SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

LJILJANA STRAHIJA

RAĈUNOVODSTVO NEMATERIJALNE IMOVINE NA

PRIMJERU PODUZEĆA

U DJELATNOSTI VAĐENJA I OBRADE KAMENA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2013.

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

RAĈUNOVODSTVO NEMATERIJALNE IMOVINE NA

PRIMJERU PODUZEĆA

U DJELATNOSTI VAĐENJA I OBRADE KAMENA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Raĉunovodstvo troškova

Mentor: Dr. sc. Mira Dimitrić

Student: Ljiljana Strahija

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081115336

RIJEKA, RUJAN 2013.

SADRŢAJ

Stranica

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŢIVANJA ................................................ 1

1.2. METODE ISTRAŢIVANJA I STRUKTURA RADA ...................................... 2

2. DUGOTRAJNA NEMATERIJALNA IMOVINA . ................................................. 3

2.1. POJAM, OBILJEŢJA I VRSTE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE

IMOVINE ............................................................................................................. 3

2.2. RAĈUNOVODSTVO DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE ..... 12

2.2.1. PRIZNAVANJE I MJERENJE DUGOTRAJNE

NEMATERIJALNE IMOVINE ................................................................. 13

2.2.2. EVIDENTIRANJE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE .17

2.2.3. AMORTIZACIJA DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE . 22

3. KONCESIJA I EKONOMSKI UĈINCI ................................................................... 24

3.1. OBILJEŢJA KONCESIJE KAO GOSPODARSKE AKTIVNOSTI ............. 24

3.2. EKSPLOATACIJA KAMENA KAO VRSTA KONCESIJE .......................... 32

4. KONCESIJA KAO OBLIK DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE

IMOVINE U PODUZEĆU KAMENOLOMI KRAŠIĆ D.O.O. ............................ 36

4.1. PROFIL PODUZEĆA I POKAZATELJI POSLOVANJA ............................ 36

4.2. UGOVOR O KONCESIJI ................................................................................... 49

4.3. RAĈUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE KONCESIJE ........................... 53

5. ZAKLJUĈAK .............................................................................................................. 55

LITERATURA .................................................................................................................. 57

POPIS SHEMA, SLIKA, TABLICA I GRAFIKONA ................................................... 59

1. UVOD

Imovina koju poduzeće ima i koje koristi za stvaranje proizvoda i usluga različitih je

oblika i vrsta, s različitim vijekom trajanja, no nuţno je da se sva ta imovina i evidentira

u financijskim izvještajima. Imovina se tijekom vremena troši, ona se amortizira, gubi

na svojoj vrijednosti, a upravo je amortizacija ta koja izravno, uz utjecaj mnogobrojnih

čimbenika, utječe na iskazivanje poslovnih rezultata trgovačkog društva.

Nematerijalna imovina je imovina koja nema fizički izgled, a ima ograničen korisni

vijek trajanja. Ona se amortizira, a priznavanje i vrednovanje nematerijalne imovine po

samoj prirodi vrlo je specifično. Kao i kod svake druge imovine, nematerijalna imovina

treba se sukladno Hrvatskom standardu financijskog izvještavanja 5, priznati kada

postoji vjerojatnost pritjecanja budućih ekonomskih koristi te kada se trošak nabave

takve imovine moţe pouzdano izmjeriti.

U pojedinim trgovačkim društvima nematerijalna dugotrajna imovina obuhvaća znatan

dio bilančne aktive budući da je to primjereno prirodi djelatnosti tih društava. U

današnjem je svijetu teško zamisliti trgovačko društvo, pa i druge poslovne subjekte

koji u svakodnevnom poslovanju ne koriste neke oblike nematerijalne imovine.

Poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. jedno je od šest društava kćeri Hrvatskih šuma.

Iako nije u sastavu Uprave šuma područje Karlovac pravni je sljednik Radne jedinice

Kamenolom „Slapnica“ Krašić te nastaje pod okriljem Šumskog gospodarstva

Karlovac.

1.1. PREDMET, SVRHA I CILJ ISTRAŢIVANJA

U izradi diplomskog rada predmet istraţivanja je istraţiti, utvrditi i analizirati

posebnosti obračuna poslovanja u djelatnosti vaĎenja i obrade kamena na primjeru

poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

2

Cilj i svrha istraţivanja u diplomskom radu “ Računovodstvo nematerijalne imovine na

primjeru poduzeća u djelatnosti vaĎenja i obrade kamena” je utvrĎivanje svih vaţnih

čimbenika o poslovanju putem koncesija koje su u vlasništvu Republike Hrvatske i

odnose se na njezina prirodna bogatstva, a sa svrhom boljeg poznavanja tog segmenta

poslovanja poduzeća.

1.2. METODE ISTRAŢIVANJA I STRUKTURA RADA

Pri istraţivanju i formuliranju rezultata istraţivanja u odgovarajućoj kombinaciji

korištene su sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda,

povijesna metoda i deskriptivna metoda.

Diplomski rad podijeljen je u četiri meĎusobno povezana dijela. U prvom djelu rada,

Uvodu, prezentiran je predmet, svrha i cilj istraţivanja te metode istraţivanja i

struktura rada. Drugi dio rada je nazvan Dugotrajna nematerijalna imovina, a sastoji

se od dva potpoglavlja: Pojam, obiljeţja i vrste dugotrajne nematerijalne imovine i

Računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine. Drugi dio pod naslovom

Računovodstvo dugotrajne nematerijalne imovine sastoji se od detaljno pojašnjenih

potpoglavlja: Priznavanje i mjerenje dugotrajne nematerijalne imovine, Evidentiranje

dugotrajne nematerijalne imovine i Amortizacija dugotrajne nematerijalne imovine

Treći dio rada pod naslovom Koncesija i ekonomski uĉinci sastoji se od

dvapotpoglavlja: Obiljeţja koncesije kao gospodarske aktivnosti i Eksploatacija kamena

kao vrsta koncesije. Koncesija kao oblik dugotrajne nematerijalne imovine u

poduzeću Kamenolomi Krašić d.o.o. naslov je četvrtog dijela, a sastoji se od

potpoglavlja: profil poduzeća i pokazatelji poslovanja, ugovor o koncesiji i

računovodstveno evidentiranje koncesije.U zadnjem dijelu rada, Zakljuĉku, dana su

zaključna razmatranja o izvedenoj tematici.

3

2. DUGOTRAJNA NEMATERIJALNA IMOVINA

Ne postoji poduzeće koje ne posjeduje imovinu i zapravo se moţe reći da je imovina

sastavni dio poduzeća i njegova najvaţnija komponenta. Imovina je resurs koji

kontrolira poduzetnik kao posljedicu prošlih dogaĎaja i od kojeg se očekuje priljev

budućih ekonomskih koristi poduzetniku. Uobičajeno se dijeli na dugotrajnu i

kratkotrajnu, a dugotrajna na materijalnu i nematerijalnu. Nematerijalna imovina je

imovina koja nema fizičko obiljeţje te se kao takva ne moţe niti identificirati. To je

imovina koju poduzeća posjeduju s ciljem da je koriste u poslovanju za uporabu u

proizvodnji roba ili isporuci usluga i za koju se očekuje da će se koristiti više od jedne

godine i za unajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe. U ovom poglavlju su

objašnjeni pojam, obiljeţja i vrste dugotrajne nematerijalne imovine i računovodstvo

dugotrajne nematerijalne imovine.

2.1. POJAM, OBILJEŢJA I VRSTE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE

IMOVINE

Dugotrajna nematerijalna imovina je naziv računovodstvenog standarda kojim se

propisuje računovodstveni postupak za nematerijalnu imovinu, a koji nije posebno

obraĎen drugim standardima. Njime se zahtijeva da poduzetnik prizna neku

nematerijalnu imovinu samo ako su ispunjeni odreĎeni kriteriji. Standard takoĎer

ureĎuje kako treba utvrditi knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine i zahtijeva

odreĎeno objavljivanje o nematerijalnoj imovini (Abramović i suradnici, 2008, str.

181).

Neopipljiva imovina najčešće nema odreĎenu realno ostvarivu utrţivu vrijednost koju

imaju ostali oblici imovine. Vrijednost se neopipljive imovine odreĎuje utjecajem na

povećanje profitne snage poduzeća (utvrĎuje se drugim metodama procjene). Većina se

ovih oblika imovine teško moţe realizirati u novčanom obliku. Nematerijalna

dugotrajna imovina se prema načinu stjecanja moţe podijeliti:

- nematerijalna imovina koja se kupuje od drugih poslovnih subjekata te

4

- interno razvijena nematerijalna imovina.

Za nematerijalnu dugotrajnu imovinu najčešće se navode obiljeţja kao što su (Draţić –

Lutilsky i suradnici, 2010, str. 206):

1. nematerijalni oblik,

2. imovina se stječe radi korištenja u poslovanju,

3. oteţano je početno i naknadno mjerenje i priznavanje imovine,

4. oteţano je predviĎanje vijeka upotrebe,

5. oteţana je mjerljivost buduće ekonomske koristi od up9otrebe imovine,

6. oteţana je prenosivost te imovine

7. ponekad ne postoji mogućnost pojedinačne prodaje zbog uske povezanosti te

imovine s cjelinom poslovanja trgovačkog društva.

Da bi neko sredstvo udovoljilo definiciji nematerijalne imovine potrebno je ispuniti tri

uvjeta (Brkanić, 1999, str. 135):

- identificiranost,

- kontrola resursa i

- buduća ekonomska korist.

Ako neko sredstvo ne udovoljava definiciji nematerijalnog sredstva priznaje se kao

rashod u trenutku nastanka. Identificiranost znači da nematerijalno sredstvo treba jasno

razlikovati od goodwilla, tj. treba se odvojiti od društva kao cjeline. Pod kontrolom

resursa se smatra sposobnost poduzeća da nadzire buduće ekonomske koristi koje će

pritjecati iz odnosnih resursa, te sposobnost da moţe ograničiti pristup drugima za te

koristi.

Dugotrajna nematerijalna imovine ima šire i uţe značenje. U širem smislu nematerijalna

imovina predstavlja cjelokupnu imovinu društva koja nema supstaničnog sadrţaja.

Nematerijalna imovina u uţem smislu uključuje samo dugotrajnu nematerijalnu

imovinu kao što su: osnivački izdaci, izdaci za istraţivanje i razvoj, patenti, licencije,

koncesije, goodwill i ostala prava. U širem smislu u nematerijalnu imovinu se uključuje

5

i financijska imovina, potraţivanja i novac. Na shemi 1 prikazana je podjela dugotrajne

nematerijalne imovine.

Shema 1. Dugotrajna nematerijalna imovina

Izvor: Vlastita izrada prema: Draţić – Lutilsky, I. i suradnici, 2010, Računovodstvo,

III. Izmijenjeno izdanje, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika,

Zagreb, str. 205.

Prema MRS 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja definiran je okvirni sadrţaj gdje su

od dugotrajne nematerijalne imovine navedene pozicije goodwill i ostala nematerijalna

imovina. Pod ostalom dugotrajnom nematerijalnom imovinom ubrajaju se izdaci za

razvoj, zaštitni znak, patenti, licencija, koncesija, software, franšiza i ostala prava, prava

na tuĎim sredstvima koja se najčešće pojavljuju kao posljedica ulaganja na sredstvima

na kojima trgovačko društvo nema pravo vlasništva, predujmove za stjecanje

nematerijalne imovine i slične specifične oblike nematerijalne imovine. U skupinu

dugotrajne nematerijalne imovine ubrajani su i osnivački izdaci. Oni se pojavljuju u

NEMATERIJALNA IMOVINA

Goodwill

Ostala nematerijalna imovina

Izdaci za razvoj

Zaštitni znak

Patenti

Licencije

Koncesije

Software

Franšiza

Ostala prava

6

vezi s trgovačkim društvom ili dijelom trgovačkog društva u osnivanju ili izgradnji. To

su izdaci za pokretanje poslovanja, izdaci za stručno osposobljavanje kadrova, projektna

i druga dokumentacija (statut, pravilnici i drugi akti trgovačkog društva). Nabrojani

izdaci su izdaci početnih aktivnosti nuţnih za utemeljenje trgovačkog društva i priznaju

se u rashode razdoblja u kojem su nastali i ne mogu se iskazati kao dugotrajna

nematerijalna imovina (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 205).

Goodwill je nematerijalna imovina koja se ne moţe zasebno stjecati na trţištu. Stječe se

isključivo u poslovnim kombinacijama, a predstavlja razliku izmeĎu vrijednosti nekog

poduzeća na trţištu dionica u odreĎenom vremenu i njegove računovodstveno utvrĎene

neto imovine. Moţe se reći da je to premija koju kupac nekog poduzeća mora platiti

iznad neto imovine poduzeća zbog njegove reputacije na trţištu, marke, stručnosti

menadţmenta i zaposlenih, te općeg know-howa (Gulin i suradnici, 2006, str. 85).

Goodwill je rezultat reputacije poduzeća na trţištu, monopolnog poloţaja ili

konkurentske snage. Označava veću vrijednost trgovačkog društva koja proizlazi iz niza

čimbenika koje je teško vrjednovati. Ne moţe se izdvojeno identificirati i vrjednovati i

ne moţe se samostalno kupovati i prodavati. Sastavni je dio vrijednosti trgovačkog

društva kao cjeline i nije mjerljiv kao izdvojena stavka (Draţić – Lutilsky i suradnici,

2010, str. 216).

Goodwill poduzeću omogućuje da ostvaruje veći profit od normalnog ili klasične stope

profita što ga ostvaruju druga poduzeća sličnog tipa. Iako je vrijednost goodwilla

izuzetno teško utvrditi pa se obično ne nalazi u bilanci poduzeća, ona se obično utvrĎuje

u cijeni prodaje poduzeća postupkom poznatim pod imenom kapitalizacija super profita,

kojom se odreĎuje razlika izmeĎu očekivanog i normalnog profita u odreĎenom

razdoblju. Razlika izmeĎu profita u odnosu na normalni stvara se doprinosom kapitalne

vrijednosti goodwilla.

Izdaci za istraţivanje se odnose na izvorno i planirano ispitivanje koje se poduzima sa

nadom da će se doći do novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja. Razvoj

je primjena nalaza istraţivanja ili drugih znanja u planiranju ili projektiranju

7

proizvodnje novih ili bitno poboljšanih materijala, ureĎaja, proizvoda, procesa, sustava

ili usluga prije početka komercijalne proizvodnje ili uporabe (Guzić, 2007, str. 133).

Ti izdaci se sukladno standardu mogu kapitalizirati odnosno priznati kao nematerijalna

imovina uz uvjet ispunjavanja svih preduvjeta koje propisuje točka 5.14. standarda.

Ukoliko preduvjeti nisu ispunjeni u potpunosti, izdaci za razvoj priznaju se kao trošak

poslovanja, tj. kao rashod u razdoblju u kojem su i nastali. Za razliku od izdataka za

razvoj, izdaci za istraţivanje su izdaci koji nastaju u fazi originalnog i planiranog

ispitivanja poduzetog s izgledima da će se steći nove znanstvene ili tehnološke spoznaje

i novi zaključci. Ponekad će, ovisno o djelatnosti, biti teško procijeniti kada prestaje

faza istraţivanja, a kada počinje faza razvoja. Prema HSFI 5 izdaci za razvoj koji su

prvotno priznati kao rashod ne trebaju se naknadno priznati kao dio troška nabave

nematerijalne imovine (Abramović i suradnici, 2008, 191).

Istraţivanjem se smatra izravno i planirano ispitivanje poduzeto za utjecanje novih

znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja, a uključuje temeljno istraţivanje i

primjenjivo istraţivanje. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima

znanstvenog istraţivanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih materijala,

proizvoda i sustava, te uvoĎenjem novih procesa sustava i usluga ili znatnom

poboljšanju postojećih (Belak, 2006, str. 146).

Temeljno istraţivanje podrazumijeva teoretski ili pokusni rad koji se poduzima kako bi

se stekla neka nova znanja bez njegove praktične primjene, dok je primijenjeno

istraţivanje proces koji obuhvaća teoretski ili pokusni rad koji se provodi u svrhu

stjecanja novih znanja a u svrhu primjene i ostvarivanja cilja u praksi (Gulin i suradnici,

2006, str. 85).

Zaštitni znak ili ţig odnosi se na pravo kojim podnositelj prijave osigurava da će se

njegov prepoznatljivi znak razlikovati od drugih znakova poslovnih subjekata iste,

slične ili drugačije djelatnosti. Sukladno Zakonu o ţigu, zaštitni znak se odnosi na svaki

znak koji se moţe grafički prikazati, kao što su „‟riječi, uključujući osobna imena,

crteţe, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje,

kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova, pod uvjetom da su prikladni za

8

razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga

poduzetnika. Zaštitni znak je riječ, simbol ili dizajn po kojemu se prepoznaje proizvod

ili grupa proizvoda. Trajno ekskluzivno pravo za korištenje, trgovinskog znaka,

trgovinskog imena ili komercijalnog simbola moţe se dobiti upisom u registar kod

trgovačkog suda (Gulin i suradnici, 2006, str. 87).

Troškovi razvoja zaštitnog znaka često se sastoje od reklamnih kampanja koje bi se

trebale tretirati kao rashod kad su nastale. MeĎutim ako se trgovinski znak ili trgovinsko

ime kupuje, troškovi nabave mogu biti značajniji. Takvi bi se troškovi trebali

kapitalizirati i amortizirati, odnosno prenijeti na rashode kroz razdoblje koje nije duţe

od 40 godina. Ako se upotreba zaštitnog znaka prekine ili njegov doprinos zaradama

postane sporan, neamortizirani dio troška nabave trebao bi se odmah otpisati.

U zaštitne znakove i imena ulaze razni simboli, riječi, crteţi, uzorci i slično, po čemu je

prepoznatljivo neko društvo, njegov proizvod ili usluga. Zaštitni znak i trgovačko ime

koji se mogu ustanoviti, tj. čija se vrijednost moţe utvrditi obično se registriraju u

uredima sličnim uredima za patente pa tako imaju i pravnu zaštitu. Ekonomska

vrijednost znaka ili imena izvodi se iz sposobnosti društva da proporcionalno stvara

veće prihode većim opsegom prodaje ili većim prodajnim cijenama.

Troškovi stvaranja imena ili znaka mogu (Gulin i suradnici, 2006, str. 88):

a) se razvijati interno unutar samog poduzeća,

b) biti predmet kupnje.

IzraĎivanje i postavljanje zaštitnih znakova na objekte (prodavaonice, restorane i slično)

ima u pravilu obiljeţje dugotrajne materijalne imovine i iskazuju se po trošku nabave ili

izrade.

Inovativnost obuhvaća kreiranje i uvoĎenje promjene, razvoj i primjenu novih

proizvoda i usluga, procesa, postupaka i slično, a moţe rezultirati pomakom u

civilizacijskom razvoju zbog nove spoznaje i nove tehnologije. Gospodarski razvoj

odreĎene ekonomije funkcionalno ovisi o inovativnosti. Sposobnost zemlje, poduzeća

9

ili pojedinca da stvara nove proizvode i usluge vaţna je za opstanak na trţištu.

Stvarajući inovacije poduzeća istiskuju slabije i manje inovativne konkurente s trţišta

(Grgić i suradnici, 2010, str. 111).

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog

problema. Priznaje se za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu. On

osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju

izuma zaštićenog patentom, tijekom ograničenog vremenskog perioda koje ne moţe

trajati dulje od 20 godina od datuma podnošenja prijave patenta. Protekom tog vremena

patent postaje javno dobro, svakom dostupno na uporabu. Patent predstavlja vlasništvo

čiju uporabu na odreĎeno vrijeme vlasnik moţe dopustiti drugim osobama davanjem

licencije, ili ga moţe u potpunosti prenijeti na druge osobe

(http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/patenti/sto-je-patent/, 20.4.2013).

Patent, kao i zaštita koja je vezana za patent, regulirani su Zakonom o patentu (Narodne

novine, 2003) i Pravilnikom o patentu (Narodne novine, 2004). Prema njima pod

patentom se podrazumijeva svaki izum koji je nov, neovisno iz kojeg je područja

tehnike, te koji se moţe primijeniti u industriji. Priznavanje patenta provodi se u

Drţavnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Značajna stavka koja je vezana za patent

je njena buduća korist, odnosno ekonomska isplativost patenta u budućnosti u odreĎenoj

djelatnosti. U tom slučaju ukoliko je riječ o patentu koji je kupljen, onda se on kao

takav moţe i priznati u bilanci iz razloga jer isti ima trošak nabave u koji su uključena

njegova cijena, carine, porezi i sl., za razliku od interno razvijenog patenta.

Uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje jesu novost u odnosu na postojeće

stanje tehnike, inventivna razina i industrijska primjenjivost. Patent se stječe priznanjem

od strane ovlaštenog tijela. Ovlašteno tijelo moţe biti nacionalni ured (u Republici

Hrvatskoj je to Drţavni zavod za intelektualno vlasništvo), ali i regionalni ured koji

ispituje prijavu patenta za više zemalja neke regije (za Republiku Hrvatsku kao članicu

Europske patentne organizacije to je Europski patentni ured). Patent se ostvaruje prema

teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju one drţave ili regije u kojoj je

priznat.

10

Patent se priznaje i za izum koji se odnosi na (Zakon o patentu, Narodne novine, 2003):

1. proizvod koji se sastoji od biološkog materijala ili koji sadrţava biološki materijal,

2. postupak kojim je taj biološki materijal proizveden, preraĎen ili upotrijebljen,

3. biološki materijal izoliran iz prirodnog okruţenja ili proizveden tehničkim

postupkom, čak i ako se ranije nalazio u prirodi.

Izumima se ne smatraju (Zakon o patentu, Narodne novine, 2003):

1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,

2. estetske tvorevine,

3. pravila, upute i metode za izvoĎenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje

poslova,

4. prikazivanje informacija i

5. računalni programi.

Nabavljanje patenta pa tako i drugih oblika dugotrajne nematerijalne imovine moţe biti

kako od domaćih tako i od stranih dobavljača. Prema Zakonu o porezu na dodanu

vrijednost gdje se patent tretira kao prijenos prava obvezno je plaćanje PDV-a i to na

mjestu obavljanja usluge, u slučaju nabavke patenta to je sjedište primatelja usluge. U

tom slučaju ukoliko se patent nabavlja od stranog dobavljača primatelj usluge je duţan

obračunati i platiti PDV. Vlasnik patenta zadrţava isključivo ovlaštenje korištenja

proizvodnje, ponude i prodaje patentiranog izuma. Svrha patenta je poticanje

pronalazaka novih naprava i procesa. Kad poduzeće kupuje patent od vlasnika patenta,

kupovna bi se cijena trebala evidentirati tako da duguje konto neopipljive imovine,

patenti (Gulin i suradnici, 2006, str. 85).

Izraz licenca potječe od latinske riječi licentia što znači sloboda ili dopuštenje. U

praktičnoj primjeni predstavlja niz različitih poslovnih kombinacija koje obuhvaćaju

pribavljanje prava korištenja tuĎeg intelektualnog vlasništva. Licencije predstavljaju

pravo cjelokupnog ili djelomičnog iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, ţiga, uzorka

ili modela, pri čemu stjecatelj licencije plaća odreĎenu naknadu. Sukladno Zakonu o

obveznim odnosima koji pokriva ovo područje, upravo se ugovorom o licenciji

11

odreĎuju značajna pitanja povezana s predmetom, opsegom, naknadom, trajanjem

licencije te sličnim pitanjima. Trajanje licencije moţe biti ograničeno ili neograničeno,

što je posebno vaţno za utvrĎivanje podlijeţe li ova imovina obračunu amortizacije ili

ne. Naknada za plaćanje licencije moţe biti fiksna ili se njezin iznos odreĎuje

varijabilno (npr. ovisno o proizvedenim proizvodima) te odreĎenom kombinacijom

fiksnog i promjenjivog iznosa. Tako se primjerice jedan dio naknade za licencije moţe

odrediti na godišnjoj razini, ovisno o opsegu iskorištavanja samog ugovorenog

predmeta licencije (Abramović i suradnici, 2008, str. 194).

Ulazak u poslovanje s licencom za poduzetnika predstavlja mogućnost dobivanja na

vremenu što se tiče razvoja vlastitog proizvoda, uhodavanja poslovanja, te obučavanja

osoblja. Licenca u tom smislu predstavlja brz i jeftin način započinjanja poslovanja, s

već poznatom markom proizvoda, gdje je riječ o manje rizičnom poslovanju jer ima već

uhodan marketing, ispitano i odreĎeno trţište. Upravo zato su najčešći korisnici licence

mali i srednji poduzetnici. MeĎutim poslovanje s licencom nosi i odreĎene nedostatke

koji se očituju kroz manjak kontrole nad proizvodnjom i marketingom, poteškoće

vezane za usvajanje proizvodnih procesa, ali i nedovoljnu osposobljenost osoblja. Ako

poduzeću nije u interesu uvoĎenje i razvoj vlastitog proizvoda, onda je licenca za njega

idealan način ulaska na trţište jer time se ne gubi puno vremena i novca za razvoj

proizvoda i njegovo uvoĎenje na trţište, a pri čemu je razvitak istog neizvjestan.

Koncesija je ugovor kojim jedna strana (davatelj koncesije) ustupa drugoj strani

(stjecatelju koncesije) raspolaganje dobrima ili prava na korištenje za što stjecatelj

koncesije plaća naknadu. Najčešće su davatelji koncesija drţava i niţe teritorijalne

jedinice – jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koje ustupaju pravo na

korištenje prirodnih bogatstava i drugih dobara, pravo na obavljanje odreĎene

djelatnosti i slično (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 211).

U najširem smislu riječi koncesija je akt kojim drţava, lokalna uprava i samouprava

daje odreĎenoj pravnoj ili fizičkoj osobi ovlaštenje za obavljanje odreĎenih poslovnih

aktivnosti za odreĎeno vrijeme. Koncesija se dodjeljuje ugovorom koji se sklapa

12

izmeĎu drţavnog tijela, odnosno lokalne uprave i samouprave, s jedne strane i

primatelja koncesije s druge strane (Gulin i suradnici, 2006, str. 88).

Računalni programi dijele se na operativne sustave koji podrţavaju rad hardwarea i

omogućavaju osnovno funkcioniranje računala i aplikacijskog softwarea i na aplikativne

software koji su poslovna rješenja. Računalni softwarei mogu se razvijati interno ili se

mogu kupiti od drugih kada se kupovinom plaća posebna licencija za njegovo

korištenje. Osim troška licencije ponekad se pojavljuju i zasebni troškovi konzultantskih

usluga prilagodbe softwarea poslovnim procesima i edukacije korisnika, najčešće

zaposlenika, za korištenje softwarea. Najpoznatiji i najčešće korišteni su Windows,

Unix, Microsoft Office, SAP i drugi (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 211).

Franšiza je ugovorni posao kojim davatelj franšize daje pravo korištenja trţišne marke i

imena primatelju franšize te pravo obavljanja poslovnih aktivnosti u skladu s navedenim

odredbama ugovora. Obično su dugoročni ugovori koji primatelju pruţaju sigurnost i

vlasništvo nad preuzetim imenom i markom (Grgić i suradnici, 2010, str. 29).

U ostala prava dugotrajne nematerijalne imovine ubrajaju se prava na upotrebu

dugotrajne materijalne imovine koja mogu proizaći iz ugovora o najmu (ulaganja na

tuĎoj imovini u razdoblju najma), prava na intelektualno vlasništvo (autorska,

nakladnička prava), prava koja proizlaze iz komasacije1, arondacije ili drugih mjera koje

se poduzimaju za unapreĎenje poljoprivredne proizvodnje i slično (Draţić – Lutilsky i

suradnici, 2010, str. 215).

2.2. RAĈUNOVODSTVO DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE

Računovodstvo nematerijalne imovine se temelji na njenom korisnom vijeku trajanja.

Nematerijalna imovina s ograničenim vijekom trajanja se amortizira, za razliku od one

sa neodreĎenim vijekom uporabe. Vijek uporabe nematerijalne imovine koji proizlazi iz

ugovornih ili drugih zakonskih prava ne moţe biti duţi od razdoblja vaţenja ugovornih

1 Komasacija ili arondacija – mjere spajanja malih poljoprivrednih zemljišta ili površina u veće cjeline u

svrhu unapreĎenja poljoprivredne proizvodnje

13

ili drugih zakonskih prava, ali moţe biti kraći ovisno o razdoblju tijekom kojeg

poduzetnik očekuje da će koristiti imovinu. Ako su ugovorna ili druga zakonska prava

prenijeta na ograničeni rok koji se moţe obnoviti, vijek uporabe nematerijalne imovine

mora uključiti obnovljeni period jedino ako postoji dokaz koji podupire obnavljanje od

strane poduzetnika bez značajnijih troškova.

2.2.1. PRIZNAVANJE I MJERENJE DUGOTRAJNE

NEMATERIJALNE IMOVINE

Poduzetnik treba procijeniti vjerojatnost očekivanih budućih ekonomskih koristi

koristeći razumne i prihvatljive pretpostavke koje predstavljaju najbolju procjenu

menadţmenta da se postave ekonomski uvjeti koji će postojati tijekom vijeka uporabe te

imovine. Neku se nematerijalnu imovinu treba priznati samo ako:

(a) je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati imovini

pritjecati poduzetniku

(b) trošak nabave te imovine se moţe pouzdano izmjeriti

Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem je imovina priznata u bilanci nakon

umanjenja za ispravak vrijednosti i akumuliranog gubitka od umanjenja. Trošak nabave

je iznos novca ili novčanih ekvivalenata ili fer vrijednost ostalih naknada za stjecanje

neke imovine u vrijeme njezina stjecanja ili izgradnje, ili, kada je to moguće, iznos koji

se moţe pripisati toj imovini u skladu sa zahtjevima drugih HSFI. Razvoj je primjena

nalaza istraţivanja ili drugih znanja u planu ili dizajnu proizvodnje novih ili bitno

poboljšanih materijala, ureĎaja, proizvoda, postupaka, sustava ili usluga prije početka

komercijalne proizvodnje ili uporabe. Istraţivanje je originalno i planirano ispitivanje

poduzeto s izgledima da će se steći nove znanstvene ili tehnološke spoznaje i novi

zaključci (Abramović i suradnici, 2008, 181).

Poduzeće procjenjuje stupanj izvjesnosti u svezi s priljevom budućih ekonomskih

koristi, koji se moţe pripisati upotrebi sredstva, na osnovi raspoloţivog dokaza u

vrijeme početnog priznanja s time da se daje veće značenje vanjskim dokazima.

14

Dugotrajna nematerijalna imovina treba se početno priznati na slijedeće načine

(Abramović i suradnici, 2008, 189):

a) u slučaju nabave po trošku nabave,

b) u slučaju primitka pomoću drţavne potpore po

• nominalnoj vrijednosti uvećanoj za izdatke koji se izravno pripisuju pripremi

imovine za namjeravanu upotrebu

• fer vrijednosti (ukoliko je sredstvo stečeno bez naknade ili uz minimalnu

naknadu),

c) u slučaju internog razvoja u visini kapitaliziranog troška razvoja ukoliko su

ispunjeni odreĎeni uvjeti propisani HSFI-em 5 (točka 5.14.),

d) u slučaju nastanka nematerijalne imovine prilikom poslovnog spajanja u

visini razlike izmeĎu troška i stjecateljevog udjela u neto fer vrijednosti odredive

imovine, obveza i nepredviĎenih obveza kao goodwill.

U nekim slučajevima nematerijalno sredstvo moţe se steći besplatno ili uz minimalnu

naknadu, pomoću drţavne potpore. Takva situacija nastaje u slučajevima kada drţava

transferira ili rasporeĎuje nematerijalna sredstva poduzeća kao što su npr. zemljišna

prava zračne luke, uvozne dozvole, kvote ili prava pristupa drugim ograničenim

izvorima. Poduzetnik u početku moţe odlučiti priznati nematerijalnu imovinu i potporu

po fer vrijednosti (Deţeljin i suradnici, 1995, str. 65).

Nematerijalna imovina nastala razvojem (ili u fazi razvoja internog projekta) treba se

priznati kao imovina, ako i samo ako, poduzetnik moţe dokazati sve navedeno (Tušek,

2011, str. 39):

(a) tehničku provedivost nematerijalne imovine koja se dovršava tako da bude

raspoloţiva za uporabu ili prodaju;

(b) namjeru dovršenja nematerijalne imovine i njene uporabe ili prodaje;

(c) mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalne imovine;

(d) način na koji će nematerijalna imovina davati izgledne ekonomske koristi.

Poduzetnik izmeĎu ostalog treba dokazati i postojanje trţišta za proizvodnju

nematerijalne imovine ili za samu nematerijalnu imovinu, ili pak korisnost

nematerijalne imovine u slučaju da se ona koristi interno;

15

(e) raspoloţivost odgovarajućih tehničkih, financijskih i drugih izvora za

završetak razvoja i korištenje ili prodaju nematerijalne imovine;

(f) mogućnost pouzdanog utvrĎivanja troška koji se moţe pripisati razvoju

nematerijalne imovine.

Izdaci za istraţivanje ne mogu se priznati kao nematerijalna imovina već se iskazuju

kao troškovi razdoblja te se kao takvi priznaju kao rashodi u razdoblju u kojem su i

nastali. Razlog tome je što poduzeće dok se nalazi u fazi istraţivanja nije u mogućnosti

iskazati postojanje buduće ekonomske koristi tog istog istraţivanja (Vinković Kravaica

i suradnici, 2007, str. 186).

Trošak nabave dugotrajne nematerijalne imovine prilikom kupnje obuhvaća (Tušek,

2011, str. 39):

- kupovnu cijenu nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata

- carine

- porezi koji se ne vraćaju

- te izdaci koji se izravno mogu pripisati pripremi ove imovine za

namjeravanu upotrebu.

Nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja moţe mjeriti po njezinu trošku

nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i za akumulirani gubitak od umanjenja. Za

naknadno mjerenje nematerijalne imovine poduzetnik treba izabrati:

a) troškovni model (trošak nabave umanjen za ispravak vrijednosti i akumulirani

gubitak od umanjenja)

b) revalorizacijski model (fer vrijednost na datum revalorizacije troška nabave

umanjena za naknadni ispravak vrijednosti i za naknadne akumulirane gubitke od

umanjenja, pri čemu promjene u fer vrijednosti iznad visine knjigovodstvenog iznosa

trebaju se priznati kao revalorizacijske rezerve.

Ako se nematerijalna imovina obračunava primjenom revalorizacijskog modela, sva

ostala nematerijalna imovina iz iste skupine mora se obračunavati korištenjem istog

modela, osim u slučaju ako za navedenu imovinu ne postoji aktivno trţište. Daljnje

16

promjene u fer vrijednosti na niţi iznos provode se kroz terećenje revalorizacijskih

rezervi (maksimalno u visini u kojoj postoje rezerve). Za preostali iznos terete se

rashodi u računu dobiti i gubitka. Obrnuto, ukoliko se promjene odraze kroz povećanje

fer vrijednosti do visine knjigovodstvenog iznosa, prethodno priznati rashodi ukidaju se

kroz prihode razdoblja.

Alternativno, nematerijalna imovina se nakon početnog priznavanja moţe mjeriti u

revaloriziranom iznosu, odnosno njenoj fer vrijednosti na datum revalorizacije troška

nabave umanjenom za naknadni ispravak vrijednosti i za naknadne akumulirane gubitke

od umanjenja. U svrhu revalorizacije fer vrijednost se treba odrediti prema aktivnom

trţištu. Revalorizacija se treba obavljati redovito tako da se knjigovodstvena vrijednost

značajno ne razlikuje od iznosa koji bi se odredio primjenom fer vrijednosti na datum

bilance.

Izdatak za nematerijalnu stavku treba se priznati kao rashod kada nastane, osim ako

(Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, br. 30):

1) predstavlja dio troška nabave nematerijalne imovine koje udovoljava kriteriju

priznavanja

2) je stavka stečena u poslovnom spajanju i ne moţe se priznati kao nematerijalna

imovina. U ovom slučaju izdatak (uključen u trošak stjecanja) treba biti priznat kao

dio goodwilla na datum stjecanja.

Izdaci za nematerijalnu stavku koji su prvotno priznati kao rashod ne trebaju se kasnije

priznati kao dio troška nabave nematerijalne imovine.

Rashodi ili prihodi koji proizlaze iz povlačenja ili otuĎenja nematerijalne imovine

priznaju se u skladu s HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina, HSFI 15 – Prihodi i

HSFI 16 - Rashodi. OtuĎenje nematerijalne imovine moţe nastati na različite načine

(npr. prodajom, financijskim najmom, ili donacijom). Amortizacija nematerijalne

imovine s ograničenim korisnim vijekom trajanja ne prestaje u trenutku kada se imovina

povuče iz uporabe, osim ako imovina nije do kraja amortizirana ili klasificirana u

imovinu koja se drţi za prodaju.

17

Nematerijalna imovina se prestaje priznavati kada nisu ispunjeni uvjeti o priznavanju, a

osobito (Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, br. 30):

1) prilikom otuĎenja, ili

2) kada se ne očekuju buduće ekonomske koristi od uporabe ili otuĎenja.

Plaćeni predujmovi za nematerijalnu imovinu na temelju ugovora s dobavljačem

iskazuju se u bilanci u okviru dugotrajne nematerijalne imovine. Predujam se, nakon

nastanka obveze temeljem fakture dobavljača za primljenu nematerijalnu imovinu

obračunava na način da se potraţivanje po plaćenim predujmovima zatvara s obvezom

prema dobavljačima te se eventualno utvrĎuje razlika izmeĎu unaprijed plaćenog

predujma i obveze. U sustavu poreza na dodanu vrijednost dani predujmovi su

oporezivi, odnosno temeljem računa za primljeni predujam od isporučitelja dobara i

usluga, te ispunjenja ostalih uvjeta za ostvarivanje prava na odbitak pretporeza

naručitelj moţe odbiti pretporez prije nego što je dobro ili uslugu primio od

isporučitelja. U slučaju primitka dobra ili usluge u idućem poreznom razdoblju, stornira

se svota plaćenog predujma i istodobno se tereti potraţivanje od drţave za iznos

pretporeza (Tušek, 2011, str. 46).

2.2.2. EVIDENTIRANJE DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE

Nematerijalna imovina se knjiţi u razredu 0, kao dugotrajna imovina. U praksi je

uobičajeno da se svi troškovi koji se odnose na stjecanje ili razvijanje nematerijalne

imovine najprije proknjiţe na konto 005, nematerijalna ulaganja u pripremi, a zatim se

prenose na odgovarajuća konta nematerijalne imovine i to u onom trenutku kada se

nematerijalna imovina stavlja u funkciju. Korištenje konta nematerijalna imovina u

pripremi je iznimno značajna iz razloga jer se ne stavlja sva nematerijalna imovina

odmah u funkciju, te je uvidom u ova konta moguće vidjeti, ali i odvojiti imovinu koja

je u uporabi od one koja to nije. TakoĎer na imovinu koja je uporabi obračunava se

amortizacija, jer se ista i troši za razliku od one koja je još u pripremi.

18

Knjigovodstveno prikazivanje patenta, licence, koncesije i drugih prava u bilanci vrši se

u obliku nematerijalne imovine koju poduzeća koriste za ostvarivanje prihoda u duţem

periodu, a na troškove se prenosi amortiziranjem kroz razdoblje njihove upotrebe.

Knjiţenje goodwilla je specifično samo po sebi iz razloga što predstavlja knjiţenje fer

vrijednosti, koja predstavlja ništa drugo nego buduću ekonomsku korist. Prilikom

preuzimanja jednog društva od strane drugog potrebno je najprije provesti procjenu fer

vrijednosti imovine i obveza društva. Pri tome je potrebno uskladiti fer vrijednost sa

knjigovodstvenom vrijednosti, meĎutim to se rijetko moţe dogoditi i najčešće je fer

vrijednost veća nego knjigovodstvena. Goodwill se sam ne moţe identificirati već

predstavlja vrijednost neodvojivu od društva. Upravo iz tog razloga nije ga moguće

samostalno kupovati niti prodavati.

U nastavku se prikazuju knjiţenja dugotrajne nematerijalne imovine: prijava patenta,

kupnja franšize i izdaci za razvoj.

Primjer 1. Prijava patenta (vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici,

2008)

Društvo „‟Klara‟‟ d.d. je u tijeku obračunskog razdoblja provelo razvoj novog proizvoda

za što je u računovodstvenoj evidenciji priznato kao izdaci za razvoj 50.000 kn. Ovo

društvo je podnijelo prijavu za priznavanje patentiranog novog proizvoda Drţavnom

zavodu za intelektualno vlasništvo. Donesena je odluka o priznavanju izdataka za razvoj

proizvoda na ime nematerijalne imovine u pripremi (patent) te je provedeno

preknjiţenje. Plaćena je upravna pristojba na račun drţavnog proračuna 100 kn te je

uplaćena naknada troškova upravnog postupka za ispitivanje prijave patenta na račun

Zavoda u iznosu od 1.500 kn. Nakon objave prijave u sluţbenom glasilu društvo

„‟Klara‟‟ kao podnositelj prijave je podnijelo zahtjev za ispitivanje uvjeta za priznanje

patenta provedbom postupka potpunog ispitivanja za što je platilo upravnu pristojbu u

iznosu od 100 kn te naknadu troškova u iznosu od 3.900 kn. Zavod je donio rješenje o

priznanju patenta na pet godina te je društvo po pozivu Zavoda uplatilo naknadu

troškova za objavu patenta u sluţbenom glasilu u iznosu od 160 kn, 100 kn za izdavanje

patentnog spisa te 150 kn za izdavanje isprave o priznatom pravu i 1.100 kn za

19

odrţavanje patenta za razdoblje od pet godina. 15. lipnja 200x. godine patent je

aktiviran. Obračunata je amortizacija za prvu godinu korištenjem linearne metode.

U trošak nabave patenta kao nematerijalne imovine ulaze izdaci za razvoj patentiranog

proizvoda te sve upravne pristojbe i naknade troškova koje su nastale u svezi

priznavanja patenta od strane Zavoda za intelektualno vlasništvo. Sukladno dobivenom

rješenju i nakon podmirenja propisanih naknada troškova patent je osposobljen za

upotrebu i počinje se obračunavati amortizacija. U navedenom primjeru obračunata je

amortizacija za razdoblje od pola godine. U skladu s propisima, za tzv. „‟odrţavanje

patenta u vaţnosti‟‟ podnositelj patenta je duţan plaćati propisane godišnje naknade

troškova kako mu se ne bi ukinulo dobiveno pravo u obliku patenta. S obzirom da se

radi o troškovima koji će nastati nakon aktiviranja patenta i to na godišnjoj razini u roku

trajanja patenta, navedene naknade treba evidentirati kao trošak poslovanja (425 -

Troškovi naknade za korištenje prava intelektualnog vlasništva).

Tablica 1. Knjiženje – prijava patenta

R.

Br.

OPIS Iznos Konto

Duguje Potraţuje

1. Preknjiţenje izdataka za razvoj 50.000,00 005 001

2. Plaćanje upravne pristojbe i

naknade – prijava patenta

1.600,00 005 100

3. Plaćanje upravne pristojbe i

naknade – priznavanje patenta

4.000,00 005 100

4. Plaćanje naknade troškova za

objavu patenta

1.510,00 005 100

5. Patent je aktiviran 57.110,00 001 005

6. Obračun amortizacije za prvu

godinu

5.711,00 430 009

Izvor: Abramović, K. i suradnici, 2008, «Primjena hrvatskih standarda financijskog

izvještavanja», Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.

193.

20

Primjer 2. Kupnja franšize (vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici,

2008)

Poslovni subjekt »ULI» je sklopio ugovor o franšizi s davateljem franšize društvom

„‟Modna cipela‟‟ d.d na pet godina. Sukladno ugovoru društvo „‟Modna cipela‟‟ d.d.

ispostavilo je fakturu za početnu franšiznu naknadu na 500.000 kn + 25% PDV. Plaćene

su administrativne naknade 10.000 kn. Franšiza je aktivirana.

Kupljena franšiza evidentirana je kao nematerijalna imovina u visini troška nabave koji

obuhvaća kupovnu cijenu i administrativne naknade. MeĎutim, ukoliko se uz ovu

naknadu plaća i godišnja naknada za franšizu kao varijabilni dio (ovisno o prodaji) tada

primatelj franšize takvu naknadu uplaćuje na račun nalogodavca ili kupac direktno

uplaćuje naknadu davatelju franšize.

Tablica2. Knjiženje – kupnja franšize

R.

Br.

OPIS Iznos Konto

Duguje Potraţuje

1. Primljena je faktura za kupljenu

franšizu

500.000,00

110.000,00

610.000,00

005

181

221

2. Plaćanje administrativne nadnade 10.000,00 005 100

3. Franšiza je aktivirana 510.000,00 0014 005

Izvor: Abramović, K. i suradnici, 2008, «Primjena hrvatskih standarda financijskog

izvještavanja», Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb, str.

196.

Primjer 3. Izdaci za razvoj

Društvo „Panadol d.d. organiziralo je projekt razvoja novog lijeka. U tijeku

obračunskog razdoblja nastali su sljedeći troškovi koji se odnose na razvoj novog

proizvoda:

- troškovi materijala po primljenim fakturama dobavljača 70.000 kn + 25% PDV,

21

- troškovi usluga po primljenim fakturama 30.000 kn + 25% PDV, troškovi rada

vlastitih stručnjaka kao troškovi bruto plaća 380.400 kn te troškovi doprinosa na

plaće 65.428,80 kn,

- troškovi amortizacije dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine 35.000 kn.

Postoje uvjeti za kapitaliziranje svih navedenih troškova. Razvijen je i testiran lijek, a

postupak proizvodnje ovog lijeka je osposobljen za upotrebu.

Tablica 3. Primjer knjiženja - izdaci za razvoj

R.

Br.

OPIS Iznos Konto

Duguje Potraţuje

1. Primljena je faktura za materijal

utrošen na projektu razvoja

70.000,00

17.500,00

87.500,00

005

181

221

2. Primljena je faktura za korištene

usluge na projektu razvoja

30.000,00

7.500,00

37.500,00

005

181

221

3. Obračunane su plaće stručnjaka na

projektu razvoja

380.400,00 005 270

4. Obračunati su doprinosi na plaće

stručnjaka na projektu razvoja

65.428,80 005 264

5. Obračunata je amortizacija na

projektu razvoja

35.000,00 005 009, 029

6. Projekt je aktiviran 580.828,80 000 005

Izvor: Vlastita izrada na temelju podataka u Abramović i suradnici, 2008)

Svi izdaci nastali u fazi razvoja su kapitalizirani i evidentirani preko konta pripreme

nakon čega su po završetku projekta i osposobljavanju postupka za proizvodnju novog

lijeka stavljeni u upotrebu kao izdaci za razvoj. Ukoliko nisu ispunjeni preduvjeti za

kapitaliziranje, ovi troškovi trebaju se prikazati isključivo kao troškovi poslovanja.

22

2.2.3. AMORTIZACIJA DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE IMOVINE

Poduzetnik treba procijeniti da li nematerijalna imovina ima ograničeni ili neodreĎeni

vijek uporabe te ako je ograničen, odrediti duljinu vijeka trajanja ili broj proizvodnih ili

drugih sličnih jedinica koje čine taj vijek. Poduzetnik će smatrati da neka nematerijalna

imovina ima neodreĎeni vijek uporabe kada se, temeljem analize svih relevantnih

čimbenika, ne moţe predvidjeti rok do kojeg će imovina moći stvarati buduće

ekonomske koristi kod poduzetnika.

Amortizacija odraţava postupno vremensko i fizičko trošenje dugotrajne nematerijalne i

materijalne imovine, gdje se potrošena vrijednost kalkulativno uračunava u vrijednost

proizvoda i pruţenih usluga ili je trošak razdoblja koji se nadoknaĎuje iz ukupnog

prihoda. Cilj amortizacije je alocirati troškove nabave dugotrajne imovine na rashode

tijekom godina u kojima imovina pridonosi ostvarenju prihoda. Primjena načela

sučeljavanja, kojim se ističe usporedba onih prihoda i rashoda koji se odnose na

obračunsko razdoblje i koji su meĎusobno uvjetovani, iznimno je značajno prilikom

utvrĎivanja troškova nabave dugotrajne imovine tijekom godina u kojima se ostvaruje

korist od upotrebe ove imovine. Kako bi utvrdili dobit potrebno je sučeliti prihode s

rashodima koji su nastali prilikom stvaranja tih prihoda.

Na visinu amortizacije utječu slijedeći čimbenici:

a) osnovica za obračun amortizacije

b) metode amortizacije,

c) stope amortizacije i

d) obračun amortizacije po predmetu

Kako bi se utvrdio iznos amortizacije, uz vijek upotrebe i stope amortizacije poduzeće

treba utvrditi i osnovicu za obračun amortizacije, tj. vrijednost dugotrajne nematerijalne

imovine. Ako se dugotrajna imovina stječe kupnjom, tada osnovicu za obračun

amortizacije dugotrajne nematerijalne imovine čine kupovna cijena, uvozne pristojbe,

nepovratni porezi i svi drugi troškovi koji su nastali prilikom dovoĎenja imovine u

radno stanje za odgovarajuću upotrebu. Kod dugotrajne nematerijalne imovine koja je

23

proizvedena u poduzeću trošak nabave jednak je trošku proizvodnje. Ako je dugotrajna

nematerijalna imovina dobivena kao dar, tada je osnovica za obračun amortizacije

procijenjena fer vrijednost. U praksi se najčešće koristi linearna (pravocrtna) metoda

amortizacije i to zbog svoje jednostavnosti, ali i zato što je Zakonom o porezu na dobit

propisana obveza primjene.

Nematerijalna imovina s neodreĎenim vijekom uporabe ne amortizira se i u tom slučaju

poduzetnik testira nematerijalnu imovinu s neodreĎenim vijekom uporabe za umanjenje

usporeĎujući iznos imovine koji se moţe nadoknaditi s knjigovodstvenom vrijednošću

imovine godišnje, i kad god postoji naznaka da se nematerijalna imovina moţe umanjiti.

Amortizacija će prestati prije trenutka klasificiranja imovine u imovinu koja se drţi za

prodaju (ili uključivanja imovine u imovinu koja je prodana ili rashodovana). Korištena

metoda amortizacije treba odraţavati model u kojem će buduće ekonomske koristi

imovine poduzetnik koristiti. Ako se taj model ne moţe pouzdano odrediti, koristit će se

proporcionalna (linearna) metoda. Trošak amortizacije za svako razdoblje će biti priznat

u računu dobiti i gubitka osim ako ovaj ili drugi Standard to zabrani ili zahtijeva da

bude uključen u knjigovodstvenu vrijednost druge imovine.

24

3. KONCESIJA I EKONOMSKI UĈINCI KONCESIJE

Problematika koncesija u Hrvatskoj je regulirana Zakonom o koncesijama (Narodne

novine, 2012, br. 143) prema kojem se pod pojmom koncesija podrazumijeva pravo

gospodarskoga korištenja prirodnih bogatstava te drugih dobara za koje je zakonom

odreĎeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, pravo obavljanja djelatnosti od

interesa za Republiku Hrvatsku te izgradnja i korištenje objekata i postrojenja potrebnih

za obavljanje tih djelatnosti. Koncesija je ugovorom utvrĎena obveza izmeĎu davatelja i

primatelja koncesije, pri čemu se dogovorne strane obvezuju ispuniti svoje obveze.

Prilikom sklapanje koncesije davatelj koncesije ustupa pravo korištenja odreĎenim

dobrima ili pravom, dok se primatelj koncesije obvezuje plaćati odgovarajuću naknadu.

U nastavku se u dvije tematske jedinice pojašnjavaju: Obiljeţja koncesije kao

gospodarske aktivnosti i Eksploatacija kamena kao vrsta koncesije.

3.1. OBILJEŢJA KONCESIJE KAO GOSPODARSKE AKTIVNOSTI

Koncesije u Republici Hrvatskoj bile su prisutne i prije njena osamostaljenja, a prvi

Zakon o koncesijama (Narodne novine, broj 89/92) u Republici Hrvatskoj usvojen je

1992. godine. Iznimno saţet propis regulirao je kompleksno pitanje koncesija potpuno

nepromijenjen sve do 2009. godine. Zakon koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009.

godine bio je jedan od ključnih mjerila u Poglavlju V. pregovora o pristupanju

Republike Hrvatske Europskoj uniji. Ministarstvo financija je donošenjem spomenutog

Zakona postalo središnje koordinativno i nadzorno tijelo za koncesije u Republici

Hrvatskoj. I prije stupanja na snagu Zakona, u tu su svrhu utvrĎene i implementirane

mjere praktičnog unaprjeĎenja svih elemenata sustava, pri čemu se posebno izdvaja

Registar koncesija (RK). Registar koncesija je jedinstvena elektronička evidencija svih

ugovora o koncesijama u Republici Hrvatskoj, a u potpunosti je organiziran 2006.

godine.

Odluku o koncesijama donosi Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, iako to

moţe biti i neko ministarstvo, općinska skupština i sl. Nakon donošenja odluke o

25

koncesiji, koju donosi zakonodavno tijelo, s koncesionarom se sklapa ugovor o

koncesiji koji ima privatnopravno značenje, bez obzira na to koje ga tijelo sklapa.

Odluka o koncesiji donosi se na temelju provedenog javnog prikupljanja ponuda ili

javnog natječaja, a ugovor o koncesiji s uspjelim koncesionarom sklapa poglavarstvo

jedinice lokalne samouprave. Sve obveze i prava koje se odnose na davanje koncesije

nalaze se u Hrvatskom Zakonu o koncesijama.

Koncesije se obično dijele na one koje se odnose na javne koristi, npr. izgradnja pruga,

cesta, luka i slično, i one koje se odnose na iskorištavanje prirodnih bogatstava, npr.

nafte, plina, soli, ruda, mora i drugog. Primatelj koncesije obvezuje se u pravilu

ugovorno da će drţavi, lokalnoj upravi ili samoupravi platiti odreĎenu naknadu bilo

višekratno ili jednokratno (Zakon o koncesijama, Narodne novine, 2012, br. 143).

Zakon o koncesijama iz 2009. godine uvodi pravila i načela sukladna odredbama pravne

stečevine Europske unije koja ureĎuje koncesije, a primarno one koje proizlaze iz

Direktive 2004/18/EZ i Direktive 2004/17/EZ. Time je Republika Hrvatska ispunila

jedno od ključnih mjerila za zatvaranje Poglavlja V . Neposredno po stupanju Zakona

na snagu, započeo je proces usklaĎivanja posebnih (sektorskih) zakona s krovnim

Zakonom, a u svrhu ujednačavanja pravne stečevine na razini cjelokupnog

zakonodavnog okvira za koncesije u Republici Hrvatskoj (Izvješće o koncesijama u

Republici Hrvatskoj, 2012, str. 12).

Od 2009. godine sustav koncesija sastojao se od krovnog zakona o koncesijama i 18

sektorskih zakona koji reguliraju pojedina područja davanja koncesija, proces njihova

usklaĎenja bio je preduvjet ujednačenom ureĎenju zakonodavnog okvira za koncesije u

Republici Hrvatskoj, te transpozicije pravne stečevine Europske unije na sve razine

sustava. Svaki sektorski zakon, uz poštivanje obveznih postupanja i načela iz Zakona o

koncesijama, ureĎuje posebna pitanja vezana za koncesije u svojem području. Time je

postignuta ujednačenost postupanja u davanju svih vrsta koncesija, istovremeno

poštujući posebnosti svakog od sektorskih područja, a izbjegnuta neujednačena

primjena pravila koja su do tada vrijedila u svakom zasebnom sektorskom zakonu.

Ujedno je postignuta pravna sigurnost za investitore, ali i jedinstvena pravna zaštita koja

26

jamči jednakopravnost svakog pojedinog sudionika nadmetanja za davanje koncesije

(Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 14).

.

Prikaz stanja ugovora o koncesiji u Registru o koncesijama u razdoblju 4.10.2006. do

22.10.2012. (Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 19):

Datum Nepotpuni ugovori Potpuni ugovori UKUPNO

04.10.2006. 2.356 2.244 4.600

02.01.2007. 1.533 3.155 4.688

28.12.2007. 307 5.555 5.862

03.01.2008. 309 5.568 5.877

13.02.2009. 223 6.501 6.724

28.01.2010. 131 7.099 7.230

30.05.2011. 122 11.849 11.971

22.10.2012. 0 14.008 14.008

Nakon sklapanja ugovora o koncesiji davatelj koncesije dostavlja pravilno popunjeni

UK obrazac i ugovor o koncesiji. Ukoliko davatelj koncesije dostavi nepotpunu i/ili

netočnu dokumentaciju ugovor se smatra nepotpunim, te se davatelju koncesije šalje

obavijest i poţurnica za dostavu točne i ispravne dokumentacije. Time se stvara baza

Registra koncesija koja je jedinstvena elektronička evidencija ugovora i središnji izvor

informacija o svim koncesijama ugovorenim na području Republike Hrvatske. Registar

koncesija ustrojen je na temelju Zakona o koncesijama i u skladu s Pravilnikom o

ustroju i voĎenju Registra koncesija. Vodi ga Ministarstvo financija, a poslove

odrţavanja Registra koncesija obavlja Financijska agencija. Svaka uplata naknade za

koncesiju temeljem uplatnog računa dostavljenog temeljem Obavijesti o upisu u

Registar koncesija vidljiva je u Registru koncesija i Ministarstvo financija prati

pravovremenost uplata naknade za koncesiju. Ukoliko se utvrdi dugovanje, tiska se

Obavijest o dospjeloj, a nepodmirenoj naknadi za koncesiju. (Pravilnik o Registru

koncesija, Narodne novine, 2013, broj 26).

Koncesija za drţavni proračun Hrvatske ima svoje neposredne i posredne financijske

učinke davanjem koncesija. U neposredne učinke ulazi stalan dio koncesijske naknade i

promjenjivi ili varijabilni dio koncesijske naknade, dok posredne financijske učinke

davanja koncesije čine porezi koji se takoĎer uplaćuju u drţavni proračun. To su porez

27

na dobit, porez na dohodak i doprinosi vezani uz plaće te porez na dodanu vrijednost.

Potencijalni prihodi od izdavanja koncesije se raspodjeljuju na drţavnu, ţupanijsku i

lokalnu razinu.

Raspodjela prihoda i načini podjele naknada za koncesiju definirani su odredbama

posebnih zakona, sukladno Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave, odnosno pripadajućoj Naredbi o načinu uplaćivanja prihoda

proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. U

podjeli prema vrstama koncesija, prihodi se dijele na (Izvješće o koncesijama u

Republici Hrvatskoj, 2012, str. 25):

- Izravne prihode drţavnog proračuna Republike Hrvatske u koje ulaze:

- naknada za koncesije na vodama i vodnom dobru,

- naknada za koncesije za igračnice,

- naknada za eksploataciju plina,

- naknada za koncesije u javnim telekomunikacijama i za uporabu radio

frekvencija, te

- naknada za koncesije na javnim cestama.

- – drţave i grada/općine uključuju:

- naknadu za koncesije za mineralne i termalne vode (drţava: 50%,

grad/općina: 50%),

- naknadu za koncesije za javnu vodoopskrbu (drţava: 70%, grad/općina:

30%),

- naknadu za koncesije za poljoprivredno zemljište u vlasništvu RH (drţava:

50%, grad/općina: 50%), te

- naknade za koncesiju za osnivanje slobodne zone.

- -drţave, ţupanije i grada/općine koje čine:

- naknada za koncesije na pomorskom dobru,

- naknada za otkopanu količinu neenergetskih mineralnih sirovina,

- naknada za pridobivenu količinu energetskih mineralnih sirovina za plin i

- naknadu za pridobivenu količinu energetskih mineralnih sirovina za naftu i

kondenzat.

- -drţave i ţupanije čine:

28

- naknada za koncesije prava lova (drţava: 40%, ţupanija: 60%) i

- naknada za koncesije za gospodarsko korištenje voda (drţava: 20%, ţupanija:

80%).

-

- naknada za koncesije koje su sukladno zakonskim i podzakonskim aktima

odreĎene kao direktni prihod jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

Prihodi od koncesija u najvećem dijelu su prihodi drţavnog proračuna, no ovisno o

pojedinoj vrsti koncesije prihodi se u odreĎenim omjerima dijele izmeĎu drţavnog

proračuna ili proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLPRS)

i/ili su izravni prihodi JLPRS koji se ne dijele s drţavom. Podjela prihoda ureĎena je

podzakonskim aktima koji se referiraju na pojedinu vrstu koncesije, odnosno zakonski

akt koji istu regulira. Prema Zakonu o koncesijama, naknada za koncesiju jest naknada

koju plaća koncesionar na temelju ugovora o koncesiji. Koncesionar je duţan plaćati

novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to ureĎeno ugovorom o

koncesiji, osim ako plaćanje naknade za koncesiju nije ekonomski opravdano. Visina

naknade za koncesiju odreĎuje ovisno o vrsti djelatnosti, roku trajanja koncesije,

poslovnom riziku i očekivanoj dobiti, opremljenosti i površini općeg, odnosno javnog

dobra. Na spomenutim načelima, posebni propisi, odnosno njihovi podzakonski akti,

ureduju točan iznos naknade za koncesiju u područjima koja ureĎuju te mehanizam

njezina izračuna. Ugovorom o koncesiji, u skladu s dokumentacijom za nadmetanje,

moţe se odrediti mogućnost promjene visine naknade u odreĎenom vremenskom

razdoblju. Promjene koje su u tim slučajevima moguće ovise o samom davatelju

koncesije, ali i odredbama koje su sastavni dio ugovora o koncesiji. Naknade za

koncesiju rasporeĎuju se u omjeru koji je odreĎen posebnim propisima kojima se

ureduje pojedina vrsta koncesije. S gledišta proračunskog računovodstva, prihodi od

naknada za koncesije u drţavnom se proračunu evidentiraju kao prihod od nefinancijske

imovine. Prihodi od naknada za koncesije čine najveći udio u prihodima od

nefinancijske imovine te uvelike utječu na kretanje stavke u proračunu (Izvješće o

koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 23).

29

Prihodi od koncesija od 2005. do 2011. godine (Izvješće o koncesijama u Republici

Hrvatskoj, 2012, str. 24):

2005. 282.138.836

2006. 337.828.580

2007. 1.921.139.916

2008. 470.370.606

2009. 689.526.066

2010. 645.125.920

2011. 738.112.143

Od 2009. godine, stupanjem na snagu tadašnjeg Zakona o koncesijama biljeţi se

dodatni rast prihoda od koncesija, tako da je 2009. godine ostvaren ukupni prihod u

iznosu od 689,5 milijuna kuna. Time je u prvoj godini uvoĎenja novog krovnog zakona

o koncesijama primjetan godišnji rast koncesijskih prihoda od 46,6% u odnosu na

prethodnu godinu. Tijekom 2010. godine slijedi blago usporavanje prikupljenih prihoda

od koncesijskih naknada što je dijelom bila posljedica i oteţanih prilika u gospodarstvu

koji su rezultirale smanjenjem ekonomske aktivnosti, pa time i smanjenjem koncesijskih

naknada za 6,4% u odnosu na 2009. godinu. Tijekom 2011. godine zabiljeţen je

godišnji rast od 14,4% u odnosu na 2010. godinu, tako da je u 2011. godini ukupno

prihodovano 738,1 milijuna kuna.

U 2012. godini prihodi drţavnog proračuna od koncesija iznosili su 909.446.892,68

kuna i čine 69% prihoda od nefinancijske imovine ili 1% ukupnih prihoda drţavnog

proračuna (www.mfin.hr, 1.8.2013.).

U strukturi izravnih prihoda drţavnog proračuna Republike Hrvatske u razdoblju od

2005. do rujna 2012. godine najviše je ostvareno prihoda od naknada za koncesije u

javnim telekomunikacijama i za uporabu radio frekvencija u iznosu od 2.687,3 milijuna

kuna (52%) te naknada za koncesije na javnim cestama 1.482,2 milijuna kuna (29%).

Najmanji udio u prihodima drţavnog proračuna Republike Hrvatske (2%) ostvaren je od

naknada za koncesije na vodama i vodnom gospodarstvu te je u navedenom razdoblju

iznosio 106,9 milijuna kuna

30

Prihodi gradova, općina i ţupanija s osnova naknade za koncesije odnosi se na vlastite

prihode koji se ne dijele s drugim razinama vlasti te predstavljaju isključivo prihod

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Koncesijska odobrenja ne

smatraju se ugovorom o koncesiji u smislu Zakona o koncesijama. Tim više što taj

krovni zakon ista ni ne ureĎuje. Koncesijska odobrenja su akti javne vlasti kojima se

dodjeljuje odreĎeno pravo obavljanja gospodarske aktivnosti, a kojim se dobro dano na

korištenje ne isključuje od opće uporabe. Ovakva se odobrenja daju na rokove od

nekoliko dana do maksimalno 5 godina. Koncesijska odobrenja su isključivo u

nadleţnosti jedinica lokalne samouprave (JLS), a izdaje ih vijeće za dodjelu

koncesijskih odobrenja koje imenuje gradsko/općinsko vijeće (Izvješće o koncesijama u

Republici Hrvatskoj, 2012, str. 31).

Naknada se koristi za gospodarski razvoj lokalne zajednice te zaštitu okoliša i prirode,

ako posebnim zakonskim ili podzakonskim aktima nije drukčije odreĎeno i to su

redovito dugoročno planirana sredstva za razvoj lokalnih zajednica. Visinu naknade

odreĎuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, a kontrolu izdvajanja i

korištenja sredstava obavlja Ministarstvo financija.

Koncesionari plaćaju odreĎenu naknadu za dobivenu koncesiju koja se sastoji od

jednokratne naknade i odreĎenog varijabilnog dijela koji se najčešće povezuje s

ostvarenim prihodima od iskorištavanja predmeta koncesije. Stečenu koncesiju

koncesionar evidentira kao dugotrajnu nematerijalnu imovinu za dio ugovorene i

plaćene jednokratne naknade. Iznos koncesije amortizira se u razdoblju vijeka trajanja

koncesije odreĎenog ugovorom o koncesiji. Varijabilni dio naknade je plaćanje

koncesije u obrocima pri čemu se izdaci knjiţe kao troškovi poslovanja jer je tim

načinom trošak koncesije već razgraničen kroz razdoblja ostvarivanja ekonomske

koristi od koncesije (Draţić – Lutilsky i suradnici, 2010, str. 212).

Uz koncesiju veţe se pojam sluţnosti. Sluţnost je stvarno pravo koje svojem nositelju

daje ovlaštenje da se koristi tuĎom stvari u odreĎenom opsegu. Pozitivna sluţnost je

pravo nositelja da nešto čini na tuĎoj stvari, npr. prolazi preko zemljišta, pristup vodi i

slično, a negativna sluţnost je pravo da se od vlasnika stvari zahtijeva da nešto na svoj

31

stvari ne čini. Sluţnost moţe biti stvarna i osobna. Stvarna sluţnost je pravo koje je

povezano s nepokretnom stvari i pripada svakom tko je vlasnik odnosnih nekretninama

tako da promjene vlasništva ne mijenjaju samo pravo. Osobna sluţnost je stvarno pravo

na tuĎoj stvari na osnovi kojeg odreĎena osoba moţe upotrebljavati tu stvar. U osobne

sluţnosti ubrajaju se pravo uţivanja, pravo porabe i pravo stanovanja. Nositelj prava

osobne sluţnosti mora tuĎu stvar koristiti tako, da se očuva njezina bit (Mikić i

suradnici, 2011, str. 862).

Zakon o koncesijama iz 2012. uvodi unaprjeĎenja u odnosu na postojeći propis iz 2008.

godine. Zakon uvodi odreĎene izmjene u odnosu na definiciju svake od vrsta koncesija

(koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, koncesija za javne radove i

koncesija za javne usluge), a čime se vrši dodatna prilagodba pravnoj stečevini, ali i

rješavaju upiti obveznika zakona vezani za identifikaciju vrste koncesije u praksi.

Ujedno se u definicije koncesija uvodi pojam operativnog rizika, kao sastavnog

elementa projektnog ugovornog odnosa, te obveza preuzimanja ovog rizika istog od

strane koncesionara. Time se umanjuje mogućnost nastanka negativnih fiskalnih

učinaka na proračun, te povećava dodana vrijednost koncesijskih projekata. Neriješeni

imovinsko-pravni odnosi na nekretninama koji se daju u koncesiju česta su prepreka

uspješnoj realizaciji koncesija u Republici Hrvatskoj. Nedovoljna odgovornost davatelja

koncesija u tom smislu, nespremnost na konkretan angaţman davatelja, te pokretanje

postupaka davanja koncesija bez ''čiste situacije'' dovodi u zabludu potencijalne

investitore, otvara vrata riziku ''odugovlačenja projekata'', te povlači mogućnost obveze

naknade štete. U cilju postizanja efikasnijeg i transparentnijeg procesa realizacije

koncesijskih investicijskih projekata, Zakon uvodi odredbe kojima se ureĎuju

imovinsko-pravni odnosi, pri čemu se uvodi obveza davatelja koncesije da imovinsko-

pravne odnose koji se vezuju uz projekt razriješi prije početka natječaja ili da pak s

postojećim uvjetima upozna sve investitore koji iskazuju interes za sudjelovanje u

nadmetanju (Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 41).

Od trenutka uspostave Registra koncesija do danas svi ključni statistički pokazatelji

ukazuju na značajne pozitivne pomake u sustavu koncesija, počevši od broja

dodijeljenih ugovora do prihoda od naknada za koncesije. U listopadu 2006. godine u

32

Registru je bilo evidentirano 4.600 ugovora o koncesijama, dok podaci krajem listopada

2012. godine ukazuju na 14.008 ugovora o koncesijama koji se nalaze u evidenciji

Registra. U razdoblju od 2001. do rujna 2012. godine ukupni prihodi drţavnog

proračuna Republike Hrvatske od naknada za koncesiju iznose 6.815,2 milijuna kuna.

3.2. EKSPLOATACIJA KAMENA KAO VRSTA KONCESIJE

Zakonom o rudarstvu se odreĎuje način na koji se dobra od interesa za RH mogu

upotrebljavati i iskorištavati, ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za

ograničenja kojima su podvrgnuta. Zakonom o rudarstvu regulirani su uvjeti

eksploatacije rudnog blaga. Obzirom da je rudno blago u vlasništvu drţave, sva

trgovačka društva i obrtnici koji se bave eksploatacijom mineralnih sirovina tretiraju se

drugačije od gospodarskih subjekata u drugim gospodarskim granama i moraju plaćati,

osim uobičajenih poreza i tzv. naknadu za eksploataciju mineralnih sirovina i ostale

poreze i takse koje je propisala drţava (fiskalni sustav) upravo na osnovi vlasništva nad

rudnim blagom. U tom sustavu poreza standardnim porezima (korporativni) pridodaju

se naknada za eksploataciju mineralnih sirovina u fiksnom i varijabilnom dijelu kao i

posebni porezi na eksploataciju koje definiraju Vlade pojedinih drţava kako bi ostvarile

ţeljeni udio prihoda od eksploatacije mineralnih sirovina.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore iz 2008. godine eksploatacija kamena i

ostalih ruda je prema ekonomskoj isplativosti na drugom mjestu meĎu gospodarskim

granama u Hrvatskoj, a eksploatacijom kamena bavi se više od 400 poduzeća.

Gospodarski subjekti bave se istraţivanjem i eksploatacijom mineralnih sirovina na

temelju dobivenih koncesija koje dodjeljuju ţupanijski uredi za gospodarstvo.

Stanovništvo u okolici kamenoloma trpi štetu zbog buke, vibracija i prašine, štetu trpi

priroda i okoliš, a samim time i drţava zbog devastacije okoliša, gubitka resursa te

neplaćanja koncesijskih naknada i poreza (http://www.poslovni.hr/, 28.7.2013).

Strategija prostornog ureĎenja obvezuje Republiku Hrvatsku, u djelu Osnove za

planiranje i usklaĎivanje prostornog razvitka, na odreĎivanje prioritetnih djelatnosti

namjene iskorištavanja prostora. Gospodarske djelatnosti koje se zbog tehnološke

33

vezanosti na resurs mogu obavljati samo na odreĎenom prostoru imaju na tom prostoru

prioritet, a pobliţe se odreĎuju prema lokalnim uvjetima, utjecaju na razvoj naselja,

zaštiti okoliša i očuvanju prirodnih i kulturnih vrijednosti. Republika Hrvatska je bogata

sirovinama za proizvodnju graĎevnih materijala (Tušar, 2002, str. 356).

Na područjima rudarske aktivnosti eksploataciju kamena vaţno je uskladiti s potrebama

trţišta, ali i omogućiti brţi gospodarski razvitak i stvaranje uvjeta lokalnom

stanovništvu za ostanak na tom području. Podloga za aktivnosti u prostoru jest usvojeni

Prostorni plan i zakonodavni propisi. Zakonom o prostornom ureĎenju osigurava se

gospodarenje i zaštita prostora Republike Hrvatske kao osobito vrijedno i ograničeno

nacionalno dobro. Svaki zahvat u prostoru, pa tako i eksploatacija mineralnih sirovina,

mora se provoditi u skladu s dokumentima prostornog ureĎenja. Za svaki kamenolom,

bilo novi ili postojeći, nuţno je na temelju odredaba Zakona o zaštiti okoliša, Pravilnika

o procjeni utjecaja na okoliš i popisa zahvata koji su navedeni u Pravilniku, izraditi

Studiju utjecaja na okoliš (Tušar, 2002, str. 358).

Eksploatacija mineralnih sirovina pripada području rudarske djelatnosti i izuzetno je

vaţna za društvo u cjelini. Ona uz svoje prednosti ima i brojne negativne posljedice,

posebice na okoliš, a koje su rezultat rudarske djelatnosti. Pripadnost mineralnih

sirovina u vlasništvu je Republike Hrvatske te se one kao neobnovljivo prirodno

bogatstvo stavljaju pod zaštitu u smislu njihova racionalnog iskorištavanja. OdreĎena su

tijela drţavne uprave koja izdaju odobrenje za istraţivanje i/ili za eksploataciju

mineralnih sirovina, a propisana je i naknada od vrijednosti sirovine. Zakonom o

koncesijama utvrĎeni su uvjeti pod kojima se stječe pravo (koncesija) istraţivanja ili

eksploatacije mineralnih sirovina. Svaki površinski zahvat na tlu i u tlo ostavlja

otvorene trag u prirodnom okolišu. Utjecaji na okoliš na mjestu lokacije kamenoloma

jesu opterećenje okolnog područja bukom i prašinom te gradnjom pristupnih i radnih

cesta te drugom pratećom infrastrukturom. Racionalno prilaţenje problemu odnosa

čovjek-okoliš uvjetovano je solidnim poznavanjem zakonitosti tih odnosa, temeljnih

načela iskorištavanja prirodnih izvorišta sirovina i kompleksne ekološke interakcije

izmeĎu ţive i neţive prirode te promjena izazvanih ljudskom djelatnošću. Promišljeno

gospodarenje prirodnim bogatstvima u skladu s ljudskim potrebama, uz odrţavanje

34

osnovnih prirodnih odnosa na mjestu provoĎenja aktivnosti, jest i gospodarsko pitanje

uz uvaţavanje socio-političkih odnosa. Paţljivim planiranjem moţe se produţiti „ţivot“

odnosno razdoblje eksploatacije kamenoloma. Obveza je poduzeća svake godine

dostavljati izvještaj o rezervama mineralnih sirovina u kojem se navodi vrsta

mineralne sirovine, naziv eksploatacijskog polja i vrsta leţišta, a utvrĎuju se ukupne

eksploatacijske rezerve. Pravilnikom o rezervama, koji je donijelo Ministarstvo

gospodarstva, ovi se podaci dostavlja ju tijelu drţavne uprave, a komisija Ministarstva

gospodarstva ih potvrĎuje u vremenu od 5 godina.

Davatelji koncesija zaduţeni su pratiti i izvještavati Ministarstvo financija o svim

uočenim nepravilnostima i kršenjima odredaba iz ugovora o koncesiji. Svrha

provoĎenja mjera Ministarstva financija podrazumijevala je stalno pokretanje

pravovremenih financijskih nadzora i inspekcijskih kontrola nad koncesionarima radi

sprječavanja moguće štete za drţavni proračun Republike Hrvatske. Drţavni inspektorat

je provodio samostalne postupke inspekcija koje se za područje koncesija mogu

usmjeriti u područje rudarenja, odnosno rudarskih inspekcija. Prioritetna zadaća

rudarskih inspektora ogleda se na provoĎenju postupaka radi utvrĎivanja legaliteta na

istraţivanju i eksploataciji mineralnih sirovina, odnosno na rješavanju predmeta

usmjerenih eksploataciji mineralnih sirovina bez ishoĎene koncesije za eksploataciju

mineralnih sirovina, s ciljem sprječavanja otuĎenja rudnog blaga kao imovine

Republike Hrvatske, te procesuiranja nelegalnih radnji sukladno zakonu. Oni su u

razdoblju od 2005. do 2011. godine obavili ukupno 3.069 inspekcijskih nadzora

rudarskih subjekata u skladu Programa rada Drţavnog inspektorata (Izvješće o

koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, str. 37).

Aktivnost rudarskih inspektora odvijala se prioritetno na utvrĎivanju legaliteta na

istraţivanju i eksploataciji mineralnih sirovina, odnosno na rješavanju predmeta

eksploatacije mineralnih sirovina bez ishoĎene rudarske koncesije za izvoĎenje

rudarskih radova. Po utvrĎenim nepravilnostima donošene su upravne mjere u vidu

rješenja o zabrani izvoĎenja rudarskih radova ili korištenja postrojenja, provoĎeni su

postupci kontrole izvršenja rješenja, te su sukladno kaznenim odredbama pokretani

prekršajni i kazneni postupci, kao i zahtjevi za oduzimanje imovinske koristi stečene

nelegalnom eksploatacijom mineralnih sirovina. U razdoblju od 2005. do 2011. godine

35

donijeto je 299 rješenja o zabrani eksploatacije mineralnih sirovina na području

Republike Hrvatske, pri čemu su rudarski inspektori u postupku inspekcijskog nadzora

utvrdili da je bez rudarske koncesije za izvoĎenje rudarskih radova ostvarena imovinska

korist stečena bespravnom eksploatacijom mineralnih sirovina u iznosu preko 280,9

milijuna kuna. U listopadu 2012. godine ukupan dug po dospjelim nepodmirenim

obvezama za koncesije iznosio je 133,6 milijuna kuna. Najveći broj duţnika nalazi se u

najniţem razredu iznosa duga do 500 kuna. Broj duţnika smanjuje se sa visinom duga,

što znaci da manji broj duţnika kumulira značajne iznose dugovanja.

Naknada za eksploataciju mineralnih sirovina specifična je zakonska obveza i vezana

samo za eksploataciju mineralnih sirovina i ujedno je jedna od značajnih koristi za

društvo. Kao osnovica za obračun naknada uglavnom je ukupni prihod ili ostvarena

dobit, količina eksploatirane količine materijala i veličina zauzetog prostora. Naknada

za eksploataciju mineralnih sirovina zakonska je obveza i predstavlja prihod Republike

Hrvatske i prihod općina/gradova na čijem se području eksploatacija mineralnih

sirovina obavlja.

36

4. KONCESIJA KAO OBLIK DUGOTRAJNE NEMATERIJALNE

IMOVINE U PODUZEĆU KAMENOLOMI KRAŠIĆ D.O.O.

Tijekom 90-tih godina nakon osnivanja Javnog poduzeća Hrvatske šume osnovano je

profitno trgovačko poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. i upisano u registar Trgovačkog

suda. Nakon upisa u Trgovački sud neophodno i nuţno je postalo traţenje koncesije za

eksploataciju kamena. Nakon toga slijedilo je dobivanje rudarske koncesije za

eksploataciju mineralnih sirovina odnosno tehničko-graĎevnog kamena čime su nastale

obveze poduzeća Kamenolomi Krašić prema davatelju koncesije.

U nastavku se u tri tematske jedinice pojašnjavaju: Profil poduzeća i pokazatelji

poslovanja, Ugovor o koncesiji i Računovodstveno evidentiranje koncesije.

4.1. PROFIL PODUZEĆA I POKAZATELJI POSLOVANJA

Početak bavljenja djelatnosti kamenoloma na području Šumskog gospodarstva Karlovac

započelo je 1970. godine u Šumariji Jastrebarsko. Tijekom 1974. i 1975. godine u

predjelu Slapnica na području Šumarije Krašić izgraĎeno je postrojenje za proizvodnju

tehničkog kamena koje je pušteno u rad 9.11.1975. godine. Od 1.1.1976.godine s radom

je počeo Kamenolom Slapnica u sastavu Šumarije Krašić. Krajem 1990-tih ukidaju se

sva šumska gospodarstva, pa je početkom 1991. godine formirano javno poduzeće

Hrvatske šume p.o. Zagreb s Upravama šuma kao pravnim sljednicima gospodarstava.

Unutar Uprave šuma Karlovac s radom je nastavila Radna jedinica Kamenolom

Slapnica. Temeljem odluke Upravnog odbora Hrvatskih šuma o prihvaćanju Elaborata o

ekonomskoj opravdanosti osnivanja društva s ograničenom odgovornošću Kamenolomi

Krašić d.o.o. i Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću Kamenolomi

Krašić d.o.o. od Radne jedinice Kamenolom Slapnica Krašić u sastavu Uprave šuma

Karlovac formirano je društvo kćer Kamenolomi Krašić d.o.o. te upisano u sudski

registar Trgovačkog suda u Zagrebu, a počelo je s radom 1.10.1997. godine. Osnivač

poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. i jedini član društva su Hrvatske šume koje

imenuju Nadzorni odbor društva. Razlozi za osnivanje poduzeća za eksploataciju i

37

preradu kamena bili su vlastite potrebe za kamenom radi izgradnje i odrţavanja šumskih

cesta, ali i potreba šireg trţišta za što se ubrzo i uvidjela ekonomska opravdanost

(Interni podaci Društva Kamenolomi Krašić d.o.o.).

Misija tvrtke je kontinuirano i neumorno praćenje potreba poslovnih partnera diljem

Hrvatske kako bi im svojom profesionalnošću i kvalitetom olakšali postizanje strateških

ciljeva. Imperativ kvalitete, stalan i siguran rast, komunikacija s trţištem, praćenje

tehnološkog razvoja, poticajna radna okolina za radnike te poţeljnost suradnje s

partnerima i s tvrtkom glavni su ciljevi kojima se kontinuirano teţi. Vizija tvrtke

Kamenolomi Krašić d.o.o. obuhvaća prisutnost velikog dijela proizvoda na domaćem

trţištu, vodstvo u primjeni novih tehnologija, te visoka razina pouzdanosti za poslovne

partnere i zaposlenike.

Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. organizirana je prema

funkcionalnom principu, te s obzirom da se radi o vrlo malom poduzeću sastoji se od

najnuţnijih elemenata koji omogućavaju izvršavanje postavljenih ciljeva.

Shema 2. Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

Izvor: Vlastita izrada prema internim podacima poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

Organizacijski resursi predstavljaju prirodne i proizvedene resurse, kao i ljudska znanja

i sposobnosti kojima se mogu koristiti, bilo neposredno u potrošnji kao sredstvima za

proizvodnju odreĎenih proizvoda ili za pruţanje odgovarajućih usluga. Najznačajniji

resursi poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. je upravo eksploatacijska sirovina odnosno

DIREKTOR

RAČUNOVODSTVO

I FINANCIJEPROIZVODNJA ODRŽAVANJE

ISTRAŽIVANJE I

RAZVOJTRANSPORT

TAJNICA

38

stijena dolomitnog kamena koja je prirodno ograničena. Zbog toga polaţe se puno

napora u odjelu istraţivanje i razvoj kako bi se što ekonomičnije vodila proizvodnja sa

što manjim gubicima te se vodi velika briga za zaštitu okoliša.

Slika 1. Kamenolomi Krašić d.o.o. - Iskop

Izvor: http://portal.hrsume.hr/index.php/hr, 15.3.2013.

Vodeći računa o svojim kupcima izgradili su vlastiti laboratorij za provjeravanje

kvalitete agregata koji se primjenjuju u graĎevinarstvu. Na taj način nastoji se odrţavati

i unaprjeĎivati proizvode kako bi se zadovoljile sve potrebe kupaca i odrţali što

korektniji i fleksibilniji odnos, sa više povjerenja i poštovanja. Certifikati za kvalitetu i

kakvoću proizvoda mogu se smatrati snagom prodaje, jer je to potvrda kvalitete, a time i

osiguran plasman proizvoda za asfaltne ceste, električne stupove, nasipe uz ţeljezničke

pruge i dr.

Osnovna djelatnost tvrtke Kamenolomi Krašić je vaĎenje ukrasnog kamena, kamena za

gradnju, vapnenca, gipsa, krede i škriljevca. Proizvodni asortiman poduzeća

Kamenolomi Krašić d.o.o. sastoji se od sljedećih proizvoda:

Lomljeni kamen i pikhamirani kamen

Drobljeni kamen – FRAKCIJA 0-4 mm

Drobljeni kamen – FRAKCIJA 4-8 mm

Drobljeni kamen – FRAKCIJA 8-16mm

39

Drobljeni kamen – FRAKCIJA 16-32 mm

Nasipni materijal

Kamen čiji mineralno-geološki sastav te fizičko-mehaničke karakteristike zadovoljavaju

tehničke uvjete za primjenu u graditeljstvu (niskogradnji i visokogradnji) ima naziv

tehnički graĎevni kamen. Odnosno, pod tehničko-graĎevnim kamenom

podrazumijevaju se sve vrste prirodnog kamena koje su od stijene odlomljene i koji se

koristi u graditeljstvu za potrebe niskogradnje i visokogradnje. Kamen se kao graĎevni

kamen moţe koristiti na više načina.

Lomljeni kamen - dobiven iz leţišta odnosno stijene koja se buši prema projektu i

minira od strane ovlaštenih minera kako bi se odlomila odreĎena količina kamena koji

je nepravilnog oblika, s neravnim površinama i različite veličine te se kao takav koristi

za kamene nasipe, kamenu ispunu površina, za podloge cesta, kao i za dobivanje

drobljenog kamena. Isto tako moţe biti i kao lomljeni kamen za zidanje različitih

objekata (ograda, obloţnih i potpomih zidova, propusta, temelja, stupova manjih

mostova itd.). Drobljeni kamen (drobljenik) dobiva se od odminiranog lomljenog

kamena koji se predrobljava u primarnom postrojenju (drobilici). Nakon drobljenja

prosijava se i razdvaja po krupnoći. Uobičajen naziv za ovakav kamen je tucanik, iako

je značenje tucanika drukčije, jer tucanik je naziv za materijal koji se dobiva

usitnjavanjem kamena ručnim alatom.

Mljeveni kamen dobiva se u slijedećoj fazi proizvodnje gdje se deblje frakcije melju u

mlinu i dobiva se frakcija 0-4 mm koja sluţi za zidanje i ţbukanje, te frakcija 4-8 mm

koja je takoĎer za zidanje i posipalo za ceste u zimskim mjesecima. ObraĎeni kamen ili

pikhamirani dobiva se obradom krupnih kamena tako da se strojem odnosno

pikhamerom razbija na pribliţnu veličinu. Koristi se uglavnom za dekoraciju kao

arhitektonsko-ukrasni kamen i za zidanje nasipa. Tehnički graĎevni kamen ima izuzetno

veliki gospodarski značaj s obzirom na njegovu široku primjenu u graditeljstvu. Ima

relativno nisku cijenu u odnosu na druge graĎevne materijale, te se zbog toga danas

količine rabljenog tehničko- graĎevnog kamena mjere u milijunima tona.

40

U nastavku diplomskog rada obraĎuju se pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća

Kamenolomi Krašić:

- pokazatelji likvidnosti

- pokazatelji zaduţenosti

- pokazatelji obrtaja aktivnosti

- pokazatelji profitabilnosti

Podaci su preuzeti iz Godišnjih financijskih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić, za

razdoblje od 2007. do 2011. godine.

Pokazatelji likvidnosti se koriste za procjenu sposobnosti poduzeća da udovolji

kratkoročnim obvezama. Općenito pojam likvidnost označava lakoću realizacije,

odnosno sposobnost da se sredstva mogu brzo i lako pretvoriti u novac, pa se govori o

apsolutnoj likvidnosti (Popović i Vitezić, 2009, str. 424). Najčešći pokazatelji

likvidnosti su tekuća likvidnost, ubrzana likvidnost i financijska stabilnost.

Financijska stabilnost:

Godina Dugotrajna imovina Kapital + dugoročne obveze Pokazatelj

2007. 1.726.100 4.812.214 + 0 0,36

2008. 1.711.890 5.806.556 + 0 0,29

2009. 1.501.479 8.306.384 + 0 0,18

2010. 1.279.540 8.847.305 + 0 0,14

2011. 1.163.894 9.273.341 + 0 0,12

Tekuća likvidnost

Godina Kratkoročna imovina Kratkoročne obveze Pokazatelj

2007. 7.073.463 3.303.490 2,14

2008. 10.672.514 5.446.547 1,96

2009. 13.137.011 4.762.687 2,76

2010. 11.964.060 2.538.556 4,71

2011. 13.280.108 3.427.877 3,87

41

Ubrzana likvidnosti

Godina Kratkoročna imovina - Zalihe Kratkoročne obveze Pokazatelj

2007. 7.073.463 685.624 3.303.490 1,93

2008. 10.672.514 210.731 5.446.547 1,92

2009. 13.137.011 97.623 4.762.687 2,74

2010. 11.964.060 390.674 2.538.556 4,56

2011. 13.280.108 879.876 3.427.877 3,62

U tablici 4. i grafikonu 1. prikazani su pokazatelji likvidnosti i financijske stabilnosti za

razdoblje od 2007. do 2011. godine.

Tablica 4. Pokazatelji likvidnosti

Godina Financijska stabilnost Tekuća likvidnost Ubrzana likvidnost

2007. 0,36 2,14 1,93

2008. 0,29 1,96 1,92

2009. 0,18 2,76 2,74

2010. 0,14 4,71 4,56

2011. 0,12 3,87 3,62

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

Grafikon 1. Pokazatelji likvidnosti

Pokazatelji likvidnosti

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Financijska stabilnost

Tekuća likvidnost

Ubrzana likvidnost

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

42

Iz navedenih podataka moţe se zaključiti kako je poduzeće Kamenolomi Krašić

financijski stabilno. Pokazatelji financijske stabilnosti kreću se u rasponu od 0,36 u

2007. godini i svake godine su sve niţi. Na to upućuje i iznos dugotrajne imovine koji je

najveći u 2007. godini i potom sve niţi, a kapital je najniţi u 2007. godini i potom je sve

veće vrijednosti, pa je i pokazatelj financijske stabilnosti u 2011. godini najniţi i iznosi

0,12.

Pokazatelj tekuće likvidnosti je zadovoljavajući i samo u 2008. godini je niţi od 2, a

najveći je u 2010. godini, što znači da poduzeće ima četiri puta više kratkotrajne

imovine nego što su kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu. Pokazatelj ubrzane

likvidnosti je nešto niţi, ali isto tako zadovoljavajući i visok u 2010. godini, što govori

da zalihe ne utječu na likvidnost poslovanja.

Pokazatelji zaduţenosti mjere stupanj zaduţenosti poduzeća. Oni mjere koliko se

poduzeće financira iz tuĎih sredstava, odnosno koliko je imovine financirano iz

vlastitog kapitala. Najčešći pokazatelji zaduţenosti su pokazatelj zaduţenosti,

pokazatelj vlastitog financiranja, pokazatelj financiranja, pokazatelj pokrića kamata,

faktor zaduţenosti, stupanj pokrića I i stupanj pokrića II. U radu se obraĎuju faktor

zaduţenosti i pokazatelj financiranja.

Zaduţenost

Godina Ukupne obveze Ukupna imovina Pokazatelj

2007. 3.303.490 8.799.563 0,38

2008. 5.446.547 12.384.404 0,44

2009. 4.762.687 14.638.490 0,33

2010. 2.538.556 13.243.590 0,19

2011. 3.427.877 14.444.002 0,24

Omjer financiranja

Godina Ukupne obveze Kapital Pokazatelj

2007. 3.303.490 4.812.214 0,69

2008. 5.446.547 5.806.556 0,94

43

2009. 4.762.687 8.306.384 0,57

2010. 2.538.556 8.847.305 0,29

2011. 3.427.877 9.273.341 0,37

U tablici 5. i grafikonu 2. prikazani su pokazatelji zaduţenosti poduzeća Kamenolomi

Krašić za razdoblje od 2007. do 2011. godine.

Tablica 5. Pokazatelji zaduženosti

Godina Zaduţenost Omjer financiranja

2007. 0,38 0,69

2008. 0,44 0,94

2009. 0,33 0,57

2010. 0,19 0,29

2011. 0,24 0,37

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

Grafikon 2. Pokazatelji zaduženosti

Pokazatelji zaduţenosti

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1

2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Omjer financiranja

Zaduţenost

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

Pokazatelj zaduţenosti ili faktor zaduţenosti u razdoblju od 2007. do 2011. godine

kretao se neujednačeno. U 2007. godini iznosi 0,38 što znači da se 38% imovine

44

financira iz ukupnih obveza. U 2011. godini je slična situacija 37% imovine financira se

iz dugovanja. Najmanji faktor zaduţenosti je u 2010. godini i pokazuje da se samo 19%

imovine financira iz obveza, dok je najlošija situacija u 2008. godini (44%).

Kod omjera financiranja u 2007. godini poduzeće je zaduţeno u visini 69% kapitala,

dok u 2008. godini mala su odstupanja od obveza i kapitala (samo 6%). Pokazatelj je

gotovo u omjeru 1:1 i na granici je mogućeg zaduţivanja. U 2011. godini obveze čine

svega 37% kapitala. Iz svega navedenog moţe se zaključiti kako poduzeće nije

zaduţeno.

Pokazatelji obrtaja su temeljni financijski pokazatelji aktivnosti poduzeća odnosno

njegove imovine. Oni pokazuju koliko se puta ukupna imovina poduzeća ili neki od

imovinskih oblika obrne u odreĎenome razdoblju – najčešće tijekom godine. Računaju

se iz odnosa prihoda i prosječnih stanja imovine.

Obrtaj ukupne imovine

Godina Prihod od prodaje Prosječna ukupna imovina pokazatelj

2007. 11.203.006 8.799.563 1,27

2008. 17.148.041 12.384.404 1,38

2009. 18.837.272 14.638.490 1,29

2010. 9.610.334 13.243.590 0,73

2011. 7.875.173 14.444.002 0,55

Obrtaj tekuće imovine

Godina Prihod od prodaje Prosječna kratkotrajna imovina Pokazatelj

2007. 11.203.006 7.073.463 1,58

2008. 17.148.041 10.672.514 1,61

2009. 18.837.272 13.137.011 1,43

2010. 9.610.334 11.964.050 0,8

2011. 7.875.173 13.280.108 0,59

45

U tablici 6. i grafikonu 3. prikazani su pokazatelji obrtaja za razdoblje od 2007. do

2011. godine i to obrtaj ukupne imovine i obrtaj tekuće imovine.

Tablica 6. Pokazatelji obrtaja

Godina Obrtaj ukupne imovine Obrtaj tekuće imovine

2007. 1,27 1,58

2008. 1,38 1,61

2009. 1,29 1,43

2010. 0,73 0,8

2011. 0,55 0,59

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

Grafikon 3. Pokazatelji obrtaja

Pokazatelji obrtaja

0

0,2

0,4

0,6

0,8

1

1,2

1,4

1,6

1,8

2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Obrtaj ukupne imovine

Obrtaj tekuće imovine

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

U 2007. godini na 1 kunu imovine ostvaruje se 1,27 kuna prihoda od prodaje, dok u

2008. godini 1,38 kuna prihoda. U 2010. i 2011. godini situacije je lošija i samo 73 lipe

prihoda ostvaruje se na 1 kunu imovine u 2011. dok u 2010. godini 55 lipa. Slična je

situacija i s obrtajem tekuće imovine, jer u svim godinama analiziranja udio kratkotrajne

imovine u ukupnoj imovini prelazi 85%, pa se u 2011. godini ostvaruje 59 lipa prihoda

od prodaje na 1 kunu imovine.

46

Pokazatelji profitabilnosti izraţavaju snagu zarade poduzeća, odnosno pokazuju ukupni

efekt likvidnosti, upravljanja imovinom i dugom na mogućnost ostvarenja profita.

Pokazatelji profitabilnosti se mogu podijeliti u dvije temeljne skupine pokazatelje koji

pokazuju profitabilnost u odnosu prema prodaji i pokazatelje koji pokazuju

profitabilnost u odnosu prema ulaganjima.

Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema prodaji su:

1. Bruto marţa profita

2. Neto marţa profita

1) Bruto marţa profita stavlja u odnos dobit prije oporezivanja (bruto dobit) uvećanu za

kamate s prihodima od prodaje poduzeća. Ona označuje udio bruto dobiti uvećanu za

kamate s ukupnom prodajom poduzeća, te se moţe izraziti i postotno. Što je ona veća,

poduzeće je uspješnije u ostvarivanju zarade.

2) Neto marţa profita prikazuje odnos izmeĎu dobiti nakon oporezivanja (neto dobiti),

uvećane za kamate i prihodima od prodaje poduzeća. Razlika izmeĎu bruto i neto

marţe, profit je upravo u poreznom opterećenju u odnosu prema prihodima od prodaje.

Neto marţa profita je najprecizniji pokazatelj konačnih učinaka realiziranih poslova i

pokazuje koliki postotak prihoda ostaje u vidu dobiti kojom se moţe slobodno

raspolagati.

Pokazatelje koji pokazuju profitabilnost u odnosu prema ulaganjima su rentabilnost

imovine i rentabilnost kapitala:

1) Pokazatelj povrata na ukupnu imovinu (ROA) pokazuje sposobnost poduzeća da

korištenjem raspoloţive imovine ostvari dobit. Pokazuje koliko je poduzeće ukupno

zaradilo na svaku novčanu jedinicu imovine.

2) Pokazatelj povrata na ukupni kapital (ROE) pokazuje snagu zarade u odnosu na

ulaganje dioničara.

Bruto profitna marţa

Godina Bruto dobit Prihod od prodaje Pokazatelj

2007. 1.004.259 11.203.006 0,09

47

2008. 1.252.721 17.148.041 0,07

2009. 3.147.111 18.837.272 0,17

2010. 682.977 9.610.334 0,07

2011. 540.696 7.875.173 0,07

Neto profitna marţa

Godina Neto dobit Prihod od prodaje Pokazatelj

2007. 799.890 11.203.006 0,07

2008. 994.342 17.148.041 0,06

2009. 2.499.828 18.837.272 0,13

2010. 540.921 9.610.334 0,06

2011. 426.036 7.875.173 0,05

Profitabilnost vlasničkog kapitala

Godina Neto dobit Prosječni kapital vlasnika Pokazatelj

2007. 799.890 4.812.214 0,17

2008. 994.342 5.806.556 0,17

2009. 2.499.828 8.306.384 0,3

2010. 540.921 8.847.305 0,06

2011. 426.036 9.273.341 0,05

U tablici 7. i grafikonu 4. prikazani su pokazatelji profitabilnosti poduzeća Kamenolomi

Krašić za razdoblje od 2007. do 2011. godine.

Tablica 7. Pokazatelji profitabilnosti

Godina Bruto prof. marţa Neto prof. marţa Profitabilnost vlas. kapitala

2007. 0,09 0,07 0,17

2008. 0,07 0,06 0,17

2009. 0,17 0,13 0,3

2010. 0,07 0,06 0,06

2011. 0,07 0,05 0,05

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

48

Grafikon 4. Pokazatelji profitabilnosti

Pokazatelji profitabilnosti

0

0,05

0,1

0,15

0,2

0,25

0,3

0,35

2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Bruto profitna marţa

Neto profitna marţa

Profitabilnost vl. kapitala

Izvor: Vlastita izrada na temelju Godišnjih izvještaja poduzeća Kamenolomi Krašić

Bruto profitna marţa pokazuje da je poduzeće na granici profitabilnosti jer su

koeficijenti vrlo niski u svim godinama analiziranja. U 2007. godini ostvaruje se 9 lipa

bruto dobiti od prihoda od prodaje, a u 2011. godini 7 lipa bruto dobiti od prihoda od

prodaje. Neto profitna marţa, kao odnos iskazane neto dobiti (dobiti poslije

oporezivanja) i prihoda od prodaje, ukazuje na marţu koja je preostala nakon

oduzimanja svih troškova proizvodnje i poslovanja i ona zapravo odraţava odnos troška

i cijene poslovanja. Profitna marţa je 2007. godine iznosila 0,07%, što znači da na 1

kunu ukupnih prihoda od prodaje poduzeće ostvaruje 7 lipa neto dobiti. U 2011. godini

ona iznosi 0,05%, što znači da na 1 kunu ukupnih prihoda od prodaje poduzeće

ostvaruje 7 lipa neto dobiti.

Društvo je u 2012. godini imalo 14 zaposlenih. Kamenolomi Krašić d.o.o. posluje od

svog osnivanja uspješno i kroz sve godine poslovanja ostvaruje dobit. Jedan je od boljih

kamenoloma u ovom dijelu Hrvatske i po kvaliteti kamenih agregata i po usluzi.

Opskrbljuje trţište graĎevinara na području Zagreba, Karlovca, Jastrebarskog i ostalih

dijelova zagrebačke ţupanije. Cilj poslovanja je daljnje širenje trţišta uz uvoĎenje novih

tehnologija, a uz bolju konkurentnost stvaranja zavidne dobiti te stalno voĎenje brige o

zaštiti okoliša.

49

4.2. UGOVOR O KONCESIJI

Poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. zatraţilo je i dobilo kao pravna osoba koncesiju za

eksploataciju kamena na zemljištu u vlasništvu drţave. Snaga poduzeća kamenolomi

Krašić je svakako povoljan geografski poloţaj. Poduzeće je smješteno na granici

izmeĎu Karlovačke i Zagrebačke ţupanije te je dobro prometno povezano s obje.

Zagrebačka ţupanija je jedna od vodećih po broju graĎevinskih poduzeća koji čine

glavninu naših kupaca. Kamenolom je okruţen šumom što bitno utječe na smanjenje

buke i prašine koja bi mogla ugroziti okolna naselja. Postojanje šumskog pojasa oko

kamenoloma svakako je povoljno jer smanjuje područje na koje se prašina iz

kamenoloma moţe taloţiti. Vegetacija, naročito ako se sastoji od drveća i grmlja

gušćeg sklopa, smanjuje brzinu vjetra. Osim toga, predstavlja fizičku prepreku pa

na oba ova načina smanjuje područje na kojem se moţe taloţiti prašina. Kamenolomi

Krašić d.o.o. zbog svoje specifičnosti proizvodnje uvelike ovisi o kretanju gospodarstva

Republike Hrvatske.

Dana 1. veljače 2005. godine izmeĎu Vlade Republike Hrvatske i poduzeća

Kamenolomi Krašić d.o.o. sklopljen je Ugovor o osnivanju prava sluţnosti na zemljištu

u vlasništvu Republike Hrvatske. Ugovorne strane su bile suglasne o pravo sluţnost radi

eksploatacije mineralne sirovine na UP “Slapnica”, na nekretninama u vlasništvu

Republike Hrvatske ukupne površine 10 ha 88 a 59 m2.

Ovlaštenik prava sluţnosti duţan je uplatiti naknadu za osnovanu sluţnost na šumi i

šumskom zemljištu u iznosu od 3.265.770,00 kuna i to u pet jednakih godišnjih obroka

po 653.154,00 kune. Ugovor se smatra raskinutim u slučaju kašnjenja obročne uplate za

više od 90 dana. Kao sredstvo osiguranja plaćanja obveza ovlaštenik prava sluţnosti

predao je Središnjem drţavnom uredu za upravljanje drţavnom imovinom zaduţnice na

iznose pojedinih obroka koje dospijevaju u roku od 3 dana od dana dospijeća svakog

pojedinog obroka (Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.).

Ovlaštenik prava sluţnosti u obvezi je za vrijeme trajanja Ugovora, godišnje plaćati

naknadu u iznosu od 2% ukupnog prihoda ostvarenog u protekloj godini obavljanjem

50

djelatnosti na području utvrĎenom Ugovorom, a koja se plaća do 1. oţujka svake godine

u korist računa Drţavnog proračuna. Kao dokaz da je izvršena uplata i pravilno

obračunata naknada ovlaštenik se obvezuje Središnjem drţavnom uredu za upravljanje

drţavnom imovinom dostavljati kopije izvršenih uplata i Račun dobiti i gubitka ovjeren

od porezne uprave. Ugovor je 1. veljače 2010. godine produljen na još 5 godina (Interni

podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.).

Ovlaštenik prava sluţnosti obvezuje se da u rudarskom projektu za eksploataciju

mineralne sirovine na EP “Slapnica” razradi sanaciju rudarskim radovima devastiranog

zemljišta u skladu sa Zakonom o rudarstvu i uvjetima i ograničenjima Hrvatskih šuma i

to sukcesivno po godinama do pete godine sluţnosti.

Provjereni rudarski projekt eksploatacije korisnik sluţnosti duţan je najkasnije u roku

od godine dana od sklapanja Ugovora dostaviti na suglasje Ministarstvu poljoprivrede,

šumarstva i vodnoga gospodarstva (Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić).

Na temelju istraţnih projekata i elaborata drţavno tijelo odreĎuje za poduzeće naknadu

u dva dijela;

- prvi dio je fiksni dio novčane naknade za zauzetu površinu eksploatacijskog polja

- drugi dio je varijabilni dio naknade koji se plaća tromjesečno po isteku vremena i

obračunom poznate iskopane količine mineralne sirovine pomnoţene sa vaţećom

stopom 5%.

U ovom primjeru koncesija se odnosi za iskorištavanje mineralnih sirovina tj. tehničko-

graĎevnog kamena gdje je nastala obaveza poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. za

plaćanje naknade za eksploataciju prema Drţavi.

Na slici 2. prikazan je primjer plaćanja fiksnog dijela naknade za iskorištavanje

mineralnih sirovina poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

51

Slika 2. Primjer plaćanja fiksnog dijela naknade

Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

Na slici 3. prikazan je primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade za iskorištavanje

mineralnih sirovina poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

52

Slika 3. Primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade

Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

Varijabilni dio naknade obračunat je u prvom tromjesečju 2011. godine u iznosu od

42.491,40 kuna, a dobiven je kao 5% od ukupne vrijednosti kamena koji je otpremljen

iz kamenoloma Slapnica.

53

4.3. RAĈUNOVODSTVENO EVIDENTIRANJE KONCESIJE

Koncesija, kao i ostala imovina, knjiţi se prema Zakonskim propisima na temelju

vjerodostojne dokumentacije. U nastavku se prikazuje knjiţenje poslovnih promjena

nastalih na temelju sklapanja Ugovora o koncesiji, te isto tako poslovnih promjena

nastalih tijekom poslovanja:

1. Dana 20.3.2013. sa ţiro računa plaćena je obveza za naknadu za sluţnost za 2011,

prema sklopljenom Ugovoru u iznosu od 653.154,00 kune.

2. Tijekom prvog tromjesečja prihodi od iskopa iznose 849.828,00 kuna. 15.4. 2011.

godine obračunata je i plaćena varijabilna naknada za prvo tromjesečje (5%).

3. Dana 16.6.2013. sa ţiro-računa plaćen je godišnja fiksna naknada za zauzetu površinu

u iznosu od 11.968,00 kuna.

4. Tijekom drugog tromjesečja prihodi od iskopa iznose 837.272,00 kuna. 12.7. 2011.

godine obračunata je i plaćena varijabilna naknada za drugo tromjesečje (5%).

Tablica 8. Knjiženje koncesije

Tek.br Opis Račun Svota

Duguje Potraţuje

1.

Naknada za sluţnost na EP za 2011.g. 4624 653.154,00

Obveza za naknadu za sluţnost za 2011. 2655 653.154,00

Plaćanje obveze 2655 653.154,00

Ţiro račun 1000 653.154,00

2.

Naknada –varijabilni dio – 1-3/2011 4623 42.491,40

Obveza za naknadu 1-3/2011 2654 42.491,40

Plaćanje obveze 2654 42.491,40

Ţiro račun 1000 42.491,40

3.

Naknada za zauzetu površinu EP 4622 11.968,00

Obveza za naknadu za zauz.pov.EP 2653 11.968,00

Plaćanje obveze 2653 11.968,00

Ţiro račun 1000 11.968,00

4. Naknada –varijabilni dio – 4-6/2011 4623 41.863.60

Obveza za naknadu 4-6/2011 2654 41.863.60

54

Plaćanje obveze 2654 41.863.60

Ţiro račun 1000 41.863.60

Izvor: Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

Iz priloţenih knjiţenja vidljivo je da se svi troškovi proizašli iz ugovora o koncesiji kao

i iz procesa poslovanja knjiţe u razred 4.To su: naknada za sluţnost na EP za

2011.godinu, varijabilni dio naknade za prvo tromjesečje 2011, naknada za zauzetu

površinu EP i varijabilni dio naknade za drugo tromjesečje 2011. Protustavku čine

obveze na razredu 2, a one obuhvaćaju: obveza za naknadu za sluţnost za 2011, obveza

za varijabilni dio naknade za prvo tromjesečje 2011, obveza za naknadu za zauzetu

površinu EP i obveza za varijabilni dio naknade za drugo tromjesečje 2011. Sve obveze

podmirene su za ţiro računa u zakonskom roku.

55

5. ZAKLJUĈAK

Nematerijalna ili neopipljiva imovina je dio imovine (sredstava) poduzeća koji nema

materijalni (fizički) oblik. Ona spada u skupinu dugotrajne imovine i regulirana je

Hrvatskim standardom financijskog izvještavanja 5 – Dugotrajna nematerijalna

imovina. Neopipljiva imovina najčešće nema odreĎenu realno ostvarivu utrţivu

vrijednost koju imaju ostali oblici imovine. Vrijednost se neopipljive imovine odreĎuje

utjecajem na povećanje profitne snage poduzeća. Većina se ovih oblika imovine teško

moţe realizirati u novčanom obliku. Najčešći oblici neopipljivih sredstava jesu patenti,

licencije, koncesije, autorska prava, trgovačko ime, trgovački znak, ţig, uzorak,

goodwill, ulaganje u istraţivanje trţišta i sl. Registriraju se u aktivi financijskog

izvještaja – Bilanca. Nabavi nematerijalne imovine značajno je posvetiti izuzetnu

paţnju, a ona se moţe nabaviti od drugih poslovnih subjekata ili moţe biti rezultat

vlastite izvedbe. Početno se nematerijalna imovina priznaje prema nabavnoj vrijednosti.

U kasnijim se razdobljima nematerijalna imovina vrednuje prema troškovnom modelu

ili revalorizacijskom modelu.

U 2012. godini uveden je novi Zakon o koncesijama, koji uz već postojeći iz 2009.

godine u potpunosti je usklaĎen sa zakonodavstvom Europske unije, a glavno

koordinativno i nadzorno tijelo je Ministarstvo financija. Od 2006. godine ustrojen je

Registar koncesija kao jedinstvena elektronička evidencija i izvor informacija o svim

koncesijama ugovorenim na području Republike Hrvatske. Njegovim uvoĎenjem pa sve

do 2012. godine utrostručio se broj potpunih ugovora, ali i broj nepotpunih ugovora

sveo na nulu. Visina prihoda od koncesija u korist drţavnog proračuna u 2011. godini

iznosila je 738 milijuna kuna, dok je u 2005. godini samo 282 milijuna kuna. Tijekom

2011. godine zabiljeţen je godišnji rast od 14,4% u odnosu na 2010. godinu. U 2012.

godini prihodi drţavnog proračuna od koncesija iznosili su 909.446.892,68 kuna i čine

69% prihoda od nefinancijske imovine.

Cilj poslovanja svakog poduzeća je ostvarivanje pozitivnog rezultata poslovanja, za što

je potrebno osim dobre ideje za posao, imati sredstva odnosno imovinu i ljudske resurse

kojima će se te ideje moći realizirati. To predstavlja temelj poslovanja svakog poduzeća

56

pa tako i poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o. Nematerijalna imovina i ljudski resursi

unatoč svojim karakteristikama i znanju, koje je obiljeţavaju kao neopipljivu i

nevidljivu, mogu stvoriti iznimne rezultate i tako utjecati na cjelokupno poslovanje

poduzeća.

Šumsko gospodarstvo tijekom 1974.g. i 1975.g. izgradilo je na području šumarije

Krašić postrojenje za proizvodnju tehničko-graĎevnog kamena. Razlozi za osnivanje

poduzeća za eksploataciju i preradu kamena bili su vlastite potrebe za kamenom radi

izgradnje i odrţavanja šumskih cesta, ali i potreba šireg trţišta za što se ubrzo i uvidjela

ekonomska opravdanost. Prvi ugovor o koncesiji za eksploataciju i preradu kamena na

zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske poduzeće Kamenolomi Krašić sklopilo je

1997. godine, a ugovor je obnovljen u veljači 2010. godine na pet godina. Ugovorne

strane su bile suglasne o pravu sluţnosti radi eksploatacije mineralne sirovine na UP

“Slapnica”, na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ukupne površine nešto

preko 10 ha. Ovlaštenik prava sluţnosti duţan je uplatiti naknadu za osnovanu sluţnost

na šumi i šumskom zemljištu u iznosu od 3.265.770,00 kuna i to u pet jednakih

godišnjih obroka, te godišnje plaćati naknadu u iznosu od 2% ukupnog prihoda

ostvarenog u protekloj godini obavljanjem djelatnosti u korist računa Drţavnog

proračuna.

Prema izračunima u diplomskom radu poduzeće Kamenolomi Krašić je financijski

stabilno. Pokazatelji likvidnosti su visoki i zadovoljavajući, poduzeće nije prezaduţeno,

a pokazatelji obrtaja imovine pokazuju nešto lošiju situaciju jer se u 2011. godini

ostvaruje 59 lipa prihoda od prodaje na 1 kunu imovine. Bruto i neto profitna marţa su

takoĎer na granici profitabilnosti jer na 1 kunu ukupnih prohoda od prodaje poduzeće

ostvaruje 7 lipa neto dobiti. Trenutna gospodarska situacija u Republici Hrvatskoj

uvelike utječe na poduzeće Kamenolomi Krašić d.o.o. Pred poduzeće neprestano se

postavljaju novi izazovi kako opstati na trţištu, kako proširiti postojeće poslovanje,

kako naplatiti postojeća potraţivanja odnosno kako uspješno poslovati i ostvariti

maksimalnu dobit.

57

LITERATURA

1) KNJIGE

1. Abramović, K. i suradnici, 2008, Primjena hrvatskih standarda financijskog

izvještavanja, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.

2. Belak, V. 2006, Profesionalno računovodstvo prema MSFI i hrvatskim poreznim

propisima, Zgombić & partneri, Zagreb.

3. Deţeljin, J. i suradnici, 1995, Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovoĎa i

financijskih djelatnika, Zagreb.

4. Draţić – Lutilsky, I. i suradnici, 2010, Računovodstvo, III. Izmijenjeno izdanje,

Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.

5. Grgić, M. i suradnici, 2010, Poduzetništvo u meĎunarodnoj ekonomiji,

Sinergija, Zagreb.

6. Gulin, D. i suradnici, 2006, Računovodstvo trgovačkih društava: uz primjenu

MSFI/MRS i poreznih propisa, Hrvatska zajednica računovoĎa i financijskih

djelatnika, Zagreb.

7. Guzić, Š. 2007, Računovodstvo nematerijalne imovine, Hrvatsko društvo

računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.

8. Mikić, M. i suradnici, 2011, Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod

Miroslav Krleţa, Masmedia, Zagreb.

9. Popović, Ţ. I Vitezić, N. 2009, Revizija i analiza, Hrvatska zajednica

računovoĎa i financijskih djelatnika, Zagreb.

10. Vinković Kravaica A. i suradnici, 2007, Abeceda računovodstva u teoriji i

praksi, Veleučilište u Rijeci i Veleučilište u Karlovcu, Rijeka – Karlovac.

2) ĈLANCI

11. Tušek, B. 2011, Računovodstveni tretman dugotrajne nematerijalne imovine,

Časopis Računovodstvo i financije, Zagreb, broj 11/2011.

12. Tušar, B. 2002, Kamenolomi i okoliš, GraĎevinar, vol. 54, no. 6, str. 355-363.

58

3) OSTALI IZVORI

13. Brkanić, S.1999, Nematerijalna imovina prema odrednicama MRS-a 38

(oblikovanje u računovodstvenim politikama), Zbornik radova Računovodstvene

politike i odgovornost uprave za njihov odabir, te primjenu meĎunarodnih

računovodstvenih standarda u maksimaliziranju dobitka (referati za

savjetovanje), urednik Habek, M., Hrvatski računovoĎa, Zagreb.

14. Godišnja izvješća poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

15. Hrvatski standard financijskog izvještavanja 5, 2008, Narodne novine, Zagreb,

br. 30.

16. Interni podaci poduzeća Kamenolomi Krašić d.o.o.

17. Izvješće o koncesijama u Republici Hrvatskoj, 2012, Vlada Republike Hrvatske,

Zagreb, studeni 2012.

18. Odluka o objavljivanju hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, 2008,

Narodne novine, Zagreb, broj 30/2008. i izmjene 4/09, 58/11 i 140/11.

19. Pravilnik o patentu, 2004, Narodne novine, Zagreb, br. 72.

20. Pravilnik o Registru koncesija, 2013, Narodne novine, Zagreb, broj 26/2013.

21. Program Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015., 2011, Vlada

Republike Hrvatske, Zagreb, prosinac 2011.

22. Zakon o koncesijama, 2012, Narodne novine, Zagreb, br. 143.

23. Zakon o patentu, 2003, Narodne novine, Zagreb, br. 173.

24. http://portal.hrsume.hr/index.php/hr, 15.3.2013.

25. http://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/patenti/sto-je-patent/, 20.4.2013.

26. www.mfin.hr, 15.8.2013.

27. http://www.poslovni.hr/, 28.7.2013.

59

POPIS SHEMA, SLIKA I TABLICA

POPIS SHEMA

Redni broj Naslov sheme Stranica

1. Dugotrajna nematerijalna imovina 5

2. Organizacijska struktura poduzeća Kamenolomi

Krašić d.o.o.

37

POPIS SLIKA

Redni broj Naslov slike Stranica

1. Kamenolomi Krašić d.o.o. - Iskop 38

2. Primjer plaćanja fiksnog dijela naknade 51

3. Primjer plaćanja varijabilnog dijela naknade 52

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica

1. Knjiţenje – prijava patenta 19

2. Knjiţenje – kupnja franšize 20

3. Primjer knjiţenja - izdaci za razvoj 21

4. Pokazatelji likvidnosti 41

5. Pokazatelji zaduţenosti 43

6. Pokazatelji aktivnosti 45

7. Pokazatelji profitabilnosti 47

8. Knjiţenje koncesije 53

POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica

1. Pokazatelji likvidnosti 41

2. Pokazatelji zaduţenosti 43

3. Pokazatelji aktivnosti 45

4. Pokazatelji profitabilnosti 48