskoj sestri pokazao svoju značku.

– Ovuda, detektive.Šef prijamnog upoznao je Mitcha s pričom

vozača kombija. Prema tvrdnjama TommyjaBurnsa, on je samostalni vrtlar koji je proš-log utorka uvečer slučajno pokupio ženu kojaje stopirala nekoliko kilometara dalje odBedforda. Žena se predstavila imenom Liz-zie. Tommy ju je vozio oko šezdeset kilo-metara prema sjeveru kad je ona odjednompotegnula nož, primorala ga da skrene u šu-mu, izbola ga i opljačkala, ostavivši ga daumre.

– Našli su ga neki lokalni klinci. Bili su ulovu. Još nekoliko sati i sigurno bi iskrvario.

– I on vjeruje da je ta Lizzie koja ga je nap-ala zapravo Grace Brookstein?

– Čini se da je siguran u to. Nekoliko satinakon što se osvijestio zamolio je da seuključi televizor. Brooksteiničino se lice po-javilo u vijestima i on je pomahnitao. Moralismo mu dati sredstvo za smirenje. Želi razgo-varati s vama, ali je još uvijek veoma slab,zato budite obzirni. Njegova žena i djeca jošga nisu vidjeli.

Mitch je mislio: Žena i djeca. Jadnik je ob-iteljski čovjek. Ali jasno da Grace Brooksteinne mari za to. Zaustavila ga je, iskoristila zaono što je željela i potom ga ostavila daumre u šumi, sam. Nahrupila su bolnasjećanja na umorstvo njegovog oca. UbojicaPetea Connorsa nikad nije uhvaćen. Noprokleto je sigurno da će Grace Brookstein

447/788

biti uhvaćena. Muškarci poput TommyjaBurnsa zaslužuju pravdu. Zaslužuju zaštitu.

Mitch je prišao krevetu Tommyja Burnsaispunjen suosjećanjem.

Kad je petnaest minuta kasnije otišao izbolnice, shvatio je da mu je žao što GraceBrookstein nije dovršila posao. TommyBurns bio je simpatičan otprilike kao i težaknapadaj hemoroida. Također je pokvarenilažljivac.

– Isuse, detektive, već sam vam rekao. Jasam bio dobri Samaritanac, u redu? Vidiosam curu u nevolji i postupio kako treba. Ujednom smo se trenutku mirno vozili, slušaliradio, sve lijepo i ugodno. U idućem, tras!Kučka mi je prislonila nož uz grlo. Uopće nis-am imao izgleda.

Mitch mu je želio vjerovati. Silno. Tren-utno je Tommy Burns jedini svjedok kojegima. Ali nije mu vjerovao. Nešto s timčovjekom nije kako treba biti.

448/788

– Vratimo se na ono kad ste je pokupili,može, gospodine Burns? Rekli ste da jeizgledala kao da je u nevolji?

– Bila je napola odjevena. Vani je biloledeno hladno, padao je snijeg. Ona je nasebi imala tanku bluzu. Bila je prozirna. –Licem mu je preletio osmijeh kad se toga sje-tio. U tom je trenutku ušla zgodna mladamedicinska sestra i napunila vrč za vodu.Mitch Connors je gledao kako je TommyBurns požudno slijedi očima kad se okrenulai izišla. U Mitchovu se mozgu upalilalampica.

– Nije vam palo na pamet pitati je zašto jetako odjevena uvečer po takvoj hladnoći?

– Ne. Zašto bih? Ne tiče me se.– Valjda ne. Ipak, iz radoznalosti...– Nisam znatiželjna osoba.– Da. To vidim.

449/788

Tommy Burns je stisnuo oči. Nešto uMitchovu tonu izazvalo je u njemu osjećaj damu se ruga. – Što time želite reći?

– Ništa ne želim reći. Jednostavno seslažem s vama da niste znatiželjni.Naprimjer, čini se da se niste zapitali zaštovas ta žena nije dokrajčila nakon što se tolikopotrudila i pokušala vas ubiti.

Tommy Burns se počeo uzrujavati. – Hej,slušajte. Nemojte početi s tim glupostima o»toj ženi«. To je bila Grace Brookstein. Vidiosam je na televiziji, jasno kao dan. Ako jeuhvatite, želim onu nagradu od dvjestotisuća dolara.

– Dobro – rekao je Mitch. – Recimo da vasje doista napala Grace Brookstein.

– Tako je.– Da sam to bio ja, i dalje bih si postavljao

isto pitanje: »Zašto me ostavila na životu?Zašto me nije dokrajčila?« No s druge strane,

450/788

vidite, ja sam znatiželjna osoba. Mi detektiviobično jesmo.

Tommy je razmislio o tome. – Valjda jemislila da je to učinila. Dokrajčila me, želimreći. Nalazili smo se usred ničega. Vjerojatnoje mislila da ću polako umirati.

Mitch se uhvatio za to. – Stvarno? Što mis-lite, zašto bi željela da polako umirete?

– Kako molim?– Prema vašim tvrdnjama, njezin je motiv

bio krađa. Trebao joj je prijevoz i trebao joj jenovac. Ako je tako, mogao bih razumjeti davas je željela ubiti. Ne bi željela svjedoke,točno?

– Točno.– Ali koji bi razlog imala da vam želi pat-

nju? Zašto je htjela produljiti vašu muku?– Koji razlog? Dovraga, ja to ne znam. Ona

je žena, nije li? Sve su one zajebane kučke.

451/788

Mitch polako kimne. – Imate pravo. Želimreći, da je muškarac to učinio, uzeo bikombi, zar ne?

– Ha? – Tommy Burns je izgledao posvezbunjeno.

– Nakon što bi se riješio vas, mogao bikoristiti vozilo i udaljiti se sedamdeset, sto iliviše kilometara od mjesta zločina i onda ganegdje ostaviti. To bi bio pametan postupak,nije li tako?

– Valjda.– Ali žene nisu pametne kao mi, zar ne?– Prokleto točno.Mitch se zavjerenički nagnuo naprijed. –

Obojica znamo za što su žene dobre, zar ne,Tommy? A to nije njihova sposobnostrezoniranja!

Tommy se glupavo nasmiješio. Sada pol-icajac govori njezinim jezikom...

– Recite mi, Tommy, uzimate li redovitoone koje stopiraju?

452/788

– Katkad.– Jesu li često onako privlačne kao Grace

Brookstein?– Ne, gospodine. Nema mnogo takvih.– Ili tako dobre za ševu?– Ne, gospodine! – Tommy Burns se

nacerio. – Ona je bila nešto posebno.Prošlo je punih pet sekundi prije nego je

shvatio svoju grešku. Smiješak je nestao. –Hej, čujte, nemojte mi stavljati riječi u usta!Nisam... mislim... ja sam ovdje žrtva –zamuckivao je. – Ja sam prokleta žrtva!

Bilo je kasno kad se Mitch te večeri vratiokući. Ako se usrani dvosobni unajmljenistan, koji si je jedino mogao priuštiti otkakoga je Helen napustila, može nazvati»domom«. Helen je sve dobila kad su serastali: Celeste, kuću, čak i psa, Snoopyja.Mojega psa. Mitch je razumio što muškarcenavodi na mržnju prema ženama. Muškarce

453/788

poput Tommyja Burnsa. Bilo bi lako poći timputem. Katkad se i sam mora čuvati toga.

Dan je bio prilično uzbudljiv. Tiskovnakonferencija, telefonski poziv Grace Brook-stein osobno, te na koncu Tommy Burns.Burns je Mitchov prvi pravi, konkretni trag.Mitch je znao da bi se trebao osjećatiushićeno. Međutim, osjećao se nelagodno.

Nakon što se Tommyju Burnsu omaklodanas poslijepodne, sklopili su neku vrstunagodbe: Mitch neće dalje istraživati mogućiseksualni napad

na Grace Brookstein. Zauzvrat, Tommy ćezaboraviti na nagradu od dvjesto tisućadolara i ispričat će Mitchu sve čega se sjećaood te večeri: Graceina odjeća, njezino držan-je, sve što je možda rekla ili učinila, a bacilobi malo svjetla na njezine planove.Tommyjev kombi poslan je forenzičarima.Kad je Mitch prije nekoliko sati razgovarao s

454/788

njima, bili su optimistični. To bi im trebalodati obilje novih dokaza.

Zašto se onda osjećam ovako usrano?Mitch je tog poslijepodneva ušao u bolnicu

ispunjen pravedničkim gnjevom i prezirom.Grace Brookstein je zločinka, bezosjećajnakradljivica, a mogla je postati i ubojica kojaje napala nedužnog obiteljskog čovjeka.Osim što Tommy Burns ni slučajno nijenedužan obiteljski čovjek. E-mail je napokonstigao nakon ponoći. Mitch je dao provjeritiTommyja Burnsa. Doista, imao je niz osudaza seksualne napade koji su se protezaligotovo dvadeset godina unatrag. Dvije su op-tužbe za silovanje odbačene zbog poman-jkanja dokaza. Toliko od dobromSamaritancu.

Nešto se dogodilo u tom kombiju. Burns jeseksualni predator, a Grace se branila. Bar-em u ovom slučaju, to je čini žrtvom. Mitchje odjednom shvatio: Ne želim da ona bude

455/788

žrtva. Želim da bude negativac. Obično ganisu mučile nikakve sumnje u slučajevima nakojima je radio ili o ljudima koje je dovodiopred lice pravde. Za Mitcha su svi oni biliblijede verzije osobe koja je ubila njegovogoca: loši ljudi, oni koji zaslužuju kaznu. Aliovaj mu se slučaj već činio drukčijim. Dionjega mrzio je Grace zbog njezinih zločina.Njezina pohlepa i pomanjkanje kajanjadobro su dokumentirani. No drugi dio njegaosjećao je sažaljenje. Žalio ju je jer se moranositi s nitkovima kakav je Tommy Burns.Žalio ju je jer ima onaj par bezosjećajnihlešinara za sestre.

Mitch je zatvorio oči i pokušao zamislitikako se Grace Brookstein osjećala u Burn-sovu kombiju. Sama, u bijegu, već ionakoočajna, a prvi čovjek kojem je povjerovala bioje psihotični pervertit. Burns nije bio krupančovjek, ali je bio jak i zacijelo odlučan. Grace

456/788

je zasigurno pokazala golemu hrabrost kadse onako borila.

Koji bi bio njezin sljedeći potez?Ne bi ponovno stopirala. Ne ako ju je

Burns upravo silovao. Krenula bi pješice.Što znači da te noći nije mogla daleko stići.Možda nekoliko kilometara. Najviše osam.

Mitch je izvadio zemljovid i obilježiomjesto gdje je ostavljen Burnsov kombi. Cr-venim je flomasterom napravio krugpolumjera osam kilometara oko kombija.

Samo se jedan gradić nalazio unutarkruga.

Starac je uzbuđeno mahao svojim krhkimrukama. Mitch Connors je potisnuo poriv dase nasmije. Izgleda kao Yoda koji imanapadaj...

– Rekao sam im! Rekao sam im da je bilaovdje, ali samo su odmahnuli rukom. Misleda starac poput mene ne zna što je vidio.

457/788

Pojavila se usred noći, usred noći. Bezkovčega! Rekao sam im da nije imala kovčeg.To nije u redu. No je li me netko slušao? Ne,gospodine.

Pokazalo se da Richardsville ima samo tajjedan motel. Kad je Mitch nazvao i spo-menuo Grace Brookstein, vlasnik motela UpAll Night posve je pomahnitao. Da, Grace jebila ovdje. Već je to rekao policiji. Zar titupani ne razgovaraju jedni s drugima?

– Nadam se da ćete otpustiti tog policajca.McInleyja. Arogantno G-O-V-N-O, oprostitena izražavanju, detektive. Ali rekao sam im.

Mitch se okrenuo tehničaru koji je tražiootiske u sobi. Tehničar je odmahnuo glavom.– Čisto kao suza, šefe. Žao mi je. Ako je bilaovdje, dobro je prikrila svoje tragove.

Starac je izgledao kao da će mu sijedaglava eksplodirati. – Kako to mislite, »ako jebila ovdje«? Nema tu nikakvog ako. Bila je

458/788

ovdje! Koliko puta to moram reći? Grace.Brookstein. Je. Bila. Ovdje.

– Siguran sam da je bila, gospodine –rekao je Mitch. Ali sad nije ovdje. Još jednaslijepa ulica.

– Što je s mojom nagradom? Čovjek nateleviziji rekao je dvjesto tisuća dolara.

– Javit ćemo vam se.

Poruke su čekale Mitcha kad se vratio upostaju.

– Zvala je vaša žena – rekla mu je nared-nica za prijamnim pultom.

– Bivša žena – ispravio ju je Mitch.– Svejedno. Vikala je nešto o školskoj

predstavi vaše kćeri. Nije bila osobito sretna.Mitch je zastenjao. Prokletstvo. Celestina

predstava. Zar je to bilo danas? Mitch se za-klinjao da će doći, ali uza sva uzbuđenja pro-teklih četrdeset osam sati, posve je zabora-vio. Ja sam najgori otac na svijetu i najgori

459/788

policajac. Netko bi mi trebao dati medalju.Obuzet osjećajem krivnje, počeo je u mobitelutipkavati broj svojeg nekadašnjeg kućnogtelefona kad ga je narednica prekinula.

– Još nešto, gospodine. Ranije je ovdje bioneki čovjek. Rekao je da ima informacije oGrace Brookstein; rekao je da je poznaje.Želio je razgovarati s vama, ali nije htiočekati.

– Pa, jesi li uzela njegove podatke?Odmahnula je glavom. – Ništa mi nije htio

reći. Rekao je da će vas čekati u ovom barudo šest. – Pružila je Mitchu komadić prljavogpapira na kojem je bila načrčkana adresa.

Mitch uzdahne. Vjerojatno još jedančudak. S druge strane, bar se nalazi samonekoliko ulica dalje. A sve je bolje odsuočavanja s Heleninim gnjevom, ili slušan-jem razočaranja u Celestinu glasu.

Sat na zidu pokazivao je deset do šest.

460/788

Mitch je točno u šest ušao u bar, baš kad jenaočit, tamnokos muškarac orlovskog nosaizlazio. Kad je Mitch vidio da unutra nemadrugih mušterija, istrčao je natrag na ulicu isustigao čovjeka.

– Hej. Jeste li me vi željeli vidjeti? Ja samdetektiv Connors.

Tamnokosi je muškarac pogledao na sat. –Kasnite.

Mitch je bio razdražen. Što taj klipanmisli, tko je on? – Gledajte, čovječe, nemamvremena za igre, u redu? Imate li informacijeza mene ili ne?

– Znate, mogli biste biti malo uljudniji samnom. Vaše je dupe ugroženo, Connors, a jaga mogu spasiti. Za određenu cijenu, nara-vno. Znam gdje će Grace Brookstein bitisutra u podne. Budete li ljubazni prema meni– doista ljubazni – odvest ću vas k njoj.

461/788

Celeste Connors je te večeri zaspala usuzama.

Njezin tata uopće nije nazvao.

462/788

20.

Davey Buccola hodao je hotelskom sobompoput tigra u kavezu. Njegov je apartman uParamountu na Times Squareu luksuzan.Fina posteljina, otmjeno moderan namještaj,deke od kašmira vrijedne petsto dolaraležerno prebačene preko naslonjača. Daveyje pomislio: Ovo bi bilo impresivno mjestokamo bi čovjek mogao dovesti neku ženu.

Nažalost, nije bio sa ženom. Bio je udruštvu skupine policajaca. Počeli su ga čin-iti nervoznim.

– Budite mirni, gospodine Buccola, molimvas. Moramo provjeriti ozvučenje.

Davey je pripalio cigaretu, treću u isto to-liko minuta.

– Opet?

– Da. Opet. – Mitch Connors je bio odv-ratno raspoložen. – Ako želite vidjeti onihdvjesto tisuća dolara, gospodine Buccola,predlažem vam da surađujete.

Davey je mislio: Vjerojatno je i on nervoz-an. Ne želi da nešto pođe po zlu.

Davey se osjećao podlo zbog odluke daizda Grace Brookstein. Uvijek mu se sviđala.Štoviše, bio je uvjeren da nije kriva za zločinezbog kojih su je osudili. Ali dvjesto tisućadolara... dvjesto tisuća... Pokušavao je predsobom opravdati tu odluku. Štitio je Grace.Ovako će je uhvatiti neozlijeđenu. Isto tako,nije Connorsu ni nekom drugom policajcupričao o informacijama što ih je razotkrio.Kasnije, kad Grace bude na sigurnom, iskor-istit će ih za podnošenje žalbe protiv njezineosude i ponovno otvaranje istrage o Lennyje-voj smrti. Ili to ili ću ih prodati. Koliko biVanity Fair platio za takvu priču? Bude li

464/788

imao sreće, možda će udvostručiti novac odnagrade!

Naravno, Davey Buccola je duboko u sebiznao istinu. Izdao je nedužnu ženu za novac,jednako kako su je svi ostali izdali. Nije riječo dvjesto tisuća dolara. Radi se o tridesetsrebrnjaka.

– Gospodine Buccola. Jeste li s nama?Davey se trgnuo i podigao glavu. Mitch

Connors je opet vikao na njega.– Imamo samo sat vremena. Prijeđimo još

jednom cijeli plan.

Grace je umočila uštipak u vruću crnukavu i s užitkom odgrizla veliki zalogaj.

Izvrsno.Ona i Lenny nekoć su imali vrhunske

kuhare zaposlene u svojim domovima,spremne pripremiti punjenog jastoga ilinabujak od grojera u bilo koje doba dana ilinoći. No Grace je tek ovaj tjedan prvi put

465/788

kušala Dunkin’ Donut. Nije mogla shvatitikako je uopće živjela bez tih slastica.

Tjedan je bio pun novih doživljaja. Osjećajfamilijarnosti koji ju je obuzeo kad se vratilau New York zamijenila je neka vrstaushićenog čuđenja. To je isti grad u kojem jeprovela cijeli život, uz povremene odlaske udruge dijelove svijeta. A ipak joj se činio pos-ve drukčijim. Ovaj New York, New Yorkobičnih ljudi, siromašnih ljudi, Grace sečinio kao neki drugi planet sa svojompodzemnom željeznicom, prljavim auto-busima, kafićima u kojima su se prodavaliuštipci, zgradama bez dizala, zajedničkimkupaonicama i televizorima čije su antenebile metalne vješalice. Lenny je uvijek go-vorio Grace da je užasno biti siromašan. –Siromaštvo je ponižavajuće stanje kojeuništava dušu. – Grace se nije slagala s time.Istina, nikad ranije nije bila siromašna, no sdruge strane, ni Lenny nikad nije bio u

466/788

zatvoru. Grace jest. Znala je što znači»uništavanje duše«. Znala je što znači bitiponižavan, što znači kad ti oduzmu ljud-skost. Siromaštvo nije ni blizu tome.

Prema svim objektivnim mjerilima, hotel uQueensu gdje Grace boravi obična je rupa –prljav, skučen, sa zidovima depresivnesvijetlosmeđe boje i linoleumom napodovima. No Grace je naučila uživati umirisima prženog luka koji su dopirali saštanda za prodaju hotdoga ispod njezinaprozora, kao i u smiješnim prepirkama parana drugoj strani hodnika. Tako se osjećalamanje samom. Kao da je dio nečega.

Dok se jutros odijevala, pripremajući se zasastanak s Daveyjem, doista je pomislila: Bitće mi žao otići odavde. No znala je da nesmije ostati. Kao prvo, nije sigurno. Mora seneprestano kretati. Još važnije, došlo jevrijeme da započne svoju misiju. NaoružanaDaveyjevim informacijama, napokon će moći

467/788

započeti svoje putovanje. Današnji dan jepočetak njezine osvete.

Jednostavno se odjenula za sastanak.Traperice, tenisice, crna majica s ovratnikomi skafander, a usku je kapu navukla na odne-davno tamnu kosu. Traperice su joj se većčinile malo užima u struku nego kad ih jekupila u Richardsvilleu. Grace se počeladebljati, nuspojava njezine novootkriveneovisnosti o uštipcima. Progutala je ostatakkave i pogledala na sat. Jedanaest.

Zaputila se prema podzemnoj željeznici.

Mitch Connors nije spavao. Plan je bio jed-nostavan. Davey je dogovorio sastanak sGrace točno u podne ispred Toys »R« Us naTimes Squareu. U to bi doba dana ondje svetrebalo vrvjeti od kupaca koji traže nešto popovoljnoj cijeni na zimskoj rasprodaji, kao iuobičajenih hordi turista s naprtnjačama.Mitch je smjestio dva čovjeka iza Daveyja, u

468/788

prodavaonici, te još dva na ulazu u podzem-nu željeznicu, a šestoricu je rasporedio umnoštvu. Svih deset imat će civilnu odjeću,imat će uređaje za međusobnu komunikacijui oružje. Mitch nije očekivao nevolje, ali na-kon načina na koji se Grace riješila onogsmeća Tommyja Burnsa, nije želio riskirati.Čim Davey ugleda Grace u mnoštvu, upo-trijebit će svoj skriveni mikrofon iobavijestiti policajce, a oni će je opkoliti. Čimona stigne do Daveyja i rukuje se s njim, toće biti znak da krenu i zgrabe je. Lako.

Mitch će osobno sve to promatrati izhotela Paramount. Njegovo se lice već

tjednima pojavljuje u vijestima. Kad bi gaGrace vidjela, shvatila bi da se nešto sprema.

Davey Buccola pripalio je još jednu cigar-etu. Jedanaest i četrdeset pet. Vrijeme je dapođe dolje. Davey je panično gledao kakojedan od policajaca provjerava svoj pištolj ipotom ga vraća u futrolu ispod jakne.

469/788

– Čemu to? Nećete je ozlijediti, zar ne?Policajac je pogledao Daveyja kao da je on

nešto što je upravo ostrugao s cipele. Dao imje dobre informacije, ali je cinkaroš. Nitko nevoli cinkaroše.

– Siguran sam da bi gospođu Brooksteindirnula vaša zabrinutost. Jeste li spremni?

Davey kimne. Dvjesto tisuća. Moj vlastitistan.

– Spreman sam. Idemo.

***

Deset do dvanaest.– Vidite li je?Davey Buccola je cupkao nogama kako bi

se zagrijao. Odoljevši iskušenju da podigneruku do uha – mrzio je te uređaje – promrm-ljao je: – Nema je. Još ništa.

Na Times Squareu vladala je još većagužva no što je očekivao. Prodavaonica Toys

470/788

»R« Us bila je krcata. Polovica stanovnikaNew Yorka je bez posla, ali ljudi će radijegladovati nego da njihova djeca ostanu beznajnovije lutke Hannah Montane ili bater-ijske svjetiljke specijalnog agenta Osa.Zapravo, žalosno, razmišljao je Davey.

***

Žena sučelice Grace je zurila. Grace je os-jećala kako joj se želudac preokreće.

– Hej.Vlak je bio krcat, ali nitko nije razgovarao.

Ženin je glas odjeknuo poput roga u magli.– Hej! Tebi govorim.Grace podigne glavu. Osjećala je kako joj

krv navire u lice. Prepoznala me. O, Bože.Reći će nešto. Okomit će se ne mene. Cijeli ćese vlak okomiti na mene; rastrgat će me nakomadiće!

– Jesi li gotova s novinama?

471/788

Novinama? Grace pogleda dolje. U krilujoj se nalazio New York Post. Nije imala po-jma kako su novine dospjele onamo. Bezriječi ih je pružila ženi.

– Hvala.Vlak se odjednom uz trzaj zaustavio.

Svjetla su počela treperiti, a potom su seugasila. Svi su zastenjali. Svjetla su se opetupalila. Grace je pogledala na sat. Pet dodvanaest.

– Zaboravite – ljubazno je rekao čovjekkraj nje. – Kamo god idete, zakasnit ćete.

Iz zvučnika se začuo glas. – Ispričavamo sezbog neprilika. Zbog problema s električnomstrujom, očekujemo kratkotrajni zastoj.

Ne! Ne danas. Zašto danas?Grace je duboko udahnula. Ne smije

privlačiti pozornost na sebe nervoznim pon-ašanjem. Osim toga, bit će u redu. Rekli sukratkotrajan zastoj. Davey će čekati.

472/788

***

Dok je zurio kroz prozor, Mitcha je počelaobuzimati malodušnost.

Neće doći.Bio je tako siguran da će uspjeti. Tako sig-

uran. Sat na zidu mu se rugao. Podne i deset.Što je moglo poći po zlu? Je li se Buccola pre-domislio i upozorio je? Je li Grace shvatila damu ne može vjerovati? Ili je možda neštogore od toga. Možda joj se nešto dogodilo.Nesreća. Netko ju je prepoznao i uzeo zakonu svoje ruke.

– Mislim da je vidim.Buccolin je glas pucketao u Mitchovoj

slušalici.– Mislite? Zar ne znate?Buccola nije odgovorio.– Pa, gdje? – Mitch nije uspio prikriti svo-

je uzbuđenje.

473/788

– Upravo je izišla iz podzemne. Nisam jojdobro vidio lice. Možda nije ona.

– Danny, Luca. Jeste li vi nešto vidjeli?Dvojica Mitchovih ljudi nalazili su se točno

kraj izlaza iz podzemne željeznice iprovjeravali svaku ženu koja je izišla.

– Ne.– Ništa.Isuse. – Što je imala na sebi, Davey?– Traperice. Tamni kaput. Šešir... mislim.

Sranje.– Što?– Izgubio sam je.– Izgubili ste je? Pa, je li hodala prema

vama? Je li vas vidjela?– Zaboravite. Nije bila ona.

Grace je istrčala iz podzemne na ulicu.Kasnila je. Uvelike je kasnila. Je li Daveyčekao tako dugo? Bože, nadala se da jest.

474/788

Mnogo je riskirao samim pristankom nasastanak s njom.

Gurala se naprijed kroz mnoštvo, sagnuteglave. Višebojni natpis prodavaonice Toys»R« Us dozivao ju je s druge strane trga.Grace se zaputila onamo, pogledom tražećipoznato prijateljevo lice u gužvi.

Policajac Luca Bonnetti bio je razočaran.Toliko o sudjelovanju u velikoj predstavi.Grace Brookstein je očito promijenila svojeplanove.

Ipak, dobivati plaću za proučavanje ženanije najgori način na koji se može provestijutro. Dražesna brineta žurno se proguralakraj njega.

– Hej, mala. Kako si?Potapšao ju je po stražnjici, ali je žurila

dalje.– Koji je tvoj problem, Bonnetti? – Njegov

je partner bio bijesan. – Trebali bismo paziti

475/788

hoće li se pojaviti najtraženija žena u Amer-ici, a ne gnjaviti obične ljude.

– O, razvedri se, Danny. Bila je slatka. I zaslučaj da to nisi sam shvatio, ledi Brooksteinneće doći.

Graceino je srce divlje lupalo. Šupčina.Nakon onoga što joj je učinio onaj gad od

vozača kombija, pomisao da je nekimuškarac dotakne ili je samo požudnopogleda u njoj je izazivala želju da vrisne izpetnih žila. Ali nije smjela vrisnuti. Nijesmjela stati i izderati se na čovjeka nekamakne s nje svoje prljave ruke. Morala je bitinevidljiva, stopiti se s mnoštvom.

Gdje je Davey, dovraga?Ugledala ga je baš kad je to pomislila. Sta-

jao je nekoliko koraka od ulaza u pro-davaonicu. Pošla je prema njemu, smiješećise. Osjetivši njezin pogled na sebi, Davey jepodigao glavu. Tada je Gracie opazila.

476/788

- To je ona! Vidim je. Ide ovamo.Traperice, tamna jakna. Tijesna kapa.

Mitch je pitao policajce na trgu: – Imate lije?

– Da, gospodine. Vidimo je. Približavamose.

Grace je mahnito razmišljala.Rekao je da će kod sebe imati fascikl.

Dokaze. Zašto ga nije donio?Nešto nije u redu. Nije se radilo samo o

fasciklu. Riječ je o Daveyjevu licu. Na njemuse jasno vidjela krivnja. U tom su trenutkudva muškarca prošla kraj Grace, krećući seprema prodavaonici Toys »R« Us. Šesto čulonavelo ju je da uspori.

Policajci. Ovo je klopka.Nije imala vremena za razmišljanje. Pon-

ašajući se instinktivno, hitro je skinula kapu igurnula je u džep jakne. Skupina stranihškolaraca kretala se u suprotnom smjeru,

477/788

natrag prema podzemnoj željeznici. Grace ješmugnula među njih, još jedna malenatamna ribica koja se uvukla u sigurnost jata.

***

Ljudi su rukama pokrivali svoje slušalice.Mitch Connors je urlao u hotelskoj sobi.

– Gdje je? GDJE JE?– Ne znam. – Davey Buccola se zbunio. –

Hodala je ravno prema meni i onda je... ondaje nestala.

Mitch je mogao zaplakati.– Raširite se, svi. Nastavite tražiti. Ona je

u toj gužvi.Više nije mogao izdržati. Izjurio je iz hotel-

ske sobe i zaputio se prema stubištu.

Mitch je sa šestoga kata hotela Paramountvidio trg iz ptičje perspektive. Kad je istrčaoiz hotela, jedva je vidio tri koraka ispred

478/788

svojeg nosa. Svuda je bilo ljudi, vukli suvrećice za kupovinu, gurali su dječja kolica.

Traperice, tamna jakna, uska kapa. Ovdjeje. Mora biti.

Gurao se kroz uskomešanu masu tijela.

Grace je gotovo stigla do podzemne. Ka-mene su je stube pozivale, obećavajući sig-urnost, bijeg. Još samo nekoliko sekundi.Samo nekoliko koraka!

Pogledala je desno. Čovjek s kapom Yan-keeja mahnito je gledao oko sebe, tiho gun-đajući. Jedan od policajaca. Koliko ih ima?Čovjek je hodao ravno prema Graceinojskupini. Sad je zaustavio njihovog vodiča inešto ga pitao. Moram se maknuti.

Grace je odjednom ugledala ljigavca koji juje ranije udario po stražnjici. Još uvijek semotao oko ulaza u podzemnu. Kad ga je boljepogledala, vidjela je da je mladi Talijan,privlačan, ako se nekome sviđaju šupčine.

479/788

Premda bi Grace bilo svejedno i da izgledakao Quasimodo. Zaputila se prema njemu.

Mitch je zadržavao dah. Eno je! Mnoštvose gotovo neprimjetno razmaknulo i on ju jeugledao, ni pet metara od mjesta gdje je sta-jao. Bila je sićušna, možda visoka sto pedesetcentimetara, u trapericama i tamnoj jakni, agotovo je stigla do podzemne. Mitch jepotrčao.

– Hej, čovječe! Gledaj kamo ideš.– Uspori, klipane.Mitch je naslijepo trčao dalje, rušeći ljude

oko sebe. Kad je Grace stigla do stuba, Mitchse bacio na nju, srušivši je na tlo licem premadolje, poput igrača ragbija. Vrisnula je, nobilo je prekasno. Krv joj je šikljala iz nosa.Mitch joj je stavio lisičine na zapešća. Gotovoje.

– Grace Brookstein, uhićena si. Imašpravo na šutnju. Imaš pravo na odvjetnika. –

480/788

Okrenuo ju je i povukao kapu prema gore dabi joj bolje vidio lice. – O, Isuse.

Prestravljena je plavuša zurila u njega.Mitch ju nije vidio nikad ranije u životu.

***

Luca Bonnetti nije mogao vjerovati u svojusreću.

– Hej, seksi. Vratila si se.– Vratila sam se. – Prekrasna se brineta

podigla na prste, obavila mu ruke oko vrata ipočela ga strastveno ljubiti. Luca je uzvrationa isti način. Ovaj joj je put obje ruke staviona stražnjicu.

Grace je krajičkom oka vidjela policajca skapom Yankeeja koji je još uvijek razgovaraos vodičem. Vjerojatno opisuje mene. Bude liizgledala kao da je dio para, to će ih zavarati.Ovaj klipan može biti njezina zaštita dok se

481/788

sigurno ne ukrca u vlak. Tada će iskočiti nasljedećoj postaji i riješiti se tipa.

Prekinula je poljubac i nasmiješila mu se.– Želiš li poći na vožnju sa mnom?

Luca se nacerio. – Želim li!– Zauzet je. – Drugi muškarac, stariji, s

gustim prosijedim brkovima, pojavio se ni-otkuda i ljutito gledao Grace. – Zauzet je.

Luca Bonnetti se bunio. – Ne, nisam. Ne-moj me gnjaviti, Danny, u redu?

– Da te ne gnjavim? – Čovjek se okrenuoGrace. – Slušaj, mlada damo, mi smo izNYPD-a i ovdje smo na zadatku. Zato se gubiodavde prije nego te privedem zbognagovaranja.

Grace je osjećala kako joj se žuč penje ugrlu. On je jedan od njih. Noge su joj sepočele tresti. Potrčala je.

***

482/788

Potrajalo je trenutak dok Mitch nijereagirao.

Ispričavao se mladoj ženi čiji je nos upravoslomio kad je djevojka projurila kraj njega,preskačući po dvije stube odjednom. Mitchse okrenuo natrag ženi i počeo joj skidatilisičine kad je ugledao sivu vunenu kapukako strši iz džepa djevojčine jakne.

– Stani! – viknuo je. – Policija!

Grace se našla na peronu. Čula je vikanjeiza sebe.

– Policija! Pustite me da prođem!Vlak je bio krcat. Grace se pokušala ugur-

ati u jedan vagon, ali ju je neki čovjek gurnuonatrag. – Zar nemaš oči, curo? Ovdje nemamjesta. Makni se.

– Policija!Povici su postajali glasniji. Grace se os-

vrnula preko ramena. To je bio on. Detektiv

483/788

Connors. Prepoznala je njegovo lice stelevizije.

Sljedeći je vagon također bio pun. Ljudi suse počeli povlačiti unatrag, čekajući sljedećivlak. U ovome više nema mjesta. Električnasu se vrata zatvorila. Prekasno je. Vlak sepočeo kretati.

– Grace Brookstein! Ostani gdje jesi.Uhićena si!

Grace je čula svoje ime. Kao i svi ostali.Odjednom su se stotine pari očiju počele os-vrtati naokolo, tražeći po peronu. GraceBrookstein? Gdje? Zar je ovdje?

Mitch Connors je trčao peronom, brže odvlaka. Projurio je kraj prvog vagona. Zatim

kraj drugoga. Kad je stigao do trećeg,mnoštvo se razmaknulo. Mitch i Grace našlisu se licem u lice.

Grace je pogledala u Mitchove oči i Mitchje pogledao u njezine. Lovac i lovina. Natrenutak je nešto prošlo između njih.

484/788

Uzajamno poštovanje. Čak naklonost. Alisamo na trenutak.

Vlak je ubrzavao. Sigurna u toplini vagona,Grace se okrenula od prozora.

Mitch Connors je stajao na peronu i gledaokako nestaje u mračnom ništavilu tunela.

Kad su se vratili u postaju, poručnik Dub-ray je podivljao.

– Što, jebi ga? Kako ste je mogli tako izgu-biti? Kako?

– Ne znam, gospodine. – Mitch jeuzdahnuo. Nastojao je to gledati s vedrijestrane. Znaju više no što su znali priječetrdeset osam sati. Znaju da je Grace jošuvijek u New Yorku. Znaju da je sad brineta ida se malo udebljala. Sutra će medijima datinovu fotografiju.

Zahvaljujući Luci Bonnettiju, ekipa NYPD-a uspjela je doći do još jedne informacije.

Najtraženija žena u Americi sjajno se ljubi.

485/788

21.

Grace se tijekom tri dana pritajila. Našla jenovo boravište, ovaj put u Brooklynu. Dok jesoba u Queensu bila otrcana, ali ugodna, ovose mjesto jedino moglo opisati kao jadno.Grace je to bilo svejedno. Navukla je zavjese,zaključala vrata i uvukla se u krevet. De-presija ju je zapljuskivala u sporim, malenimvalovima.

Ovo je gore od zatvora. Ovo je pakao.Grace je u zatvoru imala Karen i Coru.

Ondje je bila sestra Agnes i klinci na dječjemodjelu. Posjeti Daveyja Buccole. Davey.Grace se dosad već trebala naviknuti naizdaju, ali ono što je Davey učinio, duboko juje potreslo. Doista je vjerovala da je on nanjezinoj strani. Još važnije, on ima ključ svih

njezinih nadanja da će pronaći Lennyjevaubojicu. Grace je posljednji put ukazalapovjerenje drugom ljudskom biću. Jedinaosoba kojoj vjerujem je zauvijek otišla,izdana i ubijena radi njegova novca.

S obzirom na to kako se sad osjećala,Grace ne bi vjerovala ni vlastitoj sjenki.

Plakala je. Kad više nije mogla plakati,odjenula se.

Izišla je prvi put nakon tri dana.

***

To je bio šašavi rizik. Posve lud. Ali Gracese na to nije obazirala.

Groblje Cypress Hills u Brooklynu nalazise iznad Jamaica Baya. Nije vezano ni zakakvu vjersku organizaciju, mada su gaposljednjih godina uglavnom održavalažidovska dobrotvorna društva. Grace se

487/788

sjećala pobune kad su Lennyjevi ostaci ondjepokopani.

– Taj je kujin sin izdao židovsku zajednicu.Vjerovali smo mu jer je bio jedan od nas. Sadželi vječno počivalište među nama? Nislučajno.

Eli Silfen, predsjednik dobrotvornog fondaBeth Olem, bio je posebno glasan. – Spo-menik Lennyju Brooksteinu? Na CypressHillsu? Preko mene mrtvoga.

No rabin Geller je bio nepokolebljiv. Tih,duboko duhovan čovjek, rabin Gellerpoznavao je Lennyja veći dio njegova života.

– Zapravo, Eli, bit će preko njega mrtvoga.Ovo je religija oprosta. Milosrđa. Na Bogu jeda sudi, ne na čovjeku.

Grace nikad nije zaboravila rabinovo suos-jećanje. Poželjela je da je sad ovdje dok sekretala između nadgrobnih ploča i kipovaanđela, a dah joj se pretvarao u paru uledenom zraku. Groblje je golemo. Deseci

488/788

tisuća grobova, možda i više, prostiru se svedokle pogled seže. Nikad ga neću naći. Nebez pomoći.

Postariji čovjek koji je radio na održavanjugroblja nešto je obavljao nekoliko metaradalje. Grace mu je prišla.

– Oprostite. Zanima me je li ovdje... jesu liovdje pokopani neki znameniti ljudi? – To sečinilo sigurnijim nego otvoreno pitati.

Starac se nasmijao, razotkrivši pokvarenezube.

– Jesu li? Koliko vremena imate? Ovdje jekao u časopisu People. – Motikom je udaraopo zaleđenom tlu i ponovno se nasmijaovlastitoj šali. – Imamo Mae West. JackieRobinson. Imamo i nekih mućaka. Wild BillLovett. Znate li tko je to?

Grace nije znala.– Bio je gangster. Ubojica. Vođa bande

Bijela ruka.

489/788

– Žao mi je. Ne znam mnogo o krimin-alcima – rekla je Grace, zaboravivši da je iona jedna od njih, barem službeno.

– Ovdje imamo jednog kriminalca za kojegste sigurno čuli. Leonard Brookstein. Gos-podin Quorum. Za njega ste čuli, niste li?

Grace je porumenjela. – Da. Da, čula sam.Znate li gdje je pokopan?

– Jasno da znam.Počeo je hodati. Grace je gotovo deset

minuta hodala za njim, a njih su dvoje pod-sjećali na par vojnih narednika koji pregle-davaju postrojene, smrznute mrtvace, a nad-grobne su ploče stajale u stavu mirno poputvojnika. Na koncu su stigli do vrha brežuljka.Grace se ukočila. Niti dvjesto metara daljedva su naoružana policajca u odorama sta-jala i zijevala kraj jednostavnog bijelog ka-mena. Odnosno, nekoć je bio jednostavan ibijele boje. Čak i s mjesta gdje je Grace stala,vidjela je da je prekriven grafitima, krvavo

490/788

crvenim porukama mržnje koje se nitko nijepotrudio obrisati. Jasno da su ovdje polica-jci! Vjerojatno čekaju da počinim glupugrešku. Kao što je ova.

– Što je bilo? – pitao je čovjek. – Jošnismo stigli, znate.

– Znam, ja... predomislila sam se. –Graceino je srce lupalo. – Ne osjećam sedobro. Hvala vam na pomoći.

Čudno ju je promatrao, proučavajući njez-ine crte lica kao da je prvi put vidi. Nadajućise da će mu odvući pozornost, Grace mu ježurno utisnula novčanicu od dvadeset dolarau šaku ukočenu od artritisa, a zatim seokrenula i pobjegla nizbrdo.

Nije prestala trčati sve dok nije stigla dopodzemne željeznice. Šmugnula je u obližnjikafić kako bi došla do daha i pribrala se.Kako ljudi mogu unakaziti čovjekov grob?Kakve osobe to čine? Bila je previše dalekoda bi mogla pročitati grafite, no mogla je

491/788

zamisliti kakve su otrovne stvari napisali.Suze su joj navrle na oči. Nitko od njih nijepoznavao Lennyja. Ne znaju kako je drag,brižan, velikodušan čovjek on bio. Katkad sečak i Grace činilo da taj čovjek klizi sve daljeod nje. Da je već izgubljena stvarnost onogatko je Lenny bio, zdrobljena ispod brda laži,zavisti i prezira. Ljudi ga opisuju kao pokvar-enog, ali to je laž.

Nisi bio pokvaren, ljubavi moja. Pokvarenje ovaj svijet. Zao, pohlepan i pokvaren.

Grace je u tom trenutku shvatila da možebirati. Mogla bi odustati. Predati se, prihvat-iti loše karte što joj ih je život udijelio. Ili semože boriti.

Sjetila se riječi rabina Gellera: Na Bogu jeda sudi. Ne na čovjeku. Možda bi Grace tre-bala Bogu prepustiti da zgromi njezine nepri-jatelje? Neka On ispravi nepravde koje jesvijet nanio njoj i njezinom voljenomLennyju?

492/788

Možda ne.Grace je znala koji će biti njezin sljedeći

potez.

Davey Buccola prtljao je s ključem svojehotelske sobe. Bio je veoma, veoma pijan.

Kad mu je Grace kliznula kroz prste,nestao je i novac. Izdao ju je i ona je to znala,a sve uzalud. Previše deprimiran da bi sevratio u kuću svoje majke, Davey se motaopo gradu i ostatak svoje ušteđevine potrationa striptizete i piće.

– Jebena glupa stvar. – Još je dvaput pok-ušao otključati vrata prije nego je shvatio:Nalazim se na pogrešnom katu. Dok jeteturao natrag hodnikom do dizala, zidovi suse savijali prema njemu, a pod se pomicaogore-dolje, poput broda na uzburkanomemoru. Davey se sjetio zabavne kuće ulunaparku Atlantic Cityja kamo ga je tata

493/788

običavao voditi dok je bio dijete. Osjećao jemučninu. Laknulo mu je kad je ušao u dizalo.

– Koji kat?Žena mu je bila okrenuta leđima. Čak i u

onako pijanom stanju, privatni istražitelj uDaveyju zapazio je dugu kestenjastu kosu iblistavi crni kišni ogrtač. Ili su to dva kišnaogrtača?

– Koji kat? – opet je pitala. Davey se nijemogao sjetiti.

– Treći – nagađao je. Žena je ispružilaruku i pritisnula gumb.

Potom je pritisnula cijev pištolja oDaveyjeva križa.

– Jedan pogrešan potez i ubit ću te.

Davey je u svojoj hotelskoj sobi sjedio narubu kreveta, posve trijezan.

– Znam kako izgleda. Ali mogu objasniti.Grace je podigla pištolj i uperila ga ravno u

njegovu glavu. – Slušam.

494/788

***

Nabavka pištolja bila je daleko lakša no štoje Grace očekivala. Mislila je da će to bitikompliciran, opasan proces, no pokazalo seda oružje možeš kupiti na ulici. Kao kestenje.Opazila je muškarca koji se zadržavao uuličici, razmjenjujući novac s klincima iz sus-jedstva, a Grace je zaključila da im prodajedrogu. Jučer poslijepodne pošla je ravno donjega.

– Treba mi pištolj. Poznaješ li nekoga tkomi može pomoći?

Tip je odmjerio Grace od glave do pete.Imala je obrijanu glavu i vrećastu, muškuodjeću, pa je zaključio da je lezbijka, vjero-jatno tek izišla iz zatvora. U pravilu nije bioljubitelj takvih. S druge strane, ona sigurnonije policajka, a novac bi mu dobro došao.

– Ovisi. Koliko plaćaš?

495/788

Dogovorili su cijenu koja je bila dvostrukoveća od vrijednosti pištolja. Odmah jepožalio da nije tražio više.

Dok se Grace udaljavala, doviknuo je zanjom. – Znaš li kako se ta stvar koristi?

Grace je stala, razmislila i odmahnulaglavom.

– Za pedeset dolara dat ću ti privatnuobuku. Čak ću ubaciti malo streljiva, štomisliš?

– Dvadeset – Grace se zapanjila kad ječula vlastiti glas.

– Trideset pet. To je moja konačnaponuda.

– Vrijedi.

***

– O, Bože, Grace, molim te! Nemoj pucati!Davey Buccola je jecao. Grace se osjećala

čudno distanciranom. Bilo je gotovo

496/788

neukusno slušati ga kako preklinje za svojživot, potoci suza i sluzi teku mu niziskrivljeno, prestravljeno lice. Kao da bi nekenjegove riječi mogle promijeniti njezinuodluku.

– Daj mi fascikl.– Fascikl?– Informacije koje si mi obećao. Informa-

cije koje si mi trebao dati na Times Squareu,sjećaš se? Prije nego si postao pohlepan i od-lučio me izdati za dvjesto tisuća dolara.

– Nije bilo tako, Grace. Pokušavao sam tezaštititi.

Grace je pomaknula kažiprst na okidaču. –Još jedna laž iz tvojih usta i kunem se Bogomda ću ti raznijeti glavu.

Davey je cvilio od straha. Ozbiljno je mis-lila. Ovo nije Grace Brookstein koju je

upoznao u Bedford Hillsu. Ovo je posvedrukčija osoba. Hladna. Nemilosrdna.Nepromišljena.

497/788

– Postoji fascikl, zar ne, Davey? Tebe radi,nadam se da nisi i o tome lagao.

– Ne, ne, ovdje je. Imam ga.Nagrada mu je izmaknula, ali Davey se još

uvijek nadao da će dobro prodati svoj zlatnirudnik tajni. Zasad niti jedan urednik časop-isa nije primio njegov poziv, ali radio je natome. Posegnuo je ispod kreveta.

– Stani! – naredila je Grace.Davey se ukočio.– Drži ruke ondje gdje ih mogu vidjeti. Na

glavi.Davey ju je poslušao.– Dobro. Sad pođi do sredine sobe i klekni.Daveyju se činilo da mu se želudac pret-

vorio u vodu. O, Bože. Klasičan položaj zaegzekuciju. Ispalit će mi metak u zatiljak.

– Molim te, Grace...– Šuti! – Oprezno, držeći pištolj uperen u

Daveyja, Grace je čučnula i sama posegnulaispod kreveta. Izvukla je smeđi fascikl.

498/788

– Je li to?Davey kimne. – Nakon što bi tebe odveli

na sigurno, odnio bih to odvjetniku, kunemse! Pomogao bih ti oko priziva.

Grace je pritisnula fascikl na prsa. Zatim jeotpustila osigurač na pištolju. – Jesi li tonekome pokazao? Policiji ili medijima?

Davey odmahne glavom. – Nikome. Jedinikoji znaju da to postoji smo ti i ja.

To je bio pravilan odgovor. Grace senasmiješila.

Davey je osjetio olakšanje. Ostavit će mena životu.

Grace je podigla jastuk s kreveta. Držeći gaispred pištolja, hladno je rekla: – Izdao sime. Znaš li koja je kazna za izdajice, Davey?

Prije nego je dospio odgovoriti, čuo jeprigušeni zvuk pucnja, a potom je uslijedioosjećaj vlažne topline na donjem dijelunjegova tijela.

Nakon toga, više nije bilo ničega.

499/788

***

Mitch Connors je proučavao prizor. Hotel-ska sobarica koja je nazvala tako je loše gov-orila engleski, a također je bila prestrašena ihisterična, pa nije znao što može očekivati.Ali definitivno nije očekivao ovo.

Mitch si nije mogao pomoći. Prasnuo je usmijeh.

– Nije smiješno!Davey Buccola nalazio se usred sobe, nag i

uzicom skinutom sa zaslona na prozoru vez-an poput pileta. Doslovce poput pileta.Nakon što se onesvijestio, netko – Grace –ga je namazao i posuo perjem. Perje iz hotel-skih jastuka zalijepljeno mu je po nogama irukama gelom za kosu, a riječ izdajnik napis-ana mu je na čelu trajnim markerom. Istimmarkerom, pretpostavio je Mitch, koji je sad

500/788

poput termometra za pečenje stršio izDaveyjeve stražnjice.

– S mjesta gdje ja stojim, prijatelju, doistaje malo smiješno. – Grace se sve više i višesviđala Mitchu.

Jedini se metak zario u zid kraj prozora.Ispod prozora, u hrpi na podu ležala jeDaveyjeva zaprljana odjeća. Buccola se očitotako prestravio kad je Grace ispalila metak ujastuk da je izgubio kontrolu nad svojimcrijevima.

– Ona je psihotična! – jecao je Davey. –Mogla me ubiti! Želim policijsku zaštitu.

– Da, a ja želim da mi Gisele Bündchenliže tučeno vrhnje s muda, ali se to neće do-goditi – kiselo će Mitch. – Neka ga netkoodveže, može? Budem li još jednu sekundumorao gledati taj prizor, trebat će mi ozbiljnapsihoterapija. Možda više nikad neću jestipiletinu.

501/788

– Ne bismo li najprije trebali snimiti neko-liko fotografija, šefe? Dokumentirati mjestozločina?

– Za koga? – Mitch se još glasnije nasmi-jao. – Pukovnika Sandersa?

– Ne shvaćate ovo ozbiljno! – Davey Buc-cola se svim silama trudio zvučati ozlo-jeđeno, što nije bilo nimalo lako dok mu jemarker stršio iz stražnjice. – Grace Brook-stein mi je prijetila pištoljem. To je oružanapljačka! Zar vas nije briga?

– Za tebe, Buccola? Ne, nije me briga. Ikako to misliš, oružana pljačka? Što jeopljačkano? Što je ukrala?

Davey je oklijevao.– Ili ćeš mi reći, ili ću te ovako ovdje

ostaviti.– Ako vam kažem, hoću li dobiti policijsku

zaštitu?Mitch pođe prema vratima.

502/788

– Čekajte! – vikne Davey. – Dobro, dobro.Postojao je fascikl. Informacije o smrti njez-ina muža. Mi mislimo... vjerujem da je LennyBrookstein ubijen.

– Što?– Surađivao sam s Grace. Istraživali smo

slučaj. Zato je pobjegla iz Bedforda. Nije jubriga za novac. Samo želi otkriti tko je ubionjezina muža. Tko joj je smjestio. Želi osvetu.

Mitch je mogao razumjeti želju za os-vetom. Sjetio se dana kad ga je Gracenazvala. »Nisam ukrala nikakav novac, de-tektive. Netko je smjestio meni i mojemumužu.« Je li to moguće?

– Zašto mi to, dovraga, nisi ranije rekao? –viknuo je. No čim je izgovorio te riječi, shva-tio je odgovor. – Kanio si prodati informa-cije, zar ne? Pohlepno maleno govno.

Davey Buccola je šutio.– Znači, dao si joj fascikl?– Morao sam! Imala je pištolj...

503/788

– Imaš kopiju, je li? Reci mi da imaškopiju.

Ni pet kilometara daleko Grace je ležala ukadi i po stoti put čitala informacije što ih jeDavey prikupio.

Odjednom je sjela u kadi. Tu piše, crno nabijelom.

Znam tko je ubio Lennyja.Konačno je počeo lov.

504/788

22.

Andrew Preston hodao je Wall Streetom spoznatim osjećajem stezanja u prsima. Mariase nalazi usred nove ljubavne veze. Sad je većpoznavao znakove. Ladica noćnog ormarićapuna računa iz La Perle. Brazilska depilacijabikini zone koju je zakazala nakon njihovogputovanja u Hong Kong, ne prije. Jutros ju ječak zatekao kako ispod tuša pjeva LaTraviatu.

Kad je barem ne bih toliko volio. Ništa odovoga ne bi se dogodilo.

Bilo je pet i trideset poslijepodne i ulica jeveć bila krcata trgovcima i činovnicima naputu kući. Otkako je počeo raditi na novomradnom mjestu u Odjelu za stapanja ikupovinu kod Lazarda, Andrew je često

radio do devet ili deset uvečer. Ali danas ječetvrtak: dan za teretanu. Andrewov jeliječnik naglasio koliko je važno da Andrewredovito vježba. – Ništa ne suzbija stres kaodobra igra reketima. Nema smisla bitimoćnik na Wall Streetu ako ti srce otkaže učetrdeset petoj, razumiješ što ti govorim?

Andrew je razumio što je njegov liječnikgovorio. Premda se morao pitati kakva jemoć prosudbe nekoga tko njega, AndrewaPrestona, doživljava kao »moćnika«. Mariaga sigurno tako ne doživljava. Bez obzira štoje postigao, bez obzira koliko je zarađivao,nikad nije bilo dovoljno. Andrewov klasičniAston Martin DB5 bio je parkiran u podzem-noj garaži, četiri zgrade dalje od ureda.Cijena je iznuđivačka, ali odlazak auto-mobilom na posao jedan je od malenih uži-taka koje si je priuštio. Vodeći računa o svo-jem srcu, sišao je stubama do četvrte razine,

506/788

pritisnuo gumb daljinskog i spustio se navozačevo sjedalo.

– Zdravo, Andrew.Tako se šokirao da je umalo vrisnuo. Grace

Brookstein se sklupčala na stražnjemsjedalu. Držala je pištolj i smiješila se.

– Dugo se nismo vidjeli.

***

Mitch Connors nije mogao vjerovati vlasti-tim ušima.

– Gospodine, uz dužno poštovanje, to sugluposti. Moramo ponovno otvoriti istragu osmrti Leonarda Brooksteina. Ne učinimo lito, a kasnije se sazna da smo prikrili ovedokaze...

Kad je Mitch konačno odvezao DaveyjaBuccolu, privatni istražitelj rumena lica pre-dao mu je USB. Informacije koje je

507/788

sadržavao bile su tako eksplozivne da ih jeMitch ispisao i odnio ravno svojem šefu.

– Nitko ništa ne prikriva. – Poručnik Dub-ray je zatvorio fascikl. – Iskreno rečeno,Mitch, ne razumijem zašto tako silno želišpočeti novu istragu kad si tako uprskao ovuna kojoj trenutno

radiš. Grace Brookstein je napravila bud-alu od tebe. Napravila je budalu od cijelepolicije.

– Znam, gospodine. Ali ako je njezin muždoista ubijen, a istraga loše provedena, došloje do velike sudske pogreške.

Dubray je prezirno puhnuo kroz nos. – Po-greške? Ma daj, molim te. Lenny Brooksteinje bio šupak, Mitch, u redu? Bogati, pohlepnišupak koji je zajebao ovaj grad. Ako je netkouistinu sredio staroga, učinio je svijetuuslugu. Nikoga nije briga, a najmanje mene.

Mitch je šutio. Govori li Dubray ozbiljno?Cijela istraga o smrti Lennyja Brooksteina

508/788

bila je farsa. Mrtvozornik je smrt proglasiosamoubojstvom jer je Amerika već osudilanekoć obožavanog sina. Lenny Brookstein jebio lopov, pohlepni lažljivac koji je silovaosiromašne i pokrao vlastiti fond.

Ali što ako je Amerika pogriješila? Po pit-anju Lennyja i Grace.

Mitch je od samog početka istrage imaokonfliktne osjećaje po pitanju Grace Brook-stein. Početnu, automatsku mržnju što ju jedijelio s ostatkom Amerike brzo je zamijenilakombinacija sažaljenja i, baš može i priznati,poštovanja. Grace je hrabra, odlučna i dom-išljata, osobine koje je Mitch uvijek smatraouglavnom muškima. Ipak, kad je napokon vi-dio Grace Brookstein uživo, samo na trenu-tak, onoga dana kad je vlak podzemneželjeznice krenuo s postaje Times Squarea,lice koje je zurilo u njega bilo je izrazitožensko: ranjivo, suosjećajno, ljubazno. Udrugim okolnostima, u drugom životu, Mitch

509/788

je mogao zamisliti kako se zaljubljuje u nju.Mogao bih je spasiti. Mogli bismo spasitijedno drugo. Silom se vratio u stvarnost.

– Recimo da je Leonard Brookstein bionedužan.

Dubray je raširio oči. – Molim?– Rekao sam, pretpostavimo da je bio

nedužan. Recimo da je netko drugi uzeo onajnovac.

– Tko, na primjer? Zubić vila?– Što mislite o Andrewu Prestonu? S

poštovanjem, gospodine, no jeste li pročitaliBuccolin izvještaj? Preston je godinamapotkradao fond.

Dubray je nemarno odmahnuo rukom. –Sitna lova. Osim toga, svi su ljudi iz Quor-uma tada unedogled ispitivani. Znam daagenti FBI-a nisu uvijek najoštriji noževi uladici, ali zar doista misliš da Harry Baindosad već ne bi otkrio kad bi jedan od njih

510/788

imao tu gotovinu? Tvoj privatni istražitelj la-je ispod pogrešnog stabla.

– Možda – složio se Mitch. – No ne bismoli barem trebali provjeriti Buccoline tragove?Što više proučavam slučaj Quorum, to miviše zaudara.

– Pa, prestani ga proučavati. Obavi svojposao. Nađi Grace Brookstein i vrati je u zat-vor gdje joj je mjesto.

Mitch se vratio u svoj ured, isključio tele-fon i zatvorio vrata. Je li Grace Brooksteinmjesto u zatvoru? Više nije bio tako siguran.Pokušao je potisnuti tu misao, uništiti je. Aliona nije prestajala rasti, silom se probijajućido svjetlosti njegove svijesti, poput korova.

Sve je to namještaljka. Istraga, suđenje,cijeli slučaj. Sve je namješteno, poput realityshowa za koji je napisan scenarij.

Dubraya ne zanima istina. Kao ni policajceiz Massachusettsa koji su istraživali smrtLennyja Brooksteina, ili mrtvozornika, ili

511/788

medije, ili čak FBI. Quorumova je prijevarafilm, a Amerika je već odredila tko će imatiuloge zlikovaca: Grace i Lenny Brookstein.Nitko ne želi drukčiji kraj. Ne nakon što sutako skupo platili svoja mjesta u kinu i već sudopola pojeli kokice.

Dubray mu je rekao neka zaboravi Buc-coline informacije: – Izbriši ih, poderi, spali,meni je svejedno. Lenny Brookstein je mrtavi pokopan. – No Mitch je znao da to ne možeučiniti.

Te će ga informacije dovesti do istine.Uz malo sreće, također će ga dovesti do

Grace Brookstein.

Andrew Preston je stiskao zube. Ako mu jesuđeno da umre, nastojat će pokazati hrab-rost. – Sve što sam učinio, bilo je za Mariju.Moraš to vjerovati, Grace.

Grace je čvršće stegnula konopac okonjegovih zapešća. Vozili su se do New

512/788

Jerseyja, do napuštenog štaglja uz Autocestu287. Vani je bilo mračno i počela je padatikiša. Hladne su kapi padale kroz rupe nakrovu štaglja i namakale Andrewovu košulju.Stup za koji je bio vezan bolno mu je prit-iskao leđa.

– Nemoj mi govoriti što moram vjerovati.Samo odgovaraj na moja pitanja. Koliko siukrao od Lennyja?

– Nisam krao od Lennyja.Tvrdi metalni držak pištolja tresnuo je

Andrewa po korijenu nosa. Vrisnuo je odbola.

– Nemoj mi lagati! Imam dokaze. Jošjedna laž i pucat ću ti u glavu. Vjeruješ li mi?

Andrew Preston kimne. Vjerovao joj je. Daje ovo stara Grace, obratio bi se njezinojsamilosti. No stara je Grace očito nestala slica Zemlje. Andrew Preston uopće nije sum-njao da bi mu žena pred njim bez oklijevanjaispalila metak u glavu.

513/788

– Koliko?– Oko tri milijuna ukupno. Tijekom niza

godina. Ali nisam lagao. Nisam krao odLennyja. Uzeo sam novac iz Quoruma.Uvijek sam imao namjeru s vremenom gavratiti.

– Ali nisi.– Ne. Nisam mogao. Marijini dugovi... –

Počeo je plakati. – Tako je mnogo trošila dase počela obraćati zelenašima. To je kao bo-lest kod nje, Grace. Ovisnost. Ne može si po-moći. Nisam imao pojma kako je situacijapostala teška. Tada su jednoga dana nekiljudi došli k nama kući. Nasilni ljudi.Ubojice. Ne bi me bilo briga za mene, aliprijetili su da će nauditi Mariji. Pokazali sumi slike. – Zadrhtao je. – Do smrti neću za-boraviti te prizore.

Grace je pomislila na Lennyjevo nadutotruplo bez glave kako leži na metalnoj ploči umrtvačnici.

514/788

– Znači, potkradao si fond, a Lenny je tootkrio?

Andrew je sagnuo glavu. – Da. Mislio samda sam dobro prikrio tragove. Financijskanas je policija istraživala, ali nikad nisu ništaotkrili. Valjda je Lenny bio pametniji od svihnjih.

– I zato si ga ubio? Kako bi mogao i daljekrasti, nastaviti plaćati tim gangsterima?

Andrew ju je pogledao s iskrenim iznen-ađenjem. – Ubio ga? Ja ga nisam ubio,Grace. Potkradao sam Quorum i to je bilopogrešno. Ali nikad ne bih naudio Lennyju.Bio mi je dobar prijatelj.

– Molim te! – Grace se gorko nasmijala. –Lenny je znao što si učinio. On i John su otome raspravljali na Nantucketu. Bojao si seda će te otpustiti, ili te predati policiji, pa siga ubio. – Otpustila je osigurač pištolja.Ruka joj se tresla. – Ne vjerujem da si uzeosamo tri milijuna. Uzeo si sve. Ukrao si sve

515/788

one milijarde i prikazao kao da je to Lennyučinio.

– Nije istina.– Ubio si ga! Znam da si to bio ti! – Grace

je postala histerična.Andrew Preston je zatvorio oči. Barem će

to biti brza smrt.Pitam se hoću li nedostajati Mariji?

Mitch Connors je ležao u svojem krevetu ičitao. Davey Buccola je gnjida, ali je temeljitagnjida. Marljivo je prikupio sve informacije.Jasno, mnogo informacija temelji se napričanju, na neslužbenim razgovorima s os-obljem u mrtvozornikovu uredu ili s ljudimaiz obalne straže Nantucketa. Manje od polasvega toga bilo bi prihvaćeno na sudu. Nostvorena je sveopća slika o bogatom muškar-cu okruženom lažnim prijateljima, parazi-tima i prišipetljama, koja se doimala užasnoistinitom.

516/788

Mitch je zamislio Grace kako to čita. Ako jenjemu mučno od toga, kako će se ona os-jećati dok gaca kroz ljepljivu mrežu polu-istina, pohlepe i prijevara što su je ispleli na-jbliži i najdraži? Nikakvo čudo što se nijeobratila nikome od njih kad je pobjegla izBedforda. Uz prijatelje kakve su Brooksteiniimali, kome trebaju neprijatelji?

Jedini problem s informacijama je taj štoih ima tako mnogo. Previše je ljudi imalomotiv i priliku ubiti Lennyja Brooksteina.Mitch je pomislio: Grace slijedi te tragove,baš kao i ja. Kamo će najprije poći?

Andrew Preston otvori oči. Čekao je da gaGrace ustrijeli, ali zasad još nije stigaoočekivani metak. Iznenadio se kad je vidio dasu joj obrazi mokri od suza.

– Želim da priznaš – jecala je. – Želim dakažeš da ti je žao.

517/788

– Grace. Doista mi je žao zbog onoga štosam učinio. Ali nisam ubio Lennyja i to ječista istina. Bio sam u New Yorku onogadana kad je umro. Sjećaš se?

– Znam da jesi. I znam što si ondje radio.Plaćao si profesionalnom ubojici. – Grace jeposegnula u naprtnjaču i izvadila fotografiju.– Donald Anthony Le Bron. Zacijelo ćeš mireći da ga ne poznaješ?

Andrewovo je lice ostalo bez boje.– Ne. Poznajem ga. I imaš pravo, on je

profesionalni ubojica. Radi za dominikanskubandu poznatu pod kraticom DSNI. To značiDominikanci se ne igraju, što je veoma blagorečeno, pokazalo se. – Nervozno se nasmijao.– I da, angažirao sam Le Brona. Ali ne daubije Lennyja.

Grace je oklijevala. – Nastavi.– Rekli su da su utjerivači dugova. »Legit-

imni poslovni ljudi«, tako su se opisali. Došlisu u kuću i pokazali mi slike na kojima siluju

518/788

i osakaćuju žene. Rekli su da će Maria bitisljedeća. Tada se, mjesec dana prije Quoru-mova bala, jedan od njih pojavio u uredu.Donio je odsječeni prst zamotan u kuhinjskukrpu. – Andrew je zatvorio oči dok se togasjećao. – Platio sam sve što im je Mariadugovala, ali oni su i dalje dolazili po još.Željeli su kamate, stotine tisuća. To nikad nebi završilo. Nisam se mogao obratiti policijikako ne bi otkrili da sam krao novac iz Quor-uma. Zato sam kontaktirao Le Brona. On injegovi ljudi riješili su problem.

Grace je to pokušala shvatiti. Kad je u fas-ciklu pročitala o Andrewovoj pronevjeri isaznala za njegove kontakte s njujorškombandom, bila je sigurna da je našla krivca.Sve je imalo smisla: krađe što ih je Lennyotkrio bile su vrh ledenog brijega. Andrew jezacijelo izvukao milijarde iz Quorumovafonda, krivotvoreći poslovne knjige kako biizgledalo da je Lenny lopov. Zatim je

519/788

angažirao profesionalnog ubojicu da ukloniLennyja, te stajao po strani i gledao kako sekrivnja svaljuje na Grace. No dok je slušalakako Andrew govori, vidjela užas na njegovulicu dok se sjećao prijetnji Mariji, bila jeuvjerena da govori istinu.

Andrew Preston nije Lennyjev ubojica.To je za nju bio strašan udarac.– Lenny mi je bio poput oca, Grace, a ja

sam ga izdao. Nosit ću osjećaj krivnje zbogtoga sve dok sam živ. Ali nikad mu nisamželio smrt. Ne kao Jack Warner.

Grace je pročitala i Daveyjeve bilješke oJacku. Znala je za kockarske dugove i činjen-icu da ih je Lenny odbio platiti. Ali to joj senije činilo kao motiv za umorstvo. Osim toga,Jackov je alibi bio neoboriv. Obalna ga jestraža spasila kilometrima daleko od mjestagdje je nađena Lennyjeva jedrilica.

– Jack je bio bijesan na Lennyja. To znam.

520/788

– Bijesan? – Andrew je izgledao iznen-ađeno. – Mrzio ga je, Grace. Lenny je imaoWarnera u šaci. Znao je sve njegove male prl-jave tajne. Svi u Senatu znali su da je JackWarner Quorumova lutka na koncu, da onglasa onako kako mu Lenny Brookstein kaže.Lenny je cijedio Jacka kao mokru krpu.Čovjek nije mogao disati.

Grace ga je s nevjericom gledala. – Sigurnasam da nije bilo tako. Lenny nikad ne biucjenjivao Jacka. Nikad ne bi nikogaucjenjivao.

Andrew Preston se nasmiješio. Na trenu-tak je vidio staru Grace. Koja ne postavljapitanja, obožava muža, uvjerena da Lenny nemože učiniti ništa loše. Nije joj to zamjerao.Andrew je bolje od ikoga znao kako je tovoljeti nekoga tako silno da bi voljenu osobubranio iako to nije zavrijedila.

– Grace – blago je rekao – bez obzira štose dogodilo Lennyju, to je bilo na moru, i

521/788

dogodilo se na dan oluje. Jack je također biona pučini toga dana, sjećaš se?

Grace se sjećala. Jednako kao MichaelGray, Jack Warner je vješt jedriličar. Do-voljno vješt da se nekako ukrca naLennyjevu jedrilicu i ubije ga? Baci ga umore i sve prikaže kao nesreću? Moguće je.

– Pokušaj naći ženu koja se zove Jasmine– reče Andrew. – To je najbolji savjet koji timogu dati. Možda će te ona uspjeti navestida situaciju gledaš u drukčijem svjetlu.

Mitch je impulzivno otišao u stan Pre-stonovih. Nadao se da će ispitati Andrewa onjegovoj navodnoj pronevjeri sredstava izQuoruma, ali ga je dočekala histeričnaMaria. Bila je gotovo ponoć, a Andrew nijenazvao. Nitko ga nije vidio otkako je u petotišao iz ureda. Zvala je policiju, ali nitko junije ozbiljno shvatio. Mitch jest. – Dopustiteda vam natočim konjak, gospođo Preston.

522/788

Je li Grace uzela zakon u svoje ruke? Sadveć sigurno zna da je Andrew potkradaoLennyja. Što ako ga je otela? Ili nešto gore?Zabije li si Grace u glavu da Andrew stoji izaLennyjeve smrti, ne može se znati za što bimogla biti sposobna.

Kad su se vrata stana otvorila i ušao jeAndrew Preston, Mitchu je laknulo baremjednako kao i Mariji. Andrewova je košuljabila okrvavljena i nos ozlijeđen, ali se doimaomirnim. Za razliku od njegove žene koja muse dramatično bacila u zagrljaj.

– O, Andy, Andy! Što se dogodilo? Bilasam izvan sebe. Gdje si bio?

– U bolnici. Dobro sam, Maria. Imao sammalenu nezgodu, to je sve.

– Kakvu nezgodu?– Zapravo, smiješnu. Poskliznuo sam se i

pao na kiši, tresnuvši licem na pločnik.Nazvao bih, ali zapeo sam na hitnom traktu

523/788

satima. Znaš kakva su to mjesta. Nisam teželio zabrinjavati, draga.

– Pa, zabrinuo si me. Policija je ovdje.Maria je gestom pokazala Mitcha.

Zahvaljujući televizijskim vijestima, AndrewPreston je u njemu prepoznao čovjeka kojitraži Grace. Svim se silama trudio zvučatiležerno. – Nebesa. Zar jedan zalutali mužovih dana opravdava potragu? Žao mi je akosam izazvao probleme, detektive.

– Niste, gospodine Preston. Zapravo samdošao s vama razgovarati o drugoj stvari, alito može pričekati. Drago mi je da ste se sig-urno vratili kući. Gledajte, ovo će vjerojatnozvučati kao smiješno pitanje. No je li vas,kojim slučajem, Grace Brookstein pokušalakontaktirati? U posljednjih četrdeset osamsati?

Andrew je izgledao zbunjeno. – Grace?Kontaktirati mene? Ne. Zašto bi to učinila, zaime svijeta?

524/788

– Bez posebnog razloga – reče Mitch. –Sam ću izići.

Kasnije, u krevetu, Andrew je promatraosvoju ženu kako spava. Tako te silno volim,moj anđele. Dirnula ga je Marijina zab-rinutost kad je stigao kući. Možda će međunjima ipak sve biti u redu?

Pomislio je da bi detektivu Connorsumogao reći istinu o Grace i onome što se togposlijepodneva dogodilo. Ali samo na trenu-tak. Grace ga je poštedjela i oprostila munjegove grijehe. Najmanje što je mogao učin-iti bilo je uzvratiti joj uslugu.

Ako je Lenny doista ubijen, Andrew ježelio Grace sreću u pronalaženju njegovaubojice. Bez obzira što svijet misli, LennyBrookstein bio je dobar čovjek. Andrew je is-pružio ruku preko kreveta i privukao Marijuk sebi, udišući omamljujući miris njezinatijela. Također je osjetio slabašan miris

525/788

losiona za brijanje, a to mu je izmamilo suzena oči.

Andrew Preston nikad nije koristio losionza brijanje.

526/788

23.

Jasmine Delevigne divila se svojem nagomtijelu u zrcalu. Imala je dvadeset četiri god-ine, glatku kožu boje bijele kave, duge, vitkenoge i novi par savršenih silikonskih dojki,rođendanski dar moćnoga klijenta. Nježno ihje pokrila rukama i pomislila: Ne. On je višeod klijenta. On je moj ljubavnik. Obožavamga.

Jasmine nije nimalo slično vezati se zamuškarce koji plaćaju da bi dijelili njezinkrevet. Kći francuskog poslovnog čovjeka iperzijske princeze, Jasmine Delevigne nijetrebala novac što ga je zarađivala kao prosti-tutka. Radila je to radi uzbuđenja. Samaspoznaja da je bogati, moćni muškarci,muškarci koji imaju lijepe žene i još ljepše

ljubavnice, smatraju neodoljivom, takozamamnom da će platiti za privilegiju daspavaju s njom, neopisivo je uzbuđivala Jas-mine. Prošle su godine otkako je uzela novaciz svoje zaklade. Njezin stan u Petoj aveniji,klasični MG kabriolet, garderoba punahaljina visoke mode i cipela od kojih svakipar vrijedi oko tisuću dolara; sve je to platiloJasminino savršeno tijelo. Drugi bi je ljudimogli nazvati kurvom. Ljudi poput njezinaoca, koji je svu svoju pozornost posvećivaoJasmininoj majci i nikad nije opazio kolikose njegova kći trudi da bi mu udovoljila. NoJasmine je svejedno što oni misle.

Ja sam feministkinja. Jebem se s kim že-lim i kad želim jer mi se tako sviđa. Nikomene odgovaram za svoje postupke.

Ušla je u garderobu i izabrala donje rublje.Čokoladnosmeđe, svilene La Perline gaćice iodgovarajuća potkošulja. Otmjeno i žen-stveno. Baš kako se njemu sviđa. Prošli su

528/788

tjedni otkako ga je Jasmine vidjela i osjećalaje uzbuđenje. Bilo je drugih, naravno. Svi sunjezini klijenti naočiti, uspješni muškarci, isvi su dobri u krevetu. Jasmine Delevigne jenajbolja, pa i radi samo s najboljima. Ali nitijedan drugi muškarac nije ju osvojio kao on.

Oglasilo se zvono.Uranio je. Želi to jednako silno kao i ja.Jasmine je mirno otvorila vrata, poput

prave princeze.– Zdravo, dragi.Zgrabio ju je za vrat. – Skidaj tu jebenu

odjeću. Smjesta.Jasminine su se zjenice raširile od

uzbuđenja. Tako si mi nedostajao.

- Molim vas! Ne!Gavin Williams stegnuo je konopac oko za-

pešća Grace Brookstein. Zatim je podigaoštap i snažno je udario po stražnjoj straninogu. Dvije su se jarkocrvene trake

529/788

pridružile ostalima. Gavin Williams sesmiješio.

– Opet ću te pitati, Grace. Gdje je novac?Plakala je. Preklinjala. Žena Lennyja

Brooksteina, njegova najdragocjenija imov-ina, preklinjala je njega, Gavina Williamsa,za milost. Ali Gavin Williams neće pokazatini trunku milosti.

Neka grešnici nestanu s lica zemlje, i nekazli više ne postoje.

Osjećao je kako se ukrućuje. Opet je pod-igao štap.

– Ispričavam se, gospodine? Je li vamdobro?

Maštarija Gavina Williamsa naglo je

nestala. Opet se nalazio za stolom u SIBL-u4

u Aveniji Madison. Knjižničarka je stajalanad njim. Glupa kučka koja zabada nos uono što se nje ne tiče. Zašto ne može gledatisvoja posla?

– Dobro sam.

530/788

– Jeste li sigurni? Izgledate veoma za-japureno. Želite li da otvorim prozor ili takonešto?

– Ne – prasne Gavin. Starija je žena shvat-ila poruku i vratila se na svoje mjesto.

To je smiješno, biti primoran raditi ujavnoj knjižnici. Nakon što ga je Harry Bainbez okolišanja izbacio iz radne skupine zaQuorum, Gavinov je šef insistirao da uzmeplaćeni odmor.

– Pod velikim si stresom, agente Williams.Treba ti malo odmora. Svima se to događa.

Događa se slabim idiotima poput tebe,želiš reći. Ne meni.

– Dobro sam. Spreman sam za posao.– Uzmi odmor, Gavine, u redu? Pozvat

ćemo te za dva mjeseca.Dva mjeseca? Gavin je znao što se zbiva.

John Merrivale je skovao urotu protiv njega.Trovao je bunar. Svi oni misle da sam lud.Opsesivan. Ali ja ću im pokazati. Kad me

531/788

Grace Brookstein odvede do onog novca,polizat će ono što su rekli. Blizu sam. Os-jećam to.

Gavin Williams je iz aktovke izvadio anti-septičnu maramicu i počeo čistiti mjesto gdjeje knjižničarka prstima dotaknula stol. Po-tom je zatvorio oči i pokušao se vratiti u svo-ju maštariju: Grace Brookstein, prepuštenanjemu na milost i nemilost, vezana poputživotinje.

Nije uspio. Nestala je.

- Gospodine, pogledajte ovo.Mitch se nagnuo nad kompjutorski ekran

mlađeg detektiva.– Rekli ste mi neka malo kopam o sen-

atoru Warneru. Ovaj je e-mail upravo stigaood odjela za poroke.

Mitch je pročitao e-mail.– Nitko nikad to nije istražio?

532/788

– Čini se da nije, gospodine. Warner uve-like pomaže u dobrotvornim akcijamaNYPD-a.

Kladim se da pomaže.– Sve je to neslužbeno. Prijatelj iz odjela za

poroke učinio mi je uslugu. Rekao sam muda ćemo biti veoma pažljivi.

– Imaš li adresu te djevojke?– Da, gospodine. Prilično otmjena adresa.

– Detektiv je otvorio drugi prozor. – Misliteli da bismo onamo najprije trebali poslatiagenticu? Ne želimo je prestrašiti.

Jack Warner je sjedio u stražnjem dijelusvoje limuzine, osjećajući kako mu adrenalinkola žilama. Ponovno biti s Jasmine, dodiriv-ati je, jebati je, uživati u njezinu tijelu... na-jbolji osjećaj na svijetu. Spoznaja da ga cijelaAmerika idolizira kao kršćanskog konzervat-ivca, utjelovljenje pravičnosti i obiteljskihvrijednosti, samo je pojačavala uzbuđenje.

533/788

Jack se sjetio savjeta Freda Farrella okockanju.

– Razumijem. To te uzbuđuje. Sav taj rizik.No je li to jednako uzbudljivo kao imogućnost da postaneš sljedeći predsjednikSjedinjenih Država? To se moraš zapitati,Jack. Mogao bi sve izgubiti.

Ah, da. No upravo je u tome uzbuđenje,nije li? Spoznaja da bi sve mogao izgubiti.Fred Farrell zna za kockanje i za izvanbračneizlete. Ali ne zna za Jasmine. Samo je jednaosoba znala za Jasmine.

A ta je osoba truplo koje trune i jedu gacrvi, osoba koja se zvala Lenny Brookstein.

Jasmine Delevigne ulila je čaj iz srebrnogčajnika u dvije porculanske šalice. Jednu jepružila policajki.

Policajka, bezvezna, blijeda mlada ženakratke crne kose, s debelim naočalama u

534/788

plastičnom okviru, promatrala je raskošanstan i mislila: Bavim se pogrešnim poslom.

– Šećera?– Oh. Ne, hvala. Imate krasan stan.– Hvala. Marljivo sam radila kako bih ga

stekla. – Jasmine se zavalila na RalphLaurenov kauč i čedno prekrižila duge noge.– Dakle. Zanima vas senator Warner?

Kad se policajka nenajavljeno pojavila ipočela postavljati pitanja o Jacku i njegovomodnosu s Leonardom Brooksteinom, Jasmin-ina je prva reakcija bila panika. Druga je bilalojalnost. Jasmine je voljela Jacka. Nije gamogla izdati. No njezina je treća reakcija,koristoljublje, na koncu pobijedila. Ovo bimogla biti njezina prilika da napokon odvučeJacka od njegove žene. Ostao je s Honorsamo zato što je to potrebno zbog njegovihpolitičkih ambicija. Razumno je očekivati daće, ukoliko te političke ambicije umru, um-rijeti i njegov brak.

535/788

– Koliko dugo se vas dvoje poznajete?Jasmine je popila gutljaj čaja. – Pozna-

jemo se oko pet godina. Ljubavnici smo trigodine? Keks?

Ova je cura prava mustra.– Ne, hvala. Kažete »ljubavnici«.– Tako je. Vjerojatno bih trebala pojasniti.

Senator Warner je moj klijent. Plaća za mojeusluge. Govorila je bez mrvice srama. – Un-atoč tome, našu bih vezu opisala kaoljubavnu. Obožavamo jedno drugo.

– Shvaćam. Senator Warner vam sepovjerava?

– Apsolutno.– Pitam se, je li ikad s vama razgovarao o

Lennyju Brooksteinu?– Da. Lenny je znao za nas. On je jedini

znao.– Jack mu je rekao?– Ne! Bože, ne. Nekako je saznao. Lenny

Brookstein je ucjenjivao Jacka. Bio je zao,

536/788

nasilan čovjek i Jackov je život pretvorio upakao. Bila sam zadovoljna kad sam čula dase ubio. To se nije moglo dogoditi boljemčovjeku.

Policajka se uspravila, iznenađena djevo-jčinom otvorenošću. Jasmine je opazilareakciju.

– Žao mi je. – Slegnula je ramenima. –Mogla sam lagati o tome, ali ne vidim zaštobih. Mrzila sam Lennyja Brooksteina. Jack ija smo ga oboje mrzili. Bio je manipulator ilažnjak.

– Gospođice Delevigne, je li senatorWarner, prema vašemu mišljenju, mrzioLennyja Brooksteina dovoljno da bi želionaručiti njegovo ubojstvo? Ili da ga samubije?

Jasmine se nasmiješila. Policajka je pom-islila: Čak su joj i zubi savršeni.

– Je li ga dovoljno mrzio? Apsolutno.Lenny je prijetio da će uništiti sve za što je

537/788

Jack ikad radio. Primoravao je Jacka daglasa u korist Quoruma, onda kad su iznovapisali sve one zakone o investicijskim fon-dovima, sjećate se? – Policajka kimne. –Lenny je svaki put govorio Jacku: »To je to,još jedno glasanje i pustit ću te na miru.« Nosvaki se put vraćao i tražio još, stišćući istišćući. – Jasmine je ljutito odmahnula gla-vom. – Jack je s razlogom mrzio LennyjaBrooksteina. Ali nije ga ubio.

– Čini se da ste sigurni u to.– Sigurna sam. Vidite, Jack je toga dana

navodno bio na moru i jedrio. Onoga danakad je došlo do oluje, kad je Lenny Brook-stein nestao.

Policajka pogleda svoje bilješke. – Tako je.Doista je otišao jedriti. Obalna straža Nan-tucketa ga je spasila, šest milja od RtaSankaty. Vratio se na Brooksteinovo imanjeoko... šest sati te večeri.

538/788

– Obalna straža nije spasila Jacka. Baremne onako kako vi mislite.

– Kako molim? – Policajka se mrštila. –Ne razumijem.

– Jack uopće nije isplovio. Cijeli je danproveo sa mnom u kućici na plaži u Siascon-setu. Ljudi iz obalne straže lagali su za njega.

– Želite reći da je obalna straža pomoglasenatoru Warneru stvoriti lažni alibi? Lagalisu?

Jasmine se nasmijala, duboko, senzualnovibriranje koje je oživjelo cijelo njezino tijelo.– Nemojte izgledati tako šokirano. To secijelo vrijeme događa. Senator Warner jemoćan čovjek. Ljudi počešu Jacka po leđimazato da bi i on počešao njihova. Očekivala bihda ste vi, u vašoj profesiji, već navikli na tak-ve stvari. Meni to nije ništa neobično.

Jasmine je uljudno ispratila policajku dovrata. Jasmine ju je na odlasku pitala: – Zn-ači, policija misli da je Lenny Brookstein

539/788

možda ubijen? Pratila sam taj slučaj, ali nis-am čula ništa o umorstvu.

– To je mogućnost koju istražujemo.– Mislite li da će se sad razotkriti neke

stvari? O meni i Jacku? – Jasmine je s na-dom nakrivila glavu. Policajka je pomislila:Znači, o tome je riječ. Ona želi da ljudiznaju. Nada se da će primorati senatora daostavi svoju ženu.

– Ne znam, gospođice Delevigne. Nije nameni da to kažem.

Jasmine se zavjerenički nagnula naprijed.– Kladila bih se na njegovu ljubavnicu. Onaje žena tvrda poput čelika.

Policajka se nasmiješila. – Zacijelo stepogriješili. Gospodin Brookstein nije imaoljubavnicu.

– Jasno da jest. Connie Gray, njegova šo-gorica. Bili su ljubavnici dok je Lenny nijeostavio i vratio se svojoj ženi. Zar to nisteznali?

540/788

24.

- Policija! Otvorite vrata, gospođiceDelevigne.

Jasmine uzdahne. Opet? Što ovaj put žele?Otvorila je vrata.– Hej, mi se poznajemo, zar ne?

Dolje u predvorju Grace je zaključala vratatoaletne prostorije. Skinula je crnu periku inaočale, zatim policijsku odoru, uredno jesložila i sve stavila u vodokotlić. Tek nakonšto je vratila poklopac vodokotlića na mjestoi poravnala vlastitu odjeću, spustila se napod i zaplakala.

Ne. Ne Lenny. Ne moj Lenny.S mojom vlastitom sestrom?Nije mogao.

Razmišljala je o prošlosti. Lenny i Conniesu se uvijek dobro slagali. Na neki su načinbili srodne duše, oboje čvrsti, oboje ambi-ciozni. Suprotno od mene. Sjetila se kako sunjih dvoje plesali na Quorumovu balu,zadubljeni u razgovor. Connie kako seprepirala s Lennyjem na plaži na Nantuck-etu, a zatim je ljutito otišla, oblivena suzama.Mislila sam da je on tješi zbog Michaela.Zbog svega što su izgubili. Kako sam moglabiti tako slijepa?

Grace nije bilo briga za Connie. Njezine susestre odavno mrtve za nju. Ali Lenny!Graceine uspomene na njihov brak, naLennyjevu ljubav prema njoj, jedino jeistinito što joj je ostalo na ovom svijetu. Beztoga, nema nade, ništa više nema nikakvuvažnost, nikakvog smisla. Bez te ljubavi,muka je nepodnošljiva. Kriknula je premanebesima.

– O, Lenny. Reci mi da to nije istina!

542/788

Ali Grace ništa nije čula, samo odjekvlastitih riječi u tišini.

Jasmine se smiješila dobro građenom pla-vokosom policajcu. Obično su je zanimalisamo bogati muškarci. No u slučaju de-tektiva Mitcha Connorsa, možda bi učinilaiznimku.

– Želio bih razgovarati o vašem odnosu sasenatorom Warnerom.

– Svakako. Premda nisam sigurna kolikovam još mogu pomoći. Vašoj sam kolegiciveć rekla sve što znam.

Mitch se namrštio. – Mojoj kolegici.– Da. Upravo je bila ovdje.Ona?– Pitala me sve o Jacku i o onome što se

događalo na Nantucketu onog vikenda kad jeLenny Brookstein nestao. Zar je niste viposlali?

543/788

Mitchova su se usta osušila. Jurnuo jeprema dizalu i šakom udarao po gumbu.Činilo se da mu treba cijela vječnost.

Da čekam, ili da pođem stubama?Jebi ga.Gurnuo je vrata stubišta i sjurio se niza

stube, preskačući po tri odjednom. Uletio jeu predvorje i pogledao naokolo. Prazno.Istrčao je na ulicu, mahnito gledajući lijevo idesno. Peta avenija bila je krcata. Ulica jebila zakrčena prometom, a pločnici puniljudi. Mitch je vijugao među njima,pokazujući svoju značku, grabeći svaku sitnuženu na koju je naišao, zavirujući u lice svakekraj koje je prošao.

Nije mu koristilo.Grace Brookstein je nestala.

544/788

25.

Čim je shvatio da mu je Grace zbrisala, Mitchse trkom vratio u Jasminin stan. – Što ste jojrekli? Želim sve znati, od riječi do riječi.

To je bio veoma zanimljiv razgovor. Mitchje navikao slušati kako se ružno govori oLennyju Brookstein kao prevarantu ikukavici. Ali u svim otrovnim prikazima umedijima, nikad nije bilo ni riječi o tome daje varao ženu. Što se tiče burne ljubavneveze, sa sestrom vlastite žene? To se jed-nostavno činilo neshvatljivim.

Nije ni čudo da je »policajka« onako žurnootišla.

Mitch je nastojao odgonetnuti koji će bitiGracein sljedeći potez. Nakon što je tolikotjedana radio na slučaju, počeo se osjećati

kao da je u njezinoj glavi, gotovo kao da suna neki način fizički povezani. Čudan osjećaj.Tehnički, jedva su poznavali jedno drugo.Nisu se poznavali. Ipak, bilo je trenutaka kadse Mitch osjećao bliskijim Grace Brooksteinnego bilo kojoj od svojih bivših ljubavnica,čak i Helen.

Bio je siguran da će njezin prvi poriv bitida pođe ravno do Conniene kuće kako bi sesuočila s njom. Ali što tada? Hoće li prevlad-ati zdrav razum? Pojaviti se u sestrinoj kućibilo bi krajnje riskantno. S druge strane,Grace je doista

opljačkala Daveyja Buccolu držeći pištoljuperen u njega. Čini se da njezin apetit zaopasnošću iz dana u dan raste.

Mitch je ispitao obje Graceine sestreodmah nakon njezina bijega iz Bedforda.Rutinska je procedura kontaktirati obitelj, zaslučaj da osumnjičenik pokuša uspostavitivezu s njima. Sjećao se načina na koji su i

546/788

Honor i Connie oprale ruke od Grace, poputpara ledi Macbeth, posve je napustivši u tre-nucima kad su joj najviše trebale. Dovoljnoje loše imati prijatelje koji su uz tebe samo udobrim vremenima, no čini se da Grace ima itakvu obitelj.

Ako je Lenny doista zamijenio ljepoticupoput Grace za ledenu djevu kakva je ConnieGray, trebalo mu je pregledati glavu. Mitchse sjetio svojeg susreta s Grace u postajipodzemne željeznice na Times Squareu. Togje dana bio tako blizu uspjeha, ali nije sesjećao svojeg razočaranja. Sjećao se izrazaGraceina lica, one upečatljive kombinacijeranjivosti i snage. Usprkos iscrpljenosti ivrećastoj, neuglednoj odjeći što ju je imalana sebi, u njoj je bilo nečeg jedinstvenosnažnog. Mitcha je na neki način podsjećalana Helen iz prvih, sretnih dana njihovogabraka. Obje žene posjeduju unutrašnju lje-potu, urođenu ženstvenost koja privlači

547/788

muškarce kao što plamen privlači moljce.Connie Gray je sušta suprotnost. Connienecrte lica možda jesu pravilne, a tijelo vitko idobro održavano, ali ženstvena je otprilikekao i sumo hrvač. Možda je Lenny upravo toželio? Muškobanjastu verziju svoje žene?Dakle, to bi doista bilo bolesno.

***

Michael Gray je otvorio vrata.– Detektive. Ovo je iznenađenje.Mitch je pomislio isto što i svi ostali kad bi

upoznali Michaela. Ti si otvoren, staromod-an, častan čovjek. Previše si dobar za oveljude.

– Imate li vijesti o Grace?– Ništa konkretno. Istražujemo neke nove

tragove. Zanima me bih li mogao opet razgo-varati s vašom ženom?

– Svakako. Potražit ću je.

548/788

– U redu je, Mike. Ovdje sam.Connie se pojavila na jednim vratima.

Mitch je pomislio: Možda sam bio malo pre-više oštar. U zgodnoj haljini s cvjetnimuzorkom, plave kose učvršćene vrpcom,izgledala je mnogo privlačnije no što sesjećao. Iza nje je dražesni plavokosi dječakgurao drveni vlak po podu. Kroz dvokrilnavrata sa svoje desne strane Mitch je vidiostarijeg dječaka tamnije kose kako vježbasvirati na glasoviru. Sve je podsjećalo na pri-zor s litografije Curriera & Ivesa. Previšedobro da bi bilo istinito?

Connie je povela Mitcha u radnu sobu gdjesu mogli nasamo razgovarati. Mitch je napolici za knjige opazio dva prva izdanjaSteinbecka, kao i nešto što je izgledalo kaorani Kandinski na zidu pokrivenom oplatomod orahovine. Očito su završili novčani prob-lemi obitelji Gray.

549/788

Connie je vidjela kako se divi slici. – To jebio dar.

– Veoma velikodušan dar.– Da. – Connie se slatko nasmiješila, ali

nije pojasnila. – Kako vam mogu pomoći,detektive?

Mitch se odlučio za izravan pristup. – Ko-liko dugo ste vi i Lenny Brookstein bililjubavnici?

Krv je navrla u Connieno lice, a zatim sepovukla. Pomislila je da bi tu vezu moglazanijekati, ali se predomislila. On očito zna.Samo ću ga naljutiti budem li mu lagala.

– Ne dugo. Nekoliko mjeseci. Završilo jeprije Nantucketa. Prije nego je umro.

– Tko je prekinuo?Connie je uzela svileni jastučić i zarila

nokte u tkaninu. – On.– Je li vas to uzrujalo?U Connienoj je sljepoočnici vidljivo pulsir-

ala žila. – Malo. U ono vrijeme. Kao što

550/788

možete zamisliti, detektive, to nije poglavljemoje životne priče kojim se ponosim. Mi-chael nema pojma. Kao ni Grace.

Sad ima.– Lagali ste policiji po pitanju vašeg

odnosa.– Nisam lagala. Prikrila sam. Nisam vid-

jela kakvog bi smisla imalo to izvlačiti. Jošuvijek ne vidim.

Mitch je pomislio na Lennyjevo tijelo,odnosno na ono što je od njega ostalo, kakoga izvlače iz mora. Je li Connie imala veze snjegovom smrću? Prezrena žena? Ima neo-boriv alibi za dan oluje. Mnogi su ljudi vidjelitri sestre Knowles kako zajedno ručaju uklubu Cliffside Beach. No mogla je sve to un-aprijed organizirati.

– Čime se zapravo ne ponosite?Ljubavnom vezom? Ili činjenicom da vas jeLenny odbacio i vratio se Grace? – Mitch juje nastojao pogoditi u živac. Kad bi je uspio

551/788

trgnuti iz njezine kraljevske samokontrole,možda bi nešto izlanula. – Zacijelo je biloponižavajuće, biti odbačena radi svoje mlađesestre.

– Reći ću vam što je bilo ponižavajuće, de-tektive. Lennyjeva smiješna opsjednutost sGrace. To je bilo ponižavajuće. Da se inteli-gentan, dinamičan muškarac poput njegaoženi tako naivnim djetetom? Bilo jesmiješno. Bilo je patetično. – Žučljivost jepoput otrova kapala s Conniena jezika. – Svisu tako mislili, ne samo ja. O, svi smoiskazivali poštovanje, naravno, ulagivali sezaljubljenom paru. No brak je bio trajni vic.

– Voljeli ste ga, niste li?– Ne.– Voljeli ste ga, ali je on volio vašu sestru.– Bio je opsjednut mojom sestrom. To nije

isto.

552/788

– Gluposti. Grace je bila ljubav njegovaživota. Ni jednom ni drugom to niste moglioprostiti, zar ne, Connie?

Connie je posegnula u torbicu, izvadila ipripalila cigaretu. Duboko je uvukla dim irekla: – Dopustite da vam nešto kažem, de-tektive. Jedina ljubav u životu LennyjaBrooksteina bio je Lenny Brookstein. Ako tone znate, onda uopće ne poznajete togčovjeka.

– Ali vi ste ga poznavali. Ponizili ste se,prostituirali ste se za njegovo zadovoljstvo, azatim vas je odbacio kao staru krpu.

– To nije istina.– Priznajte. Bacili ste se pred njegove

noge!Mišići Conniene čeljusti vidljivo su se

stegnuli. Mitch je na trenutak pomislio da ćekonačno puknuti. Ali uspjela je zadržati kon-trolu nad sobom. Ugasila je cigaretu i mirnorekla: – Posve ste u krivu. Ako baš morate

553/788

znati, mrzila sam Lennyja Brooksteina.Mrzila.

– Jeste li ga zato dali ubiti?Connie je prasnula u smijeh. – O, Bože!

Zar je ovdje o tome riječ, detektive? – Obris-ala je suze smijeha. – Saznali ste za mojpreljub s Lennyjem i odjednom sam postalaodbačena ljubavnica, obuzeta ubojitim bije-som? To je malo pojednostavljeno, ne misliteli?

Mitch se naljutio. – Reći ću vam što jamislim. Mislim da ste onog vikenda bili ond-je jer ste se željeli osvetiti.

– Da, doista. I osvetila sam se. – Connie jeustala i prišla slici kojoj se Mitch ranije divio,skinula je sa zida i pružila je njemu. – Darmojeg dragog pokojnog šogora. Krivotvorina,kad smo već kod toga. Kao što je i on biolažnjak. No zgodan je dodatak u sobi, sigurnoćete se složiti. Željela sam je pa sam natjerala

554/788

Lennyja da mi je prepusti. Natjerala sam gada mi dade mnogo stvari.

– Ucjenjivali ste ga? Prijetili ste da ćetereći Grace za vas dvoje?

– Ucjenjivala ga? Ni slučajno. – Činilo seda ju je to iznenadilo. – Samo sam uzela onošto mi je dugovao. – Hodajući naokolo, di-veći se zbirci rijetkih knjiga i umjetnina,Connie se zadovoljno smiješila. – Michael,divan čovjek, misli da sam ovu kuću kupilanovcem od nasljedstva. Doista vjeruje da mije bogata stara teta ostavila petnaest milijunadolara.

– Lenny vam je dao novac?– Tko drugi? Napisao je ček na Nantuck-

etu, dva dana prije nego je umro. Hvala Boguda sam ga odmah unovčila. Dva tjedna kas-nije taj bi novac zgrabili Quorumovi admin-istratori. Ovako... – Samodopadno senasmiješila, ali nije dovršila rečenicu. – Srukom na srcu mogu reći, detektive, da je

555/788

smrt Lennyja Brooksteina bila težak udaracza mene. Ali ne zato što sam ga obožavala.Ja nisam ničija žrtva. To prepuštam svojojsestri. Ona je tako dobra u tome, znate.

Mitch je kasnije te večeri ležao budan irazmišljao o Connie i Grace, kao i o čovjekukojeg su obje žene voljele. Lenny Brooksteinje zagonetka. Nije karikatura zla kakvim gaprikazuju u novinama, Mitch je u to bio sig-uran. Ali nije bio ni svetac, kako vjerujenjegova žena. Čini se da je bio zbrka kontra-dikcija. Velikodušan i opak. Lojalan i os-vetoljubiv. Odan i nevjeran. Briljantan uposlu, ali nesposoban razlikovati prijatelja odneprijatelja.

Je li Lenny Brookstein doista ukrao sav tajnovac?

Bio je sposoban za to. No je li to učinio?Ako jest, siroti gad nikad nije imao priliku

uživati u tome. Netko se za to pobrinuo uz

556/788

pomoć sjekirice za meso. Netko koga jeLenny Brookstein poznavao i kome jevjerovao.

Buccola je pronašao nekoliko zanimljivihtragova, ali svi su se pokazali kao slijepaulica: Andrew Preston, Jack Warner, ConnieGray. Vrijeme je da još jednom pogledaJohna Merrivalea.

Mitch je zaspao i sanjao o olujnome moru,Kandinskijevim slikama i nezaboravnom licuGrace Brookstein.

557/788

26.

Mučnina je dolazila u valovima.

Grace ju je u početku pokušavala ignorir-ati. Nije pravilno jela. Nakon što joj je Jas-mine Delevigne rekla za Connie i Lennyja,pobjegla je natrag u svoju bijednu sobu, za-vukla se u krevet i ondje ostala dva dana.Ovo je gore od izdaje Daveyja Buccole, goreod odlaska u Bedford, gore čak i od silovanja.Ustajala je iz kreveta samo da bi koristila za-hod i povraćala. Povraćanje se pogoršavalo,postalo je češće i silovitije. Razboljela se.

Vjerojatno nekakav virus. Deprimiranasam. Imunitet mi je pao.

Nakon četrdeset osam sati nepodnošljivemučnine, Grace se konačno odvukla doljekarne Duane Reade na uglu. S

bejzbolskom kapom navučenom na oči i ša-lom koji joj je pokrivao donji dio lica, prom-rmljala je svoje simptome ljekarnici.

– A-ha. Kad ste zadnji put imalimjesečnicu?

Pitanje je iznenadilo Grace. – Mjesečnicu?– Postoji li mogućnost da ste trudni, dušo?Grace je nastojala isključiti zvukove i pri-

zore, ali oni su se uporno vraćali. Lice vozačakombija, njegove okrutne crne oči, glas kojijoj se rugao. Bez brige, Lizzie, imamo cijelunoć.

– Ne.– Posve ste sigurni?– Posve. Nema nikakve mogućnosti.Grace je kupila test za trudnoću.Deset minuta kasnije, dok je sjedila na

razbijenoj zahodskoj dasci što ju je dijelila sjoš tri stanara, Grace je mokrila po štapićupotrebnih pet sekundi, u mislima se korećijer je uludo potrošila petnaest dolara.

559/788

Ovo je smiješno. Kasni mi jer samiscrpljena.

Dvije ružičaste crte pojavile su se namalenom prozorčiću. Graceini su se dlanovipočeli znojiti. Test sigurno ne valja. Odjurilaje natrag do ljekarne i potratila još petnaestdolara. Zatim još jednom. Svaki joj se putbijeli plastični štapić rugao, njegove su jojružičaste crte plesale pred očima poputslonova u Dumbu.

Pozitivno. Pozitivno. Pozitivno.Čestitam! Trudna si.Grace se vrtjelo u glavi. Srušila se natrag

na krevet i zatvorila oči. Nekako je tijekomprotekla tri tjedna uspijevala potisnuti užassilovanja. Kao da je instinktivno znala da ćeje uništiti ako bude razmišljala o tome. Nosad se više nije mogla skrivati. Ovdje je, unjoj, raste i živo je poput nekakvogneželjenog vanzemaljca, nametnika koji jeproždire iznutra prema van.

560/788

Moram ga se riješiti. Odmah.Liječnik ne dolazi u obzir. Grace je već kor-

istila treću od lažnih vozačkih dozvola što ihje Karen za nju napravila u Bedfordu. Ovaj setjedan zove Linda Reynolds, konobarica izIllinoisa. Dokumenti su dovoljno dobri za za-varavanje prodavača i hotelskih službenika,koji su ih samo ovlaš pogledali. Ali Grace nijemogla riskirati i pokazati ih nekojnametljivoj asistentici u liječničkoj ordinacijikoja bi ih mogla dobro proučiti.

Morat ću to sama učiniti.Neke su djevojke u zatvoru pričale o

pobačajima u mračnim uličicama, nevjero-jatne, odvratne priče u kojima se spominjumetalne vješalice za odjeću i krvarenja.Sjećajući se toga, Grace se počela tresti.

Ne mogu. Ne mogu to učiniti.Mora postojati neki drugi način.

561/788

Grace je sjedila za kompjutorom u tihomkutu javne knjižnice u Queensu. Brza pretra-ga na Googleu rekla joj je ono što je trebalaznati.

... uzimanje može izazvati gastrointestin-alne tegobe, spontani pobačaj, napadaje,komu, rasprostranjenu koagulaciju u krvn-im žilama, oštećenja jetre i bubrega, te smrt.

Spontani pobačaj...Nekoliko ulica dalje nalazila se prodavaon-

ica zdrave hrane gdje se prodavalo bilje.Grace se zaputila onamo.

- Rimljani su to običavali koristiti, znate. –Prodavačica je bila raspoložena za brbljanje.– To je bilo uobičajeno začinsko bilje. Jasno,vi ovdje imate eterično ulje. – Pružila jeGrace staklenu bočicu veličine palca. – Sovim ne smijete kuhati. Osim ako ne pripre-mate jelo za svekrvu i pokušavate je

562/788

ubiti! – Grace se silom osmjehnula. – Alinekoliko kapi u kadi? Čudesno. Vaše će ne-volje nestati.

Kad bi barem bilo tako. – Koliko sam vamdužna?

– To će biti petnaest dolara i dvadeset dvacenta. – Prodavačica je spustila bočicu u pa-pirnatu vrećicu i pružila je Grace. Odjednomjoj se lice promijenilo. – Poznajem li vasodnekud? Vaše mi se lice čini poznatim.

Grace joj je u šaku gurnula novčanicu oddvadeset dolara. – Ne bih rekla.

– Ne, poznajem vas. Sigurna sam. Nikadne zaboravljam lica.

– Zadržite ostatak.Grace je zgrabila vrećicu i istrčala iz pro-

davaonice. Prodavačica je gledala za njom.Strašno je kako ljudi u ovom gradu žive tak-vom brzinom. Doima se kao tako draga dje-vojka. Nadala se da će joj ulje pomoći da seopusti.

563/788

Sigurna sam da je odnekud poznajem.

Mitch Connors i John Merrivale sastali suse na ručku u restoranu usred Manhattana.

– Hvala vam što ste se sastali sa mnom.John Merrivale je ustao i ljubazno se

nasmiješio. Mitchu je upalo u oči kako jekrhak. Sve na njemu činilo se slabašnim, odbezbojne kože i vodenastih sivih očiju do vi-sokog, piskavog glasa i mlitavog stiska ruke.Više je duh nego čovjek.

– N-nema na čemu, detektive. Rado ću po-moći, ako mogu. Vjerojatno je riječ o G-Grace?

– Zapravo, riječ je o Lennyju.Ljubazni je smiješak nestao. – Oh?– Želio bih bolje razumjeti vaš odnos s

njim.– Moj odnos? Ne v-vidim zašto bi moj

odnos s Lennyjem bio imalo važan.

564/788

Mitch je pomislio: To ga je uzrujalo.Glasno je rekao: – Pokušavamo stvoriti štopotpuniju sliku o životu bračnog para Brook-stein prije nego je Grace poslana u zatvor.Nadamo se da će nam to pomoći predvidjetinjezine sadašnje poteze.

– Shvaćam. – John je oprezno sjeo.– Hoćemo li naručiti?Mitch se odlučio za odrezak i salatu. John

je nevjerojatno dugo proučavao jelovnik prijenego se odlučio za quiche. Slabo i bljutavo,kao i on, pomislio je Mitch. No kad je riječ oJohnu Merrivaleu, mora postojati nešto višeod toga. Ne možeš dospjeti na vrh hranid-benog lanca u instituciji kao što je Quorumako nemaš žilavu stranu. Ili barem pamet.

– Prilično ste dobro poznavali bračni parBrookstein – počne Mitch. – Grace jetijekom suđenja čak živjela kod vas i vašežene, nije li tako?

– Tako je.

565/788

– I vi ste platili njezinog branitelja.Merrivale je izgledao kao da mu je neu-

godno. – Jesam. Lenny je bio moj n-najboljiprijatelj. On bi tako želio.

– Ali nikad je niste posjetili u zatvoru.Zapravo, više je nikad niste kontaktirali.Zašto je tako?

– Pokušajte razumjeti, detektive. Vjerovaosam u Grace koliko god sam m-mogao. Baškao što sam vjerovao u L-Lennyja. No stigaoje t-trenutak kad sam se morao suočiti sistinom. Oboje su me iznevjerili. Sve samizgubio kad je Quorum p-propao. Svoj ugled,svoju ušteđevinu, svoje životno d-djelo.Znam da ima d-drugih koji su patili više odmene. Sad p-posvećujem sve svoje vrijemekako bih pokušao p-pomoći tim ljudima.

– Govorite o FBI-evoj istrazi?– Da. – John je gorljivo kimnuo. – Još

uvijek i sam p-pokušavam shvatiti sve to.

566/788

Mitch je razmišljao: Sve što govori imasmisla. Zašto mu onda ne vjerujem?

Stigla je hrana. Mitch je gladno slistio svojodrezak. Promatrao je Johna Merrivaleakako čeprka po svojoj quiche Lorraine, uzi-majući sićušne zaloga je, kao ptičica. Kad suzavršili s jelom, Mitch je promijenio pristup.– Kad biste morali pogađati, što mislite,kamo je Grace krenula?

– Nemam pojma.– Možda vam je Lenny pričao o nekim

mjestima kamo ju je običavao voditi?– Ne. Nikada.– Nešto romantično, neko mjesto koje je

moglo nešto značiti njima kao paru...– Rekao sam vam – ukočeno će John. –

Lenny sa mnom nije razgovarao o takvimstvarima.

– Stvarno? – Mitch je glumio iznenađenje.– Mislio sam da ste rekli da vam je on bionajbolji prijatelj?

567/788

– Bio je.– Vaš najbolji prijatelj nikad s vama nije

razgovarao o svojem braku? Onome što jebilo najvažnije u njegovu životu?

– Grace nije bila najvažnija u Lennyjevuživotu – prasne John. – Ja sam bio. –Opazivši izraz Mitchova lica, porumenio je ipočeo se povlačiti. – P-pa, ne ja osobno.Quorum. Naš zajednički p-posao. Lenny je zato živio.

Bilo je prekasno. Šteta je počinjena. Mitchje mislio: Zvuči baš kao Connie Gray. Poputljubomornog ljubavnika. Mitch je osjetiokako su mu se dlačice na podlakticamanakostriješile.

– Podsjetite me, gospodine Merrivale. Gd-je ste vi bili onoga dana kad je na Nantucketudošlo do oluje? Onoga dana kad je LennyBrookstein nestao.

John je dvaput trepnuo. – Bio sam poslov-no u Bostonu. Putovanje je unaprijed

568/788

dogovoreno. Letio sam rano ujutro i nije mebilo cijeli dan. Sve su moje izjave zabilježene,ako želite provjeriti.

– Hvala vam – reče Mitch. – Provjerit ću.Tek kasnije, nakon što je platio račun i

John Merrivale se vratio na posao, nešto muje palo na pamet.

Nije mucao.Kad sam ga pitao za njegov alibi, govorio

je savršeno.

***

Grace se ispružila na krevetu, s malenombočicom ulja u ruci. Mirisalo je opojno iugodno, poput mirisa ružmarina što gadonosi ljetni povjetarac.

Na etiketi je pisalo: UPOZORENJE:OTROVNO. NE PITI.

Grace je razmišljala o gadu koji ju jesilovao.

569/788

Razmišljala je o nedužnom životu u sebi.Razmišljala je o Lennyju. Kad je zatvorila

oči, čula je njegov glas.Što je s djecom? Zacijelo bi željela biti

majka?I vlastiti. Zapravo ne. Sretna sam ovako.

Ništa mi ne nedostaje.Dok je ležala na krevetu, Grace je shvatila

da je zbog Lennyja žrtvovala majčinstvo. Sveje žrtvovala za njega, za njihovu ljubav, i jošuvijek se žrtvuje. Kako ju je mogao prevaritis Connie? Kako? Osjećala je gnjev i ponižen-je. Pokušala ga je mrziti, osloboditi sesjećanja na njega, ali nije uspijevala.

Nema smisla. Još ga volim. Uvijek ću gavoljeti.

Otvorila je bočicu i progutala gorkutekućinu.

Pitam se koliko će trajati.

- Je li vam dobro ondje unutra, gospođo?

570/788

Kućevlasnik je kucao na Graceina vrata.– Treba li vam liječnik?Grace ga nije čula. Bolovi su joj parali

tijelo poput divovske britve, rezali joj meso,sjekli živce. Vrisnula je. Krv je šikljala iz nje.Udovi su joj se tresli i trzali kad se njezinotijelo počelo grčiti, iskrivljujući joj ruke inoge poput sadističkog lutkara.

Kućevlasnik je otključao vrata. – IsuseKriste. Zovem hitnu pomoć!

Grace ga nije čula. Zaglušilo ju je vlastitovrištanje.

571/788

27.

Čula je glasove.

– Linda? Linda!– Još nema reakcije. Crta je ravna.– Daj joj još malo struje.Grace se pitala: Tko je Linda? Osjetila je

težinu lopatica na svojim rebrima, zatimneopisivu bol, kao da joj je netko u srce zarioštapić za ražnjiće.

Onesvijestila se.

Nalazila se u svijetlozelenoj sobi sa sivim,kockastim stropom. U rukama je imala igle.Netko joj je govorio. Medicinska sestra.

– Linda?Grace se sjetila. Morala je odustati od Liz-

zie Woolley i prijeći na drugi od svojih lažnih

identiteta. Ja sam Linda Reynolds. Imamtrideset dvije godine i konobarica sam izChicaga.

– Dobro došli natrag. – Medicinska se ses-tra nasmiješila. – Znate li gdje ste, Linda?

– Bolnica. – Graceino je grlo bilo takosuho i bolno da se riječ jedva čula. – Vode.

– Svakako. – Medicinska je sestra pritis-nula gumb za poziv. – Samo izdržite još dvijeminute. Liječnik će znati smijete li sada piti.Dolazi. Postoji li još netko koga bih moglanazvati, dušo? Rođak ili prijatelj?

Grace odmahne glavom. Nitko.Opet je zaspala.

Nalazila se u East Hamptonu na zabavi po-vodom 4. srpnja. Imala je šest godina. Otacju je podigao na svoja ramena. Grace se os-jećala kao princeza u svojoj plavoj svečanojhaljinici, s crvenim, bijelim i plavim vrpcamau plavoj kosi.

573/788

Jedan od tatinih prijatelja im je doviknuo.– Hej, Cooper. Tko je ta krasna mlada damau tvojem društvu?

– Samo najljepša djevojčica u New Yorku.– Cooper Knowles se smiješio od uha do uha.– Kad se udaš, Gracie, tvoj će izabranik bitikralj. Imat ćeš svijet pod svojim nogama, an-đele. Svijet pod nogama! – Čupkao je njezinesvečane plave cipelice. Grace se smijala.

Smijeh se pretvorio u Lennyjev smijeh.Nalazili su se na terasi svoje kuće u PalmBeachu. Lenny je čitao novine.

– Pogledaj ovo, Gracie. – Tiho se smijao. –Vidiš kako me zovu. »Leonard Brookstein,kralj Wall Streeta!« Kakav je osjećaj biti ubraku s kraljem?

– Osjećaj je predivan, dragi. Volim te.– I ja tebe volim.– Linda. LINDA.Čarolija je nestala.

574/788

– Ovo je dr. Brewer. On je član našeg psi-hijatrijskog tima. Samo će malo popričati stobom, u redu?

***

Dani su prolazili. Liječnici i psihijatri sudolazili i odlazili. Nažalost, ima veomamnogo »uradi sam« pobačaja, ali slučajLinde Reynolds bio je dovoljno neobičan daprivuče pozornost.

– Trovanje biljkom Mentha pulegium? Štoje to, dovraga?

– Neka luda biljka. Žene su je u srednjemvijeku koristile za pobačaje. Ali jeziva je. Akose proguta eterično ulje, može doći do zata-jenja bubrega i akutnog krvarenja iz mater-nice. Do napadaja.

Liječnici su rekli Grace da je pravo čudo daje preživjela. Biljka je učinila svoje i ubilabebu, ali jetra će joj ostati trajno oslabljena.

575/788

Grace je to bilo svejedno. Pokušala je plakatizbog bebe, osjećati tugu, ali nije mogla čak nito. Znala je da bi se raspala kad bi pogledalaunatrag. Važno je samo to da je živa,oporavlja se, postaje snažnija. Osjećala je tou svojem tijelu. Uskoro će moći izići odavde.Njezin zadatak još nije obavljen.

U bolničkom je hodniku Juan Benitezšapnuo svojem prijatelju Joséu Gallu.

– Es ella. Estoy seguro.José je zavirio u Graceinu sobu. – Ni

slučajno.Juan i José bili su domari. Tijekom nji-

hovih radnih dana ne događa se ništaposebno uzbudljivo, dok čiste bolničke hod-nike. Ali to nije razlog da Juan izmišlja.

– Ella es horrible. Ružna je – reče José. –Grace Brookstein era hermosa.

Juan je bio uporan. – Les digo que, es ella.Quieres que la recompesa o no?

576/788

José je razmislio. Želio je nagradu. Silno.Ali on i njegova obitelj ilegalno borave uSjedinjenim Državama. Nije želio biti čovjekkoji će pozvati NYPD bez doista opravdanograzloga.

Opet je pogledao pacijenticu. S nedavnoošišanom, izbijeljenom kosom, izmučenimlicem i hladnim, apatičnim očima, nijezračila kao prekrasna mlada žena koju je vi-dio na televiziji. A ipak je postojala sličnost...

***

Liječnici su rekli Grace da smije hodati posobi ako se osjeća dovoljno jakom. Izvadili sujoj iglu infuzije iz ruke. Grace je opreznospustila noge na pod. Nakon tjedan dana ukrevetu, bila je veoma nesigurna na nogama.Kad je progutala eterično ulje, imala jenapadaje grčeva, a jedan joj je pokidao mišiću potkoljenici. Šepala je do prozora.

577/788

Na parkiralištu dolje mladi je par vodiokući svoje novorođenče. Otac se borio s auto-mobilskom sjedalicom, a na licu mu se vidioizraz prestrašene zabrinutosti, dok je njegovažena mirno gledala i njihala dijete u naručju.Grace se tužno osmjehnula.

Kako krasna, normalna, sretna obitelj. Jato nikad neću imati.

Nije imala vremena razmišljati o svojimčeznutljivim osjećajima. Policijski je auto-mobil skrenuo na parkiralište, zatim jošjedan, i još jedan. Odjednom je svuda bilopolicajaca, rojili su se oko zgrade poput ter-mita. Grace je osjetila kako joj se otkucajisrca naglo ubrzavaju. Traže li mene?

Iz jednog je vozila izišao plavokosmuškarac. Čak i prije nego je podigao glavu,Grace je prepoznala njegovo krupno tijelo,građeno kao u igrača američkog nogometa.Mitch Connors. Znači, ovdje su radi mene.

Adrenalin joj je pojurio tijelom.

578/788

Misli! Mora postojati neki izlaz.

Mitch Connors uđe u dizalo. Bio je takonapet da je jedva disao. Kao da mogućnostkonačnog hvatanja Grace nije dovoljnouzbudljivo, protekla je tri dana proveo uproučavanju priče Johna Merrivalea o njego-vom alibiju za dan nestanka Lennyja Brook-stein. Tako joj mnogo toga želi reći. Tako gamnogo posla još očekuje.

– Zatvorite sve izlaze i ulaze. Želim ljudena stubištima, u kuhinjama, u praonici,svugdje.

– Oprostite! – Bijesna je glavna liječnicagurnula ruku u dizalo baš kad su se vrata za-tvarala. Ranih pedesetih godina, kratke sivekose i odlučnog izraza lica, okomila se naMitcha. – Što se ovdje događa, dovraga? Ovoje bolnica. Tko vam je dao dopuštenje daovako uletite ovamo. Mitch joj je pokazaosvoju značku i istodobno pritisnuo gumb za

579/788

šesti kat. Trebao je obavijestiti bolničku up-ravu, ali nije imao vremena za uljudnosti na-kon što je dobio ovako dobar mig. – Žao mije, gospođo. Imamo pouzdane informacije dase Grace Brookstein nalazi u zgradi. Akobiste me ispričali...

– Neću vas ispričati! Nije me briga ni akoje Elvis Presley u zgradi. Moj je posaospašavati živote. Nemate nikakvih ovlasti...hej! Izlazite odande! – Okrenula se i vidjelačetiri policajca u odorama kako otvarajuvrata operacijske dvorane. Iskoristivši pri-liku, Mitch ju je gurnuo iz dizala. Posljednješto je vidio dok su se vrata dizala zatvaralabila je bijesna liječnica koja mu je mahalašakom kao zlikovac u crticu.

Grace mora biti ovdje. Ne nađe li je, bit ćeu velikoj nevolji.

- Linda Reynolds. U kojoj je sobi?

580/788

Medicinska sestra za pultom s oklijevan-jem reče: – Ne bismo smjeli otkrivati brojevesoba pacijenata. Jeste li vi član obitelji?

Mitch joj je pokazao značku. – Da. Ja samnjezin ujak Mitchell. Gdje je?

– Šesto pet – reče medicinska sestra. – Nakraju hodnika s vaše desne strane.

Mitch je već trčao. Uletio je u sobu sizvučenim pištoljem. – Policija! Uhićeni ste!

Prestravljeni je bolničar podigao ruke uzrak.

– Isuse! Što sam učinio?– Gdje je ona? Grace. – Čovjek ga je

zbunjeno gledao. Mitch se ispravio. – Želimreći Linda. Pacijentica. Kamo je otišla,dovraga?

– U kupaonicu – jedva je izustio bolničar.– Tri vrata dalje. Odmah će se vratiti.

***

581/788

Grace je pogledala rešetku koja jepokrivala ventilacijsku cijev. Otprilike je isteveličine kao i sanduk u kojem sam pobjeglaiz zatvora.

Dok se penjala na zahodsku školjku i zatimna vodokotlić, suze bola navrle su joj na oči.Lijeva ju je potkoljenica užasno boljela.Ugrizla se za usnu kako ne bi vrisnula i is-pružila obje ruke prema gore. S lakoćom jemaknula rešetku. Kad ju je gurnula ustranu,prašina joj je pala u oči, na trenutak jezaslijepivši, ali nije imala vremena stati ioporaviti se od toga. Čvrsto se uhvatila zarub otvora i povukla se gore, uguravši svojesitno tijelo u ventilacijsku cijev kao tijesto uaparat za tjesteninu. Oprezno je vratilarešetku na mjesto. Prašina ju je i dalje peklau očima, ali nije se na to obazirala. Predsobom je vidjela samo mrkli mrak. Centi-metar po centimetar, polako se vukla kroztminu.

582/788

Mitch je ušao u kupaonicu za žene. Ondjesu se nalazila tri pregratka, svi prazni.

Okrenuo se da ode, ali se zaustavio. Ušaoje u srednji pregradak i prstom prešao po za-hodskoj dasci. Bila je prekrivena gustim slo-jem prašine. Mitch je u prašini napravioslovo G i pogledao gore. Može li se ljudskobiće ugurati onamo?

Vratio se u hodnik i viknuo u svoj radio.– Trebaju mi planovi ventilacijskog

sustava. Nacrti. Kamo vode te cijevi?Glavna je liječnica izišla iz dizala ipokazala Mitcha. – Ondje! U plavoj

košulji. – Tri su krupna zaštitara potrčalaprema njemu. Nekoliko sekundi kasnijezgrabili su Mitcha i gurali ga prema stubištu,a liječnica je stajala prekriženih ruku i zado-voljno se smiješila. Pravi primjer žene koja»kastrira« muškarce.

583/788

– Za Boga miloga! Ja sam policajac. Je livam jasno što bih vam mogao učiniti zbogovoga? Pustite me.

Najkrupniji je zaštitar promrmljao: – Šal-ite se, zar ne? Je li vama jasno što bi namona mogla učiniti kad bismo vas pustili?Vjerujte mi, čovječe. Nemate pojma.

Gracein se vid razbistrio. Vidjela jesvjetlost, najprije slabašne zrake, ali su pos-tupno postajale jače. Cijev se račvala lijevo idesno. Svjetlost je dopirala s lijeve strane.

Grace se pomicala prema njoj.

***

– Kunem se Bogom, ako smo je izgubilizbog ove gluposti, osobno ću se pobrinuti dase više niti jednom pacijentu ne približite čakni s flasterom.

584/788

Trebalo je petnaest minuta da Mitchov šef,poručnik Dubray, faksira potrebne naloge isuglasnosti u bolnicu. Tek kad ih je držala urukama, glavna je liječnica naredila svojimzaštitarima da puste Mitcha iz njezina ureda.

– Ne pokušavajte mezastrašiti, detektive. – Nasmijala se. –

Niste li se dovoljno osramotili za jedan dan?Mitch joj je kanio odbrusiti kad je dotrčao

jedan od njegovih ljudi.– Nacrti – zadihano je rekao, a potom

razmotao papir na stolu.

Grace je gledala kroz rešetku. Soba je bilaprazna. Ovaj put je bilo teže pomaknutirešetku. Onako stisnuta u cijevi, namučila sedok nije uspjela zauzeti povoljan položaj.Znoj joj se cijedio niz leđa i prsa kad je kon-ačno uspjela odmaknuti rešetku i spustiti seu sobu. Svjetlo je bilo tako jarko da je

585/788

potrajalo nekoliko sekundi dok se nijeprivikla. Pogledala je naokolo.

Nalazim se u prostoriji za rendgen.Pitala se koliko će vremena proći prije ne-

go se tehničar pojavi sa sljedećim pacijen-tom. Ostavljaju li uvijek svjetla upaljena, ilije netko samo nakratko izišao? Glasovi is-pred vrata odgovorili su na njezino pitanje.Dva su muškarca razgovarala. Grace jegledala kako njihove sjene postaju veće.Dolaze ovamo!

***

Mitch je proučavao nacrte. Ventilacijskisustav ima devet rešetki na šestom katu, asvaka čini potencijalni izlaz. Mitch je poslaoljude na sve. Loše je to što je izgubio petnaestminuta. Dobro je to što nema izlaza izzgrade, niti se netko može provući između

586/788

katova. Riječ je o situaciji kad »ono što idegore mora sići dolje«.

– Koji je izlaz najbliži ženskoj kupaonici?Policajac je prstom slijedio cijev.– To bi bilo... baš ovdje. Prostorija za

rendgen i MR.Mitch je potrčao.

Rešetka na stropu u prostoriji za rendgenjoš je bila otvorena. Grace se nije potrudilaprikriti svoje tragove. Zna da joj ponestajevremena.

– Ne razumijem – rekao je tehničar. –Cijelo sam vrijeme bio ovdje. Izišao samdoslovce na trideset sekundi. No da je ovamostigla dok me nije bilo, morala bi proći krajnašeg prijamnog pulta. Liza bi je sigurnovidjela.

– Hmm. Vidjeli bi je i moji ljudi – rečeMitch. Počešao se po glavi. – Postoji li nekidrugi izlaz odavde?

587/788

– Ne.– Nema pomoćnog dizala? Požarnih

stuba? Prozora?– Ne. Pogledajte oko sebe, detektive. Sve

se vidi.Mitch se osvrnuo naokolo. Tehničar je

imao pravo. Prostorija je glatka kutija,prazna ako se izuzme rendgenski uređaj kojije tiho zujao i okrugla cijev za MR. Nema sekamo pobjeći, nema se gdje sakriti. Tada jeodjednom ugledao. U kutu. Košara za rublje,puna upotrijebljenih odora zdravstvenihdjelatnika.

Dok mu je srce divlje lupalo, Mitch se ba-cio na košaru, izvlačeći prljave odore poputizgladnjelog čovjeka koji prekopava po kon-tejneru u potrazi za ostacima hrane. Za neko-liko je sekundi pod bio prekriven plavim bol-ničkim kutama i maskama za lice. Ali nijebilo ni traga Grace.

Pokušao je prikriti razočaranje u glasu.

588/788

– Dobro. Znači, morala se vratiti natrag ucijev. Gdje je sljedeći izlaz?

Grace je čekala da odu. Zatim je opustilamišiće ruku i nogu kojima se grčevito držalaza gornji dio uređaja za MR, te pala dolje,bolno udarivši rebra. Zasad je nadmudrilaMitcha Connorsa. Ali koliko joj je to vremenaosiguralo? Minutu? Tri? Pet? Obuzeo ju jeočaj.

Cijela je bolnica okružena. Nikad nećuizići.

Razmislila je o predaji. Prije nego je sazn-ala za Connie, za Lennyjevu izdaju, nikad senije pitala zašto i dalje bježi, zašto se i daljebori. Sve je to činila za Lennyja. Morala jesprati ljagu s njegova imena, odati počastuspomeni na njega. Grace je sad prvi putshvatila da to više nije dovoljno. Treba jojdrugi, bolji razlog. Mora se boriti za sebe.Mora spasiti vlastiti život.

589/788

Polako se izvukla iz uređaja i uspravila se.Ne mogu odustati. Neću.Uzela je bolničku odoru s hrpe na podu i

navukla je.

Grace se polako kretala prema požarnimstubama, nastojeći hodati bez šepanja.Moram se maknuti s ovoga kata. Stići doprizemlja i pokušati se blefiranjem izvućiodavde.

Službenica za prijamnim pultom gledala juje kako prolazi, ali ništa nije rekla. Mogla jebiti bilo tko s plavom papirnatom kapomnisko na čelu i kirurškom maskom na licu.Iza prijamnog pulta dva su policajca stajalakraj vrata. Grace je čekala, sa srcem u us-tima, da je jedan od njih pita osobnu, ali i onisu je pustili da prođe. Gotovo je stigla doizlaza za slučaj nužde. Još samo nekolikokoraka.

– Hej. Hej, vi! U plavom.

590/788

Grace je nastavila hodati.– HEJ! – Glas je postao glasniji. – Stanite!Nastavi hodati. Ne osvrći se.– Ne možete izići tim putem. Oglasit će

se...Grace je otvorila vrata.– ... alarm.Sirene su se uključile. Zvona, prodorna i

zaglušujuća, odzvanjala su u Graceinimušima. Na trenutak se ukočila, obuzeta pan-ikom. Stubište će za nekoliko sekundi biti kr-cato policajaca. Nikad neću uspjeti sići šestkatova. Nema vremena.

Pogledala je gore i počela trčati.

Mitchov je radio pucketao. – Na istočnimje požarnim stubama. Šesti kat.

Srce mu je poskočilo. – Čuvajte sve izlaze.– Već to činimo, gospodine.– Svima recite da mogu izvući oružje, ali

nemojte pucati. Jasno? Nema pucanja.

591/788

– Gospodine.Nema izlaza iz zgrade. Predstavnici medija

već su počeli stizati pred bolnicu. Mitch jeznao da nitko od njegovih ljudi ne biobavijestio medije, ali teško je poslati stotin-jak policajaca u veliku bolnicu New YorkCityja, a da ljudi ne postanu znatiželjni. Tele-vizijske su ekipe postavljale svoju opremu,jedva čekajući zabilježiti dramu koja se ondjeodvija. Mitch je pomislio: Vjerojatno senadaju da će doći do pucnjave. Koliko bivrijedile prve snimke mrtvog tijela GraceBrookstein?

Poželio je da je može zaštititi. Da je moženavesti da prestane bježati. Držati je na sig-urnom, sa sobom.

Zaputio se na krov.

Grace je pogledala oko sebe. To je to. Krajputa.

592/788

Kad bi barem vrhovi nebodera na Manhat-tanu bili kao u filmu o Spider-Manu, gdje sesljedeća zgrada nalazi samo kratak skokdalje. U stvarnom je životu osmerokatna bol-nica stiješnjena između dva tornja od podvadeset katova. Jedini put s krova vodio jepožarnim stubama kojima se Grace upravopopela, ili identičnim stubama na zapadnojstrani zgrade.

Osim, naravno, ako ne skoči.Stavivši zasun na oba vrata požarnih

stuba, Grace se na koljenima i rukama prib-ližila rubu krova. Virnula je preko ruba. Ufilmu bi se negdje nalazio kontejner koji biublažio njezin pad. Ili kamion pun pernatihjastuka koji se slučajno zaustavio na sema-foru. Nije bila te sreće.

Čula je kako netko trese vrata istočnog stu-bišta. Nekoliko sekundi kasnije zatresla su sei druga vrata. Dolaze.

593/788

Suze su ispunile Graceine oči. Uhvatit ćeje. Poslat će je natrag u zatvor. Nikad nećesaznati istinu.

U tom je trenutku, dok su se vrata sve glas-nije tresla, shvatila.

Više nema za što živjeti.

Vrata su se naglo otvorila, a metalni je za-sun glasno tresnuo na krov. Mitch je izletiona beton poput kugle iz topa. Podigao jepogled na vrijeme da vidi kako nešto plavonestaje preko ruba krova.

– Grace! NE!Stigao je prekasno.

594/788

KNJIGA TREĆA

28.

Mitch je rukom pokrio usta. Jasno se čuo za-panjeni uzdah mnoštva okupljenog na ulici,zatim krikovi.

Upravo sam nevinu ženu otjerao u smrt.Zašto Grace nije čekala? Da je barem imao

priliku razgovarati s njom. Reći joj da vjerujeu nju. Kako zna da se Lenny nije ubio. Zna daje ona nedužna. Da se počeo zaljubljivati unju.

Nije želio pogledati dolje, ali je znao damora. Iza njega su se na krovu pojavili drugipolicajci, svi s izvučenim pištoljima. Mitch jepolako pošao naprijed do mjesta gdje jenestao plavi bljesak. Čučnuo je, dubokoudahnuo kako bi skupio snagu, i pogledao

dolje, pripremivši se na prizor Graceina okr-vavljena, slomljena tijela.

Pločnik je bio prazan.– Što do...Krov je stršio oko pola metra dalje od

vanjskih zidova bolničke zgrade, poput kru-tog bijelog preljeva na vjenčanoj torti. Mitchse ispružio potrbuške i zavukao ruku ispodizbojka. Prstima je hvatao zrak. Ništa. Po-maknuo se naprijed, poput zmije, dok mu setrup nije opasno nagnuo preko ruba zgrade.Opet se začuo uzdah mnoštva. Mitch jeodjednom osjetio malenu, hladnu ruku usvojoj.

Sjedeći na prozorskoj dasci ne široj oddvadeset centimetara, Grace je pogledala uMitchove oči i uputila mu tužan, porazanosmijeh.

– Detektive Connors. Moramo se prestatiovako susretati.

597/788

Senzacionalne snimke hvatanja GraceBrookstein emitirane su diljem svijeta. MitchConnors se preko noći od šeprtljavog polica-jca pretvorio u nacionalnog junaka. Uvelikese nagađalo gdje drže najtraženiju američkubjegunicu. Hoće li Grace poslati natrag uBedford Hills? Ili na neko drugo, tajno, sig-urnije mjesto? Hoće li doći do još jednogsuđenja? Porezni obveznici SAD-a platili sumilijune dolara za lov na Grace Brookstein.Zacijelo je potrebno pooštriti Graceinuprvobitnu osudu?

Iza kulisa odvijala se oštra bitka unutarrazličitih agencija. Svi su željeli pristupGrace. Mitch Connors je smatrao da posje-dovanje čini devet desetina zakona.

– Mi je imamo i nećemo je izručiti FBI-uili bilo kome drugome prije nego mi za-vršimo s ispitivanjem.

No Harry Bain iz FBI-a nije bio jedini kojise protivio Mitchu. Činilo se da i njegovi

598/788

nadređeni jedva čekaju da se riješe Grace.Detektiv poručnik Dubray također je takomislio.

– Ona više nije naš problem.Mitch je ostao uporan. – Imam je pravo is-

pitivati četrdeset osam sati.– Nemoj mi držati lekcije o tvojim

»pravima«, Connors. I nemoj biti takojebeno naivan. Ovaj je slučaj politički dinam-it i ti to znaš. Grace Brookstein je utjelovljen-je svega što ova zemlja nastoji zaboraviti.Ovo ide sve do vrha. Predsjednik je osobnorekao svojim savjetnicima da je Graceino liceu vijestima loše za poslovanje, loše za radnamjesta, loše za Ameriku.

– Za Ameriku? Ma dajte, gospodine.Mitch se borio, ali je znao da mu vrijeme

istječe. Uskoro će Grace odvesti od njega injegova prilika da joj pomogne će nestati.Bez obzira kakve je druge osjećaje imao, ili jemislio da ih ima, prema njoj, morao ih je

599/788

potisnuti. Sad je važna jedino istina. Moramje navesti da mi vjeruje.

Grace je pozorno proučavala Mitchove crtelica. Doima se iskrenim. S druge strane,dosad se baš nisam iskazala u procjenikaraktera.

– Dakle, kažete da mi želite pomoći?– Da – želim vam pomoći. Ja sam jedini

koji vam želi pomoći, Grace. Ali ne mogu toučiniti ako ne razgovarate sa mnom.

Grace ga je skeptično promatrala.– Pročitao sam Buccolin materijal – reče

Mitch. – Vjerujem da je Lenny ubijen. Vjer-ujem da vam je oboma namješteno. Ali trebami vaša pomoć da bih to dokazao.

– Ako znate da je Lenny ubijen, zašto nisteponovno otvorili istragu o njegovoj smrti?

– Pokušao sam. Onemogućili su me. Mojeje nadređene više zanimalo hvatanje vas

600/788

nego otkrivanje istine o Quorumu, ili oonome što se dogodilo na onoj jedrilici.

– Ali vi ste drukčiji. U to me želite uvjeriti,zar ne? Da ste usamljeni borac za istinu.

– Gledajte, ne zamjeram vam što nematepovjerenja u mene. Ali nemam vremenauvjeravati vas. Za nekoliko će vas sati moćn-iji ljudi od mene odvesti odavde. Možda višenikad nećemo imati priliku za razgovor. Ovoje naša posljednja prilika, vaša posljednjaprilika. Ispričajte mi što znate.

– Što znam? – Grace se gorko nasmijala. –Više ništa ne znam. Pokazalo se da je laž svešto sam mislila da znam. Mislila sam da sambogata, ali se pokazalo da ništa nemam. Mis-lila sam da će sudovi štititi nedužne, aliposlali su me u zatvor. Mislila sam da meprijatelji i obitelj vole, ali oni su samo čoporstrvinara. Mislila sam da je Lenny poginuo unesreći. Mislila sam da je bio vjeran muž.Mislila sam... mislila sam da me voli.

601/788

Suze su joj potekle niz obraze. Mitch je bezrazmišljanja zaobišao stol i rukom joj obavioramena. Bila je tako sićušna, tako ranjiva.Obuzeo ga je silan poriv da je zaštiti, da jespasi.

– Siguran sam da vas je Lenny volio –šapnuo je, milujući joj kratku, izrazitosvijetlu kosu. – Ljudi se upuštaju u preljube.Slabi su. Griješe.

Ispričao joj je kako je malo nedostajalo daje uhvati u stanu Jasmine Delevigne.

– Jeste li se zato pokušali ubiti? Zbog Con-nie i Lennyja?

– Ne! – vatreno će Grace. – I nisam sepokušala ubiti. Ja – Prekinula se. Željela muje ispričati za pobačaj, za silovanje, o svemutome, ali nije znala kako.

Mitch reče: – Prekinuo je s Connie, znate.Prije nego je umro. Vaša je sestra ucjenjivalaLennyja, prijeteći da će vama ispričati o nji-hovoj vezi. Već joj je platio petnaest milijuna

602/788

na račun u inozemstvu, ali Connie je željelaviše.

– Je li? Kako znate?– Sama mi je rekla. Hvalila se time, ako

baš želite znati. Poanta je u tome da vasLenny nikako nije želio povrijediti, Grace.Nije vas želio izgubiti. Siguran sam da ježalio zbog onoga što se dogodilo.

Grace je zatvorila oči i prepustila se ugodiMitchova zagrljaja. Prošlo je tako mnogovremena otkako je imala prisan kontakt sdrugim ljudskim bićem. Tako mnogovremena otkako je osjetila ljubaznost,toplinu, privrženost. Ovdje je samo o tomeriječ, odlučno je rekla sebi. O privrženosti.Trenutku zatišja u bitki. U drugom životu, udrugom svijetu, možda bi bilo drukčije.Ovako...

Začulo se kucanje na vratima.– Oprostite, šefe. – Policajac je oklijevao.

Mitch mu je bio drag i mrzio je što baš on

603/788

donosi lošu vijest. – Dubray kaže da imatepet minuta. Dobili smo naredbe ravno izWashingtona. Zatvorenicu će prebaciti izdržave.

Kad je izišao, Mitch je stisnuo Graceinuruku. Postoji veza među njima. Vidio je da iona to osjeća. – Razgovarajte sa mnom.

Grace mu je ispričala sve što je znala. Kadje završila, Mitch reče: – Jasno vam je tko jeostao, zar ne? Ako su Andrew Preston, JackWarner i vaša sestra Connie nedužni?

Grace uzdahne. – John Merrivale. Ali tonije on učinio.

– Čini se da ste veoma sigurni.– Od početka sam sumnjala u Johna.

Znam da mi je smjestio na suđenju, a tkozna, možda je uzeo i sav onaj novac. Ali nijemogao ubiti Lennyja.

– Zašto ne?

604/788

– Bio je u Bostonu onoga dana kad jeLenny otišao jedriti. Davey je prije nekolikomjeseci provjerio njegov alibi.

– Da, i ja sam ga provjerio. – Mitch sedoimao zamišljenim. Sjećao se svojeg ručka sJohnom Merrivaleom, načina na koji jenjegova govorna mana kao nekim čudomnestala kad je govorio o danu nestankaLennyja Brooksteina. – Ipak. Nešto nije uredu kod tog čovjeka.

Grace je tupo zurila u vrata. Mitch je mis-lio: Više ju nije briga. Predala se. Kad je pro-govorila, u njezinu glasu nije bilo ni straha niznatiželje. – Znate li kamo će me odvesti?

– Ne. Ali saznat ću. – Mitch je ponovno os-jetio snažan poriv da je spasi. Što je to u ovojženi da izvlači na površinu njegovog nutar-njeg princa na bijelom konju? – Dat ću sveod sebe da vam pomognem, Grace. Naći ćuvam dobrog odvjetnika, započeti rad naprizivu.

605/788

– Ne želim ništa od toga.– Ali morate...Pogledala ga je u oči. – Želite li mi pomoći,

otkrijte tko je ubio mojeg muža. Ne vjerujemda ćete ikad uspjeti sprati ljagu s njegovaimena po pitanju Quorumove prijevare. Noželjela bih da ljudi znaju da Lenny nije biokukavica. Da se nije ubio.

– Pokušat ću. Ali, Grace, čak i da uspijem,Lenny je mrtav. Vi ste živi. Pred vama jecijeli život. Morate naći novog odvjetnika.Morate se žaliti na presudu.

Policajac se opet pojavio, zajedno s još dvanaoružana policajca i čovjekom mrka lica uodijelu. CIA? FBI? – Vrijeme je za polazak.

Grace je ustala. Impulzivno je poljubilaMitcha u obraz.

– Zaboravite na mene.Mitch je gledao kako je odvode. Nakon što

je otišla, dugo je ostao u praznoj sobi zaispitivanje.

606/788

Da zaboravim na tebe.Kad bih barem mogao.

607/788

29.

Maria Preston zabacila je svoju dugu grivukestenjaste kose i divila se svojem odrazu uretrovizoru. Imala je kožu deset godinamlađe žene i to je znala. Danas poslijepodnenjezina je mliječnobijela put rumena iblistava, svjedoči o tri sata što ih je upravoprovela u krevetu sa svojim ljubavnikom.Kakva je radost biti s muškarcem koji jecijeni! Maria je bila s mnogo muškaraca,mnogi od njih bili su tehnički vještiji uvođenju ljubavi od njezinog sadašnjegljubavnika, a gotovo svi su bili fizičkiprivlačniji. Ali žena ne može živjeti samo odčvrstih mišića. Dođe trenutak u njezinuživotu kad joj treba nešto više. Moć.Ljubavnik Marije Preston je moćan

muškarac, čovjek koji ima utjecaja. Nije kaoAndrew.

Siroti Andy. On nije loš muž. Tijekomposljednje dvije godine napokon je počeo za-rađivati dovoljno da Mariji priušti načinživota kakav zaslužuje. Sve te godine mislilaje da želi samo bogatstvo. No sad kad ga kon-ačno ima, postalo joj je dosadno. On joj jepostao dosadan, seksualno, intelektualno ina sve druge načine. Sad je shvatila da ćeAndrew uvijek biti knjigovođa, bez obzira ko-liko zarađuje. I sve dok ostane s njim, ona ćeuvijek biti knjigovođina žena. MariaCarmine! Knjigovođina žena! Sama je pom-isao apsurdna, uvreda prirodi. Čudno jesamo to da joj je trebalo tako dugo da toshvati. Slobodan duh poput Marijina ne bismio biti uhvaćen u klopci tako banalnogbraka, poput običnih smrtnika. To je kao da

609/788

se pokuša zamrznuti vulkan ili poplavitipustinju.

Maria je nanijela svježi sloj jarkocrvenogDiorova ruža i razmišljala o svojoj sudbini.Rođena sam da budem žena velikog čovjeka.Njegova muza.

Sad će konačno to i biti.Napokon je sve smislila: način na koji će

njezin ljubavnik ostaviti svoju ženu, oslobod-iti se svih pritisaka koji ga opterećuju i pob-jeći s njom. Maria je svojim briljantnimumom riješila sve njihove probleme.Napustit će Andrewa i početi iznova. Njezinje ljubavnik bio presretan kad mu je prošlitjedan iznijela plan. Kad su se danas sastali,još uvijek je bio uzbuđen zbog toga pa je snjom vodio ljubav strastvenom gorljivošću,neobičnom čak i za njega. Maria senasmiješila svojem odrazu u retrovizoru, apotom se glasno nasmijala. – Ti nisi samolijepo lice!

610/788

Vraćala se u grad iz Sag Harbora. Prava jemuka izići odande, dva sata ako ima sreće, triu prometnoj gužvi, ali Marijin ljubavnik nijemogao riskirati da ga s njom vide na Man-hattanu, a osim toga, hotel American uglavnoj ulici tako je starinski i šarmantan sasvojim bijelim trijemom i veselom tendomna pruge da se putovanje isplati. Maria jeskrenula na cestu Scuttle Hole i pred sobomugledala Nancynu slastičarnicu, jedno odnjezinih omiljenih mjesta, s izlogom punimprimamljivih slastica svih boja i okusa. Savtaj seks probudio joj je apetit. Zašto ne?

Zaustavila je automobil i ugasila motor,zadovoljno pjevušeći ispod glasa dok jeotvarala vozačeva vrata.

Nancy Robertson nalazila se straga u kuh-inji kad je čula eksploziju. Srce joj je divljelupalo dok se trkom vraćala u slastičarnicu.Hvala Bogu da nitko nije bio ondje! Prostor-ija je bila posve uništena. Svi prozori

611/788

razbijeni, djelići stakla pomiješani s prelje-vom slastica zalijepljenih za zidove. Vani naulici, sve što je ostalo od Bentleyja MarijePreston bila je iskrivljena masa zapaljenogmetala.

Mitch Connors je bio na igralištu sa svo-jom kćeri. Prva subota bez posla nakon nizamjeseci. Helen mu je nevoljko dopustila dauzme Celeste.

– Ne možeš tek tako ulaziti i izlaziti iznjezina života kada to tebi odgovara, Mitch.Imaš li pojma kako je bila razočarana kadnisi došao na njezinu školsku priredbu? Nisise čak potrudio nazvati je i objasniti joj.

Krivnja je navela Mitcha da joj odbrusi: –Što da joj objasnim? Radim, Helen. Plaćamonaj krov nad vašim glavama. Osim toga, netražim tvoje dopuštenje da je vidim. To jemoj vikend.

612/788

Dok je sad promatrao Celeste kako mašemršavim nožicama dok je gura na ljuljački,bilo mu je žao što je izgubio živce. Više nijezaljubljen u Helen. No ne može se reći daona nije sjajna majka. S druge strane, on jegrozan otac. Volio je sebi govoriti da sa svo-jom kćeri provodi kvalitetno vrijeme, noznao je da su to gluposti. Mitch voli Celeste,ali istina je da ju jedva poznaje. Čak i sada,nakon što ju tjednima nije vidio, nije semogao riješiti posla. Njegove su se mislineprestano vraćale Grace Brookstein: gdje jedrže i kako će, za ime svijeta, ispunitiobećanje koje joj je dao. Nikoga ne zanimajunjegove teorije o zločinu kad je riječ o smrtiLennyja Brooksteina. Dubray mu je prije dvadana to jasno rekao.

– Ostavi se toga, Mitch. Ti si dobar detekt-iv, ali si se previše osobno upleo u taj slučaj.Osim toga, imam novi slučaj za tebe.

613/788

Ubojstvo tinejdžera, narkoman, nematragova. Baš nešto za tebe.

– Možete li to dati nekome drugome?Treba mi samo još malo vremena da se poza-bavim tim stvarima, najviše nekolikotjedana.

– Ne, ne mogu to dati nekome drugome.Ne možeš birati svoja zaduženja, Mitch. Odovog trenutka radiš na ubojstvu Bradyja.Ulovim li te da još jednu minutu tratiš na tasranja s Brooksteinima, vjeruj mi, suspendir-at ću te tako brzo da nećeš ni znati što tesnašlo. Neću ti više ponavljati. Ostavi se toga.

Ostavi se toga.Zaboravite na mene.Možda će mu netko uskoro reći neka

prestane izdisati ugljični dioksid ili spavatizatvorenih očiju.

Zazvonio je njegov mobitel. Zvao je Carl,prijatelj s posla.

– Jesi li negdje blizu televizora, čovječe?

614/788

– Ne. Zašto?– Eksplodirala je bomba u automobilu na

Long Islandu. Izgleda kao mafijaškoubojstvo. Žrtva je žena jednog od onih tipovaiz Quoruma o kojima neprestano pričaš.Preston.

Mitch je prestao gurati ljuljačku.– Maria Preston?– Tata! Više!– Mrtva je?– Veoma mrtva. Navodno ništa nije ostalo

od nje.– Taticeee.– Moraš to vidjeti, čovječe, u svim je

vijestima.Mitch je prekinuo vezu i počeo trčati

prema svojem automobilu. Mora naći nekitelevizor.

Neka je žena potrčala za njim. – Gospod-ine? Ispričavam se. Gospodine!

Mitch se okrenuo.

615/788

Žena je pokazala Celeste koja je žalosnosjedila na nepomičnoj ljuljački. Mitch je nanju posve zaboravio.

John Merrivale je kasnio. Mrzio je kasniti.Žurno je ušao u svoj ured, sjeo i počeo otvar-ati ladice, tražeći papire dok se njegov kom-pjutor uključivao.

– Je li ti dobro, Johne? – Harry Bain jepromolio glavu kroz vrata.

– D-dobro mi je, hvala. Žao mi je što jutroskasnim. M-mediji me p-progone zbog izjaveo Mariji Preston.

– Jadna žena. Grozota. Automobilskebombe čovjek očekuje u Beirutu ili Gazi, aline u Sag Harboru. Bila je tvoja prijateljica,nije li?

John se doimao razdraženim. – Ne,zapravo nije. Njezin je muž bio moj k-kolega.Ali m-mediji čuju riječ Quorum i ja sam prvi

616/788

koga n-nazovu. Volio bih da me ostave namiru.

Harry Bain se namrštio. To se činilo kaočudno ravnodušna, klinička reakcija na takostrašnu tragediju. No s druge strane, nikadnije razumio Johna Merrivalea. Više ništanije pitao o tome.

– Jesi li još uvijek voljan ići na Mustique?– Naravno.Radna je skupina otkrila da je jedna od

Lennyjevih obiteteljskih zaklada, BrooksteinDependents u Guernseyju, poslala niz isplatafinancijeru po imenu Jacob Rees. FBI je želioznati što se dogodilo s tim novcem, ali dosadposlovni menadžeri gospodina Reesa u NewYorku uopće nisu surađivali. John Merrivaleje planirao nenajavljeni posjet imanju togčovjeka na Mustiqueu. Zdanje Jakea Reesanalazilo se malo više od kilometra dalje odLennyjeva imanja (sad zaplijenjenog) i dvasu se čovjeka ondje nekoć družila.

617/788

– Ako moraš godine svojeg života provestiu lovu na trag što ga je novac ostavio, ondazacijelo ima i gorih mjesta kamo bi mogaoići, točno?

John se silom osmjehnuo. – Valjda ima...– Što misliš, koliko ćeš se zadržati?– Dan ili dva, nadam se. Možda će trajati

dulje ako Jake ne b-bude susretljiv.– Pa, ako ti zatreba pomoć, znaš gdje sam.

– Harry Bain se vratio natrag u svoj ured.John Merrivale odahne od olakšanja.

Sad si već nadomak cilju, Johne. Teži jedio završio.

Napokon sve dolazi na svoje mjesto. Graceje opet iza rešetaka. Po uredu se već šaptaloda je FBI-u dosta bacanja novca uludo i da ćeradna skupina Harryja Baina za Quorumuskoro biti tiho raspuštena. John je prošlitjedan pretrpio užasan trenutak panike kadje odjednom zaprijetila mogućnost

618/788

razotkrivanja s posve neočekivane strane. Nosad je i ta opasnost prošla.

Za nekoliko će dana sjediti u avionu.Napokon.

Slučaj umorstva Marije Preston dobio jestari Mitchov rival iz iste postaje, pretili ob-iteljski čovjek pedesetih godina po imenuDonald Falke. Sa svojom tonzurom bijelekose, velikim trbuhom i bujnom prosijedombradom, detektiv Falke je u policiji imaonadimak Djed Božićnjak. Premda Donovislučajevi nisu pružali posebnu radost. Cijelije radni vijek proveo u NYPD-u i specijaliz-irao se za mafijaška ubojstva.

Rekao je Mitchu: – Mediji uzbuđuju ljudepričama o terorizmu. Gluposti. Ako je ovobio teroristički napad, ja sam Dolly Parton.Ovo nije bila Al-Qaeda. Bio je Al Capone. Svejasno ukazuje na mafiju.

– Zašto si tako siguran?

619/788

Don Falke je stisnuo oči. – Iskustvo. Zaštosi ti tako zainteresiran? Ovo nije tvoj slučaj,Connors.

– Što ako to nije bilo mafijaško ubojstvo?Što ako je Maria Preston nešto znala? Moždanešto o Quorumu. Nešto dovoljno važno daju je netko želio ubiti.

– Razmotrili smo sve to – nehajno će Don.– Ovo nije imalo nikakve veze s Quorumom,u redu? Definitivno. Nije ju ubio netko; to jebila sofisticirana auto-bomba, a ne nož ilipištolj. Klasični način djelovanja CosaNostre.

– Znaš li tko je izumio auto-bombu, Done?Falke je zakolutao očima. – Nemam

vremena za predavanja iz povijesti, Connors.Moram riješiti umorstvo. Sad, ako bi meispričao...

– Tip po imenu Buda. Mario Buda. Bio jetalijanski anarhist još 1920.

– Što sam ti rekao? Talijan.

620/788

– Bio je sparan dan u rujnu...– Isuse, Mitch.– ... i taj tip, Buda, parkirao je svoja kola i

konja na uglu Wall Streeta i Broada,nasuprot uredima J. R Morgana. Sišao je skola i pomiješao se s mnoštvom. U podne svibankari izlaze na ručak, točno? Čuju se zvonacrkve Svetog trojstva.

– Veoma poetski.– Zatim buum, konj i kola razneseni su na

komadiće. Zavlada čisti kaos, mrtva tijelasvuda naokolo, krhotine, šrapnel. Točnonasred Wall Streeta. Devetsto dvadesete.Dvjesto je ljudi ozlijeđeno. Četrdesetubijenih. Ne uključujući i starog J.P.-a os-obno, mogao bih dodati. On je bio meta, alise u to vrijeme nalazio u Škotskoj.

Don Falke ga je dovoljno dugo strpljivoslušao. – Što time želiš reći, Mitch?

621/788

– Auto-bombu je osmislio jedan usamljeniimigrant koji je mrzio bogate bankare WallStreeta.

– Pa?– Pa, to je bilo prije gotovo sto godina, ali

princip je isti. Zašto to mora biti mafija?Svaki idiot koji je nekome nešto zamjeraomogao je pričvrstiti malo Semtexa na tajautomobil. Neki je luđak u svojemsmućenom mozgu mogao povezati Mariju sQuorumom i Lennyjem Brooksteinom.

Don Falke se nasmijao. – Dubray imapravo. Doista si opsjednut. Ovo nema nikak-ve jebene veze s Lennyjem Brooksteinom, uredu? Mislim da bi morao otići i malo prileći.

– Želim ispitati Andrewa Prestona.Donald Falke je na koncu izgubio živce. –

Preko mene mrtvog. Sad me slušaj, Connors.Kloni se mojeg slučaja, jebi ga. Ozbiljno tikažem.

622/788

– Zašto, Done? Jesi li zabrinut da bihmogao razotkriti nešto nezgodno?

– Čujem li da si se uopće približioAndrewu Prestonu, obratit ću se Dubrayu ion će ti pokazati vrata. Pusti to.

Pusti to. Mitch se počeo osjećati poputzločestog labradora koji je zgrabio štapdrugog psa. Izišao je iz ureda Donalda Falkeai zaputio se ravno do svojeg automobila.

Prošlo je mjesec dana otkako je Mitchposljednji put posjetio stan Prestonovih ugradu. Sjećao ga se kao skupe nekretnine,golemi peterosobni stan u otmjenoj, dobroodržavanoj zgradi. No najviše ga se dojmiloupravo to koliko ga se stan malo dojmio. Sveu domu Andrewa i Marije Preston bilo jebezbojno, od ni po čemu posebne ulice vanido ukusno uređene unutrašnjosti u bež ismeđim tonovima. Mitch nije mogao zamis-liti da bi imao tako mnogo novca za trošenje i

623/788

potratio ga na nešto tako sigurno. Maria Pre-ston je bila iritantna žena. Mitch je preziraožene koje dramatiziraju. Ali barem je u njojbilo nešto boje. Malo života. Sigurno se utom stanu osjećala kao u grobu. Kao da jeizrezana i zalijepljena na stranicu katalogaPottery Barn, zauvijek smještena na tali-janski kauč B&B bež boje i ondje ostavljenada trune.

Mitch je skrenuo u ulicu Prestonovih iusporio. Policajci u odorama upravo su poli-cijskim trakama izolirali ulicu. Mitch jestigao do zgrade istodobno kad i dva vozilahitne pomoći i nekoliko policijskih kola.

– Kakav je to cirkus? Što se događa? –Pokazao je svoju značku.

– Muž Marije Preston, gospodine.– Što je s njim?– Čini se da se objesio, gospodine. Prije ot-

prilike sat vremena. Sad ga spuštaju.

624/788

30.

U stanu su se članovi tima hitne pomoći ok-upili nad tijelom Andrewa Prestona,pumpajući njegova prsa. Mitch je odmah vi-dio da je beznadno. Samo obavljaju svojudužnost.

– Jesu li već stigli ljudi za obradu mjestazločina?

Jedan iz tima odmahnuo je glavom. – Viste prvi. Detektiv Falke je na putu ovamo.

– Je li ostavio poruku?– Da. Ondje unutra.Pokazao je prema dnevnom boravku. Pro-

zor je bio otvoren. Na ukusnom stoliću zakavu od hrastovine, između dva ukusnanaslonjača presvučena kožom bež boje, pa-pirić je lepršao na povjetarcu, učvršćen

teškom staklenom pepeljarom. Ne trudeći sestaviti rukavice, Mitch je pomaknuo pepel-jaru i uzeo papirić. Urednim, kosim rukopi-som Andrew Preston je napisao šest riječi.

Ja sam kriv. Oprosti mi, Maria.– Što, JEBI ga, RADIŠ?Mitch je poskočio, ispustivši papirić. Glas

detektiva poručnika Dubraya odjekivao jeizmeđu zidova kao da je gnjevni div. – Jesi liposve poludio?

Mitch je otvorio usta kako bi objasnio, aliih je opet zatvorio. Što bi mogao reći? Znaoje da ne bi smio biti ovdje. Još manje bi tre-bao prtljati po mjestu zločina drugog de-tektiva. Dubray je bio tamnocrven od bijesa.

– To je prtljanje s dokazima! Razumiješ likoliko je to ozbiljno? Mogao bih te izbaciti izpolicije. Trebao bih te izbaciti iz policije.

– Žao mi je. Želio sam razgovarati s Andre-wom Prestonom.

– Malo si zakasnio.

626/788

– Da. Vidim. Gledajte, gospodine, čekaobih Falkea, ali znao sam da bi meonemogućio. Vjerojatno mi ne bi dopustiočak ni da vidim poruku.

– Jasno da ne bi! A zašto i bi, jebi ga? Ononije tvoj slučaj, Mitch.

– Ali, gospodine, on čak ne postavlja niočita pitanja. Kao, naprimjer, što je MariaPreston uopće radila u Sag Harboru. I tko jeznao da će biti ondje.

– Don me nazvao prije pola sata. Rekao mije da zabadaš nos, trabunjaš o Lennyju prok-letom Brooksteinu. Misli da si poludio...

– O, ma dajte, gospodine. Znate da DonFalke oduvijek ima nešto protiv mene.

– I ja mislim da si poludio. Žao mi je,Mitch. Ali ovaj put si pretjerao. Suspendiransi do daljnjega.

– Gospodine!– Smatraj se na neodređeno dugom

odmoru dok ti se ne javim. I nemoj izgledati

627/788

tako povrijeđeno. Imaš sreće da nisi dobiootkaz. Da ne znam koliko Helen i Celesteračunaju na tvoju plaću, ne bih se uopće pre-domišljao. Sad nestani odavde prije nego sepredomislim.

***

Mitch je putem do kuće prošao kraj baragdje se prvi put sastao s Daveyjem Buccolom.Ušao je i naručio viski. – Samo nastavite –rekao je barmenu.

– Loš dan?Mitch slegne ramenima. Loša godina. Loš

život. Dio njega želio je da nikad nijeupoznao Daveyja Buccolu. Da nije biloDaveyjeva marljivog kopanja po smrtiLennyja Brooksteina, ništa od ovoga ne bi sedogodilo. Mitch bi uhitio Grace i tu bi biokraj priče. Prešao bi na sljedeći slučaj, što svižele. Možda bi čak postao kapetan.

628/788

Umjesto toga, sad je ovdje, sam, sus-pendiran, a sve to zbog Buccolinih informa-cija i obećanja što ga je dao Grace. Grace.Mitch se ponovno pitao gdje je ona. Nitkomu nije želio reći. Zamišljao je kako je is-pituju, zaključanu u samici, lišenu sna. Mis-lio je na njezine tužne oči, njezinu hrabrost,njezin iznenađujući smisao za šalu, čak i unajtežim situacijama, i nadao se da joj nisuslomili duh.

Kroz omamljenost od viskija do njega sudoprle Graceine riječi.

Zaboravite na mene.Prekasno je za to. Mitch je shvatio da je

tijekom protekla dva mjeseca jedva i pomis-lio na Helen. Grace je zauzela njezino mjestou njegovoj podsvijesti, u njegovim snovima.Sad je Grace iznevjerio, Grace je ta kojoj nemože pomoći. Baš kao što je iznevjerio Heleni Celeste. Baš kao što je iznevjerio svojeg oca.

629/788

Razočarao sam sve koje sam ikad volio.Iznevjerio sam ih.

Jebeš suspendiranje. Jebeš oprez. I jebešodustajanje.

Mitch će sutra odletjeti na otok Nantucket.Istina ne može čekati.

630/788

31.

Mitch to nije mogao razumjeti.

Imaš sav novac ovog svijeta. Možeš poćikamo god želiš – Miami Beach, Havaji, Par-iz. Zašto bi, dovraga, kupio kuću u ovojrupi?

Lenny Brookstein očito nije znao bašdobro procijeniti. Imao je prekrasnu ženukoja ga je obožavala, ali je odlučio poći u kre-vet s ružnom ljubavnicom koja ga je prezir-ala. Njegovi su takozvani prijatelji zavrijedilipovjerenje otprilike kao i trgovac rabljenimautomobilima. Ali ovo je vrhunac. Koliko jeMitch mogao vidjeti, Nantucket nije ništa os-obito. Sa svojim sivim, od dasaka sklepanimkućama i od kiše mokrim, pustim plažama,

to je jedno od onih mjesta koja mogusvakoga deprimirati.

– Što ljudi ovdje rade? – pitao jeljekarnika u ljekarni Congdon’s u glavnojulici, jednoj od rijetkih prodavaonicaotvorenih izvan sezone.

– Neki ljudi slikaju. Ili pišu.Što pišu? Samoubilačke poruke? Stihove

Leonarda Cohena?– Neki ljudi love ribe. U ožujku je prilično

mirno.To je bilo veoma blago rečeno. U pansionu

u Ulici union gdje je Mitch odsjeo bilo je tihokao u grobu. Jedini zvuk uvečer bilo jeglasno kucanje

antikne ure u salonu. Još dva tjedna toga iMitch bi mogao završiti kao lik Jacka Nich-olsona u filmu Isijavanje.

No ne bi trebala ni dva tjedna. Za manjeod dvadeset četiri sata od njegovog dolaskaotokom se proširila vijest da je neznanac u

632/788

gradiću, te da postavlja pitanja o LeonarduBrooksteinu. Instinktivno, svi su otočanistavili lokot na usta. Felicia Torrez, Graceinai Lennyjeva kuharica na imanju Cliff Road,sad radi u tvrtki Cauldron, jedinom ot-mjenom restoranu koji je izvan sezoneotvoren za mještane.

– Pokušavam steći jasniju sliku ozbivanjima u danima prije oluje, ljeti 2009.Vi ste tada živjeli u kuću bračnog paraBrookstein?

Tišina.– Koliko dugo ste radili za njih?Opet tišina.– Gledajte, gospođo, ovo nije službena is-

traga, u redu? Ne morate biti nervozni. Jesteli opazili bilo kakvu napetost među gostimatog vikenda?

Najprije je mislio da slabo govori engleski.Zatim se pitao je li nijema, gluha, ili oboje.Bez obzira o čemu se radilo, Felicia je bila

633/788

susretljiva otprilike kao školjka koja jeprogutala ljepilo. Mitch je pokušao sdomaćicom, sobaricom, vrtlarom. Uvijek istapriča.

– Ne sjećam se.– Ništa nisam vidjela.– Obavio sam svoj posao i otišao kući.Sutra će poći do luke i razgovarati s ribar-

ima. Neki od njih sigurno su bili na morutoga dana.

No nije se previše nadao. Kao da su svičlanovi nekog tajnog kluba, kao masoni ilitako nekako. Ali to nije imalo nikakvogsmisla. Lenny Brookstein je već mrtav. Štomisle, od čega ga štite?

Hannah Coffin doviknula je svojemumužu.

– Tristrame! Dođi ovo vidjeti.– Za minutu. Bračni par Coffin radio je u

hotelu Wauwinet, utočištu s pet zvjezdica u

634/788

jednom od najmirnijih, najmanje naseljenihdijelova otoka. Kao i svi veliki hoteli, bili suzatvoreni tijekom proljetnih mjeseci, ali suzadržali malobrojno osoblje koje radi naodržavanju i popravcima. Hannah i njezinmuž rade kao pazikuće, nadziru vansezonskoosoblje. To je posao s mnogo slobodnogvremena koje je Tristram Coffin provodioprtljajući oko svojeg motora Ducati, a Han-nah je uglavnom gledala televizijskiprogram.

– Tristrame!– Imam posla, dušo. – Tristram Coffin

uzdahne. Samo već kupi te prokletenaušnice, ili onaj vrhunski aparat za guljen-je krumpira, ili Najveće hitove Neila Dia-monda, ili što god prodaju! Ne treba ti mojemišljenje.

– Važno je. Dođi ovamo.Nevoljko je odložio francuski ključ i ušao u

dnevni boravak njihovog skromnog stana u

635/788

prizemlju. Kao i obično, televizor je bioupaljen.

– Sjećaš li se ovog čovjeka?Hannah je pokazala ekran. Jednog su

čovjeka intervjuirali u vezi umorstva MarijePreston. Priča je iz dana u dan postajala svesočnija. Sad se činilo da je muž to učinio, an-gažirao je mafijaškog ubojicu da ubijenjegovu ženu jer je sumnjao da je imalaljubavnika. Hannah Coffin bila je osobitozainteresirana za umorstvo jer je Maria Pre-ston jednom odsjela u Wauwinetu.

Tristram je proučavao čovjekovo lice.– Izgleda poznato.– Doista je poznat! – pobjednički će Han-

nah. – Gdje je odsjeo onaj policajac? Onajkoji postavlja sva ona pitanja o LennyjuBrooksteinu?

– U Ulici union. Zašto?– Nazvat ću ga, eto zašto.

636/788

Tristram ju je s neodobravanjem pogledao.– Ma daj, dušo. Ne trebaš se uplitati.

– O, da, treba. – Podigavši svoje devedesetkilograma teško tijelo s kauča, Hannah seodgegala do telefona. – Znam gdje sam togčovjeka ranije vidjela. I kada.

***

– Jeste li sigurni?Mitch se poželio uštipnuti. Da se nije bojao

da će ozlijediti leđa, najradije bi podigaoHannu Coffin u zrak i poljubio je.

– Sto posto. Zajedno su se prijavili ovdje.To je bilo na dan oluje. On i Maria Preston.

– I ostali su...– Cijelo poslijepodne, baš kako sam vam

rekla. Napisat ću vam to ako želite. Dati iz-javu. Bio je na televiziji, ponašao se kao da jejedva poznaje. Ali itekako ju je poznavao. In-timno, ako me razumijete.

637/788

Mitch ju je razumio. Za pola sata bi trebaostići u luku, ali ovo iziskuje promjenu plana.Zaputio se na aerodrom.

Aerodrom Nantucketa je malo više odšupe, jednostavna građevina u obliku slova Ls kosim krovom, na jednoj je strani pisalo»Odlasci«, a na drugoj »Dolasci«. Kad sujednomotorne ili dvomotorne Cessneslijetale, putnici su izlazili i pomagali pilotuiskrcati prtljagu na pistu. U čekaonici odlaza-ka »osiguranje« je činio starac sijede bradepo imenu Joe koji bi ovlaš pogledao torbemještana i samo im mahnuo neka prođu uzveseli smiješak i riječi: »Vidimo se u petakuvečer. Baptistička crkva, nemoj kasniti.«

Mitch je prišao pultu Cape Aira.– Želio bih vidjeti vaše popise putnika,

molim vas. Zanimaju me svi letovi na otok i snjega dvanaestog lipnja prošle godine.

638/788

Djevojka za pultom zakoluta očima. – A viste?

– Policija.– Darlene? – doviknula je preko ramena. –

Ovdje imam još jednoga. Želi podatke odvanaestom lipnju. Možeš li ga ti preuzeti?

Iz ureda je izišla starija žena u jakni odtvida. Snježno bijelu kosu stegnula je u ured-nu punđu na zatiljku, a na vrhu nosa stajalisu joj cvikeri, kao u Crvenkapičine bake.

Mitch se zbunio. – Još jednoga? Zar je jošnetko tražio da mu pokažete popise putnika?

– Doista jesu. Darlene Winter. – Stisnulaje Mitchovu krupnu šaku svojom mršavom ismežuranom. – Vi policajci ste poput auto-busa. Nikad vas nema kad ste potrebni, atada se pojavljujete svi odjednom. Dođite uured.

Mitch je slijedio Darlene u ured koji je biočist i uredan jednako kao i ona. U jednom sekutu nalazio kompjutor, ali povela ga je do

639/788

pisaćeg stola na drugoj strani prostorije.Ondje je ležala otvorena velika smeđa knjigau kožnom uvezu. Izgledala je kao antiknaBiblija, ili kao golema knjiga posjetitelja iznekog srednjovjekovnog škotskog dvorca.

– Svi su naši podaci kompjutorizirani,naravno – Darlene je rekla Mitchu. – Takavje zakon. Ali ovdje volimo raditi na starinskinačin. Također vodimo rukom pisanidnevnik svih naših letova. Mislim da većznam što tražite.

Pokazala je poznato ime, krasno napisanokosim rukopisom i crnom tintom.

– Letio je onim u šest i deset ujutro za Bo-ston, zajedno s još pet putnika. Sletio je ušest i pedeset osam. Bez obzira što je togadana kanio raditi, čini se da se predomisliojer se u sedam i dvadeset pet – okrenula jestranicu – ukrcao u avion s osam sjedala kojije letio natrag na otok. Ovdje je zabilježeno

640/788

kad je sletio. Dvanaesti lipnja, osam i petujutro. Let 27 s Logana. John H. Merrivale.

Mitch je prstom prešao po papiru.Znači, Hannah Coffin nema bujnu maštu.

John Merrivale je toga dana doista mogaobiti u Wauwinetu, u krevetu s MarijomPreston.

Hannah je tvrdila da njih dvoje nisu stigliu hotel prije ranog poslijepodneva. Punih petsati nakon Johnova povratka na otok, nakonšto se pobrinuo za svoj alibi. Više negodovoljno vremena da otplovi do jedriliceLennyja Brooksteina, popne se onamo i ubijega.

– Spomenuli ste da je još netko želio tovidjeti. Drugi policajac?

– Tako je. Mislim da je rekao da je iz FBI-a, ali više se doimao kao vojna osoba. Veomaotresit. Malo nepristojan, ako želite znati.Bio je ošišan kao vojnik, znate. Previšekratko.

641/788

– Ne sjećate se njegovog imena?Starija se žena namrštila. – William – na

koncu je rekla. – Mislim da je bio William ijoš nekako. Odmah je potražio istu stranicu.Dvanaesti lipnja. John Merrivale. Je li tajgospodin Merrivale u nekakvoj nevolji?

Još nije, pomislio je Mitch. Zatim se zap-itao: Tko je, dovraga, taj William?

Stražar je gledao blatom poprskan auto-mobil i njegovog vozača. Očekivao je oklopnovozilo, ili čak neku vrstu konvoja. Nesredovječnog muškarca u prljavom ob-iteljskom automobilu. Ovaj tip izgleda kaonjezin otac koji je dolazi pokupiti nakon štoje prespavala kod prijateljice.

Ustanova izvan Dillwyna u ruralnom dijeluVirginije pripadala je strogo povjerljivoj

OGA5-i. OGA je kratica za »Other Govern-ment Agency«, što obično znači CIA, madaustanova pruža privremeni »dom« različitim

642/788

ne-vojnim zatvorenicima koji se smatrajupreviše uznemirujućima ili opasnima da bi sevratili u obične kaznene ustanove. Neki suosumnjičeni za terorizam. Drugi za špijun-ažu. Nekoliko ih je klasificirano kao»politički osjetljivi«. Ali nitko od onih koji suzatvoreni u Dillwynu nije »osjetljiviji« od os-obe koju je ovaj čovjek došao posjetiti.Zatvorenicu će prebaciti u FBI-evu ćeliju uFairfaxu. Običnim automobilom, očito.

– Dokumente, molim.Čovjek sive kose pružio mu je svoje doku-

mente. Nekoliko je trenutaka vladala napetatišina dok ih je stražar prelistavao. No sve jebilo u redu, kao što je znao da će biti.

– Dobro, prođite. Očekuju vas.

Grace je stajala u sredini svoje ćelijeveličine dva za dva i pol metra. Stojeći uraskoraku, ispružila je ruke, fokusirajući se

643/788

na disanje dok je zauzimala položaj ratnika2.

Već se gotovo dva tjedna nalazi u Dill-wynu, dvadeset dva sata dnevno zaključana ugotovo praznoj kutiji bez prozora. Nije imalas kim razgovarati, bez ikakve ljudske interak-cije, joga je bila njezin spas. Satima je zauzi-mala niz različitih položaja, dajući energijusvojem tijelu, fokusirajući svoj um i disanje,boreći se protiv očaja.

Živa sam. Jaka sam. Neću zauvijek ostatiovdje.

No hoće li? Sati, dani i noći već su sestopili u jedno dugo, neprekinuto razdobljeničega. Svjetlo u Graceinoj ćeliji stalno jenamješteno tako da bude prigušeno. Obrokejoj svakih šest sati guraju kroz prorez spločom na vratima, ali ni po čemu nije moglarazlikovati doručak od ručka ili ručak odvečere.

644/788

Pokušavaju me slomiti. Izludjeti me kakobi me mogli zatvoriti u psihijatrijsku ustan-ovu i baciti ključ.

Nije djelovalo. Zasad. Između satibavljenja jogom, Grace bi se ispružila naležaju, zatvorila oči i pokušala zamislitiLennyjevo lice. Na kraju krajeva, on je razlogiz kojeg živi, razlog iz kojeg se i dalje bori. UBedford Hillsu, i kasnije dok je bila u bijegu,s lakoćom je u sjećanje dozvala njegoveljubazne, voljene crte lica kad god je tohtjela. Grace je govorila Lennyju onako kakose drugi ljudi mole Bogu. Njegova joj jenazočnost bila velika utjeha. Ali ovdje, uovom groznom, zatupljujućem mjestu, uzru-jano je shvatila da njegovo lice blijedi. Od-jednom se više nije mogla sjetiti točnogzvuka njegovoga glasa, ili izraza u njegovimočima kad bi vodio ljubav s njom. Polako jenestajao. Grace se nije mogla osloboditi

645/788

osjećaja da će, kad on posve nestane, injezino mentalno zdravlje nestati s njim.

Ironija je u tome što lice koje je jasnomogla zamisliti pripada Mitchu Connorsu.Prije nekoliko noći, prvi put nakon mnogomjeseci, imala je erotski san, a u njemu jeMitch imao glavnu ulogu. Probudila se os-jećajući se posramljeno, čak ju je mučio os-jećaj krivnje, ali se uspjela toga osloboditi.Ne možeš djelovati na ono što osjećaš dokspavaš. Osim toga, to barem dokazuje dasam živa. Još uvijek sam žena, još sam ljud-sko biće.

Vrata ćelije su se otvorila. Grace setrgnula. Nije vrijeme za njezinu dnevnutjelovježbu. Stražar je osorno rekao: – Pođitesa mnom. Sele vas.

To su bile prve riječi koje joj je netko upu-tio u više od tjedan dana. Potrajalo je trenu-tak dok je Grace progovorila.

– Kamo?

646/788

Stražar nije odgovorio. Samo joj je staviolisičine na zapešća. Grace ga je nijemoslijedila kroz dugi labirint hodnika, nastojećiobuzdati svoje ushićenje.

To je to. Izlazim odavde. Znala sam da mene mogu zauvijek držati ovdje.

Pitala se je li Mitch Connors imao nešto snjezinim puštanjem odavde, a zanimalo ju jei kamo je vode. Gdje god to bilo. Ne može bitigore od ovog mjesta. Stražar je utipkao šifruod sedam znamenki za teška metalna vrata.Otvorila su se. Grace ga je slijedila van, udvorište.

– Zdravo još jednom, Grace. – Gavin Wil-liams se smiješio. – Pred nama je dugoputovanje. Hoćemo li krenuti?

Seoske su ceste bile neravne i izlokane.Svako je poskakivanje i trzaj poput britvesjekao Graceine napete živce. Williams jeluđak. Sjetila se njihovih posljednjih dvaju

647/788

susreta – jednom u mrtvačnici, kad ju jezgrabio kao životinju – i jednom u ambulantiu Bedfordu. Drugi je put Grace bila sigurnada joj kani nauditi. Zvjerska mržnja unjegovim očima... nikad je neće zaboraviti.Naravno, tada je bila pod utjecajem jakihsedativa.

– Kamo me vodite?Gavin Williams nije micao pogled s ceste,

već je samo podigao desnu ruku s volana isnažno udario Grace po obrazu.

– Nemoj govoriti ako ti ne kažem dasmiješ.

Nijema od šoka, Grace je slobodnu rukupodigla do bolnog obraza. Desnu joj je rukulisičinama pričvrstio za suvozačeva vrata.Lisičine su joj bolno strugale po zapešću.Sjedila je što je mirnije mogla, nastojeći se nemicati. Gavin Williams je počeo govoriti,mrmljajući sebi u bradu poput narkomana.

648/788

– Mislio sam da će u FBI-u biti drukčije.Ali naravno, nije. Rak je svugdje: neznanje,glupost. Zato je Gospod poslao mene. Bla-goslovio me darovima inteligencije imudrosti. Dao mi je hrabrosti da djelujem.

Grace je osjećala kako joj se ubrzavajusrčani otkucaji. Moram pobjeći odavde.Otkako su otišli iz Dillwyna, činilo se da sevoze sve dublje i dublje u divljinu. Mračankrajolik. S obje strane neasfaltirane cestenalazile su se guste šikare rujevine, te samopovremeno poneki orah. Mrak se stezao okonjih.

– Jasno da mu je Bain vjerovao. Svi su muvjerovali. Pametniji je od Baina. Bio jepametniji i od Brooksteina. Ali nije pametnijiod mene.

Moram ga nečim zaokupiti. Pobrinuti seda govori sve dok ne smislim kako ću seizvući.

649/788

– Tko nije pametniji od vas? – Grace sepripremila za još jednu pljusku, no činilo seda Williams ovaj put želi govoriti.

– Merrivale, naravno – prezirno seobrecnuo. – Pokušao me poniziti. U Ženevi.Bio je ondje ranije, s Lennyjem. Naveo jeBaina da me izbaci iz radne skupine. Ali mojposao još nije bio završen. Otkrio samnjegovu tajnu. – Williams se smiješio. Ludiloje gorjelo u njegovim očima.

– Koja je njegova tajna?Gavin Williams se nasmijao. – On je ubio

tvojeg muža, draga moja. Zar to nisi znala?

Grace je sjedila u tišini. Williams je nasta-vio govoriti.

– John je odletio u Boston na dan oluje.Ali jasno, policija je bila previše lijena da biprovjerila podatke Cape Aira. Ja sam tomorao učiniti. Čim je sletio, Merrivale seokrenuo i sljedećim avionom stigao natrag.

650/788

Helikopterom je odletio do Lennyjevejedrilice. To je bilo rano, znaš, prije nego sevrijeme pogoršalo. Popili su nekoliko pića –tvoj je muž bio drogiran, naravno – i tada jedragi John obavio svoje. Usput rečeno,Lennyju je odrubljena glava. I to ne osobitovješto. Merrivale ga je zacijelo napao kao dasiječe stablo, udarajući sjekirom. Je li ti tvojmomak istražitelj to rekao? – Rugao joj se,uživajući u njezinom užasu kao mačka kojase poigrava mišem prije nego ga ubije.

Grace se vrtjelo u glavi.– John je uzeo novac, skrenuvši sva ona

sredstva iz Quoruma. Nakon što se riješiotvojeg starog, maknuo je tebe s puta – to jebio lakši dio – a zatim se sprijateljio s onimumišljenim Harryjem Bainom

koji nema nimalo mozga. – Gavin jeoponašao Bainov opori bariton: – ‘John jenaša ključna prednost u ovoj istrazi. Morašse prestati sukobljavati s njim, Gavine.’

651/788

Budala! Istina mu je cijelo vrijeme bila prednosom. Smrdljiva, kao i truplo tvojeg muža.Ali Harry to nije vidio.

Grace je pokušavala shvatiti sve što joj jeGavin Williams upravo rekao. Čovjek je očitoporemećen. A ipak je duboko u sebi znala dagovori istinu o Johnu. Doista je provjerio tepodatke o letovima. John je ukrao novac,John je ubio Lennyja, John je namjestionjezino suđenje i sabotirao istragu. Njezinisu instinkti od početka bili u pravu. Zašto imnije vjerovala?

Dobro je to da je razumno očekivati daWilliams, ako zna istinu o Johnu, takođerzna da je ona nedužna. Da ona i Lenny nikadništa nisu ukrali. Zna da su oni žrtve. On menije oteo. On me spašava!

Otvorila je usta kako bi mu zahvalila, alinikad nije dobila priliku.

652/788

Gavin Williams se nagnuo prema njoj itako je snažno udario šakom da je izgubilasvijest.

Bila je mokra. Posve mokra. Gavin Willi-ams joj je lijevao ledeno hladnu vodu poglavi. Još se nalazila u automobilu. Klimat-izacijski je uređaj radio punom snagom.Grace je drhtala od hladnoće.

Williams je gurnuo njezino sjedalo sasvimunatrag, a zatim se popeo na nju. Grace jevrištala i otimala se, čekajući neizbježno, aliWilliams ju nije pokušao silovati. Umjestotoga, podlakticom joj je pritisnuo noge takoda se nije mogla micati, zatvorio je oči imonotonim glasom počeo izgovarati neštošto je zvučalo kao neki bizarni oblik liturgije.

– Pokvareni će škripati zubima i rastopitise... žudnja pokvarenih će nestati... čak i utmini, svjetlost sviće za pravednike... Gos-pode, izbavi me od zla...

653/788

– Ja sam nedužna – preklinjala je Grace. –Znate da jesam.

– Kriva si! – obrecne se Gavin, a lice mu segroteskno iskrivilo od mržnje i ludila. – Svivi – ti, tvoj odvratni muž, Merrivale. Svi steisti, vi bogati paraziti, vi bankari, smatrate setoliko boljima od nas ostalih. Boljima odmene. Vi ste gamad. Pokvarena, bolesna ga-mad. Ali ne očajavaj. Ja sam poslan da tepročistim. – Ispružio je ruku preko vozačevasjedala i uzeo drugu bocu vode, ispraznivši jenad Graceinom glavom.

– Krstim te vodom skrušenosti. –Tekućina je bila ledena. Grace je zatvorila očii hvatala dah. Kad je otvorila oči, vidjela je daWilliams otvara plastičnu posudu benzina.Polako je počeo polijevati Graceinu odjeću ikosu. – Ali tu je i drugo krštenje. Krštenjevatrom. Vile za izdvajanje lošega nalaze se uruci Gospoda. On će očistiti blato i spremitižito u sušu. – Gavinov je glas postajao

654/788

glasniji, uzbuđeniji. Sišao je s Grace, širomotvorivši suvozačeva vrata i maknuvši se nasigurno. Graceina je ruka još uvijek bilalisičinama učvršćena za vrata. Kad su se ot-vorila, zaurlala je od bolova, osjećajući kakojoj se rame iščašilo. Williams je i dalje mono-tono govorio. – Spalit će pljevu neugasivom

vatrom. – Posegnuo je u džep i izvadiokutiju šibica.

Grace nije razmišljala. Instinktivno se ba-cila naprijed i nogom udarila Williamsa uprepone. Zaurlao je od bola i ispustio šibice.

– Kučko! – Jurnuo je na nju poputpomahnitalog bika, bacivši se natrag u auto-mobil, grabeći njezino lice, noktima ostavl-jajući duboke, krvave tragove na njezinojkoži. Grace mu je zarila zube u podlakticu.Gavin je uzviknuo i na trenutak je pustio, alije njegov bijes bio jači od bolova. Moram jeuništiti. Moram Ameriku osloboditi

655/788

pokvarenih, odsjeći kanceroznu pošastpohlepe prije nego nas sve proguta.

– Pokaj se! – Njegove su šake zgrabileGraceine obraze poput škripa. Pokušavao jojje palčeve gurnuti u oči. Grace je osjećalakako joj se glava puni krvlju. Bol u njezinuramenu bila je tako strahovita da se čudilakako nije izgubila svijest. – Pokaj se, grešnaEvina kćeri!

– Ti se pokaj, šupčino!Upotrijebivši svu snagu koja joj je preo-

stala, Grace je slobodnom rukom naglo udar-ila po stražnjoj strani Williamsova vrata, ukarate stilu. Čula je zvuk pucanja, kao kad seprelomi grančica. Williamsove su rukepostale mlitave, robot igračka čije su se ba-terije upravo potrošile. Kad je kliznuo na podautomobila, glava mu je visjela s trupa podapsurdnim kutom, poput cvijeta na krajuslomljene stabljike. Oči su mu još bile

656/788

otvorene, zamrznute za vječnost s izrazomsilnog iznenađenja, ne mržnje.

Grace je slobodnom rukom uhvatila revernjegove jakne i povukla mrtvo tijelo premasebi. Išlo je polako, ali je na koncu biodovoljno blizu da Grace posegne u džepnjegove jakne. Unutra su, svjetlucajući poputgrumena zlata u potoku, bili ključevi njezinihlisičina.

S lakoćom se oslobodila lisičina, no bila jeprava agonija pomicati ruku. Grace je vris-nula kad je teturajući izišla iz automobila,suze bola tekle su joj niz obraze, miješajućise s krvlju iz ogrebotina od Williamsovihnoktiju. Dok se bavila gimnastikom, vidjelaje kako se djevojkama znalo iščašiti rame iznala je što treba učiniti. Dok je nemoćnosjedila u blatu, leđima naslonjena na auto-mobil, stisnula je zube.

Jedan. Dva... tri.

657/788

Bol je bila neopisiva. Ali slatko je olakšanjeodmah uslijedilo. Grace je uživala u tome.Nasmijala se dubokim, iskrenim smijehomonih koji preživljavaju. Kad joj se vratilasnaga, prišla je Williamsovu tijelu, uzelanjegov novčanik i sve drugo što je imalo nekuvrijednost. Zatim je ustala, kresnula šibicomi bacila je u automobil. Gledala je kako pla-men guta tijelo Gavina Williamsa i stajalaondje, grijući se na toplini vatre. Bio je todobar osjećaj.

Živa je.Slobodna je.Ali njezin posao nije dovršen.

658/788

32.

Caroline Merrivale sjela je za svoj toaletnistolić, odmaknula kosu s lica i na lice nan-ijela hidratantnu Crème de la Mer. U dobi odčetrdeset godina još uvijek ima kožu upolamlađe žene, a to je čini veoma zadovoljnom.Caroline nikad nije bila klasična ljepotica, nekao sve Grace Brookstein ovoga svijeta. Noima stila i osobnosti, dobro se odijeva i znavoditi računa o sebi.

Pitala se što će s ostatkom dana. John jerano otišao na aerodrom. Harry Bain ga šalječak na Mustique u potrazi za još jednimdjelićem divovske Quorumove slagalice. Aline prije nego ga je Caroline primorala naseks s njome, fotografirajući ga u nizu pon-ižavajućih i slikovitih poza. Dominiranje nad

Johnom uvijek je zadovoljstvo, ali danas jeuživala više nego inače. Caroline je tijekomproteklih tjedana opazila promjenu kod svo-jeg patetičnog mlakonje od muža – sve većesamopouzdanje koje je u njoj izazivalo nela-godu. Praktički je poskakivao dok je ujutroizlazio iz kuće, uzbuđen što ide na posao. Čakjoj je počeo pričati o nekim sitnicama svojegadana – kao da nju to zanima! – »Harry Bainkaže to i to«, ili »agencija je ushićena mojimradom na tome i tome.«

Caroline je namjerno čekala današnje jutroda Johna nauči lekciju. Danima priča samo otom putovanju na Mustique, a ona je željelada mu što temeljitije pokvari veselje. Kad sevrati kući, jasno će mu reći: dovoljno je dugobio neplaćeni lakaj FBI-a. Vrijeme je da sevrati pravom poslu, osnuje vlastiti fond ipočne donositi više novca. Imanje BillyjaJoela u East Hamptonu ponuđeno je na

660/788

prodaju nakon njegovog trećeg razvoda.Caroline je odavno bacila oko na tu kuću.

– Gospođo Caroline? – Cecilia, domaćicabračnog para Merrivale, nervozno je poku-cala na vrata svoje poslodavke. – Dolje jeneki gospodin koji vas želi vidjeti.

Caroline se okrenula i bijesno je pogledala.Naga od struka nagore, s debelim slojemkreme na licu, izgledala je poput maorskogratnika, ali bez tetovaža. – Izgledam li kao dasam spremna primati goste? – izderala se.

Cecilia je pokušala skrenuti pogled s bra-davica svoje gazdarice, velikih, tamnih i odv-ratnih, poput dviju trulih gljiva. – Tražio jegospodina Johna. Iz policije je. Rekao je daće čekati.

U međuvremenu, Mitch je u prizemljupromatrao raskošni dnevni boravak Merriva-leovih. Najupadljiviji predmet zacijelo je uraiz doba Louisa XV od čistog zlata na policiiznad kamina. Vulgarna je i ružna, ali

661/788

sigurno vrijedi cijelo bogatstvo. No sve uprostoriji ukazuje na golem novac: teškedraperije od brušene svile, antikni francuskinamještaj, perzijski sagovi, vaze Ming. Ovoim je ostalo nakon što ih je Quorumovamućka upropastila? Koliko su imali ranije?

Sada to ionako nije važno. Naoružan svje-dočenjem Hanne Coffin i kopijom aerodrom-skih podataka, kao i Buccolinim dokazima oprljavoj igri kad je riječ o Lennyju, Mitch imadovoljno da privede Johna Merrivalea.Jasno, priznanje bi zapečatilo slučaj. Pret-vorilo bi ga od solidne optužbe na temelju in-dicija u zajamčenu osudu. Mitch je zamislioizraz Dubrayeva lica kad mu to bude rekao.Ponizno ispričavanje. Njegov pobjedničkipovratak na posao i promoviranje u zvanjekapetana. Još će bolje biti vidjeti Graceinsmiješak. Kako će je sretnom učiniti on,Mitch Connors, i koliko će mu biti zahvalna.O, Mitch, nevjerojatan si. Kako ću ti se ikad

662/788

moći zahvaliti? Naći će joj odvjetnika. Uložitće žalbu na svoju presudu i...

– Bolje da ovo bude važno.U blještavom sivom kimonu, kratke crne

kose zalizane unatrag i bez šminke na licu,Caroline Merrivale izgledala je još okrutnijenego inače. Podsjećala je Mitcha na zatvor-sku nadstojnicu. Anna Wintour susrećeCruellu de Vil.

– Ne sviđa mi se primati nepozvane gosteu osam i trideset ujutro.

– Moram razgovarati s vašim mužem.Hitno.

– Nije ovdje. Je li to sve?Kriste, puna je prezira. Mitch se ukočio. –

Ne, to nije sve. Moram znati gdje je on. Kaošto sam rekao, hitno je.

Caroline Merrivale zijevne. – Nemam po-jma gdje je. Gretchen, Johnova tajnica, vodinjegov dnevnik. Mislim da će doći ovamo

663/788

oko deset. Ili jedanaest? Sad, ako biste meispričali.

– Napravite još jedan korak i uhitit ću vas.– Mitch je ustao i uhvatio Caroline za za-pešće. Naglo se okrenula i nasmijala.

– Uhititi me? Zbog čega? Pustite me,glupane.

– Ne dok mi ne kažete gdje je vaš muž.Caroline se pokušala osloboditi, ali je

Mitch pojačao stisak. Kad je to učinio, opazioje kako je prkosno isturila bradu, a zjenice sujoj se raširile. Pomislio je: Ovo je uzbuđuje.Voli igre moći. Premda mu se fizički gadila,prisilio se da je privuče bliže, spustivši glasdo šapta.

– Nemojte me tjerati da vas ozlijedim.Pružit ću vam još jednu priliku. Gdje. Je.John.

Caroline je lascivnim pogledom odmjerilaMitchovo krupno, muževno tijelo. Ovo je

664/788

muškarac kojeg bi mogla poštovati.Muškarac kojem se isplati popustiti.

– Otišao je na aerodrom Newark. –Uzbuđeno je disala. – Putuje na Mustique.

Mitch je vozio poput luđaka. Zaustavio seispred terminala i iskočio iz automobila, os-tavivši motor upaljen. Netko je viknuo zanjim.

– Hej! HEJ! Ne možete ovdje ostavitiautomobil, čovječe.

Ignorirajući ga, Mitch je nastavio trčati inije se zaustavio sve dok nije stigao do pultakompanije Delta.

– Let 64 za St. Luciju – zadihano je rekao.– Žao mi je, gospodine. Ukrcavanje je

završeno.– Pa, ponovno otvorite avion. – Mitch je

preko pulta gurnuo svoju policijsku značku.– Idem po nadzornicu.

665/788

Starija žena s debelim naočalama u crnomokviru izišla je iz stražnjeg ureda. – Kakovam mogu pomoći?

– Na letu 64 je putnik po imenu J. Mer-rivale. Moram razgovarati s njim. Mora seiskrcati iz aviona.

– Žao mi je, gospodine. Let 64 je uzletio.Prije dvije minute.

Mitch je zastenjao i rukama pokrio glavu.– Međutim, možemo pogledati. Kako ste

rekli da se putnik zove?– Merrivale. John.Žena je nešto utipkala u kompjutor. – Ako

je potrebno, možemo obavijestiti posaduzrakoplova i osoblje na tlu. Mogu ga zadržatidok – Zastala je.

– Što? – upita Mitch.– Jeste li si sigurni da je riječ o tom letu?

Na popisu putnika nema J. Merrivalea. –Okrenula je monitor tako da Mitch može isam vidjeti.

666/788

Imao je neugodan osjećaj po tom pitanju.

- Kako to mislite, mrtav?Direktor FBI-a izgubio je živce. – Što ti to

znači ‘kako mislim’ mrtav je! Koji dio riječi»mrtav« ne razumiješ, Harry?

Harry Bain je odmaknuo slušalicu od uha ičekao da Ashton Kutcher iskoči iza vrata.Netko ga snima skrivenom kamerom.Sigurno.

– Ali, gospodine, Gavin Williams je nadopustu. Već više od mjesec dana.

– Da, pa, ljudima u Dillwynu nije takorekao. Rekao je da si ga ti osobno ovlastio daGrace Brookstein prebaci u našu ustanovu uFairfaxu. Faksirali su mi dokumente, Harry.Upravo gledam tvoj potpis.

– To je šašavo! Nikad ga nisam ni za štoovlastio. Williams je bio opsjednut s GraceBrookstein. Imao je nešto čudno, osobno

667/788

protiv nje. Zato smo ga maknuli iz radneskupine.

– Isuse Kriste! – urlao je direktor. – Imašli ti uopće pojma kakva je ovo smrdljivazbrka?

Harry Bain je imao određenog pojma.Osoblje u OGA-inu zatvoru sinoć je predaloGrace Brookstein Gavinu Williamsu. Njih sudvoje posljednji put viđeni kako se voze izDillwyna oko pet poslijepodne. Jutros u pet uzabačenom ruralnom dijelu Virginijepronađeni su spaljeni ostaci Williamsovaautomobila i u njemu Gavinovi ostaci. Ilikako je Harryjev šef rekao, »njegovi pečeniostaci«. Grace Brookstein je nestala.

– Što se događa s potragom? Mogu li mojiljudi nekako pomoći?

– Sve smo pokrenuli. Helikopteri su uzraku, psi tragači na terenu, što god ti padnena pamet. Mislio sam reći »neće dalekodospjeti«, ali nakon prošlog puta...

668/788

– Znači, mediji još ne znaju?– Nitko ne zna. I tako će ostati. Nitko nije

znao ni da je ona u Dillwynu, hvala Bogu.Harry Bain je pomislio: Osim Gavina Wil-

liamsa. Koliko će vremena trebati da uporniizvjestitelj otkrije istinu? Dovoljno dugo dapronađu Grace? To ga je

podsjetilo na poznate riječi ledi Bracknellu djelu Važno je zvati se Ernest. IzgubitiGrace Brookstein jednom može se smatratipehom. Izgubiti je dvaput, izgleda kaonemar.

Spustio je slušalicu, pitajući se u kojim biokolnostima bilo moguće spasiti svojukarijeru. Tražio je aspirin u ladici pisaćegstola kad je neuredni plavokosi muškaraculetio u njegov ured. Harry je posegnuo zapištoljem.

– Polako. – Mitch podigne ruke u zrak. –Na istoj smo strani, sjećate se?

669/788

Harry Bain se nije sjećao. NYPD je samopodmetao klipove pod noge njegovih ljudi oddana kad je Grace pobjegla. Čak i nakon štosu je uhvatili, Mitch Connors je učinio sve štoje mogao kako bi im onemogućio pristup.

– Što želite, Connors?Mitch je odmah prešao na stvar. – John

Merrivale se jutros nije ukrcao u avion za St.Luciju.

– Kako znate?– Bio sam na aerodromu. Provjerio sam

popise putnika. U posljednje vrijeme to čestočinim.

Harry Bain slegne ramenima. – Pa,propustio je let.

– Ne. Ne razumijete. Nikad se nije ninamjeravao ukrcati u taj avion. Ne ide naMustique.

– Zašto to mislite?– Jer vjerujem da je Merrivale napustio

zemlju kako ga ne bi optužili za umorstvo.

670/788

– Umorstvo? – Ovaj je razgovor počeopostajati nestvaran. – Čije umorstvo?

– Leonarda Brooksteina.Harry Bain se nasmijao, a zatim se prestao

smijati. Connors se nije šalio.– Vjerujem da je John Merrivale odgovor-

an za krađu milijardi dolara iz Quorumovainvesticijskog fonda. Vjerujem da cijelovrijeme zna gdje je taj novac skriven. Vjer-ujem da je sad pošao po njega.

Harry je čuo glasine da je bivši uspješnimomak NYPD-a prolupao. Ima devedesetposto izgleda da je čovjek luđak.

To znači da postoji deset posto izgleda daje na tragu nečemu.

Harry Bain pokaže stolicu nasuprot sebi. –Sjednite. Imate petnaest minuta. Uvjeriteme.

***

671/788

Mitch je brzo govorio. Počeo je s informa-cijama što ih je Davey Buccola prikupio i is-pričao Harryju Bainu sve što je znao oonome što se moglo dogoditi onoga dana kadje nestala jedrilica Lennyja Brooksteina. Go-vorio je o dokazima nasilja nad tijelom; oLennyjevoj ljubavnoj vezi sa šogoricom; onjegovim napetim odnosima sa svimtakozvanim prijateljima, te njihovim različi-tim motivima iz kojih su mu željeli smrt. Go-vorio je o dugovima Andrewa Prestona injegovoj opsesivnoj ljubavi prema ženi kojaga je varala, o ljubavnoj vezi Jacka Warnera sprostitutkom, o pokušajima Connie Gray daucjenjuje Lennyja. Na koncu je govorio oJohnu Merrivaleu: Graceine sumnje da jeJohn namjerno sabotirao njezino suđenje;laži što ih je John ispričao policiji; njegovlažni alibi; ljubavna veza s Marijom Prestonza koju je tvrdio da je jedva poznaje.

672/788

Prošlo je petnaest minuta, pa dvadeset,zatim trideset. Harry Bain je slušao i ništanije rekao. Kad je Mitch završio, postavio jesamo jedno pitanje.

– Koliko o svemu tome zna GraceBrookstein?

– Do ovog dijela o Merrivaleu, zna sve –reče Mitch. – Shvatio sam cijelu priču tektijekom posljednjih četrdeset osam sati.

Ispričao je Harryju Bainu kako je Gracenadmudrila njega i njegove ljude na TimesSquareu, o tome kako je ponizila Buccolu na-kon što ju je izdao, o silovanju i pobačaju, teo njezinoj odlučnosti da pod svaku cijenuspere ljagu s imena svojeg muža. – Reći ćuvam nešto o Grace Brookstein. Pametna je.Hrabra je. I vraški je domišljata.

– Zvuči kao da joj se divite – primijetiBain.

– Divim joj se.– Sviđa vam se?

673/788

– Da, sviđa mi se. – Mitch se nasmiješio.Sviđa mi se previše da bi to bilo dobro zamene. – Prava Grace, a ne čudovište kakvomje prikazuju na televiziji. No trenutno mi jedrago da je negdje pod ključem. Tako jesigurnija.

Činilo se da je Harryju Bainu neugodno.Mitch Connors je mnogo riskirao dolaskomovamo, u suparničku agenciju, organizacijukoja teoretski podržava Johna Merrivalea, ipolaganjem svojih karata na stol. S drugestrane, on je nediscipliniran. Već je prekršiosva moguća pravila kako bi se dokopao svihtih informacija. Suspendirali su ga na poslu.Mogu li si doista priuštiti da sad vjerujemtakvom čovjeku?

Bain je donio odluku. – Postoji nešto štobiste trebali znati.

Mitch ga je slušao otvorenih usta. Je limoguće? Grace je pobjegla? Ubila ječovjeka? Najprije je pomislio na opasnost u

674/788

kojoj se nalazi. Ako je ti helikopteri pronađu,najprije će pucati, a onda postavljati pitanja.Sve u slučaju Grace Brookstein bilo jezataškavanje, pa zašto ne bi zataškali injezinu smrt? Mitch je već mogao zamislitinovinske naslove. Grace se poskliznula podtušem. Podlegla je rijetkom virusu. Tko biznao? Koga bi bilo briga?

– Mrtav čovjek, onaj koji je krivotvorio vašpotpis na dokumentima. Kako ste rekli da sezvao?

– Williams. Gavin Williams.U Mitchovoj su se glavi oglasila alarmna

zvona. Nantucket. Žena na aerodromu. Willi-am, tako je rekao da se zove... ošišan na vo-jnički način... otvorio je istu stranicu, dvan-aesti lipnja, John Merrivale...

– Kakvu je kosu imao?Bain se zbunio.– Gavin Williams. Njegova kosa. Je li bila

duga, tamna, svijetla, je li bio ćelav?

675/788

– Imao je sivu kosu. Uvijek veoma kratkoošišan. Kakve to veze ima s bilo čime,dovraga?

Mitch je skočio na noge. – Znao je. Znao jeza Johna Merrivalea! On je taj koji jepostavljao pitanja na Nantucketu, samo danili dva prije mene. Gavin Williams je znao daje John doletio natrag na otok, da je lagao osvojem alibiju. Sigurno je sumnjao da jeimao svoje prste u Lennyjevoj smrti.

Bain je čekao da posve shvati važnost toga.– Mislite li da je to rekao Grace?– Nemam pojma – reče Mitch. – Vi ste ga

poznavali. No ako jest, a vaši je helikopterine pronađu, barem znamo kamo je krenula.

– Znamo?– Svakako. Pronađite Johna Merrivalea i

naći ćete Grace Brookstein. Krenula ga jeubiti.

676/788

33.

John Merrivale nije volio letjeti. Spustio jezaslon na prozoru i nastojao se koncentriratina raskošnu unutrašnjost mlažnjaka, a ne načinjenicu da se nalazi devet tisuća kilometaraiznad Atlantika u metalnoj kutiji s krilima.

Promatrajući mekane kožne kauče,kašmirom presvučene jastuke i izrezbarenistol od orahovine na kojem su se nalaziledvije visoke kristalne čaše i fina srebrnaposuda kavijara, pomislio je: Ovo je po-traćeno na mene. Možda je to najveća ironijau svemu ovome. Johna Merrivalea nije brigaza novac. Nikad ga nije bilo briga. JohnaMerrivalea stvari ne zanimaju. Zapravo,dosadne su mu. Po mjeri krojena odijela,sportski automobili, privatni zrakoplovi,

jahte, velika zdanja. Žene su te koje žude zasvim tim, vanjskim pokazateljima bogatstva,statusnim simbolima. Kad je riječ o Caroline,onda su to nekretnine. Maria je više bila kaosvraka, prodala bi se za dragulje, slinila jenad svime što je svjetlucalo.

Jadna Maria. Njezino ubojstvo nikad nijebilo dio plana. Ali dovela ga je u nemogućusituaciju. Prijetnjom da će Andrewu reći zanjihovu ljubavnu vezu, sve je dovela uopasnost.

Delikatna ravnoteža uzajamne ovisnostiizmeđu Johna i Andrewa već ih je dvije

godine obojicu štitila. Ako je Lenny bioQuorumova glava, mozak i živčani centarfonda, Andrew i John su bili njegova lijeva idesna ruka. John je donosio novac. Andrewga je isplaćivao investitorima. Da bi se finan-cijska policija, a kasnije i FBI, držali umraku, samo su trebali pokrivati jedandrugoga.

678/788

Naravno, veličina njihovih pojedinačnihzločina uvelike se razlikuje. Ja sam poputvodenog konja koji je na klackalici s mra-vom. Andrewove krađe – šesto tisuća dolaraovdje, milijun ondje – bile su sitnica. Što setiče njegovog muljanja s financijskim iz-vacima, namještanja računa fonda da biizgledali profitabilniji no što su doista bili...svaki investicijski fond na Wall Streetu toradi. U usporedbi s onim što je John učinio,»zločini« Andrewa Prestona bili su smiješnonevažni.

Istina je da je Andrew u bilo kojem tren-utku mogao poći Harryju Bainu i ispričatimu sve o njima dvojici u zamjenu za na-godbu. John Merrivale je to itekako dobroznao. Ljepota je bila u tome da Andrew tonije znao. Očajnički želeći priuštiti Mariji sveone drangulije, i zadržati je u svojem kre-vetu, strah od razotkrivanja naveo ga je dadrži jezik za zubima. Siroti je čovjek čak bio

679/788

zahvalan Johnu jer ga je štitio pred Bainom.»Ne znam kako bih ti zahvalio, Johne«, pon-izno je govorio, a John bi velikodušno odgov-arao: »Nije to n-ništa, Andrew. Kakve koristiod otvaranja starih rana?«

Zapravo je bilo patetično. Andrew Prestonnije imao pojma koliko karata drži. Baš kaošto nije imao pojma što se zbiva izmeđunjegove žene, drolje koja voli dramatiziranje,i njegovog prijatelja Johna Merrivalea.Andrewovo je neznanje spašavalo Johna. Svedok Maria nije zaprijetila da će to uništiti.

»Reći ću Andrewu za nas. Napokonmožemo biti zajedno, dragi. Bude li stvaraoproblema, reći ću mu da ću poći na policiju iprijaviti ga. Godinama je potkradao Quor-um, znaš.«

To je bila velika šteta. Nakon tako mnogogodina ponižavanja i pakla s Caroline, Mariaje bila Johnov pojas za spašavanje. S njom seopet osjećao kao pravi muškarac koji dobro

680/788

seksualno funkcionira. Više od toga, uz njuse osjećao poželjnim. Moćnim. Da je baremdržala zatvorena usta i raširene noge, nikadne bi morao poduzeti tako drastične mjere.Ali nije mu ostavila mogućnost izbora. Čimbi Andrew saznao da ga je John izdao, sve biispričao FBI-u. Ako bi ostao bez Marije, ne biimao što izgubiti.

Glupa žena. Zar je doista mislila da je že-lim oženiti? Da nas dvoje zajednopobjegnemo?

John Merrivale će za nekoliko sati sletjetiu raj, ponovno će se sjediniti s ljubavlju svo-jeg života. Ali to nije Maria Preston.

Nije namjeravao tako ubrzati situaciju nakraju. Prvobitni je plan bio čekati dok nesplasne zanimanje javnosti za Quorum, atada tiho nestati. No događaji su preuzelikontrolu. Najprije je došlo do Graceinabijega i njezinog ponovnog uhićenja, a to jeopet dovelo Quorum na naslovnice. Zatim je

681/788

situacija s Marijom izmaknula kontroli. Johnnije bio spreman na burno zanimanje medijaza njezino umorstvo. Njuškanje novinara okonjega činilo ga je nervoznim, a kad seAndrew ubio, postalo je još gore. Očekivano,Marijina je smrt uništila sirotog Andrewa.Tako je prolupao od tuge da je, čini se, sebeokrivljavao za ono što se dogodilo, jer ju nijezaštitio. Prije ili kasnije netko će – moždaneki previše pametni klinac u FBI-u, ili up-orni novinar – početi zbrajati dva i dva. Onajpsihopat Gavin Williams već se opasno prib-ližio otkrivanju istine. Ta je prijetnja neutral-izirana, ali bit će drugih. Vrijeme je zanestanak.

John je malenom srebrnom žlicom staviokavijar na tanku palačinku i progutaozalogaj.

Odvratno.Samo jedan pravi luksuz postoji u životu:

sloboda. Kao dječak, John je bio zarobljenik

682/788

svoje ružnoće i ambicioznosti svojih roditeljakoja ga je gušila. Kao muškarac, bio jepodređen svojoj zloj, sadističkoj ženi. Sad će,prvi put u životu, John Merrivale okusitislobodu, a uz njega će biti njegova ljubav.

Zatvorio je oči, izgubljen u blaženstvuočekivanih užitaka.

683/788

34.

TRI TJEDNA KASNIJE

Grace se grčevito držala za ogradu ribarskebrodice, pitajući se je li fizički moguće pov-ratiti po sedmi put.

Valovi pred obalom Mombase, Kenija, bilisu golemi i zastrašujući. Iz daljine je svakiizgledao poput diva, iscerena usta kobre kojase podiže, razjapljenih čeljusti, spremna zanapad. Izbliza su jednostavno bili zidovivode, sivi, gnjevni i razarajući, nemilosrdnosu napadali klimavu drvenu koću. Grace seprvih nekoliko sati bojala da će umrijeti.Kasnije, kad je doista nastupila morska bo-lest, bojala se da možda neće umrijeti.

Iscrpljeno je ležala na jednostavnom dr-venom ležaju i pitala se što je ljudima kojiplove radi zabave.

Ocean se na koncu ipak smirio. Na palubije jako afričko sunce blještalo s tako plavogneba, bez ijednog oblačka, da ju je to pod-sjećalo na prizor iz crtanog filma. Grace jepromatrala tri mlada Kenijca kako spuštajumreže u vodu. U načinu na koji su radili biloje jednostavne ljepote, bez riječi su jedandrugome dodavali teške mreže, mišići su imse mreškali od napora ispod blistave crnekože. Kad su isplovili, Grace je željela dapožure. Svoje putovanje platila je osamtisuća šilinga, gotovo tisuću američkihdolara, pravo bogatstvo za ovakve ljude, te jeočekivala brzu plovidbu. Sada, da nije bilomučnine, gotovo bi uživala u putovanju.

Osjećala se kao da već cijelu vječnost bježi.Nakon što je Gavina Williamsa ostavila unjegovoj automobilskoj lomači, autostopom

685/788

je stigla do Portsmoutha u Virginiji. Svjesnada joj gotovina iz Williamsova novčanikaneće dugo trajati, riskirala je i Kareninu pri-jatelju poslala nekodirani e-mail, zamolivšiza nove zalihe, novac i lažne dokumente kojiće biti dovoljno dobri da prevare osoblje naobližnjem aerodromu Norfolk. Grace se tridana skrivala u motelu, moleći se da paketstigne i tjeskobno pregledavajući televizijskeprograme kako bi vidjela ima li vijesti onjezinu bijegu, ili o umorstvu Gavina Willi-amsa. Ništa nije objavljeno. Snage zakona ireda zacijelo su se nadale da će je naći prijenego ih još više osramoti. Pri kraju trećegadana počela je očajavati, bojeći se da je netkopresreo njezin e-mail, a tada ju je vlasnikmotela obavijestio da je stigla omotnicaFedEx-a. – Linda Reynolds. To ste vi, točno?

Grace je preplavila radost. Jednoga dana,kad sve ovo završi, vratit će dug Kareninu ta-janstvenom kontaktu, tom neznancu koji je

686/788

toliko riskirao da bi joj pomogao. Međutim,sad ima prečeg posla. Najprije je nazvalaMitcha Connorsa.

– Grace! Hvala Bogu da si živa. Je li teWilliams ozlijedio? Gdje si?

Grace se nasmiješila na zvuk njegovogaglasa.

– Žalim. Ne mogu ti reći. Ali dobro sam.– Slušaj, Grace, znam za Johna

Merrivalea.– Znači, istina je? John je ubio Lennyja?Mitch je uzdahnuo. – Tako izgleda, da.

Mislimo da on stoji i iza prijevare. Cijelo ovovrijeme obmanjivao je FBI. Ali, za Boga mi-loga, nemoj učiniti ništa glupo, u redu? Sadsvi znaju – FBI, CIA. John će dobiti ono štozaslužuje čim ga privedu.

– Čim ga privedu? Nestao je?U tišini koja je uslijedila Grace je čula kako

Mitch samog sebe kori. Zašto sam to rekao,

687/788

dovraga? – Grace, dušo, ja sam na tvojojstrani. Znaš to.

Grace je porumenjela. Lenny ju jeobičavao zvati »dušo«. Nije znala procijenitisviđa li joj se to čuti od Mitcha ili joj smeta.

– Ali moraš dopustiti da pravda obavi svo-je. Predaj se. Neka se FBI bavi Merrivaleom.Grace... Grace?

Nakon što je spustila slušalicu, Grace jedugo sjedila na krevetu u motelu irazmišljala.

Znači, John je sad u bijegu. Bjegunac. Kaoi ja.

Svi ga traže, tako je Mitch rekao. Ali nezato što je ubio Lennyja. Za to nikoga nijebriga. Traže ga jer misle da je uzeo novac.Glupi novac, FBI-u je samo to važno. Ne štoje pravo, a što krivo. Ne pravda. Amerika jezaboravila što znači pravda. Ako je ikaduopće znala.

688/788

Grace je zatvorila oči. Pokušala se stavitina mjesto Johna Merrivalea.

Kamo bih pošla? Dok me cijeli svijet traži.Gdje bih se sakrila?

Nekoliko minuta kasnije, Grace je otvorilaoči. Naravno.

Podigla je telefonsku slušalicu. – Molimvas, pošaljite taksi. Međunarodna zračnaluka Norfolk. A-ha. Čim ga uspijete dobiti.

Na ribarskoj brodici, slušajući tiho za-pljuskivanje valova dok joj je toplo afričkosunce ljubilo lice, Grace se opet osmjehnula,razmišljajući o svojem otkrivenju u prljavojmotelskoj sobi u Virginiji, te kako ju je todovelo ovamo, na pola puta oko svijeta. Ili jeotkrivenje možda pogrešna riječ? Sjećanje.Sjećanje joj je reklo kamo će John Merrivalepobjeći, sjećanje zahvaljujući kojemu je sig-urna gdje se on sad nalazi. Sjećanje je bilo

689/788

tako slatko da je Grace zatvorila oči i opetuživala u njemu...

To je bilo mjesec dana prije nego su se onai Lenny vjenčali. Bili su u Francuskoj, uočaravajućoj malenoj utvrdi što ju je Lennyunajmio u gradiću Ramatuelle na vrhu jed-nog brda, deset minuta vožnje od Saint-Tropeza.

Grace je uzdahnula. – Nikad ne želim otićiodavde. Čarobno je.

Večerali su u društvu Marie La Classe,Lennyjeve francuske agentice za nekretnine,te Johna i Caroline Merrivale.

– Ne čini ti se da je malo previše mirno? –rekla je Caroline. Od početka odmoranastojala ih je nagovoriti da se svi četveropresele u Le Byblos, ili još bolje, daLennyjeva jahta dođe sa Sardinije kako bimogli biti glavni usred svih manjih plovila uluci. Kakvog smisla ima dolaziti čak do Saint-

690/788

Tropeza i cijeli tjedan provesti na brdu udosadnom malenom selu za koje nitko nikadnije čuo?

– N-neki ljudi vole mir – plaho je rekaoJohn. Caroline mu je dobacila ubojit pogled.

– Osjećam se kao princeza u kuli – topilase Grace, ozareno se smiješeći Lennyju, a onse ozareno smiješio njoj. – Kao da sam senašla na najljepšem otoku i nitko ne može domene.

– Jesi li ikad bila na Madagaskaru?Svi su se okrenuli i pogledali Marie.– Sva francuska kultura, kombinirana s

prirodnom ljepotom Afrike, sažeta na jed-nom, netaknutom otoku. Odrasla sam ondje.

– Zvuči magično – rekla je Grace.– I jest. Oduševilo bi vas. Divlje životinje,

krajolici, pogled iz Fort Dauphina jedno je odsvjetskih čuda. Je vous assure.

– Još ću vam nešto reći o Madagaskaru. –Lenny se smiješio poput zločestog školarca

691/788

dok je vilicom uzimao savršeno pripremljenrep jastoga. – To je raj za lopove. Nema ugo-vora o izručivanju sa Sjedinjenim Državama.Jesi li to znala, Marie?

Marie se uljudno nasmiješila. – Nisam.Caroline je rekla: – Pa, ako John ikad

opljačka banku, preselit ćemo se onamo. Umeđuvremenu, ja venem za malo civilizacije.Tko je za odlazak do Les Cavesa nakonvečere?

***

Zdanje se nalazi u Antananarivu, u strmoj,kaldrmom popločenoj ulici koja mora da semalo po malo širila od Ramatuellea. S polametra debelim zidovima i impozantnimtornjićima, više je podsjećalo na dvorac negona kuću. Utočište, u svakom smislu te riječi.

Lenny je pogledao Grace. – Je li to ta?

692/788

Bili su na Madagaskaru manje od dvadana, a Marie La Classe preuzela je ulogu nji-hovog turističkog vodiča, i Grace se već zalju-bila. Oboje su se zaljubili.

– To je ta.Lenny je izvadio čekovnu knjižicu, napisao

iznos za deset posto veći od tražene cijene ipružio ga Marie. Okrenuo se Grace inasmiješio se. – Sretna ti obljetnica odmjesec dana, Gracie.

Grace je bila tako sretna da je plesala naulici.

Kuću su nazvali »Le Cocon« – čahura.Ovamo su se kanili povući.

John Merrivale nije se dobro osjećao.Njegov je liječnik propisao sredstva protivdepresije i mjesec dana posvemašnjeg mira.

– Evo. – Lenny mu je dao ključeve Le Co-cona. – Ostani koliko god ti treba. Ondje jedomaćica, gospođa Thomas, koja stalno živi

693/788

u kući. Ona će ti prati i kuhati, ali inače ćešbiti sam.

John je bio dirnut, ali zamisao nije bilapraktična. – Ne m-mogu jednostavno nestatii otići na Madagaskar. Što će biti sQuorumom?

– Snaći ćemo se.– C-Caroline nikad neće pristati.– Caroline prepusti meni.Kad se šest tjedana kasnije vratio u New

York, John je bio novi čovjek. Pokazao je fo-tografije Lennyju i Grace. Prikazivale sunjega kako šeće popločanim ulicamagornjega grada u Antananarivu, opušta se uljekovitim vodama Antsirabe, hoda prašu-mom u Ranomafani.

Naravno, njegovo zadovoljstvo nije potra-jalo. Caroline se za to pobrinula. No Gracenikad neće zaboraviti izraz djetinjegushićenja na Johnovu licu kad god bi govorio

694/788

o Madagaskaru. Čak se nasamo obratioLennyju s ponudom da kupi Le Cocon.

– Reci cijenu.Lenny se nasmiješio. – Žalim, prijatelju.

Bilo koju kuću, osim te. Gostinjske će ti sobeuvijek biti na raspolaganju. Ali kuća nije naprodaju.

Grace je doviknula ribarima. – Combiende temps encore?

– Environ deux heures. Trois peut-etre.Vous allez bien?

Grace se nije dobro osjećala. No bit ćebolje kad stignu onamo. Zavukla je ruku unaprtnjaču koju nikad nije ispuštala iz vida is ljubavlju opipala pištolj Gavina Williamsa,milujući ga onako kako bi dijete moglo mi-lovati plišanog medvjedića. Pitala se kolikoće joj vremena trebati da pronađe Johna na-kon što stignu do otoka. Le Cocon je prodan

695/788

kad je Quorum likvidiran. Kupac je bionizozemski

internetski poduzetnik, čovjek po imenuJan Beerens.

Počet ću od njega.

696/788

35.

Harry Bain se okrene Mitchu Connorsu. –Mrzim ovu rupčagu.

– Da, što se može. Ne mrze li je svi?Mombasa je doista rupčaga. Sparna, prl-

java i bez duše. Mitch i Harry bili su prekriv-eni ugrizima komaraca velikih poput kolib-rića, a kombinacija svrbeža i sparine spavan-je je činila gotovo nemogućim. Nikakvo čudoda su se otresali jedan na drugoga. Uspjeli suslijediti Johna Merrivalea sve do Kenije, aliotkako su onamo stigli, trag se posve ohla-dio. Nastave li ovako tapkati u mjestu,možda će ovdje ostati danima, ako ne itjednima.

Mitch je razmišljao o Helen i svojoj kćeri uNew Yorku. Prošlo je sramotno mnogo

vremena otkako je zadnji put vidio Celeste.Helen mu više ne nedostaje, ali Celeste jedruga priča. Pokušao je iz glave izbaciti mislio djevojčici, svu svoju mentalnu energiju fok-usirati na slučaj, no bilo je teško.

Ako Mitch i Harry Bain ne nađu JohnaMerrivalea prije Grace, ona će ga sigurnoubiti. Posve razumljivo, izgubila je povjeren-je u sustav. Njoj se cijela zamisao o žalbi činismiješnom. Što se Mitcha tiče, posve mu jesvejedno hoće li Merrivale dobiti metakmeđu oči. No ako Grace optuže za umorstvo,nitko joj neće moći pomoći, pa ni on.

Začulo se kucanje na vratima hotelskesobe. Mitch je pogledao Harryja kao da želireći: Tko bi to, dovraga, mogao biti? Prošlaje ponoć. Obojica su izvukli oružje.

– Tko je?– Ja sam, Jonas. Upoznali smo se jutros

na aerodromu. Molim vas, pustit ćete meunutra?

698/788

Mitch se nasmiješio. Kenijci te mogubezočno pljačkati, ali će govoriti »molimvas« i »hvala« dok to čine. Kao nacija, be-skrajno su uljudni. Jonas Ndiaye je pilot ko-jeg su Mitch i Harry ranije ispitali, nakon štosu saznali da je Merrivale možda unajmiomaleni avion za let do Tanzanije. No to jebila još jedna slijepa ulica. Nitko od pilotanije prepoznao Johna na fotografiji.

Mitch je otvorio vrata.Jonas Ndiaye ima trideset godina, ali

izgleda mlađi. Ima vragolasto, dječačko lice,bez vidljivih čekinja na bradi, i šiljastu, za-padnjačku frizuru koju drži neka vrsta sprejaili gela. Podsjećao je Mitcha na crnog BartaSimpsona.

– Ispričavam se jer je ovako kasno.– U redu je – reče Harry Bain. – Nismo

spavali. Što možemo učiniti za tebe, Jonase?– Pitanje koje ja postavljam je što ja mogu

učiniti za vas? Nakon što ste danas otišli,

699/788

stalno sam razmišljao o onoj fotografiji. Da,stvarno. Mislim da ćete mi rado dati neštodolara za ono što znam, da, da, mislim. –Uputio je Harryju otvoren smiješak puniščekivanja. Kao da je otvoreno traženje mitanajnormalnija, najrazumnija stvar na svijetu.– Večeras ćemo poslovati, da, stvarno! Mojeje pamćenje oživjelo.

Harry Bain je umorno otključao ladicusvojeg noćnog ormarića. Izvadio je snopnovčanica od dvadeset dolara učvršćenih gu-menom trakom. U Keniji se ne možeš ni pos-rati a da nekoga ne podmitiš. Oči JonasaNdiaye su se raširile. Pružio je ruku premanovcu, ali je Bain odmahnuo glavom.

– Što znaš?– Čovjek na fotografiji putovao je mojim

avionom. Da, istina je! Došao je prije dvatjedna.

– Odveo si ga u Tanzaniju?

700/788

– Ne. – Jonas je opet ispružio ruku. HarryBain je odvojio pet novčanica iz snopa ipružio ih momku.

– Kamo?– Džentlmen je želio letjeti na

Madagaskar.Harry je pogledao Mitcha. Nema ugovora

o izručivanju.– Odveo sam ga do aerodroma

Antananarivo. Pričao je o divljim životin-jama. Ondje će poći na safari, znate, snimitimnogo fotografija i također će roniti uoceanu. Sad kad mi se pamćenje vratilo,mogu vam reći da je bio šarmantan džentl-men. Veoma šarmantan, čovjek nafotografiji.

Mitch upita: – Je li ti rekao gdje ćeodsjesti? Ili koliko dugo namjerava ostati naotoku?

Jonas se s iščekivanjem nasmiješio Harry-ju. Još je gotovine promijenilo vlasnika.

701/788

– Nije.– Hej! Vrati mi tih stotinu dolara, kujin

sine.Jonas je izgledao uvrijeđeno. – Molim vas,

gospodine, nemojte se uzrujavati. Džentlmenmi nije rekao o svojim planovima. Ali mepitao mogu li mu preporučiti nekeposebnosti.

– I?Još jedan smiješak. Harry Bain je gubio

strpljenje. – Ne izazivaj sreću, mali.Mitch je značajno pogledao pištolj na

noćnom ormariću. Pilot je odlučio da nećeizazivati sreću.

– Za ronjenje postoji samo jedno mjesto, ato je Nosy Tanikely.

– Nosy što? Što je to? Plaža?– To je otok – uljudno je objasnio Jonas. –

Utočište za divlje životinje oceana.– Podmorski rezervat?

702/788

– Onamo idu ronioci. Vaš prijatelj, tajdžentlmen, putovao je s ronilačkomopremom.

Harry Bain pogleda Mitcha i nasmiješi se.– Hvala, Jonase. Mnogo si nam pomogao.

– Da, sretan sam što vam mogu učiniti tuuslugu. Sad ćete mi dati malo dolara za prije-voz, i mislim da će to biti kraj naše suradnje.

Grace je dugo stajala ispred Le Cocona.Nije očekivala da će je preplaviti emocije.Nakon svega što se dogodilo, nije vjerovalada još uvijek može biti emotivna. No dok jestajala u strmoj popločanoj ulici i promatraladebele kamene zidove iza kojih se nekoć os-jećala tako zaštićenom, suze su joj tekle nizobraze.

Iznenadila se kad je saznala da jegospodin Beerens kod kuće. Mislila je da je

Le Cocon kupio iz hira, kao što je Lennyučinio, pa je to jedna od mnogih vila za

703/788

odmor o kojima misli s vremena na vrijeme,ali ih rijetko posjećuje. Predstavila seimenom Charlotte Le Clerc i još se više izn-enadila kad ju je Beerens primio.

– Smijem li vam ponuditi piće, gospođiceLe Clerc?

Jan Beerens je muškarac srednjih godina,debeo i prijazan, prorijeđene crvenkasto-plave kose i smeđih očiju koje svjetlucaju kadse smiješi.

– Hvala. Prijala bi mi čaša vode. – Gracese mučila kako bi zadržala pribranost. Unut-rašnjost kuće uopće nije promijenjena. Nijeznala da ju je Beerens kupio u paketu,uključujući njezin i Lennyjev namještaj iumjetnine. Prepoznala je čak i kristalne čašešto ih je dala dopremiti iz Pariza.

Graceina je kosa malo narasla u Dillwynu iu tjednima nakon bijega. U Mombasi ju jeošišala do brade i obojila u crvenkastosmeđuboju. Opazila je svoj odraz u zrcalu u

704/788

knjižnici i pomislila: Jedino što u ovoj kućine prepoznajem sam ja sama.

– Što vas dovodi u Le Cocon? Na Mada-gaskar, kad smo već kod toga. Na odmoruste?

– Tako nekako. Jednom sam ovdjeboravila, s prijateljem. Prije dosta godina.

– Bili ste gosti bračnog para Brookstein?– Moj prijatelj je bio njihov gost. Zapravo

je malo nezgodno, ali taj moj prijatelj, uposljednje vrijeme prolazi kroz teškorazdoblje.

Jan Beerens ju je suosjećajno pogledao. –Žao mi što to čujem.

– Hvala. Otišao je prije nekoliko tjedana iotad se nikome nije javio. Znam da je stigaodo Madagaskara. Pitala sam se nije li možda,iz nostalgije ili nečeg sličnog, svratio u ovukuću. – Izvadila je sliku. – Jeste li ga moždavidjeli?

705/788

Beerens je dugo proučavao fotografiju.Grace se ponadala, ali je nade nestalo kad jojje vratio sliku.

– Žao mi je. Čini mi se da ga odnekudpoznajem. Ali nije bio ovdje.

– Posve ste sigurni?– Posve, bojim se. Vi ste moja prva gošća u

više od godinu dana. To je jedan od razlogazašto sam odlučio prodati. Obožavam kuću iotok, ali previše je izolirano. Sad sam ovdjesamo kako bih potpisao papire i oprostio se.Imate sreće što ste me našli.

– Oh. – Nije znala zašto, ali Grace je os-jetila tugu pri pomisli da će ovaj ljubazni,pažljivi čovjek otići iz Le Cocona. – Tko jenovi vlasnik? Ako smijem pitati.

– Zapravo, sve je prilično tajanstveno.Pristupio mi je odvjetnik u New Yorku i on jesve sredio, ali nikad nije otkrio ime svojegaklijenta. Bez obzira o kome je riječ, očitodobro poznaje kuću. Taj je odvjetnik naveo

706/788

niz zahtjeva za određene komade namještaja,sagove, takve stvari. Vjerujem da će se uponedjeljak useliti.

Graceino se disanje ubrzalo. Osjetila jekako su joj se nakostriješile dlačice narukama. Bez obzira o kome je riječ, očitodobro poznaje kuću.

Jan Beerens ju je ispratio do vrata. – Ovomogu reći za Lennyja Brooksteina. Možda jebio lopov, ali mogao je bio sjajan dizajner in-terijera. Nedostajat će mi ovo mjesto. Što setiče vašeg prijatelja, žao mi je da vam nisammogao više pomoći.

Grace se rukovala s njim. – Zapravo,mnogo ste mi pomogli. Zbogom, gospodineBeerens. Sretno.

Harry Bain i Mitch Connors odlučili su serastati. Madagaskar je velik poput Teksasa, aoni su imali samo ono što im je Jonas Ndiayerekao.

707/788

Harry je rekao: – Ja ću ostati uAntananarivu. Mogu ispitati osoblje na aero-dromu, taksiste, trgovce nekretninama.Razgovarat ću s upraviteljima svih dobrihlokalnih hotela. Ako je bio ovdje, netko će gase sjetiti, osobito s obzirom na njegovomucanje.

Mitch je malenim avionom odletio nasjever otoka. Nosy Tanikely je sićušan atol uprostranom arhipelagu uz sjeverozapadnuobalu Madagaskara. Raj za ronioce, sastoji sesamo od plaža i oceana. Ukoliko žele krovnad glavom, ronioci i drugi turisti morajupoći na obližnji Nosy Be. Mitcha je zabavljalačinjenica da se glavni grad Nosy Bea zove»Hellville«. Ako negdje doista postoji mjestokoje istinski odgovara prikazu raja ubrošurama, s bijelim pješčanim plažama imirnim tirkiznim vodama, onda je to ovo.Želiš li ostatak života provesti u bijegu predorganima zakona i reda SAD-a, ovo je pravo

708/788

mjesto za to, svakako. John Merrivale nijeničija budala.

Mitch je obišao sve hotele s pet zvjezdicana

otoku. Sve supermarkete, drogerije, kafićei urede za iznajmljivanje automobila.

– Jeste li vidjeli ovog čovjeka?– Jeste li sigurni? Pogledajte još jednom.

Ako ga nađemo, nudi se velika nagrada.U Mombasi je taj pristup uvijek donosio

neku vrstu rezultata, čak i ako nije vodio doistine. Ovdje, ništa. Mještani nisu vidjeliJohna Merrivalea. Što se tiče ronilaca, Mitchje stekao dojam da sebe doživljavaju kaoneku vrstu komune, te da bi možda od poli-cije štitili jednog od svojih čak i da neštoznaju. Ovako ili onako, Mitchove su podlak-tice lijepo potamnjele nakon tri dana, ali nijebio nimalo bliže uspjehu u pronalaženjuJohna, ili Grace.

Harry Bain je nazvao. – Imaš li nešto?

709/788

– Ne. Ti?– Malo. Jonas nije izmišljao. Dva svjedoka

na aerodromu potvrđuju da su ga vidjeli.Čini se da je dvije noći proveo u hoteluSakamanga, a zatim je pošao dalje. Govorioje o ronjenju. Rekao je da se »sastaje sprijateljem«.

– Ostat ću ovdje do ponedjeljka – rekao jeMitch.

Harry Bain nije postavio očito pitanje: Išto tada?

Uskoro će se obojica morati vratiti u NewYork. Malo je čudo da mediji još ništa nisuobjavili ni o Graceinu bijegu niti o nestankuJohna Merrivalea. No uskoro će netko mor-ati dati izjavu. Trebat će se suočiti sposljedicama, a premda se Mitch vjerojatnomože nadati da će opet raditi u NYPD-u,Harry Bain je znao da će njegova karijera za-vršiti vrati li se kući praznih ruku.

– Obavještavaj me. – Prekinuo je vezu.

710/788

***

Graceino se srce zaustavilo.Vidjela ga je na suprotnoj strani ulice kako

izlazi iz prodavaonice mješovitom robom.Čovjek iz FBI-a! Šef Gavina Williamsa, onajkoji je surađivao s Johnom. Hitro se vratilanatrag u prodavaonicu.

– Vous avez oublié quelque chose,madame?

Traži li Johna ili mene?- Madame ?Grace je trepnula.– Ja? O, non, j’ai toutes mes affaires. Sve

je u redu, hvala.Virnula je kroz izlog.Čovjek je nestao.Moram se pritajiti. Samo moram izdržati

preko vikenda. Nakon ponedjeljka, više me

711/788

neće biti briga. Može me odvući natrag sokovima na nogama.

***

Harry Bain je primio anonimnu dojavu.Pisamce je ostavljeno u njegovom hotelu.

Čovjek kojeg tražite više nije u ovom pod-ručju. Nalazi se u Toliari. Razgovarajte srendžerima u Nacionalnom parku Isalo.

Harry je pokušao doprijeti do Mitcha, alinjegov je mobitel bio isključen.

Poći ću sutra.

***

Kad se Mitch u nedjelju ujutro probudio,mislio je da će mu glava eksplodirati. Nijebio siguran treba li za to okriviti viski ili čin-jenicu da je netko tijekom noći kirurški

712/788

ugradio crkveno zvono u njegovu lubanju isad stvara buku od sto decibela.

Ustao je, oteturao do kupaonice, povratio iosjetio se bolje. Odškrinuo je bijele drveneškure u spavaćoj sobi i pojavila se laserskijaka svjetlost. Sigurno je kasnije no što sammislio. Lecnuo se, zatvorio škure i uvukao senatrag u krevet.

Ovo će biti njegov posljednji dan na ar-hipelagu. Trebao je ustati u zoru i prevrnutisvaki kamen u nadi da će nekako ući u tragneuhvatljivom Johnu Merrivaleu. Ali znao jeda je beznadno.

Opet je zaspao, ali njegovi su snovi biliuznemirujući i isprekidani.

Zvone crkvena zvona. Njegovo vjenčanje sHelen. »Uzimate li ovu ženu?« »Uzimam.«Podigao je Helenin veo, ali to nije bila Helen;bila je Grace Brookstein. »Zaboravite namene.«

713/788

Nalazio se na nekoj plaži i lovio JohnaMerrivalea. John je skrenuo iza ugla i nestao.Kad je Mitch stigao do ugla, promijenio se uured detektiva poručnika Dubraya. Dubrayevglas: »Ovo nije tvoj slučaj, Mitch. Da nijeCeleste i Helen...« Zatim je ušao Harry Bain.»Proveo je dvije noći u Sakamangi. Rekao jeda se sastaje s prijateljem.«

Mitch se naglo probudio.Rekao je da se sastaje s prijateljem.Je li moguće?Podigao je telefonsku slušalicu. – Harryja

Baina, molim vas. Soba šesnaest.Na drugom je kraju linije uslijedila stanka.

– Gospodin Bain se rano jutros odjavio izhotela. Vratit će se u utorak, u istu sobu.Mogu li zapisati poruku?

Zvona u Mitchovoj glavi još uvijek suzvonila, ali se zvuk promijenio. To više nisubila crkvena zvona. To su bila zvona zauzbunu.

714/788

Moram se vratiti u grad.

Grace je već bila budna kad se oglasilabudilica.

Četiri ujutro.Odmaknula je zavjese u svojoj jeftinoj ho-

telskoj sobi i pogledala pustu ulicu. Premaonome što kaže weather.com, svanut će zamanje od deset minuta. Trenutno je vanimrkli mrak, zgrade prekriva noćna tmina,kao da su uronjene u katran.

Grace se žurno odjenula. Naprtnjača jelagana, ali sadrži sve što joj treba. Pogledalaje u zrcalo.

Za tebe, Lenny, ljubavi moja.Sve je to bilo za tebe.Bešumno je šmugnula iz hotela i nestala u

sjenkama.

715/788

36.

Ulice su puste. Antananarivo spava. Zatjedan dana će početi sušna sezona i hladnivjetrovi s planina ponovno će stegnuti grad.Međutim, noćas je zrak gust poput juhe, os-jeća se prijetnja oluje. Grace se poput prikazekretala praznim gradom, tiha i smrtonosnapoput virusa.

Jučer ju je obuzela panika. Što ako nijeondje? Što ako to nije on, taj tajanstvenikupac? Što ako to nije John?

Ali sada, dok se penjala uzbrdo prema LeCoconu i prvi su se tračci zore probijali naolujnom travanjskom nebu, njezine su sum-nje nestale. Ovdje je. John Merrivale je ovd-je. Cijelo je njezino tijelo osjećalo njegovunazočnost, kao što šaman osjeća zao duh.

Zavukla je ruku u unutrašnji džep jakne idotaknula pištolj.

Sad je pravi trenutak.

- Žao mi je, gospodine. Otkazan je rani letza Antananarivo.

Djevojka za pultom nemarno je slegnularamenima kao da želi reći: Što se može?Mitch se borio protiv poriva da preskoči pulti zadavi je. Pitao je kroza stisnute zube: –Kad će biti sljedeći let?

Pogledala je kompjutorski ekran.– U devet sati. Ali sve će ovisiti o vremenu.

Ako se ove oluje nastave, mogli bi zatvoritiaerodrom.

Ne moraš zbog toga izgledati tako prok-leto zadovoljno.

Zašto je John Merrivale došao na Mada-gaskar? Mitch i Harry su vjerovali da je tozato jer otok nema ugovora o izručenju saSjedinjenim Državama, da će ovdje biti

717/788

zaštićen od duge ruke saveznog zakona. Ališto ako to nije jedini razlog? Upraviteljuhotela rekao je da će se sastati s»prijateljem«. Možda John ima osobnu vezus otokom? I tko je taj prijatelj? Mitch je naj-prije pomislio da bi to mogla biti Grace. Je liga nekako uspjela kontaktirati i nagovoriti dase sastanu? Možda je, budući da su obojezločinci koji bježe pred zakonskim sustavomSAD-a, uvjerila Johna da je spremna za-boraviti na prošlost. Ako je tako, Mitch je biosiguran da ga je namamila u smrtonosnuklopku.

Mitch je nazvao Caroline Merrivale.Probudio ju je.

– Je li John ikad bio na Madagaskaru?Ima li ondje nekih poznanika?

Carolinein je odgovor Mitchovu slutnjupretvorio u sigurnost. Znao je gdje se Johnnalazi. Znao je kamo je Grace krenula. No

718/788

može li onamo stići na vrijeme da spriječineizbježno?

– Želim kartu za taj let, molim vas. U devetsati.

Opet je pogledala ekran. – O, Bože. Bojimse da je sve rezervirano. Hoću li vas staviti načekanje?

Duboko diši. Broji do pet.– Svakako.Mitch je opet pokušao nazvati Harryja

Baina.

***

Na podu kraj vreće za spavanje HarryjaBaina tiho je vibrirao njegov mobitel. Bilo jepet ujutro u kampu Nacionalnog parka Isalo.Izletnici su vani već grijali kavu i pripremalidoručak nad logorskom vatrom, teprovjeravali svoje fotoaparate. Posebna

719/788

zanimljivost u Isalu su ptice. Nikad ne možešdovoljno rano ustati ako želiš gledati ptice.

Za razliku od ostalih izletnika, HarryjaBaina nije zanimalo snimanje kukmaste kueili pupavca duginih boja kako hrani svojemlade. Došao je u Toliaru u potrazi za Mer-rivaleom, ali pokazalo se da je opet uludo po-tratio vrijeme. Osoba koja mu je ostavila onuporuku ili se namjerno poigrava s njime ili jenešto pobrkala. Rendžeri u Isalu zajednoimaju kvocijent inteligencije balegara. Nitkood njih nije vidio Johna.

Harry Bain želio se sinoć vratiti uAntananarivo, ali je prekasno krenuo. Ne-voljko je odlučio prespavati u parku.

Njegov je mobitel zujao pet ili šest puta,poput umiruće ose, a potom je utihnuo.Zahvaljujući svojim pouzdanim čepovima zauši, Harry Bain je dalje spavao, nesvjestansvega što se oko njega zbiva.

720/788

***

Grace je skinula naprtnjaču. Unutra senalazio konopac, kliješta za žicu, kreda,četvrtasti komad crnog platna i diktafon.

Na jednom je kraju konopca vezala jed-nostavnu petlju i prebacila je preko najnižegdijela vanjskog zida Le Cocona, gađajućimetalnu šipku koja je stršila ispod jednog odprozora kupaonice. Bacati laso bilo je teže nošto se činilo. Grace je trebalo više od desetminuta da pogodi šipku, a cijelo je vrijemetjeskobno gledala preko ramena hoće li sepojaviti neki ranoranilac. Zora je najprijenastupala polako, ali sad se činilo da jednevna svjetlost preplavila uličicu, obas-javajući Grace agresivno poput policijske ba-terijske lampe. Kredom je natrljala šake,uhvatila se za konopac i počela se penjati.Zid je bio gladak poput tek obrijane kože i

721/788

sklizak od vlage u zraku. Premda je imalacipele za penjanje, teško je hvatala uporište.Svaki put kad bi se okliznula, izgubila upor-ište, naprezanje u mišićima njezinih rukupeterostruko se pojačavalo pa su joj se rukepočele tresti. Na pola puta do vrha očajničkije pomislila: Neću uspjeti! Ne mogu sedržati! Osjećala je kako joj konopac grebedlanove jer je znoj isprao kredu. Počela jekliziti, najprije neprimjetno, a potom brže isigurnije, natrag do ulice.

Glasovi. Djevojke ili mlade žene. Hihotalesu se i brbljale na francuskom. Grace nijerazabirala što govore, ali to nije bilo važno.Njihov je razgovor postao glasniji. Bit će ovd-je svakog trenutka! Vidjet će me!

Grace je pogledala gore. Imala je još četiri ipol metra do vrha zida. Ruke su joj i daljeklizile, noge tražile uporište. Glasovi supostali još glasniji. Čvrsto uhvativši konopac,Grace se prisilila na nastavak penjanja. Više

722/788

nije imala energije, a ipak je nekakonastavila, nošena odlučnošću. Ovdje nijeriječ o spašavanju nje osobno. Riječ je ouništavanju Johna Merrivalea.

S druge strane tog zida nalazi se čovjekkoji je ubio Lennyja. Čovjek koji ti je sveuzeo. Živi u TVOJOJ kući, skriva se uTVOJEM utočištu, troši TVOJ novac.

Bijes je bio poput turbo napajanja uGraceinim prsima, vukao ju je gore, tjerao jedalje. Dlanovi su joj sad već krvarili, krv semiješala sa znojem dok joj je konopac sjekaokožu, ali Grace ništa nije osjećala. Vidjela jevrh. Mogla ga je dotaknuti! Prebacila je nogena drugu stranu zida i povukla konopacprema gore. Tri su djevojke sad bile točno is-pod nje. Odjevene u odore prodavačica u su-permarketu, očito su išle na posao. Grace ječekala da stanu i pokažu prstom. Krajkonopca visio je oko pola metra od njih. Alione su nastavile svojim putem, smijući se i

723/788

šaleći međusobno. Sretne. Grace je osjetilaubod zavisti pomiješan s olakšanjem dok jegledala kako njihova leđa nestaju iz vida.

Zatim je povukla konopac do vrha zida,okrenula se i spustila u vrt Le Cocona.

Mitch je gledao kroz prozor aviona. Vidioje samo oblake, guste, sive i neprobojne. Krajnjega je mlada žena cvilila od straha dok jeavion poskakivao poput divljeg bika, probi-jajući se kroz turbulencije.

Mitch je nastojao ne misliti na Grace, iliJohna Merrivalea, ili na ono što se moždaveć dogodilo u Antananarivu. Da je ovo NewYork, pozvao bi u pomoć lokalnu policiju,poslao njih da se time pozabave. Ali posljed-nje što bi želio je gomila policajaca s Mada-gaskara, lakih na okidaču, koji bi nahrupili uLe Cocon.

Gdje je, dovraga, Harry Bain kada ti treba?

724/788

Grace se oprezno kretala dvorištem,leđima uza zid. Le Cocon je golema kuća,labirint hodnika i spavaćih soba, malenihskrivenih vrtova i terasa. Potragu će započetiunutar kuće, ali najprije mora deaktiviratialarmni sustav, kamere i telefonsku liniju.

Lenny se običavao žaliti zbog prastarihsustava u Le Coconu. – Jesi li vidjela te žice?Izgledaju poput nečega iz lošeg filma znan-stvene fantastike iz sedamdesetih. – Alinikad ih nije zamijenio. Grace je računala načinjenicu da ni Jan Beerens to nije učinio.

Primaknuvši se stražnjim kuhinjskimvratima, s olakšanjem je vidjela da nije.Jedna stara interna kamera okrenuta jeprema istoj staroj kutiji za osigurače koja seondje nalazila u njezino i Lennyjevo vrijeme.Grace je prišla kameri sa stražnje strane ipokrila je crnom krpom što ju je donijela sasobom. Zatim je izvadila kliješta za žicu i za-putila se prema kutiji s osiguračima.

725/788

***

Mitchov je avion udario o pistu uz neu-godan trzaj. Žena kraj njega se prekrižila,pogledala uvis i tiho izgovorila molitvuzahvalnosti.

Mitch nije religiozan čovjek, ali se i onpočeo moliti.

Nemoj dopustiti da zakasnim.

Harry Bain je protrljao oči. Na trenutak senije mogao sjetiti gdje se nalazi. Bio je usredprekrasnog sna. Nalazio se u New Yorku uSweetiepieu, jednom od njegovih omiljenihrestorana u Aveniji Greenwich, slinio je nadsladolednim kupom s vrućim preljevom, kadga je neki klipan počeo tresti za ramena.

– Kamp se pakira. Ako želite vožnju doaerodroma, morate ustati.

Madagaskar. Isalo. Gad John Merrivale.

726/788

Mrzovoljno je posegnuo za mobitelom. Cr-vena lampica za poruke prijekorno jebljeskala. Harry je otvorio mobitel i pritisnuotipku za glasovnu poštu.

– Imate... sedam novih poruka.Sedam?Sjeo je i slušao.

Grace se nagnula na kuhinjska vrata.Odmah su se otvorila.

John se ovdje osjeća sigurno. Kao što smose i mi osjećali.

Samo su dva mjesta na svijetu gdje su onai Lenny redovito ostavljali otključana vrata:Madagaskar i Nantucket. John je uništiouspomenu na oba ta mjesta, otrovao ih je,kao što je otrovao sve što je dotaknuo.

Držeći se svoje mržnje kao sigurnosnogplašta, Grace je prošla zamračenom prostori-jom. Bilo je sablasno. Nad glavom su joj vis-jeli bakreni lonci i posude, mračni i

727/788

nepomični poput kompleta nevoljenih lu-taka. Pred njom je svjetlucala golema pećn-ica, besprijekorno čista i netaknuta. Kraj nje,na radnoj ploči, Grace je opazila da je netkonedavno kupio, odmotao i uključio mikroval-nu pećnicu. Njezina se kutija još nalazila ukutu, odložena na kantu za smeće.

Tipično. Muškarac sam useli u kuću s pos-ve opremljenom kuhinjom za gurmane i na-jprije si kupi mikrovalnu.

Grace se pitala je li ju John već koristio, teako jest, što je pripremio. Nadala se da jebilo slasno, bez obzira o čemu je riječ. Nije sečinilo u redu da mu posljednji obrok budegrozan.

Unutrašnja kuhinjska vrata otvaraju seprema malenoj smočnici, a odande se ide dostubišta. To su u početku bile stube zaslužinčad i pružaju se od podruma do tavanana zapadnoj strani kuće. Grace je izvukla

728/788

pištolj – to je bio pištolj Gavina Williamsa,ali sad ga smatra svojim – i počela se penjati.

Kuća nije bila samo tiha. U njoj je vladalaposvemašnja tišina. Grace je čula vlastitodisanje, tiho šuštanje svoje odjeće dok sekretala, škripanje vodovodne cijevi. Prošlo jetek nekoliko dana otkako je zadnji put bilaovdje i sjedila u knjižnici s Janom Beer-ensom, no činilo se da se u međuvremenu tudogodila golema promjena. Nije se radilosamo o namještaju i ljudima. Beerensovo jeosoblje otišlo, a John se očito sam uselio.Činilo se kao da je sama kuća umrla. Kao daje Johnova nazočnost silom izbacila sav životi radost iz kuće, kao kad se bjelanjak i žu-manjak puhanjem izbace iz jajeta. Ostala jesamo ljuska.

Odjednom su negdje tresnula vrata. Zvukje bio tako glasan i neočekivan da je Graceotvorila usta kako bi vrisnula, ali se navrijeme zaustavila, rukama pokrivši usta.

729/788

Stigla je gotovo do drugoga kata, ali je zvukstigao odozdo, iz prizemlja. Grace se tihookrenula.

Na ovom su se katu vrata stubišta zaslužinčad otvarala prema velikom atriju smramornim podom. Imao je oblikpentagona, s pet lukova od poda do stropakoji su vodili u razne prostorije. Knjižnica iradna soba gledaju prema unutra, na malenosredišnje dvorište Le Cocona, ali blagovaon-ica i dnevni boravak otvaraju se premaglavnom vrtu, a obje imaju nekoliko francus-kih vrata. Grace je oprezno koraknula u atrij,gledajući oko sebe, osluškujući, čekajući nekiznak koji će je voditi. Osjetila je dašakpovjetarca na licu. Vrata sobe za primanjebila su otvorena prema vrtu. Grace jekoraknula prema njima, a zatim je stala.

Eno ga.Vidjela ga je s leđa kako izlazi u vrt, još

uvijek u pidžami i kućnom ogrtaču. U jednoj

730/788

je ruci držao šalicu kave, a u drugoj knjigu.Izgledao je kao bilo koji turist na odmoru.Nije počešljao svoju crvenu kosu pa mu jestršala na sve strane, od spavanja. Grace jeupalo u oči kako se doima malenim. Kakositnim. Kako normalnim. Kad bi netkoformirao mentalnu sliku brutalnog ubojice,to sigurno ne bi bio ovaj bezopasni,sredovječni čovjek koji se gega u hodu.

Nije vidjela Johna uživo još od suđenja.Posljednje čega se sjećala bilo je njegovoizmučeno lice dok su je odvodili. Bez brige,oblikovao je ustima. Grace se sjećala užasaonih prvih dana u zatvoru, vožnje kombijemdo Bedforda, kako ju je Cora Budds premlat-ila. U ono je vrijeme još uvijek vjerovala daće je John Merrivale spasiti. On je bio njezinprijatelj, njezin jedini prijatelj.

Otpustila je sigurnosni zapor na pištolju.– Johne.

731/788

Nije ju čuo. Grace je prišla bliže, najprijehodajući, a potom trčeći.

– Johne!Okrenuo se. Lice mu je posve izgubilo boju

kad je ugledao pištolj. Šalica za kavu ispalamu je iz ruke, smrskavši se na kamenimpločama terase. Instinktivno se maknuo us-tranu i rukama pokrio glavu. Kad je toučinio, Grace je prvi put opazila da nije sam.

Iza njega, ispružen na ležaljci, bio je drugimuškarac. Drugi čovjek bio je gotovo leđimaokrenut Grace, gledajući prema vrtu, a neprema kući. Najprije mu je vidjela samo vrhglave i noge u papučama ispružene naležaljci, ali ipak je njome prostrujao drhtajprepoznavanja. Nešto u njegovu držanju, go-voru njegova tijela... Poznajem te.

Stajala je kao opčinjena dok se čovjek po-lako okretao. Znala je čak i prije nego mu jevidjela lice. Ležeran, smiren način na koji semicao, kao da ga ni najmanje ne zabrinjava

732/788

komešanje iza njega ili kukavički strah JohnaMerrivalea. Grace je upoznala samo jednogmuškarca s takvim samopouzdanjem. Takopotpuno, nepokolebljivo hladnokrvnog.

– Zdravo, Gracie. – Lenny Brookstein senasmiješio. – Čekao sam te.

733/788

37.

Grace je vidjela kako joj cijeli život prolazipred očima, kao u bljesku. Je li ovo san? Ilinoćna mora? Dio nje želio je dotaknutiLennyja, zariti mu ruke u bokove poputnevjernog Tome i dokazati da je stvaran. Alinešto ju je navelo na oklijevanje.

– Vidjela sam te! Vidjela sam tvoje tijelo. –Drhtala je. – Bila sam u mrtvačnici, za Bogamiloga.

– Zašto ne odložiš pištolj? – Lennyjev jeglas zvučao umirujuće. Hipnotički. –Možemo razgovarati.

Grace je kanila učiniti ono što joj je rekaokad je John Merrivale koraknuo prema njoj.Instinktivno je okrenula pištolj prema njemu

i koraknula unatrag, a prst joj je podrhtavaona okidaču. – Ne miči se! – viknula je.

John se povukao korak natrag.– Sjedni na onu stolicu. Drži ruke tako da

ih mogu vidjeti.John ju je poslušao i spustio se na vrtnu

stolicu kraj Lennyjeve.Grace je pogledala Lennyja. – I ti.Lenny je uzdigao obrvu, podjednako od di-

vljenja i iznenađenja. On je također stavioruke u krilo. Držeći pištolj uperen u njihdvojicu, Grace je posegnula u naprtnjaču iizvadila diktafon. Pritisnula je tipku za snim-anje i spustila ga na tlo između njih.

– Pričajte – naredila je.Lenny nije mogao skrenuti pogled s

Graceina lica. Tako je lijepa. Ali se prom-ijenila. Valjda je morala. Jača je. Ona slatkadjevojka puna povjerenja ne bi moglapreživjeti.

– Što želiš znati?

735/788

– Sve. Sve želim znati, Lenny. Želim znatiistinu.

Lenny Brookstein je počeo govoriti.

736/788

38.

- Moraš imati na umu, Grace, da je sve ovopočelo veoma davno. Ti si bila malo dijetekad sam osnovao Quorum. Mogla si imati če-tiri, možda pet godina. Imao sam dva fondaprije toga, zaradio nešto novca, ali uvijeksam znao da će Quorum biti drukčiji. Krenuosam s namjerom da zavladam svijetom, a tosam i učinio.

Lenny je pogledao Johna Merrivalea inasmiješio se. John mu je uzvratio smiješak,s izrazom slijepog obožavanja na licu. Gracese sjećala tog izraza iz starih vremena. On gavoli. John je uvijek volio Lennyja. Kako samto mogla zaboraviti?

Lenny je nastavio, zagrijavajući se za temu.– U prvim danima fonda bilo je teško. Bio je

početak devedesetih, ekonomija je bila u ra-sulu, ljudi su ostajali bez posla, gubili su svo-je domove. Nitko nije želio investirati. Imajna umu da sam svaki cent što sam ga imaouložio u Quorum. Svaki cent. Da je propao,opet bih se našao na dnu. Ponovno siro-mašan, u svojim četrdesetim godinama. Bezprebijene pare. – Lennyjevo se lice smračilo.– Ne možeš zamisliti taj strah, Gracie. Kakoje to bilo zastrašujuće, s obzirom na mojeporijeklo. Pomisao da ću se možda morativratiti, natrag u blato, nasilje, glad. Ne. To semeni neće dogoditi. – To je rekao ljutito,gotovo kao da je Grace ta koja ga je pokušalaupropastiti. – I zahvaljujući Johnu, nije sedogodilo.

John Merrivale je porumenio od zado-voljstva, poput tinejdžerke koja je dobilakompliment od najpopularnijeg braniča usrednjoj školi. Grace je bez riječi slušala.

738/788

– Imao sam sjajan model. Zapravo, nepo-grešiv. Ali u ono se vrijeme čovjeka poputmene, bez ikakvog formalnog obrazovanja,smatralo prevelikim rizikom. Nisam mogaoprodati dolar za devedeset centi, ali ovajčovjek – glavom je pokazao Johna – ovaj sečovjek pobrinuo da mu šefovi onih švicarskihmirovinskih fondova jedu iz ruke poputstada janjadi. Upravo zahvaljujući tim prviminstitucionalnim investitorima uspjeli smoizdržati oluju. No maleni su nas investitorizapravo pretvorili u ono što smo postali.Privatni dućani, malene dobrotvorne ustan-ove koje su nam davale svoj novac. Znaš dasu Madoff i Sandford i svi oni tipovi biligomila snobova. Ako nisi bio član pravoggolf-kluba, ili potjecao iz prave obitelji, ti sugadovi odbijali tvoj novac. Odbijali! Bilo mije zlo od toga. Kao, tko su dovraga oni daobičnim ljudima kažu da ne mogu okusitidobar život? Da je američki san njima

739/788

nedostupan? Quorum nije bio takav. Mi smovoljeli malenog čovjeka, i omogućili smo muda se obogati, i on je nama omogućio da seobogatimo, a to je trajalo veoma, veomadugo. Ljudi uvijek zaboravljaju taj dio.

Lennyjev se gnjev vratio, jači nego ranije.Grace je čula sasvim dovoljno pravedničkogagnjeva i više nije mogla podnijeti. – Ti ljudi,ti »maleni ljudi«. – Govorila je s prezirom, ijoš uvijek se osjećala kao da razgovara sduhom, ali više se nije mogla suzdržavati. –Sve su izgubili zbog Quoruma. Sve. Obiteljisu se našle u neimaštini zbog onoga što si tiučinio. Dobrotvorne su ustanove zatvorilesvoja vrata. Ljudi, mladi ljudi s obiteljima,dizali su ruku na sebe zbog...

– Kukavice. – Lenny je s gnušanjemodmahnuo glavom. – Zamisli, počiniti sam-oubojstvo jer si izgubio novac? To nije tra-gično. To je patetično. Žao mi je, Grace, alitako je. Čim u nešto investiraš, znači da

740/788

riskiraš. Nitko ih nije prisilio da mi daju svojprokleti novac.

Grace se užasnula kad je shvatila koliko gasilno želi ustrijeliti. Jedan pritisak na okidači mogla bi ondje i tada prekinuti njegovupriču. Spriječiti tu pretilu prikazu bez srca,tog duha, da uništi Lennyja kakvog sesjećala, Lennyja kojeg je voljela, Lennyja ukojeg je vjerovala, željela je u njega vjerovati,cijeli svoj odrasli život. No bez obzira kolikosu je duboko boljele njegove riječi, osjećala jeda ih mora čuti. Mora saznati istinu.

– U svakom slučaju – nastavio je – godin-ama je bilo dobro. Svi su bili zadovoljni.Tada su, oko 2000. godine, stvari počele kliz-iti nizbrdo. Tada je došlo do tehnološkogbuma, uspona interneta, i sve je poludjelo.Jednostavno poludjelo. Preko noći su se sviposlovni modeli, sve investicijske strategijekoje smo poznavali okrenuli naglavce. Mladimomci, neki još uvijek na fakultetu, osnivali

741/788

su poduzeća koja nikad nisu zaradila nicenta, a potom su ih u roku od osamnaestmjeseci prodavali za milijarde dolara. Kamogod bi pogledao, ljudi su lansirali rakete i svisu se pokušavali ukrcati. Svi stari dinosaur-usi poput mene. Izaberi pravu i uživaj uvožnji. – Lennyjeve su oči bljesnule oduzbuđenja kad se toga sjetio. – Otprilike u tovrijeme upoznao sam tebe, dušo. Najsretnijerazdoblje mojeg života. Uvijek sam te volio,znaš. – Pogledao je Grace, a oči su mu seovlažile od suza.

Grace je pomislila: On to ozbiljno misli.Posve je lud. Nakon svega što mi je učinio,misli da može govoriti o ljubavi? Glasno jesamo rekla: – Nastavi.

Lenny slegne ramenima. – Poslijeuglavnom sve ide svojim tokom. Mnogo saminvestirao u Internet, kupio sam hrpu špeku-lativnih poduzeća i propao. Između 2001. i2003. sigurno sam izgubio... – pogledao je

742/788

Johna Merrivale kako bi dobio potvrdu – ...ne znam. Mnogo. Deset milijardi.

– Najmanje – reče John.– Kako je to moguće? – prekine ga Grace.– Kako je moguće? Kladiš se i izgubiš, eto

kako. Samo što smo se mi kladili naveliko.– Želim reći, kako je moguće da za to nitko

nije znao?– Jer nikome nisam rekao – reče Lenny. –

Zar misliš da sam glup? Bio sam oprezan,Gracie. Prikrio sam svoje tragove. Postalismo kreativni s našim financijskimizvješćima. Lakše je no što misliš, u kompan-iji koja je tako kompleksna i višenamjenskakao Quorum, prikazati svoje profite većimanego jesu i sakriti gubitke. Prestali smobilježiti poslove, uništili smo hrpu papira ikompjutorskih podataka. Sredstva koja sunam ostala neprestano smo selili iz područjajedne sudske nadležnosti u drugo.

743/788

Financijska je policija malo njuškala 2003. i2005, ali nikad nisu otvorili službenuistragu.

– Znači, lagao si. Lagao si svojim investit-orima, »malim ljudima« koji su ti vjerovali.Baš kao što si lagao meni.

– Štitio sam ih! I tebe! – vikne Lenny.– Štitio si mene? – Grace bi se možda

nasmijala da se to nije događalo njoj.– Naravno. Zar ne shvaćaš? Sve dok nitko

nije paničario, sve dok su se držali uz mene,mogao sam ponovno zaraditi taj novac. Većsam to počeo raditi, Grace. U tome je jebenaironija. Sve te siromašne obitelji nad kojimabi željela da plačem, oni su ti koji su nas sveuvalili u ovu zbrku, a ne ja! Da nisu svi pok-ušali odjednom uzeti novac, izvlačeći ga pop-ut stada prestrašenih, glupih ovaca kojeslijede jedna drugu preko ruba klisure... –ozlojeđeno je podigao ruke u zrak – mogaosam sve popraviti. Mogao sam. Ali nikad

744/788

nisam dobio priliku. Nakon što je Bear pro-pao, zatim Lehman, zavladao je kaos. Ti sugadovi uništili sve za što sam ikad radio. Po-topili su moj brod, a ja ih nisam mogaospriječiti. Jedino sam se mogao pobrinuti dane potonem s njima. Morao sam preživjeti,Grace. Morao sam preživjeti.

– John je došao na ideju da se poslužimojedrilicom. Odlučili smo to učiniti na Nan-tucketu, sve prikazati kao samoubojstvo. Na-jprije smo mislili da bih mogao jednostavnonestati, znaš, ne nađu me i smatraju memrtvim. Ali nisam mogao ništa prepustitislučaju. Znao sam kakva će oluja izbiti zbogQuoruma i nisam želio da u potragu zamnom pođe netko tko je uzeo zakon u svojeruke. Morali smo imati tijelo.

Grace je počela drhtati. Ostaci u mrtvačn-ici. Fotografije što ih je snimio Davey Buc-cola. Odrezana glava... Nije mogao!

– Želiš reći... nekoga si ubio?

745/788

– Bio je nitko i ništa. Beskućnik i propalicas otoka, lijeni pijanac. Vjeruj mi, ionako biumro za nekoliko mjeseci s obzirom na načinna koji se ophodio prema svojoj jetri. Ja samsamo malo ubrzao stvari. Poveo sam gajedrilicom, dao mu bocu viskija i pustio ga dase napije. Kad je izgubio svijest... učinio samono što je trebalo.

Grace je rukom pokrila usta. Osjećala jekako joj se diže želudac.

– Da. Nije bilo lijepo. – Lenny je iskriviolice od gnušanja. – No kao što sam rekao, tose moralo učiniti. Policajci će morati mislitida sam ja to truplo pa sam ga morao... prom-ijeniti. Najteži dio bio je stavljanje mojegvjenčanog prstena na njegov prst. Tada je većbio ukočen i tako jebeno debeo. Osim toga,tu je bila i oluja. Na to nismo računali. Neko-liko sam puta doista gotovo pao u more.Kažem ti, nikad u životu nisam bio sretniji davidim Graydona.

746/788

Graydon. Graydon Walker. Ime iz drugogživota. Pilot Graceina i Lennyjeva helikop-tera, Graydon Walker, bio je povučen, šutljivčovjek. Grace nikad nije bio osobito sim-patičan. No kao i mnogi dugogodišnji Brook-steinovi zaposlenici, bio je fanatično odanLennyju.

– Graydon me odveo do mirne avionskepiste na kopnu. Ondje je čekao Des s mlažn-jakom i doveo me ravno ovamo. – DesmondMontalbano bio je pilot njihovog zrakoplovaG5, mlad, ambiciozan bivši vojni pilot koji jeuživao u opasnostima. – Znao sam da ćeGraydon čuvati tajnu, ali nisam bio siguranza Desa.

Grace je zaprepašteno uzdahnula. – Nisiubio Desa?

– Ubio ga? Nisam, naravno. – Lenny jezvučao uvrijeđeno. – Osmislio sam kompen-zaciju za njega tijekom trideset godina.Pobrinuo se da mu se isplati držati jezik za

747/788

zubima. Dobiva novac iz zaklade u Jerseyju.Tom se novcu nikako ne može ući u trag –dodao je, pomalo ponosno.

– Nikakvom se novcu ne može ući u trag –gorko će Grace. – Tko je sakrio ostataknovca? Ti? John?

Lenny se nasmiješio. – Draga Grace. Zarjoš nisi shvatila? Ne postoji »ostatak novca«.

Grace ga je blijedo pogledala. – Kako tomisliš?

– Mislim na tih mitskih sedamdeset inešto milijardi koje svi tako marljivo traže.Ne postoje. Nikad nisu ni postojale.

Grace je čekala da objasni.– O, Quorum je doista zarađivao novac.

Trgovali smo. Sve do gubitaka s Internetomišlo nam je dobro, možda dvadeset milijardiu najboljim vremenima, nikad više odsedamdeset. U svakom slučaju, do 2004. sveje to nestalo.

– Sve je nestalo?

748/788

– Ostalo je nekoliko stotina milijuna. Tosam koristio za isplatu dividendi i pokrivanjepovremenih gubitaka. I za financiranje našegnačina života, jasno. Uvijek sam želio daimaš sve najbolje, Grace.

Grace je pomislila na noćnu moru tijekomproteklih dviju godina svojeg života. – Želiosi da imam sve najbolje? – promrmljala je.

– Da. Ljudi misle da se uspjeh mjeri bogat-stvom, ali nije tako. Ne u Americi. Mjeri sepercepcijom bogatstva. Ako me ljudi per-cipiraju kao bogatog i uspješnog, i dalje će midavati novac. I činili su to. Sve dok Lehmannije propao. Nakon toga svi su postalinervozni. Ljudi su počeli računati, a ja samznao da moram osmisliti strategiju izlaza.

– Spremio sam na stranu nešto novca zasebe i Johna. Nije nam trebalo mnogo.Uvijek smo kanili jednostavno živjeti, nismoli? – John kimne. – Madagaskar je jed-nostavan otok, Grace, ti to znaš. Zato smo ga

749/788

ti i ja tako zavoljeli. Znaš, tako mi je dragošto si ovdje, draga. – Ustao je i raširio ruke,kao da očekuje da će ga Grace zagrliti. – Bitće kao u stara vremena, nas troje opet za-jedno. Nedostajala si mi, Gracie, više negošto slutiš. Nećeš li spustiti taj pištolj? Nebismo li mogli zaboraviti na prošlost?

Grace se nasmijala, glasan zvuk bez imaloveselja. Smijala se dok joj se cijelo tijelo nijepočelo tresti, a suze potekle niz lice. Tada seuspravila i uperila pištolj između Lennyjevihočiju.

– Zaboraviti na prošlost? Zaboraviti! Jesili posve poludio? Smjestio si mi! Krao si, ubi-jao, lagao i varao, a mene si ostavio da za toodgovaram. Bila sam u mrtvačnici, Lenny!Vidjela sam ono truplo, onaj naduti trupsirotog čovjeka kojeg si ubio, i plakala.Plakala sam jer sam mislila da si to ti.VOLJELA sam te!

– I ja sam volio tebe, Grace.

750/788

– Prestani! Prestani to govoriti! Ostavio sime kao da sam mrtva. Gore od toga. Rekao siJohnu neka namjesti moje suđenje!Zaključali su me i bacili ključ, a ti si dopustioda se to dogodi. Pobrinuo si se da se to do-godi. Moj Bože. Vjerovala sam u tebe, Lenny.Mislila sam da si nedužan. – Gorko jeodmahnula glavom. – Sve ovo vrijeme, svešto sam prošla, sve je to bilo za tebe. Za tvojuuspomenu. Sjećanje na osobu kakvom sam tesmatrala. Znaš li zašto sam danas došlaovamo?

Lenny odmahne glavom.– Da ubijem Johna. Tako je. Kanila sam ga

ustrijeliti jer sam mislila da je on ubio tebe.Mislila sam da je ukrao novac i smjestio tebi.

– John? Da bi mene izdao? – Činilo se daLennyja zabavlja ta pomisao. – Draga mojacuro. Cijeli me svijet izdao, a ti izdvojiš jed-nog čovjeka, jedinog čovjeka, čija lojalnostnikad nije bila upitna? To je nevjerojatno.

751/788

– Što je s mojom lojalnošću, Lenny? Mo-jom ljubavlju? Sve bih dala za tebe, sveriskirala, sve pretrpjela. Zašto nisi imaopovjerenja u mene? Mogao si sa mnomrazgovarati kad su počeli problemi uQuorumu.

– Razgovarati s tobom? O poslu? Ma daj,Grace. Nikad u životu nisi pogledala ceduljus cijenom na bilo čemu.

Rekao je istinu. Grace je pomislila na na-ivnu, idiotsku osobu kakva je tada bila i pos-ramila se.

– Gledaj, možda sam ti trebao vjerovati,Gracie. Možda sam trebao. – Prvi je putLennyjevim licem preletio izraz koji jemogao biti krivnja. – Doista sam te volio. Alije onako kako sam rekao. Morao sampreživjeti. Ljudi su željeli žrtveno janje zavlastitu glupost. Quorumovi investitori,Amerika, svijet. Željeli su žrtveno janje kojeće se iskupiti za njihovu vlastitu pohlepu.

752/788

Bilo je ili ti ili ja, draga. – Slegnuo jeramenima.

– I ti si izabrao mene. – Gracein je prstmilovao okidač. – Okrutni kujin sine.

John Merrivale je cvilio od straha. – M-molim te, Grace.

Lenny upita: – Što želiš da kažem, Grace?Da mi je žao?

Grace je malo razmislila. – Da. Željela bihda kažeš da ti je žao, Lenny – željela bih čutida ti je žao zbog onog jadnog čovjeka koga siiskasapio. Da ti je žao zbog milijuna ljudi čijesi živote uništio. Da ti je žao zbog mene, zbogonoga što si meni učinio. Reci da ti je žao.RECI!

Sad je već histerično vrištala. Lenny ju jehladno pogledao, onako kako bi netko mogaopromatrati podivljalu životinju u zoološkomvrtu.

753/788

– Ne. Neću to reći. Zašto bih? Jer mi niježao, Grace. Nije. Kad bih imao priliku sve toponoviti, postupio bih posve jednako.

Grace je očajnički proučavala njegovo lice,tražeći bilo kakav znak čovjeka kojeg sesjećala. Bilo kakav tračak suosjećanja, ka-janja. No Lennyjeve su oči prkosno sjale.

– Ja sam onaj koji preživljava, Grace.Takav

sam. Moj je otac preživio Holokaust.Došao je u Ameriku samo s onim što je imaona sebi. I da, svoj je život pretvorio u groznuzbrku, ali samo zato jer je bio siromašan.Preživio je, u tome je poanta. Imao je život imeni je dao život, a ja sam svoj život posvetiobijegu iz neimaštine. Nisam kanio ponavljatinjegove greške. Nisam želio bitidrugorazredni građanin, još jedan siromašnižidovski momak koji preklinje da ga puste uprokleti otmjeni klub. Ja sam bio vlasnik ot-mjenoga kluba, u redu? Vlasnik! Svi su oni

754/788

protestantski Walkeri Montgomeryji Treći izprivatnih škola preklinjali mene da ihprimim. Čak sam oženio jednu od njihovihkćeri.

Grace se lecnula. Zar sam ti bila samo to?Kći Coopera Knowlesa? Statusni simbol?

– Očekuješ da se ispričam što sam preži-vio? Što sam se borio do kraja? Nikada!Došao sam ni iz čega, Grace, manje odničega. Quorum sam izgradio iz prašine. –Tresao se od gnjeva. – Što ti znaš o na-pornom radu? O predrasudama? O siro-maštvu? O patnji?

Grace je pomislila na mučne dane u Bed-ford Hillsu. 0 življenju od danas do sutra, obijegu pred zakonom, svjesna da cijeli svijetima predrasude u odnosu na nju, da bašnitko na svijetu ne zna istinu. Pomislila je naborbu sa silovateljem, na to kako je gotovoiskrvarila nakon što je sama izazvala pobačaj,

755/788

kako si je rezala zapešća iglom broša. Što jaznam o patnji? Iznenadio bi se.

Lenny je nastavio. – Ti si bila američkaprinceza. Život ti je sve pružao na tanjuru i tisi to uzimala, prihvaćala kao da imaš pravona to, kao da ti pripada. Nikad nisi pitalaodakle je stiglo. Bilo ti je svejedno! Zatonemoj ondje stajati i pokušati meni moraliz-irati. Žao mi je da si patila, Grace. Ali netkoje morao. Možda je stigao red na tebe.

Red na mene.– Da. Nemoj izgledati tako užasnuto,

draga. Izvukla si se, nisi li? Naučila sipreživljavati, sama. Ponosim se tobom. Ovd-je si, živa si, slobodna si. Svi smo. Željela siistinu i sad si je čula. Što još želiš?

Tada je Grace postala sigurna.– Osvetu, Lenny. Želim osvetu.Prasnuo je hitac, a njegov se odjek odbijao

od visokih kamenih zidova. Lenny jedotaknuo svoja prsa. Krv mu je curila između

756/788

prstiju, natapajući bijelu lanenu košulju. Izn-enađeno je pogledao Grace. John Merrivalevrisne: – NE!

Ispaljen je drugi hitac, pa još jedan.– Grace!Grace se okrenula. Mitch Connors je, s

izvučenim pištoljem, trčao kroz sobu zaprimanje prema vrtu, a plava mu se kosa za-lijepila za oznojeno čelo. – Stani! – Ali nije semogla zaustaviti. John Merrivale je pobjegaou kuću. Grace se okrenula natrag premaLennyju, ali je i on nestao. Ne! Tada ga jeugledala kako četveronoške puzi prema sjen-ici, a debeli trag krvi ostao je na tlu iza njega.Grace je ponovno naciljala. Pripremila se zapucanje, ali je Mitch Connors projurio krajnje, raširivši ruke kako bi stvorio ljudski štitizmeđu Grace i Lennyja.

– Gotovo je, dušo. Prestani, molim te.Spusti pištolj.

757/788

Grace vrisne: – Makni mi se s puta, Mitch.MIČI SE!

– Ne. Ovo nije u redu. Grace. Znam daželiš pravdu, ali ovo nije način.

Lenny se udaljavao. Nije to moglapodnijeti.

– Makni se, Mitch. Kunem se da ću pucati!Čula je komešanje iz unutrašnjosti kuće.

Vrata su lupala. Ljudi trčali. Kroz Mitchoveje noge vidjela da je Lenny gotovo stigao dosigurnosti sjenice. Krajičkom je oka vidjelada John Merrivale trči iz kuće i urla, mašućisačmaricom. Koraci iza nje postali su glas-niji. – Policija! Bacite oružje! – Bilo je sad ilinikad.

Grace je posljednji put pucala iz svojegpištolja. Užasnuto je gledala kako se Mitchzavrtio na travi, a metak mu se zario u tijelo.Mitch! Vrisnula je, ali iz njezinih usta nije iz-išao nikakav zvuk. Nešto se zabijalo i u nju, unjezin bok, ruke, noge. Pala je na travu,

758/788

krvareći. Zvukovi su nestali. Grace je otvorilaoči i gledala bešumni balet trčećih nogu.Mitch je bio nepomičan, ispružen na tratini.Pogledom je tražila Lennyja, ali ga nije vid-jela, već samo crvenu maglicu vlastite krvi.Ugasila je sunce i nebo i stabla, padala je,padala, teška poput debelog baršunastog za-stora na kazališnoj pozornici: njezin posljed-nji nastup.

759/788

39.

NEW YORK, MJESEC DANA KASNIJE

Žena u bolničkoj čekaonici šapnula je svojojkćeri: – Je li to ona?

Kći je odmahnula glavom. – Ne vjerujem.– Inače ne bi tako oklijevala. Obožavala jesve časopise koji su objavljivali tračeve iponosila se činjenicom da s udaljenosti odgotovo pedeset metara može prepoznatislavnu osobu. Naočale za sunce i marame naglavi nisu je uspijevale zavarati. Ali u ovomslučaju... Žena doista pomalo podsjeća nanju. Zapravo, uvelike podsjeća na nju ako jojlice raščlaniš dio po dio. Lijepo oblikovanepune usne, djetinjasta jamica na bradi,

široko postavljene oči i fina linija nosa. Ipak,kad sve to spojiš, njezino lice izgledanekako... manje. Manje lijepo, manje up-adljivo, manje posebno. Ako taj učinak kom-biniraš sa ženinom bezbojnom odjećom,sivom vunenom suknjom i jednostavnombijelom bluzom... ne. Ne, to nije ona.

– Gospođo Richards?Djevojčina majka podigne glavu. – Da?– Sad možete ući. Vaš muž je budan.Majka i kći iziđu iz čekaonice. Dok su

prolazilekraj žene, obje su je krišom proučavale.

Izbliza se doimala još manjom. Gotovo kaoda zrači anonimnošću, jednako kao što drugiljudi, zvijezde, zrače karizmom ili sekse-pilom. – Sirotica – reče majka. – Izgleda kaomaleni miš. Pitam se koga je došla posjetiti?

Grace je odahnula kad su žene otišle. Biloje tek sedam ujutro. Očekivala je, i nadala se,

761/788

da će čekaonica biti prazna. Postaje sve teženalaziti se u blizini ljudi. Bilo kojih ljudi.Uskoro će zauvijek otići iz Amerike. Naći ćeneko mirno mjesto, utočište gdje nitko nezna niti ga je briga za njezinu prošlost.Možda neki samostan, u Španjolskoj iliGrčkoj, ako će je prihvatiti. Prihvatit će me.To čine, zar ne? Nude utočište grešnicima,kriminalcima i siromašnima. Ja odgovaramu sva tri slučaja. Prema tvrdnjama njezinognovog odvjetnika, s vremenom će dobitisaveznu kompenzaciju. – To bi mogao bitiznatan novčani iznos. Možda ne onoliko nakoliko ste navikli, ali sigurno sedmerozna-menkasti broj.

Grace nije bila zainteresirana. Bez obzirašto će joj vlada dati, sve će poslati ravno Kar-en Willis i Cori Budds. Njima duguje svojuslobodu, dug koji nikakvim novcem nikad nebi mogla platiti. Osim toga, Grace ne želi no-vac. Samo želi otići. Ali još ne može otići. Ne

762/788

prije nego bude sigurna da je on dobro. Neprije nego dobije priliku objasniti.

Dotaknula je ožiljak na ruci, mjesto gdje semetak zario u nju. Ima četiri slična ožiljka,sve na desnoj strani, na nozi, boku i ramenu.Sretna da je živa, rekli su liječnici. A Gracese nasmiješila, pitajući se: Jesam li? Jesam lisretna? Čudesno je kako tijelo brzo može za-cijeliti. Ali duh nije tako otporan.

Bez Lennyja, Grace Brookstein više ne znazašto živi.

Priča o pucnjavi u Le Coconu, senzacional-noj smrti Johna Merrivalea i hvatanjuLennyja Brooksteina zaokupila je cijeli svijet.Vlasti na Madagaskaru uložile su simboličantrud kako bi spriječile Amerikance daLennyja vrate u Sjedinjene Države, ali pred-sjednikov osobni telefonski poziv i obećanjao povećim američkim investicijama u razne

763/788

infrastrukturne projekte na Madagaskarubrzo su ih naveli da se predomisle.

Harry Bain dao je izjavu lokalnimmedijima. – Gospodin Brookstein svoje-voljno se vraća u domovinu radi hitnogliječenja. Kad se oporavi – ako se oporavi – onjegovoj će budućnosti odlučivati američkopravosuđe. – Upravo je Bain onoga dana us-postavio kontakt s lokalnom policijom ipobrinuo se da pošalju pojačanje u Le Cocon.Kad je konačno čuo Mitchove poruke, odmahje nazvao šefa policije u Antananarivu i svemu ispričao.

– Pomoglo bi da ste nas u početku iskrenoobavijestili o svojoj nazočnosti na Madagas-karu – ukočeno je rekao šef policije. – Moglismo pomoći. – Harry Bain je morao poniznomoliti kako bi ga naveo da pošalje ljude naimanje. No, hvala Bogu da ih je poslao. Kadsu stigli onamo, Lenny Brookstein je većdobio metak u trbuh i prepone. Da je Grace

764/788

gađala malo više, presjekla bi mu koronarnuarteriju i oduzela Americi najsenzacionalnijei najšokantnije suđenje od... pa, odnjezinoga. Ovako je Lenny, nakon dugotra-jnog kirurškog zahvata, ipak preživio. Prijenego je shvatio gdje se nalazi, FBI ga je na-punio sedativima i vojnim ga zrakoplovomposlao kući. Sve je završilo prije nego jenetko uspio izustiti »kršenje ljudskih prava«,a kamoli organizirati nekakav protest.

Dva tjedna se nije znalo hoće li Mitch Con-nors biti te sreće. Život mu je visio o niti.Grace se užasno bojala da se neki njezin za-lutali metak zabio u Mitchovu kralješnicu, alipolicajci su je uvjeravali da je John Merrivaletaj koji ga je umalo ubio. Kad se policija po-javila, vikali su mu neka baci oružje, ali jeJohn nastavio naslijepo pucati, u Grace i unjih. Nisu imali drugog izbora, morali su gazaustaviti.

765/788

Grace je u početku bila zadovoljna kad ječula da je John mrtav. No kako su tjedniprolazili, njezino je zadovoljstvo izblijedjelo.Zašto bi to bilo važno? Zašto je bilo što odsvega toga važno: Johnova smrt, suđenjeLennyju (za prijevaru i umorstvo) i smrtnapresuda koja će se izvršiti smrtonosnom in-jekcijom, predsjedničko pomilovanje za nju?Ništa od toga neće joj vratiti njezin stariživot, niti pomoći ljudima koje je Quorumupropastio. Ništa od toga neće pridonijetioporavku Mitcha Connorsa, niti će oživjetiMariju Preston, ili Andrewa, ili onog jadnog

beskućnika iz Nantucketa. Sve je to takokrajnje, krajnje besmisleno. Pravda jepostala obična riječ, slova na stranici, bezikakvog značenja. Ne može se dobiti pravda,nikakav završetak, nikakva zadovoljština.Cijela je stvar farsa, igra. Grace je pomi-lovana, ali ne zato jer je nedužna, već zato jerje vlastima previše sramotno priznati da im

766/788

je dvaput pobjegla, te da je ona, a ne oni,pronašla Lennyja i razotkrila istinu oQuorumu.

– Uvjeren sam da je gospođa Brookstein ujednakoj mjeri žrtva dvoličnosti svojeg mužakao i milijuni drugih koji su zbog njega patili– rekao je predsjednik. I Amerika jepljeskala. – Naravno da jest. Jadnica. – Sadsu imali svojeg zlikovca, svoje žrtveno janje.Lenny Brookstein poslan je u Super Max uColoradu, najstroži zatvor u zemlji, dom na-jopasnijih islamskih terorista i poremećenihubojica djece. Odvija se treći čin drame iodjednom se pokazalo da nedostaje uvjer-ljiva tragična junakinja. Tko bi bolje mogaoodigrati tu ulogu od Grace? Na kraju krajeva,predstava se mora nastaviti.

Medicinska je sestra potapšala Grace poramenu.

– Dobre vijesti. Budan je. Želite li sad ući?

767/788

Mitch je bio blijed i mršav. Užasno mršav.Grace je nastojala prikriti svoju šokiranost.Zasigurno je smršavio gotovo dvadeset kilo-grama. Nasmiješio se kad ju je ugledao.

– Zdravo, neznanko.– Zdravo.Tako je mnogo toga trebalo reći, ali Grace

se u tom trenutku nije mogla sjetiti niti jednejedine riječi. Stoga je samo uzela Mitchovuruku u svoju i nježno je milovala.

– Rekli su mi da si na suđenju svjedočilaprotiv Lennyja.

– Da. Nisam morala osobno poći onamo.Dopustili su mi da dam izjavu.

– Dobio je smrtnu kaznu?Kimnula je.– Znači, tvoje je svjedočenje zacijelo

pomoglo.– Sumnjam. Ionako je sve priznao. Čim su

saznali za umorstvo, kocka je bačena. Mislimda je želio da ljudi znaju kako je bio

768/788

pametan. Nije se doimao uzrujanim nasuđenju. Bilo je gotovo kao da se zabavlja.

Mitch je u nevjerici odmahnuo glavom. –Još uvijek se ne smatra krivim, zar ne?

– Ni najmanje. – Zastala je. – Danas će gapogubiti, znaš. Odrekao se svih prava nažalbu.

Nekoliko su minuta oboje šutjeli. TadaMitch reče: – Znam da će ovo zvučati kaosmiješno pitanje. Ali osjećaš li još uvijeknešto za njega? Sad kad znaš da će umrijeti.Muči li te to?

– Zapravo ne. – Grace se zamislila. – Nijeriječ o tome da nemam nikakvih osjećajaprema njemu. Više se radi o tome da nemamnikakvih osjećaja, uopće. Nekako samobamrla.

Mitch joj je stisnuo ruku. – Potrebno jevrijeme, to je sve. Proživjela si tako mnogo.

– Iskreno rečeno, ne znam želim li uopćenešto osjećati. Želim samo mir.

769/788

Zurila je kroz prozor. Bio je kraj svibnja,proljeće u svojem najljepšem izdanju, stablana pločniku puna cvjetova, plavo nebo živood ptičjeg pjeva i radosti. Grace pomisli:Drago mi je da život ide dalje, da je lijepo.Ali više ne mogu biti dio toga.

– Znaš li tko me neki dan nazvao?Mitch odmahne glavom. – Tko?– Honor. FBI joj je rekao za Jacka i Jas-

mine. Odlučio je da se više neće kandidiratiza senatora. Zatražili su razvod.

– Zvala je tebe da ti to kaže?Grace se nasmijala. – Znam. Kao da bismo

mogle nastaviti ondje gdje smo stale.Zapravo mi je baš to rekla. »Ne bismo li opetmogle biti sestre?« Connie i Mike su preseliliu Europu pa je zacijelo osamljena. Lenny jerekao nešto slično, u vrtu Le Cocona. Mislioje da ću ostati ondje s njim i Johnom. Da senas troje možemo zajedno skrivati na

770/788

Madagaskaru i biti sretni do kraja života.»Kao u stara vremena«, tako je rekao.

– Šališ se? – Mitch je raširio oči. – Što si tirekla?

– Ništa nisam rekla. Pucala sam u njega. –Grace se nasmiješila, a Mitch se sjetio svegašto voli kod nje. Misli da je mrtva u svojojnutrini, ali nije. Samo spava zimski san.

Grace je ustala i prišla prozoru. Mitch ju jepromatrao, njezin graciozan hod, fluidnibalet njezinih udova. Dok je on bio policajac,a ona bjegunica, prisiljavao se na potiskivan-je svojih osjećaja. Sad kad je sve završilo, višeih nije mogao obuzdavati. Čežnju je osjetiokao udarac u trbuh.

Volim je.Želim je.Mogu je usrećiti.– Što? – Grace se okrenula i zagledala se u

njega optužujućim očima.

771/788

Mitch je porumenio. Zar je glasno govorio?Zacijelo. Podigao se na jastucima. –Zaljubljen sam u tebe, Grace. Žao mi je akoto komplicira situaciju. Ali jesam.

Graceino se lice smekšalo. Na kraju kra-jeva, Mitch joj je drag. I riskirao je svoj životkako bi pokušao spasiti njezin. Nema nikak-vog razloga da se ljuti na njega. Ali ljubav?Ne. Više ne bi mogla voljeti. Ne nakonLennyja. Ljubav je tlapnja. Ne postoji.

Mitch reče: – Mislim da bismo se trebalivjenčati.

Grace se glasno nasmijala. – Vjenčati?– Da. Zašto ne?Zašto ne? Grace je mislila na Lennyja. O

njihovom predivnom vjenčanju na Nantuck-etu, svojoj sreći mlade nevjeste, svojimnadama i snovima. Nisu samo zgažene.Spaljene su, uništene, pretvorene su u prah ipepeo zajedno sa sretnom djevojkom punompovjerenja kakva je nekoć bila.

772/788

Lenny će večeras umrijeti.Grace se ne bi mogla ponovno udati, kao

što ne bi mogla odletjeti na Mjesec.– Više se nikad neću udati, Mitch. Nikada.Dok ju je slušao kako izgovara te riječi,

Mitch je znao da doista tako misli.– Odlazim.Mitch je osjetio kako mu se želudacpreokrenuo. Obuzela ga je panika. –

Odlaziš? Kako to misliš, odlaziš? Kamo ideš?Odlaziš iz sobe?

– Odlazim iz zemlje.– Ne odlaziš. Ne smiješ!– Moram.– Ali zašto? Kamo ćeš poći?Grace se nagnula naprijed i poljubila mu

usne, samo jednom. To je bio kratakpoljubac, nimalo seksualan, već nježan,gotovo majčinski. Mitch je poželio zaplakati.

773/788

– Ne znam kamo ću poći. Na neko mirno izabačeno mjesto. Nekamo gdje mogu živjetijednostavno i spokojno.

– To su gluposti. Možeš i sa mnom jed-nostavno živjeti. – Obujmio joj je licerukama, pokušavajući je snagom voljenatjerati da ga sluša, da ga voli, da dopustisebi vjerovati da je on voli. – Mogu živjetijednostavno. Ako želiš jednostavnost, trebalabi vidjeti moj stan. Tako je jednostavan da sumi zaplijenili namještaj.

Grace se i protiv volje nasmiješila.Smiješak je bio pukotina u njezinu oklopu.Mitch se odmah uhvatio za to.

– Sviđa ti se to? Dovraga, ako želiš jed-nostavnost, ja sam čovjek za tebe. Čak mogubiti bez prebijene pare. Hladna pizza za dor-učak? Može. Ako se još malo potrudim, vjer-ojatno ih mogu navesti da mi isključe struju.Mogli bismo sjediti u mraku ispod deke ipjevušiti.

774/788

– Prestani. – Grace se tiho nasmijala.Mitch je podigao njezinu ruku do svojih

usana, ljubeći joj redom prste. – Možemoovako. Zaboravit ću na brak ako ti zaboravišna odlazak iz zemlje. Samo... reci da ćeš poćina večeru sa mnom kad me puste odavde.

Grace je oklijevala.– Ma daj! Jedna obična večera. Barem mi

toliko duguješ.Istina. Doista mu duguje.– Dobro. Jedna večera. Ali ništa ti ne

mogu obećati.

775/788

40.

Lenny Brookstein pogledao je remenje naležaju i osjetio kako mu se utroba od strahapretvara u tekućinu. Govorio je sebi da se neboji smrti. Boji se ovakvog umiranja, podtuđim uvjetima. No sad kad se našao ovdje,shvatio je koliko se zavaravao. Ne želim um-rijeti. Želim živjeti.

– Ne! – Obuzela ga je panika i pokušao jeizići iz prostorije. – Ja... ne mogu to! Pomog-nite mi!

Zadržale su ga snažne, mlade muške ruke.– Polako.

Svim se silama nastojao smiriti. Prostorijaje bila čista, bijela i hladna, kao u bolnici. Trimuškarca u njoj izgledali su kao liječnici; im-ali su plave bolničke odore, maske na licima i

prozirne plastične rukavice. Ali nisu ovdje dabi ga liječili.

Nakon svih godina borbe na koncu je došlodo ovoga. Žalio bi se na presudu da je posto-jala i najmanja nada u uspjeh, no Lenny jebio dovoljno pametan da bi znao da je nema,i previše ponosan da bi igrao igru u kojoj nemože pobijediti. Osim toga, što mu vrijedi jošdeset godina života u zatvoru? Već je izgubiopet kilograma, a ovdje je tek nekolikotjedana. Hranu koju daju u Super Maxučovjek ne bi dao ni psu.

Dva su mu liječnika počela pomagati da sepopne na ležaj, ali ih je ljutito odgurnuo.

– Sam ću.Legao je na ležaj. Liječnici su učvrstili re-

menje. Lenny se posramio kad je shvatio damu se noge tresu. Nekoć je kontroliraoposlovno carstvo vrednije od bruto nacional-nog dohotka nekih zemalja. Sad nije gos-podar ni vlastitog tijela.

777/788

Okrenuo je glavu i vidio zatvorskog rabinakako nelagodno stoji u kutu prostorije. – Štoon radi ovdje? Rekao sam da nikoga neželim.

Rabin je koraknuo naprijed. – Uskoro ćevam dati sedative, Lenny. Želio sam vampružiti priliku da se molite sa mnom. Ili akoosjećate da nešto želite reći?

– Ne.– Nije prekasno da se pokajete za svoje

grijehe. Bog je sposoban za beskrajnoopraštanje.

Lenny je zatvorio oči. – Nemam vam štoreći.

Osjetio je oštar ubod igle u ruci. Na trenu-tak ga je ponovno obuzeo užas. Želio je pov-raćati, ali želudac mu je bio prazan. Kao injegova crijeva, hvala Bogu. Nekolikosekundi kasnije sedativi su počeli djelovati.Lenny je osjećao kako mu se usporavaju

778/788

srčani otkucaji i obuzima ga topao osjećajpospanosti.

Mislio je na svoju majku. Nosila je jedinulijepu haljinu koju je imala, sa sitnim cvjetn-im uzorkom, i plesala je po kuhinji, a njegovje otac opet bio pijan i vikao je na nju:»Rachel, dođi ovamo!« Zatim je teturao donjegove majke i udario je, a Lenny ga je želioubiti...

Mislio je o Quorumovom balu. Bila je1998. godina i on je bio nedodirljiv, bog,gledao je manje važne smrtnike Wall Streetakako se međusobno nadmeću samo da budublizu njega, dotaknu njegovu odjeću ili gačuju kako govori. Želio bi da je njegova ma-jka mogla biti ondje...

Mislio je o Grace, njezinu nedužnom licupunom povjerenja, njezinom predivnomnagom tijelu u kojem je nekoć uživao. Govor-ila mu je, pjevušeći onim svojim slatkim,dječjim glasom: Ne želim djecu, Lenny. Tako

779/788

sam sretna ovako. Ništa mi ne nedostaje. Aon je otvorio usta kako bi joj rekao da je voli,te da ni njemu ništa ne nedostaje, ali tada senjezino lice promijenilo i postala je stara,tužna i gnjevna, uperila je pištolj u njega,nije ga samo uperila nego je i pucala, opet iopet i opet, bum, bum, bum, a John Mer-rivale je vrištao NE!, ali meci su i daljestizali...

Nalazio se na jedrilici, iscrpljen, još uvijeksa sjekirom u ruci. Pokušao je ustati, ali nijemogao; neprestano je klizio. Paluba je bilaskliska od krvi i vode, a jedrilica jeposkakivala, divlje se njihala, i bio je siguranda će pasti u more. Pogledao je gore i vidiohelikopter kako se bori protiv vjetra poputdivovskog kukca, a Graydon je spustio kono-pac i on se penjao, čvrsto se držeći, povlačećise gore, gore prema nebu, ali je Graydonnestao i opet se pojavila njegova majka: Ha-jde, Len, ti to možeš, zlato. Možeš učiniti sve

780/788

što želiš... i on je kriknuo: »Dolazim, mama!Dolazim! Čekaj me!« Osjetio je njezine rukeoko sebe i nikad u životu nije bio sretniji.

***

Rabin je pogledao liječnike. – Je li gotovo?– Gotovo je – reče jedan od njih. – Nema

ga više.– Nije baš pošteno, zar ne? – reče drugi. –

Da okrutni ubojica poput njega umre sosmijehom na licu? Trebao je patiti.

Rabin nije odgovorio, već se samo tužnoudaljio.

781/788

EPILOG

Grace je izišla iz bolnice i krenula ulicom.New York najljepše izgleda na proljetnomsuncu, blistav i živ kao u svojem najboljemizdanju. Ulice su bile krcate ljudi koji sužurili naokolo u nastojanju da poboljšajusvoje živote kao da je to važno. Sve joj je isto-dobno bilo poznato i neobično, kao da hodakroza san koji je mnogo puta sanjala.

Živa je. Slobodna je. Grace je shvaćala dabi je to trebalo činiti sretnom. Pitala se hoćeli se to ikada dogoditi.

Pogledala je bolnicu preko ramena i s nak-lonošću mislila o Mitchu Connorsu. Mitch jedobar čovjek. Drag čovjek. Grace je to os-jećala od samog početka. U drugom životu, udrukčijem snu, mogla sam ga voljeti. No ta

je prilika prošla, odnesena je poput pera navjetru. Znala je da se nikad neće vratiti.

Hoće li doista otići u inozemstvo? Vjero-jatno. Ili će možda jednostavno nestati ovdje,kao što je ranije učinila, izgubiti se u ugodnojanonimnosti grada.

Grace Brookstein je skrenula iza ugla i za-putila se prema podzemnoj željeznici.Mnoštvo na pločniku razmaknulo se da jepusti unutra, a potom se zatvorilo oko nje.

Nestala je.

epub obrada: Miel

783/788

ZAHVALE

Još jednom moram izraziti svoju duboku za-hvalnost obitelji Sheldon na povjerenju štosu mi ga ukazali, njihovoj podršci i ve-likodušnosti. Također mojim urednicima,May Chen, Wayneu Brooksu i Sari Rither-don, kao i svima ostalima u HarperCollinsukoji su tako marljivo radili na ovoj knjizi.Mojim agentima, Lukeu i Mortu Janklowu iTif Loehnis, kao i svima u tvrtki Janklow& Nesbit: najbolji ste. Te na koncu, ali ne inajmanje važno, mojoj vlastitoj obitelji, os-obito mojoj dragoj djeci, Sefi, Zacu i Theu, imojemu mužu, Robinu, koji me podržavaju usvemu što radim. Volim vas.

TB, 2010.

ROMANOPISAC I

SCENARIST

SIDNEY SHELDON

ostaje jedan od najprodavanijih svjetskihautora uspješnica. On je jedini pisac koji jeosvojio nagrade Oscar, Tony i Edgar®.

TILLY BAGSHAWE

autorica je uspješnica New York Timesa.Živi u Los Angelesu, Kalifornija, i Londonu,sa svojim mužem i djecom.

1 R2-D2 – lik iz filma Ratovi zvijezda (robot)

2 NYPD – New York City Police Department(Policija grada New Yorka)

3 Yoda – fiktivni lik iz serijala Ratovizvijezda

4 SIBL – Science, Industry and BusinessLibrary (Znanstvena, privredna i poslovnaknjižnica)

5 OGA – Other Government Agency (Drugavladina agencija)

@Created by PDF to ePub