sveuČiliŠte j.j.s. · web viewsveuČiliŠte j. j. strossmayera u osijeku prehrambeno-tehnoloŠki...

SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU

PREHRAMBENO-TEHNOLOŠKI FAKULTET U OSIJEKU

PREDDIPLOMSKI STUDIJ PREHRAMBENE TEHNOLOGIJE

Završni rad

Morfološke osobine i razvojni stadiji soje

[Glycine max (L.) Merr.]

Nastavni predmet

Biologija

Predmetni nastavnik: Dr. sc. Mirjana Sabo, red. prof.

Studentica: Maja Morača (MB: 2932/07)

Mentor: Dr. sc. Mirjana Sabo, red. prof.

Predano (datum):

Pregledano (datum):

Ocjena: Potpis mentora:

UNIVERSITY J. J. STROSSMAYER IN OSIJEK

FACULTY OF FOOD TEHNOLOGY

UNDERGRADUATE STUDY FOOD TEHNOLOGY

Final work

Morphological characteristics and developmental stages of soybean

[Glycine max (L.) Merr.]

Subject

Biology

Mentor: Dr. sc. Mirjana Sabo, full. prof.

Studentica: Maja Morača (MB: 2932/07)

Mentor: Dr. sc. MIRJANA SABO, full. prof.

Revised (date):

Delivered (date):

Estimation: Mentor signature:

Maja Morača, Morfološke osobine i razvojni stadiji soje [Glycine max (L.) Merr.]

Sažetak

Soja se ubraja među najstarije kultivirane biljke u svijetu. Pradomovina soje je Istočna Azija

gdje se uzgajala još unatrag 4000 godina, a do danas je postala vodeće uljna i

bjelančevinasta kultura. Također, sojino zrno je glavna komponenta ishrane milijuna ljudi u

svijetu. Biljka se može koristiti u razne svrhe i kod prerade može biti iskorištena 100%. U

posljednje vrijeme vrlo je popularna proizvodnja biodizelskog goriva. Gorivo proizvedeno na

ovaj način nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš te ne sadrži sumporne spojeve.

Predviđa se da će se takvo gorivo u budućnosti sve više koristiti. Organi biljke, o čijoj će

građi nešto kasnije biti riječi, su: sjeme (zrno), korijen, kvržice (nodule), stabljika, list, cvijet,

mahuna (plod) i dlake. Faze razvoja soje mogu se podijeliti na vegetativni stadij i

reproduktivni stadij. Vegetativni stadij sastoji se od šest faza: VE, VC, V1, V2, V3-V5 i V6, dok

se reproduktivni stadij sastoji od 8 faza: R1, R2, R3, R4, R5, R6, R7, R8.

Ključne riječi

Soja, biodizelsko gorivo, građa organa soje, faze razvoja


Abstract

The soya plant is one of the oldest cultivated plants in the world. The homeland of soya is

East Asia where it is cultivated for 4000 years, and to this date has become a leading oil and

protein crops. Also, the soybean is a major component of the diet of millions of people in the

world. This plant can be used for various purposes and the processing can be utilized 100%.

Recently, the production of biodiesel is very popular. Fuel produced in this way is not

carcinogen, pollution is less and does not contain sulfur compounds. It is anticipated that

such fuel in the future will be used more and more. Organs of plants, whose structure will be

discussed later, are: the seed (grain), roots, nodules, stem, leaf, flower, pods and hairs.

Development stages of soybean can be divided on vegetative stage and reproductive stage.

Vegetative stage consists of six phases: VE, VC, V1, V2, V3-V5 i V6, while the reproductive

stage consists of eight stages: R1, R2, R3, R4, R5, R6, R7, R8.

Key words

Soya plant, biodiesel, structure of the organs, stages of development


SADRŽAJ

1. UVOD1

1.1. Značaj soje kao kulture 1

1.2. Botanička klasifikacija 2

2. MORFOLOŠKE OSOBINE SOJE 2

2.1. Građa sjemena (zrna) 2

2.2. Građa korijena 3

2.3. Kvržice (nodule) 4

2.4. Građa stabljike 5

2.5. Građa lista 7

2.6. Građa cvijeta 7

2.7. Građa mahune (ploda) 8

2.8. Građa dlake soje 9

3. RAZVOJNI STADIJI SOJE 10

3.1. Vegetativni stadij 10

3.1.1. VE faza 10

3.1.2. VC faza 11

3.1.3. V1 faza 11

3.1.4. V2 faza 11

3.1.5. V3-V5 faza 12

3.1.6. V6 faza 13

3.2. Reproduktivni stadij 14

3.2.1. R1 faza 14

3.2.2. R2 faza 14

3.2.3. R3 faza 15

3.2.4. R4 faza 16

3.2.5. R5 faza 16

3.2.6. R6 faza 17

3.2.7. R7 faza 18

3.2.8. R8 faza 18

4. ZAKLJUČAK 19

5. LITERATURA 20


1. Uvod

Soja Glycine max. je stara ratarska kultura te se uzgaja više od 4000 tisuće godina. Kroz

dugi niz stoljeća predstavljala je glavni izvor hrane narodima Dalekog Istoka (Japan, Kina,

Indija i dr.) U dvadesetom stoljeću postaje trgovačka roba zbog izgradnje tvornica za preradu

sojina zrna. Danas je soja postala vodeća uljna i bjelančevinasta kultura, čije se zrno koristi

kao izvor bjelančevina i jestivih ulja, ne samo za ishranu ljudi, već i za ishranu stoke kao i u

razne industrijske svrhe. Vratarić i Sudarić (2008.) objašnjavaju kako sam značaj i važnost

soje proizlazi iz kakvoće njenog zrna (visok sadržaj bjelančevina i ulja). U Republici

Hrvatskoj, u početku se soja sijala uglavnom na području Slavonije i Baranje, jer su upravo

tu, najbolji agroekološki uvjeti za proizvodnju, no u posljednje vrijeme soja se značajno

proširila i izvan ovih područja, posebno u zapadnom dijelu Hrvatske, a prosječni urod zrna

kreće se od 2500 do 3000 kg/ha. Nadalje, soja je specifična biljka, daleko složenija i

zahtjevnija za proizvodnju od mnogih drugih ratarskih kultura, te ju se mora poznavati i znati

proizvoditi.

1.1. Značaj soje kao kulture

Sojino zrno je glavna komponenta ishrane milijuna ljudi diljem svijeta. Bogatim udjelom

bjelančevina i visokim sadržajem ulja odličan je nadomjestak za meso, puno više od drugih

kultura. Nadalje, važna je hrana rastućoj svjetskoj populaciji koja je na našoj planeti već

nadmašila šest milijardi ljudi. Također, globalne procjene navode da je soja danas glavna

hrana u svijetu, a sutra će biti još i više, jer kulturi kao što je soja nema ravne među ratarskim

biljkama jer se ona može koristiti u razne svrhe i kod prerade može biti iskorištena 100%. Za

ljudsku prehranu koristi se cijelo sojino zrno pripremljeno na razne načine. Jedan od

najstarijih načina je pripremanje variva, a može se pripremiti više od sto vrsta raznih jela.

Npr. kruh od soje se posebno preporuča osobama koje boluju od šećerne bolesti (diabetičari)

jer sadrži vrlo malo škroba. Isto tako, sojino ulje nalazi sve veću primjenu u prehrambenoj

industriji. Važno je napomenuti da je soja vrlo važna sirovina i u industriji gdje se koristi za

proizvodnju sapuna, krema, deterdženata, boja, lakova i sl.

U posljednje vrijeme u svijetu se sve više soja koristi za proizvodnju biodizelskog goriva koje

nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš, ne sadrži sumporne spojeve te bolje čuva stroj od

bilo kojeg drugog alternativnog goriva [6].


1.2. Botanička klasifikacija

Prema Melchioru (1964.) cit. Gazzoni (1994.) botanička klasifikacija soje je:

Podcarstvo: Cormobionta;

Odjeljak: Spermatophyta;

Pododjeljak: Angiospermae;

Razred: Dicotyledoneae;

Podrazred: Archichlamydae;

Red: Rosales;

Podred: Leguminosinae; Porodica: Leguminosae;

Podporodica: Papilionaceae, Fabaceae;

Pleme: Phaseoleae; Podpleme: Phaeolinae (Glycininae);

Rod: Glycine L.;

Podrod: Glycine podrod Soja (Moench);

Vrsta: Glycine max (L.) Merrill

2. Morfološke osobine soje

Kulturna soja Glycine max. je uspravna, granata, jednogodišnja biljka s velikim variranjem u

morfološkim svojstvima, ovisno o sorti i činiteljima vanjske sredine [6].

2.1. Građa sjemena (zrna)

Sjeme soje je različitog oblika, boja i veličina što ovisi o načinu uzgoja i samoj sorti. Prema

obliku može varirati od okruglog do spljoštenog oblika. Sastoji se od embria obavijenog

sjemenskom opnom. Embrio čine dva kotiledona, plumula s dva primarna listića, epikotil,

hipokotil i korjenčić. Kotiledoni zauzimaju najveći dio ukupne mase i volumena zrna.

Aleuronske stanice su uglavnom debelih stijenki koje su ispunjene bjelančevinama.

Škrobna zrna su rijetka, ali se ipak, kod nekih sorti, mogu naći u malom broju.


Slika 1 Zrna soje

(Izvor: http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm)

Boja varira od žute, smeđe, crvenkaste do crne. Vrlo često je palisadni sloj uz hilum

pigmentiran te dolazi do pojave motlinga. Sjemenska opna sastoji se od tri različita sloja:

epiderme, hipoderme i unutarnjeg parenhima. Epidermalni sloj čine palisadne stanice koje

su debele i bezbojne, dok je kod sorti s obojenim zrnom u šupljinama palisadnih stanica

pronađen pigment za boju. Debljina palisadnih stanica je vrlo važna zbog propusnosti vode

i bubrenja tijekom klijanja zrna. Hipoderma je sloj koji čini jedan sloj stupastih stanica u

obliku stakalaca. Boja sjemenske opne također ovisi o sorti i varira između nijansi žute,

zelene, smeđe i crne, a najpoželjnija boja za preradu je svijetložuta [6].

2.2. Građa korijena

Ova biljka sadrži jak korijenski sustav visoke apsorpcijske sposobnosti. Korijenski sustav

sastoji se od jakog glavnog vretenastog korijena i velikog broja sekundarnog korijenja koji su

rasprostranjeni na različitim dubinama tla. Razvoj korijena ovisi o raspoloživoj vodi i hranjivim

tvarima u tlu i sastavu tla. Na konačan urod zrna sojine biljke uvelike utječu veličina i

rasptostranjenost korijena kao i broj kvržica na njemu. Korijen može biti dubok i do 180cm,

no glavnina korijena nalazi se u gornjem sloju tla na dubini i širini do 30cm gdje apsorbira

hranjivu tvar i fiksira dušik u vrijeme rasta i razvoja. Svojstvo korijena je da raste dok raste i

nadzemna biljka. Primarna građa korijena sastoji se iz tri dijela: rizoderme, primarne kore i

centralnog cilindra. Rizoderma korijena odgovara epidermi stabljike, ali se razlikuju po tome

što nema kutikule ni stoma, nego korijenove dlačice te se razlikuju po svojoj građi i funkciji. S

obzirom da dlake i drugi dijelovi rizoderme nisu prekriveni kutikulom, lako kroz stijenku

uzimaju vodu iz tla, a sam ulaz vode olakšavaju i tanke stijenke dlačica. Primarna kora

http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm


sastoji se od jednog staničnog sloja ezoderma, a ispod nje su smještene parenhimske

stanice koje obiluju rezervnom hranom. Iz primarnog korijenja raste sekundarno korijenje, a

potječe iz pericikla tkiva koje je smješteno nasuprotno izbočini ksilema.

Slika 2 Korijenje

Izvor: http://www.szojaoltopor.hu/index.php?

option=com_content&view=article&id=10&Itemid=11&lang=en

Vrlo je važno znati koliko će se korijenski sustav razviti jer o njemu ovisi konačni urod zrna

soje. Nadalje, vrlo razvijen korijenski sustav s velikom usisnom moći uvelike povećava

glavne komponente uroda i sam urod zrna [6].

2.3. Kvržice (nodule)

Poput ostalih leguminoza, i soja koristi dušik iz zraka preko bakterija koje žive na korijenu

biljke u kvržicama i nazivaju se kvržične bakterije. U kvržicama korijena, u simbiozi s biljkom,

žive bakterije koje od biljke uzimaju ugljikohidrate (šećere), a za uzvrat biljku opskrbljuju

dušikom. U kvržicama bakterije pretvaraju anorganski dušik (N2) iz atmosfere, u kojoj ga ima

u izobilju (oko 80%), u amonijačni oblik (NH4)+ koji je pristupačan za biljku. Kvržice zbog toga

nazivamo prave tvornice dušika. Dušično gnojivo se na isti način dobiva u tvornicama, ali uz

utrošak puno većih količina skupe energije. Zbog toga je ovo biološko vezanje dušika iz

zraka putem bakterija, uz pomoć sunčeve energije, puno jeftinije i može biti jako korisno

ukoliko se maksimalno iskoristi.

http://www.szojaoltopor.hu/index.php?option=com_content&view=article&id=10&Itemid=11&lang=en



Slika 3 Nodiji koji se nalaze na korijenju

Izvor: http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html

Na korijenu soje, kvržice se počinju stvarati od trenutka infekcije korijena bakterijama

Bradyrhizobium japonicum. Ubrzo nakon infekcije, u prosjeku dva do tri tjedna, bakterije su

već sposobne hraniti biljku dušikom fiksirajući ga. Nakon četiri tjedna od infekcije promjer

kvržica je najveći i fiksiranje dušika je intenzivno.

Fizikalna i kemijska svojstva tla (osobito pH jer se bakterije slabo razvijaju pri sniženim pH

vrijednostima), klimatski činitelji (temperatura i oborine), prozračnost tla i gnojidba uvelike

utječu na aktivnost sojinih bakterija [6].

2.4. Građa stabljike

Prema tipu habitusa soje razlikujemo indeterminirani (nedovršeni) i determinirani (dovršeni)

tip rasta, a u novije vrijeme postoji i podjela na semideterminirani tip. Kod nedovršenog tipa

rasta cvatnja počinje na petom, šestom nodiju, te biljka dalje postupno raste i cvijeta.

Stabljika je visoka i sa velikim brojem nodija, a rodnost se smanjuje prema vrhu biljke. Sorte

nedovršenog tipa su uglavnom višljeg rasta u odnosu na sorte dovršenog tipa rasta. Kod

sorti dovršenog tipa biljke prvo narastu više od 80% potrebne visine pa tek onda procvjetaju

na svim nodijima, a poslije početka cvatnje, za svega nekoliko dana, prestaje svaki rast

biljke. Ovakav tip karakteriziraju nešto niže stabljike koje imaju veću mogućnost grananja.

Sami razvoj stabljike odnosno nadzemnog dijela biljke soje počinje izbijanjem hipokotila iz

zemlje, a stabljika je već određena u embriju sjemena. Mjesta na kojima se razvijaju listovi

http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html


Slika 4 Stabljika soje prije žetve

Izvor: http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10

nazivaju se nodiji, a na jednoj stabljici u prosjeku može biti od 10 do 18 nodija. Pupovi su

buduće potencijalne grane, a u prosjeku se razviju jedna do tri grane.

Većinu sorti karakterizira relativno uspravna i čvrsta stabljika, visine u prosjeku od 80 do

120cm. Anatomska građa stabljike, prema poprečnom presjeku, u punom rastu je: vanjske

stijenke su pokrivene jednim redom epidermalnih stanica iz kojih rastu dlake (jednostanične),

ispod epiderme je sloj kolenhimatskih stanica kao i dva do tri sloja parenhimatskih stanica

koje su dobro opskrbljene kloroplastima, a ispod ovih stanica nalazi se sloj vlakana [6].

http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10


2.5. Građa lista

Kod soje postoje četiri tipa listova, a to su: kotiledoni, jednostavni primarni listovi, troliske i

trokutasti listovi tj. zalisci. Primarni listovi formiraju se još u sjemenci i dobro su razvijeni kada

klijanac izbija na površinu. Primarni listovi su jednostavni, s peteljkom dugom jedan do dva

centimetra, a položeni su jedan nasuprot drugog na stabljici. Ostali listovi, kako na glavnoj

stabljici tako i na granama, su troliske i smješteni su na stabljici naizmjenično. Krmne sorte

odlikuju veći listovi, dok su divlje sorte prepoznatljive po malim listovima. Neke sorte

karakteriziraju vrlo uski listovi, a ovo svojstvo vezano je s većim brojem zrna u mahuni i

većom otpornosti na sušu.

Slika 5 Lišće soje

Izvor: http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125

List se sastoji od epiderme, mezofila i provodnog tkiva. Tanki sloj kutina nalazi se na obje

strane lista (i na gornjem i na donjem epidermalnom sloju). Stome ili puči su prisutne na obje

površine lista. Mezofil se sastoji od dva sloja stanica palisadnog parenhima te dva do tri sloja

spužvastog parenhima. Kloroplasti se nalaze u svim stanicama mezofila, ali dva palisadna

sloja stanica sadrže glavninu kloroplasta u listu. Provodni sustav povezan je preko peteljke

sa stabljikom te je na taj način omogućen protok vode i hranjivih tvari po cijelom listu [6].

2.6. Građa cvijeta

Cvijet ove biljke sličan je cvijetu ostalih leguminoza, veličine tri do osam milimetara, a nastaje

na svakom pazušcu lista na stabljici i granama. Postoje različite boje cvjetova: bijela,

ljubičasta ili kombinacija bijeloljubičaste boje. Ljubičasta boja nastaje zbog antocijana,

http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125


pigmenta kojeg nalazimo u hipokotilu biljke, dok zelene hipokotile nalazimo u biljkama čiji su

cvjetovi bijele boje. Ljubičasti cvjetovi su u pravilu dominantniji nad bijelim.

Slika 6 Ljubičasti sojini cvjetovi

Izvor: http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html

Sojina biljka u pravilu stvara puno više cvjetova nego što ih se razvija u mahuni te je

opadanje cvjetova sasvim normalna pojava kod soje (pojava opadanja kreće se od 30 do

80%). Cvijet se sastoji od čaške, vjenčića, prašnika i tučka. Čaška je cjevasta i završena s

pet nejednakih lapova, a stražnja latica je najveća. Prašnici su u obliku prstena i nalaze se

oko tučka. Budući da je soja samooplodna biljka s malim postotkom stranooplodnje, cvjetovi

se oprašuju uglavnom prije otvaranja (otvaraju se rano ujutro). Na cvatnju ili oplodnju soje

značajno utječu hladno vrijeme, visoke temperature te ostali klimatski stresovi [6].

2.7. Građa mahuna (ploda)

Mahuna soje može biti raznih oblika; srpastog, okruglog ili spljoštenog, a jako varira po

veličini, i na istoj biljci kao i između sorti, zbog velikog utjecaja vanjskih činitelja. Oblik

mahune vezan je za broj i oblik sjemenki, što bi značilo da ako mahuna sadrži više sjemenki,

mahune su duže, a ako je zrno okruglog oblika i mahune su okrugle. Nadalje, mahune

spljoštenog zrna su spljoštenog oblika. U mahuni se uglavnom nalazi jedno do pet zrna i

selekcijom se pokušavaju dobiti sorte sa što više zrna. Mahuna je duga između dva do

sedam centimetara, a široka između jedan do dva centimetra. Na konačni broj mahuna u

biljci najviše utječu vlažnost tla u vrijeme mahunanja i nalijevanja zrna. Komercijalne sorte

soje imaju, uglavnom, čvrstu mahunu, koja, za razliku od divljih sorti, za vrijeme zriobe ne

http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html


Slika 7 Zrela mahuna sa sjemenom

Izvor: http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis

puca na polju, osim ako ne dođe do nepovoljnih uvjeta. Neodgovarajuće temeprature su te

koje uvjetuju pucanje mahuna na polju tijekom žetve (smanjivanje oborina s toplim

vremenom, tuča ili grad u zriobi).

Boja mahune za vrijeme rasta je zelena, a u zriobi poprima boje od vrlo svijetle,

slamnatožute, pa gotovo do crne. Klimatski činitelji također znatno utječu na nijansu boje

mahune, tj. hoće li izvorna boja biti svjetlija ili tamnija. Anatomska građa mahune je: izvana

se nalazi sloj epidermalnih stanica iz kojih rastu dlačice. Pigment koji daje boju mahuni nalazi

se u epidermi ispod koje se nalaze parenhimske stanice, zatim pergamentni sloj stanica te

najdonji unutarnji sloj, koji se sastoji od parenhimskih stanica. Najčešći je problem vezan uz

niskoformirane prve mahune na stabljici, zbog čega nastaju veliki gubici u žetvi [6].

2.8. Građa dlake soje

Dlake soje su jednostanične i nastaju iz stanica epiderme. Svaka normalna sojina biljka

prekrivena je dlakama. Postoje umjerene varijacije u broju, opsegu, orijentaciji i rasporedu

dlačica, iako većina sorti ima prosječnu količinu dlaka koje su poredane zbijeno u

razmaknutim vertikalnim redovima na stabljici. Nadalje, postoje i sorte s vrlo gustim dlakama,

poput krzna, kao i sorte koje imaju vrlo rijetke dlake na stabljici. Većina dlaka su pod pravim

kutom, tj. uspravne su, no postoje i sorte kod kojih su dlake prilegnute. Boja dlaka je

najčešće siva ili smeđa, a smeđe dlake su uglavnom dominantnije nad sivim [6].

http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis


Slika 8 Dlake koje prekrivaju površinu biljke

Izvor: http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-

soya-meal.html

3. Razvojni stadiji soje

Poznavanje rasta i samog razvoja sojine biljke sadrži osnovu za donošenje pravilnih odluka u

upravljanju tehnološkim procesom proizvodnje [6].

3.1. Vegetativni stadij

3.1.1. VE faza (kotiledoni iznad površine tla)

Sjeme soje počinje klijati kada je apsorbirano 50% vode od ukupne količine sjemena.

Primarni korijen će prvi izaći iz sjemena. Ubrzo nakon toga, hipokotil izlazi i počinje rasti

prema površini tla povlačenjem kotiledona (sjemenih listića) sa sobom. Hipokotil u obliku

kuke se ispravlja i počinje se razvijati. Ova faza obično traje pet do deset dana, a ovisi o

temperaturi, uvjetima vlažnosti i dubini sadnje. Za to vrijeme, bočno korijenje se također

počinje razvijati iz primarnog korijena. Korijenove dlačice postaju vidljive u roku od pet dana

od sadnje i osiguravaju ključnu funkciju upijanja vode i hranjivih tvari u ovoj ranoj fazi. Glavni

korijen nastavlja rasti i granati se tako da i bočno korijenje dostigne svoj maksimum od roku

od pet do šest tjedana. Na poslijetku, korijen će doći do dubine od četiri do osam metara. Isto

tako dublja sadnja soje često može ograničiti održivost sjemena i utjecati na konačni urod [3].

http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya-meal.html

http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya-meal.html


Slika 9 Nicanje

Izvor: http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.jpg

3.1.2. VC faza (jednostavni listovi odvojeni dovoljno, ivice listova se ne dodiruju)

Faza počinje kada su ivice lišća potpuno proširene. Tijekom faze kotiledon omogućuje i

osigurava nutritivne tvari mladoj biljci tijekom sedam do deset dana. Kotiledon izgubi oko

70% svoje suhe tvari zbog preraspodjele nutritivnih tvari. Ako se jedan kotiledon izgubi

tijekom određenog vremena postoji mogućnost da će biti utjecaja na smanjen rast biljke koji

će također smanjiti prinose za 8 do 9% nakon ove faze [3].

3.1.3. V1 faza (potpuno razvijeni listovi na nodijima jednostavnih listova)

Faza je postignuta kada je prva troliska nastala i kada je u potpunosti otvorena. Troliske na

granama se ne računaju prilikom utvrđivanja V faze, već se u broj uzimaju samo troliske s

glavne stabljike [3].

http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.jpg


3.1.4. V2 faza (potpuno razvijena troliska na prvom nodiju iznad nodija jednostavnih

listova)

Biljke su visoke šest do osam centimetara i imaju dva nodija s dva listića, te se počinje

odvijati aktivna fiksacija dušika pomoću bakterija. Većina tih nodija su iznad površine tla s

milijunima bakterija u svakom od njih. Nodiji su ružičasti ili crveni iznutra ukoliko je prisutna

fiksacija dušika, dok bijeli, smeđi ili zeleni u pravilu nisu učinkoviti fiksatori dušika već se

parazitski nalaze na biljci. Bočno korijenje se sada razvija vrlo brzo, a bilo koja obrada za

suzbijanje korova nebi smjela biti preduboka kako bi se smanjilo podrezivanje korijena [3].

Slika 10 Potpuno razvijena troliska


3.1.5. V3 – V5 faza

Biljke soje su visoke oko 7 do 9cm s četiri nodija, u fazi V3 i bit će oko 10 do 12cm visoke sa

šest nodija kada se razviju u fazi V5. Broj grana koji se može vidjeti na biljci poveća se u

ovom trenutku u širem nizu razmaka, ovisno o načinu rasta. Tijekom V5 faze ukupan broj

nodija koje biljka može proizvesti je postignut. Nadalje, kod soje, ukupan broj je uvijek veći

od nodija koji će se u potpunosti razviti. Također, dodatni aksilarni pupoljci omogućit će biljci

da se oporavi nakon tuče ili jakog vjetra koji mogu uništiti neke od pupova. Dakle, biljka soje

je sposobna proizvoditi nove grane i lišće nakon što tuča uništi gotovo sve nadzemno lišće

sve dok, barem jedan, aksilarni pupoljak ostane netaknut [3].



Slika 11 Sjeme soje u fazi V5


3.1.6. V6 faza

Biljka je u ovoj fazi visoka od 30,5 do 35,6cm sa više nodija, te se ova faza odvija brzo,

svaka dva do tri dana. Bočno korijenje se nalazi u potpunosti iznad podzemlja na 76cm ili

manje u ovoj fazi. Naime, biljka je još uvijek sposobna za oporavak od oštećenja, a 50%

gubitaka lišća tijekom ove faze utjecaj će na prinos samo za oko 3% [3].

Slika 12 Sjeme soje u fazi V6





3.2. Reproduktivni stadij

3.2.1. R1 faza (početak cvatnje)

Najmanje jedan cvijet nalazi se na bilo kojem nodiju glavne stabljike. Biljke su visine od 38

do 46cm te su vegetativno strukturirani. Cvatnja je uvijek inicirana na tri do šest nodija na

glavnoj stabljici, a ovisi o vegetativnom stanju prije samog početka cvatnje. Grane počinju

cvjetati nekoliko dana kasnije od glavne stabljike, a cvjetanje se odvija od dna do vrha.

Mahune koje se nalaze pri dnu su uvijek zrelije od onih koje se nalaze pri vrhu. Vertikalni rast

korijena se oštro povećava i ostaje relativno visok. Širenje sekundarnog korijenja i

korijenovih dlačica u vrhu od 0 do 23cm je također veliko u ovom razdoblju, ali ono općenito

počinje degenerirati tek poslije [2].

Slika 13 Otvoreni cvijet na nodiju glavne stabljike


3.2.2. R2 faza (puna cvatnja)

Biljke su visoke od 43 do 56cm. U ovoj fazi biljka je akumulirala samo 25% od ukupne zrele

suhe tvari i nutrijenata, postigla oko 50% svoje zrele visine, te je proizvela oko 50% od

ukupnog broja zrelih nodija. Ova faza označava početak razdoblja brze i konstantne dnevne

akumulacije suhe tvari i hranjivih nutrijenata te će se ona kratko odvijati. Ovo brzo

nakupljanje suhe tvari i hranjivih nutrijenata u cijeloj biljci u početku se javlja u vegetativnim

dijelovima biljke (lišće, stabljika, korijen i peteljčice), ali se akumulacija postepeno prebacuje



u mahune i sjemenke, jer se one počinju razvijati, a vegetativni dijelovi završavaju svoj

razvoj. Također, 50% opadanja lišća u ovoj fazi smanjuje prinos oko 6% [2].

Slika 14 Otvoreni cvijet na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima


3.2.3. R3 faza (početak formiranja mahuna)

Biljke mogu biti visoke od 58 do 81cm. Za vrijeme ove faze nije neobično pronaći razvijenu

mahunu, rastvorene cvjetove i cvjetne pupove na istoj biljci. Stresni uvjeti za vrijeme ove faze

(temperatura ili vlaga) mogu utjecati na prinos kroz ukupan broj mahuna, broj sjemenki u

mahuni ili veličini sjemenki. Također, povoljni uvjeti za vrijeme ove faze rezultirati će većim

brojem mahuna po biljci. Prinos se povećava povećanjem ukupnog broja mahuna po biljci

[2].

Slika 15 Mahuna (5mm) na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima





3.2.4. R4 faza (puni razvoj mahuna)

Početak najvažnijeg razdoblja biljke u smislu prinosa sjemena. Tijekom ove faze odvija se

brz rast mahuna. Cvjetanje u gornjem dijelu nodija na granama je ujedno i posljednje koje će

se pojaviti na biljci. Nepovoljni uvjeti (vlaga, svjetlost, nedostatak hranjivih tvari, opadanje

lišća) nastali u bilo kojem vremenu trajanja R4 faze do nedugo nakon R6 faze, uvelike će

smanjiti prinose nego isti ti uvjeti u bilo kojem drugom razdoblju razvoja. Ovo razdoblje je od

posebne važnosti jer cvjetanje postaje potpuno i ne može se nadoknaditi, a mlade mahune i

sjemenke su manje otporne na nepovoljne uvjete nego već ranije nastale mahune i

sjemenke. Nadalje, nadoknađivanje veličine sjemena genetski je ograničeno, te biljka

također ima ograničenu sposobnost za kompenzaciju štete koja je nastala tijekom

nepovoljnih uvjeta [2].

Slika 16 Mahune (2cm) na glavnoj stabljici s potpuno razvijenim listovima


3.2.5. R5 faza (začetak formiranja sjemena)

Biljka je visoka od 76 do 109cm. Razdoblje je karakterizirano brzim rastom sjemena i

sjemenog punjenja te preraspodjele suhe tvari i hranjivih nutrijenata unutar biljke tijekom

rasta. Prinos sjemena ovisi o akumulaciji suhe tvari u sjemenci i duljini vremena za koje suha

tvar akumulira u sjeme. Nepovoljni uvjeti mogu utjecati na brzinu vremena koje je potrebno

za akumulaciju suhe tvari u sjemenu. Tijekom cijelog ovog razdoblja, zrna stječu oko



polovicu udjela dušika, fosfora i kalija preraspodjelom iz vegetativnih dijelova biljke, a oko

polovice udjela upije tlo ili se potroši na aktivnost nodija [2].

Slika 17 Sjeme (3mm) u mahuni na glavnoj stabljici


3.2.6. R6 faza (puni razvoj sjemena)

Faza je poznata i pod nazivom „zeleno zrno“ ili puni razvoj sjemena koje ukupnu težinu

postiže tijekom vrhunca ove faze. Stopa rasta zrna je brza, no pred kraj faze se usporava.

Mahuna sadrži zelena zrna koja su upotpunosti ispunila mahunu. Brza promjena boje lišća u

žutu počinje odmah nakon ove faze i traje dok svi listovi ne otpadnu. Tri do šest troliski lišća

može pasti od najnižih nodija na biljci prije nego što lišće počne žutjeti. Rast korijena

završava koncem ove faze [2].

Slika 18 Mahuna sa zelenim sjemenom na glavnoj stabljici





3.2.7. R7 faza (početak zriobe)

Mahuna postiže zrelu boju, smeđu ili još tamniju, a suha tvar se stvara na vrhu pojedinačnog

sjemena. Promjena je vidljiva kada, i mahuna i sjeme, izgube zelenu boju te počinju žutjeti.

Sjemenke su fiziološki zrele (sadžaj vlage je oko 60%). Nepovoljni uvjeti, u ovoj ili kasnijim

fazama, gotovo da nemaju utjecaja na prinos, osim ako mahuna nije pala na tlo i sjemenke

ispadnu iz mahune. Također, tijekom ove faze usjev je siguran od nepovoljnog utjecaja

mraza [2].

Slika 19 Mahuna zrele boje


3.2.8. R8 faza (potpuna zrioba)

Od ukupnog broja mahuna, 95% mahuna je postiglo zrelu boju i samo je pet do deset dana

dobrih vremenskih (sušnih) razdoblja potrebno nakon ove faze, te će soja sadržavati manje

od 15% vlage, odnosno onaj sadržaj vlage koji je potreban prilikom ubiranja. Biljka će jako

brzo izgubiti vlagu ako vrijeme bude lijepo i sušno, te se ubiranje treba odmah obaviti kako bi

se izbjegli gubici. Dugotrajnija pohrana može se izvršiti ukoliko je udio vlage u soji manji od

13% [2].



Slika 20 95% mahuna su dostigle boju zrelosti


4. Zaključak

Soja je biljka koja se danas sve više i više upotrebljava, ne samo za ishranu stoke, već i za

ljudsku prehranu, ponajviše zbog svojih dobrih nutritivnih vrijednosti (ulje soje bogato

esencijalnim aminokiselinama, vitaminima i mineralima). Predviđanja govore kako će u

budućnosti njena hranjiva svojstva imati veliko značenje u sve rastućoj populaciji. Navedene

morfološke osobine opisuju biljku te ih je važno poznavati zbog daljnje prerade, rukovanja ili

skladištenja same biljke te kako bi osigurao što veći prinos i urod, a eventualni gubici tijekom

proizvodnje, sveli na minimum. Dobro poznavanje faza razvoja kod soje, koje se dijele na

vegetativni stadij i reproduktivni stadij, vrlo je važno jer se pojedine faze razlikuju i nisu

podjednako važne. U pojedinim fazama, nepovoljni uvjeti kojima biljka može biti izložena,

mogu uvelike utjecati na prinose i urod, dok kod pojedinih faza nepovoljni uvjeti nemaju toliko

utjecaja na prinose i urode same biljke. Također, soja se u zadnje vrijeme sve više koristi u

proizvodnji biodizelskog goriva koje će se u budućnosti sve više upotrebljavati zbog svojih

dobrih karakteristika (gorivo nije kancerogeno, manje zagađuje okoliš te ne sadrži sumporne

spojeve).



5. Literatura

1. http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya- meal.html

2. http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.htm#Reproductive

3. http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174w.htm#Vegetative

4. http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10

5. http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125

6. M. Vratarić, A. Sudarić: Soja Glycine max (L). Merr. Poljoprivredni institut Osijek. Osijek, 2008.

7. http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html

8. http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis

9. http://www.szojaoltopor.hu/index.php?

option=com_content&view=article&id=10&Itemid=11&lang=en

10. http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html

11. http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm

http://www.uky.edu/Projects/SeedBiology/quality.htm

http://tloznanstvo.com.hr/nitrobakterin.html



http://www.narodnilijek.com/index.php?name=search&word=rinitis

http://www.mdidea.com/products/herbextract/soy/photogallery.html

http://www.komora.hr/?page=savjeti,13,125

http://www.herbos.hr/Default.aspx?sec=189&gpic=5&g=10

http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174w.htm#Vegetative

http://www.ag.ndsu.edu/pubs/plantsci/rowcrops/a1174/a1174-2.htm#Reproductive

http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya-%20meal.html

http://www.agriculturalproductsindia.com/other-agro-products/other-miscellaneous-soya-%20meal.html

sveuČiliŠte j.j.s. · web viewsveuČiliŠte j. j. strossmayera u osijeku prehrambeno-tehnoloŠki...

Documents