teorije managementa
DESCRIPTION
menadžment, teorije, psihologijaTRANSCRIPT
1
Teorije menadžmenta
Nastavnik: prof.dr.sc. Vinko Belak
Asistent: Maja Daraboš
SADRŽAJ
1. Uvod
2. Raniji pristupi managementu (3)
3. Klasične teorije managementa (15)
4. Bihevioralni pristup managementu (11)
5. Kvantitativni pristup managementu (5)
6. Moderne teorije managementa (6)
7. Zaključak
UVOD
Razlika između managerskih i organizacijskih teorija
managerske teorije - objašnjavaju praksu managementa, odnosno način na koji se manageri ponašaju
organizacijske teorije - skupina povezanih načela i hipoteza koji se koriste u objašnjavanju dijelova organizacije i načina na koji se oni ponašaju.
zajedno objašnjavaju ukupnu organizacijsku aktivnost
Raniji pristupi managementu
Prvi pristupi managementu:
◦ Egipćani – izgradnja piramida (centralizirani oblik
upravljanja)
◦ Grci – pišu o managerskim konceptima i praksi
◦ Rimljani – centralistička organizacija sa hijerarhijskom
upravljačkom strukturom
narodima drevnih civilizacija bili su poznati gotovo svi
aspekti managementa koji su i danas aktualni
Raniji pristupi managementu (2)
RIMLJANI vs. BARBARI
1:1
2:2
5:5
Raniji pristupi managementu (3)
najraniji pioniri teorije i istraživanja managementa:
◦ Robert Owen
prepoznao važnost ljudskih potencijala za organizaciju
(postavio temelje bihevioralne teorije managementa)
◦ Charles Babbage
usredotočio se na efikasnost proizvodnje
sklon programima dijeljenja profita
2
Klasične teorije managementa
management - proces koordiniranja timskog rada prema
ostvarenju ciljeva grupe
ljudskom faktoru nisu poklonili nikakvu pažnju
razvijala se u tri pravca:
◦ Znanstveni management (F. W. Taylor, F. i L. Gilbreth, H.
Gannt, H. Ford)
◦ Administrativni management (H. Fayol)
◦ Birokratska organizacija (M. Weber)
Klasične teorije managementa (2)
Znanstveni management
F. W. Taylor (1856-1915)
◦ otac znanstvenog managementa
◦ razvio principe znanstvenog managementa
jedan najbolji način obavljanja način svakog posla;
znanstveno izabrati, trenirati, učiti i razvijati svakog radnika;
surađivati sa radnicima i osigurati novčani poticaj;
podjela posla između managementa i radnika.
4 faze znanstvenog managementa:
Klasične teorije managementa (3)
Znanstveni management
Zadatak
Manager
radni
k
radni
k
radni
k
radni
k
Z2
Z3 Z4
Z1
Manager
radni
k
radni
k
radni
k
radni
k
Faza 1: Zadatak, manager i radnici
Faza 2: Manager analizira posao, rastavlja ga na jednostavnije dijelove i vrši specijalizaciju
Klasične teorije managementa (4)
Znanstveni management
Faza 3: Podjela posla i treniranje
radnik
radnik
Z2
Z3 Z4
Z1
Manager
radnik
radnik
Klasične teorije managementa (5)
Znanstveni management
Faza 4: Manager kontinuirano nadgleda, koordinira i planira rad zaposlenih
radnik
radnik Z2
Z3 Z4
Z1
radnik
radnik
Manager
Klasične teorije managementa (6)
Znanstveni management
Frank i Lillian Gilbreth
◦ razvili brojne tehnike i strategije za eliminiranje
neučinkovitosti
◦ doprinijeli razvoju studije pokreta
Henry Gantt (1861-1919)
◦ gantogram – sredstvo za planiranje posla
◦ sustav plaćanja - minimalna plaća i sustav bonusa
3
Klasične teorije managementa (7)
Znanstveni management
Slika 1.: Prikaz gantograma
Klasične teorije managementa (8)
Znanstveni management
Henry Ford
◦ sistem pokretne trake
◦ filozofija:
“radnici moraju dovoljno zaraditi kako bi mogli kupiti
njegov automobil”
Klasične teorije managementa (9)
Znanstveni management
Kritike znanstvenog managementa:
◦ rad je dehumaniziran, otuđenje, dosada;
◦ nema kvalitetne interakcije među radnicima;
◦ na ljude se gleda uniformno – bez individualnih
karakteristika;
◦ misli se da jedino manageri imaju pravo, a radnicima se
samo naređuje;
◦ pojednostavljenje poslova može dovesti do gubljenja
vještina.
Klasične teorije managementa (10)
Administrativni management
Henri Fayol (1841-1925)
◦ otac modernog managementa
◦ formulirao 14 principa rukovođenja:
1. PODJELA RADA 8. CENTRALIZACIJA
2. AUTORITET I ODGOVORNOST 9. SKALARNI LANAC
3. DISCIPLINA 10. RED
4. JEDINSTVO ZAPOVIJEDANJA 11. PRAVEDNOST
5. JEDINSTVO NAREĐIVANJA 12. STABILNOST ZAPOSLENJA
6. POTĈINJAVANJE OSOBNIH OPĆIM
INTERESIMA
13. INICIJATIVA
7. NAGRAĐIVANJE 14. KOOPERATIVNI DUH
Klasične teorije managementa (11)
Administrativni management
◦ definirao funkcije poduzeća (6 standardnih funkcija)
funkcija managementa najvažnija
◦ definirao raspon rukovođenja:
na razini nižih rukovodilaca (1:4,5)
na razini izvršnih radnika (1:15)
Klasične teorije managementa (12)
Administrativni management
FUNKCIJE PODUZEĆA
Računovodstvo
Komercijala
Tehnika
Financije
Sigurnost
Management• Planiranje• Organiziranje• Zapovijedanje• Koordiniranje• Kontroliranje
Slika 2.: Fayolove funkcije poduzeća
4
Klasične teorije managementa (13)
Birokratska organizacija
Max Weber (1864-1920)
◦ idealni tip organizacije (stoga hijerarhičnost i
formalizacija svih odnosa)
◦ karakteristike birokratske organizacije:
visoka centralizacija autoriteta;
hijerarhija odgovornosti;
selekcija i napredovanje - tehnička kvalificiranost;
odluke zasnovane na stručnim tehničkim informacijama;
sve u pisanom obliku;
management i vlasništvo poduzeća su odvojeni;
formalizacija odnosa.
Klasične teorije managementa (14)
Birokratska organizacija
PREDNOSTI: NEDOSTACI:
sigurnost radnog mjesta velika količina “papirologije”
društveni status zatomljivanje inicijative
redovita plaća pasivnost u razmišljanju
mogućnost napredovanja teško prilagođavanje promjenama
zaštita od otpuštanja trivijalni poslovi
jasni opisi radnih mjesta otpor prema promjenama i idejama
korporativni duh presporo donošenje odluka
osoblje se identificira sa organizacijom
frustracije zbog predugačkog lanca upravljanja
navikavanje na status-quo
Klasične teorije managementa (15)
Prednosti klasičnih teorija:
◦ razvijene su tehnike masovne proizvodnje;
◦ veliki porast produktivnosti;
◦ razrađena priroda posla i uzroci motivacije radnika;
◦ razvijene standardne metode za obavljanje posla;
◦ selekcija ljudi s prikladnim karakteristikama;
◦ planiranje rada zaposlenih i eliminiranje smetnji;
◦ davanje poticaja u nadnicama.
Nedostaci klasičnih teorija:
◦ kruti sustavi managementa;
◦ vodi ka otporu na promjene;
◦ mogući problemi u komuniciranju;
◦ Malo osobnih kontakata između managementa i radnika.
Bihevioralni pristup managementu
najvažniji faktor uspješnosti je stav radnika prema svom
zadatku i prema drugim radnicima u grupi s kojima radi
nekoliko razvojnih pravaca:
◦ Teorija međuljudskih odnosa (E. Mayo, F. J.
Roehtlisberger)
◦ Teorija ljudskih potencijala (D. McGregor, R. Likert, C.
Argyris)
◦ Teorija organizacijskog ponašanja
Bihevioralni pristup managementu (2)
Teorija međuljudskih odnosa
Hawthorne istraživanja (1924-1932)
◦ E. Mayo, F. J. Roethlisberger – utvrdili kako poboljšanje učinkovitosti
ovisi o društvenim faktorima
◦ spoznaje istraživanja:
čovjek nije homo oeconomicus nego homo societalis;
stil vodstva važan je faktor proizvodnosti;
stroga kontrola negativno utječe na ponašanje;
grupa je važan faktor povećanja proizvodnosti;
visina plaće za većinu radnika nije dominantan motivacijski faktor;
na razinu produktivnosti utječu socijalne potrebe, stavovi i moral
radnika i neformalna organizacija.
Bihevioralni pristup managementu (3)
Teorija međuljudskih odnosa
Načela škole međuljudskih odnosa:
◦ ponašanje radnika ovisno o društvenim i organizacijskim uvjetima rada;
◦ stil rukovodstva, povezanost skupine i zadovoljstvo poslom glavni su
◦ čimbenici proizvodnosti radnih grupa;
◦ zaposleni rade bolje ako im je dan širi spektar zadataka;
◦ standardi uspostavljeni unutar radne grupe utječu na stav radnika više od standarda postavljenih od strane managementa;
◦ primjena podjele rada koja rad čini dosadnim može dovesti do pada proizvodnosti.
ParticipacijaVeće zadovoljstvoi moral podređenih
Manji otpor i veće prihvaćanje formalnog
autoriteta
Slika 3.: Model međuljudskih odnosa
5
Bihevioralni pristup managementu (4)
Teorija ljudskih potencijala
poslovi ne smiju biti dehumanizirajući i zaposlenima
treba omogućavati da u potpunosti iskorištavaju svoje
potencijale
ParticipacijaViša kvaliteta
odlučivanja i kontroleVeće zadovoljstvoi moral podređenih
Povratna veza
Slika 4.: Model ljudskih potencijala
Bihevioralni pristup managementu (5)
Teorija ljudskih potencijala
razlikujemo nekoliko pravaca:
◦ Teorija X i Y – D. McGregor
◦ Participativna teorija – R. Likert
◦ Teorija interpersonalne kompetentnosti – C. Argyris
Bihevioralni pristup managementu (6)
Teorija X i Y – D. McGregor
postoje 2 potpuno različita viđenja ljudske prirode
(odnosa managera prema zaposlenima):
Teorija “X” Teorija Y”
ljudi ne vole rad i nastoje ga izbjeći
rad pruža zadovoljstvo
zaposleni trebaju formalne upute
ljudi su sposobni provesti samokontrolu
ljudi izbjegavaju odgovornost i
imaju relativno malo ambicija
preuzimanje odgovornosti za
izvršenje zadataka
Autokratski stil Demokratski stil
Bihevioralni pristup managementu (7)
Participativna teorija – R. Likert
razradio analitički okvir i metodu za analizu
organizacije
organizacijska struktura – manageri imaju dualno
članstvo (povezivanje radnih grupa između različitih
hijerarhijskih razina)
potiče participaciju zaposlenih i pridonosi koordinaciji
između funkcionalnih grupa i hijerarhijskih razina
Bihevioralni pristup managementu (8)
Participativna teorija – R. Likert
Slika 5.: Povezujuća struktura (eng. linking pin)
Bihevioralni pristup managementu (9)
Teorija interpersonalne kompetentnosti
C. Argyris – ljudi napreduju iz faze nezrelosti i
ovisnosti ka fazi zrelosti i neovisnosti
organizacijska kompetentnost se može povećati
povećanjem kompetentnosti i motivacije ljudi
proširivanje posla – način ublažavanja nesklada između
organizacije i osobnog razvoja
6
Bihevioralni pristup managementu (10)
Teorija organizacijskog ponašanja
pokušava odrediti uzroke ljudskog ponašanja
analizira odnos organizacije i pojedinca – individualno i
organizacijsko ponašanje su međusobno povezani i utječu
jedno na drugo
ovaj pristup unosi nove koncepte (problem moći,
konflikata, organizacijskog razvoja, organizacijske
dinamike)
Bihevioralni pristup managementu (11)
Doprinosi bihevioralnih teorija:
◦ ukazale na važnost motivacije, grupne dinamike, i ostalih
interpersonalnih procesa u organizaciji;
◦ fokusirale su pažnju managementa na te procese;
◦ potaknule se vjerovanje kako su zaposleni vrijedni resursi.
Nedostaci bihevioralnih teorija:
◦ vrlo teška procjena kompleksnog ponašanja pojedinca;
◦ teška implementacjia bihevioralnih teorija.
Kvantitativni pristup managementu
pojavio se tijekom Drugog svjetskog rata – razvoj
kvantitativnih metoda za lakše donošenje odluka i
efikasnije upravljanje resursima
tri pravca razvoja:
◦ Operacijsko istraživanje;
◦ Management proizvodnje;
◦ Managementski informacijski sustavi.
Kvantitativni pristup managementu (2)
Operacijsko istraživanje
upotreba sofisticiranih matematičkih modela i
statističkih metoda
neki od alata operativnog istraživanja su:
◦ linearno programiranje;
◦ modeli repova čekanja;
◦ modeli distribucije.
Kvantitativni pristup managementu (3)
Management proizvodnje
područje znanja odgovorno za upravljanje proizvodnjom i
isporukom organizacijskih proizvoda i usluga
uključuje:
◦ upravljanje zalihama;
◦ planiranje rada;
◦ planiranje proizvodnje;
◦ lokacija tvornica i njihov dizajn;
◦ upravljanje kvalitetom.
Kvantitativni pristup managementu (4)
Managementski informacijski sustavi
područje usredotočeno na dizajniranje i implementiranje
kompjuterski temeljenih informacijskih sustava za
upotrebu od strane managementa
takvi sustavi pretvaraju primarne podatke u informacije
koje su korisne za mnoge razine managementa
7
Kvantitativni pristup managementu (5)
Doprinosi kvantitativnih teorija:
◦ razvoj kompleksnih kvantitativnih tehnika koje pomažu pri donošenju odluka i rješavanju problema;
◦ koriste matematičke modele kako bi povećale znanje i razumijevanje kompleksnih organizacijskih procesa i situacija;
◦ predstavljaju alat za implementaciju organizacijskog planiranja i kontroliranja procesa;
◦ stavljaju naglasak na kompjutere u sustavima za podršku odlučivanju.
Ograničenja kvantitativnih teorija:
◦ ne mogu predvidjeti odnosno objasniti ljudsko ponašanje u organizacijama;
◦ žrtvovanje drugih managerskih vještina kako bi se naglasila matematička važnost;
◦ određeni modeli mogu zahtijevati nepraktične i nestvarne pretpostavke.
Moderne teorije managementa
tijekom posljednjih 20 godina – pokušaji za integracijom
teorija managementa
novi koncepti nisu još dovoljno potkrijepljeni
dva najzastupljenija pristupa:
◦ Sistemski pristup
◦ Kontingencijski pristup
Moderne teorije managementa (2)
Sistemski pristup
Ludwig von Bertlanffy – opća teorija sistema (pojedini
fenomeni se ne promatraju posebno, već se uočavaju
njihove međuzavisnosti)
gleda na organizaciju kao na cjelinu međusobno povezanih
dijelova koja ima jedinstveni cilj
interno i eksterno ponašanje organizacija
Chester I. Barnard
Moderne teorije managementa (3)
Sistemski pristup
sirovine
novac i kapital
ljudski resursi
INPUTI
Organizacija
nabavlja inpute iz
svoje okoline
strojevi
kompjuteri
ljudske vještine
Transformacijski
proces
Organizacija
obrađuje inpute i
dodaje im
vrijednost
proizvodi
usluge
OUTPUTI
Organizacija pušta
outpute u okolinu
prodaja outputa
omogućava
organizaciji da
nabavi nove inpute
Slika 6.: Sistemski pristup
Moderne teorije managementa (4)
Sistemski pristup
Doprinosi sistemskog pristupa:
◦ poduzeće se promatra kao otvoreni sistem, te se naglašava
važnost njegove interakcije s okolinom;
◦ integralno promatranje poduzeća kao socijalnog i tehničkog
sistema integracija ranijih teorija managementa;
◦ naglašavanje interakcije dijelova (podsistema) unutar poduzeća
akcentira sve vrste komunikacija.
Ograničenja sistemskog pristupa:
◦ suviše općenit i apstraktan pristup – nedovoljno primjenjiv
Moderne teorije managementa (5)
Kontingencijski pristup
ne postoji jedan najbolji način djelovanja organizacije
budući da svaka situacija za sebe zahtijeva poseban
način djelovanja akcije managementa i stilovi vođenja
trebali bi ovisiti o okolnostima situacije u kojima se
manageri nalaze
uspio je premostiti jaz između teorije i prakse
managementa
kritizira se pretjerano inzistiranje na unikatnosti
pojedine situacije
8
Moderne teorije managementa (6)
Kontingencijski pristup
Situacija
Managerska
akcija
A
Managerska
akcija
C
Managerska
akcija
D
Managerska
akcija
B
Slika 7.: Sistemski pristup
ZAKLJUĈAK
svi prethodno navedeni pristupi managementu nisu nužno
kontradiktorni nadopunjavaju se
manageri profitiraju razumijevajući i primjenjujući odabrane
aspekte svakog pristupa
KLASIĈNI PRISTUP – važnost metoda poboljšanja produktivnosti,
podjele rada, nadmoć birokracije u formalnim organizacijama;
BIHEVIORALNI PRISTUP – važnost ljudi kao najvrednijeg
organizacijskog kapitala, povećanje pažnje za kreiranje radne
okoline u kojoj će se voditi računa o svim ljudskim potrebama;
ZAKLJUĈAK (2)
KVANTITATIVNI PRISTUP – primjena različitih
kvantitativnih alata i tehnika u svrhu povećanja efikasnosti i
efektivnosti;
SISTEMSKI PRISTUP – organizacije se vode na način da
zadovolje potrebe vanjske okoline;
KONTINGENCIJSKI PRISTUP – vidljiv u jedinstvenim i
različitim uspješnim pričama – podsjeća managere kako
određeni alati, tehnike i teorije funkcioniraju efikasno u
jednoj situaciji, a ne nužno i u izmijenjenim okolnostima;
Slika 8.: Rasprostranjenost teorija managementa