teorija regulacije
TRANSCRIPT
Opšte postavke regulacije
Savremena ekonomska misao, koja se zasniva na primeni teorije ekonomskog blagostanja, polazi od upoređivanja alternativnih ekonomskih stanja sa stanovišta dobrobiti celoga društva kao načina za određivanje ekonomskog optimuma
Fundamentalna teorema ekonomike blagostanja predpostavlja da će opšta ravnoteža biti postignuta (dostignut optimum) ukoliko je alokacija resursa izvršena u skladu sa Paretovim kriterijumom
Da bi se stanje opšte ravnoteže dostiglo u smislu Pareta, ono podrazumeva postojanje savršenog tržišta koga karakteriše: savršena konkurencija savršena deljivost dobara i proizvodnih faktora odsustvo eksternih efekata u proizvodnji savršena informisanost svih aktera
Opšte postavke regulacije(2) Situacije u kojima se javlja parcijalna nesavršenost tržišta, i u kojima
blagostanje nije maksimizirano u Pareto smislu, podrazumeva postojanje oligopola, oligopsona, monopola i monopsona
Postojanje nesavršenog tržišta otvara prostor za državnu intervenciju u cilju poboljšanja alokacije resursa
Postoje četiti osnovna slučaja u kojima tržišna alokacija resursa nije zadovoljavajuća: Imperfektnost tržišta greške tržišta Dinamička neusklađenost da raspodela individualnog blagostanja, koja bi proizašla iz takvog
optimuma, nije pravedna
Javni karakter eklektroprivredne delatnosti
Opšte prihvaćeno shvatanje je da elektroprivreda, bez obzira na svoj pravni status, danas predstavlja javnu službu industrijskog tipa, koja u svom poslovanju treba da se rukovodi idejom najveće ekonomske koristi za celokupno društvo
Javna dobra i usluge se definišu : da je reč proizvodima i uslugama koji imaju veliki značaj za
društvenu zajednicu da je u tim delatnostima proizvodnja organizovana na
principu postojanja monopola
Obaveza pružanja usluge Važan segment javnog sektora je obaveza pružanja usluge, odnosno
obaveza služenja javnom interesu Za infrastrukturne delatnosti, kao što je to slučaj sa elektroprivredom,
obaveza pružanja usluga se sastoji iz dva dela: Obaveza priključenja na mrežu Obaveza isporuka el.energije uz odgovarajući kvalitet
Pojedine države de jure kreirale monopole (statutarni monopoli) kojima su dali ekskluzivno pravo uvoza i izvoza električne energije, kao i određene privilegije u delu proizvodnje, prenosa i distribucije električne energije. U zamenu za takva prava, preduzeće su se obavezala da služe javnom interesu.
nizom spajanja i serijom sporazuma (tzv. demarkacioni ugovori), u jednom dužem vremenskom periodu, došlo do stvaranja preduzeća koja dominiraju na određenoj teritoriji, i zahvaljujući svojoj tržišnoj poziciji u suštini posluju kao kvazi monopol (de facto monopol).
Teorijske osnove regulacije Postoje brojni razlozi, ekonomske i neekonomske prirode, koji
ukazuju na potrebu regulacije elektroprivredne delatnosti : da su izvori primarne energije (ugalj, gas, nafta) prirodna
bogatstva i da moraju biti kontrolisana od strane države (neekonomski)
da su tržišne strukture u elektroprivredi na strani ponude monopolske, dok se na strani tražnje javlja veliki broj malih potrošača
Pod pojmom “regulacija” podrazumeva se postojanje institucija uz čiju pomoć država direktno interveniše (dakle isključuje se indirektni uticaj uz pomoć antimonopolskih ili sličnih zakona) na izabranom tržištu u jednom dužem vremenskom periodu
Monopolska pozicija Monopolska pozicija na strani ponude može da
nastane kao veštački monopol, kada država dozvoljava postojanje samo jednog preduzeća ili kao prirodni monopol, kada je jedno preduzeće rezultat delovanja tržišta
Pojam prirodnog monopola bio je dugo u ekonomskoj teoriji kontroverzan. Sve do početka 80-ih godina, opadajući troškovi (ekonomija obima) bili su osnova za definisanje postojanja prirodnog monopola
Prirodni monopol (opadajući troškovi)
Prirodni monopol Definicija prirodnog monopola preko koncepta opadajućih
troškova, podrazumeva da prirodni monopol postoji kada pri svakom obimu proizvodnje prosečni troškovi po jedinici proizvoda opadaju
Granični troškovi potrebni za proizvodnju dodatne jedinice proizvoda stalno su niži od prosečnih, što uslovljava da se kriva graničnih troškova (GT) nalazi ispod krive prosečnih troškova (PT) za svaki obim proizvodnje
Tokom osamdesetih godina, definisanje prirodnog monopola preko opadajućih troškova, podrvrgnuto je rigoroznom preispitivanju
Neefikasnost državnih preduzeća, kao i nezadovoljavajuća efikasnost ekonomske regulacije, doveli su u sumnju shvatanje da opadajući troškovi mogu precizno indentifikovati prirodni monopol
Subaditivnost, ekonomija obima i opadajući granični troškovi
Subaditivnost Koncept subaditivnosti funkcije troškova polazi od
poređenja troškova u slučajevima postojanja jedne ili dve i više firmi u nekoj grani, pri čemu je obim proizvodnje u grani konstantan.
Subaditivnost postoji ako su troškovi proizvodnje jedne firme C(y) niži od zbira troškova proizvodnje dve ili više firmi koje ostvaruju isti obim proizvodnje y:
C(y) < C(yi),
Specifični oblici konkurencije Razlikujemo tri osnovna metoda konkurencije
koji mogu da se primene u uslovima postojanja prirodnog monopola:
franšiza kontestibilno tržište konkurencija supstituta
Franšiza Franšiza podrazumeva pravo snabdevanja
nekog tržišta specifičnom robom u određenom periodu
Franšiza se dodeljuje putem aukcije koju vodi obično lokalna državna vlast. Ponuđač najviše cene dobija pravo monopolskog snabdevanja nekog tržišta.
Kontenstabilno tržište Podrazumeva postojanje stvarne ili potencijalne
konkurencije, koja primorava monopolsko preduzeće da se efikasno ponaša i da cenama pokriva prosečne troškove
Pretpostavke za kontestabilno tržište: da postoji sloboda ulaska novih preduzeća u granu da ne postoje nepovratni (sunk) troškovi (nepovratni (sunk)
troškovi su oni troškovi koje preduzeće ne može da nadoknadi nakon prestanka obavljanja neke delatnosti )
Konkurencija supstituta Postoji u slučajevima kada se raznovrsni
oblici usluga bore za isto tržište. Najbolji primer za to su nafta i gas, te su zbog
toga njihove cene u međusobnoj vezi
Mogućnost primene u elektroprivredi Složena tehnologija proizvodnje, prenosa i
distribucije električne energije uslovljava da primena franšiza u elektroprivredi nije česta
Teorija kontestabilnog tržišta je insistiranjem na mogućem ulasku u granu uticala da se segment proizvodnje i donekle snabdevanja počnu posmatrati kao potencijalno konkurentni
Konkurencija između supstituta prisutna je kod električne energije jedino u domenu krajnje potrošnje kod zagrevanja prostorija
Regulacija prirodnog monopola Regulacija prirodnog monopola podrazumeva
direktnu državnu intervenciju kojom se utiče na poslovanje privatnog preduzeća
Postoje dva osnovna vida regulacije prirodnog monopola: kontrola profita koji prisvaja monopolista i to
putem utvrđivanja tzv. pravedne profitne stope (Averch-Johnsonov efekat)
direktnu državnu intervenciju kod određivanja cene proizvoda monopoliste
Forme i karakteristike regulacije Ekonomska regulacija se često tretira kao proces
koji treba da nadomesti sve imperfektnosti tržišta Pored ovog osnovnog cilja, regulacija se razvijala i u
pravcu obezbeđenja sigurnosti snabdevanja potrošača, očuvanja čovekove sredine, uvođenju određenih standarda troškova i sl.
Stepeni i nivoi regulacije: Strukturna regulacija u kojoj se neprestano kontroliše i
nadgleda poslovanje preduzeća, Labava regulacija, gde je regulator postavlja osnovne
principe poslovanja
Regulatori Funkcija ekonomske regulacije može da se sprovodi
direktno od strane države ili kroz jedno ili više nezavisnih regulatornih tela
Regulator mora da raspolaže pravom da to učini Pretpostavke uspešne regulacije:
Nezavisnost Transparentnost Nepristrasnost (objektivnost)
Regulacija državnih preduzeća Iako se regulacija uglavnom vezuje za postojanje privatnog
vlasništva u elektroenergetskom sektoru, to ne znači da pojedini njeni oblici i forme ne postoje i u zemljama u kojima dominira državno vlasništvo nad elektroprivredom
Tradicionalne aktivnosti elektroprivrednih preduzeća koje zahtevaju odobrenje od strane države:
program investicione izgradnje program zaduživanja očuvanje životne sredine izbor goriva kao i tehnologija izvozne/uvozne aktivnost tarife
Dva su glavna oblika državne regulacije sa kojima se srećemo u savremenoj praksi. To su tzv. planski ili društveni ugovori i direktna regulacija
Regulacija državnih preduzeća(2) Osnovni cilj je da svojim elektroprivrednim
preduzećima omoguće uslove poslovanja kao kvazi-nezavisnim entitetima i to: kroz proces korporatizacije preko sklapanja društvenih ugovora
Društveni ugovor je koncept koji je razvijen u Francuskoj, u kome EDF i vlada potpisuju ugovor kojim se regulišu prava i obaveze EdF-a u određenom vremenskom periodu
Drugi oblik regulacije državnih elektroprivrednih preduzeća je direktno upravljanje od strane države
Mehanizmi regulacije Mehanizmi koji se najčešće koriste mogu se bazirati na kontroli
strukture, kontroli performansi ili kontroli upravljanja (conduct regulation). Regulacija strukture svodi se na kontrolu broja i veličine
konkurenata, pravila ulaska i izlaska iz grane, stepen vertikalne integracije i definisanje kupoprodajnih veza kako u elektroprivredi tako i prema potrošačima
Regulacija performansi, predstavlja takvu formu u kojoj regulator ustanovljava niz finansijskih i drugih ciljeva koji moraju da budu zadovoljeni od strane elektroprivrednih preduzeća
Regulacija upravljanja se zasniva na direktnom nedgledanju elektroprivrede u domenu proizvodnje, energetske efikasnosti, investicija i konkurencije (cilj zaštita životne sredine)
Tipične funkcije regulatora Normativne
Utvrđuje pravila Odobrava tarife Izdaje licence Kontroliše kvalitet usluga Kontroliše tržišno ponašanje
Operativne Prikuplja informacije Rešava primedbe i žalbe
Savetodavne Daje predloge Vladi i Parlamentu Sarađuje sa antimonopolskim agencijama
Највећи циљеви регулатора су да:
Заштити интересе потрошача
Обезбеди финансијску солвентност учесника у привреди
Обезбеди једнаке услове и недискриминацију свих учесника из сектора
Охрабри конкуренцију где је то могуће
Циљеви регулације (1) Регулације је потребна у областима где конкуренција не функционише (на пр. у природном монополу) или правно није дозвољена (ексклузивна права која даје закон).
Регулацију представља комплет кодификованих мера које се примењују на параметре активности компаније као што су цене, приходи, квалитет снабдевања, функционисање тржишта.
Регулација мора равномерно да испуњава дужности како према потрошачима тако и регулисаним компанијама, такође и балансира између трошкова и добити самог регулаторног система.
Трошкови и добити регулаторног система
• Поремећаји •привредне структуре
• Регулација •трошкова рада
• Превенција одзлоупотребе монопола
•Уштеда од ефикасног •пословања
•и нижи трошкови
Интереси потрошача и компаније
• Смањење цена
•Заштита наспрам •злоупотребе монопола
• Фер повраћај
•Могућности зараде
Циљеви регулације (2)
Избор регулаторног
режима
Области регулације
Обим регулације
Врста регулације
Регулаторна институција
Избор регулаторног режима захтева бројне одлуке и знатно зависи од модела тржишта и индустрије.
Где треба регулисати?
Шта треба регулисати?
Како треба регулисати?
Ко регулише?
Избор регулаторног режима
Обрачун цена
Производња
Преносна мрежа
Снабдевање на велико
Дистрибутивна мрежа
Помоћне услуге
Снабдевање на мало
У реорганизованој средини потребни су одвојени модели за обрачун цена за различите функције електроенергетског сектора.
Где регулисати цене? / Одвајање
Услуге су предмет контроле регулатора
Конкурентне услуге
Услуге где постоји потенцијал за конкуренцију
Пренос електричне енергије
Снабдевање на велико
Дистрибуција електричне енергије
Снабдевање на мало
Системско диспечирање
Системске помоћне услуге
Мерење и фактурисање
Производња ел. енергије
У зависности од модела индустрије регулација се може наметнути на делатности производње и снабдевања.
Где регулисати цене? / Преглед
Тарифни купац
Пренос
Тарифни купац
Gencos(компаније за производњу)
Gencos(компаније за производњу)
Контролацена
Обрачун цена за снабдевање тарифних купаца
Делимична дерегулација снабдевања захтева контролу цена преко мрежа и снабдевања тарифних купаца.
Тендери за производњу засновани на цени
Цена на тржишту на велико
Управљање тржиштем и системом
Обрачун цена-пренос
Квалиф. купац
Продаја ел.ен Мрежа Продаја ел.ен МрежаОбрачун цена - дистрибуција
3. Где регулисати цене? / Делимична дерегулација снабдевања
Регулаторне контроле
Контрола цена Квалитет снабдевања
Тржиште ел.ен
Одређивање потребног прихода Усклађивање цена / прихода
Процена ефикасности
Комерцијални квалитет
Континуитет снабдевања
Правила тржишта / Уговорна правилаПравила система / мреже (Правила система) Надгледање тржишта
Квалитет напона
Модел тарифе
Сигурност снабдевања
Остало
Ограничење у трошењу средстава
Међународна координација
Регулација треба да обезбеди: функционалан модел тржишта, умерене цене и адекватан квалитет пружања регулисаних услуга.
Обим регулације / Преглед
У зависности од регулаторне стратегије и доступности информација, регулација се може спровести на различите начине.
Регулаторна контрола
Контрола цена Квалитет снабдевања Тржиште ел.ен.
Стопа повраћаја Регулација ограничењемРегулација по поређењу
Излагање јавности
Стандарди
Одобравање правила ex-ante
Надгледање рада тржишта и корективне мере
Шеме подстицаја квалитета
Метод регулације / Преглед
5. Метод регулације цена / Општи задаци
••Фактор X за увећање продуктивности• Фактор усклађивања цене (CPI, RPI,
• Фактор за усклађивање количине•
Капитални издаци ––– Средства која чине основу за рег. (RAB)–
•–– Накнада за прикључак
•–––– Диференцијација оптерећења–
•• Оријентација по моделу•••• Интеграција у концепт контроле цена
–– Померање границе и елементи
надокнађивања
2
1 3• Формула за контролу цена••
PPI, синтетички)•• Дужина трајања периода контрола цена
• Оперативни издаци •
– Процена средстава – Амортизација–– Трошак капитала (WACC, CAPM)
• Губици у мрежи • Порези
• Општи концепт обрачуна цена– Накнада за коришћење мреже –
• Алокација трошкова – Диференцијација нивоа напона– Диференцијација по локацијама– Диференцијација времена коришћења–– Наплатива количина
Price Control (Regulation) ConceptPrice Control (Regulation) Concept
Rate (Tariff) Structure Efficiency Assessment
Концепт контроле цена (регулације)
Усклађивање приходаПочетни потребни приход
Структура тарифе Процена ефикасности
• Техника •• Узорак• Важење података • Извођење оцена ефикасности •
–Брзина конвергенције ефикасности–
2
1 3
4