SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Tina Borić

POVEZANOST OSOBINA LIČNOSTI I UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

POVEZANOST OSOBINA LIČNOSTI I UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ponašanje potrošača Mentor: prof. dr. sc. Bruno Grbac Student: Tina Borić Studijski smjer: Marketing JMBAG: 0081109706

Rijeka, 08.07.2013.

SADRŽAJ

1.UVOD..........................................................................................................................1

2. TEORIJSKA POZADINA

2.1. OSOBINE LIČNOSTI...............................................................................................4

2.2. PETOFAKTORSKI MODEL LIČNOSTI................................................................8

2.3. INDUSTRIJSKI DIZAJN PROIZVODA................................................................13

2.3.1. Povijest industrijskog dizajna................................................................................14

2.3.2. Industrijski dizajn danas........................................................................................19

2.4. VIĐENJE I TUMAČENJE BOJA...........................................................................22

2.4.1. Pojam boje.............................................................................................................23

2.4.2. Psihologija boja.....................................................................................................24

2.4.3. Simbolizam boje...................................................................................................27

2.5. RAZNOLIKOST STILOVA UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA.................33

3. ISTRAŽIVANJE NA TERENU

3.1. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU.............................................40

3.1.1. Instrumenti istraživanja.........................................................................................40

3.1.2. Postupak istraživanja i ispitanici...........................................................................42

3.2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA......................................................43

4. ZAKLJUČAK..........................................................................................................73

LITERATURA

POPIS TABLICA, GRAFIKONA, SHEMA I SLIKA

PRILOG

1

1. UVOD

Globalizacija, konkurencija, stil života i različite preferencije potrošača usmjerili

su tržište na stvaranje bogate palete proizvoda. Proizvođači različitim dizajnom

proizvoda žele naglasiti funkcionalnost, stil i zanimljivost kako bi privukli kupce.

Sve se više pristupa kupcima individualnom ponudom, gdje kupci sudjeluju u

stvaranju svog proizvoda kako bi im on u potpunosti odgovarao. Postavlja se pitanje,

znaju li svi kupci što je to što im potpuno odgovara jer zbog sve veće ponude proizvoda

ponekad ne mogu pronaći svoj stil i izgube se u mnoštvu izbora i postanu nezadovoljni.

Očekivanja kupaca su sve veća tako da oni koji ne znaju prepoznati svoj stil, očekuju od

prodavača da im sugeriraju proizvod s kojim će se oni oduševiti. Prodavači moraju biti

ekonomisti, psiholozi i marketinški stručnjaci u jednom ukoliko žele opstati u

poslovanju.

Kod uređenja životnog prostora posebno je bitno da prostor bude uređen u skladu

s čovjekovom osobnošću kako bi on bio potpuno zadovoljan u svom domu. Opuštenost

nakon naporonog radnog dana želja je svakog čovjeka, stoga je vrlo bitno prilagoditi

prostor sebi. Boje su bitna stavka kojima se to postiže, one su osjetilni doživljaj koji

izaziva reakciju kod čovjeka (Šaran, 2012). Stoga je važno znati koje su boje koje nas

opuštaju, a koje su te koje nas uznemiruju.

U ovom radu pokušati će se utvrditi postojanje povezanosti između crta ličnosti,

odabira dizajna i boja proizvoda pri uređenju životnog prostora te simbolika i

psihologija boja koju često ljudi zanemaruju. Činjenica je da ljudi različito reagiraju na

različite boje. Smatra se da veliku ulogu tu imaju crte ličnosti. Ekstraverzija,

neuroticizam, otvorenost prema novom iskustvu, ugodnost i savjesnost potiču nas na

određene oblike ponašanja, na kupnju određenih proizvoda, pa tako i odabir dizajna i

boja proizvoda što će se u radu ispitati.

Unošenjem malih promjena u životni prostor on će biti interesantniji i svježiji, a

to je ono čemu svaki čovjek teži. Stvoriti oazu mira koja smiruje nakon napornog

poslovnog dana veliki je izazov. No, značajne promjene moguće su unošenjem pravih

boja, promjenom razmještaja i odabirom dizajna proizvoda koji odgovaraju našem stilu.

Postavlja se pitanje, utječu li boje različito na pojedince s obzirom na različite crte

ličnosti? Odabire li se određeni dizajn proizvoda s obzirom na to je li netko ekstravert,

neuroticist, otvoren prema novom iskustvu, ugodan ili savjestan?

2

Kao problem istraživanja navodi se nedovoljna kvaliteta ponude i stupanj

personalizacije proizvoda poduzeća za uređenje interijera, odnosno izostanak prilagobe

svakom potrošaču individualnim pristupom i pronalaskom proizvoda koji u potpunosti

odgovara njegovoj osobnosti.

Danas su poduzeća prepuna informacija o svojim kupcima, stoga će „pametna

poduzeća“ percipirati informacije pri svakoj komunikaciji s potencijalnim kupcem.

Komunikacija uključuje kupnju, kontakt s prodajnim osobljem, pozive vezane za usluge

i podršku, posjete internetskoj stranici, ankete o zadovoljstvu, studije istraživanja tržišta

(Mihić, 2006).

Predmet istraživanja ovog rada je odrediti utjecaj petofaktorskog modela

ličnosti na odabir dizajna i boje proizvoda za uređnje životnog prostora. Želi se utvrditi

povezanost između ekstraverzije, neuroticizma, savjesnosti, otvorenosti prema novom

iskustvu i ugodnosti sa određenim bojama i dizajnom proizvoda.

Istražujući utjecaj pojedinih boja na osobe, raznolikost stilova i njihova značenja

te pojmove ekstraverzije, neuroticizma, otvorenosti prema novom iskustvu i ugodnosti,

koji se objašnjavaju u daljnjem radu, postavljaju se sljedeće hipoteze:

Hipoteza 1: Potrošači čije su osobine ličnosti većinom ekstraverzija, otvorenost

prema novom iskustvu i ugodnost u uređenju životnog prostora biraju intenzivnije boje,

zahtjevne oblike te moderni i rustikalni stil uređenja.

Hipoteza 2: Potrošači čije su osobine ličnosti većinom neuroticizam i savjesnost

u uređenju životnog prostora biraju hladne boje te klasični stil uređenja.

Iz postavljenih hipoteza proizlaze svrha i cilj istraživanja.

Svrha istraživanja je istražiti povezanost između crta ličnosti i odabira dizajna i

boje proizvoda kako bi se unaprijedila individualna ponuda potrošaču. Bitno je

razumijeti kupca i pomoći mu u pronalaženju proizvoda koji će izazvati oduševljenje.

Cilj istraživanja je izučiti osobine ličnosti, analizirati boje, definirati dizajn i

obrazložiti stilove uređenja životnog prostora.

3

Pri pisanju ovog diplomskog rada korištene su metode indukcije i dedukcije, metoda

analize, metoda deskripcije, metoda anketiranja, povijesna metoda, metoda brojenja,

metoda dokazivanja te statistička metoda.

Struktura rada sačinjena je od pet poglavlja.

U prvom dijelu, Uvodu, formuliran je problem i predmet istraživanja,

postavljene su hipoteze te navedene svrha i cilj istraživanja, znanstvene metode i

obrazložena struktura rada.

U drugom dijelu, Utjecaj petofaktorskog modela ličnosti na izbor dizjna i

boje proizvoda za uređenje životnog prostora, navedena su osnovna obilježja osobina

ličnosti i petofaktorskog modela ličnosti, opisani su ekstraverzija, neuroticizma,

otvorenost prema iskustvu, ugodnost i savjesnost, razrađen je pojam industrijskog

dizajna i boja, opisana percepcija i psihologija boja te raznolikost stilova uređenja

životnog prostora kao klasični stil, moderni ili suvremeni te rustikalni.

U trećem dijelu, naslova Istraživanje na terenu, objašnjava se metodologija

istraživačkog rada, opisuju korišteni instrumenti istraživanja, navode se ispitanici i

postupak samog istraživanja te se na kraju iznosi dobiveni rezultat istraživanja uz

diskusiju.

Nakon trećeg dijela slijedi Zaključak kao posljedni dio. Zaključak predstavlja

sintezu istraživanja kojim se dokazuje postavljena hipoteza.

4

2. UTJECAJ PETOFAKTORSKOG MODELA LIČNOSTI NA IZBOR

DIZAJNA I BOJE PROIZVODA ZA UREĐENJE ŽIVOTNOG

PROSTORA

U ovom poglavlju pisati će se o osobinama ličnosti općenito i teorijama osobina

ličnosti, o petofaktorskom modelu ličnosti, njegovom nastanku te o industrijskom

dizajnu proizvoda: povijest i današnjica.

2.1. OSOBINE LIČNOSTI

Različiti ljudi upotrebljavaju riječ ličnost na različite načine. Javnost se obično

koristi tim terminom kako bi dala vrijednosni sud: ako vam se netko sviđa, to je zato jer

ta osoba ima 'dobru' ili 'zanimljivu' ličnost (Perwin, Cervone i John, 2008). Osobine

ličnosti se obično pojavljuju u formi pridjeva koje koristimo kada govorimo o nekoj

osobi, kada nekoga želimo opisati i objasniti njegovo ponašanje.

Znanstvenici riječ ličnost rabe na drugačiji način, oni nam daju objektivan sud

pri znanstvenom istraživanju osoba uključujući sustavne napore kako bi se otkrile i

objasnile pravilnosti misli, osjećaja i vidljivog ponašanja ljudi u njihovom

svakodnevnom životu (Perwin, Cervone i John, 2008).

Osobine ličnosti razvijaju se pod uticajem biološkog naslijeđa, roditelja,

vršnjaka, socijalnog statusa i kulturološkog naslijeđa. Osoba može biti ono što jest zbog

svoje biološke prirode, odnosno naslijeđenih bioloških osobina, ali i zbog odgoja,

odnosno proživljenog iskustva. Ljudi posjeduju predispozicije upuštanja u određene

vrste ponašanja jer su ta ponašanja pridonijela preživljavanju i reproduktivnom uspjehu

tijekom evolucije ljudi (Perwin, Cervone i John, 2008). Čak i takozvane 'rasne razlike'

uključuju tek površne razlike u osobinama kao što su boja kože, a osnovna struktura

ljudskog mozga je univerzalna (Cavalli-Sforza i Cavalli-Sforza, 1995). Postoji mnogo

dokaza da se određeni broj osnovnih emocija izražava na isti način u različitim

kulturama.

No postavljanje definicije za nešto tako složeno kao što je ljudska ličnost vrlo je

teško. Autori prvih udžbenika o ličnosti – Gordon Allport (1937) i Henry Murray

(1938) također su se mučili definirajući ličnosti. Problem je kako postaviti definiciju

5

koja će biti dovoljno sveobuhvatna da uključi sve aspekte uključujući unutrašnje

karakteristike, socijalne efekte, kvalitete uma, tjelesne karakteristike, odnose s drugima i

unutrašnje ciljeve.

Općenito može se reći da se ličnost odnosi na one značajke osobe koje

objašnjavaju relativno trajne i stabilne obrasce osjećanja, razmišljanja i ponašanja

(Marinić i Pučić, 2011). Kada opisujemo pojedinca govoreći da je on ljubazan, time

mislimo kako se on ponaša ljubazno tijekom vremena i u raznim situacijama što znači

da se osobinama ličnosti može predvidjeti i objasniti ponašanje pojedinca. Jedan od

razloga popularnosti koncepta osobina ličnosti jest što na ekonomičan način sažimaju

kako se jedna osoba razlikuje od druge (Perwin, Cervone i John, 2008).

Postoje brojne teorije o tipovima ličnosti. Tri temeljna pristupa kroz povijest

dispozicijske domene u psihologiji ličnosti, korištena su za identifikaciju crta ličnosti.

Prvi je leksički pristup (Larsen i Buss, 2008). Zasniva se na pretpostavci da su

najvažnije osobine ličnosti postale zabilježene kao riječi u prirodnim jezicima te da se

ispitivanjima strukture tih riječi može dobiti znanstveno prihvatljiv model ličnosti

(Marinić i Pučić, 2011). Prema tom pristupu sve crte ličnosti koje su nabrojane,

odnosno određene u rječniku, osnova su na kojoj možemo opisati razlike među ljudima

(Allport i Odebert, 1936). Goldberg (1990) najbolje opisuje ideju leksičkog pristupa

govoreći kako one individualne razlike koje su najvažnije u svakodnevnim

transakcijama ljudi, bit će kodirane u njihovom jeziku. Što su važnije individualne

razlike, ljudi će ih više primjećivati, više će željeti pričati o njima i na kraju će izmisliti

riječi za njihovo obilježavanje.

Druga metoda za određivanje važnih crta ličnosti je statistički pristup koji za

identificiranje važnih crta ličnosti kreće od skupine čestica koje su povezane s ličnošću.

To mogu biti neke riječi koje označavaju crte ličnosti ili niz pitanja o ponašanju,

iskustvu ili emocijama. Taj pristup za identifikaciju glavnih osobina ličnosti koristi

faktorsku analizu ili neku sličnu proceduru kako bi smanjio veliki broj različitih osobina

ličnosti u manji broj faktora koji se nalaze u njihovoj osnovi. Ustvari, većina istraživača

koji su koristili leksičkim pristupom, koristila su i statistički kako bi izdvojili pridjeve

samoprocjene u temeljne kategorije osobina ličnosti. Cilj je statističkog pristupa

identifikacija glavnih dimenzija ili 'kordinata' na karti ličnosti, slično kao što meridijani

i paralele predstavljaju kordinate na zemljopisnoj karti (Laresen i Buss, 2008).

Treća metoda je teorijski pristup. Pomoću te metode istraživači mogu na temelju

neke teorije prepoznati važne osobine ličnosti. Psihičkim pojavama može se pristupiti

6

na različite načine i usmjeriti se na točno određeni aspekt te pojave. Za razliku od

statističke strategije, koja se može nazvati ateoretičnom u smislu da se kod nje ne

određuje unaprijed koje su varijable važne, teorijska strategija na vrlo specifičan način

određuje koje je varijable važno mjeriti (Larsen i Buss, 2008).

Trenutno stanje u području psihologije ličnosti je da neki psiholozi koriste

teorijski pristup, drugi drže da je faktorska analiza jedini način za određivanje važnih

individualnih razlika te treći zagovaraju leksički pristup koji koristi kolektivnu mudrost

ljudi svih dobi. U praksi, mnogi psiholozi ličnosti koriste kombinaciju navedenih triju

strategija. Bitno je istaknuti vodeće psihologe koji su istraživali područje osobina

ličnosti i definirali opći pristup koji je bio uzor svim daljnjim istraživačima. U tom

općem okviru, Allport, Eysenck i Cattell su tri teoretičara, psihologa, od velike

povijesne važnosti (Larsen i Buss, 2008).

Allport vjerovao je da su osobine ličnosti osnovne jedinice ličnosti koje su

bazirane u živčanom sustavu te kako one objašnjavaju pravilnost djelovanja osobe u

raznim situacijama tijekom vremena. Izradio je sustav psihologije ličnosti u kojemu se

naglašava individualnost, uz korištenje pojma crta ličnosti, koji omogućuje pristup

istraživanju i procjeni ličnosti. Kritizirao je psihoanalizu koja naglašava animalističke,

neurotske, mehanicističke aspekte ponašanja i aspekte koji smanjuju napetost jer se

suprostavljaju njegovom naglašavanju zdravog i organiziranog aspketa ponašanja ljudi.

Allport je zaslužan za uvođenje pojma 'funkcionalne autonomije motiva' objašnjavajući

kako motiv može postati neovisan o početnome poticaju, s time da sredstvo za

postizanje cilja postaje motiv. Kritike njegova rada su zbog nedovoljno provedenih

istraživanja kojima bi podržao svoje teorije.

Eyseneck, poznat je po naglašavanju bioloških osnova osobina ličnosti.

Faktorskoanalitičkim metodama gdje je prvo provodio faktorske analize odgovora

ispitanika te potom sekundarne faktorske analize kako bi dobio jednostavan skup

nekoreliranih faktora, uspio je utvrditi dvije osnovne dimenzije ličnosti.

Nazvao je te dimenzije: 1.introverzija-ekstraverzija i 2.neuroticizam (alternativno

nazvan emocionalna stabilnost nasuprot nestabilnosti) (Perwin, Cervone i John, 2008).

Nakon početnog naglašavanja samo dviju dimenzija, Eysenck je dodao treću dimenziju

koju je nazvao psihoticizam (Perwin, Cervone i John, 2008) gdje su ljudi visoko na toj

dimenziji usamljeni, neosjetljivi, nemarni te ne brinu za druge. Te tri dimenzije čine

Eysenckovu faktorsku teoriju ličnosti (PEN).

7

Cattell je razlikovao tri metode u proučavanju ličnosti: bivarijatnu, mulivarijatnu

i kliničku (Perwin, Cervone i John, 2008). U bivarijantnim istraživanjima postoji

nezavisna varijabla, kojom eksperiment manipulira i zavisna varijabla koja mjeri kako

bi se opazili učinci eksperimentalne manipulacije dok se u multivarijantnoj metodi

proučava međuodnos više varijabli odjednom. Treća metoda, klinička, razlikuje se od

bivarijantne po tome što klinički istraživači mogu proučavati važna ponašanja kada se

dogode i tražiti zakonitosti u djelovanju čovjeka. Cattell prilično kritizira bivarijantnu

metodu zbog složenosti ljudskog ponašanja i djelovanja mnogih varijabla koje na to

utječu, a koje se bivarijantnom metodom ne mogu istražiti. Najpovoljnija metoda

istraživanja u njegovu radu pokazala se multivarijantna metoda koja kombinira poželjne

kvalitete bivarijantne i kliničke metode. Cattellu pripadaju zasluge za snažan razvoj

empirijske strategije u identificiranju osnovnih dimenzija ličnosti (Larsen i Buss, 2008).

On bi faktore koje je otkrivao označavao slovima, po uzoru na istraživače vitamina, te

tako razvio taksonomiju od 16 faktora koja je najveća postojeća taksonomija. Tvrdio je

da njegovi faktori pokazuju visoku pouzdanost čak i kad se koriste različite metode kao

što su samoiskazi, procjene od strane drugih te objektivni testovi.

Pojavile su se mnoge kritike na račun Cattellove teorije, što je reduciralo broj te

izmijenilo prirodu faktora (Chamorro–Premuzic i Furnham, 2005). Cattellov rad

potaknuo je ostale autore na preispitivanje dimenzionalne strukture crta ličnosti. Fiske

(1949, prema Goldberg, 1981) je, primjerice, konstruirao pojednostavljene opise iz 22

Cattellove varijable.

Istraživanja osobina ličnosti dovela su do pomaka u istraživanju ponašanja

potrošača gdje se zadovoljstvo manifestira ponovnom kupnjom proizvoda, dok

nezadovoljstvo pridonosi negativnom utjecaju poslovanja određenog poduzeća.

Pomoću osobina ličnosti osobe se prikazuju po pojedinim osobinama i mogu se

uspoređivati s drugim osobama. Ukoliko poduzeće želi uspjeti i opstati na tržištu mora

razumijeti potrošača, ponuditi mu izvanrednu uslugu tako sa potrošač bude pozitivna

reklama za poduzeće i proizvod.

8

2.2. PETOFAKTORSKI MODEL LIČNOSTI

Petofaktorski model, taksonomija koja posljednja dva desetljeća ima najveću

potporu istraživača, označavao se na različite načine: petofaktorski model, model pet

velikih faktora, pa čak duhovito kao visokih pet faktora (Larsen i Buss, 2008).

Petofaktorski se model prvobitno osnivao na kombinaciji leksičkog i statističkog

pristupa. Leksičkim su se pristupom 1930-ih prvi koristili Allport i Oldberta, koji su u

rječniku pronašli 17 953 naziva crta ličnosti i podijelili ih u četiri skupine: 1. stabilne; 2.

privremena stanja, raspoloženja i aktivnosti; 3. socijalna evolucija te 4. metaforične,

fizičke, dvojbene (Marinić i Pučić, 2011). Nakon toga brojni su autori nastojali

različitim metodama smanjiti tako velik popis riječi kako bi došli do što manjeg broja

termina koji opisuju ljudsku osobnost i ličnost. Prvi među njima bio je Cattell koji je

smanjio popis na broj od 171 klastera tako što je izbacio ili spojio neke termine. Fiske je

1949. iz Catellove liste od 35 klastera uzeo 22 crte i otkrio petofaktorsko rješenje

faktorskom analizom. Stoga se u povijesti petofaktorskog modela Fiske spominje kao

prva osoba koja je otkrila neku verziju petofaktorskog modela, ali mu se ne pridaje

zasluge u identificiranju njegove precizne strukture (Larsen i Buss, 2008).

Faktorske strukture dobivene iz samoopisa, opisa poznanika i opisa psihologa bile su

prilično slične i nalikovale su strukturi koja će se kasnije nazvati petofaktorski model

ličnosti ili Big Five. Tupes i Christal (1961) ispitivali su faktorsku strukturu od 22

varijable i razvili petofaktorski model: ekstraverzija, ugodnost, savjesnot, emocionalna

stabilnost i kultura. Tu je faktorsku strukturu zatim replicirao Norman 1963. godine.

Nakon Normana (1963, prema Goldberg, 1981), čiji se rad uvelike oslanjao na

istraživanja Allporta, Cattella i drugih, dobiveno je pet faktora koji su nazvani:

neuroticizam ili emocionalna stabilnost, ekstraverzija, ugodnost, savjesnost i otvorenost.

Petofaktorski model ličnosti ne ukazuje na to da se sve razlike u ličnosti mogu svesti na

tih pet crta, već da pet navedenih dimenzija predstavlja i sadržava velik broj različitih,

specifičnih osobina ličnosti (Chamorro-Premuzic i Furnham, 2005). S obzirom na

zastupljenost pojedinih crta, u ličnosti pojedinca navodi se i određen broj pridjeva koji

opisuju takve pojedince. Petofaktorski model osmišljen je tako da njime budu

obuhvaćene one osobine ličnosti koje ljudi smatraju najvažnijima u svom životu.

Prema Goldbergu (1981), najvažnije interindividualne razlike u transakcijama ljudi

postat će kodirane kao pojedine riječi u nekim ili svim svjetskim jezicima. Riječi koje

označavaju osobine ličnosti prenose informacije o individualnim razlikama koje su

9

važne za našu dobrobit te dobrobit naše skupine ili plemena, služe u predviđanju i

kontroli i pomažu nam u predviđanju ponašanja nekog pojedinca u širokom rasponu

društvenih situacija. U petofaktorskoj teoriji, osobine ličnosti se smatraju stvarima koje

stvarno postoje; svaka se smatra psihološkom strukturom koju svaka osoba ima u

različitoj mjeri, na primjer, određeni stupanj visine (Perwin, Cervone i John, 2008).

Ideja je da su pet faktora osnovne dispozicijske sklonosti koje posjeduju svi pojedinci.

Model koji su predložili Costa i McCrae (1976) nastao je iz ponovljene analize

Cattellovih 16 faktora. Prva inačica njihova instrumenta NEO sadržavala je tri faktora.

Neuroticizmu i ekstraverziji, koji su ekvivalentni istoimenim crtama u Eysenckovom i

Cattellovom modelu, dodana je i crta otvorenosti. Faktori savjesnosti i ugodnosti dodani

su posljednji. Mcrea i Costa (1976) tvrde da faktori imaju biološku osnovu dok

društveno iskustvo ima malo učinka. Smatra se da svaka osoba posjeuje određenu

razinu svakog od pet faktora te ta razina onda utječe na psihološki razvoj i životno

iskustvo te osobe.

Model se pokazao iznenađujuće replikabilnim u istraživanjima koja su provedena

pomoću čestica izvedenih iz riječi-crta ličnosti engleskog jezika. Taksonomija pet

velikih faktora ličnosti pojavljuje se u svojoj suvremenoj formi na dva glavna načina.

Jedan se način osniva na samoprocjenama pridjevskih crta, dakle pojedinačnih riječi kao

što su pričljiv, topao, organiziran, mrzovoljan i maštovit (Goldberg, 1990), a drugi se

osniva na samoprocjenama čestica u obliku rečenica kao što je 'Moj život je užurban'

(McCrae i Costa, 1999). Osnovni postupak u istraživanju je da pojedinac procijeni sebe

ili druge na cijelom nizu osobina ličnosti koje se pažljivo izabiru iz rječnika (John,

Angleitner i Ostendorf, 1988).

Goldberg je napravio najveće i najopćenitije sustavno istraživanje velikih pet

faktora koristeći pojedinačne riječi-pridjevske deskriptore crta. Prema Goldbergu

(1990), ključni pridjevski markeri pet faktora su ekstraverzija, ugodnost, savjesnost,

emocionalna stabilnost, intelekt ili maštovitost. Iako je petofaktorski model postigao

zavidan stupanj replikabilnosti s obzirom na istraživače, uzorke i formate varijabli, još

uvijek postoji neslaganje oko petog faktora. Različiti su autori različito označavali peti

faktor, primjerice: kultura, intelekt, inteligencija, maštovitost, otvorenost, otvorenost

prema iskustvu, fluidna inteligencija i profinjenost (Brand i Egan, 1989). U različitim

kulturama i jezicima, postoji nesigurnost oko petog faktora, s obzirom na njegove

nazive, sadržaj i replikabilnost. Očito je da treba više međukulturnih istraživanja kako bi

se utvrdio razlog različitog nazivlja petof faktora (Larsen i Buss, 2008).

10

Najvažnija suvremena istraživanja petofaktorskog modela donose nam opise

pojedinih faktora, najvažnija obilježja po kojima prepoznajemo nekog pojedinca,

odnosno obilježja kojim opisujemo pojedinca.

Ekstraverzija kao prvi faktor odnosi se na osobe koje se vole zabavljati,

ljubazne su i druželjubljive, često se uključuju u socijalne interakcije, preuzimaju

vodstvo, puno pričaju te vole poticajnu okolinu. Može se reći da su ekstravertirane

osobe pune energije koju žele podijeliti sa što više osoba. Istraživanja upućuju na to da

je socijalna pažnja ključno obilježje ekstraverzije (Ashton, Lee i Paunonen, 2002).

Ekstraverti su obično sretniji, a pozitivne emocije se doživljavaju intenzivnije kada se

osoba ponaša na ekstrevertiran način (Fleeson, Malanos i Achille, 2002). Netko tko je

ekstravertno usmjeren misli, osjeća i djeluje s obzirom na objekt na tako jasan i

neposredan način da ne postoji nikakva sumnja u njegov pozitivan stav prema objektu.

Stoga je ekstraverzija na neki način premještanje pažnje iz subjekta u objekat (Jung,

1971). Što se tiče zavođenja, prema Berry i Milleru (2001) ekstravertirani muškarci će

biti hrabriji u pristupanju nepozntoj ženi, dok će introvertirani biti bojažljiviji. Stoga se

može reći kako su ekstravertirane osobe samouvjerene, vole biti u centru pažnje i

nemaju straha od nepoznatog. Negativne posljedice ekstraverzije očituju se u vožnji,

zbog brze vožnje i slušanja glazbe tijekom vožnje, ekstraverti sudjeluju u više

automobilskih nesreća (Lajunen, 2001).

Neuroticizam ili emocionalna nestabilnost se odnosi na širok raspon

negativnih osjećaja, uključujući anksioznost, tugu, razdražljivost, depresiju i živčanu

napetost. Osobe visoko na skali neuroticizma imaju problema u suočavanju s teškoćama

sa stresom i drugim ljudima, osjetljivi su i impulzivni, zabrinuti, nervozni i nesigurni.

Nasuprot njima su oni koji su nisko na skali neuroticizma, a koji su mirni, opušteni,

izdržljivi, sigurni i samozadovoljni. Emocionalno stabilni pojedinci su kao lađe koje

ostaju na kursu usprkos velikim valovima, dok emocionalno nestabilni ljudi nošeni su

valovima i vjetrom i vjerojatno će biti zbačeni s kursa (Larsen i Buss, 2008). Obilježje

emocionalne nestabilnosti ili neuroticizma je varijabilitet raspoloženja tijekom vremena-

takvi ljudi češće mijenjaju raspoloženja nego li emocionalno stabilni pojedinci (Murray,

Allen i Trinder, 2002). Emocionalno nestabilne osobe će vjerojatnije imati disocijacije,

kao što su zaboravljanje važnih životnih događaja, osjećaj odvojenosti od života i

drugih ljudi, te osjećaj kao da su se probudili na čudnom i nepoznatom mjestu (Kwapil,

11

Wrobel i Pope, 2002). Emocionalna nestabilnost uništava poslovni uspjeh jer su

nestabilni ljudi pod velikim stresovima koji ometaju njihov rad, a i često nemaju

dovoljno samopouzdanja pa se podcijenjuju čime stvaraju prepreke za vlastito

postignuće.

Watson (2003) otvorenost prema iskustvima opisuje kao širinu, dubinu i

složenost mentalnog i iskustvenog života pojedinca. Osnovne karakteristike pojedinaca

koji su visoko na skali otvorenosti bit će znatiželjnost, kreativnost, originalnost,

maštovitost, netradicionalnost, fleksibilnost ponašanja, osjetljivost na vlastite unutarnje

osjećaje. Osobe koje su nisko na skali otvorenosti bit će konvencionalne, realistične,

uskih interesa, manje izražene analitičnosti i slabijega zanimanja za umjetnost. Oni koji

su visoko na otvorenosti bolje pamte svoje snove, češće ih ti snovi probude, imaju življe

snove, češće sanjaju nešto što će se poslije desiti i imaju više snova u kojima rješavaju

probleme.

Savjesnost opisuje ponašanje koje je orijentirano prema zadatku, cilju i

društveno potrebnoj kontroli impulsa. Organiziranost, pouzdanost, samodiscipliniranost,

točnost, urednost, marljivost, ambicioznost i ustrajnost bit će osobine onih pojedinaca

koji su smješteni visoko na crti savjesnosti. Savjesne osobe vrijedno rade i točne su, a

njihovo pouzdano ponašanje rezultira čitavim nizom životnih ishoda kao što su viši

prosjek ocjena, veće zadovoljstvo poslom, viša sigurnost posla, te bolji socijalni odnosi

(Langford, 2003). Osobe koje su nisko na crti savjesnostibit će nepouzdane, lijene,

nemarne, bezvoljne i nepažljive te imati loše rezultate u školi i na poslu.

Osobe koji su visoko na skali ugodnosti bit će dobroćudne, povjerljive, uslužne,

sklone opraštanju, lakovjerne i iskrene, skromne, a oni koji su nisko na skali ugodnosti

bit će grubi, osvetoljubljivi, bezobzirni, razdražljivi i manipulativni. Oni koji postižu

visoke razultate na faktoru ugodnosti preferiraju korištenje pregovora pri rješavanju

sukoba (Graziano i Tobin, 2002). Osnovni cilj ugodne osobe je harmonična socijalna

interakcija i kooperativnost u obiteljskom životu (Larsen i Buss, 2008). Ugodne osobe

dobro se slažu s drugim osobama, time izbjegavaju moguće sukobe i maltretiranja.

Ugodne osobe vole ostavljati dobar dojam na druge, vole surađivati s ljudima koji

ostavljaju pozitivan odnos na njih.

12

Kritike petofaktorskog modela bile su povezane s tvrdnjama da on nije

sveobuhvatan zbog izdvajanja samo pet bazičnih crta ličnosti te da nije adekvatan za

razumijevanje psihičkih procesa koji se nalaze u osnovi ličnosti zbog (Larsen i Buss,

2008).

Zagovaratelji petofaktorskog modela ličnosti odgovaraju na kritike tvrdnjom da je

taksonomija velikih pet faktora predložena samo kao okvir za fenotipske atribute

ličnosti koji su kodirani u prirodnom jeziku, te da ona ne sadržava nikakve pretpostavke

o procesima ličnosti koji se nalaze u osnovi tih atributa (Goldberg i Saucier, 1995).

Petofaktorski model snažno podupiru brojni psiholozi ličnosti te ga, osim u

brojnim istraživanjima, koriste i u psihološkoj praksi (Larsen i Buss, 2008).

Bez obzira na kritike, nabrojne prednosti petofaktorskog modela imaju veći

značaj. Pošto je model zamišljen da opisuje osobine ličnosti koje ljudi smatraju

najvažnijim u životu, ima visoku pouzdanost. Na zanimljiv način, kroz pitanja, osoba

može saznati koje osobine ličnosti prevladavaju u njezinom životu, što je za provođenje

istraživanja vrlo jednostavno i zabavno.

2.3. INDUSTRIJSKI DIZAJN PROIZVODA

Dizajn je prije svega umjetnost jer se njime ne mogu baviti osobe koje nemaju

izuzetan osjećaj za lijepo, no on je i nauka jer se ipak u određenoj mjeri može naučiti,

odnosno usavršiti znanje. Riječ 'dizajn' dolazi od engleske riječi design, a znači crtež ili

skica, neka ideja izražena crtežom (Fruht, 1976). Dizajn dijelimo na grafički

(naljepnice, logotipi, plakati), industrijski (strojevi, automobili, kućni aparati) i tekstilni

(materijali i krojevi) (Fista, 2007).

Dizajn, kao nova grana ljudske djelatnosti, je veoma složen. Njegova složenost

dolazi iz karakteristike da dizajn djeluje integralno, dakle duž cijelog toka društvene

reprodukcije. Intervencije dizajna utječu podjednako na proizvodnju, na distribuciju i na

potrošnju. Dva osnovna parametra dizajna prema Michlu (2002) su: društveno-

ekonomski i kulturni parametar. Ova dva parametra djeluju dijalektički s dizajnom,

dakle jedan drugog uvjetuju. No, koliko god je dizajn uvjetovan ovim parametrima,

toliko i dizajn može utjecati na razvoj ovih parametara (npr. pronalazak plastike).

13

Po društveno-ekonomskom parametru, zadatak dizajnera nije samo oblikovanje

proizvoda funkcionalne perfekcije nego oblikovanje sustava i procesa, zadovoljenje

ljudskih potreba tako da u kreativan proces stvaranja svog okruženja bude uključen sam

korisnik. Dizajneri nisu samo pojedinci ili grupe ljudi koji planski i namjenski iznose

svoje ideje nego i svaki čovjek korisnik svog prostora u svom okruženju gdje boravi

stalno ili privremeno. Svjesno ili nesvjesno ljudi sami dizajniraju svoj prostor

pokušavajući da si tim učine svoj život lagodnijim i ljepšim. Potreba da čovjek dizajnira

svoj prostor kreće od kreiranja svog života jer izgrađujući sebe i obogaćujući sebe on

obogaćuje i prostor u kom živi. Što su ljudi bogati duhom i znanjem i imaju širi pogled

na svijet to im je prostor u kome žive raznovrsniji sa puno detalja lijepih uspomena.

Prema kulturnim parametrima dizajna, dizajn proizvoda bitno djeluje na

formiranje kulturnih i društvenih vrijednosti i stavova korisnika koji je njime okružen.

'Kulturni parametri' ovise o potrebi društva i o događaju i njegovoj namjeni gdje je on

ograničen u svojoj slobodi izažavanja i samim tim je nepotpun. Pod kulturnim

parametrima se može smatrati i potreba pojedinca koji svojim društvenim potrebama i

željom za isticanjem osobnog, koriste dizajn svog prostora i svojih ideja za javnim

izražajem, gdje društvo može da ga prepozna kao dobrog i korisnog i da ga prihvati kao

dio kulture i kulture življenja (Michl, 2002).

Predmeti koji se kupuju društveni su znakovi i stilom života pojedinac smješta sebe u

određenu grupu. Ovaj svjestan izbor dopušta pojedincu da sam izradi skup pravila i

principa koji postaju model s kojim se pojedinac nastoji identificirati. Ovime pojedinac

oblikuje svoje stavove, stavove svojih prijatelja i uspostavlja svoja mjerila vrijednosti

(Krstulović-Opara i Domazet, 2009).

Industrijski dizajn u terminologiji korištenoj u svakodnevnom govoru, raspravama s

područja primijenjene umjetnosti te posebno dizajna, u bitnom označava oblikovanje

upotrebnih trodimenzionalnih predmeta (Mintas-Hodak, 2010).

Disciplina industrijskog dizajna prema Nemet (2010) primjenjuje se na sveobuhvatan

raspon proizvodnih polja, mnogi proizvodi sadrže kombinaciju oblika i inženjerskih

elemente. On je sastavni dio projektiranja proizvoda, posebno predmeta svakodnevne

uporabe koji se proizvode industrijski ili zanatski, vodeći računa o tehnologičnosti,

uporabnoj vrijednosti, ergonomičnosti, estetici i pakovanju, uključivo vanjsko

oblikovanje i elemente promocije.

Oduvijek je trend gospodarstva bio da se zadovolji ukus potrošača jer atraktivnost

proizvoda rezultira povećanom ekonomskom vrijednosti. Stoga je pojavom sve većeg

14

broja proizvođača jedne vrste proizvoda, sa ujednačenom kvalitetom i cijenom, dizajn

postao presudan faktor za izbor proizvoda. Svaki proizvod koji ima zastarijeli dizajn

suočava se sa jakom konkurencijom, stoga pravovremeno otkrivanje proizvoda koji

prestaju biti atraktivni potrošačima donose poduzećima brojne privilegije.

2.3.1. Povijest industrijskog dizajna

Industrijski dizajn kao pojam i stvaralačka disciplina, po svojoj biti i elementima

koji ga karakteriziraju nema dugu povijest, javlja se poslije 1. Svjetskog rata u vrijeme

poznate svjetske ekonomske krize oko 1928. godine (Fruht, 1976). Uvođenje termina

industrijski dizajn i njegova primjena, prvo u engleskom jezičnom području, kasnije u

cijelom svijetu, obilježavalo je novo stvaralište, koje više nije vezano za zanatski

postupak proizvodnje, nego za mašinsku obradu sirovina. Jedan od pionira industrijskog

dizajna u svijetu američki dizajner, Henry Dreyfuss, na figurativan način govori o

počecima industrijskog dizajna. Po njemu je prvi dizajn nastao kada je primitivni čovjek

zamijenio skupljene šake glinenom posudom kako bi se napio vode na izvoru.

Svako društvo tijekom povijesti imalo je vlastita shvaćanja i viziju ljepote, što se

prenosilo na oblikovanje predmeta i prostora. Svaki period u povijesnom razvoju

društva imao je utvrđena pravila o shvaćanju i primjeni boja, dimenzija, oblika.

Oblikovanje predmeta i sam dizajn predmeta nastaje na osnovi izražene potrebe čovjeka

i društva u cjelini, zato svaki proizvod i njegova kvaliteta trebaju odgovarati čovjeku u

potpunosti, biti njemu prilagođeni, da odgovara čovjekovim psihofizičkim i

socijoekonomski uvjetima u kojima živi. U tome je bit industrijskog dizajna, da je to

proces i sistem koji određuje cjelokupnu vjerijednost i prirodu jednog proizvoda, a ne

samo jedan ili pojedine aspekte (Fruht, 1976).

Povijesni razvoj industrijskog dizajna prema Krstulović- Opara i Domazet (2009)

veže se uz pokrete poput Arts and Crafts u Engleskoj, Bauhaus u Njemačkoj, De Stijl u

Nizozemskoj, Art Nuoveau u Belgiji i Austriji (pod imenom Secession), i L'Union des

Artistes Modernes u Francuskoj koji je imao najjači utjecaj na formiranje modernog

industrijskog dizajna.

Dizajnom se kroz svaki povijesni razvoj pokušala stvoriti moda, predvidjeti ukus

potrošača, ono što će potrošači htjeti kupiti i čime će biti zadovoljni. Ono postaje

statusni simbol kojima osobe pokazuje kojem krugu pripada ili kojem krugu žele

15

pripadati. Svaki pokret, u svakoj zemlji, nosi nešto svoje, nešto specifično i neobično

što privlači potrošače i stvara modne pravce kojima se svi žele prikloniti.

Spajanje 'umjetnosti i obrta' u Engleskoj pokrenuo je William Morris (Arts and

Crafts), krajem 19. stoljeća pod snažnim utjecajem pisca Ruskina i njegove romantične

idealizacije obrtnika ponosnog na svoje djelo, vjeruje u socijalizam koji će omogućiti

radničkim klasama da uz pomoć ljepote svakodnevnih predmeta s veseljem prilaze radu.

Kaže da su strojevi odgovorni za proizvodnju ružnih i pretencioznih predmeta. Inače

kao pisac, dizajner, umjetnik i socijalist, Morris utemeljuje časopis Oxford

and Cambridge magazine, gdje iznosi svoje ideje, poeziju i stavove te teorije o

rukotvorinama u dekorativnim umjetnostima. S dvama istomišljenicima pokreće tvrtku

za dekoriranje te izrađuje uzorke za zidne tapete i tekstil.

Pod njegovim utjecajem 1907. u Münchenu je osnovan Njemački savez obrtnih i

industrijskih proizvođača (Deutsche Werkbund) koje okuplja umjetnike, obrtnike i

industrijska poduzeća s ciljem oplemenjivanja profesionalnog rada i povezivanja

umjetnosti, rukotvorina (Krstulović-Opara i Domazet, 2009).

Djelatnost Werkbunda unapređuje i razvija Walter Gropius, te osniva

specijaliziranu školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja – Bauhaus, 1919.

u Weimaru, gdje su tada na vlasti bili socijalisti (Weimarska Republika). U toj školi

zajedno su djelovali umjetnici i obrtnici, a cilj je bio da se stambeni prostor s

namještajem i uporabnim predmetima ujedini jedinstvenim duhom, funkcionalnošću i

jednostavnošću. Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa

koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove, nego treba te dijelove

oblikovati na lijep, umjetnički način i predmet će biti lijep sam po sebi. Pod utjecajem

pojedinih pravaca moderne umjetnosti (ekspresionizma, kubizma i osobito nekih grana

apstraktne umjetnosti), koji su težili pojednostavljenjem i pronalazili nove oblike,

oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje funkcionalnosti

predmeta kao kreativan čin. Ideje Bauhausa poštuju se i danas u načelima industrijskog

dizajna: jedinstvo namjene (funkcije), poštivanja materijala i procesa serijske

proizvodnje (Vincent, 1997).

De Stijl, neoplasticizam ili nova plastična umjetnost, pravac je 20. stoljeća, a

osnovao ga je arhitekt i slikar Theo van Doesburg 1917.godine u Nizozemskoj. Među

ostalim osnivačima bili su kipar Vantongerloo, arhitekt J.J.P. Oud, arhitekt i dizajner

Gerrit Rietveld, te slikar Piet Mondrian, čije su slike najviše utjecale na modu, ali i

ostale aspekte umjetnosti. Ova skupina umjetnika pokrenula je časopis „De Stijl“ 1917.

16

godine u želji da prošire svoj rad i teorije samog pokreta. Namjera im je bilo stvaranje

univerzalnog estetskog jezika baziranog na odbacivanju dekorativnosti Art Nouveoa.

Stvorili su jednostavan, logični stil s naglaskom na konstrukciju i funkciju, a upravo iz

namjere stvaranja takvog stila i potječe sam naziv pravca ('De Stijl', nizozemski: stil).

Težili su apstrakciji, te su koristili samo osnovne boje i forme. Geometrijske

kompozicije su se svele na horizontalne i vertikalne smjerove u kombinaciji s jakom

asimetrijom. Također su koristili osnovne boje – crvenu, plavu i žutu, te crnu i bijelu.

Pravac se raspao 1931. godine, nakon smrti Thea van Doesburga (Šverko, 2003).

Pokret koji su u Belgiji, kao reakciju na službenu umjetnost i buržoaski

manirizam, započeli H. Van de Velde i V. Hortpod nazivom Art Nuoveau, proširio se

brzo čitavom Europom i SAD (Krstulović-Opara i Domazet, 2009). U Njemačkoj se

naziva Jugendstil, u Italiji Floreale, u Austriji Secession, u Engleskoj i SAD u Liberty,

te u našim krajevima pod imenom Secesija. U Španjolskoj posebni su radovi Gaudia.

Karakteriziraju ga ritmički floralni elementi i prikazi žena. Dekorativni oblici (grane,

lišće, cvjetovi) imaju i svoju namjenu poput ručki, stalaka i slično. Ovi pokreti su

pokušaj da se unaprijedi tehnika, arhitektura i primijenjena umjetnost, bez istodobnog

odbacivanja umjetnosti u vidu ornamenata

Tridesetih godina prošlog stoljeća osnovan je L'Union des Artistes Modernes

koji je okupljao imena poput Robert Mallet-Stevensa, Le Corbusiera i J. Dumonda, koji

ostvaruju značajan doprinos u arhitekturi i dizajnu namještaja. Pedesetih godina na

inicijativu J. Vienota, osnivaju se časopis 'Art Présent' i L'Institut Francaised' Esthétique

Industrielle koji promiču ideju o industrijskoj estetici te smatraju bitnim djelovati na, po

njihovom mišljenju, brojnim ružnim proizvoda koji su bili posljedica lošeg koncepta,

odnosno dizajna. J. Vienot osniva jednu od prvih agencija za dizajn, osnova Komoru

sindikata industrijskih estetičara te pokreće 1953. prvi internacionalni kongres dizajna

(Krstulović-Opara i Domazet, 2009).

Za razliku od Europe, gdje su industrijski dizajneri bili arhitekti i inženjeri, u

SAD-u su prvi industrijski dizajneri bili dizajneri u teatrima i umjetnici ilustratori

(Krstulović-Opara i Domazet, 2009). Industrijski dizajn je često bio u službi prodaje i

oglašavanja, gdje je jedino bio bitan vanjski izgled proizvoda, a ne i unutrašnji. Pioniri

američkog dizajna, poput W. D. Teaguea, N.B. Geddesa i R. Loewya su naglašavali

aerodinamičnost dizajna, bez obzira što dodaci u obliku krilaca nisu imali nikakve

funkcije i predstavljale su čistu kulisu. Sedamdesetih godina je na američki dizajn

izvršio veliki utjecaj europski dizajn i tu u američkom dizajnu prednjače Henry

17

Dreyfuss i Eliot Noyes, gdje je konkurencija na tržištu prisilila kompanije poput Bella,

Deerea, Forda i IBMa da rade na diferenciraju proizvoda te su dizajnere integrirali u

razvojni proces proizvoda, što je polučilo veliki uspjeh.

Pronalasci novih materijala i tehnologija omogućavali su dizajniranje novih oblika, boja

i tekstura. Otkrićem postupka lijevanja željeza u 19. stoljeću, otvorene su nove

mogućnosti oblikovanju nosivih dijelova strojeva i predmeta. U proizvodnji namještaja,

razvoj tehnologije laminiranog lijepljenog drva omogućio je različite nove stilove u

oblikovanju namještaja. Tehnologijom izrade namještaja iz jeftine iverice, stil

namještaja razvio se na način koji je pogodovao toj tehnologiji temeljenoj na ravnim

pločama debljine od približno jednog do tri centimetra, što uvjetuje oblikovanje

namještaja ravnih ploha i čistih linija. Plastične mase i tehnologija izrade brizganjem u

kalupe omogućili su nove dimenzije oblikovanja. Tehnologija uvelike uvjetuje

mogućnost oblikovanja, odnosno omogućava re-dizajniranje postojećih predmeta

(Krstulović-Opara i Domazet, 2009).

Doprinos različitih novih metoda izrade namještaja bio je veliki, omogućen je veći izbor

pri kupnji proizvoda, raznovrsniji dizajn i bolji ergonomski učinak što uvelike doprinosi

zadovoljstvu kupaca. Kada kupac ima izbora kupiti proizvod točno onakav kakv mu se

sviđa, odmah je zadovoljniji proizvodom, što doprinosi poduzeću koje proizvod

prodaje.

U Hrvatskoj se industrijska proizvodnja i dizajn počinju spominjati u periodu od

1945 do 1990, odnosno u vrijeme kada je Hrvatska bila dijelom Socijalističke

Federativne Republike Jugoslavije. To je vrijeme koje Rogić definira kao 'druga

hrvatska modernizacija' (Vukić, 2003). Modernizacija je bila složen proces u kojoj

industrijska proizvodnja ima jednu od najznačajnijih pozicija. Utvrđivanje osnove

modernizacijskog procesa u smislu liberalizacije državno kontroliranog gospodarstva

Osnovnim zakonom o upravljanju državnim poduzećima i višim privrednim

udruženjima od strane radnih kolektiva, a koji je skupština FNRJ donijela 27. lipnja

1950, što je bila osnova za uvođenje koncepcije samoupravljanja u ekonomiku

industrijske proizvodnje. Na drugoj razini, modernizacijski je proces dobio zamah u

području obrazovanja i kulture, ponajprije osnivanjem Akademije za primijenjenu

umjetnost u Zagrebu, koja je počela s radom 1948., a prestala 1954., nadalje osnivanjem

republičkih i saveznog strukovnog udruženja likovnih umjetnika primijenjenih

umjetnosti početkom pedesetih godina. Institucionaliziranje pojma primijenjene

18

umjetnosti, vidljivo je i u reformi naziva i programa zagrebačke Obrtne škole, koja od

1948. mijenja naziv u Škola primijenjene umjetnosti (Vukić, 2003).

Industrijski i društveni razvoj, kakav je proklamiran početkom pedesetih i

zasnovan na ideji samoupravljanja, međutim, barem u optici vladajuće političke partije,

nije dao očekivane rezultate. No, unatoč nepovoljnosti šireg konteksta za stvarnu

realizaciju ideje o oblikovanju u industriji, upravo je kraj pedesetih godina u Hrvatskoj

donio vrlo snažan zamah teorijske elaboracije mogućnosti oblikovanja u industriji, u

smislu stvaranja osnova za jednu moguću kritičku aparaturu u pristupu predmetima kod

kojih je uporabna funkcionalnost jednako značajna kao i ona simbolizirajuća.

Početkom šezdesetih godina, u području kulture i umjetnosti, događaju se nove

inicijative, pokretanjem međunarodnih izložbi Novih tendencija u Galeriji suvremene

umjetnosti u Zagrebu, utemeljenjem Muzičkog biennala Zagreb (Degenegri, 2000), što

se čini značajnim s obzirom da su tijekom pedesetih godina upravo u sferi kulture i

umjetnosti definirani obrisi teorije oblikovanja industrijskih proizvoda.

Mogu se primijetiti neki značajni pomaci u elaboraciji teorije projektiranja za

industrijsku proizvodnju. Prije svega, prijedlog da se i u hrvatskom jeziku prihvati

domaća inačica pojma design – dizajn, iako u samom tekstu koristi i pojam oblikovanje

i dizajn, kao i pojam dizajner i oblikovatelj, ali, reklo bi se, ne s određenim značenjem

nego jednostavno uslijed još nedovoljno definirane klasifikacije termina u hrvatskom

jeziku. Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina u Hrvatskoj su teoriji i praksi

dizajna obilježeni s jedne strane izrazitom krizom Centra za industrijsko oblikovanje

koji je pomalo prisiljen početi funkcionirati kao projektantska organizacija, a ne samo

kao neprofitni institut za istraživanje dizajna. Osim toga, početkom sedamdesetih

Hrvatska se, kao i ostale republike tadašnje federacije, našla na početku nove

redefinicije gospodarskog sustava, uvođenjem koncepcije «udruženog rada», kao novog

oblika primjene ideje samoupravljanja (Vukić, 2003).

Ekspanzijom obrazovanja, velikim brojem žena na tržištu rada, povećanjem

prosječnog blagostanja, poopćivanjem načela jednakosti, erozijom kulturne

obvezatnosti modela obitelji te jasno izraženim procesima individualizacije, društvo

doživljava radikalne socijalne i strukturalne promjene. U postindustrijskom društvu

društveni identitet gubi sadržaj i prestaje propisivati načine ponašanja, definirati što tko

treba biti. Postindustrijsko društvo nije društvo akumulacije dobara i proizvodnje

materijalnih vrijednosti nego društvo planiranja u kojem najvažniju ulogu ima

informacija. Postindustrijsko društvo javlja se nakon druge industrijske revolucije u

19

drugoj polovici 20. stoljeća. Budući da se u postindustrijskom društvu povećava

potencijal individualizacije i pluralizacije životnih stilova zbog sve značajnije ponude

simboličkih sredstava, izbori životnih stilova postaju sve osobniji, a tradicionalni

društveno ekonomski faktori sve nevažniji. Događa se povezivanje čovječanstva,

zahvaljujući brzom razvoju znanosti i tehnologije, a prvenstveno elektrotehničke i

računalne. Postindustrijsko društvo je globalno društvo, društvo spektakla, društvo

masovnih medija i vizualnih komunikacija, potrošačko društvo u kojem je Internet

zavladao svijetom (Kalčić, 2009).

Naime, dizajn uvijek mora nositi duh vremena u kojem se stvara, i to ne duh

vremena koji je trenutno aktualan, nego onaj kojem se teži (Celjak, 2012).

Kupci su industrijskom proizvodnjom dobili pristup velikom broju različitih

proizvoda, tako su se i njihovi zahtjevi mijenjali, postajali sve veći i želja za kupnjom

bila je veća. Kako proizvodi napreduju, tako i kupci razvijaju veće potrošačke navike.

Mnogi se poistovjećuju sa svojim proizvodima, biraju proizvode koji održavaju njihove

osobine, koji im u svakodnevnim radnjama savršeno odgovaraju i pružaju sigurnost.

2.3.2. Industrijski dizajn danas

Dizajn je danas aktualiziran u gotovo svim aspektima društvenih djelovanja-

ekonomskom, gospodarskom, političkom, socijalnom, kulturnom, psihološkom,

znanstvenom i filozofskom. Postao je činjenica prisutna u vrlo različitim oblicima

društvenih zajednica, s vrlo različitim povijesnim naslijeđima, a afirmirao se i kao

prvorazredan ekonomski čimbenik te, shodno tome, i kao značajno područje edukacije

(Vukić, 2003). Prije svega valja napomenuti kako je danas pojam dizajn prilično širok u

svome značenjskom obuhvatu pa se tako odnosi na sam kreativni proces, na segment

kulturne proizvodnje koji taj proces uključuje i na pojedinačna ostvarenja toga procesa.

Kada danas govorimo o dizajnu Vukić (2003) kaže kako ne označavamo samo

pojedinačne predmete nego i cijeli niz pojava i fenomena.

Prema podacima Design Councila u publikaciji 'Design in Britain 2001/2002' tijekom

2001. godine u Velikoj Britaniji ukupno je potrošeno na dizajn 26,7 milijarda funti, od

čega najviše u financijskom, komunikacijskom i tržišnom sektoru. Uz to, najsnažnije

komercijalne tvrtke u Velikoj Britaniji rangiraju dizajn vrlo visoko na ljestvici ključnih

čimbenika poslovnog uspjeha, dajući mu ukupno vrednovanje 6,6 na ljestvici od 1 do

10. Značajnim se iz obilja zanimljivih činjenica u tom izvješću čini još spomenuti da

20

više od 65% britanskih tvrtki drži dizajn 'kreativnim procesom koji omogućuje

materijalizaciju ideja i razvoj novih proizvoda'. Dakako, kao najznačajnija korist dizajna

u poslovanju čak 51% tvrtki navodi 'povećanje prometa'. Suvremeni je dizajn, doista

postao globalni fenomen koji se razvija bez obzira na lokalne specifičnosti tradicije i

ekonomije, o čemu dobro svjedoči i struktura edukacije za dizajn, koja je vrlo slična čak

i u kulturno, ekonomski i tradicijski vrlo različitim zemljama (Vukić, 2003).

Suvremeno industrijsko oblikovanje postavlja jednako važan zahtjev da oblik predmeta

mora odgovarati osobinama građe od kojih je izgrađen. Dakle, poštivanje materijala je

jedan od nužnih uvjeta za dobro oblikovanje. Oblik koji je usklađen sa svojstvima građe

bit će prikladan za ono za što je namijenjen, a ujedno će isticati svojstva građe. Tako bi

predmeti od stakla trebali biti: glatki, odgovarati načinu proizvodnje (tj. lijevanjem ili

puhanjem, a ne naknadnim brušenjem), prozirni ili u boji koja je stopljena sa staklom (a

ne razmazana bojom i ukrasima kojima se oduzima prirodna prozirnost). Predmeti i

pokućstvo od drveta trebaju biti prirodnih boja, glatkih velikih površina. Plastični ili

sintetički predmeti trebaju biti uvijek u novim i ljepšim bojama, u prikladnijim i

savršenijim oblicima. Kovine trebaju blistati u svojoj čistoći, savršeno uglačanim

površinama koje se zrcale. Tkanine trebaju stvarati uvijek novi sklad boja i motiva.

Keramika treba biti ukras svakog prostora (vaza ili zdjela), a ne izigravati ono što nije

(Fista, 2007).

Krstulović-Opara i Domazet (2009) ističu kako u suvremenom industrijskom dizajnu

čest je slučaj korištenja osnovnih geometrijskih oblika, matematički generiranih

krivuljnih funkcija i ploha u cilju postizanja harmonije oblika.

U primitivnim društvima simbol je imao praktičnu vrijednost (npr., bojanjem tijela ili

oblikom perjanice definira se položaj u društvu). U suvremenom društvu funkcionalnost

proizvoda nastoji odbaciti pretjerano naglašavanje simboličnosti izgleda. Kad se dogodi

suprotno, da simbolika prevlada funkciju, proizvod postaje kič. U kiču je narušena

društvena vrijednost proizvoda, a kič predstavlja nadomjestak, odnosno proizvod bogat

simbolima koji nastoji odrediti pripadnost korisnika nekoj višoj klasi (Krstulović-Opara

i Domazet, 2009).

Osnovna praksa industrijskog dizajna prema Vukić (2003) jest optimalizacija

odnosa između čovjeka i njegove predmetne, dominatno masovno, serijski proizvedene

okoline, na svim nivoima te optimalizacije: ekonomskom, funkcionalnom,

tehnološkom, ergonomskom, kulturnom i estetskom. Ova optimalizacija mora biti

integralna, dakle, mora se cjelovito odnositi na sveukupnost čovjekove radne i životne

21

okoline. Kao podsistem u sistemu marketinga, industrijski dizajn javlja se kao

specifična stručna disciplina zadovoljavanja ljudskih potreba prikladnim oblikovanjem

proizvoda, sistema, procesa i čovjekove okoline.

Kada se govori o industrijskom dizajnu potrebno je spomenuti Švedsku koja je

postala prepoznatljiva u svijetu po razvitku prodajnog lanca nazvanog IKEA gdje se

kupnjom kvalitetnog dizajna, kvalitetnih materijala po pristupačnim cijenama može

urediti svaki prostor. Oblici nalaze temelja u prošlostoljetnom Bauhausu, s dodatcima

novih dizajna tekstila i upotrebom metala kao dodataka drvenim konstrukcijama. IKEA

nudi veliki izbor različitih materijala i dizajna gdje svatko može naći nešto zanimljivo

za sebe. Upravo raznolikošću i bogatom ponudom privlače svoje kupce diljem svijeta.

Zanimljivo je da se IKEA vrlo često gradi u većim gradovima u kojima se nalazi mnogo

sveučilišta i studenata koji ih pohađaju. Primjeri IKEA namještaja i pribora za

kučanstvo su svakako industrijski humani proizvodi jer se jedan proizvod multiplicira

po nekoliko tisuća puta (Rotar, 2009).

Industrijskim dizajnom privlači se potrošače da kupuju određene proizvode.

Proizvodi koji su ukrašeni šarama, bojama i teksturama vizualno će jače privlačiti kupce

od proizvoda čiji je dizajn jednostavan i neupadljiv. U današnje vrijeme sve više se

zahtjeva da proizvodi budu jedinstveni i neobični, kako bi se kupac osjećao

jedinstvenim, posebnim zbog kupnje takvog proizvoda. Kupnja proizvoda postaje

osobnija i ima visoku važnost u životu pojedinca.

2.4. VIĐENJE I TUMAČENJE BOJA

Fizički svijet u čovjekovu okruženju određene dijelove sunčeve svjetlosti upija,

dok druge odbija, što dovodi do doživljaja različitih boja. Čovjek razlikuje oko 7 500

000 boja i nijansi boja koje se dijele na kromatske i akromatske. Akromatske boje raz-

likuju se po svojoj svjetlini, dok se kromatske sastoje od čak triju dimenzija –

obojenosti, svjetloće i zasićenosti (Tanhofer, 2000).

Obojenost odnosno ton boje označava položaj boje na krugu boja. Ton je određen

frekvencijom svjetlosnih valova. Svjetloća boje ovisi o svjetlosnoj energiji i frekvenciji,

dok zasićenost ovisi o sastavu svjetlosnih valova – ako je svjetlost homogena i sadrži

valove iste valne duljine, boja je zasićena. U slučaju heterogene svjetlosti doživljena

22

boja je manje zasićena, a u krajnjem se slučaju promijeni u akromatsku boju (Hušnjak,

2006).

Krug boja temelji se na crvenoj, žutoj i plavoj boji. Prvi kružni dijagram razvio je

Isaac Newton 1666. godine, nakon čega brojni znanstvenici i umjetnici proučavaju i

oblikuju brojne varijacije toga koncepta. U tradicionalnoj teoriji boja primarne boje

uključuju crvenu, žutu i plavu. One se ne mogu dobiti miješanjem bilo koje kombinacije

drugih boja, dok sve preostale mogu biti dobivene iz spomenute tri. Sekundarne boje su

zelena, narančasta i ljubičasta. Dobivaju se miješanjem primarnih boja, dok tercijarne

(žuto – narančasta, crveno – narančasta, crveno – ljubičasta, plavo – ljubičasta, plavo –

zelena i žuto – zelena) nastaju miješanjem primarnih i sekundarnih. Aditivno miješanje

je miješanje boja kao svjetlosti. Ono se primarno događa u oku, ali se može

demonstrirati miješanjem prethodno razlučenih snopova svjetlosti. Aditivno miješanje

boja koristi televizija i dijelom kolor tisak. Televizijski zaslon trobojno je grupiranje

fosfornih točkica, a u kolor tisku se raznobojne točkice tiskarske boje nalaze jedna

pokraj druge ili jedna iznad druge (Tkalac Verčić i Kuharić Smrekar, 2007).

Plava, zelena i ljubičasta hladne su boje, dok su crvena, narančasta i žuta tople. Kada se

koriste zajedno, hladne boje stvaraju iluziju odmicanja od promatrača (čine se dalje),

dok se tople primiču promatraču (Tkalac Verčić i Kuharić Smrekar, 2007).

2.4.1. Pojam boje

Pojam boje obuhvaća mnoga značenja, a razlikujemo tri osnovna. Prvo možemo

reći da je to pojam materijalne naravi i vezan je za tvar kao nosioca obojenja, te ga se

obično naziva imenima pojedinih pigmenata. Drugi pojam odnosi se na fizikalno

mjerljiv stimulus koji uzrokuje percepciju boje. To je potpuni i jasni opis boje koja

napušta površinu, dobiven mjerenjem energije na svakoj valnoj duljini. Treći pojam je

apstraktne naravi te izražava osjet u čovjeku izazvan percepcijom svjetlosti emitirane od

nekog izvora ili reflektirane od površine nekog tijela, a javlja se kad gledamo obojenu

stvar (Kolarek, Milković i Kosić, 2011).

Prema Hušnjaku (2006) boja je jedno od osnovnih obilježja svjetlosti materije i

prostora. Obojenost neke površine može se shvatiti kao svojstvo materije da lomeći

bijelu svjetlost izvjesne elektromagnetske valove apsorbira, reflektirajući određene kao

svoju obojenost (kromu, kromatičnost). Međutim, boja ne mora nastati zbog kemijskog

23

sastava materije nego se može pojaviti i uslijed specifične strukture materije

zahvaljujući savijanju i prelamanju valova.

Godine 1801. Thomas Young, a poslije Herman von Helmholtz, ustanovili su kako je

moguće prikazati bilo koju boju svjetla pomoću mješavine triju primarnih svjetlosnih

izvora. Postoje različita pomagala za bolje razumijevanje i lakše snalaženje u sustavu

pravila harmoničnog slaganja boja. Tu je u prvom redu kružna paleta boja kojom se

služio još Johann Wolfgang von Goethe. Taj se prikaz boja oslanja više na miješanje

pigmenata i bojila. Nedostatak mu je što se njime mogu prikazati samo spektralne boje.

Da bi se to ispravilo, postoji još i devetodijelna, trokutasta paleta boja, na kojoj se mogu

prikazati i tercijari kao oker, maslinastozelena i crvenkastosmeđa. Nema boja koje su

važnije ili manje važne, postoje samo one koje su uočljivije ili koje prema njihovu

djelovanju na čovjekova osjetila čovjek svrstava medu one koje lakše zapaža ili čak

jednostavnije imenuje (Hušnjak, 2006).

Smisao za boje razmjerno se nedavno pojavio u povijesti ljudskog roda. Djeca i

primitivni narodi razlikuju vrlo malo boja, ili ih barem teško imenuju. Stari narodi bili

su vrlo siromašni u označavanju i imenovanju boja, no s razvojem industrije boja i

tkanina, tiskarstva, kozmetike itd., razvijao se i taj smisao. Izvorno su boje nazivane

prema predmetima za koje su bile karakteristične (Hušnjak, 2006).

Boja može biti, i vrlo često jest, korištena kao marketinški alat kojim se utječe na ljude.

U marketingu su znanstvenici proučavali boju proizvoda kao atribut marke, boju

ambalaže i boju oglasa. U praktičnom svijetu oglašavanja boja predstavlja varijablu

kojom se manipulira dnevno, najčešće intuitivno. U teoriji, međutim, postoji relativno

malo istraživanja efekta boje zbog gotovo neizbježnih metodoloških problema koji ovo

područje nosi (Tkalac Verčić i Kuharić Smrekar, 2007).

Povijesno, prema Tkalac Verčić i Kuharić Smrekar (2007) boja se koristila za

ispunjavanje brojnih simboličkih i estetskih funkcija. Boje mogu simbolizirati elemente

(crveno i narančasto za vatru, zeleno za vodu), prostor (svijetlo plavo predstavlja

vodoravnu dimenziju) ili vrijeme i bezvremenost (crno i bijelo). Boja također ispunjava

ulogu u predstavljanju kozmičkih, etičkih i religioznih simbola.

24

2.4.2. Psihologija boja

Boja nas okružuje i utječe na nas svakodnevno. Boja utječe na ljude psihološki,

fiziološki i ekonomski (Bosket, 2012). Boja može potaknuti razmišljanje, pokrenuti i

uzrokovati različite reakcije. Može iritirati ili umirivati, povisiti krvni tlak ili smanjiti

apetit. Procjenjuje se da je do 60% prihvaćanja ili odbijanja proizvoda ili usluge

povezano s bojom. Čovjek bojama izražava svoje emocije, stanja, socijalni podražaj i

osobnost (Hušnjak, 2006).

Javno je poznato i prihvaćeno da npr. plava usporava rad srca i ima umirujući učinak,

no to je dobro samo ako se koristi umjereno, dok u prevelikim količinama može izazvati

suprotan učinak. Manje poznata činjenica jest da florescentna svjetla većinom zrače

plavo i zeleno (izuzev onih koja emitiraju uravnoteženi svjetlosni spektar), te nakon

dužeg dnevnog izlaganja (posao, škola) utjecaj ne može biti dobar (Stinčić, 2003).

Mnoge studije su provođene nad zatvorenicima, smještali su one agresivne u sobe

obojene u smirujuću plavu, no time nisu smanjili njihovu agresivnost, već su je samo

povećali. Ipak, tim istraživanjima je otkriveno da se traženi efekt može postići

korištenjem lila boje (hot pink). No reakcija pojedinca na neku boju s vremenom se

mijenja – produženo izlaganje određenoj boji kao posljedicu će imati psihičko zasićenje

tom bojom, a organizam će pokušati vratiti ravnotežu prilagođavajući se boji (Stinčić,

2003).

Izlaganje plavom svjetlu kod ljudi uzrokuje kratkotrajne efekte, dok drugotrajni

psihofizički efekti ovise o karakteru osobe. Ekstrovertne osobe zahtjevaju intenzivnije

boje, više boja, zahtjevne oblike i druge izvore stimulacije kako bi zadržale ravnotežu.

Pokušaj smirivanja hiperaktivne osobe u plavi, jednobojni ili na bilo koji način

nestimulirajući okoliš, kao dugotrajni efekt će imati veću uznemirenost osobe.

Analogno tome, introvertna osoba neće razviti otvorenu narav u energičnom okolišu. S

vremenom će samo eksplodirati (Stinčić, 2003).

Hladni tonovi su za razliku od toplih manje intenzivni, a najčešće ih biraju upravo oni

ljudi koji od svog doma žele napraviti opuštajuću oazu, objašnjava Eiseman. Takav tip

ljudi je po prirodi zatvoren i odgovara im samoća (Horvat, 2012).

Prema Stinčić (2003), u mnogim slučajevima iracionalno ponašanje uzrokuje okoliš pun

kontrasta – kombinacija crne i bijele ili pak crne i žute boje u okolišu može utjecati na

pojedinca da napravi krivu odluku. Kombinaciju crne i žute obično biraju osobe sklone

lošim, tvrdoglavim, naglim i samo-destruktivnim odlukama, dok crno-bijele

25

kombinacije u nekim slučajevima mogu dovesti do neurotičnih odluka. Crna i zelena se

u nekim slučajevima vežu za egocentrično ponašanje, dok kombinacija crne i crvene

može izazvati agresivno i energično ponašanje. Ne može se dokazati da su neke boje

'okidač' za agresivno ponašanje – osjećaji ljudi za boje su vrlo osobni, ako netko ne voli

određenu boju, boravak u prostoriji te boje će tu osobu vjerojatno iritirati.

Korištenje žute u radnom okolišu može biti vrlo opasno – iako je žuta vesela boja koju

ljudi lako zamijete, ona bi trebala ostati izvan radnih prostora. Ako ljudi rade u žutom

prostoru zbog prekomjerne izloženosti žutoj boji postaju loše volje, napeti i nervozni,

čest je i osjećaj dezorijentiranosti i vrtoglavice. Uz korištenje određene boje potrebno je

i obratiti pažnju na nijansu. Korištenjem nijansiranja, može se dobiti iluzija prostora

(donji dijelovi tamniji, gornji svjetliji) (Stinčić, 2003).

Utjecaj boje ovisi o kontekstu, o cjelokupnom okolišu. Ljudi reagiraju na

određenu boju ovisno o svom životnom kontekstu ili pak o utjecaju dotične boje na tu

osobu tijekom njenog/njegovog života. Ljudi koriste boje da komuniciraju i da utječu na

raspoloženje i osjećaje. Komunikacija bojom se dešava i na podsvjesnom nivou. Kod

vozača u prometu, podsvjesno djelovanje na bljesak crvenog svjetla ima za trenutačnu

posljedicu pritiskanje papučice kočnice, dok zelena im signalizira da mogu krenuti tj.

proći. To se sve dešava na podsvjesnoj razini (Stinčić, 2003).

Unatoč činjenici da je psihologija boja još uvijek relativno mlada znanost i ne pretjerano

razumljiva, cijeli segment poslovnog svijeta je fokusiran na boju i na način kako ljudski

osjećaji reagiraju na nju. Istraživanje psihologije boja je izazovno jer ljudske emocije

nisu stabilne i psihička slika varira od osobe do osobe. Ništa zato, iz godine u godinu se

otkrivaju nove spoznaje. Možda najteži zadatak za istraživače je rad na trendovima boja.

Cijele vojske istraživača anketiraju kupce da doznaju njihov ukus u pogledu boje. Te

informacije se prosljeđuju tvrtkama koje određuju koje boje će biti popularne (trend) u

nadolazećoj sezoni. Poslovanje u svakoj industriji se tada okreće razvoju novih linija

uključujući "preporuke" za trend boje. Razina promjene u ukusima čini se da ovisi o

industriji. Boje u modi se brzo mijenjaju, unutarnje uređenje i dizajn mnogo sporije,

ponajprije što odražava financijsko ulaganje u uređenje interijera (Hušnjak, 2006).

Kwallek je, prema izvoru Stinčić (2003), provela istraživanje u kojem pokušava

povezati učinak shema boja na radnike. Proučavala se bijela, jarko crvena i svjetla

plavo-zelena boja. U njenom slučaju crvena je izazvala najviše napetosti i zbrke, no

plavozelena je izazvala veću energičnost od crvene. Bijele uredske prostorije su

deprimirale pojedince koji se nisu mogli izolirati od podražaja iz okoliša. Tek kad su se

26

u obzir uzele sposobnosti pojedinca da ignorira podražaje izazvane okolišom boja je

počela imati utjecaj na produktivnost.

Povezujući nijanse zelene boje stvara se mirna atmosfera – blijedozelena boja daje

zidovima svjetlost i prozračnost – tamnu će sobu učiniti vedrijom, a manju sobu većom.

Toplina zelenoj kombinaciji se može dodati pomoću kontrasta terakote.

Jake boje nisu za osobe plahovite naravi i sklone stresu jer jarka kombinacija boja

ostavlja snažan dojam u sobi – no odgovarat će dinamičnim tipovima. Različite nijanse

sive boje na zidovima učinit će prostoriju zanimljivijom (mijenjanje perspektive postiže

se različitim nijansama – blijede boje će učiniti prostoriju većom i prostranijom, dok će

tamniji tonovi sive stvoriti opušteniju atmosferu).

Skladne opuštajuće nijanse čokoladne boje i sivosmeđa kombinacija – osnovna smeđa

može u raznim kombinacijama sadržavati nijanse žute, narančaste ili boje marelice,

ružičastu, sivoljubičastu i boju indiga. Sve su to umirujuće nijanse koje daju svjež i

prozračan dojam, bez uznemirujućih eksplozija boja. Kao kontrast toploj smeđoj paleti

može se unijeti malo ledeno plave boje za postizanje iznimne elegancije prostora

(Stinčić, 2003).

Boja igra važnu ulogu pri orijentaciji prostora, no kad je riječ o 'korisnosti' boja

tek počinje dobivati priznanje kao kritična komponenta. Boja je vjerojatno jedini

pojedinačan, najsnažniji dizajnerski element kojim raspolažete i jedini čiji djelokrug

utjecaja prelazi estetsko. Prava nijansa zidova i stropa, osim što može samo naizgled

preinačiti veličinu, temperaturu i svjetlost prostorije, može utjecati na raspoloženje

stanara. Potrebno je iskoristiti ta svojstva određujući radni prostor prema radnim

navikama i izabrati pogodnu glavnu boju. Sve dok prostorija izgleda prikladno i

privlačno nevažno je hoće li vizualno izgledati veća nego što jest, no stvaranje

opuštajućeg ugođaja ima prednost ukoliko osoba koja boravi u toj prostoriji obavlja

stresan posao. Ako je pak posao takav da zahtjeva višesatnu koncentraciju i izoliranost,

vesela i okrepljujuća okolina bit će stvarna promjena.

Bilo koje direktno svjetlo odabrali, osvjetljenje koje pruža mora biti čisto i neutralno,

bez jako žutog, ružičastog ili plavog odsjaja. Iznad svega, instalirano svjetlo mora biti

jako – s godinama je čovjeku potrebna jača rasvjeta – odraslom čovjeku iznad 40 godina

potrebno je tri puta jače svjetlo da bi obavio neki posao nego djetetu, a onome od 60

godina potrebnije je čak 15 jače osvjetljenje. Češći negativni uzroci su glavobolje i očna

napetost. Opskrbljujući radno mjesto pravilnom količinom svjetla, pomažemo rješenju

tih problema. Radni je stol dobro smjestiti blizu prozora, osobito ako vas kroz njega

27

mami pogled. No nije idealno smjestiti stolac nasuprot jakoj, jutarnjoj sunčevoj

svjetlosti (Stinčić, 2003).

Boje imaju psihološko značenje, utječu na ljude generalno, no opet postoje

individualni pristupi prema boji. Tijekom života čovjek boje povezuje sa događajima,

stvara svoje osobne preferencije i negativnosti. Stoga generalno boja može utjecati na

ljude, no bitan faktor je pojedinac.

2.4.3. Simbolizam boje

Boje su kroz stoljeća mijenjale svoje značenje ovisno o vremenu i kulturama.

Stari su Kelti koristili boje kako bi opisali elemente od kojih je sastavljen svijet, a

psiholozi poput Freuda su istraživali njihov utjecaj na čovjeka. Boje u domu mogu

odigrati veliku ulogu u raspoloženju ukućana, a samim tim direktno utječu na kvalitetu

življenja. Prema Mornariusu (2010) doživljavanje boja ovisi o više faktora: nijansi boje,

vrsti svjetlosti (dnevna ili umjetna, intenzivna ili prigušena..) našem općem

raspoloženju, bioritmu.

Crvena, žuta i narančasta su boje koje lako i brzo uočavamo (Reed, 2011).

Crvena je uzbudljiva i stravstvena, učestalo se koristi u restoranima brze prehrane. Na

polici će proizvod upakiran u crveno privući našu pozornost. To može značiti

odlučujuću prednost za proizvod koji se kupuje s niskim stupnjem uključenosti. Zelena

sugerira opuštenost te je pogodna za radni prostor ili učionicu. U slijepom testu istog

proizvoda upakiranog u raznobojnu ambalažu potrošači su skloni 'zamijetiti' esencijalne

razlike u kvaliteti, primjerice veću moć otklanjanja prljavštine u sredstvu za čišćenje ili

bolji okus bezaalkoholnog napitka. Zbog toga se boji i njezinoj simboličkoj vrijednosti

pridaje osobita pozornost pri dizajniranju pakiranja i oglašavanja (Milas, 2007).

Mnogi psiholozi terapiju bojama posmatraju sa skepticizmom i ističu da su navodni

efekti boja preuveličani. Boje također imaju različito značenje u različitim kulturama.

Istraživači su dokazali da je efekat boje na promjenu raspoloženja u mnogim

slučajevima samo privremen (Subašić, 2013).

Crvena je optimistična, vitalna boja aktivnosti, vrućine, pokreta, borbe, strasnog

života, vatre i krvi, jake volje i snažnih osjećaja kao što su ljutnja, bijes mržnja, ali i

velika ljubav. To je najdominantnija boja, stimulirajuća i vrlo intenzivna boja u spektru.

Možete je voljeti ili mrziti, ali pored crvene boje ne možete ostati ravnodušni. Važna

boja koja zaustavlja promet i zaokuplja pozornost (Duff, 2012). Crvena je boja životne

28

energije (Smith, 2013). Crvena povećava tonus mišića, ubrzava bilo, diže krvni tlak,

ubrzava krvotok, lučenje adrenalina i djelovanje jetre te izaziva dublje disanje

(Harrington, 2012). Može izazvati glavobolju i nije prikladna za nagle i osjećajno

nestabilne osobe. Tamno crvena izaziva ljutnju i visoke emocije, odlučnost, muku

(Mornariu, 2010).

Ugođaj koji stvara svojim prisustvom u prostoru, teško može nadomjestiti bilo koja

druga boja ili materijal. Primjena crvene traži određenu količinu opreza kako prostor

njenim prevelikim prisustvom ne bi postao prenaglašen i predinamičan. Suprotno tome,

daje i veliku slobodu u naglašavanju pojedinih prostornih dijelova, elemenata

namještaja i rasvjete. Za sve one koji slijepo slijede ili uopće ne slijede trendove,

preporučuje se unošenje crvene boje u prostor, jer je njeno trajanje bezvremensko

(Galović Ninić, 2011).

Narančasta je boja osjećajnih osoba izrazito jake volje, onih koji znaju izražavati

svoje osjećaje (Duff, 2011). Ljubitelji ove boje imaju jako razvijenu intuiciju, skloni su

zaljubljivanju i razmišljanju, ali i samoodricanju. Narančastu posebno vole zdravi,

racionalni, uspješni i druželjubivi ljudi vesele naravi jer izražava toplinu,

širokogrudnost, lagodnost i razigranost. Svakako je to boja kreativnosti i utječe na

posao, karijeru, pravdu, uspjeh i ambiciju. To je jedina boja čije ima dolazi od voća,

naranče i često se povezuje s plodnošću; u tradiciji stoji u ime uzbuđenja, pustolovine,

označava također uspješnost, stimulirajuću energiju, pravdu, izdržljivost, pouzdanje,

hrabrost, toplinu i energiju (Duff, 2012). Narančasta boja jača pluća, gušteraču i slezenu

te potiče rad srca. Utječe na poticanje probave, povećavanje apetita, a može smirivati ili

uznemiravati (Mornarisu, 2010). Za sobu kroz koju će prolaziti mnogo ljudi savjet

Subašića (2013) je odabir narančaste boje jer ona djeluje izrazito pozitivno na veće

skupine. Narančasta soba olakšava komunikaciju, ublažava nervozu pa je stoga idealna

za neobavezna druženja i proslave svih vrsta. No u spavaćim sobama može, na primjer,

ometati san, a općenito prostorija može djelovati manja nego što jest. U posljednje

vrijeme je posebno moderna nijansa terakote koja nudi toplinu, ljubav i pozitivnost u

jednom. Lako je uočljiva pa se često koristi na gradilištima ili mjestima gdje postoji

opasnost od ozljeda.

Žuta je boja sunca, svjetlosti i optimizma koja osvježava, aktivira i oslobađa od

strahova (Smith, 2013). Zadržava budnost i potiče koncentraciju, simbolizira

stvaralaštvo i mudrost. To je boja mentalnih aktivnosti, odražava novo učenje, nove

29

mogućnosti, um i intelekt. Žuto predstavlja moć ideja, te buđenje psihičkih sposobnosti

i jasnoće osjećaja. Žuta je analitičnost, kritičnost, dogmatičnost (Duff, 2012).

Biraju je osobe koje su sigurne u sebe i imaju visoko razvijeni osobni integritet ili

samosvijest. Ljubitelji žute se odlikuju visokim kriterijima i zahtjevima koje postavljaju

svojoj okolini. Također vole skretati pažnju na sebe, te da im se drugi dive, ali su u

globalu optimisti (Duff, 2011). Žuta boja najviše odgovara kuhinjama, blagovaonicama

i sobama okrenutima prema sjeveru, no nikako ne odgovara spavaćim sobama, jer

potiče osjećaj emotivne rastresenosti. Žuta boja je vesela, ali može postati iritirajuća ako

je prisutna predugo i jedna je od tri primarne boje (crvena, plava i žuta) (Johnson,

2007).

Zelena ima izrazito jak utjecaj na svježinu mentalnog potencijala, ali i na

fundamentalne aspekte tjelesnih funkcija odnosno organa poput srca, pluća, žlijezda i

cirkulatornog sistema (Mornarius, 20140). Zelenim bojama pokušavaju liječiti zamor

živaca i histeriju jer smirujuće djeluje na živčani sustav, djelotvorna je kod iscrpljenosti,

može ublažavati migrenu. Za zelenu je svjetlost karakteristično da širi kapilare, snižava

krvni tlak, potiče untarnje lučenje sokova. S druge je strane boja mira, smirenosti,

odmora, razmišljanja. S obzirom na to djeluje umirujuće: najprikladnija je za kupaonice

i spavaće sobe; može i u obliku raslinja. Bolnice ćesto koriste zelenu boju jer opušta

pacijente (Johnson, 2007). Biraju je osobe koje znaju 'ugrabiti' skoro svaku dobru

priliku. U društvu vole biti vođe, te izdaju naredbe. Ponekad opterećuju druge, ali rado

pomažu ljudima, čak i na svoju štetu. Sklonost ovoj boji izražavaju i osobe koje

vrlo vješto izbjegavaju različite životne teškoće. Nerijetko, ove osobe postaju

'upravljači' na važnim društvenim ili državnim funkcijama. Sobe obojane zelenom

bojom su pogodne za odmaranje, no imaju i vrlo izraženu energetsku kvalitetu (Smith,

2013).

Plava spada među osnovne boje. Ona je suprotnost žutoj boji, a njihova je

mješavina zelena koja združuje svojstva obiju. U prirodi je rasprostranjena u plavetnilu

neba koje se odražava u vodi (Duff, 2012). Simbolika modrine: mudrost, inteligencija,

besmrtnost, beskonačnost, dubina, uzvišenost, produhovljenost, mistika. Njezine

psihološke asocijacije: jasno, svježe, lakoća, prozirno, prozračno, udaljeno, tiho, mirno.

Svijetloplava boja simbolizira maštanje, snove ili vizije. Telepatija, mašta i intuicija su

plave, ali je plava i usamljenost, preosjetljivost, melankolija. Osobe koje preferiraju ovu

boju imaju potrebu za psihološkom i emocionalnom ravnotežom, teže ka harmoničnom

načinu života. Također, može stvoriti stanje depresije, jer je puno plave boje hladno i

30

tužno (Mornarius, 2010). Jedna je od najpopularnijih boja, ali je i među najmanje

privlačnim kada govorimo o prehrani. Neki programi dijeta preporučuju da jedete obrok

sa plavog tanjura. Fiziološki učinci modrine: smiruje bilo srca, smanjuje ritam disanja,

smiruje, potiče aktivnosti uma, introspekciju, koncentraciju, usmjerava introvertno –

zovu je i bojom mira i odmaranja (Subašić, 2013). Tamnoplavu pak vole osobe koje

teže osobnoj sigurnosti i psihološkom miru, posebno cijene sređen život, a osobito vode

računa o mišljenju svoje okoline (Duff, 2011). Tamno plave nijanse su posebno

pogodne za manje prostore. Ukoliko strop obojimo u svjetlo plavu boju, vizualno će

prostor izgledati višlje i prostranije. Zidovi, obojeni u plavo, dobri su za prostorije u

južnom dijelu kuće, ali se ne preporučuju za sobe koje imaju prozor okrenut na Istok i

Zapad, jer će prostoriju učiniti tamnom i mračnom (Mikulec, 2011). Nijanse plave u

radnoj sobi bude želju za radom i povećavaju efektivnost (Martinaj, 2013).

Ljubičasta je boja vidovitosti, promišljenosti i ravnoteže između neba i zemlje,

strasti i razuma, boja pokore, žaljenja i pokajanja. Prava ljubičasta je mješavina jednake

količine crvene i plave. Različite nijanse ove boje kreću se od patlidžan tamne do nježne

lavanda ljubičaste. Ljubičasta je kraljevska boja, ali u prirodi vrlo rijetka i umjetna

(Subašić, 2013). Lagano ljubičasta je omiljena boja mode, dok tamnija označava

bogatstvo. Simbol je moći, strastvenog vjerovanja, duhovnih ciljeva, vodstva i rado je

nošena od strane kraljeva i visokih oficira (Smith, 2013). Povezuje se i s fizičkim

sposobnostima, uspjehom, mudrošću, neovisnošću (Duff, 2012). Ljubičasta boja obično

je dobar odabir za prostorije u kojima se čovjek opušta, a manje je preporučljiva za

kupaonice ili kuhinje. Ako želite komade namještaja u ljubičastoj boji, nekoliko puta

razmislite koje vam se još boje sviđaju i koje se od njih dobro slažu. Aluminij ili inoks

izvrsno će upotpuniti namještaj u ljubičastom pa je zgodno da su držači na stolicama,

okviri kreveta ili postolje lampe upravo od tih materijala. Ako radije birate drvo,

ljubičastoj će savršeno odgovarati bijelo (M.C., 2012).

Bijela je boja jasnoće, i kao rezultat svjetlosnih valova mješavina je svih triju

prirodnih boja: žute, crvene i plave. Zbog toga se na bijelu boju uglavnom odazivamo

pozitivno. Simbolizira jasnoću, nevinost i čistoću, kao i novi početak, rođenje. U vezi s

blagim plavim nijansama djeluje vrlo hladno. Simbol je božanstva, savršenstva, ponosa,

dobrote i vječnosti (Smith, 2013). Obično je preferiraju osobe koje teže slobodi, ili

izrazito žele naglasiti čistoću i pedantnost. S njom ne valja pretjerivati, jer će neželjeni

efekt biti pretjerano sterilni ugođaj. Bijeli stropovi preporučuju se za svaku sobu, zato

što reflektiraju svjetlost i tako osvjetljavaju te otvaraju prostoriju. Bijela ili žućkasto

31

bijela boja idealna je za kuhinju, jer stvara osjećaj čistoće i omogućuje bolju percepciju

prirodnih boja namirnica (Mornarius, 2010).

Prema Smith (2013) crna je na kraju kromatske ljestvice, sinteza svih boja, jer

ona ih upija, a ne odbija kako se često misli. Crna implicira elegantnost te priziva vrline

mudrosti i pažljivosti. Sjajna, blještava crna predstavlja otmjenost i formalnost, a

zagasita, mutna crna pokoru, žalovanje i smrt. No ove odrednice vrijede samo za

zapadne civilizacije, u drugim su kulturama poveznice često drugačije, tako u mnogim

azijskim zemljama bijela boja simbolizira tugu i žaljene. Crna boja također predstavlja

ozbiljnost, dramatičnost i odanost, moć. Misteriozna boja koja u sebi sadrži snagu i

autoritet. Ljud koji vole crnu imaju naglašenu potrebu za nezavisnošću, suprotstavljaju

se utjecaju sa strane i ne priznaju autoritete.

U mnoštvu boja ne zaboravite na crnu, slažu se svi dizajneri. Crna nije rezervirana

samo za stanove ljubitelja horor-priča nego je dobrodošla u svaki dom. U malim

stanovima slobodno dodajte crni detalj - crna lampa ili jastuci pročistit će ostale boje i

dati završni dodir (Martinaj, 2013).

Smeđa je jako evolucijski povezana s našim mozgom, jer sugerira da je hrana

jestiva ili zrela. Ima snažne veze s prirodom i zemljom, poput zelene, te se smatra

drugom najdražom bojom među muškarcima, odmah nakon plave. Povezana je s

toplinom i udobnošću, može pomoći ljudima da se osjećaju ugodno i sigurno (Subašić,

2013). Smeđu boju biraju osobe s realnim pogledom na svijet oko sebe. Ljubitelji ove

boje teže mirnom načinu života i samouvjereno koračaju po čvrstom tlu. Iznad svega

cijene dom, obitelj, prijatelje i, naročito, tradiciju (Smith, 2013). S obzirom na

ekonomsku krizu koja je zadesila svijet poslijednjih godina, ljudi se sve više vežu za

sigurne boje, boje koje se nalaze u prirodi kao što je to smeđa (Hirn, 2012). U

terapeutskom smislu smeđa boja djeluje smirujuće, naročito na osobu kojoj je potreban

odmor. Ukoliko imate stan uređen u minimalističkom stilu, smeđa boja se savršeno

uklapa na jedan od zidova kako bi se dobio kontrast. Idealna je za spavaće sobe jer budi

strast, no ukoliko je soba malena, nikako se ne preporuča (Martinaj, 2013).

Siva je boja neutralnosti i glamoura (Smith, 2013). Vrlo neutralna i

neemocionalna boja. Siva je mješavina bijele i crne, siva simbolizira uskrsnuće. Puno

sivog u snovima ukazuje na izranjanje sadržaja potisnutih duboko u nesvjesno. Siva

boja simbolizira neutralnost, ali i hladnoću, kao svojevrsni emocionalni hendikep, pa

ovu boju preferiraju zatvorene osobe koje se svjesno ograđuju od vanjskih utjecaja. To

su izrazito oprezni i racionalni ljudi koji se najbolje osjećaju kad su neprimjetni i u

32

sjeni, jer tada stvari najlakše drže 'pod kontrolom'. U psihološkom opisu, 'ljudi u sivom'

su vrlo razboriti, oprezni, često zatvoreni i više vole ostati zaklonjeni, u sjenci, odatle

situaciju drže pod kontrolom (Mornarius, 2010). Iako se siva često smatra nedovoljno

atraktivnom ona itekako može biti odlična u interijeru. Monotonija sivog može se

razbiti i zlatnom bojom te s mnogo uzoraka, a možete jednostavno i uživati u posebnoj

smirenosti koju siva spavaća soba ili kuhinja već na prvi pogled pruža (I. Pe., 2013).

Dokazano je kako boja utječe na ljude, kako se ljudi različito ponašaju uz

različite boje (Subašić, 2013). Topli tonovi odašilju pozitivnom energijom koja budi,

dok hladni tonovi odašilju opreznošću i elegancijom. Čovjek nije ni svjestan kako ga

određene boje privlače, kako one opisuju njegovu osobnost i njegov stil. Većinom se

odabir boje događa na nesvjesnoj razini, pa pri kupnji proizvoda nesvjesno se kupuju

uvijek iste boje. U odabiru boja za životni prostor prvenstveno treba birati boje koje

privlače, uz koje se osoba osjeća ugodno i opušteno. Jako je važno odabrati upravo boju

koja probuđuje pozitivne osjećaje, osjećaje sreće i zadovoljstva kako bi prostor bio što

ugodniji. Stvoriti oazu mira od svog životnog prostora san je svakoga čovjeka, a boje su

tu jako važan faktor.

2.5. RAZNOLIKOST STILOVA UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA

Različiti stilovi uređenja razvijali su se kroz različita povijesna razdoblja, često

odražavajući duh i modu nekog povijesnog trenutka. Neki osnovni oblici namještaja iz

ranijih povijsnih faza javljaju se u novim fazama i uksanijim razdobljima (Mikulec,

2011).

Raznovrsnost boja i materijala karakterizira aktivne i znatiželjne osobe koje je teško

smiriti. U velikim otvorenim i povezanim prostorima s puno svjetla, uživat će pojedinci

koji su otvoreni za upoznavanje novih ljudi, druženja, hrabar ulazak u nove poslovne

zahvate te su otvoreni i iskreni prema drugima. Nesigurnost i strah koje nosite možda

još iz djetinjstva, povučenost te naglašena individualnost, osobine su koje se vežu uz

opuštenost u manjim prostorima, željom za zatvaranjem vrata i odvajanjem

funkcionalnih grupa u stanu te potrebom za boravkom u prostoru s manjom količinom

svjetlosti. Kreativne osobe ljubitelji su ambijentalne rasvjete, za razliku od onih,

sklonijih racionalnom razmišljanju, koji će češće koristiti centralnu. Nesigurne osobe

težit će zamračivanju prostora, a nervozne osvjetljivanju (Galović Rolich, 2013).

33

Bilo da su prostori raskošni, trendovski ili minimalistički, Mikulec (2011) kaže da su

kupaonice uvijek najosobnija mjesta doma. Većina ljudi doživljava kupaonice kao

prostor za odmor i relaksaciju stoga se preporučuju opuštajuće boje poput plave i zelene

te blage i tople, pomalo neutralne nijanse boja koje povećavaju osjećaj topline u

kupaonici. 'Ženstvenost' kupaonici daju boje breskve ili ružičaste nijanse, a svjež izgled

limun žuta. Boja lavande je dobar izbor za sve koji često koriste eterična ulja, mirisne

kupke i svijeće u kupaonici. Kombinacija boje lavande i krem boje je jedan od novijih

trendova. Ako se želi stvoriti spa ugođaj orjentacija je na bijelu boju koja se kombinira s

nekom krem bojom, toplim žutim ili zlatnim tonovima, ili čak s malo zelene (Mikulec,

2011).

Kada se govori o spavaćim sobama, one su svakako su najintimnije prostorije

svakoga doma, samo u njima se čovjek doista opušta i smiruje. Stoga je vrlo važno

odabrati prikladan krevet, koji će u potpunosti zadovoljiti naše potrebe za mirnim i

sigurnim kutkom. Na odabir kreveta utjecat će materijali, boje i oblik. Dio osoba je

sklon tapeciranim krevetima jer vole meke površine, pa će birati između velikog broja

dekorativnih tkanina. Preporučuju se tamni ili svijetli tonovi kako bi igra posteljine i

navlaka dala dodatni izražaj. Ovakvi kreveti mogu dobiti izražaj korištenjem nogica u

drugom materijalu-drvetu ili metalu te različitom površinskom obradom poput štepova

ili trendovskeg chesterfield uzorka. I dok tapecirani kreveti stvaraju moderan ugođaj u

spavaćoj sobi, drveni kreveti pružaju puno veći raspon prostornih ugođaja - klasični,

rustikalni ili minimalistički. Drvo kao materijal je pogodno i za eksperimente u dizajnu

koji će biti pogodni za i kuće za odmor. Minimalistički bijeli drveni krevet odlična je

podloga za igru boja, materijala i tekstura u prostoru. Njegova nježna bjelina i elegantni

izgled omogućit će niz godina transformacije prostora uz minimalne izdatke. Uzglavlje

ovakvog kreveta može postati i skulpturalno i vrlo izražajno, što zahtjeva neutralan

dizajn svih ostalih elemenata u sobi (Galović Rolich, 2013).

Drvo kao materijal može biti upotrijebljeno i na vrlo ležeran, ali trendovski način.

Metalni kreveti imaju izrazito romantičan i profinjen izražaj, a mogu biti izvedeni u

svim bojama. Ipak, crna ili bijela pružite će idealnu podlogu za uređenje sobe. Ovakvi

kreveti zahtijevaju pažljiv odabir boja i tkanina. Preporučuju se pastelne boje

zidova,dok su cvjetni motivi idealni su za odabir posteljine (Galović Rolich, 2013).

Kod izbora podnih obloga bitno ih je uskladiti s osnovnim stilom uređenja

životnog prostora, pošto one uvelike utječu na cjelokupni opći dojam svake sobe. Pri

izboru mramora i pločica, važno je imati na umu da je riječ o hladnijoj, većinom i

34

skupljoj vrsti podne obologe. Vrlo su popularni drveni podovi, koji se mogu uklopiti u

sve stilove uređenja prostora, odašiljajući atraktivnošću i toplinom (Mikulec, 2011).

Odabrani stil uređenja mnogo toga govori o osobinama čovjeka. Iako ima veći

broj različitih stilova, neke od najčešćih danas su klasični, moderni ili suvremeni i

rustikalni koji će se u nastavku detaljnije opisati.

Klasični stil

Klasični stilovi su omiljeni osobama koje se često prisjećaju prošlosti, ali ga

odabiru i oni koji žele unijeti eleganciju i raskoš nekih prošlih vremena te istaknuti

svoju poziciju u društvu. Klasični stil uređenja karakterizira namještaj od prirodnih

materijala, luksuzni, dekorativni tekstil s klasičnim motivima poput prugica i stiliziranih

cvjetova s dinamičnim oblicima i rezbarijama. Na komodama i vitrinama često se mogu

vidjeti zlatne ručke. Podne obloge su uvijek drvene, a tepisi neizostavni dio opreme.

Vuneni ili svileni tepisi, uvijek su ukrašeni dekorom inspiriranim tradicionalnim

tepisima perzijskih ili kineskih motiva, dok su zavjese od težeg, podatnog materijala.

Boje variraju, od kompozicija u neutralnim tonovima do žarko zelene, ružičaste, žute,

plave. Unutar 'klasike' postoje različiti podstilovi, od iznimno raskošnog baroka do

jednostavnijeg bidermajera. Svima je zajedničko to što će stvoriti osjećaj elegancije i

nostalgije nekih davnih vremena (Mikulec, 2011).

To su stilovi koji se pojavljuju od 17. stoljeća, a uspješno zadovoljavaju potrebe

suvremenih kućanstava. Komadi namještaja, koji i danas privlače pažnju, stvaraju

osobite ugođaje u prostoru, a pogotovo u kombinaciji s dekorativnim tkaninama,

rasvjetnim tijelima, tepisima i ostalim detaljima.

Barok se pojavljuje u 17. stoljeću, a u izradi namještaja i opremanju interijera ga

karakterizira dinamičnost forme te igra svjetlosti i sjene. Materijali se obrađuju na način

da svaki element naglašava pokret i zakrivljenost, a dodatno se ukrašavaju plemenitim

materijalima, poludragim i dragim kamenjem, sedefom, itd. Dekoracijama u

kombinaciji s drvetom, dolazi do punog izražaja refleksija svjetlosti, koja dinamizira

elemente namještaja i time barok ispunjava svoje osnovne namjere. Ornamenti su

najčešće u obliku školjki i akantusovog lišća. Istančane rezbarije, bogate intarzije, vitki

stupovi i zakrivljene linije, čine barok osobitim i popularnim sve do danas.

Empire je stil proizašao iz klasicizma, koji se javlja u periodu između baroka i

bidermajera. Karakteriziraju ga strogost i raskoš. Napoleon je prihvatio klasicizam kao

35

državni stil za vrijeme svoje vladavine, a oduševljavala ga je rimska antika. Empire se iz

Francuske raširio po cijeloj Europi. Karakterizira ga lakirani namještaj, dekoracije s

pozlatama, a u upotrebi je često crna boja. Empire, kao inspiracija 'modernog' klasičnog

namještaja, nudi umjerenije linije s istaknutim detaljima ovog stila kao i kvalitetne vrste

drva od koga se ovakav namještaj izrađuje.

Bidermajer se razvio kao reakcija na empire, koji je prevladavao do 1814. godine. Prvi

elementi namještaja u bidermajeru su nastali u Beču. Karakteriziraju ih praktičnost i

skromnost u odnosu na prethodni stil, ali je istovremeno udoban i komforan što se

osobito osjeća kroz sjedeće garniture. Naglašena je intimnost i funkcionalnost što je

osnovni razlog popularnosti ovog stila sve do danas. Na bidermajer su utjecali svi

prethodni stilovi i moglo bi se reći da je uzeo najbolje od svakog prethodnog.U

opremanju stambenih interijera se redovito primjenjuju stolice, sofe, vitrine, komode,

pisaći stolovi, police za knjige, noćni ormarići, itd. Za dekoriranje se koriste ušivena

dugmad, intarzije, trake, čipka. Najpopularniji materijali su drvo, koža, željezo, itd.

Forme su jednostavne i funkcionalne za primjenu. Bidermajer iskazuje prve rezultate

industrijalizacije i standardizacije i to je tipičan stil građanskog društva (Galović, 2010).

U klasično uređenim kupaonicama često će se naći elegantna bijela boja ili klasična

crno-bijela paleta, naročito na podnim pločicama, kao i bogate završne bordure na

rubovima zidnih pločica, s klasičnim cvijetnim ili geometrijskim motivima (Mikulec,

2011).

Spavaće sobe uređene u klasičnom stilu odišu klasičnim namještajem ukrašenim

drvenim rezbarijama različitih motiva. Tekstil koji se upotrebljava je podatan i

luksuzan-od svile to toplog baršuna. Koristi se bogata paleta boja, od neutralnih tonova

do zagasite zelene ili crvene. Zidovi su nerijetko oplemenjeni tapetama, a naročito

atraktivno djeluju tekstilne tapete. Dekorativni elementi su od porculana, mramora i

drva sa zlatnim dodacima i raskošnim rasvjetnim tijelima (Mikulec, 2011).

Moderni ili suvremeni stil

Moderni ili suvremeni stil ima svoje korijenje u prvoj polovici 20. stoljeća, pod

utjecajem predstavnika Bauhausa. Glavne karakteristike modernog stila su ravne i čiste

linije namjesštaja, kao i minimalistički pristup uređenju u smislu uklanjanja suvišnih

dekorativnih elemenata i šarenila raznih boja (Mikulec, 2011).

36

Minimalizam je tipičan odabir praktičnih i poslovnih ljudi, koji ovakvim načinom

uređenja lako održavaju red i preglednost. Odabir ovog stila predstavlja osobe koje su

tipični predstavnici suvremenog užurbanog načina života. Jednolično odabrani tonovi i

materijali ukazat će na mirne osobe koje ne traže centar pažnje u svojoj okolini već su

usmjerene na sebe i bliske osobe. Za njegovu su popularnost i univerzalnost primjene

uglavnom zaslužne glavne karakteristike ovog stila – jednostavnost, čiste geometrijske

linije, skromnost u odabiru palete boja, te lišenost svih nepotrebnih detalja koji bi

narušavali jedinstvenu harmoniju koju stvara na takav način uređen prostor. Izreka

'manje je više' vjerojatno najjasnije predočava samu bit ovog stila, zasnovanog na

pomnom odabiru nekoliko komada namještaja, koje potom jasno (najčešće izborom

boja ili materijala) vizualno odvajamo od prostora u kojem se ti predmeti nalaze.

Namještaj (idealno u obliku kocke ili pravokutnika) i ostali predmeti u tako uređenom

prostoru, svedeni su na svoju elementarnu, geometrijsku formu, 'ogoljeni' bilo kakvog

isticanja osobnosti svojih vlasnika.

Kao što mu i samo ime govori, ovaj stil insistira na izboru minimalnog broja predmeta,

boja, oblika i linija, uključujući i tekstil koji na sebi ne trpi nikakve dezene, ukrase ili

aplikacije. Jednostavnost je formula za isticanje istinske ljepote svakog zasebnog

predmeta, koji predstavlja upravo i jedino samoga sebe, stvarajući time osjećaj

predvidivosti, reda i smirenosti. Ravne, jednobojne plohe, u kontrastu s ostatkom

prostora, ne smiju se pokrivati nepotrebnim detaljima, već se na njima mora poigravati

idealno prirodna svjetlost. Industrijski izrađen namještaj je obavezan, budući da lišava

'osobnosti' kakvu obično nalazimo u ručno izrađenim predmetima.

Kako su glavne karakteristike ovog stila jasan oblik, jako je važno pod svaku cijenu

izbjegavati bilo kakav nered – sve stvari u takvom prostoru moraju imati svoje mjesto.

Za sve za što nije predviđeno neko vidljivo mjesto, moralo bi biti smješteno u neku

ladicu ili ormar, daleko od oka, da se ne pokvari cjelokupan dojam.

Važno je zato da se pri odabiru namještaja pažnja posveti zadovoljavanju tog osnovnog

preduvjeta – nalaženju ravnoteže da prostor odiše svojim primarnim stilom, a da pri tom

maksimalno zadrži svoju funkcionalnost. Zbog toga, kao i zbog svojih drugih vrlo

strogih pravila, minimalizam može biti samo naoko vrlo jednostavan, nezahtjevan stil.

Zanimljivo je da se za ovaj stil najviše odlučuju muškarci i samci (Mikulec, 2011).

Moderni dizajn je njegovan, glatak i svjetlucav. Moderno uređene prostore često će se

naći bez zastora i tepiha, a uz drvo često će se naći i koža, krzno, metal te furnirana

iverica. Ovaj stil je zbog svoje jednostavnosti pogodan za kreativne eklektičke igre,

37

odnosno miješanje s komadima namještaja iz drugih stilova, što će svakom prostoru dati

dinamiku i originalnost (Mikulec, 2011).

Moderne kupaonice ne služe samo za obavljanje osnovnih higijenskih potreba, već su

prostor za opuštanje koji mora biti funkcionalan, ali u isto vrijeme i estetski dopadljiv.

Upravo zbog toga sve se više pažnje posvećuje njihovu uređenju. Pri tome je izuzetno

važno paziti na odabir boja pločica i ostalih elementa. Veći prostori dopuštaju veću

slobodu pri odabiru boja i dimenzija obložnih materijala, dok je za manje preporuka

odabrati svijetle boje. Odaberu li se kupaonski elementi i pločice u jakim bojama,

kupaonica će biti vizualno opterećena. Elegancija će se postići umjerenim odnosom boja

i oblika i to uvijek djeluje efektno (Galović-Dumendžić, 2009).

U moderno uređenim spavaćim sobama dominira minimalizam s neutralnom paletom

boja te namještajem ravnih linija, s minimalnom upotrebom dekora (Mikulec, 2011).

Rustikalni stil

Rustikalni stil je popularan smjer unutrašnjeg dizajna koji pogotovo odgovara

ljudima koji vole unikatne, ručno rađene proizvode, domaće materijale, zaljubljenike u

prirodu s dozom romatike koji cijene tragove vremena. Rustika, kao stil koji prati

eksterijer, voli veći namještaj od od grubo obrađenog drva, masivne i mekane sofe i

fotelje čije su presvlake do poda, stolice od pletenog šiblja, mjed. Karakteristični za ovaj

stil su tepisi od grubljih, prirodnih materijala, poput sisala ili morske trave, kao i

obavezni zastori od pamuka ili grubljeg lana. Osnovni tonovi prate boje koje se nalaze u

eksterijeru, a to su sve nijanse smeđe, žute, smeđe-crvene. Neizostavne su košare

ispunjene cjepanicama, kao i glineni vrčevi pretvoreni u vaze za svježe cvijeće

(Mikulec, 2011).

Čiste, ravne, minimalističke i moderne plohe i materijali nisu dobrodošli u rustikalne

prostore. Rustikalni stil ima određenu dozu romantike, to je povezano i s našim

sjećanjima na djetinjstvo i odlascima 'kod dide' na selo. Kada se poseže poseže za

inspiracijom ne treba se ići daleko u prošlost, već su inspiracija 'seljačke' drvene i

zemljane ili 'težačke' kamene primorske kuće iz 19. ili iz prve polovice 20. stoljeća kada

se gradilo i obrađivalo ručno s materijalima koje se mogli naći u prirodi. Na kontinentu

to je bilo drvo i glina (opeka), na moru kamen i drvo. Sve što je donedavno izgledalo

jeftino i skromno sada je tako privlačno i s dušom, za razliku od modernih materijala

betona, čelika, stakla, PVC-a i aluminija koji su praktični, ali ipak hladni i bezlični.

38

Neke osnove rustikalnog stila su: ručno obrađene grede na stropu, kameni ili cigleni

(potpuno ili djelomično) zidovi i masivna drvena obloga ili keramika u terakota bojama

i dakako otvoreni kamini (Zovko,2010).

Nepopravljivi romantičari će svoje kupaonice obojiti u nježne pastelne tonove, a oko

starinske kade će, umjesto uobičajenih zavjesa, postaviti til koji će poput baldahina

padati do samog poda kupaonice. Zanimljivost ovog stila je upravo njegova ležernost,

gotovo mala, nesavršena urednost poželjna je u ovakvim prostorima (Mikulec, 2011).

Rustikalne spavaće sobe karakterizira obavezni drveni namještaj, često nesavršene

završne obrade, upotreba prirodnih materijala te tekstila kao što je pamuk, lan i krzno.

Stropovi su često ukrašeni grubim drvenim gredama, dok se od ostalih materijala ističe

mjed kojeg često nalazimo na rasvjetnim tijelima. Vrlo često, osim drvenih kreveta,

kupuju se kreveti od kovanog željeza (Mikulec, 2011).

Na pojedincu je da odabere stil koji mu najviše odgovara, koji ga svojim

dizajnom najviše privlači i koji ostavlja poseban osjećaj. Svatko ima svoje najdraže

komade pokućstva koji su savršeni baš takvi kakvi jesu, no ponekad je problem naći

nešto tako savršeno. Mnogi ne znaju definirati vlastiti stil i boje se raditi veće promjene

u svom životnom prostoru, no upravo promjenama i prilagođavanjem dizajna i boja sebi

i svojoj osobnosti, dobiva se ugodan prostor kojim se s veseljem uvijek vraćamo.

Teorijska pozadina nam opisuje važnost osobnosti i izbora boja i dizajna

predmeta. Hladni tonovi privlače negativnost, pesimizam, dok topli tonovi privlače

optimizam. Ljudi boje ne biraju slučajno, usputno, već svaka kupljena sitnica, dizajn i

boja, imaju svoje značenje. Odabirom boja, ljudi pokazuju svoju osobnost, iako toga

većina nije svjesna. Odabirom stila uređenja prostora, također otkrivamo puno o sebi.

Moderan, klasičan ili rustikalan, svaki stil ima svoju priču. Praktični, poslovni,

jednostavni ljudi uvijek biraju moderan stil. Klasičan stil odgovara nostalgičarima, koji

vole raskoš i eleganciju, dok rustikalan stil predstavlja romantičare. Danas je vrlo česta

pojava spajanja stilova. Kombinacija različitih osobnosti, gdje svatko nađe svoj idealan

omjer stilova.

39

3. ISTRAŽIVANJE NA TERENU

Poglavlje istraživanje na terenu uključuje metodologiju istraživanja na terenu,

rezultate istraživanja te diskusiju.

3.1. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA NA TERENU

U nastavku se obrađuju instrumenti istraživanja, postupak istraživanja te

ispitanici. Opisuje se anketni upitnik, struktura ispunjavanja upitnika i program obrade

rezultata.

3.1.1. Instrumenti istraživanja

Istraživanje na terenu provedeno je pod nazivom 'Povezanost osobina ličnosti i

uređenja životnog prostora'. Kao instrument istraživanja korišten je anketni upitnik koji

se može vidjeti u prilogu (Prilog 1). Upitnik se sastojao od dva dijela, u prvom se

ispitivalo o petofaktorkom modelu osobina ličnosti, u drugom dijelu o preferencijama u

uređenju životnog prostora.

Za ispitivanje osobina ličnosti, korištena je skala International Personality Item Pool

(IPIP), od 50 čestica što je kraća verzija Goldbergovog IPIP100 Big Five upitnika koji

je razvijen kako bi bio predstavljen zajednički format čestica za usporedbu

individualnih razlika među narodima. Goldberg je imao cilj stvoriti javnu istraživačku

domenu petofaktorskih modela ličnosti dostupnu svima na internetu. Prvobitna namjera

bila je poticanje znanstvenika na suradnju i razvoj naprednih mjera ličnosti,

oslobađajući ih prepreka koje donose instrumenti ličnosti s autorskim pravom

(Goldberg, Johnson, Eber, Hogan, Ashton, Cloninger i Gopugh, 2006). Goldbergova

inicijativa (1999) rezultirala je prijevodom IPIP čestica ličnosti na više od 25 jezika

(Goldberg i sur., 2006) te se njihovim korištenjem u nizu kros-kulturalnih istraživanja

potvrdila univerzalnost petofaktorske strukture, u svijetu (Goldberg i sur., 2006) i u

Hrvatskoj (Mlačić i Goldberg, 2007).

Zadatak ispitanika bio je da za svaku tvrdnju označi koliko pojedini iskaz

opisuje njega, njegovo trenutačno viđenje samog sebe. Ispitanik uz svaku tvrdnju

označuje broj koji odgovara njegovom samoopisu na skali od 5 stupnjeva (od 1 –

"potpuno netočno" do 5 – "potpuno točno"). Za svaku od pet dimenzija ličnosti postoji

40

10 tvrdnji kojima se opisuju stanja ispitanika. Primjeri pitanja, prema International

Personality Item Pool (IPIP), za pojedine ličnosti su: ekstraverzija ('Unosim živost u

neku zabavu'), neuroticizam ('Lako podliježem stresu'), otvorenost prema iskustvu

('Obraćam pozornost na detalje') i ugodnost ('Nastojim da se drugi osjećaju ugodno').

U drugom dijelu, na temelju proučene literature, kroz jedanaest pitanja,

ispitivale su se preferencije uređenja životnog prostora kako bi se utvrdio stil uređenja i

odabir boja ispitanika. Sedam pitanja odnosilo se na izbor stila u uređenju, dok se

preostalih četiri odnosilo na izbor boje u prostoru. Ispitanici su od nekoliko ponuđenih

odgovora, birali onaj koji najviše opisuje njihov stil i preferencije. Uz tekst, ponuđene

su slike kako bi uz vizualan poticaj ispitanicima bilo olakšano odgovaranje na pitanja.

Kao stil uređenja prostora ponuđeni su klasični, moderni/suvremeni te rustikalni.

Klasični stil opisan je kao stil kojeg krasi puno drvo, luksuzni, dekorativni tekstil s

klasičnim motivima, pozalćeni ukrasni detalji, porculan, mramor i raskoš. Suvremeni ili

moderni kao stil ravnih i čistih linija namještaja, minimalističkog pristupa uređenju,

poliranih površina, glatkih geometrijskih oblika i asimetrija. Rustikalni stil krasi grubo

obrađeno drvo, masivne i mekane sofe i fotelje, stolice od pletenog šiblja, namještaj

starinskog štiha, otvoreni kamin. Kroz ponudu odabira stila može se zaključiti kakv

dizajn proizvoda je ispitanicima privlačan. Uz pitanja o uređenju dnevnog boravka,

pitalo se o uređenju spavaće sobe i kupaonice kao oaze opuštanja i uživanja.

Pitanja o bojama ispitivala su preferencije hladnih tonova ili toplih tonova boja u

životnom prostoru. Boja je jedinstven element koji može utjecati na veličinu,

temperaturu i svijetlost prostora čime uvelike utječe na osobe koje u njemu žive i stoga

je vrlo bitno znati pravilno odabrati paletu boja.

3.1.2. Postupak istraživanja i ispitanici

Istraživanje je provedeno tijekom dva tjedna u travnju i svibnju 2013. godine

primjenom online upitnika. Upitnik je kreiran pomoći Kwiksurvey stranice gdje su se

odgovori automatski bilježili. Uz odgovore, bilježen je datum ispunjavanja te zemlja

ispitanika. Putem elektroničke pošte i Facebooka poslan je link za ispunjavanje

upitnika uz molbu da se šalje dalje te je također link objavljen na stranici

www.istražime.com. Struktura ispunjavanja upitnika putem različitih medija je sljedeća:

24% ispitanika riješilo je upitnik putem facebooka, 21% putem e-maila, a 55% putem

stranice istražime.com. Internet istraživanje podjednako je riskantno kao i tradicionalne

41

eksperimentalne metode, no donosi nove metodološke probleme i potrebe za novim

načinima kontrole uvjeta istraživanja (Kraut i suradnici, 2004). Teško je ostvariti

kontrolu nad ispitanicima i njihovim ispunjavanjem upitnika te uvjetima u kojima se

upitnika ispunjava. Nemoguće je ispitati točnost odgovora poput spola, dob i identitet

ispitanika, kao i uključeno i ozbiljno sudjelovanje što omogućava ispitanicima da

sudjeluju nemarno i neozbiljno.

U ispitivanju su sudjelovalo 372 osobe, od toga 55 muškaraca (14,78 %), a 317 žena

(85,22%). Dob ispitanika podijeljena je u tri skupine, prva skupina od 20 do 25 godina,

druga skupina od 26 do 35 godina te treća skupina od 36 godina na više. U prvoj

skupini bilo je 226 ispitanika (60,59%), u drugoj skupini 98 ispitanika (26,27%) te u

trećoj skupini 49 ispitanika (13,14%).

Dobiveni rezultati obrađeni su pomoću Microsoft Office Excela i programa

Statistice. Pomoću Microsoft Office Excela izračunati su postotci osobina ličnosti, a u

programu Statistice obrađeni su rezultati pomoću faktorske analize te je napravljena

usporedba prevladavajućeg tipa ličnosti i odabira boje i stila uređenja životnog prostora.

3.2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA

Preuzeta skala International Personality Item Pool (IPIP) za ispitivanje

petofaktorskog modela osobina ličnosti ima objašnjenu metodu zbrajanja određenih

pitanja u određene faktore. Kako se model sastoji od pet faktora i pedeset postavljenih

pitanja, svakom faktoru pridodaje se određenih deset pitanja.

Faktorska analiza

Na osnovu Bartletovog testa (Bartlett's Test of Sphericity=8298,996, Sig.=0,000)

koji je statistički značajan i dobivene vrijednosti KMO=0,850 pokazalo se da su podaci

pogodni za faktorizaciju metodom glavnih komponenata. Na temelju toga pristupilo se

izradi faktorske analize kako bi se ustanovila povezanost pitanja i pripadajućih faktora.

Na temelju provedene faktorske analize dobivene su razlike između izračuna po

International Personality Item Pool (IPIP) skali i dobivenih odgovora ispitanika ovog

istraživanja. U tablici 1. Prikazani su rezultati faktorske analize.

42

Tablica 1: Faktorska analiza

PITA NJA EKSTRA V ERZIJA UGODN OST SA VJESN OST N EUROTICIZAM OTV ORENOST

PREMA ISKUSTV U

1. Unosim živost u ne ku zabavu. 0,628

2. N e brine m se puno za druge ljude . -0,559

3. Uvije k sam spre m an (spre m na). -0,316 0,374

4. Lako podlije že m stre su. -0,757

5. Im am bogat rje čnik. 0,522

6. N e pričam puno. 0,724

7. Zanim aju m e drugi l judi. -0,625

8. Ostavljam svoje stvari posvuda. 0,831

9. Uglavnom se osje ćam opušte no. -0,618

10. Te ško razum ije m apstraktne 0,628 -0,365

11. Osje ćam se ugodno u društvu. 0,464

12. Če sto vrije đam l jude .

13. Obraćam pažnju na de talje . 0,374

14. Če sto sam zabrinut (zabrinuta). -0,699

15. Im am bujnu m aštu. 0,692

16. Držim se po strani. 0,708

17. Suosje ćam s drugim a. -0,704

18. Pravim ne re d. 0,795

19. Rije tko sam tužan (tužna). -0,545

20. N e zanim aju m e apstraktne 0,647

21. Sam (a) započinje m razgovore . 0,688

22. N e zanim aju m e tuđi proble m i. -0,603

23. Odm ah obavljam kućne poslove . 0,731

24. Lako m e zasm e tati. -0,553

25. Im am izvrsne ide je . 0,604

26. Im am m alo toga za re ći. 0,449 0,33

27. Im am m e ko srce . -0,61

28. Če sto zaboravljam vratiti stvari 0,788

29. Lako se uzrujam . -0,819

30. N e m am m nogo m ašte . 0,722

31. N a zabavam a razgovaram s 0,692

32. Drugi l judi m e zapravo ne -0,574

33. V olim re d. 0,766

34. Če sto m ije njam raspolože nja. -0,755

35. Brzo shvaćam različite stvari. 0,533

36. N e volim priv lačiti pažnju. 0,631

37. Posve ćuje m vrije m e drugim -0,64

38. Izbje gavam obve ze . 0,507 0,5

39. Podlije že m če stim prom je nam a -0,789

40. Koristim uče ne izraze .

41. N ije m i ne lagodno b iti u sre dištu 0,65

42. Osje tl jiv(a) sam na tuđe osje ćaje . -0,739

43. Sli je dim zacrtani plan. 0,572 0,526

44. Lako m e je razdražiti. -0,752

45. Provodim vri je m e razm išljajući.

46. Šutljiv(a) sam s ne poznatim a 0,772

47. N astojim da se drugi osje ćaju -0,628

48. Posao obavljam točno i pre cizno. 0,506

49. Če sto sam tužan (tužna). -0,694

50. Pun(a) sam ide ja. 0,641

PA TTERN MA TRIX

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablice se na temelju vrijednosti može vidjeti koje pitanje ulazi pod koji faktor.

Pitanje pod rednim brojem 3. ('Uvijek sam spreman') ima vrijednost na dva faktora

(ugodnost i savjesnost). Kako je vrijednost u faktoru savjesnost veća, nju uzimamo u

obzir.

43

Različitost od IPIP skale dogodila se kod savjesnosti i neuroticizma gdje je pitanje iz

savjesnosti prešlo pod faktor neuroticizma i tako izmijenio broj pitanja kod ta dva

faktora. Savjesnost broji devet pitanja, dok neuroticizam broji jedanaest što je najviše

gledajući svih pet faktora. Na temelju toga, u tablici 2 i grafu 3, možemo vidjeti

prevladavajuće tipove ličnosti nakon faktorske analize, dok su u tablici 3 i grafu 4

podaci prije faktorske analize prema IPIP strukturi.

Tablica 2: Prevladavajući tipovi ličnosti nakon faktorske analize (broj ispitanika)

N=372 Spol Prevladavajući tip ličnosti ekstravert

Prevladavajući tip ličnosti

neuroticizam

Prevladavajući tip ličnosti otvorenost

prema iskustvu

Prevladavajući tip ličnosti ugodnost

Prevladavajući tip ličnosti savjesnost

Ukupno

Ženski 21 170 1 100 21 313

Muški 7 36 0 9 7 59

Ukupno 28 206 1 109 28 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Koeficijent pouzdanosti Cronbach alpha (α) za faktor ekstraverzije iznosi 0,869, za

faktor savjesnosti 0,85, faktor neuroticizma 0,822, faktor otvorenost prema iskustvu

0,820, te faktor ugodnosti 0,757, može se zaključiti da je poduzadnost svih faktora u

prihvatljivim granicama.

Grafikon 3: Prevladavajući tip ličnosti nakon faktorske analize (broj ispitanika)

Izvor: Rezultati istraživanja

44

Tablica 3: Prevladavajući tip ličnosti po IPIP skali N=372 Spol Prevladavajući tip ličnosti

ekstravertPrevladavajući tip

ličnosti neuroticizamPrevladavajući tip ličnosti otvorenost

prema iskustvu

Prevladavajući tip ličnosti ugodnost

Prevladavajući tip ličnosti savjesnost

Ukupno

Ženski 41 5 88 132 47 313

Muški 8 5 24 10 12 59

Ukupno 49 10 112 142 59 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Grafikon 4: Prevladavajući tip ličnosti po IPIP skali

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablica i grafova je vidljivo kako postoje značajne razlike između izračuna po IPIP

skali i faktorskoj analizi. Kod faktorske analize prevladavajući tip ličnosti je

neuroticizam, dok je po IPIP skali ugodnost što su dvije vrlo različite osobine ličnosti.

Postavlja se pitanje uzroka takvih rezultata? Pretpostavka je da sveprisutna kriza u

svijetu ogovorna za dobivene rezultate pošto socijalni čimbenici i okruženje osobe

45

uvelike djeluju na njegovu ličnost, a trenutačna situcaija u zemlji je negativna, pa su i

ispitanici nezadovoljni.

Interpretacija rezultata dobivenih usporedbom prevladavajućeg faktora ličnosti i

pitanja o dizajnu i bojama

Na grafikonu 5 vidljivi su odgovori ispitanika na pitanje o odgovarajućem stilu uređenja

životnog prostora. Ponuđena su tri odgovora na pitanje: klasični stil, moderan ili

suvremen i rustikalan stil.

Grafikon 5: Stil uređenja životnog prostora

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz grafikona je vidljivo kako se većina ispitanika odlučila za moderan stil uređenja, dok

klasičan ima najmanje pripadnika.

Na sljedećim tablicama, 6 i 7, uspoređuju se prevladavajući tip ličnosti i pitanje o stilu

uređenja životnog prostora.

46

Tablica 6: Odnos faktora ličnosti i pitanja o stilu uređenja životnog prostora nakon faktorske analize

Prevladavajući tip ličnosti

Vaš stil uređenja životnog prostora Klasično

Vaš stil uređenja životnog prostora

Moderno

Vaš stil uređenja životnog prostora

Rustikalno

ekstravert 7 17 4

neuroticizam 19 101 86

otvorenost prema iskustvu 1 0 0

ugodnost 5 65 39

savjesnost 0 18 9

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 6 prikazuje kako u uređenju životnog prostora prevladava moderan stil

uređenja, dok je klasičan stil najmanje zastupljen.

Tablica 7: Odnos faktora ličnosti i pitanja o stilu uređenja životnog prostora po IPIP skali

Prevladavajući tip ličnosti

Vaš stil uređenja životnog prostora Klasično

Vaš stil uređenja životnog prostora Moderno

Vaš stil uređenja životnog prostora

Rustikalno

ekstravert 8 29 12

neuroticizam 2 6 2

otvorenost prema iskustvu 10 52 50

ugodnost 10 77 55

savjesnost 3 37 19

Izvor: Rezultati istraživanja

Vidljive su razlike između izračuna nakon faktorske analize i po IPIP skali. U tablici 7,

također vidimo kako prevladava moderan stil uređenja životnog prostora. No obzirom

da je broj neuroticista malen, po teorijiskim definicijama i usporedbama može se

zaključiti kako neuroticistima više odgovara klasičan stil uređenja što je u prvoj tablici

upravo suprotno.

47

Grafikon 6 prikazuje nam pitanje o idealnoj paleti boja za dom. Ispitanicima su

ponuđene četiri opcije odgovora na pitanje uz vizualnu pomoć: monokromatska paleta

gdje se koriste nijanse samo jedne boje, analogna shema su boje koje su slične (primjer

zelena-žuta), komplementarna paleta su boje koje su suprotne na kotaču boja (primjer

crvena i zelena) i neutralna paleta gdje se ubrajaju boje kao siva, bijela i krem.

Grafikon 6: Idealna paleta boja

Izvor: Rezultati istraživanja

Vidljivo je kako su svi odgovori zastupljeni, no najčešći su analogna i komplementarna

paleta boja što su dvije suprotnosti kada govorimo o paletama boja.

Napravljena je i analiza idealne palete boja. Navedeno je prikazano u tablicama 8 i 9.

48

Tablica 8: Prevladavajući tip ličnosti i idealna paleta boja nakon faktorske analize

N=372 Prevladavajući

tip ličnosti

Idealna paleta boja

Monokromatski

Idealna paleta boja

Analogno

Idealna paleta boja

Komplementarno

Idealna paleta boja

Neutralno

Ukupno

ekstravert 10 7 5 6 28

neuroticizam 34 69 60 43 206

otvorenost prema iskustvu 1 0 0 0 1

ugodnost 16 25 37 31 109

savjesnost 7 6 4 11 28

Ukupno 68 107 106 91 372

Izvor: Rezultati istraživanja

U tablici 8 kod ekstraverta je idealna paleta monokromatska, kod neuroticista analogna,

kod faktora ugodnosti je komplementarna te kod savjesnosti neutralna. Dobiveni su

šareni rezultati, gdje svaki faktor ličnosti ima svoju idealnu paletu boja, što je vrlo

zanimljivo.

Tablica 9: Prevladavajući tip ličnosti i idealna paleta boja po IPIP skali

N=372 Prevladavajući

tip ličnosti

Idealna paleta boja

Monokromatski

Idealna paleta boja

Analogno

Idealna paleta boja

Komplementarno

Idealna paleta boja

Neutralno

Ukupno

ekstravert 13 17 11 8 49

neuroticizam 3 1 5 1 10

otvorenost prema iskustvu 18 34 36 24 112

ugodnost 25 39 40 38 142

savjesnost 9 16 14 20 59

Ukupno 68 107 106 91 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 9 prikazuje nam nešto drugačiju sliku. Idealna paleta boja kod ekstraverta je

analogna, kod neuroticista možemo zaključiti komplementarna, kod faktora otvorenost

prema iskustvu je komplementarna što u tablici 8 ne možemo zaključiti na temelju samo

49

jedne osobe, kod faktora ugodnosti možemo reći da je to komplementarna, a faktor

savjesnoti, kao i u tablici 8 bira neutralnu paletu boja.

Ispitanici su pitani koja boja dominira u njihovom doma te na sljedećem pitanju koja im

se boja najmanje sviđa. Ponuđeno je deset boja kao odgovor na oba pitanja: crvena,

žuta, plava, narančasta, zelena, ljubičasta, smeđa, siva, bijela i crna. U interpretiranju

odgovora, boje su podijeljene na tople (crvena, narančasta i žuta) i hladne (plava, zelena

i ljubičasta) boje. Smeđa, siva, bijela i crna pridodane su tim skupinama na temelju

teorijskog znanja o bojama, o njihovoj simbolizi i utjecaju koje imaju na čovjeka. Tako

su tople boje u interpretaciji: crvena, narančasta, žuta i bijela, dok su hladne: plava,

zelena, ljubičasta, smeđa i crna.

Grafikon 7 prikazuje odgovore ispitanika o boji koja dominira u njihovu domu.

Grafikon 7. Koja boja dominira u domu ispitanika

Izvor: Rezultati istraživanja

50

Na grafikonu 7 možemo vidjeti kako su boje koje najviše dominiraju u domu ispitanika

bijela i smeđa, dok od toplih dominira crvena, a od hladnih boja zelena.

Grafikon 8 prikazuje nam boje koje se ispitanicima najmanje sviđaju.

Grafikon 8: Boja koja se ispitanicima najmanje sviđa

Izvor: Rezultati istraživanja

Zanimljivo po rezultatima, boja koja dominira u domu ispitanika je i boja koja im se

najmanje sviđa, a to je smeđa. Također možemo spomenuti i sivu, koja zajedno sa

bijelom koja najviše dominira u domu ispitanika pripada neutralnoj paleti boja.

Može se zaključiti kako su se ispitanici zasitili boje koja prevladava u njihovu domu, a

iz razloga poput nedostatka financijskih sredstava, vremena i straha od promjene ne žele

mijenjati svoj dom.

Na sljedećim tablicama, 10, 11, 12 i 13 možemo vidjeti rezultate prevladavajućeg tipa

ličnosti i hladnih ili toplih boja. Tablice 10 i 11 prikazuju nam rezultate prevladavajućeg

51

tipa ličnosti i boje koja dominira u domu ispitanika, prva tablica prikazuje rezultate

nakon faktorske analize, a druga prema IPIP skali.

Tablice 12 i 13 prikazuju rezultate prevladavajućeg tipa ličnosti i boje koja se

ispitanicima najmanje sviđa.

Tablica 10: Prevladavajući tip ličnosti i boja koja dominira u domu ispitanika nakon faktorske analize

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Boja dominira u vašem domu

Tople

Boja dominira u vašem domu

Hladne

Ukupno

ekstravert 26 2 28

neuroticizam 136 70 206 otvorenost prema iskustvu 0 1 1

ugodnost 76 33 109

savjesnost 22 6 28

Ukupno 260 112 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 11: Prevladavajući tip ličnosti i boja koja dominira u domu ispitanika po IPIP skali

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Boja dominira u vašem domu

Tople

Boja dominira u vašem domu

Hladne

Ukupno

ekstravert 39 10 49

neuroticizam 7 3 10 otvorenost prema iskustvu 74 38 112

ugodnost 96 46 142

savjesnost 44 15 59

Ukupno 260 112 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablica 10 i 11 je vidljivo kako u domovima ispitanika prevladavaju tople boje, bez

obzira na tip ličnosti.

52

Tablica 12: Prevladavajući tip ličnosti i boje koja se najmanje sviđa ispitanicima nakon faktorske analize

N=372 Prevladavajući tip

ličnosti

Boja koja se najmanje sviđa

Tople

Boja koja se najmanje sviđa

Hladne

Ukupno

ekstravert 13 15 28

neuroticizam 104 102 206 otvorenost prema iskustvu 1 0 1

ugodnost 64 45 109

savjesnost 18 10 28

Ukupno 200 172 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 13: Prevladavajući tip ličnosti i boje koja se najmanje sviđa ispitanicima po IPIP skali

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Boja koja se najmanje sviđa

Tople

Boja koja se najmanje sviđa

Hladne

Ukupno

ekstravert 24 25 49

neuroticizam 4 6 10 otvorenost prema iskustvu 58 54 112

ugodnost 82 60 142

savjesnost 32 27 59

Ukupno 200 172 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablice 12 i 13 prikazuju male razilke između toplih i hladnih boja kod ekstraverta,

neuroticista i otvorenosti prema iskustvu, dok kod faktora ugodnost i savjesnost

prevladava izbor toplih boja. Zaključak je da boje koje se najmanje sviđaju ispitanicima

su upravo tople boje.

53

Nadalje ispitale su se preferencije stila na temelju odabira sofa. Ponuđeno je pet opcija

odgovora sa slikom: sofa s uzorkom, zelena moderna sofa, bijelo-siva sofa, smeđa

udobna sofa, klasična te crvena moderna. Kao što je vidljivo iz grafa, ispitanicima se

najviše svidjela slika zelene sofe, sofe s uzorkom i bijelo-sive sofe.

Grafikon 9: Odabir sofe za dom

Izvor: Rezultati istraživanja

Za analizu, sofe su raspoređene u stilove uređenja, u moderan stil i klasičan. Rustikalan

stil je ovdje izostavljen jer sve sofe koje ulaze u moderan stil, mogu pripadati i

rustikalnom stilu.

Tablice 14 i 15 prikazuju nam rezultate dobivene između prevladavajućeg tipa ličnosti i odabira sofe za dom.

54

Tablica 14: Prevladavajući tip ličnosti i odabir sofe za doma nakon faktorske analize

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Sofa za svoj dom Moderno

Sofa za svoj dom Klasika

Ukupno

ekstravert 22 6 28

neuroticizam 149 57 206 otvorenost prema iskustvu 1 0 1

ugodnost 99 10 109

savjesnost 18 10 28

Ukupno 289 83 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 15: Prevladavajući tip ličnosti i odabir sofe za doma po IPIP skali

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Sofa za svoj dom Moderno

Sofa za svoj dom Klasika

Ukupno

ekstravert 37 12 49

neuroticizam 7 3 10 otvorenost prema iskustvu 80 32 112

ugodnost 121 21 142

savjesnost 44 15 59

Ukupno 289 83 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablica je vidljivo kako prevladavaju moderne sofe u odabiru ispitanika, bez obzira

koja ličnost prevladavala. Razlike u tablicama postoje, na temelju razlike u

prevladavajućim ličnostima, ali zaključno se može potvrditi dominacija modernih sofa.

Također ispitivao se i odabir uzorka tepiha koji svojim dizajnom najviše odgovara stilu

ispitanika. Ponuđeno je šest odgovora zajedno sa slikovnim prikazom kako bi se

ispitanici lakše opredijelili za jedan odgovor: jednobojni, turski, moderni, šareni,

životinjski print, monokromatski. Grafikon 10 prikazuje izbor ispitanika na temu uzorka

tepiha.

55

Grafikon 10: Uzorak tepiha koji najviše reprezentira stil ispitanika

Izvor: Rezultati istraživanja Kao što je vidljivo sa grafikona 10 ispitanicima se najviše svidio monokromatski tepih,

što znači nijanse iste boje u uzorku tepiha.

Za potrebe interpretiranja rezultata, tepisi su raspoređeni u dvije kategorije, moderno i

klasično, kao i prethodno sofe.

Sljedeće tablice prikazuju nam usporedbu prevladavajućeg tipa ličnosti i odabira

modernog ili klasičnog uzorka tepiha.

56

Tablica 16: Prevladavajući tip ličnosti i odabir uzorka tepiha nakon faktorske analize

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Uzoraka tepiha vaš stil Moderno

Uzoraka tepiha vaš stil Klasično

Ukupno

ekstravert 21 7 28

neuroticizam 149 57 206 otvorenost prema iskustvu 0 1 1

ugodnost 84 25 109

savjesnost 24 4 28

Ukupno 278 94 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 17: Prevladavajući tip ličnosti i odabir uzorka tepiha po IPIP skali

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Uzoraka tepiha vaš stil Moderno

Uzoraka tepiha vaš stil Klasično

Ukupno

ekstravert 39 10 49

neuroticizam 6 4 10 otvorenost prema iskustvu 76 36 112

ugodnost 109 33 142

savjesnost 48 11 59

Ukupno 278 94 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Obje tablice prikazuju jednake rezultate u odabiru modernog ili klasičnog. Na tablicama

je vidljivo da ispitanici preferiraju moderne tepihe u uređenju doma. Kao i kod

prethodnog pitanja, sve prevladavajuće ličnosti imaju isti odabir.

Ispitivao se i izbor idealnog stila kupaonice. Ispitanicima su ponuđene tri opcije

odgovora uz slikovni prikaz: klasična, moderna i rustikalna. Rezultati su prikazani na

grafikonu 11.

57

Grafikon 11: Izbor idealnog stila kupaonice

Izvor: Rezultati istraživanja

Na grafikonu 11 vidimo kako su ispitanici odabrali. Kao i u prethodnim pitanjima,

najviše im se dopada moderan stil sa 67,39%, dok klasičan i rustikalan imaju

podjednaku zastupljenost.

Tablice 18 i 19 prikazuju odnos prevladavajućeg tipa ličnosti i odabira klasične,

moderne ili rustikalne kupaonice.

Tablica 18: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kupaonice nakon faktorske analize N=372 prevladavajući

tip ličnosti Kupaonica Klasično

Kupaonica Moderno

Kupaonica Rustikalno

Ukupno

ekstravert 3 24 1 28

neuroticizam 35 129 42 206 otvorenost prema iskustvu 1 0 0 1

ugodnost 16 76 17 109

savjesnost 3 21 4 28

Ukupno 58 250 64 372

Izvor: Rezultati istraživanja

58

Tablica 19: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kupaonice po IPIP skali

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Kupaonica Klasično

Kupaonica Moderno

Kupaonica Rustikalno

Ukupno

ekstravert 4 40 5 49

neuroticizam 2 8 0 10 otvorenost prema iskustvu 22 67 23 112

ugodnost 21 92 29 142

savjesnost 9 43 7 59

Ukupno 58 250 64 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablica možemo vidjeti da prevladava izbor modernog stila kupaonice, dok su

klasičan i rustikalan stil podjednako zastupljeni. Svi tipovi ličnosti odabiru jednak stil

uređenja.

Ispitivalo se i mišljenje ispitanika o preferencijama podnih obloga u domu. Ispitanicima

su uz slike, ponuđena tri odgovora: parketi, pločice i tepisi. Za potrebe interpretacije,

podne obloge su svrstane u kategorije. Parketi su svrstani u moderan stil, pločice u

klasičan, a tepisi u rustikalan stil uređenja. Rezultati su prikazani na grafikonu 12.

Grafikon 12: Odabir podne obloge u domu

Izvor: Rezultati istraživanja

59

Kao što je vidljivo na grafikonu, najzastupljeniji izbor su parketi.

Tablice 20 i 21 prikazuju rezultate odnosa prevladavajućeg tipa ličnosti i podne obloge

u uređenju doma. Sva tri ponuđena odgovora kategorizirana su po kategoriji moderno,

klasično i rustikalno.

Tablica 20: Prevladavajući tip ličnosti i izbor podne obloge u uređenju doma nakon faktorske analize

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Podna obloga Moderno

Podna obloga Klasično

Podna obloga Rustikalno

Ukupno

ekstravert 17 9 2 28

neuroticizam 158 36 12 206 otvorenost prema iskustvu 1 0 0 1

ugodnost 85 20 4 109

savjesnost 17 10 1 28

Ukupno 278 75 19 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 21: Prevladavajući tip ličnosti i izbor podne obloge u uređenju doma po IPIP skali

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Podna obloga Moderno

Podna obloga Klasično

Podna obloga Rustikalno

Ukupno

ekstravert 34 13 2 49

neuroticizam 7 3 0 10 otvorenost prema iskustvu 87 16 9 112

ugodnost 107 29 6 142

savjesnost 43 14 2 59

Ukupno 278 75 19 372

Izvor: Rezultati istraživanja

60

Dobiveni rezultati pokazuju kako sve prevladavajuće ličnosti odabiru modernu podnu

oblogu, dok je rustikalna najmanje zastupljena. Zaključak je da ispitanici najmanje vole

koristiti tepihe u uređenju doma.

U spavaćoj sobi najviše dominira odabir kreveta kojim se otkriva sklonost modernom,

klasičnom ili rustikalnom stilu uređivanja. Stoga se pitalo ispitanike da odabiru stil

kreveta za svoj dom. Ponuđene su tri opcije uz sliku: željezni, drveni i presvučeni.

Kreveti su kategorizirani po kategorijama: željezni kao rustikalni, drveni kao klasični i

tapecirani kao moderni. Iako drveni krevet može ući u sve tri kategorije, ovdje su

navedeni specifični dizajn za svaku kategoriju.

Grafikon 13: Odabir stila kreveta

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz grafikona je vidljivo kako su svi odgvori podjednako zastupljeni. Željeni krevet ima

23,99%, drveni 38,81% i presvučeni 37,2%.

61

Tablica 22: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kreveta nakon faktorske analize

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Krevet Rustikalno

Krevet Klasično

Krevet Moderno

Ukupno

ekstravert 5 11 12 28

neuroticizam 54 76 76 206 otvorenost prema iskustvu 0 0 1 1

ugodnost 26 48 35 109

savjesnost 4 9 15 28

Ukupno 89 144 139 372

Izvor: Rezultati istraživanja

U tablici 22 vidljivo je kako ekstraverti i neuroticisti u jednakoj mjeri preferiraju

klasični i moderni stil kreveta, dok je rustikalni najmanje zatupljen. Faktor ugodnost

preferira klasični stil kreveta, dok faktor savjesnosti moderan stil kreveta.

Tablica 23: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kreveta po IPIP skali

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Krevet Rustikalno

Krevet Klasično

Krevet Moderno

Ukupno

ekstravert 13 15 21 49

neuroticizam 3 3 4 10 otvorenost prema iskustvu 30 44 38 112

ugodnost 33 61 48 142

savjesnost 10 21 28 59

All Grps 89 144 139 372

Izvor: Rezultati istraživanja

U tablici 23 malo su drugačiji rezultati nego u prethodnoj, ekstraveti i savjesni odabiru

moderan stil kreveta, dok faktor otvorenost prema iskustvu i ugodnost odabiru klasični

stil uređenja. U tablicama 22 i 23 je vidljivo kako ispitanici najmanje preferiraju

rustikalan stil kreveta, bez obzira na prevladavajući tip ličnosti.

Ispitanici su pitani i o preferenciji boje u spavaćoj sobi koja je oaza mira svakog

čovjeka. Rezultati su prikazani u grafikonu 14.

62

Grafikon 14: Boja u spavaćoj sobi

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz prethodnog grafa može se zaključiti kako se u najvećoj mjeri preferira bijela boja,

neutralna paleta boja. Za potrebe daljne analize kategorizirane su boje kao hladne i

tople, po istom postupku kao i prethodna pitanja o bojama. Tako su tople boje u

interpretaciji: narančasta, roza, žuta i bijela, dok su hladne: plava, zelena, smeđa i crna.

Zanimljivo je kako žuta i roza boja imaju manje pristalica od crne boje koja se smatra

mračnom i zatvorenom bojom.

Na tablicama 24 i 25 prikazan je odnos prevladavajućeg tipa ličnosti i odabira boje u

spavaćoj sobi.

63

Tablica 24: Prevladavajući tip ličnosti i odabira boje u spavaćoj sobi nakon faktorske analize

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Boja spavaće sobe Tople

Boja spavaće sobe Hladne

Ukupno

ekstravert 22 6 28

neuroticizam 130 76 206 otvorenost prema iskustvu 0 1 1

ugodnost 66 43 109

savjesnost 17 11 28

Ukupno 235 137 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Tablica 25: Prevladavajući tip ličnosti i odabira boje u spavaćoj sobi po IPIP skali

N=372 Prevladavajući tip ličnosti

Boja spavaće sobe Tople

Boja spavaće sobe Hladne

Ukupno

ekstravert 36 13 49

neuroticizam 6 4 10 otvorenost prema iskustvu 72 40 112

ugodnost 85 57 142

savjesnost 36 23 59

Ukupno 235 137 372

Izvor: Rezultati istraživanja

Iz tablica 24 i 25, vidljivo je kako svi prevladavajući tipovi ličnosti odabiru tople boje u

uređenju spavaće sobe.

Ispitanici su pitani da izaberu između prostora zatvorenog, zamračenog tlocrta i

otvorenog tlocrta sa puno prirodnog svijetla. Na grafikonu je prikazan njihov izbor.

64

Graf 15: Odabir tlocrta

Izvor: Rezultati istraživanja

Kako je i predviđeno, većina ispitanika je odabrala otvoren tlocrt sa puno prirodnog svijetla.

U tablicama 16 i 17 prikazani su statistički podaci za prevladavajući tip ličnosti i odabir

vrste tlocrta. Iz tablica je vidljivo da prevladava otvoren tip tlocrta sa puno svijetlosti.

Tablica 26: Prevladavajući tip ličnosti i izbor tlocrta nakon faktorske analize

N=372 prevladavajući tip ličnosti

Opcija zatvoreni tlocrt

Opcije otvoreni tlocrt Ukupno

ekstravert 1 27 28

neuroticizam 22 184 206 otvorenost prema iskustvu 1 0 1

ugodnost 3 106 109

savjesnost 1 27 28

Ukupno 28 344 372

Izvor: Rezultati istraživanja

65

Tablica 27: Prevladavajući tip ličnosti i izbor tlocrta po IPIP skali

N=372 prevladavajući tip

ličnosti

Opcija zatvoreni tlocrt Opcije otvoreni tlocrt Ukupno

ekstravert 1 48 49

neuroticizam 1 9 10 otvorenost prema iskustvu 18 94 112

ugodnost 6 136 142

savjesnost 2 57 59

Ukupno 28 344 372

Izvor : Rezultati istraživanja DISKUSIJA

Uspoređujući originalan upitnik IPIP i skalu po kojoj se izračunavaju postotci

osobina ličnosti sa izračunatim postocima nakon faktorske analize uočene su velike

razlike.

Po prvom izračunu vidljivo je kako je prevladavajuća ličnost ispitanika faktor ugodnost,

koji broji 142 ispitanika od njih ukupno 372. Otvorenost prema iskustvu broji 112

ispitanika, savjesnost 59, ekstravertizam 49 te neuroticizam 10.

U izračunima nakon faktorske analize dobiveni su potpuno različiti izračuni.

Prevladavajući tip ličnosti je neuroticizam sa čak 206 ispitanika od ukupno 372.

Ugodnost broji 109, ekstravertizam i savjesnost svaki 28 te otvorenost prema iskustvu

samo jednu osobu.

Moglo bi se zaključiti da su vidljive promjene moguće zbog stanja u svijetu,

negativnog razmišljanja i krize što utječe na osobine ličnosti. Ljudi su nezadovoljni

načinom življenja te nemaju pozitivna gledišta na budućnost i promjene koje će se

događati. Iz toga se da zaključiti zašto ima toliko neuroticista.

Izračuni po IPIP skali imaju malen broj neuroticista i time je dopušteno zaključivanje na

temelju teorije kako neuroticisti, suprotno od ekstroverta, vole hladne tonove i klasični

dizajn proizvoda. No rezultati nakon faktorske analize, koji su u ovom istraživanju

najbitniji pokazuju suprotno. Po njima neuroticisti i savjesni biraju tople boje i moderan

i rustikalan stil uređenja životnog prostora.

66

Dobivenim rezultatima odbacujemo drugu hipotezu, koja kaže da će neuroticisti i

savjesni birati hladne tonove i klasičan stil u uređenju životnog prostora.

Iako su kod pitanja o bojama utvrđene neke nepravilnosti, ispitanici su potvrdili da

najviše vole tople boje, no isto tako u izboru boje koja im se najmanje sviđa

prevladavaju tople boje što je mala nelogičnost. Kako se po pitanju o bojama koje im se

najmanje sviđaju ne može reći da se odnosi na uređenje doma, već općenito o bojama,

očito je da ispitanici drugačije gledaju na boje u domu, boje odjeće, boje koje viđaju u

prirodi, boje hrane i ostalo. Na temelju pitanja o bojama, možemo reći da postoje

naznake da su razilke preferiranja boja s obzirom na njihovu funkciju.

Dok se druga hipoteza odbacuje, prva se sa sigurnošću potvrđuje. Dobiveni

rezultati prikazuju da se ekstraverzija i ugodnost mogu povezati sa modernim i

rustikalnim stilom uređenja te odabirom toplih boja.

Potrebno je istaknuti da istraživanja na temu 'Povezanosti osobina ličnosti i

uređenja životnog prostora' ne postoje, što zbog nemogućnosti usporedbe predstavlja

ograničenje.

Međutim, prema pisanju autora o uređenju životnog prostora, mogu se donijeti određeni

zaključci prema kojima su postavljene hipoteze.

67

4. ZAKLJUČAK Cilj ovog rada bilo je pronaći povezanost između crta ličnosti i odabira dizajna i

boje proizvoda kako bi se unaprijedila individualna ponuda potrošaču. U radu se

raspravlja o različitom doživljavanju različitih boja, o individualnom značenju svake

boje i njihovom privlačenju određenih ljudi. Različiti stilovi uređenja također prikazuju

različite tipove osobnosti. Zanimljivo je kako kroz boje i odabir stila uređenja životnog

prostora otkrivamo jako puno o sebi i svojoj osobnosti. Ponuda potrošaču treba

odgovarati njegovoj osobnosti, izazvati oduševljenje.

Iako je druga hipoteza ('Potrošači čije su osobine ličnosti većinom neuroticizam

i savjesnost u uređenju životnog prostora biraju hladne boje te klasični stil uređenja')

odbačena, cilj je postignut jer povezanost postoji. S obzirom na dobivene rezultate može

se zaključiti kako potrošači sa osobinama ličnosti ekstraverzije, otovorenosti prema

novom iskustvu, ugodnosti, savjesnosti i neuroticizma biraju moderan ili suvremen i

rustikalan stil uređenja životnog prostora i tople boje.

Hipotezom se potvrđuju teorijske spoznaje povezanosti određenih osobina i boja, kao i

stila uređenja. Potvrđuje se postojanost različitog značenja s obzirom na različiti stil i

preferenciju različitih boja.

Idealna ponuda, prema rezultatima istraživanja, podrazumijeva modernan izgled,

jednostavne linije sa daškom rustike koja unosi toplinu u dom te žive, jarke boje koje na

prvi pogled bude pozitivne osjećaje.

Kod odabira dizajna, mnogo utjecaja ima ono što je trenutačno moderno, što se na

tržištu najviše nudi uz što povoljniju cijenu. No s obzirom na krizu s kojom je svijet

suočen, trošenje novaca na uređenje interijera nije na listi prioriteta. Bitno je da

poduzeća koja žele biti uspješna osluškuju svoje kupce, dajući im nadu da mogu imati

ono što žele uz pravu cijenu. Važno je usredotočiti se na kupca pojedinačno, dajući

potporu pri kupnji, ohrabrujući ga na kupnju proizvoda, kako bi unesao promjenu u svoj

prostor. Mnogi, kada jednom urede svoj dom nemaju volje za daljnim promjenama, no

činjenica je da se kroz život osoba mijenja, raste, uči i oblikuje se, tako se treba i prostor

oblikovati zajedno s osobom kako bi mogla živjeti u potpunosti zadovoljno.

Kao ograničenja istraživanja mogao bi se naglasiti postupak istraživanja koje je

obavljano putem interneta. Također, postoji vjerojatnost da su ispitanici uljepšavali

68

(iskrivljavali) odgovore vezane za osobine ličnosti. Usporedba s istraživanjima na istu

temu smatra se ograničenjem radi nemogućnosti komparacije rezultata.

U današnje vrijeme, kada nitko nema previše vremena, odgovaranje na upitnike je samo

smetnja, tako da nema nikakve kontrole ispitanika pri odgovaranju putem interneta.

Ispitanici imaju veću slobodu rješavati upitnik brzo i neoprezno, ne razmišljajući

previše o pitanom što automatski utječe na ispravnost odgovora i kvalitetu donošenja

zaključka. U istraživanjima o upotrebi upitnika ličnosti, zabilježena su iskrivljavanja

(uljepšavanja) odgovora kako bi ispitanici sebe prikazali u boljem svijetlu. Pokazalo se

da je iskrivljavanje odgovora na upitnicima ličnosti moguće i da se događa u

situacijama u kojima postoji motivacija za stvaranjem određene impresije (Ellingson i

Sackett, 2001). Ne samo da su ispitanici u mogućnosti stvoriti pozitivan ili negativan

dojam, nego mogu i iskriviti rezultat na upitniku ličnosti u smjeru specifičnog profila

poželjnog u određenoj situaciji (Krahe, 1989).

Prednost online upitnika je sloboda koju ispitanici imaju kod odgovaranja,

anonimnost, povećana je dostupnost sudionika u istraživanju. Omogućeno je i

postavljanje vizualne stimulacije, koje je u ovom radu korišteno, kako bi boje pitanja

učinile privlačnijim. Postupak istraživanja je tako mnogo jednostavniji i jeftiniji.

U daljnim istraživanjima na tu temu trebalo bi opširnije istražiti razlike u

percepciji boja (dom, odjeća, boja ambalaže i boja u prirodi) jer sigurno postoje razlike

u preferenciji s obzirom na mjesto koje ta boja zauzima. U ovom radu istražen je samo

odnos osobina ličnosti, boja i dizajna u uređenju životnog prostora, stoga se ne može

reći sa sigurnošću da bi rezultati bili drugačiji kada bi se istraživao odnos izbora boje

odjeće i osobina ličnosti, no navedeno bi bilo zanimljivo istražiti.

69

LITERATURA

Allport, G.W., Odbert, H.S. 1936, 'Trait-names: A psycho-lexical study', Psychological

Monographs, vol. 47, no. 211.

Ashton, M.C., Lee K, Paunonen, S.V. 2002, 'What is the central feature of extraversion?

Social attention versus reward sensitivity', Journal of Personality and Social

Psychology, vol. 83, pp. 2-15-252.

Berry, D.S., Miller, K.M. 2001, 'When boy meets girl: Attractiveness and the Five-

factor Model in opposite sex interactions', Journal of Research in Personality,

vol. 35, pp. 62-77.

Brand, C.R., Egan, V. 1989, 'The big five dimension of personality? ' Personality and

Individual Differences, vol 10, pp. 1165-1171

Cavalli-Sforza, L.L., Cavalli-Sforza, F. 1955. The grat human diasporas: The history of

diversity and evolution, Addison-Wesley, London

Chamorro – Premuzic, T., Furnham, A. 2005. Personality and intellectual Competence,

Lawrence Erlbaum Associates, London

Denegri, J. 2000, Umjetnost konstruktivnog pristupa, Horetzky, Zagreb

Ellingson, J. E., i Sackett, P. R. 2001, Consistency of personality scale scores across

selection and development contexts, Sažetak sa sekcije postera prezentiran na

Annual Conference of the Society for Industrial and Organizational

Psychology, San Diego

Fista, V. 2007, Dizajn, Trgovačka škola Zagreb, Zagreb

Fleeson, W., Malanos, A.B., Achille, N.M. 200, 'An intraindividual process approach to

the relationship between extraversion and positive affect: Is acting extraverted

70

as „Good“ as being extraverted?', Journal of Personality and Social

Psychology, vol.83, pp. 1409-1422.

Fruht, M. 1976, Industrijski dizajn, Privredni pregled, Beograd

Goldberg L.R, 1981, 'Language and individual diferences: The search for universals in

personality lexicons in L.Wheeler', Review of personality and social

psychology, vol. 2, pp. 141-165.

Goldberg, L.R. 1990, 'An alterenative description of personality: The Big-Five factor

structure', Journal of Personality and Social Psychology, vol. 59, no.1216-1229,

pp. 1216.

Goldberg, L.R., 1990, 'An alternative“ description of personality“: The big- five factor

structure', Journal of Personality and Social Psychiology, vol.59, pp. 1216-

1229.

Goldberg, L.R., Saucier, G. 1995, 'So what do you propose we use instead? A replay to

Block', Psychological Bulletin, vol 117, no.2, pp. 221-225.

Goldberg, L. R., Johnson, J. A., Eber, H.W., Hogan, R., Ashton,M., C., Cloninger, R.,

Gopugh, H. G. 2006, 'The International Personality Item Pool and the future of

public-domain personality measures', Journal of Research in Personality, vol

40, pp.84-96.

Graziano, W.G, Tobin, R.M. 2002, 'Agreeableness: Dimension of personality or social

desirability artifact?', Journal of Personality, vol.70, pp. 695-727.

Hušnjak, I. 2006. Boje u radnom prostoru, Tehničko Veleučilište u Zagrebu, Zagreb

John, O.P., Angleitner, A., Ostendorf, F. 1988, 'The lexical approach to personality: A

historical review of trait taxonomic researc', European Journal of Personality,

vol 117, no.2, pp. 171-203.

71

Jung, C.G.1971. Psychological types, The collected works of C. G. Jung : Bollingen

series XX, Princeton University Press , Princeton

Krahe, B. 1989. 'Faking personality profiles on a standard personality inventory',

Personality and Individual Differences, vol. 10, pp. 437-443.

Kraut, R., Olson, J., Banaji, M., Bruckman, A., Coehen, J, Couper, M., 2004,

'Psychological Reaserch Online; Report of Board of Scientific Affairs' Advisory

Group on the Conduct of the Reaserch on the Internet', American Psychologist,

vol. 59, no.2, pp. 105-117.

Krstulović-Opara, L., Domazet, Ž. 2009. Dizajn industrijskih proizvoda, skripta,

Fakultet elektrotehnike, strojartsva i brodogradnje, Sveučilište u Splitu

Kwapil, T.R,Wrobel, M.J., Pope, C.A. 2002, 'The five-factor personality structure of

dissociative experiences', Personality and Individual Differences, vol. 32,

pp.431-443.

Lajunen, T. 2001, 'Personality and accident liability: are extraversion, neuroticsm and

psychoticism related to traffic and occupational fatalities?', Personality and

Individual Differences, vol. 31, pp.1365-1373.

Langford, P.H. 2003, 'A one- minute measure of Big Five?', Personality and Individual

Differences, vol.35, pp. 1127-1140.

Larsen, R.J., Buss, D.M. 2008. Psihologija ličnosti: Područja znanja o ljudskoj prirodi,

Naklada slap, Zagreb

Marinić, D., Pučić, T. 2011, 'Odnos faktora ličnosti i nekih dinamičkih osobina

kognitivnog', Život i škola, vol 57, no. 26, pp. 114 – 133.

McCrae, R.R, Costa, P.T. Jr. 1999. A Five-factor Theory of Personality, Guliford, New

York

72

Mikulec, M. 2011, Dnevni boravci, Domus Nobilis d.o.o., 1.izdanje, Zagreb

Mikluec, M. 2011. Kupaonice, Domus Nobilis d.o.o., 1.izdanje, Zagreb

Mikluec, M. 2011. Spavaće i dječje sobe, Domus Nobilis d.o.o., 1.izdanje, Zagreb

Milas, G. 2007. Psihologija marketinga, Target, Zagreb

Mintas-Hodak, LJ. 2010, Pravno okruženje poslovanja, MATE d.o.o., Zagreb

Murray, G, Allen, N.B, Trinder, J. 2002, 'Longitudual investigation of mood variability

and the neuroticism predicts variability in extended states of positive and

negative affect', Personality and Individual Differences, vol. 33, pp.1217-1228.

Perwin, L.A., Cervone, D., John, O.P. 2008. Psihologija ličnost: teorije i istraživanja,

Školska knjiga, Zagreb

Rotar, A. 2009, 'Istraživanje o unikatnom obliku industrijskog dizajna i kića iz loših TV

emisija', Metodički obzori, vol 4, no.179, pp. 1-2.

Šverko, I., 2003, O dizajnu, Umjetnička akademija Sveučilište u Splitu, Split

Tanhofer, N. 2000, O boji, Novi Liber, Zagreb

Tkalac-Verčič, A., Kuharić-Smrekar, A. 2007, 'Boje u Marketinškoj komunikaciji:

Određenje uloge boje kao medijatorne varijable u procesu komunikacije',

Tržište, vol. 19, no. 2, pp. 201-211.

Vincent, C.P. 1997. A historical dictionary of Germany's Weimar Republic, 1918-1933,

Greenwood Press, Westport

Vukić, F. 2003. Od oblikovanja do dizajna: Teorija i kritika projektiranja za

industrijsku proizvodnju, MEANDAR, Zagreb

73

Watson, D. 2003, 'To dream, perchance to remember: Individual differences id dream

recall', Personality and Individual Differences, vol. 34, pp.1271-1286.

WEB IZVORI

Bosket,T., Harrington, L., Hirn, D. 2012, 'The effect of colors: A PBS short

documentary', [Online] video preuzeto sa:

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=nX0DHd5QNS8

#, Pogledano: 24.05.2013

Duff, A. 2012, 'Color Psychology', [Online] video preuzeto sa:

http://www.youtube.com/watch?v=AJ1ejsq2hQg, Pogledano: 24.05.2013

Galović-Dumendžić, M. 2008, 'Što uređenje doma govori o vama', Žena, [Online]

preuzeto sa:

http://zena.hr/clanak/uredenje_doma/sto_uredenje_doma_govori_o_vama/1013,

Pogledano: 20.04.2013

Galović-Dumendžić, M. 2009, 'Praktično i lijepo: Zahtjevi uređenja moderne

kupaonice', tportal, [Online] preuzeto sa:

http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/29385/Zahtjevi-uredenja-moderne-

kupaonice.html, Pogledano: 20.04.2013

Galović, M. 2010, 'Ljepota klasičnih stilova', InterijerNET, [Online] preuzeto sa:

http://www.interijernet.hr/hr-dizajn-interijera/ljepota-klasicnih-stilova_57283,

Pogledano: 18.04.2013

Galović Ninić, I. 2011, 'Unesite crvenu boju u interijer' Žena, [Online] preuzeto sa:

http://zena.hr/clanak/uredenje_doma/unesite_crvenu_boju_u_interijer/4560,

Pogledano 22.06.2013.

Galović Rolich, M. 2013, 'Ukras spavaće sobe: Kakav krevet odabrati', tportal, [Online]

preuzeto sa: http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/245750/Kakav-krevet-

74

odabrati.html, Pogledano: 24. 04.2013

Galović Rolich, M. 2013, 'Što način na koji ste uredili dom govori o vama?' tportal.hr

[Online] preuzeto sa: http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/267392/Sto-

nacin-na-koji-ste-uredili-dom-govori-o-vama.html, Pogledano: 22.06.2013

Horvat,M. 2012, 'Praktični biraju neutralne boje, a druželjubljivi žute i narančaste', 24

sata, [Online] preuzeto sa:

http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:FkASaZRzEyEJ:www.

24sata.hr/dom/prakticni-biraju-neutralne-boje-a-druzeljubivi-zute-i-narancaste-

261217+&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&client=firefox-a, Pogledano:

20.06.2013

I. Pe., 2013, 'Najnoviji trend u uređenju interijera', magazin.hr, [Online] preuzeto sa:

http://magazin.net.hr/dom-vrt/interijer/foto-najnoviji-trend-u-uredjenju-

interijera, Pogledano: 22.06.2013

Johnson, D. 2007, 'Color Psychology: „Do different colors affect your mood?“',

Infoplease, [Online] preuzeto sa: http://www.infoplease.com/spot/colors1.html,

Pogledano: 24.04.2013

Kalčić, S. 2009, 'Povijest i teorija dizajna' Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu,

[Online] preuzeto sa:

http://www.ttf.unizg.hr/b-news/news_upload_files/2009/vijest_09-12-

2009_4b1f3d30c594b/pitd_pitanja%20i%20odgovori_UZ%20ISPITNU%20LIT

ERATURU.pdf, Pogledano: 27.06.2013

M.C., 2012, 'Koja je boja totalni hit u uređenju doma', tportal, [Online] preuzeto sa:

http://www.tportal.hr/lifestyle/obiteljidom/181851/Koja-je-boja-totalni-hit-u-

uredenju-doma.html, Pogledano: 22.06.2013

Martinaj, D., 2013. 'Psihologija boja: Zelena potiče rad, a plava donosi mir u dom'24

sata, [Online] preuzeto sa: http://www.24sata.hr/dom/psihologija-boja-zelena-

75

potice-rad-a-plava-donosi-mir-u-dom-310080, Pogledano: 22.06.2013

Mornarius, 2010, 'Filozofija boje', Wordpress, [Online] preuzeto sa:

http://mornarius.wordpress.com/2010/12/25/filozofija-boje/, Pogledano:

18.04.2013

Michl, J. 2002, 'On Seeing Design as Redesig: An Exploration of a Neglected Problem

in Design Education', Designaddict, [Online] preuzeto sa:

http://www.designaddict.com/essais/michl.html, Pogledano 24.05.2013.

Nemet, B. 2010, 'Industrijski dizajn kao sastavnica procesa inoviranja', Inovacijsko

poduzetnički centar Rijeka [Online] preuzeto sa:

http://inovatori.hr/industrijski_dizajn.pdf, Pogledano 18.04.2013

Reed, E. 2011, 'Color Psychology', [Online] video preuzeto sa:

http://www.youtube.com/watch?v=-j1a0_2d7mw, Pogledano: 24.05.2013

Smith, K. 2013, 'Sensational color', [Online] preuzeto sa:

http://www.sensationalcolor.com/category/color-meaning/color-meaning-

symbolism-psychology#.Uahc5NgZSot, pogledano: 24.05.2013

Stinčić, S. 2003, 'Boje u prostoru', Ergonomija računalne i programske opreme Zagreb,

[Online] preuzeo sa:

http://www.pravoslovo.net/tekstovi/arhiva/arhiva01/boje.pdf, Pogledano:

18.04.2013

Subašić, J.P. 2012, 'Psihologija boja-kako boje utječu na raspoloženje, emocije i

ponašanje', Psiholog, [Online] preuzeto sa:

http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:_LfvipoNizwJ:psiholog

.ba/%3Fp%3D1510+&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&client=firefox-a,

Pogledano: 18.04.2013

76

POPIS TABLICA, GRAFIKONA, SHEMA I SLIKA

POPIS TABLICA Stranica

Tablica 1: Faktorska analiza............................................................................................44

Tablica 2: Prevladavajući tipovi ličnosti nakon faktorske analize................................. 45

Tablica 3: Prevladavajući tip ličnosti po IPIP skali.........................................................46

Tablica 4: Deskriptivna statistika po spolu......................................................................47

Tablica 5: Deskriptivna statistika prevladavajućih tipova ličnosti i pitanja o bojama i

dizajnu proizvoda...........................................................................................48

Tablica 6: Odnos faktora ličnosti i pitanja o stilu uređenja životnog prostora nakon

faktorske analize.............................................................................................50

Tablica 7: Odnos faktora ličnosti i pitanja o stilu uređenja životnog prostora po IPIP

skali..................................................................................................................50

Tablica 8: Prevladavajući tip ličnosti i idealna paleta boja nakon faktorske analize......52

Tablica 9: Prevladavajući tip ličnosti i idealna paleta boja po IPIP skali........................52

Tablica 10: Prevladavajući tip ličnosti i boja koja dominira u domu ispitanika nakon

faktorske analize...........................................................................................55

Tablica 11: Prevladavajući tip ličnosti i boja koja dominira u domu ispitanika po IPIP

skali..............................................................................................................55

Tablica 12: Prevladavajući tip ličnosti i boje koja se najmanje sviđa ispitanicima nakon

faktorske analize...........................................................................................56

Tablica 13: Prevladavajući tip ličnosti i boje koja se najmanje sviđa ispitanicima po

IPIP skali.......................................................................................................56

Tablica 14: Prevladavajući tip ličnosti i odabir sofe za doma nakon faktorske analize..58

Tablica 15: Prevladavajući tip ličnosti i odabir sofe za doma po IPIP skali ..................58

Tablica 16: Prevladavajući tip ličnosti i odabir uzorka tepiha nakon faktorske

analize...........................................................................................................59

Tablica 17: Prevladavajući tip ličnosti i odabir uzorka tepiha po IPIP skali...................60

Tablica 18: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kupaonice nakon faktorske

analize ..........................................................................................................61

Tablica 19: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kupaonice po IPIP skali................62

Tablica 20: Prevladavajući tip ličnosti i izbor podne obloge u uređenju doma nakon

77

faktorske analize...........................................................................................63

Tablica 21: Prevladavajući tip ličnosti i izbor podne obloge u uređenju doma po IPIP

skali...............................................................................................................63

Tablica 22: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kreveta nakon faktorske

analize...........................................................................................................65

Tablica 23: Prevladavajući tip ličnosti i odabir stila kreveta po IPIP skali.....................65

Tablica 24: Prevladavajući tip ličnosti i odabira boje u spavaćoj sobi nakon faktorske

analize...........................................................................................................67

Tablica 25: Prevladavajući tip ličnosti i odabira boje u spavaćoj sobi po IPIP skali......67

Tablica 26: Prevladavajući tip ličnosti i izbor tlocrta nakon faktorske analize...............68

Tablica 27: Prevladavajući tip ličnosti i izbor tlocrta po IPIP skali................................69

Tablica 28: Korelacija faktora ličnosti............................................................................70

Tablica 29: Korelacija pitanja o bojama i dizajnu...........................................................70

POPIS GRAFIKONA Stranica

Grafikon I: Spol ispitanik................................................................................................42

Grafikon 2: Broj faktora dobivenih faktorskom analizom..............................................43

Grafikon 4: Prevladavajući tip ličnosti po IPIP skali......................................................46

Grafikon 3: Prevladavajući tip ličnosti nakon faktorske analize....................................45

Grafikon 5: Stil uređenja životnog prostora....................................................................49

Grafikon 6: Idealna paleta boja.......................................................................................51

Grafikon 7: Koja boja dominira u domu ispitanika.........................................................53

Grafikon 8: Boja koja se ispitanicima najmanje sviđa....................................................54

Grafikon 9: Odabir sofe za dom.....................................................................................57

Grafikon 10: Uzorak tepiha koji najviše reprezentira stil ispitanika...............................59

Grafikon 11: Izbor idealnog stila kupaonice...................................................................61

Grafikon 12: Odabir podne obloge u domu.................................................................... 62

Grafikon 13: Odabir stila kreveta....................................................................................64

Grafikon 14: Boja u spavaćoj sobi..................................................................................66

Grafikon 15: Odabir tlocrta.............................................................................................68

78

PRILOG:

Prilog 1: Anketni upitnik

Poštovani, Ovaj upitnik dio je istraživanja u sklopu diplomskog rada na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Upitnik se sastoji se dva dijela. Prvi dio ispituje Vaše osobine ličnosti po petofaktorskom modelu ličnosti. Drugim dijelom ispituju se vaše preferencije u uređenju životnog prostora. Hvala Vam na ispunjavanju! 1 Spol

• M

• Ž 2 Dob:

• 20-25 godina

• 26-35 godina

• 36 godina i više 3 Za svaku od navedenih tvrdnji procijenite koliko se odnosi na vas i koliko vas opisuje. 1 - uopće se ne odnosi na mene 2 - uglavnom se ne odnosi na mene 3 - niti se odnosi, niti se ne odnosi na mene 4 - uglavnom se odnosi na mene 5 - potpuno se odnosi na mene

Uopće se ne odnosi na mene

Uglavnom se ne

odnosi na mene

Niti se odnosi,

niti se ne odnosi

Uglavnom se odnosi na mene

U potpunosti se odnosi na mene

1. Unosim živost u neku zabavu.

2. Ne brinem se puno za druge ljude.

3. Uvijek sam spreman

79

(spremna).

4. Lako podliježem stresu.

5. Imam bogat rječnik.

6. Ne pričam puno.

7. Zanimaju me drugi ljudi.

8. Ostavljam svoje stvari posvuda.

9. Uglavnom se osjećam opušteno.

10. Teško razumijem apstraktne ideje.

11. Osjećam se ugodno u društvu.

12. Često vrijeđam ljude.

13. Obraćam pažnju na detalje.

14. Često sam zabrinut (zabrinuta).

15. Imam bujnu maštu.

16. Držim se po strani.

17. Suosjećam s drugima.

18. Pravim nered.

19. Rijetko sam tužan (tužna).

80

20. Ne zanimaju me apstraktne ideje.

21. Sam(a) započinjem razgovore.

22. Ne zanimaju me tuđi problemi.

23. Odmah obavljam kućne poslove.

24. Lako me zasmetati.

25. Imam izvrsne ideje.

26. Imam malo toga za reći.

27. Imam meko srce.

28. Često zaboravljam vratiti stvari na njihovo mjesto.

29. Lako se uzrujam.

30. Nemam mnogo mašte.

31. Na zabavama razgovaram s mnogo različitih osoba.

32. Drugi ljudi me zapravo ne zanimaju.

33. Volim red.

34. Često mijenjam raspoloženja.

35. Brzo shvaćam različite stvari.

81

36. Ne volim privlačiti pažnju.

37. Posvećujem vrijeme drugim ljudima.

38. Izbjegavam obveze.

39. Podliježem čestim promjenama raspoloženja.

40. Koristim učene izraze.

41. Nije mi nelagodno biti u središtu pozornosti.

42. Osjetljiv(a) sam na tuđe osjećaje.

43. Slijedim zacrtani plan.

44. Lako me je razdražiti.

45. Provodim vrijeme razmišljajući.

46. Šutljiv(a) sam s nepoznatima

47. Nastojim da se drugi osjećaju ugodno.

48. Posao obavljam točno i precizno.

49. Često sam tužan (tužna).

50. Pun(a) sam ideja.

82

4 Što od ponuđenog, u najvišoj mjeri, opisuje Vaš stil uređenja životnog prostora:

• 1. Puno drvo, luksuzni, dekorativni tekstil s klasičnim motivima, pozalćeni ukrasni detalji, porculan, mramor, raskoš

• 2. Ravne i čiste linije namještaja, minimalistički pristup uređenju, polirane površine, glatki geometrijski oblici i asimetrija

• 3. Grubo obrađeno drvo, masivne i mekane sofe i fotelje, stolice od pletenog šiblja, namještaj starinskog štiha, otvoreni kamin

5 Kada zamišljate idealnu paletu boja koju biste htjeli da Vaš dom krasi, izabrali biste:

• 1. Monokromatska (nijanse i intezitet jedne boje)

• 2. Analogna shema boja (žuta-zelena; narančasta-crvena-roza; plava-ljubičasta)

• 3. Komplementarne (zelena-ljubičasta; plava-narančasta)

• 4. Neutralna paleta (bijela, bež, siva) 1. Monokromatska

2. Analogna

3. Komplementarna

4. Neutralna paleta

83

6 Koja boja dominira u Vašem domu?

• 1. crvena

• 2. žuta

• 3. plava

• 4. narančasta

• 5. zelena

• 6. ljubičasta

• 7. smeđa

• 8. siva

• 9. bijela

• 10. Crna 7 Koja Vam se boja najmanje sviđa?

• 1. crvena

• 2. žuta

• 3. plava

• 4. narančasta

• 5. zelena

• 6. ljubičasta

• 7. smeđa

• 8. siva

• 9. bijela

• 10.crna

8 Koju od ovih sofa biste izabrali za svoj dom?

• 1. sofa s uzorkom

• 2. zelena moderna sofa

• 3. bijelo-siva sofa

• 3. smeđa udobna sofa

• 4. klasična sofa

84

• 5. crvena moderna sofa

9 Koji od ponuđenih uzoraka tepiha najviše reprezentira Vaš stil?

• 1. jednobojni

• 2. turski

• 3. moderni

• 4. šareni

• 5. životinjski print

• 6. monokromatski

85

10 Koja od ponuđenih kupaonica bi bila Vaš idealan izbor:

• 1. Klasična

• 2. Moderna

• 3. Rustikalna

86

11 U uređenju Vašeg doma, koja podna obloga biste htjeli da je najzastupljenija?

• 1. Parketi

• 2. Pločice

• 3. Tepisi

87

12 Od ponuđenih kreveta, kojeg biste Vi kupili za sebe?

• 1. željezni krevet

• 2. drveni krevet

• 3. presvučeni krevet

13 U uređenju spavaće sobe koju boju preferirate?

• 1. smeđa

• 2. roza

• 3. bijela

• 4. narančasta

• 5. plava

• 6. zelena

• 7. žuta

• 8. Crna

88

14 Koju od ovih opcija više preferirate:

• 1. prostor zatvorenog tlocrta, zamračen

• 2. prostor otvorenog tlocrta sa puno prirodnog svijetla

89

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom POVEZANOST OSOBINA

LIČNOSTI I UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA izradila samostalno pod

voditeljstvom prof. dr. sc. Bruno Grbac, a pri izradi diplomskog rada pomagala mi je i

asistentica dr. sc. Jasmina Dlačić. U radu sam primjenila metodologiju znanstveno-

istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe

spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući

navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala s

korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika. Također,

izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

Tina Borić