studenti s invaliditetom...5 studenti s invaliditetom ovaj projekt financira se uz potporu europske...

5

Studenti s invaliditetom

Ovaj projekt financira se uz potporu Europske komisije. Ova publikacija odražava stajališta autora, te stoga Europska komisija ne snosiodgovornost za bilo kakvo korištenje informacija sadržanih u publikaciji.

This project has been funded with support from the EuropeanCommission. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.

Popis članova projektnog konzorcija 1. Hrvatski partneri: Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Zadru, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatski studentski zbor, Institut za razvoj obrazovanja2. EU partneri: Sveučilište Aarhus (Danska), Sveučilište Göteborg (Švedska), Sveučilište Masaryk (Češka), Sveučilište Strathclyde (Velika Britanija)

158757-TEMPUS-1-2009-1-HR-TEMPUS-JPGR.

www.eduquality-hr.com

1 OPĆE SMJERNICE

2 PROSTORNA PRISTUPAČNOST

3 PRISTUP INFORMACIJAMA I USLUGAMA

4 IZVOĐENJE NASTAVE I ISHODI UČENJA

5 MENTORSTVO I KONZULTACIJE

6 MEĐUNARODNA MOBILNOST STUDENATA

7 SLOBODNO VRIJEME

8 PSIHOSOCIJALNE POTREBE STUDENATA


MENTORSTVOI KONZULTACIJE5Urednice:Valentina Novak, Maja Petković,Larisa Buhin Lončar

Autori:Larisa Buhin Lončar, Aleksandar Jakir,Valentina Kranželić, Tihomir Luković,Valentina Novak, Maja Petković,Daria Vučijević, Anita Vulić-Prtorić

Stu

den

ti s

inva

lidite

tom

MENTORSTVOI KONZULTACIJE


Urednice:Valentina Novak, Maja Petković, Larisa Buhin Lončar

Autori:Larisa Buhin Lončar, Aleksandar Jakir, Valentina Kranželić, Tihomir Luković, Valentina Novak, Maja Petković, Daria Vučijević, Anita Vulić-Prtorić

5

Knjiga-5_kor3.qxd:Layout 1 3/29/12 12:40 PM Page 1

Izdavač: Sveučilište u Zagrebu

Urednica zbirke priručnika “Studenti s invaliditetom”: Lelia Kiš-Glavaš

Urednice: Valentina Novak, Maja Petković, Larisa Buhin Lončar

Lektura: Vlatka Kranželić

Grafička priprema: ABS95 d.o.o.

Tisak: Offset NPGTO d.o.o.

Naklada: 1100 kom.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 803061

ISBN 978-953-6002-63-4 (cjelina)

ISBN 978-953-6002-59-7 (5)

∂ Sva prava pridržana.

Cjelokupnom izvedbom (sadržajem i strukturom sadržaja, grafičkom pripremom, tiskom iopremom) ova je serija priručnika prilagođena za korištenje osobama s invaliditetom.Naslovi priručnika prepisani su na hrvatsku brajicu, a brajični taktemi standardnih suMarburg Medium dimenzija.Pojmovi koji se koriste u ovome priručniku, a koji imaju rodni značaj, bez obzira na to koristeli se u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

Knjiga-5_Fin1.qxd:Layout 1 3/31/12 11:57 AM Page 2



O priručnicima

Ovaj je priručnik dio zbirke priručnika nadnaslova“Studenti s invaliditetom” koja je nastala u okviruTempus projekta (u kategoriji združenih projekata)“Education for Equal opportunities at CroatianUniversities − EduQuality” (Nr: 158757-TEMPUS-1-2009-1-HR-TEMPUS-JPGR) nositelja Sveučilišta uZagrebu.

Svrha priručnika je doprinos izjednačavanjupristupa visokom obrazovanju studentima sinvaliditetom informiranjem, educiranjem isenzibiliziranjem sveučilišnih nastavnika, stručnog iadministrativnog osoblja na rektoratima,fakultetima i akademijama o specifičnimpotrebama studenata s invaliditetom u sustavuvisokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Studentima s invaliditetom smatramo studente soštećenjima vida i sluha, motoričkimporemećajima, kroničnim bolestima, specifičnimteškoćama učenja (disleksija i ADHD) te studente sapsihičkim bolestima i poremećajima. Svrstavajućiove studente u skupinu studenata s invaliditetomnikako nam nije bila namjera stigmatizirati ih ilietiketirati, nego ukazati na potrebu prilagodbeakademskih sadržaja njihovim mogućnostima iprezentirati neke primjere takvih prilagodbi.

U izradi priručnika sudjelovali su predstavnici svihpartnerskih institucija u Projektu: akademsko,stručno i administrativno osoblje sa Sveučilišta u


Zagrebu, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera uOsijeku, Sveučilišta u Rijeci, Sveučilišta u Zadru,Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Dubrovniku,predstavnici studenata sa i bez invaliditetaHrvatskoga studentskog zbora, predstavnik Institutaza razvoj obrazovanja te svojim velikim iskustvomu pružanju potpore studentima s invaliditetom, ali ikonkretnim smjernicama i savjetima, stručnjaci snaših inozemnih partnerskih institucija: AarhusUniversity, Masaryk University, University ofStrathclyde i University of Gothenburg.

Pojedinačno priručnici uglavnom pokrivaju važnapodručja svakodnevnog akademskog životastudenata definirajući ih i ukazujući na njihovuvažnost u stjecanju potrebnih profesionalnihkompetencija. Istovremeno, oni svojim sadržajemukazuju na prepreke koje mogu postojati u odnosuna dostupnost studentima s invaliditetom, ali inastoje definirati preduvjete kojima bi se preprekešto jednostavnije prevladale, pazeći pritom da sene kompromitiraju definirani akademski standardi.Ukazujući na prava svih studenata na jednakpristup obrazovanju i predlažući mjere kojima ječesto na vrlo jednostavan način i bez dodatnihfinancijskih sredstava moguće izjednačitimogućnosti studentima s invaliditetom u visokomobrazovanju, približavamo se i nastojanjima da sedefiniraju jasni standardi pristupačnosti za ovuskupinu studenata na nacionalnoj razini.

Koristim ovu priliku kako bih zahvalila svima kojisu sudjelovali u izradi ovih priručnika, direktno iliindirektno, a posebice bivšim, sadašnjim, ali i

Urednice


budućim studentima s invaliditetom koji su, i kojiće, svojom upornošću, hrabrošću, strpljivošću ivelikom motivacijom, ali i ukazujući na potrebe inajjednostavnije načine zadovoljenja tih potreba,graditi toliko potreban sustav potpore studentima sinvaliditetom u visokom obrazovanju u RepubliciHrvatskoj. Ipak, njihovi bi napori bili uzaludni bezčitavog niza sveučilišnih nastavnika, stručnjaka izaposlenika u administraciji koji su bez postojanjajasnih smjernica, ali vodeći se empatijom i željomza unapređenjem sustava, omogućili da potporastudentima s invaliditetom zaživi u praksi. Vjerujemda će im ovi priručnici omogućiti jasnije i sustavnobuduće djelovanje.

Lelia Kiš-Glavaš, voditeljica projekta

Urednice

Valentina Novak, dipl. soc. rad., stručna suradnicau Uredu za studente s invaliditetom, Sveučilište uZagrebu

Maja Petković, mag. rehab. educ., Ured zastudente s invaliditetom, Sveučilište u Zagrebu

dr. sc. Larisa Buhin Lončar, stručna savjetnica zasavjetovanje studenata, Sveučilište u Zagrebu Studenti

s invaliditetom



Autori

Recenzentice

Autori

dr. sc. Larisa Buhin Lončar, stručna savjetnica zasavjetovanje studenata, Sveučilište u Zagrebu

prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, izvanredni profesorna Odsjeku za povijest, Filozofski fakultet,Sveučilište u Splitu

doc. dr. sc. Valentina Kranželić, docentica naOdsjeku za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

doc. dr. sc. Tihomir Luković, docent na Odjelu zaekonomiju i poslovnu ekonomiju, Sveučilište uDubrovniku

Valentina Novak, dipl. soc. rad., stručna suradnicau Uredu za studente s invaliditetom, Sveučilište uZagrebu

Maja Petković, mag. rehab. educ., Ured zastudente s invaliditetom, Sveučilište u Zagrebu

Daria Vučijević, dipl. oec., voditeljica Službe zaposlijediplomske studije, Sveučilište u Dubrovniku

prof. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić, izvanrednaprofesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskifakultet, Sveučilište u Zadru




Recenzentice

doc. dr. sc. Martina Ferić Šlehan, docentica naOdsjeku za poremećaje u ponašanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

dr. sc. Ivana Jeđud Borić, asistentica na Odsjeku zaporemećaje u ponašanju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

prof. dr. sc. Lelia Kiš-Glavaš, redovita profesoricana Odsjeku za inkluzivnu edukaciju irehabilitaciju, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet,Sveučilište u Zagrebu

Knjiga-5_Fin1.qxd:Layout 1 3/31/12 12:02 PM Page 7

Predgovor

Predgovor

Budući da su mentorstvo i konzultacije čestoprisutni oblici rada sa studentima i da se gotovo svinastavnici, kao i stručno i administrativno osobljefakulteta, vrlo često susreću s jednim ili oba ovaoblika rada sa studentima, smatramo da bi ovojtemi, kao i edukaciji mentora i osoba koje provodekonzultacije, trebalo posvećivati više pažnje usustavu visokog obrazovanja, kao i u cjelokupnom icjeloživotnom obrazovanju osobe.

Nedostatak znanja, vještina i vlastitih iskustava uradu sa studentima, a posebno sa studentima sinvaliditetom, može rezultirati samo površnimshvaćanjem i primjenom ovih vrijednih i potrebnihoblika rada koji itekako mogu pomoći u postizanju,ne samo profesionalnog nego i osobnog razvoja iuspjeha svakog studenta.

Priručnik „Mentorstvo i konzultacije“ jedan je odpriručnika kojima se nastoje kreirati smjernice zasustav potpore studentima s invaliditetom uvisokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj, nosigurni smo da smjernice u planiranju učinkovitihstrategija kroz mentorski i konzultacijski odnosmogu biti od pomoći nastavnicima, stručnom iadministrativnom osoblju, ne samo za rad sastudentima s invaliditetom nego i sa studentima bezinvaliditeta.

Kako se ovoj temi u dostupnoj hrvatskoj literaturine posvećuje dovoljno pažnje, ovim priručnikom




željeli smo krenuti iznova i dati čitateljima, nesamo smjernice za rad sa studentima nego idefinicije mentorskih i konzultacijskih odnosa,ciljeve tih odnosa te ocrtati i druge moguće ulogenastavnog i nenastavnog osoblja u tom kontekstukako bi se više osvijestila važnost i značenje ovihvrijednih oblika rada i da bi se navelo nausavršavanje i pozitivne promjene. Naravno, ovimpriručnikom ne dajemo upute o tome kakoregulirati način provođenja mentorstva ikonzultacija u sustavu visokog obrazovanja jer je tostvar sustava i propisa koji to određuju, no dajemosmjernice o tome kako svaka osoba koja provodiove oblike rada može usavršiti svoj rad odnosnovještine i na što posebno treba obratiti pažnju priradu sa studentima s invaliditetom. Također,ostavljamo mjesta svim iskusnijim osobama daslobodno razvijaju vlastite pozitivne ideje iprijedloge, u skladu sa svojim mogućnostima, te daih i provode, a sve za dobrobit i razvoj punogpotencijala naših studenata.

Studenti s invaliditetom imaju jednake potrebe kaoi ostali studenti, ali ih zbog svog invaliditetaostvaruju na drukčiji način (Jedriško, 2008). Dobri ikvalitetni mentorski i konzultacijski odnosi uvisokom obrazovanju jedan su od preduvjetauspješnog studiranja studenata. Potreba zamentorstvom i konzultacijama potreba je svakogstudenta u razvijanju svoga punog potencijala zapostizanje svih akademskih ciljeva. Činjenica je danastavno, stručno i administrativno osoblje u većojmjeri nema iskustva u vođenju mentorskog ikonzultacijskog odnosa sa studentom s


Predgovor

10

invaliditetom. Može se očekivati da nedostatakiskustva utječe na pojavu osjećajanekompetentnosti u radu sa studentima sinvaliditetom. Međutim, ukoliko se prihvatičinjenica da su naše potrebe iste, ali načini njihovazadovoljavanja drukčiji, onda trebamo informacijekoje će biti odgovor na pitanje “kako“?

Nastavno, stručno i administrativno osoblje u radusa studentima s invaliditetom susreće se smnogobrojnim situacijama te je nerealno očekivatida će pružene smjernice biti primjenjive u svimsituacijama. Svrha je ovog priručnika da se krozpružene primjere pokuša osvijestiti postojanjedrugog viđenja situacije, na koje nas postojanjeinvaliditeta potiče, i sukladno tomu primjerenodjeluje u specifičnim situacijama. Koji su topostupci i kako ih uvrstiti u svakodnevicupredstavlja težak zadatak. U uvodnom je dijelu dat kratak osvrt na postojećedefinicije mentorskog i konzultacijskog odnosa. Udrugom dijelu ovoga priručnika detaljnije je opisanmentorski i konzultacijski odnos u sustavu visokogobrazovanja kao i ciljevi odnosa. Najvažniji je trećidio priručnika u kojem su dane smjernice zarazvijanje mentorskih i konzultacijskih odnosa teneke specifičnosti u radu sa studentima sinvaliditetom. Također se raspravlja o etici odnosa,superviziji te ulozi mentora u aspektuprofesionalnog usmjeravanja studenata. Autoritakođer navode neke druge oblike institucionalnepotpore za studente, a mogli bismo reći da suvezani za konzultacijski i mentorski odnos.Zaključno se iznose iskustva i preporuke pojedinih




11

studenata s invaliditetom s obzirom nakonzultacijski i mentorski odnos, kojeg su bilisudionici.

Pritom nam je važno naglasiti da tekstovi sadržaniu ovom priručniku ne sadrže opće detaljnesmjernice za rad sa studentima različitih vrstainvaliditeta jer je taj dio detaljno razrađen upriručniku “Opće smjernice“, kao i u nekim drugimpriručnicima s obzirom na njihovu temu(primjerice “Psihosocijalne potrebe studenata“,“Prostorna pristupačnost“, “Pristup informacijama iuslugama“, “Izvođenje nastave i ishodi učenja“),nego se smjernice odnose na mentorski ikonzultacijski oblik rada odnosno one upućujučitatelje na ono na što je potrebno obratiti pažnju sobzirom na teškoće s kojima se studenti susreću ikako je moguće pridonijeti usavršavanju irazvijanju ovih oblika rada.

Nadamo se da će vam priručnik pomoći u boljemshvaćanju važnosti ovih oblika rada sa studentima sinvaliditetom, kao i sa svim drugim studentima skojima ćete raditi, i da će Vam biti od pomoći uusavršavanju znanja i vještina te razvijanju vlastitihideja u poboljšanju kvalitete i učinkovitostivrijednih i potrebnih oblika rada sa studentima kaošto su mentorstvo i konzultacije.

Valentina NovakMaja PetkovićLarisa Buhin Lončar


15

23

57

103

139

147

150

151

Sadržaj

UVOD

MENTORSTVO I KONZULTACIJE U SUSTAVUVISOKOG OBRAZOVANJA

SMJERNICE ZA RAZVOJ MENTORSKOG IKONZULTACIJSKOG ODNOSA

MENTORSTVO, KONZULTACIJE I DRUGI OBLICIPOTPORE STUDENTIMA

ISKUSTVA I PREPORUKE STUDENATA S INVALIDITETOM

UMJESTO ZAKLJUČKA

POJMOVNIK

LITERATURA


UVOD


...iz života

Tomislava je moja bivša studentica s invaliditetomkoja je tijekom studiranja zbog kronične bolestiimala mnogo zdravstvenih problema i teškihživotnih situacija. Imala je vrlo nisku razinusamopouzdanja pogotovo zato što su joj mnogigovorili da zbog bolesti neće moći raditi kaoučiteljica djece mlađe školske dobi, a što je onaoduvijek željela. Kao njezina mentorica na samompočetku mentorskog odnosa rekla sam joj da kodnje primjećujem visok potencijal te da vidim damože jednog dana postati uspješna učiteljica.Tijekom mentorskog odnosa ukazivala sam joj nadobre stvari koje je odradila jer ih je zaista bilomnogo. Nakon što sam je ohrabrila, ukazala joj nanjezine kvalitete i potencijal te izgradila s njomodnos povjerenja, usmjerile smo se na postizanjenjezina cilja. Zbog povjerenja koje je imala umene, Tomislava je danas zaista dobra učiteljica.

Pojam mentoriranja široko je postavljen. Svatko jebarem jedanput čuo za mentora ili imao iskustvobiti mentoriran. Pod ovim pojmom podrazumijevase mnoštvo različitih tipova odnosa, programa,okruženja u kojima se mentoriranje odvija te osobakoje su u njega uključene (Jeđud, Ustić, 2009).

Mentorstvo vuče svoje korijene iz antičke grčke tepojam i riječ mentor u doslovnom prijevodu značibiti postojan, izdržati. Homer u “Odiseji“ opisujeOdisejev odlazak u rat te njegovu molbu upućenu



17


18

prijatelju Mentoru da vodi i štiti njegova sina dok jeodsutan. Božica Atena, koja je stvorila Mentora,udahnula mu je sljedeće karakteristike:pragmatičnost, strateško razmišljanje i mudrost kojau sebi zadržava dobrotu i dobronamjernost (Žalec,2007; prema Jeđud, Ustić, 2009).

U engleskom jeziku mentorirana osoba se najčešćenaziva “mentee“, a u francuskom jeziku “protégé“.U hrvatskom jeziku teško je pronaći odgovarajućiprijevod, no najčešće se naziva “mentorirani“učenik, student itd.

U literaturi je moguće naći mnoštvo definicijamentora i mentoriranja.

Prema autoru Brofenbrenneru (1992; prema Jeđud,Ustić, 2009), mentor je starija, iskusnija osoba kojaželi pomoći u daljnjem razvoju karaktera ikompetencija mlađe osobe vodeći je premausavršavanju vještina koje su kod samog mentoraveć razvijene. Vođenje se redovito postiže krozdemonstriranje, instruiranje, postavljanje izazova iohrabrivanje kroz određeni period. Tijekom ovogprocesa mentor i mentorirana osoba razvijajuposeban odnos uzajamne posvećenosti.

Prema Bakeru i Griffinu (2010), mentorstvo jekontinuirani proces usmjeren na poboljšanje, kakoosobnog, tako i profesionalnog razvoja osobe.Mentorski odnos temelji se na mentorovojdugoročnoj brizi o osobnom i profesionalnomrazvoju svog “protégéa“ te kao takav uključujeemocionalnu predanost te međusobno učenje.

UVOD


19



BilješkePojmovi mentoriranje i mentor imaju i neke srodnepojmove koji se mogu pronaći u literaturi. Najčešćese opisuju kroz sljedeće uloge i aktivnosti: vođenje,zastupanje, osnaživanje, usmjeravanje; tutor, vodič,zastupnik, supervizor, savjetovatelj. No mentor jemnogo više od toga. On nosi sve ove uloge, no uodređenim situacijama, a prema mogućnostima ipotrebama mentorirane osobe, on razvija vlastitiokvir djelovanja s obzirom na osobnosti, interese,mogućnosti, vještine, znanja, iskustva, kakovlastitih, tako i mentorirane osobe.

Tijekom vremena došlo je do razvoja različitihoblika mentorskih odnosa koji su danas prisutni umnogim organizacijskim okruženjima kao:obrazovnom, radnom te volonterskom (Brown,Takahashi, Roberts, 2010).

U nastavku je dan prikaz jedne od klasifikacijamentorskih odnosa s obzirom na tip odnosa (Jeđud,Ustić, 2009), kao i prema drugim aspektima kao štosu dužina trajanja i okolina u kojoj se odvija:Prema tipu odnosa:• Jedan na jedan (klasični tip: stariji mentor - mlađi

mentoriran, vršnjačko mentoriranje npr. projekt“Student-mentor“)

• Grupno mentoriranje• Timsko mentoriranje (više od jedne odrasle osobe

mentorira mlađu osobu)

Prema trajanju:• Kratkoročan (do 6 mjeseci)• Srednjoročan (od 6 do 12 mjeseci)• Dugoročan (najmanje 12 mjeseci)


20

Prema okolini u kojoj se odvija:• U zajednici (npr. mentorski program “Velika

sestra veliki brat“)• U formalnoj organizaciji/instituciji• Virtualna okolina (npr. e-mentoriranje)

Jacobi (1991; prema Crisp, Cruz, 2009)metaanalizom identificira tri područja slaganjaautora oko mentorskih odnosa: (1) mentorskiodnosi usmjereni su na rast i razvoj tesamoostvarenje pojedinca i uključuju različiteoblike potpore; (2) mentorsko iskustvo možeuključivati širok spektar potpore kao što suasistencija u profesionalnom razvoju i razvojukarijere, modeliranje i psihološka potpora;navedeni široki spektar potpore uključuje planiraneaktivnosti s mentorom, ali malo je slaganja okotoga koje su to specifične aktivnosti; (3) mentorskije odnos osoban i recipročan, a uzimajući u obzirdomete današnje tehnologije, raspravlja se o tomekoliko je ostao osoban.

Većina se ljudi s mentoriranjem najčešće susreće ukontekstu sustava obrazovanja i prilikom ulaska usvijet rada, dakle unutar nekih formalnih institucija.Iako mentoriranje nadilazi formalne strukture te ganalazimo i u svakodnevnom životu krozneformalne i prirodne odnose (prirodno/neplanirano/nestrukturirano/spontanomentoriranje; prirodna potpora koja se javlja uokviru šire obitelji ili prijateljskog kruga te u većpostojećoj, dobroj socijalnoj mreži), ovaj jepriručnik najvećim dijelom usmjeren na formalnomentoriranje, i to u sustavu visokog obrazovanja,

UVOD


21



Bilješkekoje je planirano, strukturirano, organizirano iprofesionalno te koje se odvija u okviru posebnihmentorskih programa (Jeđud, Ustić, 2009).


MENTORSTVO

I KONZULTACIJE

U SUSTAVU

VISOKOG

OBRAZOVANJA


... iz života

Vedran je slabovidan student druge godine nafakultetu društveno-humanističkog usmjerenja. Naprvoj godini fakulteta susreo se s mnogobrojnimpreprekama. Jedna od prepreka odnosila se nasnalaženje u novom i nepoznatom prostoru.Slabovidnom studentu nije jednostavno kretati se unepoznatom prostoru te je za orijentaciju potrebnoviše vremena. Studenti i nastavnici katkad supomogli studentu u kretanju u prostoru, nonajčešće bi se morao snalaziti sam. Druge preprekes kojima se susreo su materijali neprilagođenislabovidnim osobama tijekom izvođenja nastave(većina tekstova nije bila s uvećanim fontom ili ihnije dobio prije u adekvatnoj elektronskoj verziji ∑Word dokumentu) i obvezna ispitna literatura nijebila dostupna u elektronskoj verziji, zbog čega jepuno vremena proveo skenirajući literaturu ili upronalaženju već pristupačne literature. Novaprepreka, po njemu jedna od najgorih, pojavila muse na drugoj godini studija kada je trebao napisatiseminarski rad. Prilikom pisanja seminarskog radaimao je brojna pitanja (od pronalaženja iprilagodbe literature do sadržaja i teme koja seticala seminarskog rada) jer ga je tema jakozanimala i želio je mnogo naučiti o toj temi i štokvalitetnije napisati rad. Kada je s brojnimpitanjima “u glavi“ želio otići do izvoditeljakolegija, izvoditelj kolegija zbog profesionalnezauzetosti često nije bio u svom uredu u terminimaza provođenje konzultacija. Također, nijeodgovarao na e-mail ili bi odgovorio vrlo rijetko.



25


MENTORSTVOI KONZULTACIJEU SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA

Propisi koji reguliraju pravostudenta na mentorstvo i konzultacije

Nakon višekratnih pokušaja odlaska nakonzultacije i dugih čekanja smjernica odizvoditelja kolegija, Vedran je odustao od pisanjaseminarskog rada o temi koja ga je posebnozanimala te se usredotočio na teme za koje je znaoda već postoji pristupačna literatura i da će ih brzonapisati jer mu se bližio rok predaje rada. Vedran jeuspijevao svladati sve prepreke s kojima se susreo,no nedostatak potpore vrlo ga je često vodio samona puko izvršavanje propisanih obveza izavršavanje studija, a odmicanje od ostvarenjanekih osobnih i profesionalnih ciljeva.

Dolaskom na visoko učilište studenti ne postajupreko noći samostalne i zrele osobe koje se moguuspješno nositi sa složenim zahtjevima studentskogživota. Za mnoge studente početak studiranjapoklapa se s mnoštvom suprotstavljenih razvojnihpotreba: s potrebom za samostalnošću nasuprotpotrebi za privrženošću obitelji, s povećanomemocionalnošću i osjetljivošću za tuđa mišljenja osebi nasuprot potrebi za prihvaćenošću od drugih, spotrebom za traženjem vlastitog puta nasuprotpotrebi za razvojem bliskih partnerskih odnosa.Drugim riječima, prijelaz iz škole na fakultet zaodređeni je broj studenata stresan zbog toga štotijekom prethodnog školovanja nisu stekli dovoljnopotrebnih vještina ili ih obrazovno iskustvo tijekomprethodnog školovanja nije osposobilo da budusamoregulirani učenici i kritički mislioci. Najčešćeteškoće vezane uz akademske obaveze odnose sena upravljanje vremenom, ispitnu anksioznost,javne prezentacije pred kolegama i nastavnicima,

26


strah od neuspjeha, probleme s koncentracijom teteškoće u vezi s motivacijom za učenje.Suočavajući se na početku studija s akademskimneuspjehom, studenti često rano gubesamopouzdanje i motivaciju za studiranjem. Kadauđu u fazu “naučene bespomoćnosti“, nerijetkozanemare učenje i odustaju od studija. Podaci općenito govore o tome da su studenti prvegodine najrizičnija skupina za odustajanje odstudija te im je potrebno najviše preventivnihprograma kao što je primjerice mentorski sustavindividualnoga mentorskog praćenja (Jokić-Begić,Lugomer Armano, Vizek Vidović, 2009).

Propisi koji reguliraju pravo studenta na mentorstvo i konzultacije

Reforma sustava visokog obrazovanja i provođenjeBolonjskog procesa na sveučilištima u RepubliciHrvatskoj pretpostavljaju veću usmjerenost nastudente kao i na njihove potrebe i probleme skojima se suočavaju.

Student se naime stavlja u središte nastavnogaprocesa. Nastavni se plan temelji na opterećenjustudenta (a ne više nastavnika) te studenti uzpomoć mentora ili savjetnika imaju veću sloboduizbora predmeta te tako u određenoj mjeri oblikujuvlastiti proces studiranja što bi ih zauzvrat trebalo,znatno bolje nego dosad, pripremiti za: poslovenakon studija, aktivan stav prema vlastitom

Bilješke



27


28

zapošljavanju te za daljnje učenje i cjeloživotnoučenje (Vodič za buduće studente u ak. god.2011./2012., Sveučilište u Zagrebu).

Jedna od glavnih odlika studiranja na bolonjskinačin je i stalno praćenje studentova napredovanjau radu, poboljšanje kvalitete studiranja,osamostaljivanje studenata, osposobljavanje zarješavanje problema i aktivan odnos premavlastitome studiju. U postizanju ovih ciljeva mentorii savjetnici studenata imaju vrlo važnu ulogu.

Pravo na konzultacije i mentorstvo u visokomobrazovanju u Republici Hrvatskoj propisano jeraznim aktima. Prema Zakonu o znanstvenojdjelatnosti i visokom obrazovanju (NN, 123/03,105/04, 174/04, 46/07, 45/09), svaki student imapravo na konzultacije i mentorski rad za čije jeprovođenje u akademskoj godini potrebno osiguratidodatno vrijeme. Pravo studenta na konzultacije imentorski rad regulirano je i u statutima svihhrvatskih sveučilišta: • U Statutu Sveučilišta u Zagrebu, u čl. 56., između

ostalog, navodi se da student ima pravo i naodabir voditelja u preddiplomskom i diplomskomstudiju te mentora u poslijediplomskom studiju,kao i na konzultacije tijekom studiranja(www.unizg.hr)

• U Statutu Sveučilišta u Splitu, u čl. 133. i 134.,navodi se da se studentu imenuje voditelj koji mupomaže u studiju te prati studentov rad ipostignuća. Nadalje, navodi se da se studentuposlijediplomskog studija obvezno imenujementor pri čemu se, prema mogućnostima, vodi




29



Bilješkeračuna o želji studenta. Pobliže odredbe ovoditelju i mentoru studenta utvrđuje visokoučilište koje je nositelj studija ili sastavnica prekokoje Sveučilište neposredno ustrojava ili izvodipretežiti dio studijskog programa (www.unist.hr)

• U Statutu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera uOsijeku, u čl. 155., navodi se da se studentima,odnosno skupinama studenata preddiplomskog,odnosno diplomskog studija mogu, ovisno o vrstii prirodi studija, imenovati voditelji koji impomažu tijekom studija te prate rad studenata injihova postignuća. Studentu poslijediplomskogstudija obvezno se imenuje mentor. Pobližeodredbe o voditelju i mentoru studenta utvrđujuznanstveno-nastavne i umjetničko-nastavnesastavnice ovlaštene za ustroj studija općimaktom (www.unios.hr)

• U Statutu Sveučilišta u Zadru, u čl. 99., navodi seda svaki student Sveučilišta ima pravo nasavjetnika/voditelja iz redova sveučilišnihnastavnika ili suradnika, koji mu u radu pomažesavjetima, a posebno pri izboru kolegija te izradizavršnog/diplomskog rada. Student ima pravorektoru Sveučilišta uložiti priziv na odluku ilipostupak kojim je nezadovoljan (www.unizd.hr)

• U Statutu Sveučilišta u Rijeci, u čl. 121., navodise da mentor studenta doktorskog studija pratistudenta kroz studij, prati njegov rad i izvršenjeobveza, usmjerava ga te procjenjuje njegovnapredak (www.uniri.hr)

• U Statutu Sveučilišta u Dubrovniku, u čl. 129,također se navodi da se studentima ili skupinamastudenata preddiplomskog ili diplomskog studijamogu, ovisno o vrsti i prirodi studija, imenovati


30

voditelji koji im pomažu tijekom studija te praterad studenata i njihova postignuća(www.unidu.hr)

Organizacija mentorskog i konzultacijskog procesau sustavu visokog obrazovanja predstavlja, ne samoobvezu utvrđenu Zakonom o znanstvenojdjelatnosti i visokom obrazovanju te statutimahrvatskih sveučilišta, nego i mjeru kvalitete. Tako se u “Pravilniku o sustavu osiguravanjakvalitete na Sveučilištu u Zagrebu“ (www.unizg.hr)kao jedno od područja unutarnjega osiguravanja iunapređenja kvalitete na Sveučilištu navode resursiza učenje i potpora studentima u što sigurno spadai konzultacijski i mentorski odnos izmeđunastavnog, stručnog, administrativnog osoblja istudenata.

U “Priručniku za osiguravanje kvalitete Sveučilištau Zagrebu“, u dijelu Resursi za učenje i potporastudentima, kao standard u osiguravanju kvalitetenavodi se da Sveučilište zajedno sa svojimsastavnicama treba osigurati prikladne i potrebneobrazovne resurse za svaki ponuđeni programimajući na umu raznorodnost studentskepopulacije. Nadalje, istaknuto je da je osimkvalificiranog nastavnika za uspješno studiranjepotrebno osigurati i druge resurse koji ćestudentima pomoći u učenju, a nastavnicima upoučavanju. Pod resursima podrazumijevaju sefizički resursi, kao što su prostor, knjižnice iliračunalna oprema i kadrovski resursi kao potpora uobliku konzultacija, tutorstva, administrativneslužbe, službe za potporu studentima s određenim




31



Bilješketeškoćama i savjetovališta za studente. Sustav zapotporu e-učenju važan je resurs za učenje ipoučavanje. Svi resursi moraju biti lako dostupnistudentima, trebaju udovoljavati njihovimpotrebama i biti otvoreni za povratne informacijeonih koji ih koriste. Sveučilište i sastavnice trebajuredovito pratiti, pregledavati i poboljšavatidjelotvornost sustava potpore studentima.

U “Priručniku kvalitete studiranja Sveučilišta uRijeci“ (www.uniri.hr), u dijelu Resursi za učenje ipodrška studentima, također je istaknuto daSveučilište/sastavnice moraju studentima osigurati iučiniti dostupnima odgovarajuće i potrebne resurseza učenje. Sastavnica mora osigurati okruženje kojedjeluje poticajno za sve studente uz uvažavanjenjihove različitosti. Sastavnice moraju osiguratiresurse za potporu studentima uvažavajućispecifičnosti programa studija sastavnice.Nastavnici su najznačajnija pomoć i potporastudentima u procesu učenja. Preduvjet uspješnogstudiranja je i odgovarajuća organizacijaadministrativne potpore, potpore nastavnika ilistudenata kao mentora, tutora, savjetnika te srodnihoblika potpore.

U “Vodiču kroz sustav osiguranja i unaprjeđenjakvalitete“ Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera uOsijeku (www.unios.hr) kao jedna od predloženihmjera poboljšanja kvalitete na svim sastavnicamanavodi se mentorsko praćenje studenata. Također,navodi se da je cilj izgradnje sustava kvalitete naSveučilištu poboljšanje kvalitete studentskogiskustva na fakultetu, od prijave i upisa na fakultet,


32

preko predavanja, ispita i diplome do zapošljavanjai cjeloživotnog obrazovanja, što se zasigurnopostiže i kvalitetnim sustavom mentorskog praćenjastudenata, kao i pružanjem konzultacija.Ostvarenjem ovog cilja postiže se zadovoljstvo svihsudionika sustava, studenata, nastavnika, uprave,prateće administracije i društvene zajednice, što jepreduvjet učinkovitog uklapanja u globalne tokovesuvremena europskog visokog obrazovanja.

U “Pravilniku o centru i odborima za unaprjeđenjekvalitete“ Sveučilišta u Splitu (www.unist.hr) se,između ostalog, kao područja vrednovanja idjelatnosti navode programi stručnog usavršavanjanastavnog i nenastavnog osoblja te vrednovanjeprocesa učenja i poučavanja, pri čemu se to možepovezati i s usavršavanjem u području mentorstva imentorskog rada sa studentima.

S uvođenjem i provođenjem sustava osiguravanjakvalitete studiranja na sveučilišnim razinama,studentima se, između ostalog, nastoji osigurati ikvaliteta nastavne, stručne i administrativnepotpore s ciljem njihova uspješnijeg i kvalitetnijegstudiranja.

Na međunarodnoj razini, u “Standardima ismjernicama za osiguravanje kvalitete naeuropskom prostoru visokog obrazovanja“(www.unizg.hr), koje je donijela Europskaorganizacija za osiguravanje kvalitete u visokomobrazovanju, također se navodi kako visoka učilištatrebaju osigurati prikladne i potrebne obrazovneresurse za svaki ponuđeni program. Uz svoje



Definicije, aktivnosti i ciljevimentorskih i konzultacijskihodnosa


33



Bilješkenastavnike, studenti se oslanjaju i na razne drugeresurse koji će im pomoći u učenju. Resursi varirajuod fizičkih, kao što su knjižnice i računalnaoprema, do ljudske potpore u obliku tutora,savjetnika i drugih savjetodavaca (uključujućimentore). Obrazovni resursi i drugi načini potporetrebaju biti lako dostupni studentima, koncipiranitako da udovoljavaju njihovim potrebama iotvoreni za povratne informacije onih koji ihkoriste. Učilišta trebaju redovito pratiti,pregledavati i poboljšavati djelotvornost sustavapotpore svojim studentima.

Definicije, aktivnosti i ciljevi mentorskih i konzultacijskih odnosa

Mentorstvo i konzultacije u visokom obrazovanjupretpostavljaju odnos između zaposlenikafakulteta/odsjeka i studenata, u kojemmentor/provoditelj konzultacija potporom,savjetovanjem, osnaživanjem i konstruktivnimprimjerima pruža potporu studentu u postizanjuakademskih, a katkad i osobnih životnih ciljeva.Dakle mentorski odnos može pružiti vrijednupotporu studentima, kako u postizanju akademskihciljeva, tako i u razvoju vještina i kompetencijapotrebnih za ostvarivanje vlastitih potencijala,profesionalnih i osobnih.

Mnoge mlade osobe s invaliditetom, kao i drugeskupine marginaliziranih mladih, nemaju jednake




prilike za razvoj profesionalne karijere ili im je uprocesu obrazovanja namijenjena pasivna uloga. Točesto rezultira niskim očekivanjima uspjeha ipostizanja punog profesionalnog razvoja, kako oddrugih, tako i od njih samih. Osim toga, često suzbog toga u obrazovnom procesu ovisni o drugimate ih se percipira kao osobe kojima treba zaštita ipomoć, što im unaprijed odriče sposobnostpronalaženja i ostvarivanja vlastitih životnih ciljeva,a za što su, kao i svi drugi, sposobni i kompetentni.Budući da studenti s invaliditetom neke svojepotencijale mogu ostvariti na načine koji nisu uredovitim procedurama visokog obrazovanja, a nekose se s njima, u tu svrhu moguće je i potrebnoiskoristiti mogućnost mentorskog i konzultacijskogodnosa.

Mentorski odnos temelji se na povjerenju da ćeobje uključene osobe (ili više njih, ovisno o vrstimentorstva i konzultacija) na raspolaganje stavitisvoje profesionalne i osobne potencijale. Na taj ćese način omogućiti razvoj odnosa do mjere u kojojće se mentorirani studenti moći razvijati premaunaprijed postavljenim ciljevima. Mentorski jeodnos prema tome vrlo značajan odnos kojistudentima omogućava uvjete za akademskopostignuće i napredovanje, ali i ispunjavanjeosobnih potencijala razvojem vještina ikompetencija potrebnih za snalaženje usvakodnevnom i profesionalnom okruženju. Osimdobiti za mentorirane studente, jasno je da i drugaosoba uključena u mentorski odnos ima mogućnostiskusiti dobrobit takvog odnosa u smislu razvojavlastitih vještina mentoriranja, upoznavanja

34


studentske perspektive te uspostavljanja iodržavanja kvalitetnih i profesionalnih odnosa sastudentima, što će pridonijeti razvojuprofesionalnih kompetencija za rad sa studentima.

Korisni savjeti

Mentorstvo u okviru visokog obrazovanjauključuje emocionalnu predanost koja prelaziokvire razmjena informacija vezanih za zahtjeve izadatke isključivo akademskog karaktera.Najvažniji aspekt uspješnog odnosa izmeđumentora i studenta je poštovanje, interes zameđusobno razumijevanje, kao i volja i spremnostna uključivanje u ovakav proces (Baker, Griffin,2010).

Interakcija između sveučilišta, odnosno sastavnicasveučilišta, i studenta zauzima jedno od ključnihmjesta u studentovu učenju i razvoju. Jedna odnajvećih želja, a koju studenti često ističu (How tomentor a graduate student ∑ Faculty guide, 2005),je pružanje učinkovite potpore preko mentorskogili konzultacijskog odnosa. Učinkovita potpora,ujedno jedna od glavnih zadaća svakog sveučilišta,nesumnjivo je povezana s razinom uspješnostistudenta tijekom studija. Međutim, ovo ne znači dasu načini zadovoljavanja studentovih potreba istikao i da je odgovornost za uspješnost u studijuzadaća isključivo sveučilišta.

Bilješke



35


36

Mentorstvo i konzultacije u sustavu visokogobrazovanja predstavljaju područja koja semeđusobno isprepleću, ali postoje i točkerazgraničenja. S obzirom na donesene sveučilišneakte kojima je regulirana organizacija studijskogprograma, točke razgraničenja nisu jasno i preciznodefnirane. Činjenica je da se termin mentorstvo usustavu visokog obrazovanja u velikom brojuslučajeva nepravilno koristi, što je vidljivo i premadonesenim pravilnicima o studiranju u kojima seopćenito određuju aktivnosti mentora. Kao jednaod najvažnijih uloga mentora navodi se pružanjepotpore kod izrade završnog rada što, realnogledajući, podrazumijeva nešto češće susretestudenta i mentora. Navedeno ujedno ne značiostvarivanje dugotrajnog i partnerskog odnosaizmeđu sudionika procesa, što je jedna od glavnihkarakteristika mentorstva. Također, s obzirom naodnos broja studenata i broja članova nastavnog,administrativnog i stručnog osoblja, konzultacije suodnos koji je više zastupljen u našoj akademskojpraksi, čak i do te mjere da ga se, ukoliko jeučestaliji, počinje smatrati mentorstvom. Kvantiteta,broj konzultacijskih susreta, ne bi trebala značajnoodređivati vrstu odnosa, nego bi to trebao sadržajsamog odnosa.

Mentorstvo, odnosno mentoriranje, vrlo se čestomože povezati s pružanjem konzultacija jermentori, posebno u sustavu visokog obrazovanja,pružaju i konzultacije studentima u okvirumentorskog odnosa, no ta dva pojma i aktivnostikoje ti pojmovi uključuju dosta su različiti. Dokmentorstvo uključuje brigu, emocionalnu




37



Bilješkepredanost, kontinuirano usmjeravanje i vođenjementorirane osobe i, mogli bismo reći, “izgradnju ičuvanje čvrstog odnosa“, konzultacije uključujususrete (najčešće jednokratne, no katkad ivišekratne), a ne odnose, između provoditeljakonzultacija i osobe koja ima potrebu zakonzultacijama, sa svrhom rješavanja nekihtehničkih i organizacijskih problema,pojašnjavanja, pružanja informacija, davanjasavjeta i sl. Konzultacije, posebno jednokratne,najčešće ne uključuju emocionalnu predanost ibrigu, kao ni kontinuiranost i dugotrajnost odnosa.

Dakle mentorstvo je širi pojam od konzultacija iuključuje dugotrajniji i kontinuirani proces, kao iemocionalnu brigu i predanost te vođenje iusmjeravanje studenta, no u nekim se ulogamamentori i pružatelji konzultacija mogu preklapati.Kao što mentori mogu biti i provoditeljikonzultacija. Tako mentor i osoba koja provodikonzultacije mogu oboje imati savjetodavnu ulogukojom se pridonosi uspješnosti studiranja, a kojamože uključivati: • upoznavanje studenata s organizacijom fakulteta

(fakultetskim službama, pravnim aktima fakultetai sveučilišta)

• informiranje studenata o svim aktualnostimavezanim uz nastavne i stručne aktivnosti odinteresa za studenta (primjerice pružanjeinformacija o njihovim pravima i obvezamatijekom studija, o studijskom programu ieventualnim promjenama programa, informacijao stipendijama, mobilnosti, mogućnostimasudjelovanja na skupovima, raznim oblicima


38

potpore koji se nude studentima, a posebnostudentima s invaliditetom)

• pružanje pomoći davanjem savjeta (pomoć prirješavanju problema tijekom studija, savjetivezani uz akademsku prilagodbu i dr.)

• upućivanje na različite službe u slučajuindividualnih problema vezanih uz lošuakademsku i socijalnu prilagodbu

No u ovoj savjetodavnoj ulozi i mentor i provoditeljkonzultacija ispituju i uvažavaju želje, sklonosti imogućnosti studenata za izabranim akademskimpodručjem, predlažu mu dodatna slična područja iteme, uz spremnost na aktivno slušanje i pružanjepotpore u procesu donošenja akademskih odluka.

Zorniji prikaz aktivnosti koje se provode i u sklopumentorskog i konzultacijskog odnosa, kao i onihkoji su karakteristični samo za jedan od tih odnosa,dan je u Tablici 1.




39



BilješkeTablica 1. Točke podudarnosti i razilaženja mentorstva ikonzultacija

MENTORSTVO

Točke podudarnosti

Odnos između zaposlenika fakulteta/odsjeka istudenata u kojem zaposlenik pruža potporustudentu u postizanju akademskih, a katkad iosobnih životnih ciljeva.

I mentorstvo i konzultacije uključuju određenevještine komunikacije sa studentima koje mentori iosobe koje provode konzultacije trebajukontinuirano usavršavati (vještine aktivnog slušanja,poštovanja i tolerancije prema studentima, vještinerazvoja odnosa povjerenja, uspostavljanja iodržavanja kvalitetnih i profesionalnih odnosa,postavljanja granica).

I mentorstvo i konzultacije uključuju znanje iinformiranost u cilju pružanja potpore studentima(informacije o mogućnostima akademskeprilagodbe studentima s invaliditetom, poznavanjeustroja fakulteta kao i pravnih akata koji se odnosena studente, informiranost o službama na kojestudente mogu uputiti u slučaju individualnihproblema vezanih uz lošu akademsku i socijalnuprilagodbu).

Mentorski i konzultacijski odnosi podrazumijevajuprava, obveze i odgovornosti sudionika procesa.Mentorski i konzultacijski odnosi podrazumijevajupoštivanje temeljnih etičkih načela.

KONZULTACIJE




MENTORSTVO KONZULTACIJE

Točke razilaženja

Mentor u sustavu visokogobrazovanja može bitičlan nastavnog, odnosnoakademskog osoblja.

Pružanje potporesavjetovanjem,informiranjem,osnaživanjem,konstruktivnimprimjerima, praćenjem,usmjeravanjem ivođenjem studenata.

Predstavlja vođenjestudenta kroz sadržajeodređene teme.

Uključuje formalan,planiran i strukturiranodnos no uz„neformalni“ aspektemocionalne brige ipredanosti zamentoriranog studenta.

Osoba koja provodikonzultacije u sustavuvisokog obrazovanjamože biti člannastavnog, stručnog iadministrativnog osoblja.

Pružanje potporeinformiranjem, davanjemsavjeta i upućivanjemstudenata.

Imaju više tehnički negosadržajni karakter teuključuju dogovaranjeoko određenih tema.

Odnosi mogu biti ineformalni (upiti upućeniadministrativnom osobljuu referadama,kartotekama) i formalni(u sklopu mentorstva,konzultacije sprofesorima).

40


Uključuje emocionalnupredanost i dugoročnubrigu o osobnom iprofesionalnom razvojustudenta te strukturiranodnos.Uključuje izgradnju iodržavanjemeđuljudskih odnosa.

Podrazumijeva proces,kontinuitet vođenja,praćenja i potporetijekom studiranja.

Može uključivati iaktivnostiprofesionalnogusmjeravanja.

Dvosmjeran proces(obje su strane uključeneu proces; mentorusmjerava i osnažujestudenta u rješavanjuproblemskih situacija;međusobno učenje;međusobna dobit).

Odnos je kratkotrajan -uvjetovan problemskomsituacijom.

Podrazumijevajupovremene susrete(često i jednokratne) usvrhu izvršavanjastudentskih obveza.

Upućivanje na ovlašteneslužbe iz područjazapošljavanja (HZZ iFond za profesionalnurehabilitaciju izapošljavanje osoba sinvaliditetom).

Jednosmjeran proces(provoditelj konzultacijapruža studentu savjete,informacije i rješenjaodređenih situacija).

Bilješke



41


42

Što se tiče samih aktivnosti konzultacija u sustavuvisokog obrazovanja, one se mogu podijeliti na dvadijela. Jedan se odnosi na proces konzultacijadirektno sa studentom ili studentima sinvaliditetom, dok se drugi dio odnosi na proceskonzultacija s nastavnim, stručnim iadministrativnim osobljem koje nema ili ima manjeiskustva u radu sa studentima s invaliditetom. Ciljjednog i drugog odnosa uvijek je isti: pružitirelevantne, detaljne i pravodobne informacije(primjerice o pravima i mogućnostima studenata sinvaliditetom te izvorima potpore za studente sinvaliditetom) u svrhu povećanja pristupa i kvalitetevisokog obrazovanja za studente s invaliditetom.

Konzultacije se na fakultetu mogu održavati na višenačina, s obzirom na vrstu konzultacija kojustudenti trebaju: • jedan na jedan ili s grupom studenata• direktno u prostoriji fakulteta ili elektronskom

poštom/telefonom/SMS-om• kao “orijentacija“ na prvoj godini studija (dobar

je primjer orijentacije na prvoj godini studijaorijentacijski tjedan za brucoše na Studijskomcentru socijalnog rada Pravnog fakultetaSveučilišta u Zagrebu, kada na početkuakademske godine predstavnici institucija iudruga pružaju informacije svim studentima opravima studenata s invaliditetom i mogućnostiupisa na sveučilišni izborni kolegij “Vršnjačkapotpora studentima s invaliditetom“, a iznose iiskustvene primjere studenata s invaliditetom).

Svi studenti prve godine studija nalaze se u situaciji




43



Bilješkekoja nosi nove izazove. Vještine i sposobnostistudenata da se nose s tim izazovima različite su.Većina će se studenata u nekom trenutku osjećatiprivremeno preplavljenima novostima, čak i ako suto stari zadaci koji sada moraju biti obavljenidrukčije (primjerice učenje). Stoga je važnoorganizirati neku vrstu orijentacijskog procesakojim se pomaže studentima da se prilagode svojojakademskoj zajednici, čime im se omogućuje iuspješno studiranje. Orijentiranjem na obveze irokove te pružanjem potpore u stjecanju novih ilirazrađenih vještina svi studenti stječu bolji uvid usvoje funkcioniranje (svoje snage i nedostatke), učeučinkovite oblike komunikacije s nastavnim inenastavnim osobljem te razvijaju sposobnostodređivanja adekvatnih akademskih ciljeva (Layton,Lock, 2003).

Konzultacijama se definira problem, sagledaju sealternativna rješenja i stvara konkretan plan akcije,uključujući obilježja koja će ukazati na potrebu zadaljnjim konzultacijama. Proces konzultacijabalansira između fokusiranog rješavanja problema ipovezivanja s različitim dijelovima akademskezajednice koje je student s invaliditetom član,istovremeno čuvajući privatnost i dostojanstvo svihosoba uključenih u proces. S vremenom i praksom,sveučilišta bi trebala razviti vlastite procedure ismjernice za konzultacije koje će odgovaratinjihovim jedinstvenim okolnostima, akademskimzahtjevima i uvjetima studiranja i rada. Pritom jepotrebno raditi i na revidiranju smjernica, sobzirom na potrebe novih studenata i promjeneuvjeta studiranja, kako bi ostale upotrebljive i


44

uvažile nove razvoje u pomoćnim tehnologijama idrugim promjenama u visokom obrazovanju.

Konzultacije se mogu odvijati i formalno ineformalno, pri čemu su neformalne konzultaciječak i poželjne ako se govori o širem prihvaćanjustudenata s invaliditetom i podizanju znanja ostudentima s invaliditetom među svim osobljem.No katkad je moguć i negativan ishod neformalnogpristupa konzultacijama, a to je da se potrebestudenata s invaliditetom jednostavno izgube međumnogobrojnim prioritetima koje nastavno inenastavno osoblje pokušava riješiti istodobno.Stoga je važan i formaliziran proces konzultacija zapitanja studenata s invaliditetom, na način da usvakom trenutku postoji barem jedna osoba kojojse može obratiti vezano uz pitanja studenata sinvaliditetom. No istodobno je važan i pristup kojiaktivno radi na decentralizaciji skrbi o studentima sinvaliditetom na način da se promovira svjetonazoru kojem smo svi odgovorni za uspjeh svihstudenata ∑ s i bez invaliditeta.

Aktivnosti konzultacija primarno su namijenjeneakademskom uspjehu studenata, no iznimno jevažan sveobuhvatni pristup konzultacija zastudente s invaliditetom. Primjerice, studentskismještaj tipično nije u djelokrugu akademskogodjela, no ako student s invaliditetom počne znatnozaostajati u akademskim zadacima zbogneadekvatnog smještaja, to je dovoljan razlog daodsjek u konzultacije uključi i osobe ili ustanovezadužene za studentski smještaj.




45



BilješkeMoguće je, primjerice, da će se osobe koje suzadužene za smještaj slijepih i slabovidnihstudenata pitati kakav bi smještaj bionajprimjereniji. Pojedine skupine studenata sinvaliditetom trebat će posebno prilagođensmještaj, no slijepim i slabovidnim studentima nijepotreban posebno prilagođen pristup samomsmještaju ili posebno pokućstvo. S obzirom na toda su studenti s oštećenjima vida, posebice slijepistudenti, orijentirani na prikupljanje informacijasluhom, bilo bi poželjno da smještaj bude u manjebučnom dijelu doma. Jedna od poželjnih značajkidobro odabranog smještaja je i dobra prometnapovezanost s ostalim dijelovima grada, tj. prometnapristupačnost lokacija značajnih za studenta soštećenjem vida.

Kod osiguravanja sveobuhvatnog pristupakonzultacija za studente s invaliditetom važno jebiti dobro upućen u potrebe i mogućnostistudenata s različitim vrstama invaliditeta te prematome osigurati adekvatnu potporu studentima sinvaliditetom.

Provođenje konzultacija sa studentima sinvaliditetom pretpostavlja suočavanje s mnogimizazovima. No unatoč tomu, osobe koje provodekonzultacije, kao i mentori koji su dovoljnoinformirani, mogu studentu s invaliditetom uvelikepomoći u postizanju uspjeha.

Jedna od glavnih uloga mentorskog ikonzultacijskog odnosa u sustavu visokogobrazovanja pružanje je potpore studentu u razvoju


46

značajnih obrazovnih planova koji su u skladu snjegovim životnim ciljevima (Mentoring/AdvisingHandbook: History, 1997). Mentorski i konzultacijski odnosi u sustavu visokogobrazovanja trebali bi biti postavljeni kao procesiobjašnjavanja i evaluacije, no krajnja odgovornostvezana uz donošenje odluka treba biti na studentu.

Ciljevi mentorskog i konzultacijskog odnosaraznoliki su i ovise o mogućnostima, vještinama,interesima, kako studenta, tako i nastavnika i prematome postavljenog okvira djelovanja. Isto takociljevi kao i sama struktura mentorskog odnosaovisit će o postavljenim ishodima učenja s obziromna razinu studijskog programa čiji je student dio(preddiplomska, diplomska ili poslijediplomskarazina).

Prema Johnson (2007), ciljevi mentorskog odnosamogu biti:• Prepoznavanje profesionalnih i osobnih ciljeva• Razvoj primjerenih obrazovnih planova• Potpora u odabiru prikladnih kolegija • Objašnjenje obveza vezanih uz kolegij• Potpora u razvoju vještina donošenja odluka• Osnaživanje studenta u razvoju samopouzdanja i

vještina samousmjeravanja• Podupiranje razvoja karijere kroz upoznavanje

studenta s profesionalnim okruženjem izabranogzvanja i upoznavanje s relevantnimprofesionalnim udruženjima i organizacijama.

Rezultati istraživanja (Svanum, Bigati, 2009)pokazuju da su studenti koji su ostvarili kvalitetan




47



Bilješkementorski odnos bili uspješniji u područjima:• Produktivnosti: istraživanjima, kongresnim

izlaganjima, pripremanju projekata• Akademske uspješnosti: kraće vrijeme studiranja,

ostvarivanje boljih rezultata u sklopu kolegija• Profesionalne uspješnosti: uspješniji u

zapošljavanju i traženju zaposlenja

Mentorski odnos omogućuje studentima:• Usvajanje znanja i vještina• Razvijanje tehnika suradnje• Postizanje perspektive u znanstvenoj disciplini u

kojoj se nalaze

Mentorski odnos omogućuje mentorima istudentima:• Pripremanje novih mladih predvodnika

znanstvenih disciplina u društvu• Uspostavljanje suradnje na trenutačnim i

budućim projektima• Kontinuirano postavljanje novih istraživačkih

pitanja, traženja novih znanja, tehnika iparadigma

• Profesionalni i osobni užitak stvaranja iodržavanja mentorskog odnosa

Konzultacije za studente s invaliditetom, kao i zasve druge studente, služe da bi se postigaoobostrano zadovoljavajući dogovor o potrebama iodgovornostima studenta i sveučilišta/fakulteta. S obzirom na to da studenti s invaliditetom zbogspecifičnosti teškoća koje proizlaze iz same vrsteinvaliditeta trebaju prilagođeni načinzadovoljavanja svojih potreba, pristup organizaciji


48

u provođenju konzultacija za studente stavlja prednastavno, administrativno i stručno osobljeprimjenu inkluzivnog pristupa čija je ulogaomogućavanje jednakog pristupa nastavi iakademskim zadacima za studente s invaliditetom.

Kao i kod konzultacija za studente s invaliditetom,cilj konzultacija za nastavno, stručno iadministrativno osoblje ostvarenje je pristupavisokom obrazovanju studentima s invaliditetom teomogućavanje njihova akademskog uspjeha krozadekvatne i opravdane prilagodbe nastave. Onetakođer služe za podizanje znanja i vještina opotrebama studenata s invaliditetom, suvremenompristupu i mogućnostima prostorne i nastavneprilagodbe studentima s invaliditetom. Naposljetku,konzultacije za nastavno, stručno i administrativnoosoblje izvor su potpore onima koji nemajudovoljno iskustva u radu sa studentima sinvaliditetom.

Mentori i provoditelji konzultacija

U uvodnom dijelu o mentorskom odnosu navodi seda je mentoriranje u sklopu sustava visokogobrazovanja planirano, organizirano i strukturirano.Planirano (formalno) mentoriranje manifestira sekroz strukturirane programe u kojima su i mentor imentorirani pomno odabrani i spajani krozformalne procedure. Kod planiranog sumentoriranja prepoznati prirodni resursi, kao što je





49



Bilješkementoriranje, stavljaju u formalni okvir. Formalni su mentori one osobe koje zbog njihovihosobina i vještina kao potencijalne mentoreprepoznaju (regrutiraju) stručnjaci i institucije i naformalan ih način spajaju s onima za koje jeprepoznato da trebaju mentora (Jeđud, Ustić,2009).

U sustavu visokog obrazovanja mentori su najčešćečlanovi akademskog osoblja odnosno nastavnicikoji svojim ulogama na fakultetu, kao i svojomstručnošću, znanjem, vještinama i osobinamapružaju potporu studentima u postizanjuakademskih, a vrlo često i osobnih životnih ciljeva. No mentori nisu i ne moraju uvijek biti nastavnicina fakultetima. Već je prije navedeno kako jementor osoba koja svojim iskustvom, znanjem ivještinama može pružiti potporu drugoj osobi upostizanju ciljeva. Dakle mentori mogu biti i drugeosobe na fakultetima kao što su primjerice studentiviših godina koji mogu biti mentori studentimabrucošima (ali ovo naravno uključuje supervizijukoju obavlja njihov mentor, koji je opet nastavnik).

Kao i svi studenti, studenti s invaliditetom trebajupotporu u ostvarenju svojih akademskih ciljeva.Razvijen kvalitetan mentorski sustav na fakultetimaneće utjecati samo na ostvarenje akademskihciljeva studenata s invaliditetom nego će uvelikeutjecati i na ostvarenje osobnih životnih ciljeva.Drugim riječima, mentor je osoba koja može bitinajveća potpora studentima s invaliditetom tijekomobrazovanja jer svojim radom i odnosom premastudentu s invaliditetom može utjecati i na mnoge


50

druge aspekte života studenta s invaliditetom(smještaj, prilagodba ispita, zagovaranje iohrabrenje u samozagovaranju svojih prava, odnosis drugim nastavnicima i studentima, potpora urazvoju karijere).

Neke od važnih stvari koje student očekuje odmentora su točne informacije: “Zna li?“;pristupačnost “Je li ondje?“ i osobni kontakt “Je limu stalo?“ (Mentoring/Advising handbook: History,1997). Osnovne su zadaće mentora; poticanjestudenata da budu proaktivni; poticanje studenatada budu “vidljivi“ (npr. da se studenti sinvaliditetom bez obzira na teškoće uključe uprojekte, volonterske aktivnosti, studentskeklubove); pružanje potpore studentima u razvojuodgovornog ponašanja; poticanje razvoja kritičkogmišljenja kod studenata kao odlike profesionalnograzvoja; razvijanje ravnopravnog i partnerskogodnosa sa studentom.Studentima s invaliditetom vrlo je važno da krozstudij imaju mentora koji im neće pomoći samosvojom savjetodavnom ulogom, nego trebajunekoga tko poznaje njihovu problematiku,prepoznaje njihove potrebe, identificira njihovemogućnosti, interese, sklonosti, prilagođava načinrješavanja zadataka sukladno njihovimindividualnim mogućnostima te netko tko ih možejoš više osnažiti i ohrabriti u ostvarenju ciljeva.Studenti s invaliditetom najčešće trebaju potporu usvojoj adaptaciji i potpunoj socijalnoj integraciji uakademsku zajednicu. Stoga je važno da mentoristudentima s invaliditetom budu osobe koje susenzibilizirane za problematiku, spremne još više




51



Bilješkeučiti i informirati se o problematici preko raznihedukacija (primjerice edukacija koje provodesveučilišne službe za pružanje potpore studentimas invaliditetom), te koje studentima uz uvažavanjenjihovih potreba, želja, sklonosti i mogućnostipomažu u ostvarivanju akademskog i osobnogpotencijala.

Konzultacijama smatramo one aktivnosti koje nisuprimarno nastavne prirode, nego proizlaze izstručnosti i iskustva osobe u pojedinom području isvrha kojih je davanje savjeta ili pružanje pomoćipri planiranju ili rješavanju problema. U tom susmislu gotovo sve osobe s određenom razinomstručnosti i iskustva u svom području potencijalniprovoditelji konzultacija i mogu pridonijetikvalitetnijem radu svoje organizacije ili ustanove ivećem zadovoljstvu osoba koje su u kontaktu s tomorganizacijom ili institucijom (Ferni, Henning,2006).

Osnovne su pretpostavke konzultacija dakvalitetniji rad u bilo kojim okolnostima zahtijevaodređene vještine koje nam nisu prirođene, nego ihse treba i može naučiti, te da kad radimokvalitetno, i sami imamo veći osjećaj zadovoljstva.Sve osobe koje provode ili žele provoditikonzultacije trebaju raditi na stjecanju novihznanja, kao i učenju novih i nadogradnji iusavršavanju postojećih vještina što omogućujekvalitetne i bolje konzultacijske odnose i rad nesamo sa studentima s invaliditetom nego i sastudentima bez invaliditeta.


52

Konzultacije u sustavu visokog obrazovanja mogupružati i pružaju nastavnici, kao i članovi stručnog(voditeljice knjižnica) i administrativnog osoblja(djelatnici u studentskim referadama, kartotekama,skriptarnicama), kao svoju obvezu u okviru rada.Nastavnici pružaju konzultacije najčešće premaunaprijed planiranim terminima za konzultacije,dok članovi stručnog i administrativnog osobljakonzultacije najčešće pružaju prema potrebama ipitanjima studenata upućenima u okviru njihovaradnog vremena. Oblici konzultacija mogu bitirazličiti: direktan pristup, telefonom, SMS-om i,danas najuobičajeniji pristup, e-mailom.

U pružanju konzultacija studentima s invaliditetomvažno je biti dovoljno informiran o pravima ipotrebama studenata s invaliditetom kao i onačinima akademske prilagodbe s obzirom narazličite vrste invaliditeta. To je moguće postićidodatnim edukacijama, primjerice preko ureda zastudente s invaliditetom koji djeluju u okvirusveučilišta, no i drugih sveučilišnih služba kojepružaju potporu studentima s invaliditetom. Uokviru provedbe Tempus projekta EduQualitykreirani su i tiskani edukativni priručnici osmjernicama za rad sa studentima s invaliditetomkao i načinima prilagodbe akademskog okruženjastudentima s invaliditetom, među kojima je i ovajpriručnik, i oni su važan izvor informacija i znanjanastavnom, stručnom i administrativnom osobljufakulteta, ne samo za pružanje konzultacija (imentorstva), nego i za mnoge druge oblike rada sastudentima s invaliditetom.




53



BilješkePraksa je na pojedinim sveučilištima u RepubliciHrvatskoj (primjerice na Sveučilištu u Zagrebu iSveučilištu u Rijeci) ta da gotovo svaka sastavnica(fakultet ili akademija) ima koordinatora zastudente s invaliditetom. Na Sveučilištu u Splituimenovani su na pojedinim sastavnicamapovjerenici za studente s invaliditetom.

Koordinatori za studente s invaliditetom sunastavnici imenovani na svakoj od sastavnicasveučilišta koji su poveznica između studenata sinvaliditetom te nastavnika i stručnog iadministrativnog osoblja na pojedinoj sastavnici iureda za studente s invaliditetom. Koordinator jeujedno i kontakt osoba na fakultetu/akademiji kojojse studenti mogu obratiti radi ostvarivanja svojihprava vezanih uz prilagodbu nastave i ispita teostalih pitanja vezanih uz prava studenata sinvaliditetom. Uz to, važno je njihovo redovitopraćenje ostvarivanja prava na prilagodbe upraćenju nastave i organizaciji ispita. Daklekoordinatori za studente s invaliditetom važne sukontakt osobe za provođenje konzultacija, kakostudentima s invaliditetom, tako i nastavnicima istručnom i administrativnom osoblju na fakultetuvezano uz pitanja studenata s invaliditetom. Osimuloge provoditelja konzultacija, koordinatori zastudente s invaliditetom mogu svakako biti i vrlodobri mentori studentima s invaliditetom, kakozbog poznavanja problematike i tematike studenatas invaliditetom, tako i zbog senzibiliziranosti tesvojih vještina i kompetencija za rad sa studentimas invaliditetom. No važno je ponoviti da to neznači da su oni jedini mogući mentori i provoditelji


54

konzultacija studentima s invaliditetom jer jeodgovornost i briga o svim studentima, tako i ostudentima s invaliditetom, dužnost svakog članaakademske zajednice. Samo je važno znati da zabilo kakva pitanja i nejasnoće drugih nastavnika tečlanova stručnog i administrativnog osoblja u vezisa studentima s invaliditetom postoje izvori potporekoje oni svakako trebaju potražiti.

Osim koordinatora za studente s invaliditetom nasvakoj od sastavnica sveučilišta, dobar je primjerinstitucionalnog oblika potpore studentima sinvaliditetom i imenovanje Koordinacije zastudente s invaliditetom, odnosno studentskihpredstavnika imenovanih na svakoj od sastavnicaSveučilišta u Zagrebu sa zadaćom iznošenjapotreba, predlaganja i vrednovanja aktivnosti zastudente s invaliditetom. Članovi Koordinacijevećim su dijelom studenti s invaliditetom (nasastavnicama na kojima trenutačno ne studirajustudenti s invaliditetom imenovani su studenti bezinvaliditeta) i oni također mogu biti vrlo važniprovoditelji konzultacija nastavnom, ali inenastavnom osoblju fakulteta zbog svogadirektnog iskustva. Također, studentski predstavniciviših godina studija mogu biti i studenti mentori,odnosno važna potpora studentima s invaliditetomnižih godina i studentima koji su tek upisali studij,zbog svoga dosadašnjeg iskustva kao iinformiranosti o specifičnostima svake pojedinesastavnice. Važno je pritom da i studenti mentoriimaju svoga mentora nastavnika koji će im u tomepružiti potporu.




55



BilješkeNakon definiranja pojma mentorskog ikonzultacijskog odnosa u visokom obrazovanju,ciljeva spomenutih odnosa te na kraju osoba kojesu dio tih odnosa, u sljedećem poglavlju daju sesmjernice za njihovo razvijanje.


SMJERNICE ZA

RAZVOJ

MENTORSKOG I

KONZULTACIJSKOG

ODNOSA


59



...iz života

Student sam s oštećenjem sluha na fakultetu izpodručja biotehničkih znanosti. Oštećenje sluhakatkad zahtijeva od mene dodatne napore zapraćenje nastave i traženje pomoći od kolega inastavnika. Tijekom studija kolege i nastavnicipružaju mi mnogo potpore. Jedini problem kojitrenutačno imam je što kod nastavnika trebam višeputa tražiti potrebne prilagodbe, bilo zbogpromjene nastavnika ili iz razloga što nastavnicivrlo često “zaboravljaju“ potrebne prilagodbe(primjerice kod izvođenja nastave zaboravljaju bitiokrenuti prema meni kako bih mogao što višepratiti i razumjeti sadržaj čitanjem s usana ili mizaboravljaju prije predavanja poslati Power Pointprezentaciju) što mi oduzima dosta energije jer ihmoram često na to podsjećati. Što se konzultacijatiče, velika mi je potpora njihova otvorenost zakonzultacije u svakom trenutku na fakultetu, nesamo u određenom terminu konzultacija. Katkadatijekom konzultacija dolazi do teškoća usporazumijevanju jer nastavnici na fakultetu nakojem studiram ne znaju znakovni jezik, no vrlo mije poticajna njihova spremnost i volja zakorištenjem drugih načina komunikacije, kaoprimjerice pisanje na papir ili čitanje s usana.Njihova spremnost i volja za ovim prilagodbamazaista mi uvelike olakšavaju studiranje.


60

SMJERNICE ZARAZVOJ MENTORSKOG IKONZULTACIJSKOGODNOSA

Korisni savjeti

Razina uspjeha koju će student s invaliditetompostići ovisi o kvaliteti akademskog okruženja.

Mnogi studenti ulaze u sustav visokog obrazovanjas nedostatnim znanjem i razumijevanjem područjai filozofije sustava kao i očekivanja za akademskomizvrsnošću i idealnom karijerom. Također, mnogistudenti, usprkos upisu određenoga studijskogprograma, nisu sigurni što mogu raditi i postićisvojom diplomom. No to ne mora predstavljatiproblem, nego priliku za dobrim mentorstvom.Nadalje, studiranje se u mnogočemu razlikuje odsrednjoškolskog obrazovanja. U srednjoj je školicilj učenika steći znanje, dok je u sustavu visokogobrazovanja cilj stjecanje znanja, ali ikompetencija planiranih nastavnim planom iprogramom pojedinoga studijskog programa.

Korisni savjeti

Jedna od najvećih želja koje studenti tijekomstudija izražavaju, bez obzira na rasu, spol,seksualnu orijentaciju, dob, nacionalnost,socioekonomski status, invaliditet i dr., jest imatidobrog mentora.

Ne postoji formula za uspješno mentorstvo, nogotovo je svima poznato da tijekom prvih


61



Bilješkesastanaka sa studentima treba staviti naglasak naotvoreno i obostrano iskazivanje očekivanja iciljeva.

Mnogi smatraju da dobro mentorstvo dolazi “samood sebe“, prirodnim putem, ili je samo za one kojisu “dovoljno sretni“ jer su došli do prave osobekoja će ih voditi kroz njihov osobni i profesionalnirazvoj. No dobro mentorstvo nije stvar sreće. To jestvar savjesti, namjere i iskrene želje da osobapostigne uspjeh, no i orijentacije i ciljeva fakulteta,odnosno same vizije mentorskog procesa.

Manje je vjerojatno da će osobe biti neuspješne uprofesionalnom životu ako se nalaze ili su senalazile u otvorenu, brižljivom i kontinuiranommentorskom odnosu.

Teškoće s kojima se studenti s invaliditetomsuočavaju ponajprije ovise o vrsti invaliditeta.Postoje različiti pristupi i kriteriji definiranjainvaliditeta, no svakako je moguće razlikovati“vidljiva“ od takozvanih “nevidljivih“ oštećenja,koja za posljedicu mogu imati invaliditet osobe. U“vidljiva“ oštećenja spadaju oštećenja vida i sluha itjelesni invaliditet, dok u “nevidljiva“ mogu spadatineke kronične bolesti, psihički poremećaji ispecifične teškoće učenja.

Student s oštećenjem vida suočit će se s drukčijimproblemima te će na drukčiji način zadovoljavatisvoje potrebe od studenta s tjelesnim invaliditetomkoji se kreće uz pomoć invalidskih kolica ili


62

studenta sa specifičnim teškoćama u učenju. Istotako, problemi i potrebe studenata s invaliditetomovise i o tome postoji li invaliditet kod studenta odrođenja ili je nastao u kasnijoj dobi. Važno jenapomenuti da svakom studentu uvijek trebapristupiti individualno, bez obzira na to što moždapripada skupini studenata s istom vrstominvaliditeta.

Neki zajednički problemi s kojima se studenti sinvaliditetom suočavaju mogu biti sljedeći:

• Nevoljkost traženja pomoćiStudenti s invaliditetom često se boje da će sečiniti da su previše ovisni ili da će postati previšeovisni budu li tražili pomoć. To je posebnoizraženo kod onih koji su nedavno iskusiliinvaliditet i nisu naviknuti na traženje pomoći tekod onih koji imaju “nevidljiva“ oštećenja,primjerice specifične teškoće u učenju ilipsihičke teškoće. Studenti se također boje da ćeispasti manje sposobni ili manje kompetentnizbog invaliditeta i potreba za prilagodbom.

• Ulaganje većeg napora i truda u obavljanjeaktivnostiZa studente s invaliditetom rješavanje osnovnihzahtjeva studiranja vrlo često predstavlja ulaganjevećih napora, oduzimanje više vremena ienergije nego kod studenata bez invaliditeta.Primjerice, student s multiplom sklerozom možeimati samo nekoliko sati na dan za aktivnostudiranje zbog pojave teškoća s usmjeravanjempažnje, pamćenjem informacija uslijed pojave



63



Bilješkeumora. Slabovidni studenti u pravilu sporiječitaju te se pri čitanju više umaraju, dok slijepistudenti za pristup informacijama moraju imatiadekvatne računalne vještine, bez kojihstudiranje i učenje ne bi bilo moguće. Studenti s psihičkim smetnjama mogu imatiteškoće u planiranju, strukturiranju vremena igradiva, pažnji, pamćenju, i ustrajnosti; teškoćevezane uz regulaciju emocionalnih stanja(tjeskoba, depresivnost, ljutnja, euforičnost i sl.);teškoće u sagledavanju osobnih prednosti iograničenja; teškoće u uspostavljanju iodržavanju kontakata s kolegama, profesorima iostalima; teškoće u pridržavanju socijalnihnormi. Više o psihičkim stanjima koja mogu imatinepovoljni utjecaj na učenje navedeno je upriručniku “Psihosocijalne potrebe studenata“.Područja u kojima student s ADHD-om(poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj) trebapotporu su najčešće:a) vještine učenja (predvidjeti optimalno vrijemeza učenje, pridržavati se rasporeda učenja,naučiti kako učiti itd.)b) organiziranje (organizirati prostor, vrijeme iosigurati materijal za učenje)c) planiranje dogovaranja s profesorima (npr.odlaska na konzultacije)d) pripremanje ispita, strukturiranje, izvršavanjezadataka na vrijemee) socijalni odnosif) osobni razvoj

(Poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj - ADHD,www.addresources.org).


64

• Promjene koje se javljaju u posljednji trenutak -primjerice, promjene vezane uz literaturu i pisanezadatke mogu predstavljati problem za studente soštećenjima vida kao i studente s teškoćama učitanju. Student s teškoćama u čitanju će trebativiše vremena izdvojiti za čitanje i proučavanjepotrebne literature i pisanih zadataka. Student soštećenjem vida pak će na početku semestra kao itijekom studija trebati skenirati literaturu iprilagoditi je u format koji mu je potreban (brajicu,audioformat, elektronski tekst). Ove prilagodbečesto uključuju posebne računalne programe.Stoga sve promjene u zadnji tren predstavljajuhitne situacije i probleme za studente koji tematerijale trebaju prilagoditi u vrlo kratkomvremenu. Za njih je nemoguće izvršiti ovakvezadatke u kratkom roku jer je proces prilagodbenastavnih materijala dugotrajan. Promjene ulokacijama održavanja nastave također mogupredstavljati stresne situacije i probleme zastudente s oštećenjima vida i studente s tjelesniminvaliditetom. Primjerice, slijepi studenti kreću se upotpunosti samostalno na poznatim rutama(trasama), a za kretanje prema novim lokacijamapotreban je individualni rad s instruktoromorijentacije i kretanja. Ukoliko se lokacijaodržavanja nastave mijenja u posljednji trenutak,slijepi student morat će potražiti pomoć od kolegastudenata ili obitelji kako bi na nastavu stigao navrijeme. Studentu s tjelesnim invaliditetompromjene u lokacijama mogu predstavljatiproblem jer neki od njih trebaju za to osiguratiprijevoz prilagođenim kombi vozilom a kojitrebaju „rezervirati“ dovoljno rano.



65



BilješkeKvalitetan mentorski i konzultacijski odnos uvelikese oslanja na sposobnosti i vještine osoba kojesudjeluju u tom odnosu, stoga se smatra potrebnimda mentori i provoditelji konzultacija imajusposobnost:• Povezivanja sa studentom• Motiviranja studenta• Aktivnog slušanja• Pomaganja studentu u stvaranju i provedbi

planova• Identificiranja skrivenih talenata i vještina

studenata• Preuzimanja obveza• Stavljanja svog vremena na raspolaganje studentu• Postavljanja čvrstih granica(Supporting students - Student mentoring, 2006)

S obzirom na gore spomenute sposobnosti, slijediprikaz općih smjernica za definiranje mentorskog ikonzultacijskog odnosa (Supporting students -Student mentoring, 2006; Preporuke za mentore idoktorande Sveučilišta u Zagrebu www.unizg.hr ):

Izgradnja povjerenja - trebalo bi raditi na izgradnjiodnosa ispunjenog povjerenjem izmeđumentora/provoditelja konzultacija i studenta.Mentori i osobe koje provode konzultacije trebalibi se pokazati kao pouzdani savjetodavci, držati sedogovora i pokazivati interes za studentov rad. Nataj način postiže se povjerljiv odnos izmeđumentora i studenta koji studentu omogućavaotvorenije iskazivanje vlastitih ambicija, ideja iinteresa.


66

Povratna informacija - konstruktivne kritikevrijedna su povratna informacija čak i onda kada sujednim dijelom povezane s teškoćom koju studentima zbog vrste invaliditeta, ali ne proizlaze izravnoiz nje, npr. u situaciji kada student koji ima teškoćau govorno-jezičnom izražavanju treba održatiogledni sat te je prisutna izrazita ispitnaanksioznost. Kritika bi trebala biti pravovremena,jasna i iznad svega konstruktivna. Pritom je važnoupućivanje i pohvala sukladno napretku studenta.Vrijedno je znati da invaliditet kao takav nepodrazumijeva uvođenje dvostrukih mjerila kodpružanja opravdanih kritika, npr. da ne kritiziramostudenta koji boluje od depresije zbog njegovastanja. Tako primjerice psihička bolest čestokompromitira sposobnosti i vještine jasnogpostavljanja granica i njihova dosljednog poštivanjate će mentor svojim dosljednim odnosom pomoćistudentu da ih razvije.

Motivacija - u slučajevima nedostatka motivacijekod studenata važno je studente poduprijeti imotivirati. Prenošenje pozitivnog načinarazmišljanja može u velikoj mjeri pridonijetiuspjehu, ali i razumijevanju razloga zbog čegadolazi do opadanja motivacije kod studenata, tako istudenata s invaliditetom (npr. studenti s ADHD-omkoji posjeduju znanja, mogu imati teškoće uoperacionalizaciji tih znanja te mogu bitineuspješni u izvršavanju studentskih obveza upravozbog vrste teškoće. Oni mogu imati visokesposobnosti koje dolaze do izražaja ako se bavesadržajima za koje su intrinzično motivirani. Tadadolazi do izražaja njihova kreativnost, inventivnost,



67



Bilješkesposobnost imaginacije, jake vještine pregovaranjaodnosno upornost).

Otvorenost i pristupačnost mentora/provoditeljakonzultacija - od neprocjenjive je važnosti kod svihstudenata, a posebno kod studenata s invaliditetom.Studentima s invaliditetom treba mentor/provoditeljkonzultacija koji će osigurati pristupačnost prostora,načina komunikacije, vremena održavanja sastanka,načina održavanja sastanaka. Dijeljenje vlastitogiskustva sa studentom, kako tijekom vlastitogstudiranja, tako i tijekom profesionalnog života,može biti od velike koristi. Prisutna nesigurnostmentora u radu sa studentom s invaliditetom možebiti odagnana ukoliko je mentor/provoditeljkonzultacija spreman naučiti od studenta kako datom studentu pruži potporu u prevladavanju teškoća(primjerice, u neposrednom kontaktu sa slijepimstudentom poželjno je opisati prostor u kojem senalazite, pojasniti gdje su slobodna mjesta zasjedenje te upitati treba li pomoć).

Zatim primjerice psihičke smetnje dovode dojavljanja nelagode i straha kod drugih osoba. Ljudisa psihičkim smetnjama u najvećem broju slučajevanisu opasni za svoju okolinu i bližnje, ali okolinavrlo često svojim stigmatizirajućim odnosom možebiti opasna za njih. Također, psihičke smetnje nisupostojane u svom intenzitetu. Neke su smetnjeprolaznog karaktera i mogu se pojaviti samojedanput, dok su neke kronične. Čak i onda kada jeriječ o kroničnim smetnjama, postoje razdobljapoboljšanja tijekom kojih student može biti vrloproduktivan. Mentorski bi odnos trebao omogućiti


68

otvoren razgovor o psihičkim smetnjama studenta.Ovakav razgovor oslobodit će studenta od naporada “skriva“ bolest, djelovat će “antistigmatizirajuće“,omogućit će bolje planiranje aktivnosti.

Više o studentima s oštećenjima vida, s psihičkimsmetnjama kao i o studentima s drugim vrstamainvaliditeta u priručniku “Opće smjernice“.

Pružanje potpore i ohrabrenje studenta ukorištenju novih tehnologija, razvijanju vještina,prezentiranju ideja u provedbi planova - aktivnouključivanje na predavanjima u obliku postavljanjapitanja, vođenja rasprava i kritičkog razmišljanjastudentu npr. s govorno-jezičnom teškoćom možezaista biti problem usprkos tomu što bi se želio višeuključiti. Poticanje studenta s invaliditetom, npr.studenta s oštećenjem sluha na način da ga seohrabri ili da ga se usmjeri na neke druge načineprezentiranja ideja (npr. izradom modela,plakata...) može biti od značajne pomoći; kodslijepog studenta pak može se javiti i teškoćapoznata pod nazivom verbalizam te je potrebnoprovjeriti razumije li student stvarno značenjepojedinih pojmova i riječi.

Identificiranje i iskorištavanje studentovihpotencijala - poželjno je uključivanje studenata urazne aktivnosti (projekti, konferencije,demonstrature) ovisno o procjeni spremnostistudenta. Također je važno poštovati odlukestudenta s invaliditetom koji možda ne želi bitiizložen nekim situacijama unatoč dobroj namjerimentora/provoditelja konzultacija, odnosno da



69



Bilješkestudent zbog vrste invaliditeta (npr. tjelesniinvaliditet) izbjegava sudjelovanje u nekimaktivnostima, kao npr. javnim izlaganjima.

Vrijeme - u razgovoru je studentima važno posvetitipunu pažnju, vrijeme i ohrabrenje u otvaranju.Vrijedno je postaviti si pitanje koliko se čestotrebamo susresti sa studentom s invaliditetom ikoliko vremena planiramo izdvojiti za sastanak snjime. Primjerice student koji koristi slušni aparatmože trebati duže vrijeme da se verbalno izrazi.Isto tako, student s oštećenjem vida, zbognemogućnosti uvida u socijalni kontekst ineverbalni dio komunikacije, teže će zaključitikada je mentorski ili konzultacijski sastanakzavršen. Kao mentor, možete pomoći studentujasnom uputom o načinu realizacije pojedinogzadatka, mogućnostima poželjnih načina daljnjegkomuniciranja i rokova te tako dati jasno do znanjada je mentorski susret završio.

Postavljanje granica i rješavanje konfliktnih situacija∑ moguće je da se između mentora/provoditeljakonzultacija i studenta pojave teškoće u odnosu, biloda je riječ o pristupu, nesporazumima oko dogovora,nepridržavanju dogovora, organizacijskim faktorima,ili pak na osobnoj razini. U takvom bi se slučajuobje strane trebale potruditi da o problemimarazgovaraju što je moguće prije te da pritom buduobjektivni i neemotivni, kako bi razmjenainformacija i dalje bila moguća i kako bi se pronašlarješenja. Konfliktne situacije mogu biti vrlojednostavne, od toga da student s tjelesniminvaliditetom kao izgovor za kašnjenja na dogovor


70

navodi teškoće koje proizlaze iz vrste invaliditeta tj.u ovom slučaju da sporije hoda ili se kreće uzpomoć invalidskih kolica. Također, može doći dosituacije da profesor izbjegava izravni susret sastudentom s oštećenjem sluha jer se ne osjećaugodno zbog toga što ne poznaje znakovni jezik,koji student koristi, te zagovara isključivokomunikaciju e-mailom. Pojedina ophođenja iponašanja tijekom komunikacije sa studentima sinvaliditetom prihvaćena su kao prihvatljiva ipristojna. Jedan od temeljnih savjeta jest: obraćajtese studentu s invaliditetom imajući na pameti da jepred vama prije svega osoba. Pojedini mentoripogrešno će procijeniti (precijeniti ili podcijeniti)vještine studenata s invaliditetom i temeljitimentorski pristup na krivim pretpostavkama.Mentorski pristup ne bi trebao biti previše zaštitnički,no istovremeno ne bi trebao biti suviše netolerantan.

U uvodnom dijelu navodi se da su mentorstvo ikonzultacije procesi koji se međusobno isprepleću.Smjernice pružene za uspješno razvijanjementorskog odnosa također se jednim dijelomodnose na konzultacijski odnos. Isto tako upravospecifičnost mentorskog odnosa u smislu vođenjastudenta i pripadajuće emocionalne razmjenenameće potrebu detaljnij

studenti s invaliditetom...5 studenti s invaliditetom ovaj projekt financira se uz potporu europske...

Documents