ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

99

SVIBANJ

2007

5

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/hps/HP

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber99

Svibanj - May 2007

5

162

Mera Peak – Himalajski vidik snova

169

Vrlo zahtjevni i naporniputovi u Sloveniji

176

Iz planinarskog mozaika -uspon F. Kuhariæa na Triglav

179

Lastovo – planinarenjeuz miris mora

Himalajski vidik snova ..............................................162

Tomislav Juzbašiæ

Vrlo zahtjevni i naporni putovi u Sloveniji ................169

Branko Balaško

Šar – legenda i bajka mog djetinjstva ....................173

Jasna Žagar

Iz planinarskog mozaika............................................176

vlè. Blaž Tota

Lastovo – planinarenje uz miris mora ......................179

Damir Bajs

Umor i iscrpljenost u planini ....................................182

Dario Švajda

Medvednica – park ili... ............................................183

Željko Poljak

Planinarski tisak ........................................................185

Planinarski putovi ......................................................187

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Anton Bikiæ ..192

Vijesti ..........................................................................194

Kalendar akcija ..........................................................200

TEMA BROJAUspon na Mera Peak u Himalaji

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICINadomak vrhu Kremena

foto: Alan Èaplar

SADRŽAJSADRŽAJ

161

Ite veèeri, 19. travnja 2006., kao i prethod-nih dana, dnevnik HRT-a zapoèeo jedramatiènim prizorima iz Kathmandua,glavnoga grada Kraljevine Nepala. Na ulicamai gradskim trgovima masovne su demonstracije,neredi, generalni štrajk zaposlenih... Dok drža-va polako klizi u stanje opæega kaosa, nepalskakraljevska vojska pokušava tenkovima sprijeèitiostvarenje volje naroda da autokratski kraljGyanendra vrati vlast parlamentu i demokrat-ski izabranim politièkim strankama. Uz vojnupotporu, kralj Gyanendra proglasio je u veljaèi2005. izvanredno stanje, privremeno zatvoriomeðunarodnu zraènu luku u Kathmanduu,blokirao telefonske veze i elektronièku poštu testavio politièare u kuæni pritvor. Tim je èinomposrnula teško steèena parlamentarna demo-kracija, koju je 1990. ozakonio Gyanendrin brati prethodnik – kralj Birendra. Kralj Gyanendrasve je to uèinio pod izlikom da je to nužno zaborbu protiv maoista.

I taj sam put imao sreæe – roditelji ni teveèeri nisu pratili televizijski dnevnik.

Put u daleku HimalajuBio je to tek uvod u moju prvu himalajsku

avanturu. Dvadeseti je dan travnja 2006., apovratka više nema: u 8:00 letim iz Zagreba zaBeè, a tamo presjedam za Kathmandu. U 23sata po lokalnom vremenu, više nego polupra-

zan airbus sletio je u zamraèeni Kathmandu.Sve do 2 sata ujutro èekao sam ispred oronuleaerodromske zgrade mali konvoj prastarihkombija s naoružanom vojnom pratnjom da bihse prevezao do Thamela, jednog od središnjih

162

HIMALAJA – MERA PEAKHIMALAJA – MERA PEAK

Himalajski vidik snovaDnevnik uspona na Mera Peak (6476 m)

Tomislav Juzbašiæ, Županja

Cilj mojega dolaska bio je pokušaj uspona na Mera Peak,

himalajski vrh visok 6476 metara. Nalazi se južno od Everesta i

dominira razvoðem izmeðu divljih i gusto pošumljenih dolina

Hinkua na zapadu i Hongu na istoku Drangkosa

Svete krave nesmetano vladaju ulicama Kathmandua

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

163

dijelova grada, u kojem za boravka u Kath-manduu odsjeda veæina stranaca.

U jednom od tih kombija, inaèe namijenje-nom za osam ljudi, bilo nas je 17 – 18, ne raèu-najuæi nekoliko domaæih ljudi koji su se vozilidržeæi se za dijelove na vanjskoj strani vozila!Veliki ruksaci, transportne vreæe i sva drugaprtljaga bili su samo nepovezano poslagani nakrov vozila, a vozaè nas je upozorio da vièemopadne li nešto na cestu.

Grad je bio sablasno prazan, a u zraku seosjeæala neizvjesnost i strah od onoga što do-nosi sutrašnji dan. Gotovo na svakom uglu bilasu mitraljeska gnijezda i vojne patrole kraljevevojske, a s lica su se mogli proèitati samo strah,nemir i išèekivanje.

Zbrka s vrhovimaCilj mojega dolaska bio je pokušaj uspona

na Mera Peak, himalajski vrh visok 6476 metara.Nalazi se južno od Everesta i dominira razvo-ðem izmeðu divljih i gusto pošumljenih dolinaHinkua na zapadu i Hongu na istoku Drang-kosa. Pripada Mahalangur Himalu te granièi spodruèjem Khumbu Himala kojim dominiranajviši vrh svijeta – Mount Everest.

Mera Peak u širem smislu èine tri vrha:Mera South (6065 m), Mera Central (6461 m) inajviši Mera North (6476 m). Koliko je poznato,podruèje Himalaje oko Mera Peaka prvi supoèeli intenzivnije prouèavati èlanovi britanskeekspedicije u ranim pedesetim godinama proš-log stoljeæa. Meðu njima su bili i èuveni EricShipton, Edmund Hillary, George Lowe i drugi.Na vrh su se prvi popeli Jimmy Roberts i SenTenzing 20. svibnja 1953., dakle samo devetdana prije nego što su se Novozelanðanin Ed-mund Hillary i sirdar Sherpa Tensing Norgayprvi popeli na Mount Everest. Popeli su se sadastandardnom rutom preko prijevoja Mera La(5415 m), no oni tada još nisu znali da je najvišisjeverni vrh, pa su se popeli na Mera Central,pogrešno ga smatrajuæi najvišim.

Samo 8 km sjevernije od Mera Peaka, štose èini kao da je na dohvat ruke, nalazi se iprekrasan vrh Peak 41, visok 6654 m. Taj je vrhdugo vremena na kartama bio pogrešno ozna-èen imenom Mera Peak. Do pogreške je došlonajvjerojatnije zato što se iz okolnih dolinamnogo bolje vidi. Èini se da je zabunu stvorioinženjer Eric Schneider koji je 1955. prvi napra-vio detaljnu kartu podruèja Everesta te na njoj

Ljudi u Nepalunemaju mnogo, ali

od malena ih uèeda budu sretni i

zadovoljni s onimešto imaju

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

164

imenom Mera Peak oznaèio tada bezimeni, aline i najviši vrh (6476 m). Poslije su kartografipreslikavali njegove karte te su se nazivi s njihzadržali do danas. Kako bi se zbrka razriješila,danas se na oba vrha može s istom trekingdozvolom. No, iako je svrstan u treking vrhove,Mera Peak po težini pristupa nipošto nijejednostavan vrh.

Èini se da sve do 1978. nije bilo ponovnihuspona na Mera Peak. Tada su se, naime, fran-cuski penjaèi Marcel Jolly, G. Baus i L. Honills,uspjeli popeti na najviši vrh – Mera North.Slijedili su Robertsovu rutu, ali su s MeraCentrala (6461 m) nastavili dalje grebenom svedo Mera Northa.

Osim te standardne, i u dobrim vremen-skim uvjetima tehnièki ne pretjerano zahtjevnerute, vrh je do danas ispenjan i drugim, neuspo-redivo težim pristupima. Zapadnim smjeromprvi su se popeli Kunihiko Kondo i MichikoKiyoda 1985., jugozapadnu stijenu uspjeli suispenjati Mal Duff i Ian Tattersall 27. – 30.travnja 1986., a sjeverna strana grebena ispe-njana je 1988.

S Mera Peaka pruža se jedan od najljepšihvidika u èitavoj Himalaji. Osim brojnih drugihpoznatih vrhova, od šest najviših vrhova svijeta,s Mera Peaka se ne vidi jedino drugi po visini –

K2 (8610 m), koji se nalazi mnogo zapadnije,na granici Indije i Tibeta.

(Ne)pristupaèni šesttisuænjakPrije nego se neizvjesno i prilièno kaotièno

stanje u Kathmanduu nije dodatno pogoršalo,unajmio sam vodièa i još jednog pratitelja, kojije dobar kuhar i vrlo dobro govori engleski paæe mi biti koristan u sporazumijevanju s doma-æim ljudima. Imali smo sreæu da tog jutra nijebilo magle ni gustih oblaka pa je naš zrakoplov,inaèe tek malo veæi od naših malih poljopri-vrednih zrakoplova, uspio sletjeti na minija-turnu sletno-uzletnu pistu u Lukli.

Lukla (2642 m) je lijep planinski gradiæ,glavno ishodište za ekspedicije na Mount Eve-rest i okolne vrhove. U Himalaya lodge, gdjesam odsjeo, stalno su pristizali penjaèi koji suse proteklih dana pokušali popeti na MeraPeak i druge vrhove. Vijesti što su ih donosilinisu bile nimalo dobre. Buduæi da je zima zaka-snila, umjesto stabilnoga predmonsunskog raz-doblja na visinama je stalno vladalo nevrijeme.Iznad 3500 metara svakodnevno pada snijeg,tako da nije moguæe doæi ni blizu vrha. Neko-liko dana prije jedva su spašeni životi trojiceAustralaca koje je višednevno snježno nevri-jeme zarobilo u visinskom logoru na 5800 m.

U podruèjima gdjene postoje cestesve se nosi naleðima ili najakovimaTO

MIS

LAV

JU

ZBA

ŠIÆ

Za razliku od ekspedicija u podruèje Evere-sta koje iz Lukle kreæu prema sjeveru (NamcheBazaaru), put za Mera Peak vodi iz Lukle pre-ma jugoistoku i prijevoju Zatrwa La (4610 m).Prvi dio puta, od Lukle do Chutanga (3200 m),proðe se za otprilike èetiri sata lagana hoda i toje dobro zagrijavanje za ono što æe dalje slije-diti. Uz put se nalaze brojni bunkeri i stražar-nice u kojima vojnici vode strogu evidenciju openjaèima i njihovim odredištima, datumimaodlaska i povratka. Tko želi dalje mora impredoèiti dozvolu za uspon na odreðeni vrh.

Drugoga je dana preda mnom bio jedan odhodaèki najnapornijih dijelova puta. Od Chu-tanga na 3200 m treba se, naime, popeti na4610 m i preko prijevoja Zatrwa La prijeæi naistoènu stranu Charpate Himala. Uspon je sva-kim korakom sve strmiji, a iznad 3500 m tlo jepotpuno prekriveno snijegom. Unatoè tome,nosaèi opreme penju se još uvijek s »japanka-ma« na nogama, a platnene cipele èuvaju zadubok snijeg (ali èarape ni tada ne nose). Lju-bazno, s osmijehom na licu, odbijaju prijedlogda im posudim svoje rezervne gojzerice i èarape.

Na visini od oko 4000 m poèinju i zaleðenestrmine te na cipele navlaèim dereze, a cepi-nom ukopavam uporišta. Dosežemo tako prije-voj Zatrwa La (4610 m) i s njega se spuštamo ujugoistoènom smjeru do Tuli Kharka (4300 m).To je naselje od nekoliko kameno-drvenih na-stambi. Dok se u jednoj od koliba grijemookupljeni oko malog ognjišta, pristižu nosaèiraznih ekipa koje su pokušale doæi do MeraPeaka. Njihove su vijesti potpuno obeshra-brujuæe: zbog velike kolièine snijega nitko senije uspio ni približiti vrhu. Te sam veèeri u TuliKharki nauèio nešto o životu štakora: bezproblema mogu živjeti i na visini od 4300 m.Krevet mi je bila klupa i dok sam pokušavaozaspati, veoma me živciralo zašto domaæini nezatvaraju vrata kad god proðu kroz kolibu.

Uzbuðenja u dolini HinkuaIduæega smo se dana uputili najprije do

vršnoga grebena (4447 m), a zatim dalje premasjeveroistoku, spuštajuæi se u dolinu Hinkua(3500 m). Koliko je uspon bio strm, toliko jestrm i silazak, no s te strane Charpate Himalaklima je povoljnija pa veæ ispod 4000 m poèinje

bujnija vegetacija. Iduæa dva dana prolazimokroz dolinu, prateæi uzvodno tok rijeke Hinkua.Dolina je posebno lijepa u proljeæe kada seprastare šume crvene od prelijepih, procvjeta-lih rododendrona.

165

Dojam o Nepalu bio bi ljepši da na svakom korakunema smrknutih i dobro naoružanih vojnika

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Hotelski smještaj kakav pružaju nepalski hoteli vjerojatnose ne može doživjeti nigdje drugdje

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Na putu kroz dolinu prolazi se i kroz dvamalena naselja. To su Kothe (3691 m) u sre-dišnjem dijelu doline i Thangnag (4358 m) nakraju (odnosno poèetku) doline. Imao samsreæe da pri prolasku kroz dolinu nisam naišaona maoiste, no tijekom noæi koju sam proveo uThangnagu, poèele su se u šumama iznad nasvoditi oštre borbe. Moram priznati da mi je tobio najneugodniji dio puta. U sobici velièine2×2 m, ležeæi na daskama, slušao sam te noæigrozne zvukove raznoraznog oružja. Osjeæajiusamljenosti i blizine smrti vratili su me mi-slima u vrijeme našega Domovinskog rata, kojimi je ukrao velik dio mladosti.

Hvala dragom Bogu, jutro je osvanulo mirnoi požurio sam da što prije napustim podruèjeHinkua. Nakon otprilike èetiri sata uspinjanjastigli smo tako u Khare kamp (4900 m), baznilogor za uspon na Mera Peak. Tamo ponovnosusreæemo penjaèe koji se nisu uspjeli popeti navrh. Sve skupine koje su tih dana namjeravale

stiæi na vrh udružile su se i zajednièki prteæisnijeg pokušale doæi do vrha, no nije im uspjelo.Osim tih loših vijesti, Sherpe su preko malenogtranzistora (baterije pune grijuæi ih na platnipeæi na drva) doèuli i jednu dobru vijest – kraljGyanendra vratio je ovlasti parlamentu i nemiriu Kathmanduu su prestali. Odahnuo sam: kadveæ neæu moæi do vrha, barem æu se moæi vratitikuæi. Da su se nemiri proširili, vjerojatno bizatvorili zraènu luku u Kathmanduu, koja jejedina veza s ostatkom svijeta, a ja bih – ubrza-no trošeæi novac koji sam imao – možda doživionekih svojih »sedam godina u Nepalu«.

Rano ujutro, petog dana uspona, UrgenSherpa i ja kreæemo do visinskog logora, aprevoditelj i kuhar Indra te dva nosaèa opremeostaju u Khareu. Planirali smo toga dana prijeæipreko prijevoja Mera La (5415 m) i zatim sespustiti u malu kotlinu na 5300 m da bismo

tamo postavili visinski bazni logor i prenoæili, aonda se sutradan pokušali uspeti do visinskoglogora na 5800 m. Buduæi da sam se na prije-voju Mera La dobro osjeæao, pokušao samodmah doæi do visinskog logora. I uistinu, ko-rak po korak, oko 14 sati stižemo na 5800metara, gdje smo u dubokom snijegu iskopalirupu za šator.

S tog se mjesta pruža velièanstven vidik,slièan vidiku sa samoga vrha. Sa sjeverne stranedominiraju stijene Lhotsea (8516 m) i Nuptsea(7855 m), a iznad njih se uzdiže vrh svijetaMount Everest (8850 m). Dobro se vide njego-va južna i jugozapadna stijena te zapadnigreben kojim su se 1979. na vrh prvi uspjelipopeti èlanovi jugoslavenske ekspedicije. Za-padno od Everesta redaju se vrhovi Pumori(7145 m), Ama Dablam (6812 m), Cho Oyu(8201 m), Kangtega (6783 m), Kyashar (6770 m).Istoèno je vrh Makalu (8463 m), a ispred njegasu Baruntse (7168 m) i Chamlang (7319 m).

166

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Hvala dragom Bogu, jutro je osvanulo mirno i požurio sam da što

prije napustim podruèje Hinkua. Nakon otprilike èetiri sata

uspinjanja stigli smo tako u Khare kamp (4900 m), bazni logor za

uspon na Mera Peak

Daleko na sjeveroistoku nazire se i Kan-chenjunga (8586 m).

Uspjeli smo!Noæno nebo bilo je te noæi vedro,

obasjano bezbrojnim zvijezdama, a tempe-ratura se spustila na –30 °C i jedva smodoèekali trenutak da krenemo prema vrhu.

Iz visinskoga logora put do vrha stan-dardnom Robertsovom rutom vodi prekojužnog dijela ledenjaka Mera na snježnigreben kojim se nastavlja dalje do MeraCentrala (6461 m) i dalje do najvišega vrha.Imajuæi u vidu neuspjele pokušaje našihprethodnika, odluèili smo se uputiti izravnoprema vrhu Mera South (6065 m). Kad namje to pošlo za rukom, pred nama je ostao jošsamo tehnièki najzahtjevniji dio uspona – dosamog vršnog grebena trebalo je ispenjatidvadesetak metara ledenoga zida nagiba 70stupnjeva. Cepini i prednji zubi dereza tu sudošli do punog izražaja. Samo dvadesetak

167

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Na vrhu!

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Jutro kakvo se pamti cijeli život

minuta poslije zakoraèili smo konaèno na najvišivrh, Mera Peak. Nepalske zastavice kojeoznaèavaju vrh bile su gotovo potpuno zatrpanei samo je njihov mali dio virio iz snijega. Bili smoradosni i ponosni. Uspjeli smo!

Na vrhu smo se zadržali samo èetvrt sata,buduæi da smo izgubili prilièno vremena nauspon. U normalnim okolnostima uspon obiènotraje 4 – 5 sati, no nama je trebalo dvostrukoviše. Vrijeme se veæ toliko pogoršalo da suoblaci potpuno prekrili nebo i vrlo brzo sespustili meðu nas, a iz onog u kojem smo senalazili poèeo je padati snijeg. Silazak je upravilu opasniji od uspona, no prošao je, unatoè

tome, bez veæih poteškoæa i do visinskog smologora uspjeli stiæi prije noæi.

Zastavice u himalajskom snijeguVijest da se netko uspio domoæi vrha vrlo

se brzo proširila lodgevima i kharkama uzdužputa za Mera Peak. Na silasku smo susreliaustrijsku televizijsku ekipu koja je pratilasvojih petnaestak penjaèa. Poslije sam saznaoda su trojica od njih po našim tragovima uspjelidoæi do vrha. Žao mi je što ih nisam mogaopitati je li ih tamo doèekala hrvatska zastavakoju sam zavezao za ono što je ostalo od malihnepalskih zastavica.

168

TOM

ISLA

V J

UZB

AŠ

IÆ

Himalajski vrhovi okupani suncem

Sveoma zahtjevnim osiguranim penjaèkimputovima upoznao se gotovo svaki plani-nar koji je pohodio Alpe. Èak i onaj tkoih nije upoznao kao penjaè, nesumnjivo je sdivljenjem gledao »èudne« planinare koji viseu stijenama nad bezdanima.

Za takve se smjerove u Sloveniji, a i u nas,udomaæio izraz »ferata«, koji potjeèe od talijan-skog naziva via ferrata, a možemo ga doslovnoprevesti kao »željezni put«. Taj naziv oznaèava

alpski uspon osiguran klinovima, èeliènom uža-di, ljestvama i sliènim pomagalima. Osnovna suobilježja takvih putova strmi tereni, okomice (pai prevjesi) te željezna pomagala kojima se kori-stimo da bismo sebi olakšali uspon. Ferate jevjerojatno najbolje opisao poznati slovenski pe-njaè i pisac Tine Miheliè: »Ferata je put na ko-jemu planinar ne osjeæa da hoda veæ da plazi!«

Ferate u Alpama imaju dugu tradiciju, a uposljednje su doba sve popularnije. Postale su

Vrlo zahtjevni i naporniputovi u SlovenijiPrvi dio: Što su zahtjevni putovi

Branko Balaško, Stubièke Toplice

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Klinovi i sajla uTurskom žlebu

SLOVENSKE ALPESLOVENSKE ALPE

pravi planinarski hit i odlièan turistièki mamac.I doista, èinjenica je da æe zahtjevan put nakojemu æe planinar imati manje ili više pote-škoæa u penjanju, bilo zbog tehnièkih zahtjeva,bilo zbog duljine ture, donijeti veæini planinarai veliko zadovoljstvo.

Veæina ferata nastajala je zato da bi seteško pristupaèni vrhovi uèinili dostupnijima iliradi prestiža meðu planinarskim društvima, pai narodima, a u posljednje se vrijeme takvi pu-tovi grade i zato da bi se privukli turisti. Meðu-tim, sve je èešæi prigovor da zahtjevnih i osigu-ranih putova ima previše i da su planine postalepretjerano dostupne.

U Europi danas ima otprilike tisuæu ferata.Samo je u Austriji, Švicarskoj i Francuskoj,dakle zemljama u kojima je pojam ferata dugo

bio gotovo nepoznat, njihovbroj premašio onaj u Dolomi-tima, koji se smatraju domovi-nom ferata.

Klasiène ferate u Alpama,meðu kojima su neke vrlozahtjevne, osmislili su struènigraditelji i iskusni planinari.Mnoge od njih pružaju vrhun-ske planinarske doživljaje, paæe iskusan planinar, ako na istivrh može doæi smjerom »s ru-kama u džepovima« ili fera-tom, èesto radije izabrati težismjer. Ferate u Dolomitimazahtjevnije su od onih u Slove-niji jer na nekim njihovim di-jelovima nema nikakva osigu-ranja. Štoviše, nove ferateprojektiraju se tako da su sveopasnije, da bi do krajnjih gra-nica izazivale planinare na us-pone po strmoglavim visina-ma. Ponegdje treba puzatidugim mostovima i ljestvamakoje se njišu dok ispod cipela

zjape stotine metara praznine, sve kako bi seizazvalo što više adrenalina. Ipak, takvi su opa-sni smjerovi zapravo velika prijevara, jer pravimalpinistima nisu zanimljivi, a za ostale su pe-njaèe jednostavno preteški i preopasni.

U susjednoj Sloveniji nema naznaka da æese graditi nove ferate, a postojeæi osiguraniputovi u Julijskim i Kamniško-Savinjskim Alpa-ma ubrajaju se meðu ljepše u Europi. Buduæida su nam razmjerno blizu, poznaje ih i mnogohrvatskih planinara.

U Kamniško-Savinjskim Alpama zapravonema izrazitih ferata, ali u vrlo zahtjevne ture,baš zbog nedostatka klinova, užeta i ljestava, spa-daju Kopišnikova pot na Ojstricu i Kremžarjevapot na Jezersku Koènu, a moji su favoriti usponna Mrzlu Goru iz Okrešlja te uspon na Grinta-

170

Put kroz stijenu Male Mojstrovke

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Zahtjevan put na kojemu æe planinar imati manje ili više poteškoæa

u penjanju, donijet æe veæini planinara i veliko zadovoljstvo

vec od Èeške koèe preko Mlinarskog sedla. Uvrlo atraktivne i ne previše naporne usponeuvrstio bih još uspon preko sjevernoga grebenana Križ (Korošku Rinku) te put iz Ledina naVeliku Babu. U skupinu ferata mogu se ubrojitii iznimno naporno prijeèenje Dolgoga hrbta teuspon na Tursku goru kroz Turski žleb.

U Julijskim Alpama ima mnogo napornihtura na kojima nema osiguranja ili ga ima vrlomalo, a ponajprije bih tu spomenuo prekrasneuspone iz Krnice na Škrlaticu, iz Pekla na Rja-vinu, put na Vrbanove špice, uspon iz Tamarapreko Kota na Jalovec, uspon sa sedla Kanje naBavški Grintavec, stazu uza sjevernu stranu Ka-njavca te slovenski smjer uspona na Mangart.Ima još mnogo smjerova i uspona koji u sebisadrže vrtoglave užitke. Kad se govori o fera-tama, neizostavne su prekrasna Hanzova pot naMalu Mojstrovku, Tominškova pot na Triglav,Kopišèarjeva i Hanzova pot na Prisojnik teuspon preko Plemenica na Triglav. Veoma suzanimljive i ferate koje spadaju veæ u talijanskidio Julijskih Alpa, kao što su usponi prekoPipanovih ljestava na Montaž te izrazito popu-larne Via Italiana na Mangart i Via della Vitana Vevnicu.

Kad govorimo o feratama, treba napome-nuti da je samoosiguranje na penjaèkim puto-

vima vaša osobna stvar, ali je više nego prepo-ruèljivo manje iskusnim planinarima. Osigu-ranje ne znaèi manje užitka – naprotiv, ono dajeosjeæaj veæe sigurnosti i omoguæava više uživa-nja. Nije naodmet ponoviti da za naporne pla-ninske ture treba biti i fizièki i psihièki spreman,imati odreðeno iskustvo i svu potrebnu opremu.Osim toga, mnogo je važnija psihièka stabilnost

171

I bez klinova i sajli vješto savlaðuju najveæe strmine

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

Kraj »zelo zahtevne poti« iz Tamara do vrha Jalovca

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

od same fizièke kondicije. Strah od visine, tj.strah od dubine pod nama, ne može se nado-knaditi nikakvom fizièkom snagom. Zbog togana mnogim penjaèkim putovima usponi zapo-èinju izrazito teškim detaljima, kako bi svi onikoji nisu sigurni u sebe mogli pravovremenoodustati.

Osim standardne planinarske opreme, obve-zni su kaciga i penjaèki pojas, jer nitko ne želibliske susrete s »rolling stonesima« na alpskimputovima. I najmanji kamenèiæ koji pada svelike visine može vam napraviti, blago reèeno,goleme nevolje. Korisno je imati dobre plani-narske cipele, ne pretvrde, da biste što boljeosjetili stijenu ili klin, te rukavice, jer su èeliènaužad vrlo èesto ošteæena i ruke se mogu ozbilj-no ozlijediti. Svakako je dobro imati i cepin idereze jer na tim smjerovima i u ljetnom razdo-blju može biti snijega i leda.

Posljednjih sam se nekoliko godina èestopenjao razlièitim oznaèenim i neoznaèenim

planinarskim putovima u Kamniško-Savinjskimi Julijskim Alpama, a prošloga sam ljeta u dvamjeseca prošao gotovo sve ferate, pa na nekinaèin mogu biti objektivan u njihovu opisu.Ipak, ne zavaravam se èinjenicom da æe feratekoje æu predstaviti u iduæa dva broja »Hrvat-skoga planinara« ispuniti baš sva oèekivanja ilipogoditi »pravo« mišljenje svakog èitatelja iplaninara. Svaki je put podložan osobnim ocje-nama i doživljajima, pa je vrlo teško biti sasvimobjektivan, no uvjeren sam da oni koji krenunekim od tih putova neæe biti razoèarani.

Želite li u planini potražiti svoj mir i upo-znati planinu na drugi naèin ili jednostavnoželite napraviti korak naprijed u svojem plani-narenju, onda uistinu vrijedi upoznati neke odnajljepših vrlo teških alpskih planinarskih tura.Na nekima od njih imat æete jedinstvenu prilikuslušati kako tišina grmi.

U iduæem broju:

Zahtjevni putovi u Kamniško-Savinjskim Alpama

172

Put preko Plemenica jedan je od najtežih uspona na Triglav

BR

AN

KO

BA

LAŠ

KO

173

Uzapadnoj Makedoniji, povrh plodnenizine Pologa, a na granici s Kosovom,prostrla se planina Šar.Samo jedan kratak pogled na planinu do-

voljan je da otkrije zašto je zovu baš tako. Svaje šarena od svjetlozelenih pašnjaka i tamnoze-lene klekovine, razbacane na sve strane diljemmora trave, pa je onda siva na svojim stijenamai bijela od snijega u usjecima zaklonjenimod sunca. Za vedrih dana sve to zablista podmodrinom nebeskog ogrtaèa i kad okopni sni-jeg, okiti se cvjetnim ukrasima ružièastih, bije-lih i plavih boja.

Šar-planina je legenda i bajka mog djetinj-stva. Daleka i nestvarna, nejasna slika u mojimmaštanjima, želja koju se ne usudih zaželjeti.A danas je dodirujem, nježnu i blagu, šapuæem

joj tiho, molim suze radosnice da ne klize nizlice, da ne bi povrijedile njezin raskošan, monu-mentalan mir.

Èovjek je ovdje od davnina krèio šumu ipalio grmlje da bi dobio tlo za obradu i travnjakza ispašu. Na tlu bi ostale biljke mekih stabljikai niska rasta, pogodne za uzgoj krava i ovaca.Buduæi da rastu na otvorenu tlu, bez drveæa,gdje uvijek ima povjetarca koji raznosi njihovupelud, nisu upadljive ni žarko obojene. Gotovoih ne primjeæujem i kroèim po njihovim mekimglavicama, a one me prihvaæaju nježno i ljuba-zno, jer preživjele su veæ i žeð, i žarko sunce, iplamen što im je spalio lišæe, i oštre zube kravai ovaca. Gdje ima vode, bujne su i soène, nasuhoj osunèanoj padini suhe su i žilave, ali ipakjestive.

Šar – legenda i bajkamog djetinjstva

Jasna Žagar, Sesvete

Pregledni planinski travnjaci omoguæavaju prekrasne vidike

JAS

NA

ŽA

GA

R

MAKEDONIJAMAKEDONIJA

Travnjak1 može prehraniti više životinjanego bilo koja druga vrsta obraslog tla. Pa ipakje danas pust. Ili se to meni samo èini? Uvjetiza život na ovim mirnim zelenim valovima bitnosu drugaèiji nego u šumi. Obilje svjetla, brzohlapljenje vode, osobito za sunèanih danakakav je ovaj danas, osjetne razlike izmeðudnevnih i noænih temperatura, zbog kojih midanju znoj ne silazi s èela, a noæu drhturim odhladnoæe – takve nemilosrdne klimatske prilikeuveliko utjeèu na biljni i životinjski svijet ovenepregledne zelene planine.

Na mjestima gdje su nekad koze brstilelišæe, a èovjek palio žbunje, gdje su vjetrovi ibujice odnosili zemlju, ostao je goli kamen.Osiromašeni biljni svijet povukao se u pukotineu kojima se saèuvalo malo zemlje. One pak,izložene suncu i žeði, nauèile su kako saèuvationo malo preostale vode. Posvuda su razbacanevelike cvjetne glavice kravljaka, èiji mi trnovitonazubljeni listiæi bockaju prste i ruke, dok sepoput djeteta prevræem i valjam po toploj,

ukoèenoj travi. Kadulja se od gubitka vode štitidlaèicama, a borovnica tvrdim kožnatim listi-æima. Oh, kako su joj slasne i mirisne bobice,ali jedva se primjeæuju u niskim grmiæima,gotovo priljubljenim uza zemlju.

Na ovim sunèanim travnjacima veæe živo-tinje rijetko borave kao stalni stanovnici. Zbognedostatka hrane ili u nevolji doæi æe srna.Oprezna je i plašljiva pa æe tek uveèer izaæi napašu na šumski proplanak ili livadu. Najviše imakukaca. Skakavaca, šturaka, leptira2 i njihovihlièinki. Dan je neobièno tih. S vremena navrijeme zaèuje se cvrèkov siæušni cvrrr! zvrrr!, azacvrkuæe i poneka ptica3.

Na svakih je nekoliko koraka kupèiæ zemlješto ju je kopajuæi podzemne hodnike svojimkratkim prednjim lopatastim nogama izrovalakrtica, tražeæi kukca, gujavicu ili poljskog miša.

Na travnjacima žive i mravi. Neumornoskupljaju sjemenke trave i odnose ih u pod-zemna spremišta ili pak èeljustima razrežu živubiljku u prenosive dijelove. Jedan pak kornjašuživa žvaèuæi suhi list. A u poèetku mi se èiniloda je travnjak pust.

Iako se bliži podne, a sunce blista s jasnogaprozraènog neba, uopæe nije vruæe. Leden po-vjetarac ovija se oko mene i svu mi toplinuraznosi planinom. Radoznalost me vodi svedalje i dalje, s brijega na brijeg, a iza svakogabrijega je novi, sve viši i sve ljepši, i svakim samkorakom bliže srcu planine. A onda se iznenadarasprostrla preda mnom, sa svim svojim vrho-vima što razdiru nebo, u svoj svojoj divljini iblagoj pitomosti, plitka i duboka, velika poputdiva i malena poput dlana, šarena i nježna.Samo moja. Šara. Gledamo se tako bez rijeèi,

174

Patuljak i kameniti div

DR

AG

UTI

N N

OV

OS

EL

Šar-planina je legenda i bajka mog djetinjstva. Daleka i nestvarna,

nejasna slika u mojim maštanjima, želja koju se ne usudih zaželjeti

1 Šar-planina slièi ogromnom moru trave i najveæe je kom-paktno podruèje prekriveno pašnjacima u Europi (Lu-kovo polje). Pašnjaci pokrivaju podruèje od 550 km2 navisinama iznad 1700 m.

2 Šar-planina je najbogatije podruèje Europe po brojnostileptira. Na planini ih živi 147 vrsta.

3 Na planini Šar živi više od 200 vrsta ptica.

bez glasa, s potpunim razumijevanjem. Prolazeminute, pretvaraju se u sate i nemilosrdno metjeraju na povratak. Natrag na pašnjak, nakojem doživjeh novo iznenaðenje, novu sreæu inovu ljubav.

Šara je poznata po katunskom stoèarstvu.Dolazili su na nju stoèari s Kosova i iz Make-donije, s Pologa i Skopskog polja, pa èak i sOvèjeg polja i iz okolice Kumanova. Stadoovaca koje žurno prelijeæe pašnjakom u potraziza hranom i vodom ipak me je iznenadilo svo-jom velièinom i toplinom. Isprepleæemo semeðusobno, cupkam i poskakujem èas prednjima, èas iza njih. Razdragano im tepam, a onemi mekeæu i zvone èarobnim zvonèiæima, odèijeg zvona zvoni cijeli proplanak.

Iako je stado zaèas ostalo iza mene, zvonzvonèiæa i dalje mi dodiruje uši. Raznosi gapovjetarac s brijega na brijeg, a jeka ga vrati udolinu. Sve je tiši i tiši, pa se stopi onda sazvonom nekoga drugog stada. Jedna kozažurno lomi strminu loveæi stado ovaca što sezavuklo u hladovinu zelene smreke. Od uljezaih štiti snažan i hrabar pas šarplaninac4 nepo-vjerljiva pogleda. Ne boji se taj ni medvjeda nivuèjeg èopora. Surovi životni uvjeti uèinili su gaizdržljivim, baš kao i pastira što ga iz sjenepromatra budnim okom. Štapom podupirebreme godina što mu je povilo leða. Sve životne

nedaæe jasno se ocrtavaju na preplanulom mulicu i u umornim oèima. Kao mladiæ, služio jeRedžepi dvije godine vojsku u Zagrebu. Zabli-staše mu odjednom besjajne oèi, a osmijehproviri kroza sijedu bradu. Na pitanja hoæe liopet doæi u Zagreb ili kakav je život u planini,samo mahne rukom i ode dalje. Selo Šipkovica5

cijeli je njegov svijet. Stado runastih ovèica,dvije-tri koze i pas.

I tako, korak za korakom, stigla je noæ.Oblak je prekrio mjesec i zvijezde, a potpunatama spustila se na planinu. Sitnim korakom is poštovanjem u srcu zavlaèim se pod njezineskute. Èini mi se još veæom, još tišom, jošmoænijom. Šum vode kao da grmi kroz noæ. Sazebnjom u srcu sjetih se majušnog skakavca,šarenog leptiriæa, rudlave ovèice, narogušenogpsa, Redžepija i njegovih koza.

Život je to kakav ne poznajem. Iskrenost suto i jednostavnost kakve ne poznajem. Ali znamda su me planina i njezini ljudi uèinili boljom,nježnijom i osjeæajnijom. I znam da me je ovadivlja i pitoma planina nauèila cijeniti vrijed-nost ljudi koji su dotaknuli moj život.

175

Ovce su gospodarice planinskih pašnjaka na Šari

JAS

NA

ŽA

GA

R

4 Matièna zemlja šarplaninca je Makedonija. Potjeèe odilirskog ovèara sa starog Orijenta.

5 Selo Šipkovica najviše je naseljeno mjesto u RepubliciMakedoniji.

»Priroda zove« – napisao je u naslovu svojeknjige pisac dr. T. Toth. Mi planinari imamoslièan moto: Vrhunci zovu! Zaista, zovu i fizièkii duhovno. Što je zapravo onaj najdublji zovnaše ljudske naravi? Što vjeèno tražimo i kojese èežnje ne možemo odreæi? Èežnje za sreæom,puninom... svega što èini »puninu«... punezrelosti osobe.

Ovo neæe biti predavanje,veæ samo uvod u jedan mojplaninarski doživljaj. Uvijekme je ljutilo kad planinariupotrebljavaju izraz – »osvojilismo«. Tko koga i što osvaja –planine nas ili mi njih? Zaštoimaju tu moæ, rekao bih kaoplaninar, jaèu od svega, u èis-toj, izvornoj prirodi? Planinariispoèetka možda idu u pla-ninu iz športa, radi zdravlja,mnogi možda i radi trofeja,osvajanja ciljeva. Idu isprvamožda samo radi fizièke i psihièke afirmacije.No, veæina i nehotice ide dalje: jednostavno ihs vremenom obuzmu planine, gorda ljepota,èistoæa, mir, tišina koja govori najdublje istineživota. Planine otvaraju oèi, srca i uši duše, kojeslušaju tajni govor prirode i njezinoga Stvori-telja. I na kraju moramo iskreno reæi da planineosvoje nas. Mi osjetimo polako i sve jaèe da jetamo Netko Drugi, kojeg se lakše èuje i vidi upraiskonskoj prirodi. Osjetimo »dodir Neba«,kako stoji u naslovu knjige Darka Berljaka,voðe mnogih uspona na himalajske vrhove.

Jedan od najtežih i najljepših izleta u Julij-ske Alpe bio mi je izlet s nadbiskupom kardi-nalom Kuhariæem, kad smo »Jubilejnom poti«,s Vršièa, preko Malog i Velikog Prisojnika, krozMlinarice išli na Pogaènikov dom, gdje smo

spavali. Drugi smo dan uzeli lakši plan, razu-mije se, zbog umora, i otišli samo na Križ, danadbiskup vidi lijepa Kriška jezera. Kad smo sespustili s Križa, popeli smo se i na Stenar.

Bilo je maglovito jutro, u dolinama oblacikao ovèje runo, a vrhunac Stenara u suncu.Sjene naših tijela vidjele su se na gustoj magli

ispod nas i magla je bila jednavelièanstvena duga svih boja,jer se poèelo vedriti od stranetriglavskoga spleta. Prvi je putdoživio ono što Nijemci zovuGespenst (sablast), pojavukoja se u nas zove glorija. Tosu divovske velièine našeg sta-sa i oblika, projicirane na gu-stu maglu. Mahali smo ruka-ma, dovikivali, rukovali se kaoneki prividni duhovni divovi,leteæi u oblacima.

Nažalost, fotografije suotišle s pokojnim prijateljem

Božom – o kojemu sam veæ pisao, a koji mi jebio najèešæi pratilac u najvišim vrhovimaEurope. Šteta, iako te èudesne fantastiène slikenisu mogle doèarati doživljaj.

Silazeæi sa Stenara na prijevoj – križanje zauspon na Bavški Gamsovec – ili kroz Rušjedolje za Aljažev dom, stajali smo kao ukopanina stazi pokraj stada kozoroga, koji su mirno,nesmetano pasli finu, malo vlažnu travu. U me-ðuvremenu se potpuno razvedrilo i otvorio sezastor oblaka prema Triglavu i cijelom vijencu,sve do Lepog Špièja i prema zapadu do Jalovcai Mangarta. Vrhunci su zasjali u suncu, okupanikišom, a vidici poslije kiše su najèišæi. U doli-nama je i dalje sve bilo u magli. Nadbiskup jestao i bez rijeèi gledao pred sebe. Bio je to jošjaèi doživljaj od prijašnjega. Moji kolege htjeli

176

USPOMENEUSPOMENE

Iz planinarskog mozaikaUspomena na planinarenje s kardinalom Franjom Kuhariæem

vlè. Blaž Tota, Varaždin

su još iæi na Gamsovec, no nadbiskupu je bilodosta. Gospodin dekan Slavièek rekao mi je daostanem s nadbiskupom i da prièekamo dok seoni vrate za sat, sat i pol. Nadbiskup nije ni èuo,ni znao o èemu razgovaramo. Upijao je pogle-dom ljepote otkrivene prema Triglavu što stršinajviše iznad magle, te je izgledao još viši. Udaljini su se opet vidjele i fantastièno izrezba-rene stijene od Kredarice do Malog Triglava,koje su dopunjavale doživljaj.

– Što je ono? – bilo je sve što je rekao.– Triglav! – rekao sam.Zašutio je i ostao zadivljen, uvuèen u lje-

pote i »nestao« ili, rekao bih, otišao u ekstazu.Najmanje pola sata pustio sam ga na miru.Morao sam ga prodrmati da se »probudi«.Trgnuo se i, još uvijek malo odsutan, rekao:»Što je? Gdje smo?«

– Tu, èekamo da se vrate ostali – rekaosam.

Kad je potpuno došao k sebi citirao sam mušto piše na spomen-ploèi Valentinu Vodnikuispod Triglava:

»Sklad na skladu se zdviguje,

golih verhov kamni zid.

Veèni Mojster vkazuje

prid zidar se les' uèit«.

Vodnik je slovenski pjesnik i sveæenik(Vodnikov dom iznad Velikoga polja). Njegovaje fotografija još danas u domu.

– Gdje ste bili? – pitao sam tada nadbi-skupa. – Prošlo je više od trideset minuta.

Malo me je èudno pogledao i rekao:Pogodi!

– Znam – probao sam jednom to što visada.

– Jeste li nešto mislili?– Hm, ne znam, možda je nešto iz Svetog

pisma bilo posljednje èega se sjeæam u glavi!– Što?– Ajde pogodi.Razmišljao sam... Bit æe nešto u vezi s

vizijom koja ga je zaèarala.– Možda iz knjige Starog saveza iz Knjige

Mudrih izreka. Tekst glasi po prilici ovako:»Bila sam s njim kad je Bog stvarao nebesa izemlju. Igrala sam se pred njim veseleæi se djeciljudskoj. I kad je razmještao gore, stavljaogranice moru...«

– Pogodio si – rekao je nadbiskup. – Vidiš,ovdje se mašta Stvoritelja svih ljepota najvišerazigrala i ovaj me je pogled ponio u dosadnepoznato. Ovo me svega obuzelo!

E, da, dragi prijatelji planinari, koliko smoputa bili obuzeti, osvojeni? Dajmo se osvojiti,predajmo se Izvoru svih ljepota, magnetu kojikroz njih privlaèi naša srca! No, planine imajusvoje zahtjeve i uvjete. Evo lijepog zapisa navelikom kamenom bloku ispod Kamniškogsedla blizu kolibice koju zovu »Pastirci«: »Doprvih obronkov se zaganja morala doline. Zakoni

gora so drugaèni, preprosti in strogi. Viharji in

mraz nam kujejo voljo. Zahtevaju stene natanènost,

odpoved in skromnost. Tega veæ oèitno ne rabi

dolina. A brez teh navad srca in naših gora mi

resnièno ne bi mogli živeti.«

Želim sada malo podsjetiti na nešto iz živo-topisa pokojnog pape Ivana Pavla II. U filmukoji smo gledali o njegovu životu vidjeli smo gakao planinara i skijaša zaljubljenog u prirodu.Priroda je prva knjiga koju je napisao Bog Stvo-ritelj. Iz te je knjige ljudski rod uèio još i prijenego je došla punina objave u Isusu Kristu. I uprirodi, Bog je utisnuo svoje Biæe koje je Lju-bav, Dobrota, Milosrðe, Ljepota. I priroda i

177

Sedam triglavskih jezera – sedam prekrasnih mjesta

objava, objavljenje istine, osvojile su papinosrce još kao mladiæu. Razumljivo je da je kaomoto života uzeo »Totus tuus« – sav za Boga –sav za ljude. Jedan te isti Duh koji ispunjavasvemir èini uvijek sve dobro u svima. Darovi suraznovrsni, ali svi èine kompletnu osobu kojamože doæi do punine i mjere Kristove. Mnogorasvjetljenja i snage za žrtvu svoga života, za savsvijet, dobio je, kako je i sam znao reæi, u plani-nama, kao planinar. To planinari najbolje razu-miju. Nije li malo zatajno ne pisati i o tome, ovelikom papi ljubitelju Boga, prirode i ljudi?

Ova mu je misao ili tvrdnja u jednom govo-ru bila naglašena: »Samo èovjek koji ljubi svimsrcem Boga, može i svim srcem ljubiti i njegovastvorenja i krunu stvorenja – njegovu sliku –èovjeka.« Dodao je da je žalosno što ta najljep-ša slika Boga može postati najnagrðenija, tj.pokvareni èovjek.

U »Hrvatskom planinaru« od svibnja 2006.u lijepom èlanku napisao je Mirko Belaviæ:»Zašto volim planinu?« i citirao moju misao izranijeg èlanka o duhovnosti planinarstva:»Mnogo putova vodi k Bogu, a jedan je od njihkroz planine.« I on je dakle ponavljao ono što

su rekli pokojni papa Ivan Pavao II, naš nadbi-skup Kuhariæ i mnogi planinari koji tvrde da sui Boga i najbolje prijatelje sreli i susreli u susre-tima na planinama. Papa Ivan Pavao II èesto jegovorio da je veæ kao mladiæ, gledajuæi trplje-nja, osobito Židova u Poljskoj za vrijeme Hitle-rova režima, nauèio suosjeæati i pomagati uzveliki rizik. U planinarskim izletima, na vrhun-cima, zaljubio se u gorde božanske ljepote,utisnute u prirodu, koje se najljepše vide svisokih vrhunaca. Zaljubio se u Stvoritelja svihljepota. Skupljao je kao pèele med duhovnabogatstva koja je dijelio cijelom svijetu. Kaovrhovni sveæenik crpio je iz nedokuèivoga, ne-iscrpljivoga bogatstva božanskog života u izo-bilju i rasipno darivao dalje cijelom ljudskomrodu do smrti.

Rado bih spomenuo još jednog papu plani-nara koji je bio i penjaè alpinist, a to je papa PioXI., koji je bio i na vrhu Europe, Mont Blancu.O tome drugi puta.

Priroda pruža svoje najdragocjenije darovesamo onome koji je poštuje i voli. Za mene suipak najdragocjenije ljepote bregova koje mepodsjeæaju na vjeènost.

178

179

PLANINARENJE PO OTOCIMAPLANINARENJE PO OTOCIMA

Kad me je prije nekoliko godina put na-nio u Komižu na otoku Visu, doèekaome miris južnog voæa, mediteranskogbilja i toploga juga. Zato sam nestrpljivo oèeki-vao što æe me doèekati na Lastovu. Dogodilo seisto, samo je sve bilo mirnije od mirne Komiže,a mirisi mirisniji i od hvarske lavande.

Lastovo me je doèekalo uspavano. Ponekadse za neko mjesto slikovito kaže da je u njemuvrijeme stalo. Na Lastovu to zaista jest tako.Gradskom èovjeku koji se ovdje naðe nameæuse brojne zamisli o tome što bi sve trebalonapraviti da se otok probudi, promijeni izgled,živne, osuvremeni. No, na kraju boravka samshvatio: ništa. Ili gotovo ništa.

Ovo »gotovo« odnosi se na èišæenje smeæa,kojeg ima na mnogim mjestima na otoku. Neštoga je nanijelo jugo, a nešto ljudska ruka koja ne

poštuje prirodu oko sebe, premda joj životznaèi.

Dodao bih i malo više djeèjeg smijeha, jeršto æe se dogoditi kad nepovratno, malo-pomalo, ode 800 preostalih stanovnika? Ostatæe more, kuæe, fumari na njima, pusta polja,skrivene luke, ali i prazna duša.

Lastovo je možda posljednja oaza Medite-rana, Jadrana kakvog su živjeli naši pradjedovii kakav drugdje nepovratno nestaje. Uistinu,trebalo bi saèuvati taj biser hrvatskog Jadrana,naš najjužniji naseljeni otok i njegov broj 46.Lastovo okružuje 46 otoèiæa i hridi, a na njemuje 46 brežuljaka, 46 polja i dolova i 46 crkvica.Sva je sreæa da barem stanovnika ima dvadese-tak puta više.

Za èinjenicu da je Lastovo saèuvano,moramo, kakvog li apsurda, zahvaliti onoj istoj

Lastovo – planinarenjeuz miris mora

Damir Bajs, Zagreb

Hum (415 m) – najviši vrh Lastova

DA

RK

O B

ULI

GA

vojsci koja nam je prije petnaestak godinananijela toliko zla. Tadašnji je režim zabranji-vao turistima dolazak na otok, osobito stran-cima. Lastovsko je otoèje u rujnu prošle godineproglašeno parkom prirode – jedanaestim unas, što dokazuje da Hrvatska raèuna na tootoèje kao na dio svoje turistièke ponude i želiga saèuvati kao vrijedan prirodni dragulj.Ukupna je površina Parka 195 km2. Od toga je52 km2 kopna, a 143 km2 zaštiæenog mora.

Posljednjih su godina planinari sve brojnijigosti na Lastovu. Hrvatski planinarski savezuvrstio je vrh Sozanj (231 m) u Hrvatsku plani-narsku obilaznicu i na njemu postavio metalnižig, što je dobar poziv za izlet na taj udaljeni imalo poznati otok.

Jednodnevni posjet Soznju bio bi preskup izato se na otoku treba zadržati nekoliko dana.Za tri dana, koliko sam planirao ostati naLastovu, ponio sam spavaæu vreæu, onu plat-nenu, što teži samo tri kilograma. Iskrcao samse u jedinoj trajektnoj luci, Ublima, u kojoj jesamo nekoliko kuæa. Odmor od puta ionako minije bio potreban: komforan trajekt, dobra kavi-ca i ruèak iz ruksaka bili su mi dovoljni. Iskr-cavši se, odmah sam se uputio sprati sa sebe

prašinu od puta. Iako plaža nije nešto osobito,svježa voda i toplo sunce svakoga æe omamiti.

Prenoæio sam uz plažu. Zrikavci su bili ne-umorni, ali mi je unatoè tome jutro brzo došlojer sam za razliku od njih ipak bio umoran.Krenuo sam pješice na Hum (415 m), najvišivrh otoka, isprva cestom za mjesto Lastovo ipotom desno, dobrom makadamskom cestom.Sreæa mi se osmjehnula veæ nakon sat vremena,kad mi je stao jedan mještanin u starom autubez registracijskih tablica. »Što æe meni tabliceza ovaj mali otok?« kazao je. Prevezao me jedijelom puta što vodi jugozapadnim dijelomotoka prema nekadašnjoj vojarni. Posljednjihdvadesetak minuta do vrha, na kojem su helio-drom i repetitor, prošao sam pješice.

180

Lastovo okružuje 46 otoèiæa i

hridi, a na njemu je 46

brežuljaka, 46 polja i dolova i

46 crkvica. Najviši vrh je

Hum, no za planinare je

najznaèajniji vrh Sozanj

Uvala Zaklopatica i dio obale s vrha Soznja

DA

RK

O B

ULI

GA

181

Vidici su svakim korakom bili sve širi.Talijanska se obala nije vidjela zbog izmaglice,no zato se lijepo vidjela obala Lastova sve doSkrivene luke, mojega cilja za taj dan. Na Humuse zna zateæi i protupožarni motritelj. Da jepotreban, dokazuje opožareni dio otoka, nakojem se priroda sporo obnavlja. Ožiljci naokolišu ostaju godinama vidljivi.

S Huma sam se spustio do Skrivene luke,uvale s nekoliko razdvojenih kuæa i priliènonepristupaènom plažom. Najbolje su prošlitalijanski nautièari, koji su se s nekoliko jedri-lica usidrili pedesetak metara od obale i takoizbjegli kamenitu obalu kojom se silazi u more.Na drugoj strani uvale nalazi se rt Struga i nanjemu svjetionik iz davne 1839. Jedan je odnajstarijih na cijelom Jadranu.

Sljedeæi sam se dan namjeravao domoæimjesta Lastova, najveæega naselja na otoku, ipopeti se na vrh Sozanj koji èesto posjeæujuobièni turisti i izletnici. Do Lastova sam sepovezao minibusom talijanskih turista. Putemse lijepo vide mnoga mala polja i dolovi okru-ženi brdima. Cijeli pejzaž djeluje brdovito, kaoda sam negdje na kontinentu. Mjesto nije uzasamu obalu nego se nalazi na obroncima jednogod tih brda i veæim je dijelom okrenuto premaunutrašnjosti. Gotovo su sve kuæe od kamena iodaju onaj stari mediteranski duh. Posebno se

istièu dimnjaci, »fumari«, koji su bili svojevrsnistatusni simboli. Bogatije obitelji imale su ljepšei veæe fumare.

Radi lijepog vidika na cijelo mjesto, trebamalo »planinariti« starim kamenim skalinamado prostrane zaravni kraj župne crkve sv. Kuzmei Damjana iz 15. stoljeæa. Na zaravni se odvijaosav društveni život mjesta, napose prije i poslijesvete mise. Protegnemo li noge još malo, moglibismo se popeti do Kaštela, kamene utvrde iz16. stoljeæa, koja danas ima sasvim praktiènunamjenu – služi kao meteorološka postaja.

Biti na Lastovu a ne otiæi na vrh Sozanj biobi za svakog planinara velik propust. Dopoèetka puta na taj 231 m visok vrh dolazi secestom što od Lastova vodi prema Ublima i naèetvrtom kilometru, kod stoèarske farme,skreæe u mjeru sjevera. Na Sozanj se stižemarkiranom stazom za tridesetak minuta. Svrha se pruža nezaboravan vidik, a naroèito jelijep prema sjeverozapadu i jugozapadu. Vidise od otoka Visa i Korèule pa do poluotokaPelješca. A tek prema istoku, na uvalu Zaklo-paticu i dio mjesta Lastova! Nezaboravno inezaobilazno.

Planinari i izletnici, a i pustolovi svih vrsta,ne bi smjeli propustiti vidjeti i doživjeti Lastovo.Taj divan kutak našeg primorja, sada parkprirode, to nesumnjivo zaslužuje.

Sjeverozapadni dio Lastova

DA

RK

O B

ULI

GA

Prilikom hodanja po planini moramo do-bro poznavati svoje moguænosti i nikadaih ne smijemo precijeniti. Pretjeramo li,možemo se dovesti u vrlo opasna stanja kojanaše planinarenje mogu pretvoriti u tragediju.

UmorVeliko tjelesno optereæenje kakvo iziskuje

planinarenje izaziva umor. Brzina umaranjauvelike ovisi o postignutom stupnju tjelesnetreniranosti. Pojava umora upozorava da sugotovo potpuno istrošene energetske rezerveu tijelu i da više nema mnogo energije za mo-zak, mišiæe i ostale organske sustave. Znakovi umora jesu:

– gubitak snage i bolovi u mišiæima– pad motivacije– poremeæaj koordinacije i ravnoteže– smanjena sposobnost opažanja– otežano disanje, zaduha– lupanje srca.

Postupak za suzbijanje umora:– neodložan odmor– topli, zaslaðeni i zasoljeni napitci i lako

probavljiva hrana (èokolada, voæe i sl.)– zaštita od hladnoæe i ugrijavanje– masaža napetog mišiæja– polagan silazak s planine.

Znaci umora su korisno upozorenje. Akoih zanemarimo i dalje nastavimo naprezanje,može nastati potpun slom tjelesnih funkcija,koji se oèituje iscrpljenošæu.

IscrpljenostIscrpljenost je posljednji stadij umora, koji

nastaje kada su posve istrošene tjelesne rezerve.Èovjek je potpuno nesposoban nastaviti bilokakav tjelesni ili intelektualni rad.

Dopingom ili u izvanrednoj situaciji, kakvaje, recimo, neposredna životna opasnost, mo-žemo sve tjelesne rezerve istrošiti do te mjereda nastane potpuna iscrpljenost. Tada je zaoporavak potrebno dulje razdoblje, a moguæ jei smrtni ishod.

Stadiji iscrpljenosti (po Schwartzenbachu)su ovi:

– Stadij podoènjaka: osoba je koncentriranaviše na svoj tjelesni napor nego na sebesamu.

– Stadij razdražljivosti: bezazleni sluèajeviizazivaju bezrazložnu svaðu s prijateljima.

– Stadij debelog vojnika: osoba maršira mo-notono naprijed, pri èemu ne nalazi naju-dobniji i najsigurniji put.

– Aleluja stadij: neuraèunljivo ponašanje bezikakvog smisla i logike, zaboravlja sigurno-sne mjere, odbacuje dijelove opreme.Iscrpljenost se pokazuje sniženim pragom

osjeæaja za bol, pospanošæu (do gubitka svije-sti), grèevima u mišiæima i drhtanjem mišiæa,ubrzanim disanjem, jako ubrzanim pulsom ipadom krvnog tlaka.

Mjere za postupanje u sluèaju iscrpljenosti:– stalan nadzor bolesnika i održavanje budnosti

(nema spavanja!)– topli i zaslaðeni napitci; dolaze u obzir i

zasoljeni topli napitci– zaštita od hladnoæe i ugrijavanje– zbrinjavanje ozljeda, ako ih ima– postavljanje u odgovarajuæi transportni

položaj– kod gubitka svijesti, ali oèuvanog disanja,

postavljanje u boèni ležeæi položajIscrpljenost predstavlja vrlo veliku opasnost

po život i u planini je treba vrlo ozbiljno shvatiti.

182

Umor i iscrpljenostu planini

dr. Dario Švajda, Požega

PLANINSKA MEDICINAPLANINSKA MEDICINA

Spravom bi se nekim zagrebaèkim graða-nima moglo postaviti pitanje smatraju liMedvednicu smetlištem, premda je odlu-kom Hrvatskog sabora prije èetvrt stoljeæa(1981. godine) i službeno postala parkomprirode.

Borba planinara za zaštitu Medvednicetraje veæ više od jednog stoljeæa. U poèetku jeplanini ponajviše prijetila pretjerana sjeèašume, protiv koje su planinari stalno i ogorèenoprosvjedovali, no danas je stanje drugaèije,glavni su neprijatelji Medvednice – stanovnicigrada Zagreba!

Zanimljivo je da su najviše na udaru gorskipotoci, koji su postali omiljeno odlagalištestarih štednjaka i hladnjaka. Nisu pomogli nibetonski rubnici uz cestu na Ponikvama, jer suvozaèi kamiona pronašli nove putove kakosvoje smeæe istovariti u šumi.

O kakvim je kolièinama rijeè govori ovihnekoliko brojèanih podataka. Godine 2003., spodruèja od samo 2300 kvadratnih metara, uz

stazu od Mikuliæa do doma »Risnjak«, odve-zeno je 280 tona tehnièkog otpada, od èegadvije tone opasnoga (èišæenje je organizirao PPMedvednica, a financiralo tadašnje Ministar-stvo zaštite okoliša). U samo jednoj akciji»Neka blista šuma èista«, koju je vodila upravaParka uz financijsku potporu USAID-a, sudje-lovalo je 200 ljudi i odvezeno je 300 kubiènihmetara smeæa. Park prirode je 2005. organizi-rao akciju izvlaèenja olupina automobila i osta-log metalnog otpada u suradnji s Autoblicom,tvrtkom CIOS, Hrvatskim šumama, lovaèkimudrugama, vatrogasnim društvima i, dakako,planinarima dobrovoljcima.

Zanimljiva je i akcija Gradskog ureda zazdravlje i socijalnu skrb, koji veæ nekolikogodina organizira akciju »Nezaposleni èisteMedvednicu«. U njoj sudjeluju nezaposleni sburze rada te na taj naèin pridonose opæemdobru umjesto da kod kuæe sjede besposleni.Lani je samo do poèetka jeseni bilo desetakakcija èišæenja Medvednice, no ako danas pro-

ZAŠTITA PRIRODEZAŠTITA PRIRODE

Medvednica – park ili...prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

Neka blista šuma èista!

TOM

ISLA

V M

AR

KO

VIÆ

ðete bilo kojom planinskom stazom, naiæi æetena nove otpatke.

Za razliku od planinara, nedjeljni izletnicikao da se natjeèu tko æe usput na planinarskojstazi ostaviti više otpadaka, najèešæe plastiènuambalažu i plastiène boce. U kulturnom svijetuodavna vrijedi pravilo: Svoje smeæe nosi splanine sa sobom!

Osim toga, ekološki neobrazovani izletnicina putu po planini beru cvijeæe misleæi kako jeto romantièno. Tako je možda bilo u prošlimstoljeæima, no danas znamo da ubrati cvijetznaèi ubiti cvijet. Branje cvijeæa zapravo je pukasebiènost: hoæu cvijet samo za sebe, baš mebriga za druge! I tako naša planina umjestocvjetnoga parka postaje odlagalište otpada.

Ekolozi znaju da je mnogo lakše utjecati namlade ljude pa stoga svake godine za Svjetskidan èistih planina – 26. rujna – pozivaju naj-mlaðe stanovnike grada u akciju èišæenja našeMedvednice. Tako su i 2006. godine Komisijaza zaštitu prirode Hrvatskoga planinarskogsaveza, Središnjica eko-patrola i ICK Sused-grad organizirali na taj dan èišæenje staza ipotoka na Medvednici, a pridružio im se i Parkprirode koji je osigurao vreæe, rukavice i odvozvreæa na deponij. Svi oni na taj naèin dajunajbolju poduku ekološki »nepismenim« graða-nima koji ih susreæu na gorskim stazama.I danas se preprièava zgoda s jednog izletazagrebaèkih planinara na Triglav, kad su nausponu sreli predsjednika slovenske državekako u društvu s istomišljenicima skuplja uvreæu otpatke što su ih ostavili nemarni izlet-nici, te tako daje prolaznicima živu lekciju otome kako se voli svoja zemlja.

Kaže se da su šume na Medvednici pluæagrada Zagreba, pa ako je to toèno, èuvajmopluæa da ne obole zbog našega nemara i obije-sti. UIAA je iznenadio svijet nekim svojimpreporukama koje iz temelja mijenjaju odnosprema planinskoj prirodi. Tako je, na primjer,preporuèio da se u visinskom podruèju presta-nu graditi planinarske kuæe, a da se u posto-jeæima smanji komfor, kako bi se posjetiteljeodvratilo od dužeg boravka. Drugim rijeèima,kuæe treba graditi u podnožju, tako da budupolazište, a ne cilj izleta.

Naša Medvednica, kao i priroda u svijetuuopæe, stalno je na udaru civilizacije, koja nemi-lice prodire u posljednje saèuvane prirodneoaze. Posljedice su brojne. Tako na primjergorski izvori, nekoæ poznati po zdravoj planin-skoj vodi, danas kvalitetom zaostaju za vodomiz gradskoga vodovoda. Sami smo tome krivi i,kako kažu struènjaci, sijeèemo granu na kojojsjedimo.

Poznato je da je teško mijenjati usvojenenavike i zato ljubitelji èiste prirode – planinarii ekolozi – svoja nastojanja više usmjeravaju namlade ljude, planinarske škole i školsku djecu,èime postižu zanimljiv efekt: umjesto da rodi-telji ekološki odgajaju svoju djecu, djeca utjeèuna roditelje!

184

Planinarski put po vršnom dijelu Medvednice

ALA

N È

AP

LAR

Teško je i nezahvalno u planinarstvu odmjeravativrijednost bilo kojeg uspjeha i usporeðivati vrhunskedosege bilo koje vrste jer je svako ostvarenje druga-èije, jedinstveno i jer je svako postignuto u specifiè-nim uvjetima i okolnostima. No ipak, ako bi trebaloizdvojiti najveæa ostvarenja koja su proslavila Hrvat-sku i HPS u svijetu, onda bi se meðu njima pri sa-mome vrhu zasigurno našlo istraživanje Lukine jamena sjevernom Velebitu 1993., 1994. i 1995. godine.Spuštanje hrvatskih speleologa u Lukinu jamu bilo jesenzacija kakva se, zbog mnogo razloga, više ne možeponoviti.

Ovog æe se ljeta navršiti 15. obljetnica od danakada su slovaèki speleolozi u podruèju Hajduèkihkukova na sjevernom Velebitu naišli na otvor jamekoju su prozvali Manual. Dotad najdublja poznatajama u Hrvatskoj bila je Stara Škola na Biokovu, èijaje dubina od 576 metara dva i pol puta manja oddubine Lukine jame. U poèetku se, dakako, nije znaloda æe se istraživanje još jedne od brojnih jama skrive-nih u krševitom bespuæu Hajduèkih kukova u iduæimgodinama pretvoriti u uzbudljivo prodiranje do ne-sluæenih dubina, a oduševljenje nekolicine speleologaprerasti u nacionalnu euforiju, u tim danima tolikopotrebnu mladoj hrvatskoj državi. No, vrijednost toguspjeha tim je veæa ako znamo da dosezanje najveæedubine u Hrvatskoj nije bio jedini uspjeh speleologa– na dnu su preronjena oba sifonska jezera, snimljenje televizijskom kamerom kvalitetan video-materijal,prvi je put pronaðena endemièna pijavica koja živisamo u podzemlju Velebita, a struèni biološki, hidro-geološki, geološki i razni drugi rezultati obogatili suznanost novim spoznajama o Velebitu.

Kao svojevrsna kruna i rezime istraživanja, u iz-danju Hrvatskog planinarskog saveza izašla je u trav-nju ove godine dugo brižljivo pripremana i bogatoilustrirana knjiga pod naslovom »Jamski sustavLukina jama – Trojama«. Na stranicama te knjige poprvi put su na jednom mjestu sabrani i na struèno-popularan naèin predstavljeni rezultati istraživanjaLukine jame i oduševljenje koje je pratilo spuštanje udubinu. Ova knjiga je nagrada, uspomena i zahvalaonima koji su se u jamu spuštali, sudjelovali u logo-rima ili na bilo koji naèin doprinijeli uspjehu istraži-

vanja, ali je istodobno i vrlo atraktivna knjiga koja æepitkošæu teksta, ljepotom i preglednošæu slika tejednostavnosti prezentacije podataka oduševiti sva-koga kome se naðe u rukama.

Knjiga je tvrdo ukorièena i šivana, format joj je24×17 cm, a ima 139 stranica. Taj opseg nije odabransluèajno, veæ je to na lukav i dopadljiv naèin broj stra-nica povezan s dubinom jame. Naime, od višeg ulazaTrojama do dna jamskog sustava Lukina jama – Tro-jama visinska razlika je 1392 metra, a paginacija(oznake stranica) u ovoj knjizi u koracima od 10metara (= 1 stranica) prati spuštanje ilustriranog spe-leologa niz marginu knjige i završava upravo tamodokle su dospjeli junaci ove knjige – na dnu jame.

Još je nekoliko pojedinosti koji ovu knjigu èinevrlo posebnom i jedinstvenom. Prije svega, zanimljivo

185

NEKADA I »DOSEGNUTI DNO« ZNAÈIOSTVARITI VRHUNSKI PODVIG

(O novoj knjizi »Jamski sustav Lukina jama - Trojama«)

je – unatoè tome što Hrvatska kao zemlja u podruèjudinarskoga krša obiluje speleološkim objektima, avrhunski speleološki rezultati hrvatskih speleologa veæsu desetljeæima poznati širom svijeta – da je upravoova knjiga prva monografska knjiga o nekom speleo-loškom objektu u Hrvatskoj (!). Bilo je dosad raznihprikaza manjih speleoloških objekata, no bile su toredom tek manje brošure, opremljene uvijek mnogomanjim brojem slika. U odnosu na te publikacije, alii druge monografije koje se ne bave speleološkomtematikom ova je knjiga raskošno opremljena. Uzmeli se još k tome u obzir èinjenica da je u vrlo teškimuvjetima istraživanja, u mraènoj i vlažnoj jami koja neobiluje špiljskim nakitom, i najiskusnijim speleofoto-grafima vrlo teško snimiti slike koje æe imati ne samodokumentarnu veæ i umjetnièku vrijednost, koje æe izjame donijeti i mnogo više od daška njezine ljepote,onda æe tim fascinantnija biti grafièka ljepota oveknjige. Ona zahvaljujuæi dobrom tisku i kvalitetnojpripremi nadmašuje i mnoge monografije o podruèji-ma koja je neusporedivo lakše doèarati fotografijom.

Ova knjiga je jedinstvena i po brojnosti autora –tekstove objavljene u knjizi pisalo je ukupno 11 autora(od kojih jedan iz inozemstva – Branislav Šmida, vodi-telj slovaèke ekipe istraživaèa), a fotografije potpisujeèak dvadesetak autora. Knjigu su uredili voditelj is-traživanja Lukine jame Branko Jalžiæ (glavni urednik),

186

Spuštanje u nesluæene dubine Lukine jame

BR

AN

KO

JA

LŽIÆ

187

Punih sedam godina pošto je uHrvatskoj svjetlo dana ugledala pla-ninarska obilaznica »Hrvatske plani-narske kuæe«, u Sloveniji je otvorenaobilaznica istog sadržaja, pod nazi-vom »Po planinskih koèah Slove-nije«. Moglo bi se reæi da Slovenciopet u neèemu kaskaju za nama,slièno kao i prije sto i više godinakada su osnovane prve planinarskeorganizacije.

Otvaranju te obilaznice može-mo se samo veseliti. PD »Planika« izMaribora, jedno od najmlaðih slo-venskih planinarskih društava (po-stoji tek 12 godina), smoglo je snageza znaèajan iskorak u slovenskomplaninarstvu. Naime, iza svakog no-vog »proizvoda« stoji neèiji trud, volja i rad. Trebaloje osmisliti i izraditi dnevnik i prigodnu znaèku,pripremiti pisano priznanje i sve to financirati. Štetaje samo što nigdje u dnevniku ne pišu imena ljudi kojisu to napravili.

Omot dnevnika tiskan je na kvalitetnom papiru,u boji, a naslovnica prikazuje društvenu zastavu irunolist, simbol društva. Sadržaj je, meðutim, znatnoskromniji, nažalost, i pomalo bezlièan. Osim pravilaobilaznice u sedam toèaka i mjesta za utiskivanje

žigova 153 planinarske kuæe, nedoznajemo ništa više. A trebalo jenapisati barem neke osnovne infor-macije, koje bi mogle biti vrlo za-nimljive, npr. nešto o kategorizacijiplaninarskih kuæa u Sloveniji, kuæ-nom redu, najstarijoj i najmlaðoj,najvišoj i najnižoj planinarskoj kuæi idati neku obavijest o vodièu ili knjiziu kojoj se može naæi više podataka opojedinim kuæama.

Buduæi da treba cijeniti svaèijidobrovoljni rad, vrijeme i novac,pojavu ove obilaznice valja pozdra-viti i poželjeti da je završi što veæibroj planinara jer æe to biti i znak daje mnogo ljudi pošlo u planine i tuprovelo slobodno vrijeme što, uosta-

lom, i jest cilj svih planinara ljubitelja prirode. Neæeto biti nimalo lako. Priznanje æe, naime, dobiti samoonaj tko obiðe sve 153 kontrolne toèke. Samo æe jefanatici moæi završiti za pet-šest godina. Možda je ipaktrebalo razmisliti i o stupnjevanju priznanja. Mnogebi takav pristup sigurno više motivirao.

Na kraju, dojam je da je ovom projektu ipaktrebalo pristupiti ambicioznije. Stoljetna i bogata slo-venska planinarska tradicija i silan trud svih domarazaslužili su više pozornosti i pedantnosti.

Damir Bajs

PO PLANINSKIH KOÈAH SLOVENIJE – NOVA POSLASTICAZA LJUBITELJE PLANINARSKIH OBILAZNICA

doajen hrvatske planinarske speleologije i speleološkepublicistike Vlado Božiæ te urednik »Hrvatskog plani-nara« i veæine planinarskih publikacija u posljednjihdesetak godina Alan Èaplar.

Veæ samo listanje lijepe knjige uzbudljivo je puto-vanje u dubinu, jer pažljivo odabrane slike u bojiodlièno doèaravaju svu dinamiku i euforiju istraži-vanja, a tekst mami na èitanje. Premda svjedoèi o spe-leološkom objektu koji je veæini planinara nedostupani koji – za razliku od turistièki ureðenih špilja –vjerojatno nikada neæe uživo upoznati, to je knjigakoju vrijedi proèitati i imati u svojoj planinarskojbiblioteci. Doista, »Lukina jama« je knjiga koju æe s

užitkom, kada im doðe u ruke, »gutati« i oni koji odmraka, hladnoæe i vlage u špiljama i jamama sasvimzaziru, jednostavno zato što se takva knjiga ne viðasvaki dan.

NARUDŽBEKnjiga se po cijeni od 80 kuna moženabaviti ili naruèiti u Uredu HPS-a, tel.01/48-24-142, tel. 01/48-23-624, e-mail:hps@plsavez.hr

188

Iz tiska je ovih dana izašlo èetvrtoizdanje dnevnika Hrvatske planinarskeobilaznice. Naslovna starnica je jednakakao i u prijašnja tri izdanja, a na zadnjojstranici korica opet je fotografija Kleka (usvakom izdanju je novi motiv).

Novosti ima više, pa krenimo redom:

Nove kontrolne toèke (KT). Prije do-dani vrhovi opisani su »Hrvatskom plani-naru« br. 4, 2005, a sada su dodani novatri vrha. To su: 7. 4. Petrova gora – vrh Petrovac (512 m)

- vidi HP 4/20077. 5. Hrastovièka gora – vrh Cepeliš (415

m) – vidi HP 10/200617. 6. Dinara – vrh Badanj (1281 m)Do svih vrhova postoje markirani plani-narski prilazi. Žig Petrovca nalazi se navrhu, u blizini ruševine pavlinskog samo-stana. Na Badnju je žig na vrhu, dok sena Cepelišu treba fotografirati ispredpiramide dok se ne postavi žig.Buduæi da je od prvog izdanja dnevnikaHPO veæ bilo mnogo izmjena, na iduæimstranicama donosimo cjelovit popis svihkontrolnih toèaka. Uoèene izmjene u na-zivima i promjenama KT i podruèja te lo-kaciji žigova možete upisati u svoj dnev-nik HPO.

Najviše priznanje. Sada HPO imaukupno 151 KT, pa je Komisija za plani-narske putove HPS-a na svom sastanku29. 3. 2007. uvela novo priznanje za plani-nare koji obiðu 150 KT (uvjeti za visokopriznanje i još 25 KT). Svi vlasnici prvog idrugog izdanja dnevnika sa 135 KT iz2000. i 2002. godine i treæeg s 148 KT iz2005. godine mogu obilaziti naknadnouvrštene KT i primiti svih šest priznanjaprema uvjetima opisanim u èetvrtom iz-danju dnevnika. Posebno, visoko i najvišepriznanje HPO dodjeljuje Komisija zaplaninarske putove HPS-a sredinom pro-sinca, a dnevnici se mogu slati na ovjerutijekom godine ali najkasnije do krajastudenog. Ove godine je sveèana podjelapriznanja planirana za 15. prosinca.

Bronèana znaèka. U prva tri izdanjadnevnika upisano je da za bronèanu

NOVOSTI NA HRVATSKOJ PLANINARSKOJ OBILAZNICIpripremio: Zdenko Kristijan, Samobor

Vrh Badanj na Dinari, uz put prema Brezovcu

Piramida na Cepelišu na Hrastovièkoj gori

Planinari na vrhu Malom Petrovcu na Petrovoj gori

VITO

MIR

MU

RG

ANIÆ

V. È

AP

LAR

189

mešnici – Glavaš (1308 m). Vrh je sjeverno od DonjihKorita, gdje je planinarska kuæa »Orlovac«, a do vrhaima 2 sata hoda. Markiranje prilaznog puta je u tijeku.Svima koji su obišli Kruge, ta se KT priznaje.

Izmjene naziva. Prvo podruèje sada zovemo:Slavonija. Na Strahinjšèici u 3. podruèju KT je vrhSušec (846 m). Na Ravnoj gori KT je vrh s piramidom(680 m), a žig je u obližnjem »Filiæevom domu«.Treba ga razlikovati od najvišeg vrha Ravne gore(686 m) koji je KT obilaznice »Najviši vrhovi Hrvat-skih županija«. Od »Filiæevog doma« do tog vrha ima1h hoda. U 4. podruèju koristimo naziv Lipa za vrh spiramidom pokraj istoimenog planinarskog doma naMedvednici. Zavižanski Pivèevac na Sjevernom Vele-bitu je Veliki Pivèevac. Vrh Kozik na Mosoru nazivase Sv. Jure po kapeli na vrhu.

Najviše izmjena je na Biokovu. Za Šæirovac kori-stimo naziv Miletnjak. Južni dio Biokova poznat jepod nazivom Riliæ, na kojem su vrhovi Sv. Ilija, Soko-liæ na Drvenièkim stinama i Velika Kapela – Sutvid.

Metalni žigovi. Na veæini KT postavljen je me-talni žig i on se nalazi na vrhu obièno uz natpis vrhaili je obilježen natpisom: ŽIG. Navlaženi jastuèiæ zažigove treba ponijeti sa sobom.

Kao dokaz obilaska priznat æe se i otisak žiganeke druge pl. obilaznice uz uvjet da se taj žig nalazina kontrolnoj toèki ili neposredno uz nju. Ako je žigpohranjen u TV tornju, obližnjoj pl. kuæi ili drugdjeto je upisano uz naziv KT. Ako se žig vrha utiskuje upl. kuæi koja je daleko od tog vrha, kao dokaz obila-ska treba priložiti fotografiju s vrha.

Skreæemo pozornost da je došlo do izmjena uopisu lokacija žigova kod Èardaka (1. podruèje ), Mo-hokosa (3.), na skoro svim KT na Medvednici (4.),Tušæaku (5.) te na Humu na Visu (16.).

Ošteæeni i izgubljeni dnevnici i znaèke. Umjestoošteæenog dnevnika može se izdati duplikat sa svimobiðenim KT. Za izgubljeni dnevnik izdaje se drugi sonim KT koje su prijavljene Komisiji za planinarskeputove. Duplikat znaèke se ne izdaje.

Promjena planinarskog društva. Komisija za pl.putove vodi evidenciju o svakom obilazniku. Kodizdavanja bronèane znaèke HPO upisuju se svi osobnipodaci, a meðu njima i èlanstvo u (samo jednom)planinarskom društvu. Ako promijenite planinarskodruštvo to možete zatražiti kod slanja dnevnika zasrebrnu znaèku. Nakon primitka srebrne znaèke pro-mjena društva u našoj evidenciji više nije moguæa,zbog statistike obilaska po planinarskim društvima.Ako ne želite nastaviti obilazak HPO za staro društvo,nabavite novi dnevnik i zapoènite novi obilazak.

Promjena imena, prezimena i adrese može seobaviti bilo kada.

znaèku treba obiæi potrebne vrhove iz najmanje 10podruèja. Novost je da ukupan broj KT mora bitinajmanje 25, što su i do sada svi ispunjavali. Zasrebrnu znaèku treba obiæi potrebne vrhove u 15podruèja, Dinaru i ukupno 50 KT, a briše se model»20 podruèja i 40 KT«. Za zlatnu znaèku treba obiæipotrebne vrhove iz 20 podruèja i 75 KT itd.

Biokovo i Zagora – potrebne 3 KT. U 19. po-druèju u poèetku je bilo 6 KT, a potrebno je bilo obiæibarem dvije KT. Za obilazak Sv. Jure i vrha Šibeniktreba najmanje 7 sati hoda. Prije dvije godine dodanesu na tom podruèju èetiri nove KT. Uvrštenjem vrhaVošac, olakšan je obilazak potrebnih dviju KT, pazato sada treba obiæi 3 KT za 19. podruèje. Našapreporuka je da osim Vošca i Sv. Jure obiðete vrhŠibenik ili Kimet (vidi HP 7-8 /2006.)

Vlasnici ranijih izdanja dnevnika mogu u prijelaz-nom razdoblju do kraja 2007. primiti odgovarajuæepriznanje ako u 19. podruèju imaju samo 2 KT. Od2008. za priznavanje tog podruèja treba obiæi 3 KT.

Kamešnica. Najviši vrhovi Kamešnice Konj(1855 m), Kamešnica (1809 m) i Garjeta (1773 m) na-laze se u BiH. Zato je za kontrolnu toèku HPO-a naKamešnici prilikom uspostave obilaznice 2000. godineizabran slabo izražen vrh Kruge (1606 m), na južnojpadini Kamešnice. Od puta Korita – Konj markiranje kratki odvojak na Kruge i postavljen je žig.

U vodièu »Hrvatske planine« dr. Željka Poljakana str. 509 (izdanje 2001.) nalazi se karta Kamešnices ucrtanom granicom preko Kruga, no na terenugranica nije obilježena. Nedavna provjera u Državnojgeodetskoj upravi pokazala je, meðutim, da graniènacrta vodi južno od Kruga i da Kruge nisu na teritori-ju Hrvatske. Komisija za planinarske putove HPS-azato je ukinula KT Kruge i izabrala novi vrh na Ka-

Vrh Kruge na Kamešnici više nije kontrolna toèka HPO

190

KONTROLNE TOÈKE HRVATSKE PLANINARSKE OBILAZNICE(prema èetvrtom izdanju dnevnika, 2007.)

1. SLAVONIJA – 2 KT1. Krndija – vrh Kapovac (790 m) – žig je u TV-tornju2. Papuk – vrh Lapjak (667 m)3. Papuk – vrh Ivaèka glava (913 m)4. Papuk – vrh Èešljakovaèki vis (825 m)5. Papuk – Petrov vrh (614 m)6. Psunj – vrh Brezovo polje (984 m)7. Dilj gora – vrh Èardak (421 m) – žig je unutar trigono-

metrijskog stupa8. Požeška gora – vrh Maksimov hrast (614 m)9. Papuk – Crni vrh (865 m)

2. MOSLAVAÈKA GORA I BILOGORA – 1 KT1. Moslavaèka gora – vrh Vis (444 m)2. Bilogora – Stankov vrh (309 m)

3. HRVATSKO ZAGORJE I MEÐIMURJE – 3 KT1. Meðimurske gorice – vrh Mohokos (344 m) – žig je u

obližnjem buffetu2. Kalnik – vrh Vranilac (642 m)3. Ivanšèica – vrh Veliki Lubenjak (590 m)4. Ivanšèica – vrh Ivanšèica (1060 m) – žig u pl. domu

»Josip Pasariæ«5. Ivanšèica – Oštrcgrad (746 m)6. Ravna gora – vrh (piramida, 680 m) – žig je u pl.

domu »Filiæev dom«7. Strahinjšèica – vrh Sušec (846 m)8. Cesargradska gora – vrh Japica (509 m)9. Ivanšèica – vrh Èevo (562 m)

4. MEDVEDNICA – 2 KT1. Grohot – vrh (492 m)2. Lipa – vrh (709 m)3. Horvatovih 500 stuba – žig je ispod spomen-ploèa,

kod ulaza u špilju Medvednicu (640 m)4. Sljeme – vrh (1033 m) – žig je na zidu »Vidikovca«, a

drugi u »Zlatnom medvjedu«5. Medvedgrad (579 m) – žig je na lijevom zidu kod

ulaza u Medvedgrad6. Kameni svati – vrh (482 m) – žig je na vidikovcu,

50 m dalje od vrha

5. SAMOBORSKO GORJE – 2 KT1. Okiæ – vrh (499 m) – žig je unutar Okiæ-grada2. Plešivica – vrh (779 m)3. Oštrc – vrh (752 m) – žig je 30 m od vrha, na

vidikovcu4. Japetiæ – vrh (879 m) – žig je u podnožju piramide5. Noršiæka Plešivica – vrh (721 m) ili Veliki Lovnik – vrh

(737 m)

6. ŽUMBERAÈKA GORA – 1 KT1. Tušæak – gradina (585 m) – žig je na zidu gradine 2. Zeèak – vrh (795 m)

3. Pliješ – vrh (977 m)4. Sveta Gera – vrh (1178 m) – žig je na trigonome-

trijskom stupu5. Jeèmište – vrh (976 m)

7. KARLOVAÈKO POKUPLJE, KORDUN I BANOVINA– 1 KT

1. Vodenica – vrh (538 m)2. Vinica – vrh (321 m)3. Martinšèak – vrh (346 m) – žig je na ogradi

odašiljaèa4. Petrova gora – vrh Petrovac (512 m)5. Hrastovièka gora – vrh Cepeliš (415 m)

8. GORSKI KOTAR – južni dio – 4 KT1. Ogulin (323 m) – Zavièajni muzej – planinarsko-

alpinistièka zbirka 2. Klek – vrh (1181 m)3. Bijela kosa – vrh (1289 m)4. Javorova kosa – vrh (1015 m)5. Bjelolasica – vrh Kula (1534 m)6. Samarske stijene – vrh (1302 m)7. Bijele stijene – vrh (1335 m)8. Kolovratske stijene – vrh (1090 m)9. Zagradski vrh (1087 m)10. Viševica – vrh (1428 m)11. Burni Bitoraj – vrh Bitoraj (1386 m)12. Kobiljak – vrh Veliki Kobiljak (1119 m)13. Medviðak – vrh (1027 m)14. Tuhobiæ – vrh (1109 m)

9. GORSKI KOTAR – sjeverni dio – 3 KT1. Okrugljak – vrh (886 m)2. Špièasti vrh (702 m)3. Skradski vrh (1043 m)4. Drgomalj – vrh Veliki Drgomalj (1154 m)5. Rudnik – vrh (1052 m)6. Risnjak – vrh (1528 m)7. Snježnik – vrh (1505 m)8. Jelenc – vrh (1442 m)9. Crni vrh (1335 m)10. Fratar – vrh (1353 m)11. Obruè – vrh (1376 m)12. Kamenjak – vrh (837 m)

10. ISTRA – 2 KT1. Æiæarija – vrh Žbevnica (1014 m)2. Æiæarija – vrh Orljak (1106 m)3. Æiæarija – Županj vrh (1138 m)4. Æiæarija – vrh Veliki Planik (1272 m)5. Uèka – vrh Knezgrad (612 m)6. Uèka – vrh Vojak (1396 m) – žig je na grebenu, 40 m

južno od kule na vrhu7. Uèka – vrh Sisol (835 m)

11. SJEVERNI VELEBIT – 3 KT1. Senjsko bilo – vrh Jadièeva plan (1416 m)2. Veliki Zavižan – vrh (1676 m)3. Balinovac – vrh (1602 m)4. Veliki (Zavižanski) Pivèevac – vrh (1676 m)5. Mali Rajinac – vrh (1699 m)6. Gromovaèa – vrh (1676 m)7. Krajaèev kuk – vrh (1659 m)8. Vratarski kuk – vrh (1676 m)9. Hajduèki kukovi – vrh Golubiæ (1650 m) ili Kuk

(1649 m)10. Veliki Kozjak – vrh (1629 m)11. Korenski vrh (1101 m), kod Kutereva

12. SREDNJI VELEBIT – 2 KT1. Zeèjak – vrh (1622 m)2. Šatorina – vrh (1622 m)3. Laktin vrh (1504 m)4. Budakovo brdo – vrh (1317 m)5. Baèiæ kuk – vrh (1304 m) – žig je ispod vrha6. Kiza – vrh (1274 m) – žig je ispod vrha7. Ljubièko brdo – vrh (1320 m) – žig je uz markantnu

stijenu na grebenu, 200 m od križa8. Metla – vrh (1288 m)9. Velinac – vrh (965 m)

13. JUŽNI VELEBIT – 3 KT1. Veliki Sadikovac – vrh (1286 m)2. Veliki Stolac – vrh (1406 m)3. Visoèica – vrh (1615 m) – prilaz samo iz Rizvanuše4. Debeli kuk (kod Stapa) – vrh (1269 m)5. Bojinac – vrh Bojin kuk (1110 m)6. Vaganski vrh (1757 m)7. Sveto brdo – vrh (1751 m)8. Vlaški grad – vrh (1383 m)9. Aniæa kuk – vrh (712 m)10. Crnopac – vrh (1402 m)

14. LIKA – 1 KT1. Lièka Plješivica – vrh Ozeblin (1657 m)2. Medvjeðak – vrh Oštri Medvjeðak (884 m), kod

Plitvièkih jezera3. Poštak – vrh (1425 m)4. Kremen – vrh (1590 m)5. Zir – vrh (850 m)

15. JADRANSKI OTOCI – sjeverni dio – 1 KT1. Krk – vrh Obzova (569 m)2. Cres – vrh Sis (639 m)3. Lošinj – Osoršèica – vrh Sv. Mikula (557 m)4. Rab – vrh Kamenjak (408 m)5. Pag – vrh Sveti Vid (348 m)

16. JADRANSKI OTOCI – južni dio – 2 KT1. Ugljan – vrh Šæah (286 m)2. Pašman – vrh Veliki Bokolj (274 m)3. Dugi otok – vrh Orljak (270 m)

4. Šolta – vrh Vela Straža (237 m)5. Braè – vrh Vidova gora (780 m)6. Hvar – vrh Sv. Nikola (626 m)7. Vis – vrh Hum (587 m) – žig je na kapeli sv. Duha8. Korèula – vrh Kom (508 m)9. Lastovo – vrh Sozanj (231 m)10. Mljet – vrh Velji grad (Veliki grad, 514 m)

17. DALMATINSKA ZAGORA – Dinara (obavezni vrh) ijoš 1 KT

1. Dinara – vrh Dinara (Sinjal, 1831 m) – obaveznafotografija

2. Promina – vrh Èavnovka (1147 m)3. Svilaja – vrh Svilaja (1508 m)4. Kamešnica – vrh Glavaš (1308 m)

KT Kruge je ukinuta5. Kozjak (kod Kijeva) – vrh Bat (1206 m)6. Dinara – vrh Badanj (1281 m)

18. DALMACIJA – 2 KT1. Trtar – vrh Krtolin (503 m) ili vrh Orlovaèa (494 m)2. Kozjak – vrh Biranj (631 m)3. Kozjak – vrh Sv. Jure (676 m)4. Mosor – vrh Ljubljan (1262 m)5. Mosor – vrh Veliki Kabal (1339 m)6. Mosor – vrh Kozik (Sv. Jure, 1319 m)7. Omiška Dinara – vrh Kula (863 m)8. Mosor – vrh Debelo brdo (1044 m)9. Vilaja – Crni vrh (739 m)

19. BIOKOVO I ZAGORA – 3 KT1. Miletnjak (Šæirovac) – vrh (1619 m)2. Sv. Jure – vrh (1762 m)3. Šibenik – vrh (1467 m)4. Sv. Ilija – vrh (1642 m)5. Riliæ – Sutvid – vrh Velika Kapela (1158 m)6. Riliæ – Sv. Ilija (773 m)7. Vošac – vrh (1421 m)8. Kimet – vrh (1536 m)9. Riliæ – Drvenièke stine – vrh Sokoliæ (788 m)10. Matokit – vrh Sv. Rok (1062 m)

20. DUBROVAÈKO PODRUÈJE – 1 KT1. Pelješac – Zmijino brdo – vrh Sv. Ilija (960 m)2. Sniježnica – Ilijin vrh (1234 m)

191

192

– Bacite gada kroz prozor! – dreknula je susjedana drugom katu Petriæeve ulice broj 4, u povijesnojzgradi Prve hrvatske štedionice u Zagrebu. Dogodilose to 2003. godine u bivšim prostorima Državnogzavoda za statistiku kada je pokušala prisvojiti prosto-rije dodijeljene planinarima. Dvojica njezinih radnika-snagatora uhvatili su za noge predsjednika HPD-a»Zagreb-Matica« Antona Bikiæa, koji se rukamaèvrsto uhvatio za cijev centralnoga grijanja. Bikiæevesu ruke sreæom izdržale dok nije došla policija i takoje bitka dobivena: Društvo se veæ iduæega dana moglouseliti u nove, veæe i ljepše prostorije nego što su bileone iz kojih je trebalo biti deložirano. Da u prostori-jama nije doèekao policiju, trebalo bi prema zakon-skim propisima protiv uzurpatora pokrenuti sudskipostupak, a taj može potrajati i nekoliko godina. Dru-štvo je bezuvjetno moralo iseliti iz prostorija u obliž-njoj Bogoviæevoj ulici 7 jer ih je sudskom odlukomdobila Srpska pravoslavna crkva, bivši vlasnik zgrade.

No, nije bilo lako dobiti niti rješenje za Petriæevuulicu; mnogo je pomogla prijetnja da bi nakon delo-žacije 1500 planinara na smjenu kampiralo u Bogo-viæevoj ulici, jer je dvojba bila: nove prostorije iliraspustiti društvo. Organizirana je i svakodnevna»opsada« ureda gradonaèelnika, i to na smjenu!Dakako, povoljan ishod ima se zahvaliti i ugledu štoga je Društvo steklo u javnosti svojim akcijama, broj-nošæu èlanstva i dugom tradicijom.

Ipak, nije sve išlo glatko ni nakon useljenja.Jednoga su jutra zatekli svježi zid od dasaka kojim jebio »oduzet« dio prostorija (sadašnja predavaonica),no odmah su pregradu srušili krampovima i sagradiliarmirano-betonski zid prema susjednom stanu, tetako vratili prostor. Slijedila je temeljita adaptacija iopremanje, što je koštalo mnogo novca, ali tu su pri-skoèili u pomoæ brojni znanci, prijatelji i Grad Zagreb,a dobro su došla i sredstva koja je Srpska pravoslavnacrkva priznala na ime ulaganja u napuštene prostorijeu Bogoviæevoj ulici. Društvo se konaèno uselilo 15.srpnja 2003. i tako danas Društvo i njegovih 1500èlanova imaju najljepše i najveæe društvene prostorijeod svih planinarskih društava u Hrvatskoj.

Grad Zagreb nije uspio Društvu oduzeti ni popu-larni dom na Puntijarki jer se èelništvo Društva znalotome dosad uspješno oduprijeti. Pa zar nije red da seu našem èasopisu kaže nekoliko rijeèi o predsjednikunajveæega planinarskog društva u Hrvatskoj?

Svoju snalažljivost i upornost Anton Bikiæ vjero-jatno zahvaljuje genima iz Dalmatinske zagore (otac

iz Aržana, majka Sinjanka), makar se rodio u Bosan-skoj Gradiški (17. rujna 1952.), a školovao u Zagrebu,i to za strojarskoga tehnièara. Sada je komercijalist ipoduzetnik te ima svoju firmu »Model-Educa«. Hobimu je, osim planinarenja, numizmatika.

Njegova je osnovna znaèajka da ulaže maksimal-nu snagu u sve èega se prihvati i da se ne miri sa za-prekama. Èak nema ni dug planinarski staž (uèlaniose tek 1993.), ali kad se prihvatio planinarstva, ni tu snjim nema šale. U planinarskoj školi Zagreb-Maticezaljubio se u visoke planine i za sobom, pored brojnihhrvatskih vrhova, ima Grossglockner, Grossvenediger,Gran Paradiso, Piz Berninu, Mont Blanc i MonteRosu... Najmiliji mu je uspon na Olimp (2001.), naj-ljepša planina Velebit, a najteža je uspomena naTroglav 1999., kad je poginuo sudionik uspona iz PD»Cincar«, Livno.

No, doživio je i mnogo veselih zgoda. Primjerice,na Grossglockneru se pri susretu s austrijskim plani-narima trudio pozdraviti ih na njemaèkom, a oni muuzvratili na hrvatskom; nauèili su ga kao dugogodišnjigosti na našem Jadranu.

Na Mont Blancu, u domu Gouter, dobrih seèetvrt sata natezao s opskrbnikom tražeæi da mu uprepunom domu pronaðe ležaj koji je rezervirao ne-koliko mjeseci unaprijed. Zbog nepoznavanja jezika,raspravljali su više mimikom nego rijeèima i, kad jerasprava uzavrela gotovo do incidenta, ipak su senekako sporazumjeli – Bikiæ je dobio prostor pod

ANTON BIKIÆ I NJEGOVIH 1500 PLANINARA

193

stolom u blagovaonici. Bio je to ustvari najboljimoguæi smještaj, gdje ga neæe nagaziti spavaèi kojinoæu moraju na WC.

Na Piz Bernini poèašæen je tortom u domuMarco e Rosa (3597 m) jer je domar upravo slavio 72.roðendan i 700 svojih uspona na Piz Berninu.

Pri usponu na Gran Paradiso (4061 m) družio ses dobro opremljenim navezom dvojice vrlo ozbiljnihtalijanskih penjaèa, od koji je jedan imao 9, a drugi 11godina! Na kraju su se i zajedno slikali.

Recimo i to da je Bikiæ u planinarstvu imao goto-vo munjevitu karijeru: tri godine nakon upisa u dru-štvo postao je èlanom uprave, èetiri godine poslijetoga predsjednikom Društva te uz to i zaljubljenikomu visokogorsko planinarenje. U tom kratkom razdo-blju stekao je razna planinarska priznanja, izmeðuostaloga i bronèani znak HPS-a 1999. godine.

Bikiæ se za svoje društvo skrbi kao za obitelj,doduše poveliku, jer se broj èlanova kreæe od 1300 do1700 (u prosjeku 1500). Nije lako zadovoljiti takoveliku i raznorodnu obitelj, ali, sreæom, u tom slože-nom menadžerskom poslu, kao u nekoj velikoj tvrtki,ima izvrsne pomagaèe. To su dugogodišnja tajnica isada dopredsjednica Marica Ivankoviæ, dopredsjednik

Edo Hadžiselimoviæ, voditelj planinarske škole BrunoŠibl, zatim složna jezgra u upravnom odboru, kojatimski radi, te niz istaknutih, samostalnih i upornihpojedinaca koji volonterski priskaèu u pomoæ popotrebi.

Glavni je društveni problem kako aktivirati èlan-stvo za volonterski društveni rad. Društvo ima šestsekcija i svaka od njih ima na raspolaganju društveneprostorije jedan dan u tjednu. To su Alpinistièki odsjek,Grupa Goranin, Gorska sekcija, Sekcija seniora, Pla-ninarsko-ekološka sekcija i Sekcija društvenih izleta.Svake se godine održava redovna proljetna planinar-ska škola koja zna okupiti do stotinjak polaznika, takoda je Društvo pravi rasadnik planinarstva u Zagrebu.

Bikiæ shvaæa koliku odgovornost snosi i zato muje Društvo postalo drugi dom. Možete ga tamo naæiredovno svake srijede, koju u cijelosti posveæujeDruštvu. Dokle tako? Dok god bude imao potporuèlanstva i, osobito, èlanova upravnog odbora.

Koji je iduæi krupniji zadatak? Za 60. godišnjicuDruštva prirediti doliènu spomen-knjigu koja moraizaæi 2008. godine. Velik je to izazov, no tko poznajeBikiæa zna da æe on svladati i taj tvrd orah.

prof. dr. Željko Poljak

194

20 GODINA PD »INA BJELOLASICA«Poèetkom ožujka 2007. održana je u Zagrebu

sveèana skupština, na kojoj su èlanovi planinarskogdruštva »INA Bjelolasica« i njihovi prijatelji veseloproslavili 20. obljetnicu postojanja toga društva.Kratica »INA« u nazivu planinarskog društva logiènaje jer su društvo, 1986. godine, osnovali Inini radnici,zapravo djelatnici tadašnjega Sektora tehnièkih poslo-va INA-Trgovine, pa je društvo stoga 18 godina nosiloime »INA-Trgovina Bjelolasica«. Zbog promjenanastalih u matiènoj radnoj organizaciji, planinarsko jedruštvo 2005., ispuštanjem rijeèi »Trgovina«, promije-nilo ime u »INA Bjelolasica«. Ime koje nose od osnut-ka, uz naziv matiène organizacije, jest Bjelolasica. Taje planina izabrana jer je najviša u masivu Kapele i uGorskom kotaru i jedan je od bisera u nizu hrvatskihplanina.

Dvadeset je godina dovoljno dugo razdoblje dase može podvuæi crta i pogledati što je napravljeno.Obišli smo poznate i skrivene zakutke Bjelolasice,Medvednice, Velebita, Kapele, Alpa, Visokih i NiskihTatra i mnogih drugih planina. Uživali smo u borbi skišom, vjetrom, snijegom ili suncem. Izgradili smo