ZVUK

Pod zvukom ne podrazumijevam samo onaj konvencionalni, “muzički” zvuk, nego sve ono što djeluje na moje emocionalno iskus-tvo. Preciznije, to je onaj zvuk u kojem osjećam pokret. Nije me zani-malo da se pokret kreće zvučnom linijom, nego se ta linija poklapala s atmosferom zvuka.

ISKUSTVA

Slučajno, tijekom jedne šetnje u zimskom pejsažu, Cageova izreka “zvuk = tišina” dovela me do spoznaje – ako se uklopiš u zvukove i tišinu koja te okružuje, možeš čuti i svoj pokret koji se idelano ukla-pa u tu atmosferu. Iskustvo sam prenijela svojim malim đacima u Funkcionalnoj muzičkoj školi. Rezultat je bio zapanjujući. Tijekom rada na improvizaciji sami su otkrili da je zvuk moguć jedino ako je okružen tišinom, da se sve bolje čuje u tišini i da zvuk pokreta čini idealnu cjelinu s okruženjem.

(Najzanimljiviji je bio devetogodišnji dječak Saša koji se kretao minimalnim pokretima držeći ruke u kosi, ali je pažljivo pratio os-tale zvukove i izvođače u prostoru. Kada sam ga pitala što radi bio je iznenađen što ja nisam vidjela da je on “svirao”. Pokušavajući proživjeti njegovo iskustvo uvjerila sam se da prolaženje rukama kroz kosu pruža čarobno akustičko iskustvo).

Moram zahvaliti i nekim ljudima koji su me upozoravali na neke nove glazbene izraze, te mi omogućavali i novi razvoj pokreta i im-provizacija. Na prvom mjestu tu je kompozitor prof. Bogdan Gagić. On je bio i član prve generacije KASP-a, a prve je nastupe 1962 g. pratio uživo na klaviru. Zatim je tu i gosp. Tamhina, muzički urednik na zagrebačkom radiju, pa Branko Vodeničar koji mi je otvorio zvuk-ovne mogućnosti jazza, a na kraju bih zahvalila i prof. Nikši Gligu kao uredniku Muzičkog salona S.C.-a i uredniku MBZ-a.

TASK: KAKO STE RADILI S GLAZBOM?

MB: U mom opusu nije bilo predstava bez zvuka.

Dobili bismo neki zvuk/glazbu koja nam se sviđa. Onda smo ju bes-krajno dugo slušali. Ležali bismo na podu u dvorani i slušali i ponovo slušali... To je dug put, na taj način se predstave rade barem 6 mjese-ci, ako ne i dulje. Slušajući, i ja i ansambl dolazimo do ideja, raza-biremo sekvence. Dugim slušanjem nastane moja podjela glazbe. Ne držim se nužno onoga što je autor napisao.

→ Nije važno kakav je zvuk u konvecionalnom smislu. Naime, nije bitno da je to muzički zvuk. Važno je to da je zvuk koji ja čujem orga-

niziran i da djeluje na moje emotivno iskustvo. Možda preciznije – da pokret u njemu može paralelno postojati. Nikada ni jedan pokret ili

kretanje nije išlo paralelno sa zvukom, nego je imalo svoju liniju koja se samo poklapala s atmosferom zvuka.

→ Slijedeći atmosferu zvuka dolazila je ideja koja se povezivala sa vlastitim životnim iskustvima, točnije emocijama i doživljajima. To

nikada nisu priče, nego emotivna stanja i sjećanja.

→ To se prirodno nadograđivalo na ideju, organizirajući prostor i vrijeme.

→ Važno je – nikada nisam svoje koreografije radila na sebi nego uvijek na više izvođača koje sam, uvjetno rečeno, “manipulirala”

razgovorima, traženjem osobnih iskustava kako bi oni sami pronašli svoj izraz u mojim idejama. To je najzanimljiviji i najljepši dio

posla.

→ Preciznim radom na improvizacijama, dramaturgija i prostorna koncepcija djela dobivaju svoju čvrstu formu. Tu kolektiv mora

zaista disati kao jedan, ali ipak se ne smije izgubiti individualnost.

→ Svi elementi koji su do sada stvarani moraju biti osviješteni, kako bi izvođači svakog trena znali gdje su i što rade. Sve improvizacije

su organizirane i svaki sudionik slijedi svoju viziju koja ima zajednički nazivnik.

→ Zadovoljstvo!

IDEJA

Prateći atmosferu zvuka nadolazila bi ideja koja se povezivala s osob-nim životnim iskustvima odnosno vlastitim emocijama i doživljaima. To nikada nisu bile priče, već emotivna stanja i sjećanja.

Detoni: “Likovi i plohe” – zadatak izvođačima: Traženje ravnoteže polazeći od tzv. nulte točke u sjedećem položaju, proces od total-nog opuštanja do krajnje vertikale, te povratak na ishodišni sjedeći položaj. Iskustvo i ideja – Ne tražimo li cijeli život svoju ravnotežu?

Stockchausen: “Pjev mladića u gorućoj peći” (Stari zavjet, Danijel pjes-ma III) – zadatak izvođačima: Konstantno se držati za ruke i koristiti sve kretnje kojima nećeš ugroziti kretanje svojih partnera. Iskustvo i ideja – Apsulutna sloboda ne postoji – Sloboda postoji u onoj mjeri u kojoj nitko nikoga ne ugrožava. Grupa je jača od pojednica. Mladi Židovi su, prema pjesmi, spašeni jer nisu izdali svoju ideju – vjeru, nisu se poklonili kumirima. Zbog tih ideja grupa grupa se drži za ruke i kreće prostorom u takvoj formaciji. (Ta je predstava zajedno s Va-rezoviom “Ionizacijom i integralima” te dijelovima predstave “Pisaće mašine + Jazz” – Bey: Tobi Ilu, dobila prvu i jedinu nagradu u Parizu 1968.g., te je snimljena od eksperimentalne televizije P. Schefera. Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).

Takav posao traži puno vremena i zato je KASP proizvodio samo je-dan cjelovečernji program godišnje.

DRAMATUGRIJA

Ona se logično nadograđije na ideju, organizirajuci prostor i vrijeme. Kako nakon 1968.g. KASP postaje mnogobrojniji, programi više nisu temeljeni na cjelovitim kompozicijama. Cjelovečernji program sasto-jao bi se uglavnom od tri zasebne kompozicije, svaka temeljena na svojoj ideji i dramatrugiji.

Nakon predstave “Pisaće mašine + Jazz” cjelovečernji je program sas-tavljen od više kompozicija koje su složene prema određenoj koncep-ciji i koje s plesom čine cjelinu. Te su predstave sastavljene od niza scena koje su međusobno povezane porukama. U moje vrijeme dra-maturg nije postojao, nisam osjećala nikakvu potrebu za njim. Ono što smo radili bio je moj način komuniciranja sa sadašnjošću svijeta.

“Događaj 13” – Predstava koja se događa u disco klubu i na kraju koje plesači uvuku gledatelje u ples i nestanu, a tijekom predstave putem raznih scena govore o komunikaciji koja na žalost nije uvijek idealna. (Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).

“19 i 10” – Upadanje u konvencije i osvještavanje toga da one nisu uvi-jek optimalane, budući da često dovode do konflikta i nerazumije-vanja okoline. (Vidi DVD Kaspomanija u izdanju HIPP-a).

TASK: KAKO STE SMIŠLJALI DRAMATURGIJE SVOJIH PREDSTAVA?

MB: To su dramaturgije koje se grade. Ples nije kompliciran. On je jed-nostavan u svojim porukama. Mora biti takav jer njime ne možeš reći ono što možeš riječima, poezijom, ali možeš izreći sukus.

Pokret ide paralelno, usporedno sa zvukom... Postoji zvuk i on ima svoju liniju. Plesač se ili konfrontira s njim ili ga najavljuje kao ak-cente ili nakon njega daje akcente – oni nikad nisu sinkroni – to je prejednostavno. Zvuk se ne interpretira direktno. Pokret postoji kao neki izvanjski faktor koji mijenja percepciju vremena i prostora, tj. glazbe.

Nismo imali nikakvih tehničkih pomagala, ali sam uvijek bila okružena ljudima - suradnicima. Radili smo noćima. Tonci su bili s nama, nitko nije računao na vrijeme. Za jednu predstavu smo snima-li vodu u wc-u, kako lupamo vratima... itd., a na gostovanju u Nürnbergu su nas pitali čija je to muzika. Kad nemaš, a hoćeš napraviti, onda se svega dosjetiš.

OSVJEŠTAVANJE

Svi elementi koji su do sada stvoreni moraju biti osviješteni, kako bi izvođači u svakom trenu bili svjesni gdje su i što rade. Sve im-provizacije su organizirane i svaki sudionik slijedi svoju viziju koja ima zajednički nazivnik.

Za moje shvaćanje je improvizacija vrhunska organizacija, u kojoj svaki izvađač točno zna čime se bavi, a ipak ima slobodu. (Usporedi sa jazz muzičarima) Unatoč tome što se često mislilo, Isadora Dun-can nije improvizirala na sceni, nego joj je nastup bio organizirana struktura na temelju iskustva improvizacija. Tako smo i mi radili. (Maričević Biserka, jedna od plesačica prve generacije KASP-a je re-kla: “Nisam nikada imala veliku tremu, jer sam uvijek znala gdje smo, a ako nešto slučajno ne bih uspjela napraviti, imala sam još drugih mogućnosti, a da ne ispadnem iz “filma”).

Nismo uvijek spremni za svaku izvedbu biti zaista krajnje koncen-trirani, a profesionalci smo i moramo igrati stvari puno puta. Zato je važna osviještenost – što radimo kako bismo neometano izved-bu doveli do kraja. Naravno u za mene boljoj ili malo lošijoj izvedbi, no gledaocu ne smije biti uskraćena poruka predstave. (U svom pedagoškom radu sa djecom koristila sam isti princip: slušaj zvuk i slijedi liniju, kreni sa pokretom tek onda kada ga zaista osjetiš kao potrebu.)

TASK: KAKO VI ONDA VIDITE RAZLIKU IZMEĐU OTVORENE IZVEDBENE IMPROVIZACIJE I ONOGA KAKO STE SE VI BAVILI IMPROVIZACIJOM?

MB: Ne kao improvizaciju u kojoj je sve moguće u sva-kom trenutku, nego improvizaciju u kojoj plesač točno zna čime se bavi, a ipak

ima slobodu. Mi smo u svojoj strukturi imali ono što smo zvali point de rapport – zajedničko mjesto na kojem točno znamo gdje smo – ako se izgubiš, slušaš i pričekaš dok ne dođe. Djeci s kojom sam radila bih rekla: Kad ne znaš što bi, čekaj dok ti ne dođe, nemoj se zabadava micati i zabadava lupati.

ZADOVOLJSTVO

Zadovoljstvo da je još jedan dio naše i moje komunikacije sa svijetom završen.

FOTOGRAFIJE(Privatna kolekcija Maje Đurinović)1: “3 SITUACIJE × 15 MIN. + 4 PLESAČA” (Klub studenata Elektrotehničkog fakulteta, 1976. g.)2, 3, 4: “ŠAH / Muzika za šahovsku igru, dva plesača i ansambl” (Foyer isped male dvorane KD Lisinski, 1983. g., glazba: Davorin Kempf, fo-tografirao Velizar Vesović).5, 6: “DOGAĐAJ 13” (Fotografija 5: &TD, izvedba, 1975. g. Fotografija 6: Milana Broš sa KASP-om – gostovanje – Salerno (Italija), 1980. g.).7, 8: “Suradnja sa Zagrebačkim gudačkim kvartetom” (1971. g., fo-tografirao Velizar Vesović).9, 12, 13, 14, 15: “SNI” (Narodno sveučilište Trešnjevka, 1972. g., fotogra-firao Saša Novković).10: “KRALJ ARTUR” (Plesno kazalište SKUC, 1985. g., fotografirao Zoran Filipovčić).11: Zagrijavanje prije nastupa u Ljubljani (Na fotogr. Milana Broš i KASP, fotografirao Velizar Vesović).16: D. Detoni: “LIKOVI I PLOHE” (Muzički salon &TD-a, 1970. g.).17, 19: “OPERA SERIA” (Fotografija 17: Rekvizit iz predstave. Fotografi-ja 19: U garderobi prije nastupa – gostovanje – Ljubljana, Cankarjev dom, 1982. g., fotografirao Velizar Vesović).18: “MINIMAL MOUVING” (Plesno kazalište SKUC, 1983. g., fotogra-firao Velizar Vesović).Plakat: D. Detoni: “BAJKA” (Muzički salon &TD-a, 1973. g., fotografirao Saša Novković).

TRAŽENJE IZRAZA

Važno je – nikada nisam svoje koreografije radila na sebi nego uvijek na više izvođača koje sam, uvjetno rečeno, “manipulirala” razgovori-ma, traženjem osobnih iskustava kako bi oni sami pronašli svoj izraz u mojim idejama. Takve izvođače trebalo je odgojiti. Većina školovanih plesača nije bila spremna na takav rad. Samo je mali dio nalazio zadovoljstvo u tome, no to su bili kreativci te kao takvi i danas djeluju samostalno. (Pogledaj popis imena Kaspovaca na DVD-u). Ljudi su dolazili i uvjet-no govoreći “s ulice” i s njima je bilo zanimljivo raditi, pod uvjetom da su izdržali neko vrijeme, te stekli osnovnu svijest o pokretu.

Trening koji sam vodila je bio štur. Tijelo se pripremalo kako bi što bolje pratilo emotivne i intelektualne impulse. Vrlo rano sam shva-tila da ćemo dobiti uniformirane improvizacije ako počnemo raditi na nekakvim “sekvencama”, a mene su zanimale individue.

Odgojena sam na klasičnih pet baletnih pozicija (pedagozi: Mia Čorak-Slavenska, Olga Orlova, Margareta Froman), a preko Ane Maletić sam upoznala Labanov Ikosaedar, no obje stvari su mi se nametale kao ograničenja. Pokret mora biti slobodan i on treba tijelo koje može reagirati na svaki unutrašnji impuls.

TASK: ŠTO JE ONDA ZA VAS OSNOVA/PRINCIP GLEDANJA I STVARANJA POKRETA?

MB: Kad gledam nogomet na televiziji ništa mi ne znači, jer ne ra-zumijem princip po kojem funkcionira. A u plesu princip nije tehnika nego svijest, osviještenost. Zato sam ja s ljudima radila tako kako jesam – da nauče gledati kako se pokret upotrebljava u nekoj cje-lini. Da počnu čitati pokret. Ljudi na žalost ne znaju gledati pokret. Gledaju ga kao tehničku bravuru, što on primarno nije. A ovo drugo im je nepoznanica.

Imam anegdotu sa našeg nastupa na Pariškoj jeseni. Dan nakon izvedbe intervjuirali su umjetnike i na dan našeg intervjua pojavili su se neki studenti psihologije koji su tražili da se priča o našoj predstavi. Voditelja je to iznerviralo i naljutilo jer je on htio razgovarati s nekom kanadskom grupom sa fenomenalnim plesačima. Nastaje prepirka između njega i studenata. Oni kažu da im baš razgovor o našoj pred-stavi treba, tu je cijela psihologija, zašto ples nije ovo nego ono, ono nas ne zanima...

Ja obično kažem ljudima da probaju gledati. Na ulici kad gledaš, po tome kako se drže možeš točno vidjeti u kojem su ljudi raspoloženju, kakav su karakter. To je ta svijest o pokretu, o tijelu. Sada ima već puno praksi koje se time bave, no kad sam ja počinjala nije ih bilo, ali meni je to bilo zanimljivo.

TASK: KAKO STE DOŠLI DO TOGA –ŠTO VAM JE OTVORILO PUT ZA VIĐENJE PLESA NA TAKAV NOVI NAČIN? Hm, oduvijek sam plesala. S 15 godina dobila sam angažman u HNK. (Zanimljivo, u to doba još je postojala drukčija paradigma: plesač je bio bitan za publiku, ne koreograf). Nakon HNK-a sam plesala u Ladu, i tu sam najjače doživjela pozitivnu energiju pokreta – to što ima folklor, ima breakdance – tvoja energija izlazi i vlada. Kroz to sve sam isplesala i iscrpla svoju energiju, i to je bila prednost: nisam više imala potrebu da sebe prezentiram na sceni i to mi je dalo slobodu da se posvetim stvarnom istraživanju.

ORGANIZACIJA

Preciznim radom na improvizacijama, dramaturgija i prostorna kon-cepcija djela dobivaju svoju čvrstu formu. Tu kolektiv mora zaista di-sati kao jedan, ali ipak se ne smije izgubiti individualnost.

Svako individualno iskustvo je drugačije. Svatko se na drugi način boji, voli, veseli ili ljuti, ali svima su zajednički strah, veselje ili ljut-nja i to mi je važno u izvedbi – da su svi izvođači pod zajedničkim na-zivnikom, ali individue, pojednici sa svojim doživljajima. Kada se to ostvari onda nastaje velika predstava.

TASK: KAKO STE RADILI NA TOME?

MB: Kako sam radila tj. što mislim kad kažem da sam “manipiulirala”: ja sam plesače uvijek puštala da idu dalje od zadanoga, ali sam ih uvijek navodila na svoju ideju. Nikada nisam prekidala improvizacije, puštala sam ih da se same razviju. Kad bi ih pitala, i plesači bi znali što je vrijedilo a što ne. I onda, najedanput, bude fantastično. Tada dola-zi najteži dio puta – osviještavanje . Traje dugo dok se tražiš – puno je suvišnog, predstavljanja, laži... Pa iz podsvjesnoga sve moraš vratiti u svjesno da bi to zaista mogao igrati na sceni. I taj put je jako težak, vratiti se na ono što mi se desilo. Ali to je predivan put, i zaista sam uživala u tom poslu. Neke stvari moraš dobiti iz fizičkog tijela, neke stvari su se morale tehnički osvijestiti, da bi mogle biti ponovno izve-dene. Tada sam ja bila vanjsko oko. Tako i sada vidim da se radi.

Doduše, sada se ide od pokreta koji se ponovo traži, a ne od emo-cije koja je za mene bila bitna. Nekad smo kopali i po tri mjeseca kad nešto nije štimalo. Jer i izvođači su osjećali da ne štima. A nećeš uzeti stvari dobivene na prvu loptu, jer to nije zanimljivo – na prvu loptu nešto famozno sjedne, ali to treba raščistiti. Zašto koristiti baš to a ne nešto drugo.

Plesači su dosta dugo sa mnom radili. Nisu došli meni samo da s njima brzo napravim predstavu, kako se danas radi. To je ogromna razlika. Oni su sa mnom radili godinu, godinu i po, možda i dvije, da bismo do te predstave došli. Počinjali su misliti kao ja, gledati svijet kao ja – vodila sam ih na izložbe, razgovarali smo o filmovima, čitali knjge. Sve ono što sam ja napravila je i njihovo djelo. Ja svakom od njih duboko zahvaljujem, čak i za trenutke kad su me ostavljali, jer sam tako mogla krenuti dalje. Nakon nekog vremena čovjek bude zarobljen... Zato je meni jako čudno kako se danas plesači sele od jednog do drugog koreografa. Doduše to se dešavalo i tada, ali meni je jako drago da tako nisam nikada morala raditi.

2 IDEJA:

3 DRAMATURGIJA:

4 TRAŽENJE IZRAZA:

5 ORGANIZACIJA:

6 OS

VJEŠ

TAVA

NJE:

7 IZ

VEDB

A:1 ZVUK:

1 ZVUK / ISKUSTVA / TASK

2 IDEJA

3 DRAMATURGIJA / TASK

4 TRAŽENJE IZRAZA / TASK

5 ORGANIZACIJA / TASK

6 OSVJEŠTAVANJE / TASK

7 IZVEDBA

TASK / INTERAKTIVNI ČASOPIS ZA PLESNU IZVEDBENU UMJETNOST / 2011. ZAGREB

IMEN

A IZ

VO

ĐA

ČA

:

IME

AU

TOR

A:

NA

ZIV

PRO

JEK

TA:

E-M

AIL

AU

TOR

A:

PRIL

OŽE

NI M

ATER

IJALI

:

TASK

Inte

rakt

ivni

čas

opis

za

ples

nu iz

vedb

enu

umje

tnos

t / G

odin

a 20

11. /

Tas

k 0

1 MIL

AN

A B

RO

Š. /

Svak

i bro

j TA

SK-a

je p

redl

ožak

za

izra

du v

last

itog

pro

jekt

a od

nosn

o pl

esne

pre

dsta

ve u

7 ko

raka

. Kor

aci s

u za

dani

i pož

eljn

o je

da

ih iz

vođa

č TA

SK-a

slij

edi,

ali o

stav

ljena

je k

reat

ivna

slo

boda

da

ih s

e in

terp

reti

ra n

a vl

asti

ti n

ačin

. Oni

su

kost

ur p

roje

kata

koj

i će

biti

ost

vare

ni k

ao re

kcija

na

zada

ni T

ASK

. Sva

ki T

ASK

zad

aje

poje

dini

hrv

atsk

i kor

eogr

af t

e kr

oz č

lank

e ve

zane

za

kora

ke T

ASK

-a p

reze

ntir

a sv

oj d

osad

ašnj

i rad

, a je

dnak

o ta

ko i

rad

cjel

okup

ne p

lesn

e i s

uvre

men

e um

jetn

osti

. TA

SK je

čas

opis

u fo

rmi p

laka

ta je

r se

u sk

lopu

več

eri B

REA

K A

LEG

TA

SK n

a PL

ATFO

RM

A.H

R fe

stiv

alu

održ

ava

izlo

žba

na k

ojoj

će

TASK

-ovi

bit

i izl

ožen

i. O

ve g

odin

e su

ost

vare

na tr

i TA

SK-a

(01 M

ILA

NA

BR

OŠ,

02

IRM

A O

MER

ZO i

03

MIL

A Č

ULJ

AK)

i sv

i ura

dci i

zvođ

ača

TASK

-a ć

e se

pre

dsta

viti

u s

klop

u PL

ATFO

RM

E.H

R te

na

taj n

ačin

zaž

ivje

ti i

biti

pre

zent

iran

i jav

nost

i. Po

jeda

n od

sva

kog

TASK

-a b

it ć

e da

n je

dnom

reno

mir

anom

i je

dnom

nea

firm

iran

om (m

lado

m) k

oreo

graf

u da

na

njeg

a re

agir

a i r

ealiz

ira

vlas

titi

pro

jekt

. Na

ovaj

nač

in m

ladi

kor

eogr

afi d

obiv

aju

prili

ku i

pros

tor z

a pr

ezen

taci

ju v

last

itog

rada

. /R

EAKT

OR

I BR

EAK

A L

EG T

ASK

-a s

u (n

earfi

mir

ani a

utor

i): T

ask

01 –

Ivan

a Pe

rani

ć / T

ask

02

– N

ikol

ina

Med

ak /

Task

03

– N

ina

Saki

ć, K

arol

ina

Šuša

/ R

EAKT

OR

I TA

SK-a

su

(afir

mir

ani a

utor

i): T

ask

01 –

Žak

Val

enta

/ T

ask

02

– Se

lma

Ban

ich

/ Tas

k 0

3 –

Prav

dan

Dev

laho

vić

/ Sva

ki o

d 7 k

orak

a TA

SK-a

tem

atsk

i je

pove

zan

sa č

lank

om n

a is

toj s

tran

ici k

ako

bi g

a či

tate

lj/ko

risn

ik iz

ravn

o po

veza

o sa

met

odol

ogijo

m p

lesn

og ra

da k

oreo

graf

a ko

ji za

daje

zad

atak

(TA

SK).

/ IM

PRES

SUM

/ A

UTO

RI:

Mar

tina

Gra

nić,

Son

ja P

regr

ad, L

aris

a Li

pova

c, T

amar

a C

urić

, TA

LA (T

ask

je id

ejno

nas

tao

kao

stud

ents

ki ra

d M

arti

ne G

rani

ć na

Stu

diju

diz

ajna

AF,

u č

etvr

tom

sem

estr

u 20

09.

/20

10. s

tude

ntsk

e go

dine

, kol

egij

Tipo

grafi

ja. S

udje

lova

nje

na Iz

ložb

i hrv

atsk

og d

izaj

na 0

910

u M

uzej

u za

um

jetn

ost i

ob

rt, H

DD

, 20

10. g

.). /

ŽIR

I: A

na K

reit

may

er, P

etra

Hrš

čane

c, M

arja

na K

raja

č / D

IZA

JN: M

arti

na G

rani

ć, N

ikol

a Đ

urek

(men

tor)

, Dam

ir B

ralić

(men

tor)

/ PR

IJELO

M: M

arti

na G

rani

ć / L

EKTU

RA

: Ana

Ton

kovi

ć D

olen

čić

/ HVA

LA: M

aji Đ

urin

ović

, Ale

ksan

ri Ja

nevi

Imfe

ld, D

amir

u B

ralić

u, N

ini B

okan

u. /

TISA

K: V

emac

o d.

o.o.

23

6

4511

17891012 18 19

13

14 15 16

17