Petak, 22. rujna, 20 sati

Katedrala

Svečano otvorenje

Himna: Komorni vokalni ansambl Glazbene škole u Varaždinu

Dada Ruža, zborovođa

Prigodne riječi:

Dr.sc Ivan Čehok, gradonačelnik grada Varaždina, predstavnik

osnivača Varaždinskih baroknih večeri

Istvan Ijgyarto, Državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova i trgovine

Republike Mađarske zadužen za poslove kulturne i znanstvene

diplomacije

Damir Habijan, predsjednik Gradskog vijeća grada Varaždina i

izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića

Renata Margaretić Urlić, izaslanica Predsjednice Republike Hrvatske

Kolinde Grabar-Kitarović, pokroviteljice 47. Varaždinskih baroknih

večeri

Koncert: Orkestar Orfeo i Zbor Purcell

Poslije svečanog koncerta pozivamo Vas na program vanjskog otvorenja

uz ansambl Harangláb i Fokla iz Zalaegerszega, kao i na vatromet na

Starom gradu.

Koncert ORKESTAR ORFEO I ZBOR PURCELL

Katalin Szutrély, Ágnes Pintér, soprani

Péter Bárány, kontratenor

Zoltán Megyesi, tenor

Lóránt Najbauer (BWV 76), bas

Ákos Borka (BWV 243), bas

György Vashegyi, dirigent

Johann Sebastian Bach Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76

(1685. - 1750.)

Prvi dio:

Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, zbor

So läßt sich Gott nicht unbezueget!, recitativ, tenor

Hört, ihr Völker, Gottes Stimme, arija, sopran

Wer aber hört, recitativ, bas

Fahr hin, abgöttische Zunft !, arija, bas

Du hast uns, Herr, von allen Straßen, recitativ, alt

Es woll uns Gott genädig sein, koral

Drugi dio:

Sinfonia

Gott segne noch die treue Schar, recitativ, bas

Hasse nur, hasse mich recht, arija, tenor

Ich fühle schon im Geist, recitativ, alt

Liebt, ihr Christen, in der Tat!, arija, alt

So soll die Christenheit, recitativ, tenor

Es danke, Gott , und lobe dich, koral

Johann Sebastian Bach Magnificat u D-duru, BWV 243

Magnificat anima mea Dominum, zbor

Et exsultavit spiritus meus in Deo salutari meo, sopran II., arija

Quia respexit humilitatem ancillae suae ecce enim ex hoc

beatam me dicent, sopran I., arija

Omnes generationes, zbor

Quia fecit mihi magna qui potens est, et sanctum nomen eius,

arija, bas

Et misericordia a progenie in progenies timentibus eum, duet

alt i tenor

Fecit potentiam in brachio suo, dispersit superbos mente

cordis sui, zbor

Deposuit potentes de sede et exaltavit humiles, arija, tenor

Esurientes implevit bonis et divites dimisit inanes, arija ,alt

Suscepit Israel puerum suum recordatus misericordiae suae,

tercet,sopran I, II., alt

Zbor PURCELL osnovao je 1990. godine György Vashegyi za potrebe izvođenja barokne

opere „Didona i Eneja”. Svi članovi zbora vrsni su profesionalni pjevači, glazbenici i svirači, a

neki su i članovi drugih zborova i orkestara. Osnovni repertoar zbora Purcell seže od djela

Gesualda do Mozarta, ali izvode i djela kasnijih skladatelja.

Stalni pratitelj zbora na nastupima je Orkestar ORFEO koji je 1991. godine u Budimpešti

osnovao također György Vashegyi, a ime mu je dao po Monteverdijevoj operi „Orfej” koju su

izveli po prvi puta u cijelosti u Mađarskoj. Orkestar (koji od 1992. svira na autentičnim

instrumentima) sastoji se od profesionalnih glazbenika s međunarodnim iskustvom u orkestrima i

solističkim koncertima.

Ansambli su najautentičniji predstavnici izvođenja rane glazbe (baroka, klasicizma i

romantizma) u Mađarskoj i često prvi put izvode glazbu na instrumentima toga razdoblja pod

dirigentskom palicom Györgya Vashegyija; od 1998. godine snimili su nekoliko svjetskih

premijernih izdanja za Hungaroton i za druge izdavačke kuće, i to skladbi Charpentiera, Geista,

Michaela Haydna, Istvánffyja, Krausa, Lickla, Manna, Méhula, Tartinija i Tundera. Od 2014.

godine usko surađuju s Centrom za baroknu glazbu u Versaillesu i izdali su zajednički CD, koji

je svjetska premijerna snimka „Herojskog baleta ”Jean-Philippea Rameaua“, „Les Fêtes de

Polymnie” (koji je objavila Glossa u siječnju 2015.). Nastavljajući suradnju, objavili su još dvije

snimke: „Velike motete” i „Isbé” Mondonvillea i Rameauovu operu „Nais at Béla Bartók” u

Nacionalnoj koncertnoj dvorani Müpe u ožujku 2017.

Kritičari su, osim odlične vokalne izvedbe pjevača, pohvalili muzikalno oblikovanu izvedbu;

dosad objavljene snimke zabilježile su zavidan međunarodni uspjeh poput: „Diapason D’Or”i

„Diapason Découverte”, „Diamant de l’Opéra” (Opéra Magazine, Pariz), „Preis der deutschen

Schallplattenkritik”.

Prvi koncertni majstor orkestra Orfeo bio je László Paulik, iako je Simon Standage – svjetski

poznati barokni violinist – često pozivan kao solist i da vodi orkestar od 2009. godine. Tijekom

posljednjih godina, Orkestrom Orfeo i Zborom Purcell dirigiraju međunarodno poznati dirigenti

poput Helmutha Rillinga, Renéa Jacobsa, Philippea Herreweghea i Masaakija Suzukija.

Imena Orkestra Orfeo i Zbora Purcell postala su neraskidivo vezana uz osnivača Györgya

Vashegyija koji je opravdano nazivan vrhunskim promotorom djela klasične i rane glazbe te

osobom koja je revitalizirala ta djela u Mađarskoj.

Sponzor svečanog vatrometa:

Jorge pirotehnika

Sicut locutus est ad Patres nostros, zbor

Abraham et semini eius in saecula, zbor

Gloria Patri, gloria Filio, gloria et Spiritui Sancto!, zbor

Sicut erat in principio et nunc et semper et in saecula

saeculorum. Amen, zbor

Georg Friedrich Händel Zadok, svećenik, HWV 258

(1685. - 1759.)

Mađarski glazbenici, Orkestar Orfeo i Zbor Purcell iz Budimpešte, svjetski afirmirani

ansambli, odabrali su za svečano otvorenje 47. Varaždinskih baroknih večeri doista stilski

vrhunski reprezentativan program budući da je riječ o ostvarenjima dvojice skladatelja čiji

opusi utjelovljuju sukus barokne glazbe u njezinom najrazvijenijem stadiju i na samome kraju

razdoblja 17. i prve polovice 18. stoljeća kojemu se varaždinski festival već tako dugo i

uspješno posvećuje.

Kantata Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76 Johanna Sebastiana Bacha i njegov

Magnificat u D-duru, BWV 243 djela su koja je jedan od najvećih, za mnoge nedvojbeno i

najveći njemački glazbeni genij skladao u posljednjem razdoblju života, u vremenu u kojemu

je, nakon službi na plemićkim dvorovima i protestantskim crkvama, budući je pripadao

luteranskoj vjeroispovjedi, postao u svibnju 1723. godine kantor i orguljaš Crkve sv. Tome u

Leipzigu. Imao je 38 godina i već skladani bogati opus kao i reputaciju vrhunskog orguljaša.

Novo radno mjesto, na kojemu je ostao do smrti 28. srpnja 1750. godine, bilo je u svakom

pogledu vrlo zahtjevno, a uz obveze orguljaša i voditelja glazbenog učilišta, dakle interpreta i

pedagoga, u istoj je osobi bio i skladatelj, autor cjelokupnog repertoara neophodnog za liturgiju

i sve crkvene potrebe.

Kantate J. S. Bacha pripadaju njegovim najvažnijim i najviše slavljenim vokalno-

instrumentalnim djelima duhovne, ali i svjetovne glazbe i u njegovoj je ostavštini sačuvano više

od 200 naslova. Kantate su bile izvođene za vrijeme liturgije prvenstveno kao posebni dodatni

duhovni doživljaj ali i kao estetski užitak, a uključivale su soliste, zbor i orkestar. Upravo za

vrijeme službe u crkvama u Leipzigu, u Crkvi sv. Tome (Thomaskirche) i Crkvi sv. Nikole

(Nikolaikirche) Bach je skladao najveći broj kantata koje mogu zadovoljiti potrebama triju

ciklusa liturgijske godine, dakle za nedjelje prema blagdanima i slijedu nedjeljnih poslanica i

evanđelja kršćanske crkvene godine. Takva je bogata produkcija i izvođenje bila omogućena

odličnim orkestrom Crkve sv. Tome koji je Bach imao na raspolaganju ali i vrsnih pjevača, bilo

profesionalnih ili pak diletanata.

J. S. Bach skladao je kantatu Die Himmel erzählen die Ehre Gottes, BWV 76 (Neba

pripovjedaju o slavi Božjoj) kao drugu otkako je došao u Leipzig a bila je praizvedena na drugu

nedjelju iza blagdana Svetoga Trojstva 6. lipnja 1723. godine. Kantata ima 14 stavaka

raspoređena simetrično u dva dijela, sedam do propovjedi i sedam iza propovjedi, a tekst je

nepoznati autor sastavio kombinacijom Psalma br. 19 i vlastitih stihova vezanih uz

novozavjetna čitanja Poslanice i to po Luki te iz Evanđelja po Ivanu („Tko ne poznaje ljubav

ostaje u smrti“). U prvom je dijelu uključena trublja kao simbol slave Božje, a u drugom dijelu

nakon propovjedi i za vrijeme pričesti sudjeluju oboa d'amore i viola da gamba uz sadržaj o

„bratskoj ljubavi“.

Oba dijela završavaju stihom iz hvalospjeva Martina Luthera „Bog neka nam bude milostiv“.

Uključena su četiri solista, sopran, alt, tenor i bas te četveroglasni zbor pa se izmjenjuju

recitativi, arije i zborovi sa zaključnim koralima, a drugi dio započinje instrumentalna Sinfonia.

Dakako, i u ovom se djelu otkriva Bachova izuzetna skladateljska inventivnost, melodijsko

nadahnuće i tehničko umijeće kasnobarokne polifonije, a moguće je u pobližoj analizi pratiti i

karakteristične elemente glazbene ilustracije pomoću tzv. figuralizama kojima su popraćene

određene riječi i pojmovi, a koji glazbenim sredstvima opisuju značenje riječi. Bachovi

suvremenici zacijelo su iskustveno prepoznavali takve glazbene opise, ali nama danas takve

situacije uglavnom izmiču pozornosti, pogotovo kada se jezično tekst ne razumije.

Primjer za opisani skladateljsko-tehnički postupak je tenorska arija „Hasse nur, hasse mich

recht“ (Mrzi samo, mrzi me svom svojom snagom) čiju „mazohističku“ poruku, kako je

zapisao dirigent John Eliot Gardiner koji je izvodio i analizirao Bachove kantate, najavljuje

disonantni uvod u liniji ispunjenoj kromatikom, te skokovi i prekidi u instrumentalnoj pratnji.

Magnificat, BWV 243, karakteristično je uglazbljivanje Hvalospjeva Marijinog „Veliča duša

moja Gospodina“, Gospine pjesme, riječi koje je Marija izgovorila kada je već noseći Isusa,

posjetila rođakinju Elizabetu, također buduću majku sv. Ivana Krstitelja. Djelo je skladano za

pet vokalnih solista, dva soprana, alt, tenor i bas te zbor i barokni orkestar u kojemu su trublje i

timpani. To je bilo Bachovo prvo važno liturgijsko djelo skladano na latinski tekst. Kada je

nastupio na mjesto kantora u Leipzigu Bach je za Božić 1723. godine skladao Magnificat u Es-

duru u 12 stavaka i uključio je četiri hvalospjeva, laude, sadržajno vezane uz blagdan Kristova

rođenja. U popisu djela taj se Magnificat navodi kao BWV 243a. Za potrebe blagdana kojim se

u crkvenoj godini obilježava pohod Blažene Djevice Marije rođakinji Elizabeti a kojim

završava mjesec svibanj, u cijelosti za kršćane Marijin mjesec, Bach je 1733. godine napisao

novu verziju latinskog teksta, sada bez božićnih hvalospjeva, s novom instrumentacijom nekih

stavaka i promjenom tonaliteta u D-dur zbog izvođačkih razloga dionica trublji. Ta je verzija

poznata kao Magnificat, BWV 243.

Djelo je strukturirano simetrično u odnosu na sedmi stavak i to u pogledu rasporeda tonaliteta

pri čemu su prvi, sedmi i posljednji stavak u tonalitetu tonike, dakle u D-duru i u njima nastupa

zbor i cjeloviti orkestar. Arije su solo, duet i tercet a karakteristično je korištenje gregorijanike

(tonus peregrinus) što ovo djelo protestantskog skladatelja približava rimokatoličkoj tradiciji.

Tekst preuzet iz Evanđelja po Luki (Lk 1, 46-48) inspirirao je mnoge skladatelje, a Bachova su

ostvarenja ne samo vrhunci u njegovom osobnom opusu, već i nedvojbeni vrhunci baroknoga

glazbenoga stila u cjelini.

I na kraju koncerta Zadok the Priest, HWV 258 (Zadok svećenik) Georga Friedricha

Händela, skladba nastala za prigodu krunidbe kralja Georgea II. 1727. godine, svakako je

najpoznatija skladateljeva krunidbena himna, pa i jedno od njegovih najpoznatijih i vjerojatno

najpopularnijih djela, u smislu rasprostranjenosti, budući da se koristi kod krunidbe svakog

britanskog monarha i priznato je kao britanska domoljubna himna. Tekst je prijevod

tradicionalne antifone Unxerunt Salomonem, izvodu iz biblijskog pozdrava kralju Salomonu. U

pompoznom slogu sedmeroglasnoga zbora djelo je doista „popularna klasika“ koja se koristi za

kraljevska vjenčanja ali i u komercijalne svrhe, koristi se i kao obrađena melodija za UEFA

šampionsku ligu, a posebna je zanimljivost da je u primjeni i kao „nacionalna himna“ malih i

uglavnom nenaseljenih otočića u eksteritorijalnim vodama australskog Koraljnog mora

(Pacifički ocean). Dr. sc. Zdenka Weber