Sveučilište u Zagrebu Veterinarski fakultet

Vedran Slijepčević, apsolvent

Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj

Zagreb, 2008.

1

Ovaj rad izrađen je u Zavodu za biologiju

Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod

vodstvom mr. sc. Tomislav Gomerčića i Magde

Sindičić, dr. vet. med. i predan je na natječaj za

dodjelu rektorove nagrade u akademskoj godini

2007./2008.

2

3

Sadržaj rada

Uvod……………………………………………………...………………………………..1

Materijal i metode……………………………………………..…………………………..3

Rezultati…………………………………………………………….……………………..5

Rasprava………………………………………………………………….………………..7

Zaključci…………………………………………………………………………………..8

Literatura…………………………………………………………………………...……...9

Sažetak…………………………………………………………………………………...11

Abstract………………………………………………………………………………..…12

Uvod

U Hrvatskoj živi euroazijski ris (Lynx lynx), sistematski svrstan u red zvijeri

(Carnivora), porodicu mačaka (Felidae) i rod ris (Lynx). Rod risova je danas proširen po

većem dijelu Holarktike i obuhvaća četiri vrste: euroazijskog risa (Lynx lynx), iberijskog

risa (Lynx pardinus), kanadskog risa (Lynx canadensis) te crvenog risa (Lynx rufus). U

Europi su prisutne dvije vrste – euroazijski i iberijski ris. Životinje naseljene u Hrvatsku

potječu s područja Karpata, reintrodukcijom šest jedinki iz Slovačke u Sloveniju 1973.

godine (ČOP, 1994). Risovi iz Hrvatske, Slovenije te Bosne i Hercegovine čine jednu

populaciju (LINELL i sur., 2007), nastalu nakon reintrodukcje 1973. godine. Populacija

se naziva Dinarska i smatra se da ima oko 130 jedinki (LINELL i sur., 2007). Točan broj

jedinki koji živi u Hrvatskoj, na prostoru od 16 749,3 km2, od kojih je na 9374,5 km2 ris

stalno prisutan, te na 7374,8 km2 povremeno prisutan (MAJIĆ, 2004) je nepoznat, no

procjene se kreću od 40 do 60 životinja (SINDIČIĆ, 2007). Ris je u Hrvatskoj temeljem

Zakona o zaštiti prirode (N. N. br. 30/94, 126/03) te Pravilnika o zaštiti pojedinih vrsta

sisavaca (Mammalia) (N. N. 31/95) strogo zaštićena životinjska vrsta, a od 2005. godine

njime se gospodari temeljem Plana upravljanja risom u Republici Hrvatskoj.

Ris je visoko specijalizirani predator. Njegov glavni plijen su parnoprstaši, kao što

su srna, jelen i divokoza. U manjoj se mjeri hrani i manjim zvijerima, glodavcima,

pticama i domaćim životinjama (NOWICKI, 1997; LINNELL i sur., 1998;

BREITENMOSER i sur., 2000). U Hrvatskoj i Sloveniji se na osnovi 37 pretraženih

uzoraka može zaključiti da su srne i jeleni zastupljeni u prehrani risa s 80%, što je gotovo

jedina hrana mužjaka, a ostaci još osam životinjskih vrsta nađeni su u želucima i izmetu

samo ženki i neodraslih primjeraka (RAJKOVIĆ i sur., 2000).U dinarskim šumama su, u

vrijeme njihova izobilja, i puhovi bili važan dio prehrane risa (FRKOVIĆ, 2003).

Čovjeka nikada ne napada. S pojedinim većim plijenom se ris hrani nekoliko dana. Živi

samotno, osim ženke s mladuncima, i dobro je izražena teritorijalnost, koja također i

regulira gustoću populacije. Središnji dijelovi teritorija jedinki istoga spola se u pravilu

isključuju, no dolazi do preklapanja teritorija mužjaka s jednom ili više ženki

(BREITENMOSER i sur., 1993; SCHMIDT i sur., 1997). Ženke se međusobno natječu

za izvore potrebne za uzgoj mladunaca, i razmjerno su jednakomjerno raspoređene u

prostoru. Mužjaci ne sudjeluju u skrbi za mladunce, te se tijekom sezone parenja

1

međusobno natječu za ženke. Zato se njihovi životni prostori preklapaju sa životnim

prostorima ženki, te iz njih pokušavaju izgurati ostale mužjake. Za prostorni raspored je

vrlo važna kemijska komunikacija putem markiranja urinom. Veličina životnog prostora

je promjenjiva, u prosjeku veća kod mužjaka nego ženki i raste prema sjeveru areala.

Osim spola, na veličinu životnog prostora utječe i dostupnost plijena te stupanj primarne

produkcije određenog prostora (BREITENMOSER i HALLER, 1993; HERFINDAL i

sur., 2005). U Europi se raspon životnih prostora mužjaka kreće od 180 do 2780 km2, a

ženki od 98 do 759 km2 (BREITENMOSER i sur., 2000). HUBER i sur. (1995) su u

Sloveniji istraživali životni prostor četiri risa, pri čemu su vrijednosti za mužjake bile 156

i 200 km2, te 132 i 222 km2 za ženke. Ris je pretežno noćno aktivna životinja, s vrhuncem

aktivnosti nedugo nakon mraka i pred zoru. Aktivnost je ovisna o spolu, reprodukcijskom

statusu i vremenu proteklom od posljednjeg lova. U Poljskoj su risovi prosječno bili

aktivni 6,5 h/dan, dok su prosječno dnevno prelazili 2,3 ± 2,7 km (JEDRZEJEWSKI i

sur., 2002). U Sloveniji je ustanovljeno prosječno dnevno kretanje ženke risa od 1,6 km

(KROFEL i sur., 2006).

Euroazijski ris živi povučeno, na velikom prostoru i u maloj gustoći. Takav način

života uz činjenicu da je brojnost u Hrvatskoj vrlo niska otežava njihovo istraživanje.

Podatci o kretanju i veličini prostora dobiveni istraživanjima pomoću radiotelemetrijskih

ogrlica neophodni su za učinkovito upravljanje vrstom. U istraživanjima se koriste dva

tipa ogrlica – s VHF (very high frequency) odašiljačem i ogrlice s GPS (global

positioning system) sustavom. Činjenica da GPS ogrlice omogućuju učestalije

određivanje položaja životinje i pri tome imaju veću preciznost od VHF ogrlica, čini ih

pogodnim za istraživanja na velikim zvijerima. Pomoću njih moguće je prikupiti podatke

o dnevnim, sezonskim i godišnjim kretanjima jedinki; precizne podatke o životnom

prostoru (ARTHUR i SCHWARTZ, 1999; BELANT i FOLLMANN, 2002; GIRARD i

sur., 2002), a velika učestalost lokacija omogućuje prikupljanje podataka o kretanju i

tijekom kraćih razdoblja kao što je parenje (GIRARD i sur., 2002).

U Hrvatskoj su istraživanja o kretanju risova započela 2001. godine (FRKOVIĆ,

2002), u sklopu projekta „Velike zvijeri Hrvatske“ prof. dr. sc. Đure Hubera. U razdoblju

od 2001. do sredine 2008. uhvaćeno je, kemijski imobilizirano, izmjereno, obilježeno

telemetrijskim ogrlicama i praćeno ukupno sedam risova. Podaci prikupljeni praćenjem

2

ovih životinja ograničenog su opsega, prvenstveno zbog kratkog perioda praćenja.

Istraživanja ovog tipa vrlo su zahtjevna, vremenski i financijski, a zbog specifičnog

načina života i niske brojnosti vrlo je teško uhvatiti žive životinje. Problemi se javljaju i

nakon hvatanja, poput kvarova na ogrlicama ili smrti životinje, ilegalni odstrjel ili bolest.

Tako je signal prve obilježene risovice, nazvane Bela, nestao već nakon 20 dana praćenja

(FRKOVIĆ, 2002).

Cilj ovog istraživanja je utvrditi veličinu životnog prostora, kretanja i aktivnost

risova u Gorskom kotaru u Hrvatskoj.

3

Materijal i metode

Ovo istraživanje provedeno je u sklopu hrvatsko – slovenskog projekta

„Prekogranična suradnja u upravljanju, zaštiti i istraživanju Dinarske populacije risa“,

skraćeno DinaRis. Projekt provodi Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta

u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Đure Hubera, a financira Europska komisja putem

Interreg IIIA Programa za susjedstvo Slovenija – Mađarska – Hrvatska.

Istraživanje sam proveo u Gorskom kotaru, u razdoblju od 30. studenog 2006. do

7. travnja 2008. godine. Gorski kotar je brdovito područje smješteno između Like i

Slovenije, površine 1500 km2, s nadmorskim visinama od 0 do 1500 m (HUBER i sur.,

1998). Oko 70% područja je pokriveno šumom u kojoj dominira biljna zajednica bukve i

jele. Željeznička pruga i autocesta koje povezuju Zagreb i Rijeku prolaze kroz središte

područja dijeleći ga na sjeverni i južni dio. Istraživanje sam proveo u južnom dijelu

Gorskog kotara, u lovištu Bjelolasica, površine oko 350 km2, u suradnji s lovnicima

Uprave šuma Delnice Hrvatskih šuma koja gospodari tim lovištem te u Nacionalnom

parku Risnjak u suradnji s nadzornom službom nacionalnog parka.

Risovi na kojima sam proveo istraživanje hvatani su na dva načina – pomoću

zamki koje fiksiraju šapu ili pomoću kaveznih zamki. Zamke koje fiksiraju šapu sam

postavljao u neposrednoj blizini pronađenog plijena risa. Kavezne zamke, dimenzija 3 x

1.2 x 1 metar, sam postavljao na mjestima koje risovi markiraju urinom. Zamke su bile

opremljene GSM sustavima za dojavljivanje što je omogućilo brzo djelovanje i

minimalni stres kod uhvaćenih životinja. Životinje su anestezirane kombinacijom 0.1%-

tnog medetomidina i 10%-tnog ketamina. Kao antidot korišten je antipamezol. Svaka

životinja je izmjerena, opremljena telemetrijskom ogrlicom, označena mikročipom, uzeti

su uzorci krvi i uzorci tkiva za genetska istraživanja, a nakon obrade životinje su puštene

na mjestu hvatanja (Tablica 1., Slika 1.). Risovi L03 - Ivek, L06 - Tisa i L07 - Dinko

obilježeni su GPS ogrlicama, koje sam programirao tako da položaj životinje određuju 4

puta na dan; u 04:00, 12:00, 20:00 te u 00:00 sati. Podatke iz ogrlica sam dobio putem

UHF ili GSM sustava. Podatci s GPS/UHF ogrlica skinuti su pomoću UHF antene i

prijemnika, a podatci s GPS/GSM ogrlica dobiveni su putem SMS poruka, sa sedam

lokacija u svakoj SMS poruci poslanoj svaki drugi dan. Podaci s GPS ogrlica obrađeni su

4

u programu GPS-Plus. Mlada risovica L05 - Luna je prilikom hvatanja bila premala, 9

kg, za obilježavanje GPS ogrlicom, te je zato obilježena VHF ogrlicom i njezin sam

položaj određivao triangulacijom. Triangulaciju sam radio pomoću VHF prijemnika i

antene, tako da sam sa standardnih točaka odredio smjer iz kojeg dolazi signal. Taj smjer

sam izmjerio kompasom i zabilježio u prijenosno računalo. Za određivanje položaja sam

koristio programe Locate II, koji rabi najmanje 3 smjera izmjerena s 3 različite točke,

kako bi s 95% sigurnošću izračunao najmanju površinu na kojoj se nalazi ris.

Tablica 1. Podatci o praćenim risovi i korištenim telemetrijskim ogrlicama

Oznaka životinje L03 L05 L06 L07

Ime životinje Ivek Luna Tisa Dinko Spol mužjak ženka ženka mužjak

Dobna kategorija odrastao mladunac odrastao odrastao

Datum hvatanja 30.11.2006. 05.11.2007. 07.02.2008. 13.02.2008. Mjesto

hvatanja lovište

Bjelolasica lovište

Bjelolasica lovište

Bjelolasica NP

Risnjak

Način hvatanja zamka na plijenu kavezna zamka zamka na

plijenu zamka na

plijenu Tip ogrlice GPS/UHF VHF GPS/GSM GPS/UHF Proizvođač

ogrlice Vectronics Telonics Vectronics Vectronics

Status ogrlice 7. 4. 2008.

pokvarila se i otpala

23.02.2007. aktivna aktivna aktivna

Zemljopisne pozicije životinja obrađene su upotrebom računalnog programa

"Animal Movement" (HOOGE i EICHENLAUB, 1997) i ArcView. Površine kretanja

dobivene su korištenjem funkcije "Minimum Convex Poligon" a dobije se povezivanjem

rubnih pozicija i izračunom površine na taj način dobivenog poligona.

5

Slika 1. Postavljanje GPS ogrlice na risa L07-Dinko

Rezultati

U ovom istraživanju telemetrijski sam pratio četiri risa; dva odrasla mužjaka,

jednu odraslu ženka i jedno mladunče ženskog spola. Telemetrijsko praćenje risa L03 -

Iveka trajalo je 83 dana, postotak uspješnosti određivanja položaja bio je samo 9.4%. Za

vrijeme praćenja dobivena su 24 položaja, površina koju je ris pokrio svojim kretanjem

bila je 116.1 km2, s prosječnom brzinom kretanja 895 metara na dan. Mlada risovica L05

- Luna se za vrijeme praćenja kretala na teritoriju svoje majke L06 - Tise. Luna je

locirana triangulacijom što objašnjava samo 69 položaja u 148 dana praćenja. Luna je za

vrijeme praćenja svojim kretanjem pokrila površinu od 53.5 km2, s prosječnom brzinom

kretanja od 758 metara na dan. Risovica L06 - Tisa je s 128 položaja u 54 dana i

uspješnosti određivanja položaja od 91.4% pokrila površinu od 62.5 km2 s prosječnom

brzinom kretanja od 2581 metar na dan. Ris L07 - Dinko je tijekom 24 dana praćenja, s

uspješnosti određivanja položaja od 29.5% i 31 određenim položajem pokrio područje

površine 44.3 km2, s prosječnom brzinom kretanja od 2181 metara na dan. (Tablica 2.).

Prosječna brzina kretanja 4 praćena risa bila je 1603 metra/dan.

6

Tablica 2. Podaci o kretanju i aktivnosti risova

Oznaka životinje L03 L05 L06 L07 Ime životinje Ivek Luna Tisa Dinko

Vrijeme praćenja (d) 83 148 54 24 Broj pokušaja određivanja

položaja 254 - 140 105

Broj određenih položaja 24 69 128 31 Postotak uspješnosti

određivanja položaja (%) 9,4 - 91.4 29,5

Površina kretanja (km2) 116,1 53,5 62,5 44,3 Minimalna brzina kretanja

(m/dan) 107 133 3 26

Maksimalna brzina kretanja (m/dan) 4909 4136 3342 7531

Prosječna brzina kretanja (m/dan) 895 758 2581 2181

Risovice L06 - Tisa i L05 - Luna su se za vrijeme praćenja kretale na dijelu

području na kojem se kretao i ris L03 – Ivek, s tim da je područje kretanja risa Iveka

značajno veće iako je praćen relativno kratko uz vrlo slabu uspješnost određivanja

pozicija od 9.1%. (Slika 2.)

7

Slika 2. Područja kretanja obilježenih risova s određenim pozicijama životinje (plavo-

L07- Dinko, crveno - L03 - Ivek, žuto - L06 - Tisa, zeleno - L05- Luna)

8

Rasprava

Iz podataka dobivenih ovim istraživanjem može se zaključiti da mužjaci risova

pokrivaju veći teritorij od ženki s mladuncima. Risovica L06 - Tisa je tijekom 54 dana

praćenja pokrila 62,5 km2, a ris L07 – Dinko se tijekom samo 24 dana praćenja kretao na

površini od 44,3 km2, što znači da je tijekom 30 dana kraćeg perioda kretanjem pokrio

čak 70% površine na kojoj se kretala risovica L06 – Tisa. Ris L03 - Ivek se tijekom 83

dana praćenja kretanjem pokrio površinu od 116,1 km2 , a u njegovo područje kretanja

spada i teritorij risovice L06 - Tise. Risovica L05 – Luna je cijelo vrijeme praćenja bila

na teritoriju majke L06 - Tise, što objašnjava veliko preklapanje područja kretanja (Slika

2.).

Risovica L05 – Luna je za vrijeme praćenja bila obilježena VHF ogrlicom tako da

podatci o njezinom kretanju nisu precizni i brojni kao oni u risova praćenih GPS

ogrlicama u kraćem periodu. Položaj risovice L05 – Lune sam odredio 69 puta u 148

dana, dakle 0,47 položaja na dan. U usporedbi s 2,37 položaja na dan risovice L06 – Tise,

128 položaja u 54 dana praćenja, to znači da sam pomoću GPS ogrlice dobio 5 puta više

položaja. Važno je napomenuti da su troškovi i vrijeme uloženo u određivanja lokacija

pomoću VHF ogrlice višestruko veći. Ovi podatci potvrđuju da se uporaba VHF ogrlica

izbjegava kad god je to moguće zbog prethodno navedenih nedostataka.

Zbog relativno kratkog vremena praćenja obilježenih risova, ne možemo o ovim

površinama kretanja govoriti kao o konačnim teritorijima koje risovi koriste tijekom svog

života.

Najmanju prosječnu brzinu kretanja od 758 metara na dan ima mlada risovica L05

- Luna koju sam tijekom 14 dana intenzivno telemetrijski pratio i njen sam položaj

određivao čak do 4 puta na dan. Tako da su podatci o njezinom dnevnom kretanju

dobiveni pomoću VHF ogrlice usporedivi s onima od risova obilježenih GPS ogrlicama.

Kao mladunče, L05 - Luna je vjerojatno imala manju potrebu za kretanjem od svoje

majke L06 – Tise, koja je lovila plijen za sebe i dvoje mladunaca te obilježavala teritorij.

Velika razlika u prosječnoj brzini kretanja risova L03 - Iveka (895 m/dan) i L07 - Dinka

(2181 m/dan) mogla bi se objasniti razlikom u postotku uspješnosti određivanja položaja.

Uspješnost kod risa L03 - Iveka je tek 9.4%, dok je kod L07 - Dinka tri puta veća

9

(29.5%). Najveću prosječnu brzinu kretanja od 2581 metar na dan imala je risovica L06 –

Tisa, što bi se moglo objasniti povećanom potrebom za plijenom zbog dva mladunca.

Najmanja dnevna brzina kretanja od 3 metra na dan zabilježena kod L07 - Tise može se

objasniti mogućnošću da je položaj risovice određivan za vrijeme hranjenja na plijenu.

(Tablica 2.)

U usporedbi s prosječnim dnevnim kretanjem risova praćenih u Poljskoj koje

iznosi 2,3 ± 2,7 km (JEDRZEJEWSKI i sur., 2002), moglo bi se zaključiti da se risovi u

Gorskom kotaru kreću u jednakoj mjeri kao i oni u Poljskoj. U usporedbi s prosječnim

dnevnim kretanjem risova praćenih u Sloveniji koje iznosi 1,6 km (KROFEL i sur., 2006)

risovi u Hrvatskoj se u prosjeku kreću jednako kao i risovi u Sloveniji.

Zaključak

1. Odrasli mužjaci populacije euroazijskog risa koja nastanjuje Dinaride imaju veće

površine kretanja od ženki s mladuncima.

2. Odrasli mužjak L03 - Ivek je u 83 dana praćenja kretanjem pokrio površinu od 116,1

km2, a odrasli mužjak L07 - Dinko je u 24 dana praćenja svojim kretanjem pokrio

površinu od 44,3 km2. Odrasla ženka L06 - Tisa je u 54 dana praćenja svojim

kretanjem pokrila površinu od 62,5 km2.

3. Odrasle ženke s mladuncima imaju veću prosječnu brzinu kretanja od odraslih mužjaka

što je najvjerojatnije uzrokovano povećanom potrebom za hranom.

4. Risovi u Gorskom kotaru imaju slične dnevne potrebe za kretanjem kao risovi u

Poljskoj, a identične kao risovi u Sloveniji.

5. Subadultne ženke ostaju na teritoriju majki sve do travnja.

10

Literatura

ANONYMUS (2003) Zakon o zaštiti prirode, N. N. 30/94, 162/03

ANONYMUS (1995) Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) N. N.

31/95

ARTHUR, S. M., C. C. SCHWARTZ (1999): Effects of sample size on accuracy and

precision of brown bear home range models. Ursus 11: 139–148.

BELANT, J. L., E. H. FOLLMANN (2002): Sampling considerations for American black

and brown bear home range and habitat use. Ursus 13: 299–315.

BREITENMOSER, U., H. HALLER (1993): Patterns of predation by reintroduced

European lynx in the Swiss Alps. Journal of Wildlife Management 57: 135-144.

BREITENMOSER, U., P. KACZENSKY, M. DÖTTERER, C. BREITENMOSER-

WÜRSTEN, S. CAPT, F. BERNHART, M. LIBEREK (1993): Spatial

organization and recruiment of lynx (Lynx lynx) in a re-introduced population in

the Swiss Jura Mountains. Journal of Zoology, London 231: 449-464.

BREITENMOSER, U., C. BREITENMOSER-WÜRSTEN, H. OKARMA, T.

KAPHEGYI, U. KAPHEGYI-WALLMANN, U. M. MÜLLER (2000): Action

plan for the conservation of the Eurasian lynx in Europe (Lynx lynx).

Strasbourg, Council of Europe Publishing, 69 str.

ČOP, J. (1994): Spremljanje naselitve risa (Lynx lynx L.) v Sloveniji 1973 – 1993. I., II.

in III. del. Raziskovalna naloga. Ljubljana, Gozdarski inštitut Slovenije, 280 str.

FRKOVIĆ, A. (2002): Risovica "Bela" obilježena radioogrlicom. Priroda 92: 36-40

FRKOVIĆ, A. (2003): Ris u Hrvatskoj. Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za

gospodarski razvoj i Lovački savez Primorsko-goranske županije. Rijeka

GIRARD, I., J. P. OUELLET, R. COURTOIS, C. DUSSAULT, L. BRETON (2002):

Effects of sampling effort based on GPS telemetry on home range size

estimates. Journal of Wildlife Management 66: 1290–1300.

11

HERFINDAL, I., J. D. C. LINNELL, J. ODDEN, E. BIRKELAND NILSEN, R.

ANDERSEN (2005): Prey density, environmental productivity and home-range

size in the Eurasian lynx (Lynx lynx). Journal of Zoology, London 265: 63-71.

HOOGE, P. N., B. EICHENLAUB (1997): Animal movement extension to arcview. ver.

1.1. Alaska Science Center - Biological Science Office, U.S. Geological Survey,

Anchorage, AK, USA.

HUBER, D., J. KUSAK, A. FRKOVIĆ (1998): Traffic kills of brown bears in Gorski

kotar, Croatia. Ursus 10: 167-171

HUBER, T., P. KACZENSKY, C. STANIŠA, J. ČOP, H. GOSSOW (1995):

Abschlussbericht der Luchs-Telemetrieprojektes Kočevska/Slowenien (1994-

1995). Dunaj, Institut für Wildbiologie und Jagdwirtschaft, Universität für

Bodenkultur, 23 str.

JEDRZEJEWSKI, W., K. SCHMIDT, H. OKARMA, R. KOWALCZYK (2002):

Movement pattern and home range use by the Eurasian lynx in Białowieża

Primeval Forest (Poland). Annales Zoologici Fennici 39: 29-41.

KROFEL, M., H. POTOČNIK, T. SKRBINŠEK, I. KOS (2006): Spremljanje gibanja in

predacije risa (Lynx lynx) na območju Menišije in Logaške planote.

Veterinarske novice 32: 11-17.

LINELL, J., V. SALVATORI, L. BOITANI (2007): Guidelines for population level

management plans for large carnivores in Europe. A Large Carnivore Initiative

report prepared for the European Commission. Final draft May 2007.

LINNELL, J. D. C., J. ODDEN, V. PEDERSEN, R. ANDERSEN (1998): Records of

intra-guild predation by Eurasian lynx, Lynx lynx. The Canadian Field-

Naturalist, 112: 707-708.

MAJIĆ, A. (urednik) (2004): Plan upravljanja risom u Hrvatskoj. Ministarstvo zaštite

okoliša i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb

NOWICKI, P. (1997): Food habits and diet of the lynx (Lynx lynx) in Europe. Journal of

Wildlife Research, 2: 161-166.

12

RAJKOVIĆ, J., J. ČOP, Z. KOZARIĆ, Đ. HUBER (2000): Analiza prehrane risa u

Hrvtaskoj i Sloveniji. U: Zbornik sažetaka priopćenja 7. Hrvatskog biološkog

kongresa.

SCHMIDT, K., W. JEDRZEJEWSKI, H. OKARMA (1997): Spatial organization and

social relations in the Eurasian lynx population in Bialowieza Primeval Forest,

Poland. Acta Theriologica, 42: 289-312.

SINDIČIĆ, M. (2007): Budućnost risa u Hrvatskoj. Lovački vjesnik 116: 30-31

13

Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj

Vedran Slijepčević

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Slijepčević, V.: Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) u Hrvatskoj SAŽETAK

Euroazijski ris (Lynx lynx) je najveći europski pripadnik porodice mačaka. U

Hrvatskoj stalno boravi na području Gorskog kotara i Like. O biologiji ove velike zvijeri

u Dinaridima postoji vrlo malo podataka. Istraživanja kretanja i aktivnosti populacije risa

u Hrvatskoj su započela 2001. godine, ali zbog visokih troškova, malog broja risova,

rijetkih prilika za hvatanje i obilježavanje te ostalih poteškoća ne postoji dovoljno

podataka. Telemetrijsko istraživanje euroazijskih risova (Lynx lynx) opisano u ovom radu

provedeno je na 4 životinje; dva odrasla mužjaka, jednoj odrasloj ženki i jednoj

subadultnoj ženki na području Gorskog kotara u Hrvatskoj u razdoblju od 30. studenog

2006. do 7. travnja 2008 godine. Životinje korištene u istraživanju su uhvaćene u zamke

opremljene GSM dojavljivačima, kemijski imobilizirane mješavinom medetomidina i

ketamina, izmjerene, označene GPS i VHF ogrlicama, mikročipirane i puštene na mjestu

hvatanja. U ovom radu prikazani su rezultati praćenja risova koji pokazuju da adultni

mužjaci risa imaju veće teritorije od adultnih ženki s mladuncima i da ženke s

mladuncima imaju veću prosječnu brzinu kretanja od mužjaka.

Ključne riječi: telemetrija, euroazijski ris, Lynx lynx, Hrvatska

14

15

Telemetry study of Eurasian lynx (Lynx lynx) in Croatia

Vedran Slijepčević

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Slijepčević, V. : Telemetry study of Eurasian lynx (Lynx lynx) in Croatia

ABSTRACT

Eurasian lynx (Lynx lynx) is the largest European member of cat family. Lynx

population in Croatia inhabits Gorski kotar and Lika region. Data about biology of that

large carnivore in Dinaric Mountains are rare. Research of lynx movements and activity

in Croatia started in 2001, but due to high expenses, small number of lynx, seldom

opportunities for capturing and collaring and many other difficulties, there are not many

data available. Telemetry study of Eurasian lynx (Lynx lynx) was conducted on 4 animals;

two adult males, one adult female and one subadult female in Gorski kotar in Croatia

from 30th of September 2006. till 7th of April 2008. Animals used in this study were

captured in traps equipped with GSM alarms, chemically immobilized with mixture of

medetomidine and ketamine, measured, collared with GPS and VHF collars,

microchipped and released on location of capture. Data presented in this study shows that

adult males have larger territories than adult females with kittens and that females with

kittens in average have a higher speed of movement than males.

Key words: telemetry, Eurasian lynx, Lynx lynx, Croatia