sura 2 al-bakarahonda je spomenuta prva veza u ovom duhovnom lancu - o ademu, prvom èovjeku kojem...

8

Al-BakarahAl-BakarahAl-BakarahAl-BakarahAl-Bakarah(Objavljena poslije Hid`re)

Titula, datum objave i sadràj

Ova, najduà sura Kur’ana, bila je objavljena u Medini u prvoj i drugoj godininakon Hid`re i poznata je kao Al-Bakarah. Ovo ime je bilo korišteno od ÈasnogPoslanika s.a.v.s. lièno. Izgleda da je ova sura dobila svoj naziv iz ajeta 68-72,gdje je ukratko spomenut dogaðaj u ìvotu jevrejskog naroda. Dugo vremena suJevreji ìvjeli u Egiptu kao kmetovi i roblje pod najokrutnijim ropstvom faraona,koji su bili oboàvaoci krave. Kao što je opæenito sluèaj sa potèinjenim klasama,i oni su posudili i ropski oponašali mnoge obièaje i navike Egipæana i poslije togaimali sna`nu sklonost, bliskost i divljenje prema kravi. Kad im je Musa a.s. rekaoda `rtvuju posebnu kravu koja je simbolizirala njihov predmet oboàvanja, onisu napravili veliku buku o tome. Ovo je taj dogaðaj na koji se odnose ajeti 68-72.Pored Al-Bakarah, ova sura ima i drugo ime - Az-Zahra, i obje sure, i ova i Ali-Imran, skupa su poznate kao Az-Zahravan - Dvoje svijetlih (Muslim). Prenesenoje da je Èasni Poslanik s.a.v.s. rekao: ’Sve ima svoj vrhunac, a vrhunac Kur’ana jeAl-Bakarah’ (Tirmizi). Ova sura je stavljena do Al-Fatihe zato što ukljuèujeodgovore na sve va`ne probleme s kojima se èitalac odjedanput suoèava kad seod Al-Fatihe okrene prouèavanju glavnine Knjige. Iako je uopæeno povezano sasvim drugim surama, Al-Fatiha ima poseban odnos sa Al-Bakarah koja tvoriispunjenje dove: ’Uputi nas na Ispravan put... ’. Zaista, Al-Bakarah sa svojimraspravljanjem o znakovima, Knjizi, mudrosti i sredstvima proèišæavanja (2:130)èini prikladan i obuhvatan odgovor toj uzvišenoj dovi.

TemaPonekad se kaè da Kur’an poèinje sa ovom surom kako njegov poèetni ajet:

’Ovo je savršena Knjiga; nema sumnje u nju,’ pokazuje; dok Al-Fatiha buduæi je,da tako kaèmo, Kur’an u saètom, ipak èini njegov sastavni dio, ima neovisan isvojstven poloàj samo za sebe (15:88). Tema ove dugaèke sure je skraæenopokazana u njegovom 130. ajetu. Ovaj ajet sadrì dovu praoca Ibrahima u kojojon moli Boga da uzdigne poslanika meðu Mekanlijama, koji æe: 1. uèiti im Boìjeznakove; 2. dati svijetu Knjigu koja sadràva savršene zakone Šerijata; 3.objašnjavati mudrost sadrànu u njima i 4. postaviti naèela i pravila vladanjakoja æe dovesti do potpunog preobraàja u njihovim ìvotima i uèiniti ih velikimi moænim narodom, prikladnim da vode cijeli svijet. Èetiri velika cilja za koje jeIbrahim molio bila su obraðena u ovoj suri po istom redu po kojem je on za njihmolio. O ’znakovima’ je diskutovano u prvih 168 ajeta, o ’Knjizi’ i ’mudrosti’ uajetima 169-243 i na kraju o ’Sredstvima nacionalnog napretka’ u ajetima 244-287. ’Kazivanje znakova’ se odnosi na argumente o istinitosti Èasnog Poslanikas.a.v.s.; ’uèenje Knjige i mudrosti’ na zakone Šerijata postavljene u ovoj suri, imudrost ili filozofiju sadràne u njima, i zadnje od svega, ono u objašnjenjupredmeta duhovne promjene o kojoj je govoreno u Ibrahimovoj molitvi upuæujena principe koji su vodili nacionalnom buðenju.

Sura 2

9

Ova sura ima 40 dijelova (ruk’u) i 287 ajeta. Ona poèinje oèitovanjem o triosnovna vjerovanja-vjerovanje u Boga, objavu i ̀ ivot poslije smrti i dvije praktiènezapovijedi o namazu i zekatu, ostalo je kao produètak i objašnjenje ovih principai zapovijedi. U odgovoru na molitvu za uputu Kur’an tvrdi da predstavlja savršenuzbirku zakona koji obuhvataju sve istine koje su se nalazile u ranije objavljenimskriptama, sa mnogo više onoga što one nisu sadràvale, i tvrdi, isto tako, daèovjeka upuæuje najvišim vrhuncima duhovne èasti. Drugi dio izraàva prezir ikudi tek verbalno ispovijedanje vjere koje nema dubokih korijena u srcu. Treæidio, meðutim, polaè standarde i kriterije po kojima istinitost Kur’ana moè bitiispitana i potvrðena. I za ovu svrhu on skreæe posebnu pa`nju na proces evolucijekoji radi u fizièkom univerzu. Ovaj proces je takoðer trebao da se vidi u duhovnomcarstvu.

Onda je spomenuta prva veza u ovom duhovnom lancu - o Ademu, prvomèovjeku kojem je Bog objavio Svoju volju. U 4. dijelu reèeno nam je da su bilipodignuti prigovori protiv Èasnog Poslanika s.a.v.s. Ali ovi prigovori ne moguoduzeti od njegove istine baš kao što ne mogu oduzeti od Ademove istine.Narednih dvanaest dijelova (5–16) uklanjaju prigovor, npr. gdje je bilaneophodnost nove objave kad je Bog veæ Sebe otkrio Ademu? Reèeno je da uskladu sa napredujuæom evolucijom u duhovnom sistemu, Bog je spuštao Svojuobjavu u svako doba, svaka naredna objava je bila usavršavanje prethodne. Musaje bio osnivaè novog Šerijata. Njega je slijedilo sjajno društvo Boìjih vjerovjesnikakojima su se Israelci suprotstavili i proganjali ih. Ustrajno protivljenje IsraelacaBoìjim naredbama i njihova nepravednost uèinili su da izgube svoj pravni temeljna Boìju samilost. Zato je poslanstvo, u skladu sa predskazanjima Biblije, bilopremješteno na kuæu Ismaila i Èasni Poslanik s.a.v.s. bio je uzdignut u neplodnoji suhoj dolini Meke sa najsavršenijim i potpunim zakonom. Ovo je Israelce ispunilognjevom iako nisu imali pravo da pjene od bijesa na to što su bili lišeni poslanstva.Oni su se suprotstavili Èasnom Poslaniku s.a.v.s. i uèinili su sve što su mogli da gaunište. Ali, suprotstavljanje Boìjem cilju nikada nije uspjelo.

Naredna dva dijela oslobaðaju se prigovora Israelaca o tome zašto je ÈasniPoslanik s.a.v.s. napustio kiblu svih prethodnih poslanika za Ka’bu. Reèeno im jeda na prvom mjestu okretanje lica odreðenom pravcu u molitvama ili postavljanjeposebnog mjesta kao kible ne moè biti cilj koji treba traìti, to jedino sluì tomeda se postigne i odrì jedinstvo meðu ljudima. Drugo, u molitvama koje je Ibrahimuèio za sinove Ismaila bilo je predskazano da æe Meka jednog dana postati mjestohodoèašæa za njih, a Ka’ba njihova kibla. U 19. dijelu spomenuto je da æe se ÈasniPoslanik s.a.v.s., u izvršavanju svoje teške misije, suoèiti sa vrlo jakimsuprotstavljanjem od nevjernika, i da æe se ovo suprotstavljanje nastaviti do padaMeke. Dvadeseti dio skreæe pa`nju na glavnu istinu da sve navedeno nije ispraznonagaðanje ili pretpostavljanje; samo stvaranje nebesa i Zemlje, smjena dana inoæi i drugi prirodni fenomeni nose nepobitno svjedoèenje o njegovoj istinitostibuduæi da, s jedne strane, zakon prirode potkrepljuje postojanje duhovnog zakonai na proces napredujuæe evolucije u njemu i, s druge strane, cijeli univerzum

10

izgleda da radi u potporu Èasnog Poslanika s.a.v.s.. Sa 21. dijelom poèinje opisnaredbi Šerijata i mudrosti koja je u njima sadràna; i najprije su postavljenezapovijedi za upotrebu zakonom dopuštene (halal) i korisne (tajjib) hrane, zatošto su èovjekova djela upravljana èovjekovim mentalnim stanjem i njegovomentalno stanje je pod sna`nim utjecajem onoga što on jede. U 23. dijelu data jesuština islamskog uèenja koje se sastoji od vjerovanja u Boga, u ìvot poslijesmrti, vjerovanje u objavljene skripte i u Boìje vjerovjesnike. Èinjenje dobradrugima, sluènje Bogu i doprinos nacionalnim fondovima su takoðer spomenutikao ono što saèinjava dio ispravnog vladanja. Ovima su dodani savjeti o strpljenjupod kušnjama i o ispunjavanju èvrsto datih obeæanja. Odràvanje pravde, zakonitaispomoæ rodbine i pridràvanje društvenih zakona, od kojih zakon o naslijeðuzauzima najistaknutije mjesto, takoðer se smatraju jednako va`nim. U narednomdijelu stavljen je naglasak na pobo`ne obrede èija svrha je ostvarena islamskimpostom. Odjeljak 24 i 25 bave se obredima i zakonima koji se odnose na hodoèašæe,koje igra vrlo va`nu ulogu u postizanju nacionalnog jedinstva i solidarnosti meðumuslimanima. U dijelu 26 objašnjena je filozofija zapovijedi Šerijata, kojoj trebabiti pokazano du`no poštovanje zato što vanjska djela imaju vrlo snaàn efekatna unutarnju èistoæu. Onda je reèeno da su zakoni Šerijata zanemareni zato štoljudi uopæeno ne èle da potroše svoje vrijeme i novac na Boìjem putu i oni sepozivaju na jeftine izgovore da izbjegnu svoju du`nost u ovom pogledu. Zapravo,nikakav napredak nije moguæ bez `rtve i vjernicima se savjetuje da troše svojteško zaraðeni imetak na Allahovom putu, tako da moè biti utemeljena punavjerska sloboda. U dijelu 27 reèeno nam je da, kad doðe do sukoba sa vjerskomslobodom, borba postaje obavezna i `rtvovanje ìvota i novca neophodno. Ondaje reèeno da, s ciljem da protrate svoje vrijeme i traè duševno rastereæenje, ljudise upuštaju u pijenje, i da, s ciljem da skupe novac da podmire troškove rata,pribjegavaju kockanju. Islam osuðuje ove zle radnje. Zatim nam je reèeno da ratiza sebe ostavlja mnogo siroèadi na koje treba dobro paziti, i u vezi s ovimmuslimanima je nareðeno da ne sklapaju ènidbene ugovore sa ènamaidolopoklonicama, zato što se raèuna da æe to poremetiti harmoniju njihovogobiteljskog ̀ ivota. U dijelovima 28, 29, 30 i 31 reèeno nam je da nemamo intimneodnose sa ènama u vrijeme njihovog mjeseènog pranja, što je jedna vrstaprivremenog odvajanja. Poslije ovih uputa slijede zakoni koji odreðuju pitanjavezana za razvod, koji je manje-više stalno razdvajanje, i onda slijede zakoni kojise odnose na dojenje i isto tako na tretman hudovica. Dijelovi 32 i 33 bave seprincipima koji se posebno odnose na nacionalno buðenje i da ljudi jedino mogunapraviti stvarni napredak pridràvajuæi se njih, i muslimanima je reèeno danarod koji nastoji da zauzme poèasno mjesto meðu moænim nacijama mora bitispreman da se suoèi sa smræu da bi unapreðivao put istine i ispravnosti. U dijelu34 spomenuto je da je èovjekov boravak na Zemlji samo privremen i on treba dauèini sve što moè da osnuje stvarnu vezu sa svojim Stvoriteljem, a ovo je jedinomoguæe dubokim razmišljanjem o Boìjim atributima. Onda u ajetu Al-Kursij,koje je Èasni Poslanik s.a.v.s. nazvao jednim od najboljih i nauzvišenijih kur’anskih

11

ajeta, ukratko su ali vrlo obuhvatno spomenuti Boìji atributi i reèeno je da nikakvaprisila nije potrebna da potakne osobu da osnuje svoju vezu sa Posjednikomovako uzvišenih i dostojanstvenih atributa. Onda je u 35. dijelu reèeno da, dokse moralna ispravnost dogaða u pojedincu direktno kroz Boìju vlastitu milost,do moralnog preobraàja meðu nacijama dolazi kroz posredovanje Boìjihvjerovjesnika, i nagovještava da je za ove obje vrste preobraàja odreðeno da sedogode èetiri puta meðu Ibrahimovim potomstvom. Zatim je reèeno da su izajednièki napor i nacionalna saradnja neophodni da bi se moralni preobraàjdogodio na nacionalnom nivou; rezultati u ovom pogledu višeglasnih i zajednièkihnapora i uzajamne saradnje istinskih vjernika daleko su više nego njihova`rtvovanja. Zatim, sve transakcije zasnovane na interesu strogo su zabranjene idavanje i uzimanje interesa je bilo ìgosano, i jednako je kao voðenje rata protivBoga i Njegovog Poslanika, zato što su transakcije zasnovane na interesu protivduha uzajamne pomoæi i saradnje i èinjenja dobra ljudskim stvorenjima.Muslimanima je dalje reèeno da ne trebaju misliti da napredak nije moguæ bezinteresa. Bog je odredio da æe na kraju uništenje stiæi nacije koje uzimaju ili dajuinteres. Zatim je reèeno da je jedan naèin izraàvanja uzajamne pomoæi i saradnjeda se unapreðuje novac za pozajmljivanje, ali da sve transakcije koje se baveposuðivanjem i davanjem novca na posudu treba da budu taèno zapisane. Surase završava krasnom bilješkom da, dok su spomenute zapovijedi neophodne zapostizanje moralnog preobraàja meðu ljudima, najbolje i najsigurnije sredstvoda se podigne njihov moralni standard i odjelotvori stvarna i istinska ispravnosti èistoæa karaktera meðu njima je da oni treba da imaju èvrstu vjeru u BoìjuRijeè, stalno imajuæi na umu, osvræuæi se i razmišljajuæi o Njegovim atributima ida treba da traè Boìju pomoæ molitvama iskreno upuæenim Njemu.

Ovo je, ukratko, siè teme ove najduè kur’anske sure i pouka je direktno,sna`no predoèena nevjernicima uopæeno i narodu Knjige posebno da je u ÈasnomPoslaniku s.a.v.s. ispunjena molitva praoca Ibrahima i zato ako Èasni Poslaniks.a.v.s. bude odbijen, Ibrahim æe morati biti smatran laòvom i varalicom i poslijetoga cijeli Musaov poredak i kršæanstvo æe takoðer biti nazvani nizom laì iizmišljotina. Indirektno je, istinitost poruke islama bila objašnjena za cijeli svijetda je prihvati zato što stvaranje èovjeka ima veliki i uzvišen cilj i taj cilj jedinomoè biti ostvaren vjerovanjem u Poruku, utjelovljenu u Kur’anu koji sada jedinisadrì ispravan Šerijat i objašnjava mudrost i filozofiju njegovih naredbi ivjerovanjem i ponašanjem u skladu s kojima jedino èistoæa srca i spoznaja oBogu mogu biti postignuti.

Ova sura spominje sve opasnosti s kojima se islam moè suoèiti do Kijametskogdana. Ona je takoðer mudìza, jer Muhammed s.a.v.s. spominje sve poslanikekoji su došli od poèetka do njegovog dolaska. Kad èitamo ovu suru, izgleda kaoda je njome cijeli Šerijat završen i da nema nijednog dijela Šerijata koji je ostavljen.Zapravo u drugim surama moèmo naæi neke druge dijelove šerijata takoðer. Nakraju ove sure je takav ajet da, kad ga uèimo, saznamo da su sve vrste dova

12

sadr`ane skupa, skraæene u njemu kao jedna riznica dova koja se nikad ne mo`eiscrpiti.

13

SURA 2 AL-BAKARA D@UZ 1

(Objavljena poslije Hid`re, sadrì 287 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez traènja, Samilosnog.

1 Kratice, kao Elif Lam Mim, poznate su kao al-Muqatta’at (slova korištena i izgovaranaodvojeno), i pojavljuju se na poèetku ništa manje nego 28 sura, i naèinjene su od jednogili više, maksimalno pet, slova arapskog alfabeta. Slova koja saèinjavaju dio ovih kraticaje èetrnaest po broju: Elif, Lam, Mim, Sad, Ra, Kaf, Ha, Ja, ’Ain, Ta, Sin, Ha, Qaf i Nun. Odovih Qaf i Nun pojavljuju se sami na poèetku sura Qaf i Qalam, a ostali se pojavljuju ukombinaciji od dva ili više slova na poèetku odreðenih sura. Upotreba Muqatta’ata bila jeu modi meðu Arapima. Oni su ih koristili u svojim poemama i konverzacijama. JedanArapin pjesnik kaè: Qulna Qifi Lana, Faqalat Qaf, to jest - “Mi smo joj rekli: ’Zastani zanas na kratko,’ i ona je rekla da je zastala.’’ Slovo Qaf stoji za Waqaftu (ja zastajem).Postoji takoðer hadis Èasnog Poslanika kako je preneseno od Qurtubia, koja kaè: KafaBi’l-Saifi Sha, to jest, dovoljna je sablja kao lijek, Sha stoji za Shafijan. U modernomzapadu, što je imitacija istoènih zemalja, kratice su isto tako vrlo popularne i široko raširene.Svaki rjeènik ima listu ovih kratica. Muqatta’at su kratice za specifiène Boìje atribute itema sure prije koje su stavljene ima duboku vezu sa Boìjim atributima za koje stoje. Oninisu bili nasumice stavljeni na poèetak razlièitih sura, niti su njihova slova zdruènaproizvoljno. Tu postoji duboka i dalekose`na veza izmeðu njihovih razlièitih setova, islova od kojih su napravljene takoðer sluè za taèno odreðenu svrhu. Tema ovih surakoje nemaju ove kratice podreðena je, i slijedi uzor teme prethodnih sura koje ih imaju.Od znaèenja koja se pripisuju Muqatta’at dva izgledaju više mjerodavna: (a) da svakoslovo ima taèno ustanovljenu brojèanu vrijednost (Jarir). Slova Alif Lam Mim imajubrojèanu vrijednost 71 (Alif ima svoju brojèanu vrijednost 1, Lam 30 i Mim 40). Prematome, stavljajuæi Alif Lam Mim na poèetak sure moè oznaèavati da æe njena tema, npr.osobito utvrðivanje ranijeg islama trajati 71 godinu da se u potpunosti razvije i ispovijeda;(b) oni su, kako je navedeno, kratice za specifiène Boìje atribute i sura ispred koje jestavljen Muqatta’at je po svojoj temi povezana sa Boìjim atributima za koje specifièniMuqatta’at stoji. Tako kratica Alif Lam Mim stavljena ovdje i na poèetku 3, 29, 30, 31. i32. sure Kur’ana oznaèava: ’Ja sam Allah, Sveznajuæi,’ što ima svjedoèanstvo od Ibn-Abasa i Ibn-Mes’uda; Alif stoji umjesto Ana, Lam stoji umjesto Allah i Mim umjesto A’lamu;ili po nekima Alif stoji umjesto Allah, Lam umjesto Dìbril i Mim umjesto Muhammed,ukazujuæi da je centralna tema sure boànsko znanje koje je Muhammedu s.a.v.s. dato odAllaha preko Dìbrila. Ove kratice slova èine sastavni i neodvojivi dio kur’anske objave(Bukhari).

3. Ovo je Knjiga u koju nema sum-nje; upuæuje bogobojazne,

2. Elif Lam Mim.1 Anellahu A’lamu -Ja sam Allah, Sveznajuæi

14


4. koji vjeruju u nevidljivo2 i obav-ljaju namaz, i udjeljuju od onoga štoim Mi dajemo;3

8. Allah je zapeèatio njihova srca iuši njihove, i preko njihovih oèiju jezastor; i za njih je velika kazna(odreðena).

7. Oni koji ne vjeruju - za njih jejednako bilo da ih ti upozoravaš iline upozoravaš - oni neæe vjerovati.

6. To su oni koji slijede uputu svogaGospodara i oni æe biti spašeni.

5. i koji vjeruju u ono što je objav-ljeno tebi i ono što je objavljeno prijetebe, i onima koji èvrsto vjeruju uahiret.

2 Al-Ghaib znaèi bilo šta skriveno ili nevidljivo, bilo šta neviðeno, odsutno ili daleko(Aqrab). Bog, meleci i Zadnji dan su svi al-Ghaib. Nadalje, rijeè kako je upotrijebljena uKur’anu ne znaèi zamišljene ili nerealne stvari, nego realne i potvrðene stvari, premdanevidljive (32:7; 49:19). Zato je pogrešno pretpostaviti, kako neki zapadni kritièari Kur’anaèine, da islam nameæe svojim sljedbenicima neke misterije vjere i poziva ih da slijepovjeruju u njih. Ova rijeè oznaèava stvar koja, iako je izvan spoznaje ljudskih èula, moèunatoè tome biti dokazana rezonom ili iskustvom (doìvljajem). Ono što nadilazi ljudskaèula ne mora da obavezno bude nerazborito ili glupavo. Ništa od ’nevidljivog’ èemu semuslimani pozivaju da vjeruju nije izvan opsega razuma. Mnogo je stvari na svijetu kojesu, premda nevidljive, ipak nepobjedivim argumentima dokazane da postoje, i niko nemoè poreæi njihovo postojanje. Rizq znaèi bilo šta dato èovjeku od Boga, bilo materijalnoili drugaèije (Mufrazat).3 Ajet postavlja tri smjernice i opisuje tri stepena za duhovnu dobrobit i blagostanjeèovjeka: (1) on treba da vjeruje u istine koje su skrivene od njegovih oèiju i koje su izvannjegovih fizièkih èula, jer to je takvo vjerovanje koje pokazuje da on posjeduje ispravnuvrstu Taqwe ili bogobojaznosti; (2) kad razmi{lja o stvaranju svemira i èudnovatog reda idizajna koji postoji u njemu i kad, kao rezultat ovog razmišljanja, on postaje uvjeren upostojanje Stvaraoca, hvata ga neodoljiva ̀ elja da ima stvarno i istinsko jedinstvo s Njim.Ovo nalazi postignuæe u obavljanju molitve; (3) na kraju, kad vjernik uspije u utemeljenjuìvog kontakta sa svojim Stvoriteljem, on osjeæa unutarnji nagon da sluì svoje bli`nje.

15


9. Meðu ljudima ima onih kojigovore: “Mi vjerujemo u Allaha iSudnji dan;’’, ali oni nisu vjernici.

10. Oni pokušavaju da prevareAllaha i one koji vjeruju, a oni nevaraju nikog osim sebe; i oni neshvataju.

11. U njihovim srcima je bolest, iAllah je poveæao bolest njihovu; i zanjih je strašna kazna (odreðena) zatošto su lagali.

12. A kad im se kaè: “Ne èinitenered na Zemlji,’’ oni kaù: “Mi samored uspostavljamo.’’

13. Pazi! To su sigurno oni kojistvaraju nered, ali oni ne osjeæaju.

14. A kad im se kaè: “Vjerujte kaošto su ljudi vjerovali,’’ oni kaù: “Zarda vjerujemo kao što su bezumnivjerovali?’’ Pazi! Oni su sami ti kojisu bezumni, ali ne znaju.

15. A kad se sretnu sa onima kojivjeruju, oni kaù: “Mi vjerujemo!’’ Akad budu odvojeni sa svojim šejta-nima,4 oni kaù: “Mi smo sigurno svama; samo smo se (njima) rugali.’’

16. Allah æe kazniti njihovo ruganjei dat æe im odgodu za jedno vrijeme,da lutaju u svojim prekršajima.

4 Ovdje se rijeèju šejtan misli na sve ljude koji druge odvode na krivi put kao njihove voðe.

16


17. To su oni koji su uzeli zabludu uzamjenu za uputu; ali im njihovatrgovina nije donijela dobitka, nitisu upuæeni.

18. Njihov primjer je kao primjeronoga koji je upalio vatru, i kad je onaosvijetlila njegovu okolinu, Allah jeoduzeo njihovo svjetlo i ostavio ih umraku; oni nisu mogli vidjeti.

19. Oni su gluhi, nijemi i slijepi; zatose neæe povratiti (Pravom putu).

20. Ili je (njihov primjer) kao kišakoja se spušta s neba, u kojoj sumrakovi i grmljavina i munja; stavlja-ju u uši svoje prste zbog grmljavinestrahujuæi od smrti; a Allah opkoljavanevjernike.

21. Skoro da munja oduzme njihovvid; kad god im ona bljesne, oni poðunjoj; a kad se prema njima smraèi,oni stanu. A ako Allah htjedne, Onæe oduzeti njihov sluh i njihov vid;sigurno je Allah uvijek kadar uèinitisa svakom stvari šta god On `eli.

22. O ljudi, obo`avajte Gospodarasvoga koji je stvorio vas i one prijevas, da budete bogobojazni!

23. Koji je Zemlju stvorio posteljomza vas, i nebo osnovom (za vašepostojanje), i koji s neba spušta vodui njome izvodi od svake vrste voæaza vas kao opskrbu. Ne smatrajte,zato, znajuæi, druge Allahu ravnim.

17


24. A ako sumnjate u ono što smoMi objavili robu Svom, onda donesi-te sliènu suru ovoj, i pozovite svojepomoænike mimo Allaha, ako steistiniti.

25. A ako to ne uèinite – a nikada toneæete uèiniti – onda se bojte Vatre,èije su gorivo ljudi i kamenje, pri-premljene za nevjernike.

26. I podaj radosne vijesti onima kojivjeruju i èine dobra djela, da su zanjih bašèe kroz koje rijeke teku. Kadgod im odatle bude dato neko voæekao opskrba, oni æe reæi: “Ovo je onošto nam je i prije bilo dato.’’ A bit æeim davano samo slièno tome. I unjima æe za njih biti èisti parovi i unjima æe oni zauvijek boraviti.5

5 Ovaj ajet daje kratak opis nagrada koje æe vjernici imati na buduæem svijetu. Kritièariislama dali su sve vrste prigovora ovom opisu. Kritika je zasnovana na potpunomnerazumijevanju islamskog uèenja o nebeskim blagoslovima. Kur’an jasno proglašava daje izvan ljudskog razuma da uvidi njihovu prirodu (32:18). Preneseno je da je ÈasniPoslanik rekao: ’Nijedno oko ih nije vidjelo, niti uho èulo o njima, niti ih je èovjekovrazum mogao zamisliti’ (Bukhari). Postavlja se prirodno pitanje - zašto su blagoslovimaDènneta data imena korištena za materijalne stvari na ovom svijetu? Ovo je zato štoobraæanje Kur’ana nije jedino onim ljudima koji su intelektualno napredni. Zbog toga jeon upotrijebio jednostavne rijeèi koje svi mogu razumjeti. Dok opisuje nebeske blagoslove,Kur’an upotrebljava imena stvari koje se opæenito smatraju dobrim na ovom svijetu, ivjernicima je reèeno da æe dobiti sve ove dobre stvari u boljoj formi u buduæem ìvotu.Ove dobro poznate rijeèi bile su upotrijebljene s ciljem da se izvede ovaj vaàn kontrast;inaèe, nema nièeg zajednièkog izmeðu uìtaka ovog svijeta i blagoslova buduæeg svijeta.Nadalje, prema islamu, buduæi ìvot nije duhovan u smislu da æe se samo sastojati odjedino mentalnog stanja. Èak i u buduæem ìvotu ljudska duša æe imati neku vrstu tijela,ali to tijelo neæe biti materijalno. Èovjek moè formirati neku ideju o ovom iz fenomenasnova. Scena kojoj èovjek prisustvuje u snu ne moè biti èisto nazvana mentalnom iliduhovnom, zato što u tom stanju èovjek takoðer ima tijelo, a ponekad se naðe u bašèamasa izvorima, da jede voæe i pije mlijeko. Teško je reæi da je sadràj snova jedino mentalnostanje. Mlijeko u kome èovjek uìva u snu nesumnjivo je stvarno iskustvo, ali niko ne

18


27. Allah se ne stidi da za primjernavede komarca ili èak ono što je nanjemu. Oni koji vjeruju znaju da jeto istina od Gospodara njihovog, ašto se tièe onih koji ne vjeruju, onikaù: “Šta Allah èli sa ovim pri-mjerom?’’ On time mnoge u zabludiostavlja, a mnoge time upuæuje; i Ontime samo neposlušne ostavlja uzabludi,6

moè reæi da je to materijalno mlijeko koje se nalazi u ovom svijetu i koje se pije. Duhovniblagoslovi buduæeg ìvota neæe biti tek jedino subjektivna spoznaja Boìjih darova kojeuìvamo u ovom svijetu. Ono što imamo ovdje samo je slikovita predod`ba stvarnih iistinskih Boìjih darova koje æe èovjek naæi u buduæem ̀ ivotu. Nadalje, ’bašèe’ predstavljajuvjeru; a ’izvori’ dobra djela. Bašèe ne mogu napredovati bez izvora, niti vjera bez dobrihdjela. Odatle su vjera i djela neodvojivi za postizanje spasa. U buduæem ìvotu, bašèe æepodsjeæati vjernike na njihovu vjeru u ovom ìvotu, a izvori æe ih podsjeæati na njihovedobre radnje. Oni æe onda znati da njihova vjera i radnje nisu bili uzalud. Pogrešno jezakljuèiti iz rijeèi - ovo je ono što nam je bilo dato prije - da æe vjernicima na nebu biti datotakvo voæe koje su uìvali na ovom svijetu; jer, kao što je veæ objašnjeno, ovo dvoje nijeidentièno. Voæe buduæeg svijeta je, zapravo, odraz kvaliteta njihove vlastite vjere. Kad ihbudu jeli, oni æe odjedanput raspoznati i sjetiti se da su to plodovi vjere koju su imali naovom svijetu; i iz zahvalnosti za ovo oni æe reæi: Ovo je ono što nam je prije dato. Ovajizraz moè takoðer znaèiti - ’što nam je bilo obeæano’.

Rijeèi ’meðusobno sliènih’ odnose se na sliènost izmeðu postupaka oboàvanja koje je vjernikobavio na ovom svijetu i plodova toga u Dènnetu. Djela oboàvanja obavljena na ovomsvijetu vjerniku æe izgledati kao plodovi na buduæem svijetu. Što je iskrenije i primjerenijeèovjekovo oboàvanje, više æe uìvati u svom udjelu plodova u Dènnetu i bit æe boljegkvaliteta. Prema tome, u vlastitoj je moæi pojedinca da popravi kvalitet svojih plodova kakoèli. Ajet takoðer oznaèava da æe duhovna hrana za vjernike na Nebu biti prilagoðena ukususvih i svakog pojedinca, kao i njegovom stepenu napretka i duhovnog razvoja.

Rijeèi - oni æe prebivati - oznaèavaju da vjernici u Dènnetu neæe biti podvrgnuti bilo kakvojpromjeni ili propadanju. Èovjek umire jedino kad ne moè preraditi hranu ili kad ga nekoubije. No, pošto æe hrana Dènneta biti savršeno prilagoðena svakom pojedincu i pošto æeèovjek imati èiste i miroljubive parove, smrt ili propadanje sami æe po sebi nestati.

Vjerni æe takoðer imati èiste parove na Nebu. Dobra ̀ ena je uìtak i utjeha. Vjerni nastojeda imaju dobre supruge na ovom svijetu, i oni æe imati dobre i kreposne parove nabuduæem. Ipak, ovi uìci Dènneta nisu fizièki. Za puni opis prirode i stvarnosti blagoslovaDènneta vidi takoðer sure At-Tur, Ar-Rahman i Al-Waaqi’ah.

6 U ovom ajetu spominjanjem komarca misli se na ono što komarac nosi, to jest na virusmalarije. U svijetu je najviše ljudi umrlo od malarije ili bolesti vezanih za malariju. Ovdjeje reèeno da se Bog ne stidi, znaèi, nije potrebno da se On stidi kad je ovo najbolji primjer.

19


28. koji krše Allahov zavjet nakon štosu ga èvrsto uzeli, i prekidaju one(odnose) koje je Allah odredio dabudu vezani, i èine nered na Zemlji;ovo su ti koji su gubitnici.

29. Kako moète poricati Allaha?Kad ste bili mrtvi, On vas je oìvio, aonda æe vas On usmrtiti, pa æe vasoìvjeti, onda æete biti Njemu vra-æeni.

30. On je za vas stvorio sve što je naZemlji; onda se obratio nebesima, iuredio ih u sedam nebesa; i On imatrajno znanje nad svakom stvari.

31. I (sjeti se) kad je Gospodar tvojrekao7 melekima: “Ja æu postavitihalifu na Zemlji,’’ oni su rekli: “Zaræeš Ti na njoj postaviti onoga koji æenered èiniti, i krv prolivati? – a miTe slavimo zahvaljujuæi Ti.’’ On jerekao: “Ja sigurno znam što vi neznate.’’

7 Razgovor izmeðu Boga i meleka ne treba se uzimati bukvalno kao da se zapravo dogodio.Rijeè kala je ponekad upotrijebljena u figurativnom smislu ne da prenese stvarni verbalniizraz, nego jednostavno prilike ili stanje koje su jednake verbalnom izrazu. Ovaj ajet,prema tome, moè jednostavno znaèiti da su meleki svojim poloàjem ili stanjem indirektnorekli odgovor koji im je pripisan u rijeèima.

Mela’ika je mnoìna od melek, što znaèi ’on je kontrolisao,’ ili od aleka, što znaèi ’on jeposlao’. Meleki su nazvani mela’iki, zato što oni kontrolišu sile prirode ili zato što donoseBoìje objave Boìjim vjerovjesnicima i reformatorima.

20


32. I On je nauèio Adema8 svimimenima, i onda ta (stvorenja) staviopred meleke i rekao: “Recite Mi ime-na ovih, ako ste istiniti.”9

8 Popularno se vjeruje da je Adem, koji je ̀ ivio prije oko 6000 godina, prvi èovjek kojeg jeBog stvorio na Zemlji. Ovaj pogled, meðutim, nije potkrijepljen Kur’anom. Svijet je prošaokroz razlièite periode stvaranja i civilizacije, i Adem, praotac sadašnje ljudske rase, samoje prva veza u sadašnjem ciklusu, a nije prvi èovjek u Boìjem stvaranju. Narodi su sedizali i padali, civilizacije su se pojavljivale i nestajale. Drugi Ademi su mo`da prošli prijenašeg Adema; druge rase su mo`da ìvjele i nestale, i drugi ciklusi civilizacije mo`da suse javljali i nestajali. Muhjii ud-Din Ibne-Arabi, veliki muslimanski mistik, kaè da jejedanput vidio sebe u snu da obilazi oko Ka’be. Pred njim se pojavio èovjek koji je tvrdioda je bio jedan od njegovih predaka. ’Koliko ima kako si ti umro,’ pitao je Ibn-Arabi. ’Višeod èetrdeset hiljada godina,’ odgovorio je èovjek. ’Ali ovaj period je mnogo više od periodakoji nas dijeli od Adema,’ rekao je Ibne-Arabi. Èovjek je odgovorio: ’O kojem Ademu tigovoriš? O Ademu koji je vama najbliì ili o nekom drugom?’ ’Onda sam se ja sjetio,’ kaèIbne-Arabi, ’govora Èasnog Poslanika, da je Bog doveo u postojanje stotine hiljada Adema,i ja sam rekao sebi: ’Mo`da je ovaj èovjek, koji tvrdi da je moj predak, bio jedan odprijašnjih Adema’ (Futuuhaat, ii, str. 607).

Ne tvrdi se da je rasa koja je ìvjela prije Adema bila potpuno pometena prije nego što jeon bio roðen. Najvjerovatnije je da je ostao mali trag stare rase i Adem je bio jedan odnjih. Onda ga je Bog odabrao da bude praotac nove rase i prethodnik nove civilizacije.Stvoren, tako reæi, od mrtvih, on je predstavljao svitanje nove ere ìvota. Kako Halifaznaèi nasljednik, jasno je da su prije Adema na Zemlji postojali i ìvjeli ljudi koje je onnaslijedio i ne moèmo reæi da li su prvobitni stanovnici Amerike, Australije itd. potomciovog zadnjeg Adema ili nekog drugog Adema koji je prošao prije njega.

Mnogo toga je bilo reèeno o mjestu gdje je Adem bio roðen ili gdje je bio uzdignut kaoreformator. Popularan pogled je da je bio smješten u Dènnet, ali da je kasnije bio odatleistjeran i ostavljen negdje na Zemlji. No, rijeèi ’na Zemlji’ opovrgavaju ovaj pogled i jasnopokazuju da je Adem ìvio na Zemlji i na Zemlji je bio uzdignut kao reformator.Najvjerovatnije je prvo bio odreðen da ìvi u Iraku, ali je kasnije bio upuæen da se spustido susjedne zemlje.

9 Iz izraza - ’Ja znam što vi ne znate’ moèmo uzeti nekoliko znaèenja:1. stvarnost stvari2. imenice arapskog jezika3. one vrline koje ne pripadaju melekima4. imena onih poslanika koji æe doæi od potomstva Adema a.s.

Meleki nisu znali o ovom i kad je Adem rekao imena tih poslanika, oni su bili vrloiznenaðeni. Kad dolaze Boìji poslanici, tad se dogodi krvoproliæe, ali meleki nisu znalikad æe poslanici doæi i oni nisu krivi za ovo krvoproliæe, nego su krivi neprijatelji poslanika,a ne poslanici.

21


33. Oni su rekli: “Slavljen si Ti! Mine znamo osim ono èemu nas Tipouèiš; sigurno si Ti Onaj koji imavjeèno znanje (i) mudar si.”34. On je rekao: “O Ademe, reci imimena njihova!” I kad im je on kazaonjihova imena, On je rekao: “Zar vamnisam rekao da Ja zaista znamnevidljivo nebesa i Zemlje, i znamono što vi javno èinite i što krijete?”

35. I kad smo Mi rekli melekima:“Èinite sed`du radi Adema,” oni susvi pali na sed`du osim Iblisa.10 Onje odbio i pokazao oholost; i bio jemeðu nevjernicima.

10 Rijeè Iblis je izvedena od rijeèi Ablasa, koja znaèi: (1) njegovo dobro ili vrlina su oslabili;(2) on je napustio nadu ili izgubio nadu u Boìju milost; (3) postao slomljen u duhu; (4)bio je smeten i nije bio u stanju da vidi svoj put; (5) on je bio sprijeèen da ostvari svojuèlju. Na osnovu korjenitog znaèenja rijeèi, Iblis je biæe koje sadràva malo dobra, amnogo zla, i koje je, zato što je izgubilo nadu u Boìju milost, dugujuæi to svojojneposlušnosti, ostavljeno smeteno i osujeæeno i nesposobno da vidi svoj put. Èesto seIblis smatra istovjetnim šejtanu, ali da je u nekim sluèajevima drukèiji od njega. Morateshvatiti da Iblis nije bio jedan od meleka, zato što je on bio opisan kao neposlušan Bogu,a meleki su opisani kao uvijek ’pokorni’ i ’poslušni’ (66:7). Bog je bio ljut na Iblisa, jer jenjemu takoðer bilo nareðeno da sluì Ademu, ali se on nije pokorio (7:13). Nadalje, èaki da nije bilo odvojene naredbe za Iblisa, ona za meleke mora biti uzeta tako da se proteèna sva biæa, zato što se naredba data melekima kao èuvarima raznih dijelova svemiraautomatski proteè na sva biæa. Kao što je reèeno, Iblis je u zbilji jedno pripisano ime kojeje na temelju korjenitog znaèenja ove rijeèi dato Zlom Duhu suprotnom melekima. On jetako bio nazvan zato što je posjedovao naprijed nabrojane atribute, naroèito odliku da jebio lišen dobra i da je bio ostavljen smeten na tom putu i bez nade u Boìju milost. Da tajIblis nije bio šejtan o kojem je govoreno u ajetu 2:37, oèito je iz èinjenice da Kur’anspominje oba ova imena jedno uz drugo gdje god je data prièa o Ademu; no, svuda jenapomenuta pomna razlika izmeðu ovog dvoga. Gdje god on govori o biæu koje, za razlikuod meleka, odbija da sluì Ademu, on uvijek spominje ime Iblis, a kad god govori o biæukoje je obmanulo Adema i postalo sredstvom njegovog protjerivanja iz ’bašèe,’ on spominjeime ’šejtan’. Ova razlika, koja je najistaknutija i koja je spominjana kroz cijeli Kur’an, nanajmanje deset mjesta (2:35; 37; 7:12, 21; 15:32; 17:62; 18:51; 20:117, 121; 38:75),jasno pokazuje da je Iblis drukèiji od ’šejtana’ koji je zaveo Adema i koji je bio jedan odAdemovog vlastitog naroda. Na drugim mjestima Kur’an kaè da je Iblis pripadaotajanstvenom Boìjem stvaranju i, za razliku od meleka, bio je u stanju da se pokori ili nepokori Bogu (7:12, 13).

22


36. Mi smo rekli: “O Ademe, ̀ ivite tii tvoja ̀ ena u Dènnetu, i jedite obojeu njemu odakle hoæete u izobilju, alise ne pribliàvajte ovom posebnomdrvetu, jer æete oboje postati sil-nici.”11

37. Ali ih je šejtan oboje zbog tog(drveta) prevario i izveo ih iz onogagdje su bili. I Mi smo rekli: “Izlazite!(U ovom stanju) neki od vas æete bitineprijatelji drugima, i za vas jeboravak na Zemlji i korist za odre-ðeno vrijeme.”

38. Onda je Adem nauèio neke rijeèiod Gospodara svoga. Zato se Onokrenuo prema njemu primajuæipokajanje njegovo. Zaista On primapokajanje (i) milostiv je.

39. Mi smo rekli: “Svi izlazite iznjega. I kad god vam doðe uputa odMene, onda, ko bude Moju uputuslijedio, nad njim neæe biti straha ion neæe tugovati.”

40. A oni koji ne vjeruju i odbiju Našeznakove, oni æe biti stanovnici Vatre;u njoj æe dugo ìvjeti.

11 Rijeè Dènnah (bašèa) koja se pojavljuje u ovom ajetu ne odnosi se na Nebo ili Dènnet,nego jednostavno na bašèi slièno mjesto gdje je za Adema bilo prvo odreðeno da ìvi. Tose ne moè odnositi na Nebo; prvo, zato što je za Adema bilo odreðeno da ìvi na Zemlji(2:37); drugo, Nebo je mjesto iz kojeg niko, kad jednom tamo uðe, nikada nije istjeran(15:49), dok je Adem morao ostaviti Dènnah (bašèu) o kojoj se govori u ovom ajetu.Ovo pokazuje da je Dènnah ili bašèa u kojoj je Adem prvo boravio bilo mjesto na samojovoj Zemlji kojoj je ovo ime dato zbog plodnosti njenog tla i obilja njenog zelenog rastinja.Nedavna istraìvanja idu za tim da pokaù da je mjesto gdje je bila Rajska Bašèa (BašèaEdena) bilo blizu Babilona u Iraku ili Assiriji (Enciklopedija Britanica pod ’Ur’).

23


41. O sinovi Israilovi! Sjetite se Mojeblagodati koju sam vam podario, iispunite obavezu prema Meni, Ja æuispuniti obavezu prema vama, i samose Mene bojte!

42. I vjerujte u ono što sam Jaobjavio, što potvrðuje ono što viimate, i ne budite prvi koji to odbi-jaju, i ne uzimajte za Moje znakoveono što malo vrijedi, i samo se Menebojte.

43. I ne miješajte istinu s neistinomi ne skrivajte istinu, a vi znate.

44. I namaz obavljajte, i zekat dajite,i saginjite se sa onima koji se saginju.

45. Zar vi nareðujete ljudima da èinedobro, a zaboravljate sebe,a vi èitateKnjigu? Zar ne shvatate?

46. I tra`ite pomoæ sa saburom inamazom; a zaista je to teško, osimponiznim,

47. koji su sigurni da æe se sresti saGospodarom svojim, i da æe se Njemuvratiti.

48. O sinovi Israilovi! Sjetite se Mojeblagodati koju sam vam podario, ida sam vas uzdigao nad svim svje-tovima.49. I bojte se onog Dana kad ni jednaduša neæe moæi ništa uèiniti za drugudušu, niti æe za nju biti prihvaæenoposredovanje (u njenu korist); niti æeod nje biti primljena naknada; nitiæe oni (ljudi) biti pomognuti.

24


50. I (sjetite se) kad smo vas odfaraonovog naroda spasili, koji vasje na najgore muke stavljao: oni suklali vaše sinove, a ostavljali u ̀ ivotuvaše ̀ ene; u tome vam je bilo velikoiskušenje od Gospodara vašeg.

51. I kad smo za vas more rastavili ispasili vas, a potopili faraonov na-rod, vi ste gledali.

52. I kad smo Musau èetrdeset noæiobeæali; onda ste vi u njegovomodsustvu tele uzeli (za oboàvanje) ibili ste silnici.

53. Zatim smo vam Mi nakon togaoprostili, da biste bili zahvalni.

54. I kad smo Musau dali Knjigu iFurkan,12 da biste bili upuæeni.

12 Furkan je sposobnost razlikovanja istine od neistine.13 Nefs znaèi svoje ’ja’ i ovaj ajet ne znaèi ’ubijte se’, kako veæina uleme tumaèi, nego’ubijte’ u sebi loše navike, grijehe, da traìmo oprost za svoje grijehe... Samoubijanje je uislamu zabranjeno.

55. I kad je Musa rekao narodusvome: “O narode moj, vi ste zaistauèinili nasilje svojim dušama uzima-juæi tele (za oboàvanje); okrenite se,zato, svom Tvorcu s pokajanjem, iubijte svoj nefs13; to je najbolje zavas kod Stvoritelja vašeg.” Onda jeOn primio vaše pokajanje. SigurnoOn prima pokajanje (i) milostiv je.

25


56. I kad ste rekli: “O Musa, mi tebineæemo vjerovati dok otvoreno nevidimo Allaha!”, pa vas je pogodilamunja, a vi ste gledali.

57. Onda smo vas Mi ponovo uzdiglinakon vaše smrti (stanja nesvjes-nosti), da biste bili zahvalni.

58. I onda smo vas zasjenili oblakomi slali vam mannu14 i salva15: “Jediteod èistih stvari kojima smo vas Miopskrbili.” A oni nisu Nama neprav-du uèinili, nego su je sami sebinaèinili.

59. I kad smo Mi rekli: “Uðite u ovonaselje i jedite odakle èlite uizobilju; i uðite na glavnu kapijupokorno i recite: ’(Boè!) Olakšajnam teret.’ Mi æemo vam oprostitivaše grijehe i dat æemo još višeonima koji èine dobroèinstvo.”

60. Oni koji su poèinili nasilje pro-mijenili su to za rijeè koja im nije bilareèena. Zato smo Mi na silnikespustili kaznu s neba, jer nisu biliposlušni.

14 Mann znaèi usluga ili dar; bilo šta postignuto bez muke ili teškoæa; med ili svjeìna(Aqrab). Na Manna se takoðer odnosi govor Èasnog Poslanika: “Gljiva gomoljika je jednaod stvari ukljuèenih u Manna” (Bukhaari). Vidi takoðer Lane pod ’Turanjabiin’.15 Salwaa je (1) bjelkasta ptica nalik prepelici, a koja se moè naæi u nekim dijelovimaArabije i susjednih zemalja; (2) šta god osobu èini zadovoljnom i sretnom; med (Aqrab).Slanje Manna i Salwaa je bilo spomenuto na tri mjesta u Kur’anu: u ovom ajetu i ajetu2:58 i 7:161, i na sva tri mjesta ovu èinjenicu slijedi naredba: “Jedite od dobrih stvarikojima smo vas opskrbili.” Ovo pokazuje da je hrana koja je Israelcima bila omoguæena udivljini Sinaja bila zdrava i korisna, prijatna i dobrog ukusa; ona se sastojala ne samo odjedne nego od nekoliko stvari; Manna (gljiva gomoljika) i Salwa (prepelica) èinili sunjihov glavni dio. Vidi Exodus, 16:13-15.

26


61. I kad je Musa traìo vodu za svojnarod, Mi smo mu rekli: “Udari svo-jim štapom o stijenu,” i tada je iz njeprovrelo dvanaest vrela, i svi ljudi suznali mjesto gdje æe piti. “Jedite i pijteod Allahove opskrbe, i ne budite sil-nici na Zemlji, stvarajuæi nered.”

62. I kad ste rekli: “O Musa, mi seneæemo strpiti sa jednom hranom;zato se moli za nas svom Gospodaruda nam dadne stvari koje Zemljaraða – od svog povræa, i svojih kra-stavaca, i svog ìta, i svoje leæe, isvog luka.” On je rekao: “Hoæete liono što je lošije mijenjati za ono štoje bolje? Uðite u neki grad, pa æetesigurno imati ono što traìte.” Nanjih je palo poniènje i bijeda, i vratilisu se sa Allahovom srd`bom: zato štosu odbili Allahove znakove i nepra-vedno ubijali poslanike; zato što nisuposlušali i svaku su granicu prešli.

63. Zaista, oni koji vjeruju, i Jevreji,i kršæani, i oni koji vjeruju u nekudrugu Boìju knjigu – ko god vjerujeu Allaha i Sudnji dan i dobra djelaèini – imat æe nagradu svoju kodGospodara svoga; i nad njima nemastraha, oni neæe tugovati.16

16 Ima još nekih ajeta sliènih ovome, koji pokazuju uzvišeni primjer pravde Èasnog Kur’ana.Nema sumnje da æe oni ljudi dobiti spas koji istinski prihvate Muhammeda s.a.v.s. Ali moguæeje da postoje mnogi ljudi, mo`da nekoliko miliona u svijetu, do kojih poruka islama nijestigla. Zato Kur’an proglašava da æe ovim ljudima, ako vjeruju u Allaha, i u to da æe poslijesmrti biti izvedeni da daju raèun za svoja djela, i ako slijede vjersku Knjigu Šerijata koji jenjima bio objavljen, Allah dati najljepšu nagradu i oni neæe tugovati, niti æe se àlostiti.

27


64. I kad smo Mi uzeli zavjet od vasi uzdigli planinu Tur iznad vas:“Drìte èvrsto ono što smo vam Midali i pamtite šta je u njoj, da budetespašeni (od uništenja).”17

65. Onda ste se vi poslije toga okre-nuli; i da nije bilo Allahove (posebne)blagodati prema vama i Njegovemilosti, vi biste sigurno bili meðugubitnicima.

66. A vi ste, sigurno, saznali o onimameðu vama koji su prekršili Sabat.Mi smo im rekli: “Postanite majmu-ni, prezreni!”18

67. Ovako smo Mi to uèinili opome-nom za ono što je ispred nje i za onošto je iza nje, i uzvišenim savjetomonima koji su bogobojazni.

17 Ove rijeèi ne znaèe, kao što neki komentatori Kur’ana misle, da je planina Sinaj bilafizièki uzdignuta od Zemlje i visila nad njihovim glavama i da su oni bili u njenoj sjeni.Ovo samo znaèi da su oni stajali u podno`ju te planine, u njenoj sjeni. Ponekad neka brdaizgledaju, kad ljudi prolaze ispod njih, kao da su se nadvisila nad njima. Nekad se cijelaarmija moè skloniti pod ovakve vrste sjene brda ili planina.18 Ovo se odnosi na iskvarenu ulemu; njima je reèeno da se vrate u svoje prijašnje stanje,zato što evolucija kaè da je prije èovjeka bio majmun. Ovo je takoðer dokaz istinitostiKur’ana koji to spominje prije nego što su nauènici rekli o èovjekovom prethodniku. Potvrdada ovaj izraz ovdje oznaèava iskvarenu ulemu jedno je predskazanje u hadisu koje kaè:’Moj ummet æe biti u zbunjenosti i uznemirenosti i iæi æe svojoj ulemi i vidjet æe da tamosjede majmuni i svinje’ (Kanzul Umal, tom 16, str. 80, hadis broj 387227).

Inaèe je rijeè ’majmuni’ upotrijebljena u figurativnom znaèenju da su Israelci postali hrðavii niski kao majmuni, preobraàj se ne odnosi na tijelo ili formu nego na preobrazbu ukarakteru i duhu. ’Oni zapravo nisu bili preobraèni u majmune, jedino su njihova srcabila promijenjena’ (Mudàahid). ’Bog je ovaj izraz uporijebio figurativno’ (Kathiir). Da jeKur’an mislio na njihovu fizièku preobrazbu u majmune, bila bi upotrijebljena rijeè Khasi’ah,a ne Khasi’iin, koja se upotrebljava za razumna biæa. Korištenjem ove rijeèi namjera jebila da se istakne da æe, baš kao što su osobe koje sve oponašaju, ili majmuni, hrðave iprezrene ìvotinje, slièno tome Jevreji uvijek ostati ponièni na svijetu i, uprkos svojimogromnim resursima u bogatstvu i obrazovanju, nikada neæe biti u stanju da postignubilo kakvo uporište na Zemlji; korijen znaèenja ove rijeèi oznaèava opakost (niskost) iponiènje i takoðer puzanje u prašini. (Vidi takoðer 5:61)

28


68. I kad je Musa rekao svom narodu:“Allah vam nareðuje da zakoljete(posebnu) kravu,” oni su rekli: “Zarse ti s nama šališ?” On je rekao: “Jatraìm zaštitu kod Allaha da nebudem neznalica.”

69. Oni su rekli: “Zamoli radi nasGospodara svoga da nam On pojasnikakva je ona.” On je odgovorio: “On(Bog) kaè, to je krava, ni stara nimlada, nego izmeðu toga, potpunoodrasla; sada vi radite ono što vamje nareðeno.”

70. Oni su rekli: “Zamoli radi nasGospodara svoga da nam pojasnikakve je ona boje.” On je rekao: “On(Bog) kaè, uistinu, ona je ùtakrava, njena boja je ìva, radujeposmatraèe.”

73. I kad ste vi ubili jednu osobu ioko toga se prepirali; a ono što stekrili Allah je iznio na vidjelo.

71. Oni su rekli: “Zamoli radi nasGospodara svoga da nam (još)pojasni kakva je ona, zaista nama(sve) krave izgledaju sliène; i miæemo, ako Bog da, sigurno bitiupuæeni.”

72. On je rekao: “On (Bog) kaè, toje ona krava koja nije korištena zaoranje zemlje, niti za natapanjeusjeva; potpuno savršena, u njojnema neke mahane.” Oni su rekli:“Sad si iznio istinu.” Onda su jezaklali, a (prije toga) ne htjedoše touraditi.

29


74. Pa smo Mi rekli: “(Da biste otkrili)uzmite sliène sluèajeve i uporedite sovim (dogaðajem).” Ovako Allah dajeìvot mrtvom (ka`njavanjem ubice)i pokazuje vam Svoje znakove dashvatite.19

75. Nakon toga vaša srca postala sutvrda, kao kamenje, ili još tvrða; jerzaista meðu kamenjem ima nekog izkojeg izviru rijeke, a meðu njima imanekog iz kojih voda teèe kad onoraspukne. A sigurno, meðu njimaima takvog koje pada zbog straha odAllaha. A Allah nije nemaran oonome što vi radite.

76. Zar se vi nadate da æe oni vjero-vati u vas dok grupa njih iskrivljujeAllahovu rijeè nakon što su je èuli irazumjeli, a oni to dobro znaju.

77. A kad se sretnu s onima kojivjeruju, oni kaù: “Mi vjerujemo,” akad se jedni s drugima odvoje nasa-mo, oni njima kaù: “Jeste li im virekli ono što je Allah samo vamaobjavio, da oni time mogu rasprav-ljati s vama pred vašim Gospoda-rom? Zar se onda neæete opametiti?”

19 Neki komentatori su zaista izvukli pogrešno znaèenje iz ovog ajeta. Naprimjer, akoneka osoba bude ubijena, oni su shvatili da ovo znaèi kao: udarite tijelo ubijene osobekomadom mesa ubijene krave i na taj naèin æete saznati ko je ubica (Tefsir Fathul Bajan),èak iako Èasni Kur’an ovdje jasno navodi da istraìte okolnosti ubijene osobe i takoðer daiznaðete druge sliène okolnosti kako se to dogodilo. Jer ubica èesto koristi jedan metodubijanja. U današnjem svijetu istraìvanja ovaj metod se uveliko koristi.

Ono što se mislilo davanjem ̀ ivota mrtvima jeste da je odmazda djelotvorna forma davanjaìvota mrtvima, jer na ovaj naèin su sprijeèene buduæe ubojice od daljih ubistava.

30


80. Zato je propast za one koji pišuKnjigu svojim rukama, i onda kaù:“Ovo je od Allaha,” da bi za to dobilisitnu korist. I propast je za njih zbogonog što su njihove ruke napisale, iuništenje je za njih zbog onog što onizaraðuju.

78. Zar ne znaju da Allah zna šta oniskrivaju i pokazuju?

79. A meðu njima ima neukih (dàhi-la); oni nemaju znanja iz Knjige nego(svoje) èlje, i oni samo nagaðaju.

81. A oni kaù: “Vatra nas neæedotaæi osim nekoliko dana.” Ti reci:“Jeste li vi dobili obeæanje od Allaha?Pa Allah nikada neæe prekršiti svojeobeæanje. Ili vi govorite o Allahustvari o kojima ne znate?”

82. Istina je da, ko god èini zlo, dokga njegovi grijesi opkoljavaju – bitæe stanovnik Vatre; u njoj æe dugoìvjeti.

83. A oni koji vjeruju i dobra djelaèine – oni æe stanovnici Dènnetabiti; u njemu æe vjeèno ostati.

31


84. I kad smo Mi uzeli zavjet odsinova Israilovih: “Neæete oboàvatinikoga osim Allaha i èinit æetedobroèinstvo roditeljima, i bliskojrodbini, i siroèadima, i siromašnim,i govorit æete ljudima lijepe rijeèi iobavljati namaz, i davati zekat,”onda ste se vi, osim vas malo, okre-nuli (od ovog zavjeta) i izbjegavali ste(ga).

85. I kad smo od vas zavjet uzeli: da(meðu sobom) neæete prolivati svojukrv i neæete izgoniti jedni druge izdomova vaših; onda ste vi obeæali; ibili ste svjedoci tome.

86. A ipak vi ubijate svoje ljude iizgonite jednu grupu meðu vama iznaselja njihovih, i grijehom i nasi-ljem podràvate jedan drugog protivnjih. A ako vam oni doðu kao zarob-ljenici, vi ih puštate da uzmete otkup,a zabranjeno vam je bilo da ihizgonite. Zar vi, onda, vjerujete ujedan dio Knjige a drugi odbijate? Paonima meðu vama koji ovo èinenagrada na ovom svijetu moè bitisamo teško poniènje; a na Sudnjemdanu oni æe biti podvrgnuti najstro-ìjoj kazni; a sigurno, Allah nijenemaran prema onome što vi radite.

87. To su oni koji su kupili ovaj ̀ ivotza ahiret. Zato se njima neæe kaznaolakšati, i njima se neæe pomoæi.

32


90. A kad im je od Allaha došlaKnjiga koja potvrðuje ono (uèenja)što su oni imali – a prije toga su tra`ilipomoæ (od Allaha) protiv nevjernika– pa kad im je on došao, prepoznalisu ga, i onda odbili. Neka je proklet-stvo Allahovo na nevjernicima.

88. A Mi smo, uistinu, Musau daliKnjigu i redom smo poslanike slali; iIsau, sinu Merjeminom, Mi smo dalijasne dokaze, i pomogli ga s RuhulKudusom. Pa zar æete, kad god vamdoðe neki poslanik sa onim što nevolite, oholiti se i neke od njih æeteodbiti, a neke æete ubiti?

89. Oni su rekli: “Naša srca su pot-puno zastrta.” Zapravo je njih Allahprokleo zbog njihovog nevjerovanja.Pa malo oni vjeruju.

91. Vrlo je ru`no ono što su dobiliprodajuæi svoje duše (nefs): oninegiraju ovu (istinu) koju je Allahobjavio, buneæi se što Allah šaljeSvoju blagodat kome god od Svojihrobova On hoæe. Zato su se oni vrati-li sa srd`bom na srd`bu; a za nevjer-nike je sramna kazna (odreðena).

33


93. I zaista, Musa vam je došao sajasnim dokazima, a vi ste u njego-vom odsustvu tele uzeli (za oboà-vanje) i bili ste silnici.

94. I kad smo Mi (od vas) uzeli vašèvrst zavjet i iznad vas Tur uzdigli,(govoreæi): “Drìte èvrsto ono što smovam Mi dali i poslušajte,” oni su rekli:“Mi èujemo, ali se ne pokoravamo.”Ali su, zbog svog odbijanja, njihovasrca bila opijena ljubavlju premateletu. Ti (njima) reci: “Ako stevjernici, vrlo je ru`no ono na šta vasvaša vjera navodi!”

95. Ti reci: “Ako je kod Allaha Kuæadrugog svijeta samo za vas mimoostalih ljudi, onda poèlite smrt, akoste istiniti.”

96. A oni je nikada neæe poèljeti,zbog onog što su njihove ruke una-prijed poslale; a Allah dobro znasilnike.

92. I kad im se kaè: “Vjerujte u onošto je Allah objavio,” oni kaù: “Mivjerujemo u ono što je nama objav-ljeno;” i porièu ono što je (objav-ljeno) pored toga, a ipak je ovo Istina,koja potvrðuje ono što je kod njih.Ti reci: “Ako ste vjernici, zašto steubijali Allahove poslanike prijeovoga?”

34


100. A sigurno smo Mi tebi poslalijasne ajete, a niko ih ne odbija osimneposlušnih.

97. I ti æeš sigurno naæi da su onipohlepniji za ̀ ivotom od svih ostalihljudi, èak (više) i od idolopoklonika.Svaki od njih èli da ima hiljadugodina, ali ga ovaj njegov dug ìvotneæe spasiti od kazne; a Allah dobrovidi sve što oni rade.

98. Ti reci: “Ko god je neprijateljDìbrilu – (treba da zna) - sigurno jeon (Dìbril) spustio ovu poruku sBoìjom dozvolom na tvoje srce, aona potvrðuje ono što je objavljenoprije, i uputa je i radosne vijestivjernicima –

99. ko god je neprijatelj Allahu, iNjegovim melekima, i Njegovimposlanicima, i Dìbrilu, i Mikailu,onda je sigurno Allah neprijateljnevjernicima.”

101. Zar æe, kad god obeæaju, jednagrupa njih ovo (obeæanje) odbaciti?Ne, nego veæina meðu njima nevjeruje.

102. A kad god im je od Allaha došaoposlanik, potvrðujuæi ono što oniimaju, jedna grupa onih kojima jebila data Knjiga odbacili su AllahovuKnjigu za leða, kao da ne znaju.

35


103. I oni su slijedili ono što sušejtani uèili protiv Sulejmanovevladavine. A Sulejman nije bionevjernik; nego su nevjernici bilišejtani, oni su uèili ljude vrad`bini,(nasuprot) onom što je bilo objav-ljeno dvojici meleka u Babilonu,Harutu i Marutu. Njih dvojica nisuuèili nikoga dok im nisu rekli: “Mismo samo iskušenje, zato nemojteodbiti.” Tako su ljudi od njih nauèiliono što je rastavljalo muà i njegovuènu, ali oni s tim nikome nisu uèinilizla, bez Allahovog odobrenja; (na-suprot tome), ovi ljudi uèe (odšejtana) ono što æe im nanijeti štetui što im neæe donijeti koristi. Inaèe,oni su dobro znali da za onoga ko toèini nema udjela na drugom svijetu;i sigurno je vrlo loša zamjena (takratka korist) za šta su oni prodalisvoje duše; kad bi znali!20

104. A da su vjerovali i bili bogo-bojazni, sigurno bi njihova nagradaod Allaha bila bolja, kad bi znali!

20 Harut i Marut su opisna imena, prvo izvedeno iz harata (iskidao – Akrab), znaèi onajko kida; drugo je izvedeno iz marata (on je slomio), znaèi onaj ko slama. Ova imenaoznaèavaju da je cilj pojavljivanja ovih svetih ljudi kao meleka bio da iskidaju i slomeslavu i moæ imperije neprijatelja Israelaca. Oni su uèili ljude nekim stvarima i savjetovalida to ostane tajna i da èak ne smiju reæi svojim ènama. Oni su ovo èinili radi Allahovenaredbe, a neki ljudi su poslije toga ovo uzeli kao primjer i pravili bune i zavjere protivèvrste vladavine hazreti Sulejmana - i kasnije protiv Èasnog Poslanika. Èasni Kur’anoslobaða Haruta i Maruta zato što je ono što su oni radili bilo pod Boìjom komandom, aostali ljudi ovo rade za neke svoje sebiène interese i koristi.

36


105. O vi koji vjerujete! Ne recite(Našem Poslaniku): “Ra’ina!’’, negorecite: “Unzurna!’’ (Pogledaj na nas)i poslušajte. A za nevjernike je oštrakazna (odreðena).21

106. Oni meðu sljedbenicima Knjigei mnogobošcima koji su odbili nevole da vama ikakvo dobro budeobjavljeno od Gospodara vašeg;zaista, Allah odabire posebno zaSvoju milost koga On hoæe; i Allahje najveæi dobroèinitelj.

107. Koji god ajet Mi promijenimoili ga u zaborav potisnemo, sigurno,donesemo bolji od toga ili slièantome. Zar ti ne znaš, Allah ima trajnumoæ da uèini sa svakom stvari šta Onhoæe?22

21 Rijeè ’Raina’ generalno daje osjeæaj reciprociteta, oznaèavajuæi da stranke stoje gotovona istom nivou, ili po svom korijenu ra’in - što znaèi glupav ili uobraèn drug, oznaèava:’O glupavi’ ili ’O uobraèni druè.’ Nevjernici su zapravo govorili za Poslanika - ’Rajna,’što znaèi ’O naš pastiru.’ Kako ovaj izraz kao i gornji iskazuju nepoštovanje prema ÈasnomPoslaniku, Bog zabranjuje muslimanima da upotrebljavaju takve rijeèi i savjetuje ih dakoriste jezik koji odaje poštovanje i koji je jasan, kao što je rijeè unzurna, koja znaèi ’èekajna nas’. Odabran je jedan, naoko mali primjer da ukaè na èinjenicu da, što se tièe duhaljudi, ponekad male stvari uzrokuju opasne rezultate, koji meðu njima oslabe duh dis-cipline i poštovanja prema autoritetu.

22 Rijeè ajet znaèi – poruka, znak, naredba ili ajet Kur’ana (Lane).

Opæenito iz ovog ajeta komentatori prave grešku u prevoðenju da ajeti koje je Allahobjavio u Èasnom Kur’anu mogu biti stavljeni van snage ili poništeni, i da mi moèmodonijeti bolje rijeèi. Ovaj zakljuèak je oèito pogrešan i bez jemstva. Kao rezultat oveinterpretacije zapoèele su duge prepirke o poništavanju. Komentatori su rekli da je 500ajeta bilo stavljeno van snage, a za 500 ajeta je uèinjeno da budu zaboravljeni, da 500ajeta stavljaju van snage drugih 500. Èinjenica je da nijedna taèkica Èasnog Kur’ana nijeponištena ili opozvana. Èak prije Obeæanog Mesije, u vrijeme hazreti Šah-Valiullah Muhadis

37


109. Zar hoæete postavljati pitanjasvom Poslaniku isto kao što je prijeMusa bio pitan? A ko zamijeni vjero-vanje nevjerovanjem sigurno je zalu-tao s Pravog puta.

110. Meðu sljedbenicima Knjige imamnogih koji ̀ ude da vas (opet) uèinenevjernicima nakon što ste povje-rovali, zbog zavisti iz srca njihovih,nakon što im je istina postala jasna.Zato oprostite i okrenite se (od njih)dok Allah ne donese Svoju odluku.Zaista, Allah ima trajnu moæ nadsvakom stvari èiniti šta On hoæe.

108. Zar ti ne znaš, ovo je Allah, èijaje vlast na nebesima i na Zemlji i daza vas nema nikakvog zaštitnika ilipomagaèa osim Allaha.

Dehlavi cijeli problem poništavanja i zaboravljanja je bio riješen i uèenjaci su rekli da suovi ajeti sada uredu, osim pet ajeta koji su van snage. Sa blagoslovom znanja ÈasnogKur’ana, koje je Obeæani Mesija imao, on je dao objašnjenje za njih i èak je problem ovihpet ajeta bio riješen. Dèmat Ahmadija vjeruje da nijedna taèkica Èasnog Kur’ana nijestavljena van snage. Cijeli ovaj ajet se odnosi na ranije skripte. Kad su njihovi ajeti bilistavljeni van snage ili zaboravljeni, drugi ajeti slièni njima ili bolji od njih bili su objavljeni.U ovom ajetu nema ništa da ukaè da se rijeè ajet odnosi na Kur’anske ajete. I u ovom i unarednim ajetima upuæivanje je na narod Knjige i njihovu ljubomoru protiv nove objave,što pokazuje da se rijeè ajet o kome je u ovom ajetu reèeno da je bio stavljen van snageodnosi na prethodne objave. Istaknuto je da su u prethodnim skriptama sadràne dvijevrste naredbi: (a) one koje su zbog promijenjenih okolnosti i univerzalnosti nove Objavezahtijevale opozivanje; (b) one koje su sadràvale vjeène istine koje su trebale ponovnooìvljavanje, tako da ljudi budu podsjeæeni na zaboravljene istine. Tako je Bog stavio vansnage neke dijelove prethodnih objava zamjenjujuæi ih novim i boljim i, u isto vrijeme,sliènim dijelovima ponovo umetnuo dijelove koji su nedostajali.

38


111. I obavljajte namaz i dajite zekat;a kakvo god dobro djelo unaprijedpošaljete, vi æete to naæi kod Allaha;sigurno Allah dobro vidi sve što viradite.

112. A oni kaù: ”Sigurno neæe nikouæi u Dènnet osim Jevreja ilikršæana.” Ovo su samo njihove ̀ elje.Ti reci: ”Iznesite èvrst dokaz, ako steistiniti.”

113. Ne, istina je da æe, ko god sepotpuno preda Allahu, a èini dobro-èinstva, imati svoju nagradu kodGospodara svoga. Oni neæe imatistraha, niti æe tugovati.

114. A Jevreji kaù: ”Kršæani nemaju(temelja) ni na èemu!”, a kršæanika‘u: ”Jevreji nemaju (temelja) ni naèemu!”, a oni èitaju Knjigu. Sliènotome govore i oni koji ne znaju. AAllah æe odluèiti na Sudnjem danu oonome u èemu su se oni razlikovali.

115. A ko je veæi silnik od onoga kozabranjuje da se u Allahovim dàmi-jama Njegovo ime velièa i ko nastojida ih poruši? Takvi bi trebali da unjih (Boìje kuæe) samo sa strahomulaze. Za njih je poniènje na ovomsvijetu; a na drugom svijetu kaznavelika (odreðena).

39


116. Allahu pripada istok i zapad;zato, kuda god se okrenete, tamoæete naæi Allahov odbljesak. Sigurnoje Allah Darovalac uveæanja (i) Onsve zna.

117. A oni kaù: ”Allah je uzeosina.”23 On je èist! Naprotiv, (Njegovaèast je takva da) Njemu pripada svešto je na nebesima i na Zemlji. Njemuse sve pokorava.

23 Rijeèi ’sin Boìji’, metaforièki korištene u jevrejskoj vjerskoj literaturi u smislu ’omiljeniBoìji sluga’ ili ’Poslanik,’ kasnije su nosile doslovnu konotaciju (Luke 20:36; Mat. 5:9,45, 48; Deut. 14:1; Exod. 4:22; Gal. 3:26; itd.). Ako Bog ima sina, On mora biti podloànseksualnoj èlji i treba suprugu i da bude u stanju da se nadalje dijeli, zato što je sin diooèevog tijela. Nadalje, On mora biti podloàn smrti zbog produètka rase, što pripisivanjesina Bogu podrazumijeva, a što je karakteristika prolaznih stvari. Islam porièe sve ovakveideje; jer prema islamu, Bog je svet i slobodan od svih nedostataka.24 Ovaj atribut ne samo da saèinjava proturjeèje kršæanske dogme Isaovog boànstvanego, isto tako, valjano porièe hindu teoriju da su duša i tvar od najranijeg vremena i dasu vjeèni. (1) Bog je Stvaralac nebesa i Zemlje, što znaèi da On nije trebao pomoæ sina, ni,zapravo, bilo koga drugog za stvaranje svemira. (2) On je Zaèetnik svemira, tj. On je svestvari stvorio iz nièega, bez prethodno postojeæeg modela i bez prethodno postojeæe tvari.(3) On je Svemoæan, tj. kad god On odredi da neka stvar treba nastati, ona nastane uskladu sa Njegovom odredbom i planom. Ovaj ajet ne mora znaèiti, kako se ponekadpogrešno shvata, da kad Bog odredi da odreðena stvar treba nastati, da to nastaneodjedanput. Ovo znaèi da kad Bog odredi neku stvar, ništa ne moè osujetiti Njegovuodredbu.

118. (On je) zaèetnik24 nebesa iZemlje. Kad se On odluèi za nekustvar, On samo ka‘e: ”Budi!,” i tonastane i bude.

119. A oni koji ne znaju kaù: ”ZaštoAllah ne govori s nama ili nam nekiznak ne doðe?” Tako su govorili ioni prije njih. Njihova srca su slièna.Mi smo jasno objasnili znakoveljudima koji èvrsto vjeruju.

40


120. Mi smo tebe poslali sa Istinom,kao Bešira (donosioca radosnih vije-sti) i Nezira (onog koji upozorava).A ti neæeš biti pitan o stanovnicimaDèhennema.

121. A ni Jevreji ni kršæani nikadaneæe biti zadovoljni tobom, sve dokne budeš slijedio njihovu vjeru. Tireci: “Boìja uputa je stvarna uputa.’’A ako bi ti slijedio njihove èljenakon znanja koje ti je došlo, ti odAllaha ne bi imao ni zaštitnika nipomagaèa.

122. Oni kojima smo Mi dali Knjiguèitaju je kako je pravo da èitaju; oviljudi (doista) vjeruju u nju. A ko tobude odbio, gubitnik je.

123. O sinovi Israilovi! Sjetite seMoje blagodati koju sam vam dao, ida sam vas uzdigao nad svim svje-tovima.

124. I bojte se onog Dana kadnijedna duša za drugu dušu neæemoæi ništa uèiniti, niti æe ikakvanaknada biti primljena od nje, nitiæe joj biti od koristi ikakvo posre-dovanje, niti æe one biti pomognute.

41


125. I kad je Ibrahima Gospodarnjegov iskušavao sa nekim rijeèima ion ih sve ispunio, On je rekao:“Zaista, Ja æu tebe odrediti jednimuzvišenim Imamom ljudima.’’ On jezamolio: “I od mojih potomaka,takoðer?’’ On je rekao: “(Da, ali)Moje obeæanje neæe stiæi silnike.’’25

25 U ovom ajetu je spomenuto vrijeme hazreti Ibrahimovih kušnji, kad je on veæ bioposlanik; on je uspješno prošao kroz ove kušnje. Onda mu je Bog rekao da æe ga uèinitiimamom velikog broja ljudi. Šije pogrešno zakljuèuju iz ovog ajeta da je status imama višiod poslanika; zato što je poslaniku bilo reèeno da æe biti uèinjen imamom. Ovo je samoizgovor da podignu status šija-imama. Istina je da sam imamat nije viši od poslanstva; alije onaj imamat koji se dobije s poslanstvom viši po statusu. Ovdje je hazreti Ibrahim bionazvan ’Imamen linnas,’ što znaèi da æe kao rezultat njegovog uspjeha u kušnjama on bitipredstavljen kao primjer za ljude do kraja vremena.

126. I kad smo Mi (Našu) Kuæuodredili okupljanjem za ljude imjestom mira; uzmite mjestomnamaza stajalište Ibrahima. A Mismo Ibrahimu i Ismailu naredili: “Viobojica oèistite Moju Kuæu za onekoji je obilaze i one koji sjede uitikafu i one koji èine ruk’u i sed`du.’’

127. I kad je Ibrahim rekao: “O,Gospodaru moj, uèini ovo mjestogradom koji pru`a mir, i opskrbiplodovima njegove stanovnike, kojibudu vjerovali u Allaha i Sudnji dan,’’On je rekao: “Ko odbije - Ja æu mupodariti privremenu korist; onda æuga natjerati u kaznu vatre, a (to) jenajgore boravište.’’

128. I kad su Ibrahim i Ismail dizalitemelje posebne Kuæe, (moleæi): “NašGospodaru, primi od nas; uistinu Tiuvijek sve èuješ, imaš trajno znanje.

42


129. Gospodaru naš, uèini nas dvo-jicu pokornim Tebi i od naših poto-maka ummet pokoran Tebi. I uèi naskako da te oboàvamo i `rtvujemose, i okreni nam se s prihvatanjempokajanja; zaista Ti mnogo primašpokajanja (i) milostiv si.

130. Gospodaru naš, pošalji imjednog uzvišenog poslanika izmeðunjih, koji æe ih uèiti Tvojim ajetima iuèiti ih Knjizi i mudrosti, i oèistiti ih;uistinu si Ti moæan, mudar.’’

131. A ko se okreæe od vjere Ibrahi-move osim onog ko je izbezumiosvoju dušu (nafs)? Mi smo njega(Ibrahima) odabrali na ovom svijetu,a na ahiretu æe on sigurno biti meðudobrim.

132. (Sjeti se) kad je njemu njegovGospodar rekao: “Pokori se,’’ on jerekao: “Ja sam se pokorio Gospodarusvih svjetova.’’

26 Pošto nema pouzdanog vremena za smrt, èovjek treba da potroši svaki momenat svogìvota u potpunoj pokornosti Bogu. Ovaj ajet takoðer moè znaèiti da istinski vjerniktreba uvijek biti savršeno pomiren s Boìjom voljom i treba tako u cijelosti steæi Njegovozadovoljstvo da Bog, iz Svojih neogranièenih dare`ljivosti, dadne da mu smrt doðe uvrijeme kad je potpuno pomiren s Boìjom voljom.

133. Za ovu stvar Ibrahim je ostaviooporuku svojim sinovima – a (istotako) i Jakub: “O, sinovi moji, uistinuje ovu vjeru Allah odabrao za vas;zato ne umirite osim kad ste po-korni.’’26

43


134. Da li ste vi bili prisutni kad jeJakubu došla smrt, kad je on pitaosvoju djecu: “Šta æete oboàvatiposlije mene?’’ Oni su odgovorili: “Miæemo oboàvati Gospodara tvoga,Gospodara tvojih predaka, Ibrahimai Ismaila i Ishaka, Jednoga Boga; Miæemo Njemu ostati pokorni.’’

135. Ovo je bio jedan ummet koji jeprošao; za njega je ono što je onzaradio, a za vas æe biti ono što vizaradite; i vi neæete biti pitani za onošto su oni uradili.

136. A oni kaù: ”Budite Jevreji ilikršæani da budete upuæeni.” Ti reci:”(Ne), budite ummet Ibrahima hani-fe (ovo je stvarna uputa); on nije biomeðu mnogobošcima.”

137. Vi recite: “Mi vjerujemo uAllaha i u ono što je bilo objavljenonama, i u ono što je bilo objavljenoIbrahimu i Ismailu, i Ishaku, i Jakubui (njegovim) potomcima, i u ono štoje bilo dato Musau i Isau, i u ono štoje bilo dato svim poslanicima odGospodara njihovog. Mi ne pravimorazlike ni meðu jednim od njih; i mise Njemu pokoravamo.’’

138. Pa ako oni budu vjerovali kaošto ste vi vjerovali, sigurno su upu-æeni; a ako se okrenu, (obièno) oniuvijek budu u suprotnosti, a Allah jetebi dovoljan (protiv njih), jer Onsve èuje, ima trajno znanje.

44


140. Ti reci: “Zar se vi raspravljate snama o Allahu, a On je i naš i vašGospodar? A za nas su naša djela, aza vas su vaša djela; i mi smo Njemuiskreni.’’

139. Uzmite Allahovu boju;27 apostoji li iko bolje boje od Allaha, imi jedino Njega oboàvamo.’

141. Kaète li da su Ibrahim, i Ismail,i Ishak, i Jakub, i (njegovi) potomcibili Jevreji ili kršæani? Ti reci: ”Da livi više znate ili Allah?” A ko je veæisilnik od onog ko skriva svjedo-èanstvo koje ima kod sebe (kaoamanet) od Allaha? A Allah nijenemaran za ono što vi radite.

142. Ovo je (takoðer) bio jedanummet koji je prošao; za njega je onošto je on zaradio, a za vas æe biti onošto vi zaradite; i vi neæete biti pitaniza ono što su oni uradili.

143. A sigurno æe bezumni meðuljudima reæi: “Šta ih je okrenulo odnjihove Kible za koju su (prije) bili?’’Ti reci: “Allahu pripada istok i zapad.On upuæuje Ispravnom putu onogakoga On èli.’’

27 Sibgah znaèi ofarbati ili obojiti; vrsta, ili naèin, ili obièaj, ili priroda neke stvari; religija;zbirka zakona. Sibgat Allah oznaèava Bo‘iju religiju; priroda kojom je Bog opremio èovjeka(Aqrab). Religija je ovako nazvana zato što ona oboji èovjeka kao boja. Sibgah je ovdjeupotrijebljen kao objekat glagola koji se podrazumijeva. Prema arapskoj gramatici, ponekadkad postoji èvrsta namjera da se neka osoba navede da radi odreðenu stvar, glagol bivaispušten i spomenut je samo objekat. Odatle æe rijeèi kao Naakhudhu (mi smo usvojili) iliNattabi’u (mi smo slijedili) biti uzete kako su podrazumijevane, i ovaj dio reèenice biznaèio: ’Mi smo usvojili ili mi smo slijedili religiju koju je Bog ̀ elio da usvojimo ili slijedimo.’

45


144. A Mi smo vas ovako odrediliummetom sredine, da budete èuvarinad ljudima, a da Poslanik budeèuvar nad vama. A Mi nismo odrediliKiblu za koju si ti (prije) bio, osimda bismo znali onoga ko slijediPoslanika i onoga ko se okrene nasvojim petama. A ovo je doista teško,osim onima koje je Allah uputio. AAllah neæe poništiti vaša vjerovanja;sigurno je Allah puno blag premaljudima (i) samilostan.

145. Uistinu, Mi smo vidjeli da setvoje lice okreæe prema nebu;28 biloje neophodno da tebe okrenemoprema ovoj Kibli kojom si ti biozadovoljan. Zato, okreni svoje liceprema Mesdìdil-haramu; i gdje godbudete, okrenite svoja lica premanjemu. A oni kojima je data Knjigasigurno znaju da je ovo istina odGospodara njihovog; a Allah nijenemaran prema onom što oni rade.

146. Kada bi ti donio svaki dokazonima kojima je data Knjiga, oni nebi slijedili tvoju Kiblu; i ti neæešslijediti njihovu Kiblu; niti æe neki odnjih slijediti Kiblu drugih. A ako bi tislijedio njihove èlje nakon znanjakoje ti je došlo, sigurno bi onda biomeðu silnicima.

28 Dok je bio u Meki, Èasni Poslanik je po Boìjoj naredbi okrenuo svoje lice u namazuprema hramu u Jerusalemu. No, kako je u dubini srca èlio da Kaba bude njegova kibla ikako je imao neku vrstu instinkta da æe na kraju njegova èlja biti zadovoljena, on jeobièno izabirao takvo mjesto za namaz gdje je mogao ispred sebe imati oba mjesta - iÈasni hram u Jerusalemu i Meku. Meðutim, kad je preselio u Medinu, zbog poloàjagrada, on se mogao samo okrenuti prema hramu u Jerusalemu. Promjenom kible njegovaunutarnja èlja je prirodno postala jaèa i premda, iz priklanjanja Boìjoj naredbi, onzapravo nije molio za promjenu, ipak je èljno gledao prema nebu za takvom naredbom.

46


147. Oni kojima smo Mi dali Knjiguprepoznaju ga (Poslanika, kad videBoìji znak u njoj) kao što prepoznajusvoje sinove, a jedna skupina njihsvjesno skrivaju istinu.

148. (Ovo je) istina od Gospodaratvoga; zato ne budi od onih kojisumnjaju.

149. A svako ima cilj prema kojemse kreæe; nadmeæite se onda jedan sdrugim u dobrim djelima. Gdje godbudete, Allah æe vas sve dovestizajedno. Sigurno je Allah uvijekkadar nad svakom stvari èiniti šta Onhoæe.

150. I odakle god iziðeš, ti okrenisvoje lice prema Mesdìdil-haramu;sigurno je ovo istina od Gospodaratvoga. A Allah nije nemaran premaonom što vi radite.

151. I odakle god ti iziðeš, okrenisvoje lice prema Mesdìdil-haramu;i gdje god budete, okrenite svoja licaprema njemu, da ljudi ne mogu imatidokaza protiv vas, osim onih koji sunepravedni; zato se ne bojte njih,nego se bojte Mene – i da Ja upot-punim Svoju blagodat prema vama;i da budete upuæeni.

152. Kao što smo vam Mi poslaliposlanika izmeðu vas, koji vas uèiajetima Našim, i èisti vas i uèi vasKnjizi i (njenoj) mudrosti, i uèi vasonome što niste znali.

47


153. Zato se sjeæajte Mene, i Ja æu sesjeæati vas; i budite zahvalni Meni inemojte Mi biti nezahvalni.

154. O vi koji vjerujete! Traìtepomoæ sa strpljenjem i namazom;sigurno je Allah sa strpljivima.

155. I ne recite o onima koji suubijeni na Allahovom putu da sumrtvi; naprotiv, oni su ìvi, ali vi neosjeæate.

156. A Mi æemo vas sigurno iskuša-vati strahom i glaðu, i gubitkomimetka i ìvota, i plodova; i podajradosne vijesti strpljivima,

157. onima koji, kad ih zadesi nesre-æa, kaù: ”Uistinu, mi Allahu pripa-damo i Njemu se vraæamo.”

158. To su oni na kojima su blago-slovi od Gospodara njihovog i milost,i oni su ti koji su ispravno upuæeni.

159. Zaista su Safa i Merva29 meðuAllahovim znakovima. Zato nijegrijeh onome ko Kuæu hodoèasti, iliobavlja umru, da obilazi oko ovogdvoga. A ko èli dobrovoljno èinitidobro djelo, sigurno je Allah blago-daran i ima trajno znanje.

29 As-Safa i Al-Marva su imena dvaju brda blizu Kabe u Meki; prvo spomenuto je bliè odova dva. Ova brda stoje kao spomen Hadèrinom velikom strpljenju i izvanrednoj odanostiBogu u jednu ruku, i Boìjoj posebnoj brizi o njoj i njenom sinu Ismailu, u drugu. Priposjeti ovim brdima hodoèasnike duboko dojmi Boìja ljubav, odanost i Njegova moæ.

48


160. Uistinu, one koji skrivaju onošto smo Mi poslali od jasnih dokazai savršene upute, nakon što smo to uKnjizi jasno objasnili ljudima, Allahproklinje; a proklet æe ih i svi oni kojiproklinju.

161. Osim onih ljudi koji uèine teubui poprave se i (Bo`ije znakove) jasnoobjašnjavaju; to su oni èija pokajanjaJa primam, a Ja mnogo primam po-kajanje (i) milostiv sam.

162. Sigurno, oni koji ne vjeruju iumru kao nevjernici, zaslu`ujuAllahovo prokletstvo i prokletstvomeleka i svih ljudi.

163. Oni æe zadugo u tom (proklet-stvu) ostati. Za njih kazna neæe bitiolakšana, niti æe im biti data odgoda.

164. A vaš Bog je Jedan Bog; nemaboga osim Njega, Samilosnog, Milo-stivog.

165. Uistinu, u stvaranju nebesa iZemlje, i u smjenjivanju noæi i dana,i u laðama koje plove morem (nato-varene) s onim što donosi koristljudima, i u vodi koju Allah spušta sneba pa time daje ̀ ivot Zemlji nakonnjene smrti i na njoj rasprostire svevrste ̀ ivotinja, i u promjeni vjetrova,i oblacima koji su potèinjeni izmeðuneba i Zemlje – doista su znakovi zaljude koji shvataju.

49


171. A kad im se ka‘e: “Slijedite onošto je Allah objavio,” oni kaù: “Ne,mi æemo slijediti ono na èemu smozatekli naše oèeve.” Zar! Èak i ondakad njihovi oèevi nisu imali uma inisu bili na Pravom putu?

166. A ima nekih meðu ljudima kojiprave druga boànstva mimo Allaha,i vole ih kao što se voli Allah. No,oni koji vjeruju imaju jaèu ljubavprema Allahu. A da znaju, kad videkaznu oni koji su nasilje èinili - shva-tili bi da sva moæ (uvijek) pripadaAllahu i da je Allah strog u ka`nja-vanju.

167. Kad æe oni ljudi koje su drugislijedili pokazati odricanje premasvojim sljedbenicima i ugledatikaznu, a sve njihove veze bit æepokidane (za spas).

168. A oni koji su ih slijedili reæi æe:“Da imamo još jednu priliku, mibismo se njih odrekli kao što su seoni nas odrekli.” Ovako im Allahpokazuje njihova djela kao àljenjeza njih, i oni neæe izaæi iz Vatre.

169. O ljudi! Jedite od onoga naZemlji što je halal (i) zdravo; i neslijedite stope šejtana; sigurno vamje on otvoreni neprijatelj.

170. On vam nareðuje samo ono štoje zlo i što je bestidno, i da govoriteprotiv Allaha ono što ne znate.

50


172. A nevjernici su kao onaj ko vièeneèemu što ne èuje ili èuje (samo)jedan glas i zov. (Takvi su) gluhi,nijemi (i) slijepi – pa oni ne shvataju.

173. O vi koji vjerujete! Jedite odèistih stvari kojima smo vas opskrbili,i zahvaljujte Allahu, ako samo Njegaoboàvate.

174. On vam je jedino zabranio onošto je mrtvo, i krv, i svinjsko meso, iono na èemu je spominjano imenekog drugog osim Allaha. A onaj koje prisiljen (glaðu), a ne iz ̀ elje, i dane prelazi granicu, za njega to neæebiti grijeh.30 Sigurno Allah najvišeprašta (i) milostiv je.175. Oni koji skrivaju iz Knjige onošto je Allah objavio, i uzimaju bijed-nu cijenu u zamjenu za to, to su ljudikoji u svoje èluce ne trpaju ništaosim vatre. Allah s njima neæegovoriti na Sudnjem danu, niti æe ihoèistiti. I za njih je bolna kazna(odreðena).

30 Èetiri stvari spomenute u ovom ajetu nisu jedine stvari zabranjene u islamu. Islamtakoðer zabranjuje upotrebu mnogih drugih stvari koje su podijeljene u stepene i kategorije,neke od njih su ’nedozvoljene,’ a druge su mamnu (zabranjene). Ovaj ajet spominje samo’nedozvoljene stvari’. Ism znaèi bilo šta nedozvoljeno, to jest grijeh; bilo šta što osobu èinizaslu`nom kazne (Aqrab); bilo šta što potièe um na nešto zlo (Mufrazat). Èasni Poslanikje naveo zabranjene stvari i spomenute su u hadisima. Upotreba harama ili nedozvoljenihstvari ima direktan uticaj na moralni razvoj èovjeka, no takav sluèaj nije sa nekomzabranjenom stvari koja je na nièm stepenu va`nosti, premda su obje zabranjene. Meðustvarima koje su u ovom ajetu proglašene nedozvoljenim, krv i meso mrtve ‘ivotinje kaohrana jasno su štetne i bile su priznate kao takve od veæine struènjaka medicine. Dokazanoje da meso svinje šteti, pored èovjekovog fizièkog zdravlja, i njegovom moralnom iduhovnom zdravlju. Svinja jede neèist i uìva da ìvi na prljavim mjestima. Ona imanepristojne navike i posjeduje loša obilje`ja seksualne izopaèenosti. Poznato je da sutrakavica, skrofuloza, rak i cistièna glista više zastupljeni meðu ljudima koji jedu svinjetinu.Upotreba svinjetine takoðer izaziva gliste.

51


176. To su oni koji su uzeli zabluduumjesto upute i kaznu umjestooprosta. Kakvo je njihovo strpljenjeu Vatri!

177. To je zato što je Allah objavioKnjigu s istinom; a sigurno su oni kojise razilaze o Knjizi otišli daleko usuprotstavljanju.

178. Nije dobroèinstvo da svoja licaokreæete istoku ili zapadu, nego jedobroèinstvo onoga ko vjeruje uAllaha i Sudnji dan, i u meleke, i uKnjigu, i u poslanike, i daje svojimetak s Njegovom ljubavlju rodbini,i siroèadi, i siromašnima, i putnicima,i onima koji prose, i za (oslobaðanje)robova; i onoga koji obavlja namaz idaje zekat; i onih koji ispunjavajusvoje obeæanje kad ga dadnu, i onihkoji su strpljivi u bijedi i patnji i uvrijeme rata; to su oni koji se dr`eistinito i oni koji su bogobojazni.

179. O vi koji vjerujete! Propisanavam je odmazda za ubijene; slobo-dan za slobodnog, sluga za slugu, i`ensko za ̀ ensko. A onaj kome budeoprošteno od njegovog brata, nekaslijedi dobro poznat put i plati muna velikodušan naèin. Ovo je olakšicaod Gospodara vašeg i milost. A kogod prekrši poslije toga, za njega jebolna kazna (odreðena).

52


180. A za vas je u odmazdi ‘ivot, orazumom nadareni, da biste bilibogobojazni.31

31 Islamski zakon odmazde omoguæava vrlo djelotvorna sredstva da zaustavi ubistvo i dasaèuva ljudski ìvot. Èovjek koji pokazuje bešæutan nemar za ljudski ‘ivot gubi svakipravni temelj da ìvi kao èlan ljudske zajednice. Oprost ili oslobaðanje je odobrivo samogdje su okolnosti takve da ima izgleda da popravi stvari i proizvede dobre rezultate zasve dotiène strane (42:41). I tako, dok je, s jedne strane, islam napravio primjernumoguænost za suzbijanje kriminala, on je, s druge strane, ostavio otvorena vrata zapokazivanje plemenitih vrlina dobroèinstva i milosti. Èinjenica da se, uprkos naporimaka suprotnom, smrtna kazna i sad moè naæi u knjigama zakona veæine zemalja u jednojformi ili drugoj, èini dovoljan dokaz mudrosti ove islamske uredbe. Èak najviši zastupnici- junaci ukidanja smrtne kazne još nisu bili u stanju da mu predloè odgovarajuæualternativu. Oni su morali priznati da je dugogodišnji zatvor kao alternativa ’uàsan’ i’nije savršena zamjena’ (Smrtna kazna u dvadesetom stoljeæu od Roya Calverta, G.P. Putnam,London, 1930).

181. Propisano vam je, kad nekomeod vas smrt doðe, ako on ostavljaneki imetak (u naslijeðe), da napravioporuku za svoje roditelje i bliùrodbinu, da postupaju na dobropoznat naèin; ovo je du`nost bogo-bojaznih.

182. A onaj ko je promijeni nakonšto ju je èuo, pa sigurno æe grijeh bitina onima koji je mijenjaju. SigurnoAllah èuje, ima trajno znanje.

183. No ko god se boji da je oporu-èilac postupio nepravedno ili pogri-ješio, i izmiri ih (nasljednike), to zanjega neæe biti grijeh. Sigurno Allahnajviše prašta (i) milostiv je.

184. O vi koji vjerujete! Propisujevam se post, kao što je bio propisanonima prije vas, da biste postalibogobojazni.

53


185. Odreðeni broj dana, a ko godod vas bude bolestan ili bude naputu, neka posti isti broj drugihdana; a onima koji ne mogu (daposte) otkup (fidija) je da nahranejednog siromaha. A ko god dobro-voljno uèini neko dobro djelo, to jebolje za njega. Ako postite, to je boljeza vas, da samo znate.32

186. Mjesec ramazan je onaj u kojemje Kur’an objavljen33 kao jedna uzvi-šena Uputa za ljude, u kojem je jasnoobjašnjenje Upute i Furkan (razliko-vanje istine od neistine). Zato, ko godje od vas prisutan u ovom mjesecu,neka posti. A ko god je bolestan ili jena putu, neka ispuni broj drugihdana. Allah vam ̀ eli olakšicu i ne ̀ eliteškoæe za vas, i èli da upotpunitebroj, i da velièate Allaha što vas jeuputio, i da budete zahvalni.

187. A kad te Moji robovi pitaju zaMene, zaista sam Ja blizu. Ja odgova-ram na molitvu molitelja kad Mezove. Zato oni treba da se odazovuMeni i da vjeruju u Mene, da bi biliupuæeni.

32 U ovom ajetu rijeè ’jutikunahu’ ima dva znaèenja: a) oni koji mogu i b) oni koji ne mogu.To znaèi, onaj ko zbog nekog privremenog problema ili privremene kratke bolesti ne moèpostiti, a inaèe je sposoban postiti, treba da dadne otkup (fidiju)za svaki propušteni danposta, ali isto tako, treba da posti poslije ramazana onoliko dana koliko je izgubio. Drugo, zaone koji ne mogu da poste (zbog stalne bolesti) bit æe dovoljno da daju otkup i oni poslije nemoraju da poste.33 To je bilo 24. noæi ramazana kad je Èasni Poslanik primio prvu objavu (Dàrir); i svakegodine je u ovom mjesecu melek Dèbrail ponavljao Èasnom Poslaniku cijelu objavu.Ova praksa se nastavila do zadnje godine Poslanikovog ìvota, kad je melek Dèbrailponovio cijeli Kur’an dva puta u ovom mjesecu (Buhari). Tako se na neki naèin èak moèreæi da je cijeli Kur’an bio objavljen u mjesecu ramazanu.

Inaèe je Kur’an objavljen u periodu od 23 godine.

54


188. Dozvoljen vam je intimni odnossa vašim ènama u noæi (mjeseca)posta. One su odjeæa vaša, i vi steodjeæa njihova. Allah zna da ste sevi lišavali prava svoje duše (nafsa),zato vam se On smilovao i oprostiovam. Zato vi sada moète imatiintiman odnos s njima i traìti onošto je Allah propisao za vas; i jedite ipijte sve do sabaha i dok bijela nitne bude odvojena od crne niti (noæi).Onda postite do noæi i nemojte imatiintimni odnos s njima dok boraviteu dàmijama u itikafu. Ovo suAllahove granice, zato im se nepribliùjte. Ovako Allah objašnjavaljudima Svoje ajete da bi bili bogo-bojazni.34

189. I nemojte svoj imetak jesti meðusobom s laìma i prevarom, i nemojtega nuditi vlastima da bi na grješannaèin jeli imetak drugih ljudi (nacio-nalni), a vi to (dobro) znate.

34 Sljedbenici Muhammeda s.a.v.s. tokom mjeseca ramazana izbjegavali su da imaju braèneodnose sa svojim ènama i u ovom ajetu im je Bog dozvolio ovaj odnos. U drugom ajetuje zabrana odnosa u toku itikafa. Nadalje, ono što je ovdje reèeno izrazom ’dok bijela nitne bude jasna od crne niti’ ne znaèi da uzmete bijelu nit i crnu i stavite u mrak i uviditerazliku, nego to znaèi vrijeme ranog sabaha, kad poène svjetlost i kad vidite njen prviznak, znaèi da je to krajnje vrijeme za sehur.

Kako je Kur’an u ovim kratkim rijeèima prelijepo opisao prava i poloàj ‘ene i cilj i znaèajbraka i braènih odnosa. Stvarni cilj braka, ajet ima za cilj da kaè, jeste utjeha, zaštita iukras dotiènih stranki, jer su takve koristi odijela (7:27 & 16:82). Jasno je da to nije tekzadovoljavanje spolnog nagona. Mu` i ̀ ena takoðer èuvaju jedno drugo od zla i sramote.Na mjestima gdje su dani i noæi neobièno dugi, (blizu polova) dan i noæ treba da buduraèunati kao da traju dvanaest sati (Muslim, poglavlje Ašrat ul-Sa’ah).

55


190. Oni tebe pitaju o prve tri noæimjeseca. Ti reci: “Oni su naèin zamjerenje vremena35 za ljude i zahad`.” I nije dobroèinstvo da ulaziteu kuæe s njihove stra`nje strane; negoje dobroèinstvo onoga ko bude bogo-bojazan. I ulazite u kuæe na njihovavrata; i bojte se Allaha da bisteuspjeli.

191. I borite36 se na Allahovom putuprotiv onih koji se bore protiv vas,ali ne prekoraèujte granice. Allahzaista ne voli one koji pretjeruju.

192. I ubijajte37 ih gdje god ihsretnete (u toku borbe) i protjerujteih odakle god su oni vas protjerali;jer smutnja je gora od ubijanja. I neborite se protiv njih kod Mesdìdil-harama, dok se oni u njemu ne buduborili protiv vas. A ako se oni boreprotiv vas, onda ih ubijajte: takva jekazna za nevjernike.

193. Pa ako oni prestanu, sigurnoAllah najviše prašta (i) milostiv je.

35 Islam je naèinio upotrebu i lunarnog i solarnog sistema za mjerenje vremena. Tamogdje je obavljanje namaza trebalo biti obavljeno u razlièitim dijelovima dana korišten jesolarni sistem raèunanja vremena, kao u pet dnevnih namaza, ili za poèinjanje i prestanakdnevnog posta; a gdje su obavljanje namaza i drugi oblici zikra trebali biti izvršeni unutarodreðenog mjeseca ili dijela mjeseca, korišten je lunarni sistem, kao u odabiranju mjesecaposta ili odreðivanje mjeseca hodoèašæa itd. Tako je islam koristio oba ova sistema; zatoje solarni sistem isto toliko islamski kao i lunarni.36 Ovo je jedan od najranijih ajeta u kojem je muslimanima dato odobrenje za rat, prviobjavljeni ajet koji se odnosi na ovu temu je 22:40. Ovaj ajet sadrì sr` uvjeta koji trebada odrede vjerski rat: (a) takav rat treba da bude poduzet s ciljem da se uklone preprekepostavljene na Allahovom putu, npr. za uspostavljanje slobode religijskog vjerovanja iprakse; (b) on treba da bude podignut samo protiv onih koji prvi podignu oru`je protivmuslimana; (c) muslimani treba da poloè oru`je èim neprijatelj odustane od borbe.37 Ovaj ajet navodi uvjete kad je rat veæ izbio. Jasno on nareðuje muslimanima da se borejedino protiv takvih neprijatelja koji prvi podignu oru`je protiv njih.

56


194. I borite se s njima sve dok nenestane smutnje i vjera bude samoradi Allaha38. A ako oni prestanu,onda neæe biti neprijateljstva osimprema silnicima.

195. Sveti mjesec je zamjena za svetimjesec; odmazda æe biti uzvraæenaza sve èasne stvari. Zato, ko èininasilje protiv vas, uzvratite mu istommjerom. I bojte se Allaha, i znajte daje Allah sa onima koji se Njega boje.39

196. I trošite na Allahovom putu, isvojim rukama sebe u propast nebacajte, i èinite dobroèinstvo; sigur-no Allah voli dobroèinitelje.

197. I obavljajte had` i umru radiAllaha; a ako budete sprijeèeni, ondakurban koji vam je lahko dostupan(zakoljite); i nemojte brijati svojeglave dok kurban ne stigne naodreðeno mjesto (klanja). A ko godje od vas bolestan ili ima neku bolestu glavi, neka se postom ili sadakomili kurbanom iskupi. A kad ste u(stanju) mira, onda æe onaj ko hoæeda se okoristi da obavi i umru skupasa hadòm, kurban koji mu je na

38 Ovaj ajet takoðer pokazuje da je muslimanima dozvoljeno da se bore u samoodbranisamo kad im je rat nametnut od druge strane i da ga nastave dok ne bude uspostavljenapotpuna sloboda religije. Da je naredba bila da nastavi rat dok svi nevjernici ne prihvateislam, Èasni Poslanik ne bi mogao sklopiti brojne ugovore mira sa nevjernicima.39 Ovo su sveti mjeseci u kojima muslimanima borba nije dozvoljena. Ova naredba jetrebala da oèuva svetost Kabe i svetih mjeseci. Ali ako neprijatelji napadnu muslimane uovim mjesecima, oni imaju odobrenje da se bore èak i u ovim mjesecima. Muslimanimoraju voditi brigu i uvijek biti spremni za svoju odbranu.

Sveti mjeseci su zu’l-ka’dah; zu’l-hid`dàh; al-muharrem i redèp.

57


raspolaganju (zaklati). A ko ne naðe(moguænosti), treba da posti tri danau toku hadà, i sedam dana po po-vratku; ovo je ukupno deset (dana).Ovo je (naredba) za onog èija poro-dica ne stanuje blizu Mesdìdil-harama. I bojte se Allaha i znajte daje Allah vrlo strog u ka`njavanju.

198. Mjeseci hadà dobro su poznati;zato onome ko se odluèi da obavihad` u ovom (mjesecu), u toku hadànije dopušten bestidan govor, nitiikakav nemoral, niti bilo kakvesvaðe. A koje god dobroèinstvouèinite, Allah æe to znati. I opremitese za put, a sigurno je da je najboljaoprema bogobojaznost. I bojte seMene, o ljudi od razuma.

199. Za vas nije grijeh da traìteblagodati od Gospodara svoga. Pakad se vratite sa Arafata, spominjiteAllaha na Maš’ar al-haramu; i sjeæajteGa se onako kako vas je On uputio,a prije toga ste bili od onih koji su uzabludi.

200. Vratite se odakle se ljudi vraæaju,i traìte oprost od Allaha; uistinu, Al-lah najviše prašta (i) milostiv je.

201. I kad završite obrede (hadà),spominjite Allaha kao što spominjetesvoje pretke, èak mnogo višimspomenom. A meðu ljudima je onajkoji kaè: “Naš Gospodaru, daj Tinama na ovom svijetu.” Za njeganeæe biti udjela na drugom svijetu.

58


202. A meðu njima je takav koji kaè:“Naš Gospodaru, podari nam dobrona ovom svijetu i dobro na buduæemsvijetu, i spasi nas od patnje u Vatri.”

203. Ovo su ljudi za koje æe bitivelika nagrada za ono što su zaradili.A Allah brzo razraèunava.

204. I (mnogo) spominjite Allaha uodreðenim danima; a ko god budezavršio za dva dana, to za njega neæebiti grijeh; a ko god ostane, za njega(takoðer) neæe biti grijeh. Za onogako se boji (Boga). I bojte se Allaha iznajte da æete svi pred Njim bitiskupljeni.

205. A meðu ljudima je onaj èiji ti segovor o ovom ̀ ivotu sviða, i on zoveAllaha za svjedoka o onom što je unjegovom srcu, a ipak je on zagri-èna svaðalica.

206. A kad je na vlasti, on hodatamo-amo Zemljom da stvara neredna njoj i uništava usjeve i potomstvo;a Allah zaista ne voli nered.

207. A kad mu se rekne: “Boj seAllaha,” ponos ga navodi na grijeh.Dovoljan je za njega Dèhennem; ato je grozno boravište.

208. A ima i onaj koji bi prodao sebeda traì Allahovo zadovoljstvo; aAllah je milostiv Svojim robovima.

59


212. Pitajte sinove Israilove kolikosmo Mi njima jasnih znakova dali. Ako god zamieni Allahovu blagodatnakon što mu je došla, sigurno je,onda, Allah strog u ka`njavanju.

209. O ljudi koji vjerujete! Svi uðite(u krug) pokornosti i ne slijeditestope šejtana; sigurno je on vašotvoreni dušman.

210. A ako posrnete nakon jasnihznakova koji su vam došli, ondaznajte da je Allah moæan (i) mudar.

211. Da li oni samo èekaju da imAllah doðe u sjenama od oblaka, imeleki, i da stvar bude svršena? AAllahu se sve stvari vraæaju.

213. Nevjernicima se ìvot ovogsvijeta prikazao lijepim; i oni serugaju onima koji vjeruju. Ali æe onikoji se boje (Boga) biti iznad njih naSudnjem danu; a Allah daje opskrbukome On hoæe, bez raèuna.

214. Svi ljudi su bili jedna zajednica,zato je Allah slao poslanike kaonosioce radosnih vijesti i one kojiupozoravaju, i objavio je po njimaKnjigu sa istinom, da On moèpresuditi meðu ljudima o onome uèemu su se razišli. U njoj nije bilorazilaènja osim meðusobne zavistiljudi kojima je data, nakon što su imdošli znakovi jasni - pa je Allah

60


uputio Svojom dozvolom one kojivjeruju, jer su se oni u ovome razišliradi istine; a Allah upuæuje na Praviput koga On hoæe.40

215. Zar vi smatrate da æete uæi uDènnet, a još vas nije pogodilostanje nalik onom što je pogodilo onekoji su prošli prije vas? Bijeda iteškoæe su ih pogaðali, i oni su bilipotresani kad bi Poslanik i oni kojisu sa njim vjerovali zvali: “Kad æedoæi Allahova pomoæ?” Slušajte,sigurno je Allahova pomoæ blizu.

216. Oni tebe pitaju šta da potroše.Reci: “Šta god èlite potrošiti od(svog) imetka, trošite ga za roditelje,i bliske roðake, i siroèad, i siromahe,i putnike. A koje god dobro èinite,sigurno Allah to dobro zna.”

217. Nareðena vam je borba, a vi tone volite41; no, moguæe je da vi nevolite neku stvar, a to je dobro za vas,i moguæe je da vi volite neku stvar, ato je zlo za vas. Allah zna, a vi ne znate.

40 Prije dolaska poslanika ljudi su, uprkos meðusobnim razlikama, naizgled bili kao jedannarod u pogledu njihovog stanja nevjerovanja, zlih djela i grijeha. I to je bilo tako èak iako su nekad u prošlosti bili prihvatili nekog prethodnog poslanika. Poslije, kad se pojaviposlanik i donese Knjigu ili odredbe, onda ovo napravi razliku izmeðu ljudi koji prihvatetog poslanika i onih koji ga ne prihvate. Razlika na koju se odnose rijeèi u ovom ajetu,spomenute na dva mjesta, oznaèava dvije vrste neslaganja. Prije dolaska poslanika ljudise meðu sobom ne slaù o svojim idolopoklonièkim obièajima. No, poslije njegovog dolaskaoni poèinju da se razilaze u pogledu njegove tvrdnje. Poslanik ne stvara razlike. One veæpostoje; one tek poprimaju novu formu poslije njegovog dolaska i ljudi postaju podijeljeniu dva tabora: tabor vjernika i tabor nevjernika.41 Muslimani su mrzili rat ne zato što su ga se bojali, nego zato što nisu ̀ eljeli da prolijevajuljudsku krv; i takoðer, zato što su mislili da miroljubiva atmosfera mnogo više doprinosiširenju i prenošenju islama nego stanje rata.

61


218. Oni te pitaju o borbi u svetommjesecu. Reci im: “Borba u njemu jeveliki (grijeh), ali odvraæati ljude odAllahovog puta, i poricati Njega izaustavljati ljude od Mesdìdil-harama, i istjerivati njegove ljude(koji imaju veæe pravo da u njemuborave), veæi je (grijeh) kod Allaha;a smutnja je gora od ubijanja.” A onineæe prestati da se bore s vama dokvas ne odvrate od vaše vjere, akomogu. A ko god se od vas odvrati odsvoje vjere i umre kao nevjernik, bitæe onaj èija æe djela propasti na ovomsvijetu i na buduæem. To su ljudi kojisu stanovnici Vatre i u njoj æe dugoboraviti.

219. Zaista, oni koji vjeruju i oni kojise isele i bore na Allahovom putu,ovo su ljudi koji se nadaju Allahovojmilosti; a Allah najviše prašta (i)milostiv je.

220. Oni tebe pitaju o vinu42 i igramana sreæu. Reci: “U oboma je velikigrijeh, a i neka korist za ljude; ali jegrijeh toga dvoga veæi nego njihovakorist.” I oni te (takoðer)

42 Khamara al-Šai’a znaèi - on je zastro ili prikrio ili sakrio neku stvar. Vino je nazvanokhamr zato što prikriva ili zatamni ili štetno djeluje na intelekt ili èula, ili zato što uzrujavai razdraùje mozak, tako da uèini da on izgubi moæ kontrole. Rijeè je posebno upotrijebljenaza vino pripremljeno od gro‘ða, ali oznaèava sva opojna sredstva (Lane). ’Alkoholizam jeva‘an faktor u izazivanju bolesti; i u svim bolestima alkoholièari su loši pacijenti.’ Kodepidemija je neobièna smrtnost meðu pijanicama; i opæa moæ otpornosti na bolesti, povredei zamor je umanjena. Alkoholizam umanjuje šanse ‘ivljenja. Engleske osiguravajuæekompanije pronašle su da je pretpostavljena du‘ina ìvota nealkoholièara dva puta veæanego kod alkoholièara. Tijesan odnos alkoholizma i kriminala je dobro poznat; i statistike

62


pitaju šta treba da potroše. Reci im:“Višak (svojih potreba).’’ Ovako vamAllah pojašnjava (Svoje) znakove daduboko razmislite43

Beara, Kurella, Gallavardiana i Sicharta pokazuju da su 25 do 85 % svih zloèinaca pijanice...’Štetni uticaji alkoholizma su oèiti u potomstvu pijanica. Epilepsija, umobolnost,slaboumnost i razni oblici fizièke, mentalne i moralne izopaèenosti (degeneracije)uznatnom nesrazmjeru prevladavaju meðu potomcima alkoholièara’ (Jevrejskaenciklopedija). ’Gotovo sve posljedice uzimanja alkohola su zbog njegovog djelovanja nanervni sistem. U odmaklom stanju pijanstva, intelektualni proces prosuðivanja i kontrolesu zatomljeni.’ (Enciklopedija Britanika). ’Postoji univerzalno svjedoèenje o tome da postojineposredan odnos izmeðu pretjeranog pijenja i kršenja moralnog zakona i zakona dràve.Ovo je direktna posljedica paralisanja viših sposobnosti, intelektualnih i moralnih, i rezultirau datoj otvorenoj slobodi prema niskim sklonostima.’ (Enc. Rel. Eth.).

Zato je zabranjeno uzimanje alkohola èak i ako to bude u malim kolièinama. Ali alkoholje koristan u lijekovima i koristi se za pravljenje parfema. Koliko god neko koristi parfem,nikada ne moè biti opijen.

43 Ovdje je u jednom ajetu spomenut zakon o dozvoljenom i nedozvoljenom (halal iharam). Odlika islama je da nikada opæenito ne osuðuje (proglasi neprikladnim zaupotrebu) neku stvar, nego iskreno i otvoreno priznaje, èak i najmanje dobro koje semoè naæi u tome. Islam zabranjuje odreðene stvari ne zato što ih smatra da su bezsvakog dobra, jer nema ništa na svijetu što je potpuno loše, nego zato što njihovo zlopreteè nad njihovim dobrom. Zato su stvari koje vam daju veæu korist i manju štetudozvoljene, a one koje imaju neku korist ali prave više štete su haram.

221. o dunjaluku i ahiretu. I pitajute o siroèadi. Ti reci: “Njihovo una-preðivanje je dobra stvar.44 A ako sesa njima izmiješate, oni su vašabraæa. A Allah zna razliku izmeðusmutljivca i onog koji unapreðuje. Ada je Allah htio, On bi vas, sigurno,stavio u teškoæe. Sigurno je Allahmoæan, mudar.”

44 Odgojiti siroèe je vrlo osjetljiv posao i isto tako va`na društvena du`nost. Siroèad trebada budu podizana na naèin koji je najviše sprovodiv prema njihovoj fizièkoj, moralnoj iduhovnoj brizi. Oni treba da budu tretirani kao èlanovi porodice – ovaj savjet je biosadràn u rijeèima: ’Oni su vaša braæa’.

63


223. I oni te pitaju o menstruaciji. Reci:“To je neugodno (stanje), zato se od-maknite od ̀ ena u toku menstruacije,i nemojte odràvati intimne odnose snjima dok su neèiste. Pa kad se oneoèiste (okupaju), prilazite im kako vamje Allah naredio. Allah voli one koji seèesto kaju i one koji se èiste.’’

222. I ne ènite ène idolopoklonikedok one ne budu vjerovale; sigurno jerobinja vjernica bolja od (slobodne)mnogoboškinje, ma koliko vam sesviðala. I ne udajite (svoje kæeri) zaidolopoklonike dok oni ne budu vjero-vali; sigurno je vjernik rob bolji od(slobodnog) idolopoklonika, ma kolikovam se on sviðao. Ovo su ljudi kojipozivaju Vatri, a Allah (vas) pozivaDènnetu i oprostu Svojom odredbom.I On Svoje znakove pojašnjava ljudimada budu posavjetovani.

224. Vaše ‘ene su vaše njive; zatoprilazite svojim njivama kako ‘elitei pošaljite unaprijed (nešto) za sebe;i bojte se Allaha i znajte da æete sesigurno sresti s Njim; i podaj radosnevijesti vjernicima.45

45 Ovaj ajet je izraàjno (sna‘no) svjedoèenje neuporedivo (jedinstveno) èistog idostojanstvenog jezika Kur’ana. Jedan krajnje tankoæutan predmet je obraðen na krajnjeæudoredan i diskretan naèin i cijela filozofija braka i uzajamnih odnosa je data u jednojkratkoj reèenici: ’vaše ̀ ene su vaše njive.’ @ena je zaista kao njiva u koju je zasijano sjemepotomstva. Mudar mu` odabire najbolju zemlju, priprema najbolju njivu, osigurava najboljesjeme, i odabire najbolje vrijeme i naèin sijanja. Tako i vjernik treba da èini, jer od ètvekoju on treba po`njeti u formi djece zavisi ne samo njegova, nego i buduænost cijelenjegove zajednice. Ovaj ajet istièe ovu uzvišenu èinjenicu. Tako uporeðivanje ène sanjivom uveliko objašnjava moralnost nauke o stvaranju zdravog podmlatka i braènogodnosa. Neki silnici su iz ovog ajeta shvatili da mogu imati neprirodan odnos sa svojimènama, što je potpuno pogrešno. Ako imate ovakav neprirodan odnos sa svojom ̀ enom,ne moète imati nikakve nove generacije.

64


229. A razvedene ̀ ene treba da èekajutri menstruacije; i nije im dopuštenoda skrivaju ono što je Allah stvorio unjihovim maternicama, ako vjeruju uAllaha i Sudnji dan; a njihovi muèviimaju najveæe pravo da ih uzmu natragako ̀ ele popravak.46 I one (ène) imaju

225. I nemojte Allaha èiniti metom zasvoje zakletve da se time osloboditeod èinjenja dobrih djela i bogobojaz-nosti i stvaranja mira meðu ljudima.A Allah sve èuje (i) ima trajno znanje.

226. Allah vas neæe staviti na odgovor-nost za vaše besmislene zakletve, aliæe vas staviti na odgovornost za one(grijehe) koje su vaša srca zaradila. AAllah najviše prašta (i) blag je.

227. Za one koji se zakunu da neæeimati intimnog odnosa sa svojim ̀ ena-ma, dopušteno èekanje je èetiri mjese-ca; ako se oni onda vrate, Allah zaistanajviše prašta, (i) milostiv je.

228. A ako oni konaèno odluèe da serazvedu, pa sigurno Allah sve èuje (i)ima trajno znanje.

46 S obzirom na èinjenicu da je razvod naomraèniji od svih dopuštenih stvari u Boìjimoèima (Davud), ovo pitanje je bilo obavijeno mnogim provjerama i ogranièenjima: (a) mu`se moè razvesti od svoje ène samo kad je èista, tj. u stanju èistoæe, i on nije imao intimnespoznaje o njoj u periodu èistoæe; (b) poslije najave razvoda ̀ ena mora èekati tri menstruacije,tj. oko tri mjeseca, i taj period je nazvan ’iddet’ ili period èekanja. Ovo je zato što ovaj perioddaje muù dovoljno vremena da razmotri dublji smisao svih svojih postupaka i da uzme uobzir ljubav prema njoj, ako tu još leì jedna uspavana iskra koja tinja negdje, da se opetponovo dokaè; (c) razvedena èna, ako je trudna, ne smije skrivati ovu èinjenicu od svogmuà, jer se raèuna da æe oèekivano roðenje djeteta pomoæi u postizanju pomirenja izmeðuovog para; (d) za potpuno i neopozivo odvajanje treba da budu tri razvoda. Poslije najaveprvog, kao i drugog razvoda, i prije isteka perioda èekanja, mu` uìva privilegiju da uzmesvoju ènu natrag, ako ona tako èli. Èak i ako je period èekanja prošao, par moè bitiponovo sjedinjen u sluèaju prvog i drugog razvoda, obnavljajuæi braènu vezu.

65


pravo nad muškarcima kao što oni(muškarci) imaju nad njima; inaèe,muškarci imaju jednu vrstu prednostinad njima. A Allah je moæan, mudar.

230. Razvod je dva puta; onda(poslije toga), ili ih zadrìte na lijepnaèin ili se na lijep naèin razvedite. Inije vam dozvoljeno da uzimate bilošta od onog što ste im (ènama) dali,osim ako se oboje bojite da se neæetemoæi dràti Boìjih granica. Isto tako,ako se njih oboje boje da se neæemoæi dràti Boìjih granica, ondaneæe biti grijeh oboma u onom (imet-ku) što ona odluèi da dadne (u koristmuà). Ovo su Allahove granice, zatoih ne prekoraèujte; a ko god preko-raèuje Allahove granice, to su ljudisilnici.

231. A ako se (muškarac) opet od njerazvede, onda se ona ne moè vratitisvome muù poslije toga, dok se neuda za drugog muà; pa, ako se on(takoðer) razvede od nje, onda njimaneæe biti grijeh da se vrate jedno dru-gom, ako smatraju da æe se (ovogputa) dràti Boìjih granica. A ovosu Allahove granice koje On pojaš-njava ljudima koji imaju znanje.

232. I kad se razvedete od ̀ ena i oneispune svoj (propisani) period, ondaih ili zadrìte na lijep naèin, ili se nalijep naèin od njih rastavite; ali ihnemojte zadràvati da bi ih povri-jedili. A ko èini tako, sigurno nanosištetu svojoj duši. I nemojte odAllahovih ajeta praviti šalu, i sjetite

66


233. I kad razvedete ène i oneispune (propisani) rok, nemojte ihspreèavati da se udaju za svoje (oèe-kivane) muève, ako se oni nauljudan naèin sloè izmeðu sebe.Ovo je savjet za onog meðu vama kovjeruje u Allaha i Sudnji dan. To jeveæe dobroèinstvo za vas i èistije; aAllah zna, a vi ne znate.

se Allahove blagodati prema vama iKnjige i mudrosti koju vam je Ondao, kojom vas savjetuje. I bojte seAllaha i znajte da Allah dobro znasve stvari.

234. I neka majke doje svoju djecudvije cijele godine - za onog (èovjeka)koji ̀ eli da dojenje bude potpuno. A(muškarac) èije je dijete zaduèn jeza njezinu (èninu) ishranu i odjeæuna prikladan naèin. Nijedna duša sene optereæuje preko njene moguæ-nosti. Nemojte da majci bude nane-sena šteta zbog njenog djeteta, nitiocu zbog njegovog djeteta, a isto jestavljeno u du`nost nasljedniku. Akose oboje njih odluèe da prekinudojenje meðusobnim razumijeva-njem i sporazumom, nema grijeha nanjima. A ako èlite da vam dijetehrani (doji) neko drugi, nema grijehana vama, pod uvjetom da (im) naugodan naèin dadnete ono što trebada dadnete. I bojte se Allaha i znajteda Allah prozire šta vi radite.

67


235. A koji od vas umru, a ostavili su‘ene iza sebe, one æe èekati èetirimjeseca i deset dana. I kad ispune svoj(propisani) rok, na vama neæe bitigrijeh šta god one na prikladan naèinsa sobom uèine. A Allah je uvijekobaviješten o onom što vi radite.

236. I nije vam grijeh da ovimènama dadnete na znanje da æeteih oèniti ili da to skrivate u svojimsrcima. Allah zna da æete vi sigurnomisliti o njima. Ali im nemojte ništaobeæavati skriveno, osim da govoritelijepo. I ne odluèujte se na sklapanjebraka dok propisani rok ne istekne.I znajte da Allah zna šta je u vašimsrcima; zato Ga se èuvajte. I znajteda Allah najviše prašta (i) blag je.

237. Na vama nije grijeh ako serazvedete od èna prije nego što ihdotaknete, ili prije nego što odreditevjenèani dar (mehr). Ali osigurajte zanjih neku korist – bogat èovjek premasvojim moguænostima, a siromašanèovjek prema svojim moguænostima –na lijep naèin; ovo je obaveza za onekoji hoæe da èine dobro.

238. A ako se razvedete prije nego štoste ih dotakli, a odredili ste za njihvjenèani dar (mehr), onda im dajtepolovinu toga, osim ako vam oneopro-ste, ili vam oprosti onaj koji jezastupa u sklapanju braka. A akooprostite, to je bli‘e bogobojaznosti. Ine zaboravite da èinite dobro jednodrugom. Sigurno Allah vidi ono štoradite.

68


239. Èuvajte svoje namaze, i poseb-no srednji namaz,47 i pred Allahomponizno stojte.

240. Ako se bojite, onda (obavitenamaz) hodajuæi ili jašuæi; a kadbudete sigurni, spominjite Allahaonako kako vas je On nauèio onomešto (prije) niste znali.

241. A oni od vas koji umru i ostaveiza sebe ène, za njih je oporuka daimaju opskrbu za godinu dana (usvo-jim domovima) i da ne budu istje-rane. A ako one same iziðu, neæe bitigrijeha na vama šta god one naprikladan naèin za sebe odluèe. AAllah je moæan, mudar.

242. A za razvedenu ènu treba dabude opskrba prema onom što je pri-stojno – to je obaveza za bogobojazne.

243. Ovako vam Allah pojašnjavaSvoje znakove da moète shvatiti.

244. Znaš li ti one koji su napustilisvoje domove iz straha od smrti, abilo ih je na hiljade? A Allah im jerekao: “Umrite!”, a potom ih jeoìvio. Sigurno je Allah blagodaranprema ljudima, ali veæina ljudi nijezahvalna.48

47 Iz ovoga su ljudi uglavnom uzeli da je srednji namaz ikindija (asr-namaz). Izgleda da jesrednji namaz taj koji se dogaða u toku radnih sati, kad je èovjek usred poslovnih zauzeæakoja ga okupiraju. Koliko bude više zauzet, toliko æe taj namaz biti više vaàn.48 Ovdje reèena naredba: ’Pomrite’, ne znaèi da ubijete sebe, zato što je samoubistvozabranjeno; drugo, u Èasnom Kur’anu je vrlo jasna tvrdnja da, ko jednom napusti ovajsvijet, on se nikada više ovdje neæe vratiti; a nastavak ajeta kaè da ih je Bog oìvio. Zatoto ovdje znaèi da ubijete svoj nafs ili loše èlje i porive, kao što sufi kaù: ’Mutu kabla antamutu’ (Umrite prije nego smrt stigne).

69


245. I borite se na Allahovom putu iznajte da Allah sve èuje (i) ima trajnoznanje.

246. Ko je onaj ko Allahu daje lijepzajam da mu On to mo`e mnogo-struko uveæati? A Allah umanjuje iuveæava (opskrbu), i vi æete se Njemuvratiti.

247. Ti nisi vidio poglavice sinovaIsrailovih poslije Musaa, kad su onirekli jednom svom poslaniku: “Posta-vi za nas kralja da se borimo naAllahovom putu?” On je rekao: “Je limoguæe da se vi neæete boriti akovam borba bude propisana?” Oni surekli: “Šta je s nama pa se ne borimona Allahovom putu, a bili smootjerani od svojih domova i odvojeniod svoje djece?” A kad im je (nakraju) bila nareðena borba, oni suse okrenuli, osim malog broja njih.A Allah dobro zna silnike.

248. I njihov poslanik im je rekao:“Zaista, Allah vam je odredio Talutaza kralja.” Oni su rekli: “Kako onmo`e imati vlast nad nama kad miimamo više prava na vlast, i njemunije dato veliko bogatstvo?” On jerekao: “Sigurno je njemu Allah daoprednost iznad vas i podario muveliko znanje i tjelesnu snagu.” AAllah daje vlast onome kome On ̀ elii Allah je darovalac uveæanja, imatrajno znanje.

70


249. I njihov poslanik im je rekao:“Znak njegove vlasti bit æe sandukkoji æe vam stiæi, nosit æe ga meleki,u kome æe biti smiraj od Gospodaravašeg i ostavština koju su porodicaMusaova i porodica Harunovaosta-vile. Sigurno je u ovome(jedan veliki) znak za vas ako stevjernici.”

250. I kad je Talut krenuo s voj-skom, rekao je: “Allah æe vassigurno iskušavati jednom rijekom.Zato onaj ko pije odatle, nije moj;a onaj ko je ne pije (do sitosti),sigurno je moj, osim onoga kouzme (samo) šaku vode svojomrukom.” No, oni su pili iz nje, osimmalo njih. I kad je on prešao prekonje (rijeke) i oni koji su vjerovali snjim, oni (neposlušni) rekoše: “Midanas nemamo moæi protiv D`a-luta i njegove vojske.” A oni kojisu èvrsto vjerovali da æe srestiAllaha rekli su: “Koliko puta sumalobrojne skupine, po Allahovojnaredbi, pobijedile velike! A Allahje sa strpljivima.”

251. I kad su krenuli prema D`alutui njegovoj vojsci, oni su rekli: “OGospodaru naš, podari nam strp-ljenje, i uèvrsti naše korake, i pomozinas protiv nevjernièkog naroda.”

71


252. Tako ih pobiše sa Allahovomnaredbom; a Davud je ubio Dàluta,i Allah mu je dao vlast i mudrost, inauèio ga onom što je On htio. A daAllah ne spašava jedne ljude od dru-gih, Zemlja bi postala puna nereda.Ali Allah je dobroèinitelj prema svimsvjetovima.49

49 Ako pa`ljivo èitamo ajete 248-252, shvatit æemo da se ime Talut odnosi na Davuda a.s., anjegov neprijatelj je bio Dàlut. Ako ove ajete èitamo zajedno, oni dalje kaù da je sigurnoDàlut, koji je spomenut, bio neprijatelj hazreti Davuda a.s., kojeg je on porazio. Razlogzašto njegovo ime nije ranije bilo spomenuto kao Davud moè biti taj da mu je vjerovatnobilo dato poslanstvo i mudrost poslije ovog dogaðaja. Dalje se kaè da mu je data ’hikmet,’što znaèi ’mudrost,’ što takoðer moè biti upotrijebljeno za poslanstvo koje ne donosi Šerijat.

253. Ovo su Allahovi ajeti koje Mitebi uèimo sa istinom. Sigurno si timeðu poslanicima.

254. Ovo su poslanici, neke od njihsmo Mi uzdigli iznad drugih; sanekima od njih Allah je govorio i nekeod njih uzdigao po poloàju. I Mi smoIsau, sinu Merjeminom, dali jasnedokaze i pomogli ga Ruhul Kudusom.A da je Allah htio, oni koji su došliposlije njih ne bi se meðusobno ubijalinakon što su im došli jasni znakovi;ali su se oni (meðu sobom) razišli. Nekiod njih su vjerovali, a neki od njih nisuvjerovali. A da je Allah htio, oni se nebi meðusobno ubijali; ali Allah radi štaOn èli.

255. O vi koji vjerujete! Trošite odonog što smo vam Mi darovali prijenego što doðe dan u kojem neæe bitikupovine ni prodaje, niti prijatelj-stva, niti posredovanja; a oni koji nevjeruju silnici su.

72


256. Allah je – nema boga osim Njega– vjeèno ìvi, Samouzdràvani,Sveodràvajuæi. Ne obuzima Gadrijeme‘, niti san. Za Njega je što jena nebesima i na Zemlji. Ko je taj koæe posredovati kod Njega osim poNjegovom odobrenju? On zna šta jepred njima i šta je iza njih; a oni neobuhvataju ništa od Njegovog znanjaosim onoga što On èli. Njegovokraljevstvo obuhvata nebesa i Zemlju;i njihovo èuvanje Ga ne umara; i Onje veoma Uzvišeni, Veliki.

257. Nema prisile u vjeri. Sigurno sePravi put razlikuje od zablude; zato,ko god odbija šejtana, i vjeruje uAllaha, zaista se uhvatio za tako jakudršku, èije je slamanje nemoguæe. AAllah je Onaj koji sve èuje (i) imatrajno znanje.50

258. Allah je prijatelj onih kojivjeruju; On ih izvodi iz tmine nasvjetlo. A onima koji ne vjeruju,prijatelji su šejtani koji ih odvode odsvjetla u mrak. Oni su stanovniciVatre; u njoj æe dugo boraviti.

50 U ovom ajetu je reèeno da je zabranjeno da neko mijenja neèiju vjeru silom. Zato je ustvarima vjere potpuno zabranjeno da neko koristi silu. Ajet ne samo da najjasnijim rijeèimazabranjuje muslimanima da upotrebljavaju silu da nemuslimane preobrate u islam nego,takoðer, daje razloge zašto sila ne treba da bude korištena u ovu svrhu i kaè da se istinaprepoznatljivo istièe naspram zablude, i nema opravdanja za upotrebu prisile. Islam jeoèita istina.

73


259. Zar ti nisi razmislio o onomekoji se raspravljao s Ibrahimom onjegovom Gospodaru, zato što muje Allah dao kraljevstvo? Kad jeIbrahim rekao: “Moj Gospodar jeOnaj koji daje ìvot i smrt,” on jerekao: “Ja (takoðer) dajem ìvot ismrt.” Ibrahim je rekao: “Zaista, Al-lah dovodi Sunce sa istoka; dovediga ti sa zapada.” Potom se nevjernikzbuni. A Allah ne upuæuje nepra-vedne ljude.51

260. Ili o èovjeku koji je prolazio porednaselja koje se srušilo na svoje kro-vove, (i) rekao: “Kako æe ga Allah opetoìvjeti poslije smrti?” Onda mu jeAllah dao (stanje kao) smrt za sto godi-na; zatim ga je On oìvio, i rekao:“Koliko dugo si ostao (u tom stanju)?”On je odgovorio: “Ja sam ostao dan ilidio dana.” On je rekao: “Naprotiv, ti siostao (u ovom stanju) stotinu godina.Sad pogledaj svoju hranu i svoje piæe;oni se nisu pokvarili. I pogledaj svogmagarca. A ova (vizija) je radi togada te napravimo jednim znakom ljudi-ma. I pogledaj ove kosti, kako ih Misastavljamo i onda ih zaogræemo me-som.” I kad mu je stvar postala jasna,on je rekao: “Ja znam da je Allah uvijekkadar uèiniti sa svakom stvari šta Onhoæe.”52

51 Narod hazreti Ibrahima je obo‘avao Sunce i zvijezde. Oni su vjerovali da sav ̀ ivot ovisio Suncu. Hazreti Ibrahim je mudro traìo od jednog od njih da, ako upravlja ìvotom ismræu, kao što tvrdi, onda povrati smjer Sunca o kojem ovisi sav ìvot. Ovo je bio takosnaàn argument kojim je on bio potpuno osujeæen i nije znao šta da kaè.52 Iz ovog ajeta uzeto doslovno izgleda kao da je njegovo znaèenje da je Bog usmrtio nekuosobu za 100 godina i poslije tog perioda mu opet dao ìvot; a njegova hrana i piæe se nisupokvarili i magarac je takoðer bio tu. Ovo tumaèenje je potpuno pogrešno i ovo je uvredaÈasnom Kur’anu. Iz ovog ajeta se moè izvesti jedino znaèenje da mu je Bog jedne noæi naspavanju pokazao dogaðaje koji æe se dogoditi u buduænosti, za 100 godina. I kad se onprobudio, Bog je rekao: ”Vidi svog magarca, i hranu i piæe, sve je kao što si sinoæ ostavio.”

74


261. I (zar ti nisi takoðer razmislio)kad je Ibrahim rekao: “Moj Gospo-daru, pokaì mi kako Ti oìvljavašmrtve.” On je rekao: “Zar ne vjeru-ješ?” On je rekao: “Kako da ne, ali(ja ovo pitam) da umirim svoje srce.”On je odgovorio: “Uzmi èetiri ptice iuèini ih naklonjenim sebi. I ondastavi na svako brdo po jednu; zatimih pozovi; one æe ti brzo doæi. I znajda je Allah moæan, mudar.’’53

262. Primjer onih koji svoj imetaktroše na Allahovom putu je kaoprimjer zrna iz kojeg iznikne sedamklasova, u svakom klasu stotinu zrna.A Allah (to) dalje uveæava kome Onèli; i Allah je Darovalac uveæanja (i)ima trajno znanje.

264. A lijepa rijeè i oprost su boljiod milostinje koju prati vrijeðanje.A Allah je Sam Sebi dovoljan (i) blag.

263. Za one koji svoj imetak trošena Allahovom putu, pa za ono što supotrošili ne prigovaraju i ne vrije-ðaju, nagrada je kod Gospodara nji-hovog, i nad njima neæe biti straha,oni neæe tugovati.

53 Komentatori su napravili veliku grešku u objašnjavanju ovog ajeta. Oni misle da jehazreti Ibrahimu a.s. bilo nareðeno da uzgoji èetiri ptice i isijeèe njihovo meso i stavimalo ovog mesa na sjever, na jug, na istok i na zapad i da ih onda pozove; one æe mu doæi.Arapski leksikon ne dopušta ovakvo znaèenje. ’Surhuna alejke’ - znaèi da ih obuèi i uèinibliskim sebi. Neki kaù da izraz poslije ovoga znaèi ’pozovi ih sebi’ (Mufradat, ImamRagib). Slièno tome, duše koje èle biti blizu Bogu, kad ih On pozove, spontano se vratesvom Gospodaru.

75


266. A oni koji svoj imetak troše datra‘e Allahovo zadovoljstvo i dauèvrste svoje duše nalik su bašèi kojaje na visokom mjestu. Jaka kišapadne na nju, i ona dadne dvostrukeplodove. A ako na nju ne padne jakakiša, onda je i rosa dovoljna. A Allahprozire šta vi radite.

265. O vi koji vjerujete! Ne kvaritesvoju milostinju prigovaranjem ivrijeðanjem, kao onaj koji svojimetak troši da bi ga ljudi vidjeli, ane vjeruje u Allaha i u Sudnji dan.Njegov primjer je kao primjer glatkestijene nad kojom je (sloj) zemlje, nakoju padne jaka kiša, i ostavi jegolom. Šta god zarade, oni neæeimati moæi nad bilo èim. A Allah neæepokazati Pravi put nevjernicima.

267. Da li iko od vas ‘eli da imabašèe palmi i gro‘ða, ni‘e kojihrijeke teku, i da za njega u njimabude svake vrste plodova – a da jeostario i ima nejaku djecu – i da je(bašèu) pogodi oluja i u njoj bude(vrelina) vatre i ona bude spaljena?Ovako vam Allah pojašnjava Svojeznakove da razmislite.

268. O vi koji vjerujete! Trošite oddobrih stvari koje ste zaradili, i odonog što Mi za vas izvadimo izzemlje; i nemojte za trošenje naAllahovom putu namjenjivati ono štoje loše, kad vi sami to sigurno nebiste uzeli, osim spuštenih oèiju. Iznajte da je Allah neovisan, hvalevrijedan.

76


269. Šejtan vas straši siromaštvom inareðuje vam bestidnost, a Allah vamobeæava oprost i blagodat Svoju. AAllah je Darovalac uveæanja (i) imatrajno znanje.

271. A šta god potrošite od stvarikoje se troše i na šta god se obave-`ete, Allah to sigurno zna; a za sil-nike neæe biti pomagaèa.

270. On daje mudrost kome Onhoæe, a kome bude data mudrostdoista mu je dato veliko dobro; aniko neæe primiti savjet osim onihkoji posjeduju mudrost.

272. Ako javno dajete sadaku, to jedobro; ali ako se sakrijete i dajetesiromašnim, to je bolje za vas; a On(Allah) æe ukloniti od vas mnogevaše grijehe. A Allah je uvijekobaviješten o onome što vi radite.

273. Nije tvoja du`nost da ih uputiš;nego Allah upuæuje koga On hoæe. Ašta god od imetka potrošite, to æe bitikorist za vas. Vi inaèe ne trošite osimza Allahovo zadovoljstvo. A šta godod imetka potrošite, to æe vam u pot-punosti biti vraæeno i neæe vam bitiuèinjena nepravda.

77


274. I to (trošenje je) za siromašnekoji su zadràni na Allahovom putui ne mogu da se kreæu po Zemlji.Onaj koji ne zna, misli o njima da subogati - da izbjegne njihova pitanja.Prepoznat æeš ih po njihovom izgle-du; oni ne prose salijeæuæi ljude. Ašta god od imetka trošite, Allah tosigurno dobro zna.54

54 Postoje dvije vrste dobrotvornog davanja: obavezno davanje (zekat) i dobrovoljnodavanje (sadaka). Zekat je sakupljan od dràve od svakog muslimana koji posjedujeodreðenu sumu novca ili imanja i dr‘ava ga troši na siromašne, one u nu`di, na siroèad,udovice, putnike itd.; primaoci ne znaju stvarno porijeklo ovog davanja i nisu obavezninikakvom pojedincu. Zekat je dràvni, a ne humanitarni. Sadaka je dobrovoljna i daje sepojedincima iz ̀ elje da im se pomogne. Ona stvara osjeæaj saosjeæanja meðu dobrostojeæimljudima prema njihovoj siromašnoj braæi i osjeæaje zahvalnosti meðu siromašnim za njihovedobroèinioce. Ovo takoðer sluì da se raspoznaju iskreni vjernici od neiskrenih.

275. Oni koji svoj imetak troše noæu idanju, tajno i javno, za njih æe bitinagrada kod Gospodara njihovog; nadnjima neæe biti straha, oni neæetugovati.

276. Oni koji jedu kamatu ne stajedrugaèije osim kao osoba koju je šejtanizbezumio (svojim) dodirom. Ovo jezbog toga što su rekli: “Trgovina je kaokamata;” a Allah je trgovinu dozvolio,a kamatu zabranio. Zato onaj komedoðe opomena od Gospodara njego-vog i on odustane, onda ono što seprije dogodilo ostaje njegovo; a njego-va stvar je kod Allaha. A oni koji toponovo èine, stanovnici su Vatre; u njojæe oni dugo boraviti.

277. Allah æe uništiti kamatu i poveæatisadaku. A Allah ne voli nikoga ko jejako nezahvalan i veliki grješnik.

78


278. Sigurno æe oni koji vjeruju i èinedobra djela, i obavljaju namaz i dajuzekat, imati nagradu kod Gospodaranjihovoga, i nad njima neæe bitistraha, oni neæe tugovati.

279. O vi koji vjerujete! Bojte seAllaha i odustanite od onoga što jeostalo od kamate, ako ste vjernici.

280. No, ako vi to ne uèinite, ondavam je najavljen rat od Allaha iNjegovog Poslanika; a ako se poka-jete, onda æe vam ostati glavnicevašeg imetka; ovako neæete nikogaoštetiti, niti æete vi biti ošteæeni.

281. A ako (du`nik) bude u teškomstanju, onda (mu) odgodite plaæanjeduga dok mu se stanje ne popravi. Aza vas æe biti bolje da mu poklonite,da samo znate.

282. I bojte se Dana kad æete seAllahu vratiti; kad æe svakom biti upotpunosti plaæeno za ono što jezaradio; i oni neæe biti ošteæeni.

283. O vi koji vjerujete! Kad jedanod drugog pozajmljujete za odreðenirok, onda to zapišite. I neka pisarpravedno zapiše meðu vama; i nijedan pisar neka ne odbija da tozapiše, zbog toga što ga je Allahpouèio; zato neka on zapiše i nekadiktira onaj ko je du`nik; i on trebada se boji Allaha, Gospodara svoga,

79


i da ništa ne umanji od toga. A akoosoba koja je du`na (drugom) budeslaboumna ili nemoæna, ili ne bude ustanju da lièno diktira, onda nekanjegov zastupnik pravedno diktira. Ipozovite dva svjedoka od muškaraca;a ako ne mogu dva muškarca, ondajedan muškarac i dvije `ene, od onihkojima ste vi zadovoljni; (to je) zbogtoga da ako jedna od njih zaboravi,onda je druga mo`e podsjetiti. A nekasvjedoci ne odbijaju kad budupozvani. I nemojte da vam bude mrskoda to zapišete, bilo da je to mala sumaili velika, sa utvrðenim rokom. Ovovam je kod Boga pravednije i èinisvjedoèenje sigurnijim i da nesumnjate; osim ako je to trgovina kojumeðu sobom obavljate iz ruke u ruku,onda za vas neæe biti grijeh ako to nezapišete. I kod (velike) kupoprodajeneka tu budu svjedoci; i neka ne budeošteæen ni pisar ni svjedok. A akouèinite tako, to je za vas veliki grijeh.I bojte se Allaha. A Allah vas poduèavai Allah dobro zna sve stvari.

284. A ako budete na putovanju, ine naðete pisara, onda neka neštobude zalog. A ako jedan od vasdadne drugom nešto na povjerenje,onda onaj kome je to dato treba davrati i neka se boji Allaha, Gospodarasvoga. I ne skrivajte svjedoèenje; ako god ga skriva, njegovo srce jezaista grješno. A Allah dobro zna onošto vi radite.

80


285. Allahu pripada sve što je nanebesima i sve što je na Zemlji; i biloda vi poka`ete ono što je u vašimsrcima bilo da to skrivate, Allah æeod vas tra`iti raèun za to; onda æeOn oprostiti kome On hoæe i kaznitæe koga On hoæe; a Allah je uvijekkadar uèiniti sa svakom stvari šta Onhoæe.

286. Poslanik vjeruje u ono što muje objavljeno od Gospodara njego-vog, a i vjernici. Svi oni vjeruju uAllaha, i u Njegove meleke, i uNjegove Knjige, i u Njegove posla-nike, (govoreæi): “Mi ne pravimorazliku izmeðu Njegovih poslanika;”i govore: “Mi èujemo i mi se pokora-vamo. Oprosti nam, o Gospodarunaš, i Tebi æemo se vratiti.”

287. Allah ne optereæuje nijednudušu više od njene moæi. Ona æeimati (nagradu) koju zaradi, i dobitæe (kaznu) koju zaradi. Gospodarunaš, ne stavljaj nam na odgovornostako zaboravimo ili pogriješimo. O,Gospodaru naš, nemoj na nas stav-ljati teret kao što si stavio na oneprije nas (zbog njihovih grijeha).Gospodaru naš, nemoj na nas stav-ljati teret koji je izvan naše moæi; iprijeði preko naših grijeha i oprostinam, i smiluj nam se. Ti si našGospodar; zato nam pomozi protivnevjernièkog naroda.

sura 2 al-bakarahonda je spomenuta prva veza u ovom duhovnom lancu - o ademu, prvom èovjeku kojem...

Documents