Ali Sibir nije samo ova ogromna ravnica, on je neto mnogo ire. Njegove su ceste jo i danas pravi izazov za mnoge. Kada bi Sibir bio neovisna drava, po veliini bi bio etvr-

ta zemlja na svijetu. Preko deset milijuna kvadratnih kilometara, tajgi, tundri, stepa, gorja i visokih pla-nina na jugu. Naseljenost je manja od 3 stanovnika po kilometru kvadratnom, a najvei dio populacije

ivi u junome dijelu, preteno na podrujima uz transsibirsku eljezniku prugu. Klimatske razlike u Sibiru znaju biti drastine. Ovdje je klima izrazito kontinentalna. Ljeti temperature mogu dosei i 40 stupnjeva Celzijevih, to smo i sami imali prilike osje-titi, a zimi i vie od toliko ispod nule.

Sibir je bio veliki izazov za mene i za moj 15 godina stari motocikl. Posebno sam se radovao najteoj dioni-ci, oko 2000 km izazovnih makadamskih cesti od ite

do Kabarovska, gradova u istonom Sibiru. Rahlo ili otro kamenje, praina ili blato ako padne kia, samo su neke od karakteristika podloge tih dionica.

Oko sedam uveer uli smo u Omsk. Sergejev telefonski broj dobili smo od Irine, lanice ernjih Noeva, jo tamo u Ekaterinburgu. Nakon kraeg obilaska grada, koji me i nije previe impresionirao, a nakon to se skupilo jo motorista, svi smo zajed-no otili na pie. Sergej nam predlae da probamo Akroku. Povre, kuhano jaje, osueni kruh i tko zna to jo isjeckano je na komadie i sve zajedno izmije-ano u poveoj ai s mineralnom vodom. Nekoliko dana kasnije probati u ponovno Akroku, ali ovaj puta u kvasu i ta verzija mi je puno vie prijala. Kvas je rusko narodno fermentirano pie od raenog bra-na i slada, kojeg smo esto znali piti.

Ve je bila no kada smo odlazili iz grada. Tono ispred nas, u daljini, veliko nevrijeme. Nebo je bilo potpuno crno, a munje su dosezale zemlju. Na svu sreu oluja je prola negdje pored nas. U pono smo stigli do TIR kompleksa. Kako u motelu vie nije bilo slobodnih soba, platili smo samo parking. Noni

PIE I SNIMA: NIKOLA MRAKOVI

Suton nad SibiromVonja ravnicom za mene je oduvijek neto najdosadnije. Ali ovih se dana moje miljenje donekle promijenilo. Zapravo i nije, ali sibirske nepregledne ravnice neto su sasvim drugo, drugaije. Te pejzae treba doivjeti. Ta ljepota, sklad i mirnoa prirode pravi su izvor najljepih rijei za najbolje pjesnike. I ne moe ih doarati nikakav objektiv fotografskog aparata. Zeleno uta ogromna polja s otocima visokih stabala, bijele brezove ume, pastiri koji na konjima uvaju stada, movarna jezerca, razbacana sela i lagani povjetarac koji ispod kacige donosi mirise polja, samo su pojedinani dijelovi tih arobnih krajolika

v jernim putopiscima

poklanja par guma Treba sve dobro pritegnuti

> > > pu t o p i s

140 MOTO PULS br. 83/11.-12./2007.

Nedovrena ruska pria 3. DIO

ba pozitivni. Prvo to mi je upalo u oi su iroke avenije koje u nekoliko pravaca sijeku grad. Mogu se usporediti s onim moskovskima.

Uspjeli smo uz pomo Marka i Asje, na koje smo sluajno naili, pronai Gasa, s kojim sam u kontak-tu ve nekoliko mjeseci. Njegovo drutvo motorista bilo je posebno. Sporazumijevanje je ilo poprilino lako. Bili su veoma znatieljni. "Vladivostok"? sa smijekom i uenjem primili su moju informaciju

o naim planovima. "Tam daroge ni" (Tamo nema ceste) odgovarali su, odmahujui glavom. Takav odgovor ba i nisam oekivao. Shvatio sam tih dana da je i za veliki broj Rusa ta cesta jo uvijek poprili-ni tabu. Igrom sluajnosti ipak smo se smjestili kod Marka i Asje. Taj susret promijenit e cijeli tok moje planirane prie.

Marko i Asja bili su posebno ljubazni. I on je, mada moja generacija, motore poeo voziti tek nedavno. Putovanje motorom trebalo bi za njega biti novo iskustvo. Predloio je da svi zajedno odemo prema mongolskoj granici u Altai planine. Nisam oklijevao. Previe sam uo lijepih stvari o tom dijelu Sibira da bi odbio prijedlog. Mark je trebao jedan dan kako bi sve pripremio za odlazak, a i mi smo trebali produiti dozvole za privremeni uvoz naih motocikala. I za to smo, zahvaljujui ruskoj birokraciji, izgubili skoro cijelo prijepodne.

Gotovo da nismo mogli poeljeti bolje vodie za obilazak grada nego to su to profesor povijesti, mada trenutno graevinski poduzetnik, i profeso-rica na novosibirskom univerzitetu. Novosibirsk je grad koji mi se na prvi pogled nije svidio, ali kojeg u imati prilike upoznati gotovo detaljno. Sa milijun i pol stanovnika Novosibirsk je po veliini trei grad u Rusiji, a najvei u Sibiru. Sagraen je krajem 18. stoljea uz rijeku Ob, kao budue eljezniko vori-te. Njegovo prvotno ime bilo je Novonikolajevsk. Kada je "narod" odluio promijeniti ime, gotovo

uvar predloio nam je da podignemo atore, to smo nakon veere i uinili. Jo jedan pozitivni primjer ruske gostoljubivosti na koju smo gotovo redovito nailazili uzdu naega puta.

Kako je satove trebalo pomaknuti jo za jedan sat unaprijed, ve je bilo 3 ujutro kada sam legao. No je bila poprilino vrua. Ubrzo sam zaspao, ali u 6 sam ve bio budan i najradije bih bio odmah kre-nuo dalje. udan je to osjeaj, zna da si umoran, ali nakon samo 3 sata sna probudi se zadovoljan kao da si spavao cijelu no. Zov daljine jai je od sna.

Oko 10, kada smo krenuli, sunce je ve poprilino jako. Da nije bilo vjetra, temperature bi bile gotovo neizdrive. Susret s moto putnikom, Rusom, dodat-no mi je uljepao dan, kao i susret s uzbekistanskim vozaima kamiona u vrijeme pauze za ruak. I jedni i drugi dijelimo istu cestu. Nala se tu i gomilica ljudi iz bivih sovjetskih republika kojima su nai moto-ri bili veoma interesantni. Najprije su se gotovo svi izmijenili na sjeditu motocikla, isprobavali kacigu, stiskali prekidae gotovo poput male djece.

NovosibirskCesta se dvadesetak kilometara pred Novosibirskim

poela lagano uspinjati. Krajolici koji su prethodi-li gradu postajali su neinteresantniji. Takav je bio i ulazak u grad. Doekala nas je mala rava ploa s nazivom grada, a kue nije bilo nigdje na vidiku. Pa ni prvi dojmovi, nakon par manjih krugova, nisu bili

Omsk - pred zgradom kazalita I Omski bajkeri lijepo su nas doekali Omsk - kino teatar

Omsk Sibirski jahai i njihova stada

Stolovaja - skromno, jeftino al' dobro Tipino rusko selo Kilometrima bez krivina

>>>

141 MOTO PULSbr. 83/11.-12./2007.

sva imena velikih ruskih revolucionara ve su bila iskoritena. Vanost grada ubrzano je rasla sa zavr-etkom eljeznice. Danas je vaan i kao industrijski i kao kulturno-znanstveni centar. Rusi svoja ogro-mna jezera nazivaju morem. Novosibirsk u svojoj

neposrednoj blizini ima Obsko more, jezero duga-ko nekih 200 km i irine desetak kilometara. Dan je bio sunan i veoma vru. Taman to smo stigli na obalu Obskoga mora, nad horizontom su se poeli gomilati veliki crni oblaci. Ubrzo je poela i kia, a potom i nevrijeme. No, mi smo ve pili aj u jednoj od kabina naputenog i oronulog broda, kamo nas je pozvao jedan od njegovih prijatelja. Uz rivu je bilo vezano nekoliko eljeznih brodova u poluras-padnom stanju. Poput groblja brodova. Umjesto da ih odnesu u rezalite trunuli su privezani i nasu-kani u najudaljenijem dijelu luke. U zaista skro-mnim uvjetima ovdje ivi moda i stotinjak ljudi poput pravih morskih vukova. Ovakve slike gledao sam u dokumentarnim TV emisijama. Posebno je bila trona kabina Markovog prijatelja. Njegovoj prijateljici ba i nije bilo drago to nas je doveo, ili sam ja bar tako shvatio. Mnogi od njih tu ive cijele

godine, ali ne i Eugenij - on ima stan u gradu, a ovdje je samo ljeti. Tako ve moe sam sam sebi odgovorio na postojee sumnje. Siguran sam da bi ta njegova kabina, iji je jedan zid bio sklepan od dasaka, bila sasvim nedostojna za ivot zimi kada se temperature ovdje sputaju daleko ispod nule.

Dane smo zavravali pijuckajui pivo, uz nezaobi-laznu votku i ruske ansone, koje nam je Mark izvo-dio na gitari. Temperatura se noas poela sputati i kada smo se sutradan probudili vani je bilo jedva 14 stupnjeva. Bila je vie nego upola nia. Takav dra-stini pad znaio je ujedno i kraj pravoga ljeta, barem onakvog kakvo mi znamo. No, uz takve temperature vonja motorom postaje pravo uivanje.

Zlatno Altajsko gorjeVe je bilo 10 sati uveer kada smo izali iz grada.

Promet je bio poprilino gust na cesti za Barnaul,

Novosibirsk - bar tabla tako kae

Susret s jo jednim moto putnikom

Novosibirsk

> > > pu t o p i s Nedov rena rusk a p r ia 3 . d i o

142 MOTO PULS br. 83/11.-12./2007.

kamo bismo veeras trebali stii. Pouen iskustvom znao sam da to nee ii lako. Kako je no odmica-la, temperatura se lagano sputala, a poela je i sipiti kiica. Jo uvijek je bilo ugodno za vonju, ali Marku i Asji, koji nisu imali adekvatna odijela, hladnoa je poela stvarati problema, a i pospanost. Vonja je postajala sve sporija. Nije bilo druge, trebalo je potraiti smjetaj Kada smo legli, bilo je ve 4 sata ujutro.

Nismo ustali rano kako smo planirali. Pokuao sam objasniti Marku kako emo ovakvim nainom vonje do kasno u no zapravo izgubiti jo vie vre-mena. Nije to shvatio kao kritiku, ve se u potpunosti sloio sa mnom. Kae da je sino predlagao arku da odsjednemo u njihovoj ljetnoj kui, takozvanoj dai, na periferiji grada, ali je ovaj to odbio kao nepotreb-no. Stoga danas i kreemo dalje tek oko jedan poslije podne.

Tek to smo napustili Bijsk, oronuli gradi u sovjetskom stilu, pejzai su se poeli dramatino mijenjati. Nakon nekoliko tisua kilometara nepre-glednih ravnica napokon brda. Kako smo ulazili

dublje meu ta zelena valovita brda koja su u daljini postaja sve via, ushienje je bilo svakom kilometrom sve vee. Priroda je jo jednom naumila pokazati svo-ja najljepa lica. O Altajskom gorju itao sam i uo toliko lijepih rijei, a sada je dolo vrijeme da se i sam u to uvjerim.

Altajsko gorje protee se na 4 drave: Rusiju, Kazahstan, Kinu i Mongoliju. Najvii dijelovi nalaze se na podruju Rusije. Ime gorja dolazi od mongol-