DOGAĐAJNICA ZA STUDENI

1.11. Dan spomena na mrtve

3.11. Dan muškaraca Dan Sveučilišta u Zagrebu

9.11. Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma

16.11. Međunarodni dan snošljivosti (tolerancije – UNESCO) Zlatna bula Bele IV. Zagrebu – 770.obljetnica ( 1242.)

18.11. Dan sjećanja na Vukovar

20.11. Sveopći dječji dan

21.11. Svjetski dan televizije

23.11. Svjetski humanitarni dan

24.11. Dan hrvatskog kazališta

25.11. Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Svi svetiIzvor: Wikipedija

Sveci

Svi sveti (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog.

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina, a ujedno su i neradni dan u Republici Hrvatskoj. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. Ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije, 2. studenog.

Osim u Katoličkoj crkvi, ovaj se blagdan obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.

…

I sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli daniI prispiju godine, kad ćeš reći: «Ne mile mi se».Prije nego potamni sunce i svjetlostMjesec i zvijezde,I vrate se oblaci iza kiše.U dan kad zadrhte čuvari kućeI pognu se junaci,I dosađuju se mlinariceJer ih je premalo,I potamne oni koji gledaju kroz prozore;Kad se zatvore ulična vrata,Oslabi šum mlina,Kad utihne pjev pticeI zamru zvuci pjesme.Kad je svaki put uzbrdo muka I svaki izlazak prijetnja;A badem je u cvatu,I skakavac ne skače više,I koprov plod puca,Jer čovjek ide u svoj vječni dom! A narikače već kreću ulicama.Prije nego se prekine srebrna vrpcaI zlatna se svjetiljka razbijeI razlupa se vrč na izvoruI slomi točak na bunaru;I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.

… (Izvor: Biblija)

Sveučilište u Zagrebu

Sveučilište u Zagrebu (Academia Zagrabiensis, Universitas Studiorum Croatica, Regia Scientiarum Academia, Universitas Studiorum Zagrabiensis) najstarije je sveučilište s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj i među najstarijima je u Evropi. Utemeljeno je na višestoljetnoj tradiciji znanosti i školstva u Hrvata, započetoj Katedralnom školom 1094. i Isusovačkom javnom gimnazijom 1607. godine.

Povijest Sveučilišta u Zagrebu počinje 23. rujna 1669. kada su diplomom rimskoga cara i ugarsko-hrvatskoga kralja Leopolda I priznati status i povlastice sveučilišne ustanove tadašnjoj Isusovačkoj akademiji (Academia Scientiarum) u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu što je prihvaćeno i potvrđeno na državnom saboru Hrvatskog kraljevstva 3. studenoga 1671. g. Stoga Sveučilište godinu 1669. uzima kao godinu svoga utemeljenja, a 3. studenoga kao Dan Sveučilišta (Dies Academicus). Od tada filozofski studij u Zagrebu, koji je počeo 1662., djeluje i formalno-pravno kao Neoacademia Zagrabiensis, odnosno kao javnopravna visokoškolska ustanova.

Godine 1994. na temelju Zakona o visokim učilištima, a u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, donijet je Statut Sveučilišta u Zagrebu.

Iz godine u godinu raste broj studenata, magistara i doktora znanosti uz cjelokupno unapređenje visokoškolske nastave.

U okviru Sveučilišta u Zagrebu znanstveno-nastavni i umjetnički rad obavlja se na 28 fakulteta, 3 umjetničke akademije, stručnoj Učiteljskoj akademiji i sveučilišnom studiju - Hrvatskim studijima.

Ukupno, pri Sveučilištu djeluju 33 visoka učilišta.

Izvor: www.hr

AntisemitizamIzvor: Wikipedija

Pojam antisemitizam prvi je put upotrijebio Wilhelm Marr, 1870-ih da bi napravio razliku između starog antijudaizma i moderne, političke, etničke, ili rasne opozicije prema Židovima. Pojam je ubrzo ušao u uporabu i u druge jezike te postao sinonim, ne samo za neprijateljstvo prema Židovima u modernom razdoblju, već se počeo retroaktivno primjenjivati i za svaku vrstu animoziteta prema Židovima u povijesti..

Moderni antisemitizam

Karakter modernog antisemitizma (počeci modernog antisemitzma datiraju se s 1688. godinom) različit je od klasičnog (antičkog) ili kršćanskog antisemitizma, jer se bazira na rasnim, a ne religijskim premisama. Takav se antisemitizam razvio za vrijeme prosvjetiteljstva i to kao posljedica jačanja nacionalnih osjećaja.

Moderni antisemitizam temelji se na teoriji da su Židovi inferiorna rasa. Židov je Židov, ne poradi svoje religije, već zato jer je to karakteristika njezine/negove krvi/genetike. Pojam arijski prvi put je upotrebljen u rasnim teorijama 19. stoljeća

Židovi su bili optuženi za ozbiljnu ekonomsku krizu iz 1873. Iste je godine Wilhelm Marr, novinar, koji je skovao pojam antisemitizam, napisao pamflet pod naslovom Pobjeda židovstva nad njemstvom. Marr je optužio Židove da su liberali, ljudi bez korijena, koji su nepovratno judaizirali Nijemce.

Prema kraju stoljeća, europske političke stranke, posebice u Njemačkoj, počinju upotrebljavati antisemitizam u svojim političkim programima/platformama.

Godine 1893., 250 000 glasača izabralo je 16 zastupnika (od ukupno 397) u Reichstag, koji su se zalagali za antisemitske mjere.

Prema kraju i nakon Prvog svjetskog rata, kako su njemački ratni napori urodili neuspjehom, počeo je novi antisemitski ciklus te je, za ratni neuspjeh, nađen žrtveni jarac u obliku Židova. Židovi su tako bili optuženi za profiterstvo, nesudjelovanje u borbama i kao odgovorni za nestašice hrane. Zabilježen je veliki porast antisemitske literature, a krivci za njemački poraz u Prvom svjetskom ratu postali su Židovi i socijalisti. Uništavajuća hiper-inflacija, teški uvjeti Versailleskog mira i prošireno siromaštvo stvorili su atmosferu koja je pogodovala daljnjem rastu antisemitizma.

Godine 1920., Nacionalsocijalistička radnička stranka Njemačke (NSDAP) izdala je svoj program u 25 točaka, gdje je naglašeno kako Židov nikad ne može postati dio njemačkog naroda. Iste je godine Nacionalsocijalistička radnička stranka Njemačke dobila preko 6

milijuna glasova, što joj je donijelo 107 sjedala u Reichstagu i položaj druge po veličini stranke u zemlji.

TOLERANCIJA

Izvor: wikipedia

UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako!

Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.

Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba biti primjenjiva od strane pojedinaca, grupa i država.

Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.

Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.

Zlatna bula Bele IV.Izvor: Wikipedija

Zlatna bula Bele IV.

Zlatna bula povelja (nazvana tako zbog svog zlatnog pečata) koju je izdao ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. Arpadović 16. studenog 1242. godine u Virovitici nedugo nakon provale Tatara 1242. na područje Slavonije. Jedan je od najvažnijih dokumenata u povijesti Zagreba kojim je Gradec postao slobodni kraljevski grad izuzet iz banske i županijske vlasti te izravno podvrgnut kralju. Ona je i važan izvor hrvatske srednjovjekovne povijesti.

Dobivene povlastice donosile su određenu samoupravu, pravo biranja gradskog poglavara, suca, trgovanja i sajmovanja. Suca je Gradsko vijeće imalo pravo birati svake godine. Građanima Gradeca obećana je naknada štete ako bi bili napadnuti i opljačkani na području Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Bili su oslobođeni plaćanja daća (cestarina, mostarina) unutar granica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Za gospodarski razvoj Gradeca osobito je bilo važno Zlatnom bulom stečeno pravo održavanja dnevnih i tjednih sajmova, kao i stjecanje velikoga zemljoposjeda, čija je sjeverna granica bila sljemenska kosa, zapadna potok Vrapčak, a južna rijeka Sava.

Obveza koja je išla uz to bila je vrlo teška. Između ostalog, trebalo je izgraditi i održavati čvrste gradske zidine, davati kralju 10 potpuno naoružanih vojnika u slučaju njegova vojnog pohoda u Primorje, Korušku i Austriju, u slučaju kraljeva posjeta Gradecu, građani su trebali osigurati objed njegove pratnje »12 volova, 1000 kruhova i 4 bačve vina«, a također su imali obvezu ugostiti hercega Slavonije (ako je član kraljevske obitelji) i bana (samo jednom tijekom njegova banovanja). Zlatnom bulom Bela IV. oslobodio je Gradec svih spomenutih obveza na razdoblje od 5 godina.

Bela IV. je 1256. dopustio održavanje tzv. Markova sajma, i to jednom godišnje u trajanju od 8 dana prije i 8 dana nakon blagdana sv. Marka Evanđelista (25. travnja). To je povoljno

utjecalo na razvoj gradske trgovine, jer su na sajmenim danima svi trgovci, domaći i strani, bili oslobođeni plaćanja poreza. Kako bi se obeshrabrili pljačkaši, lopovi i drugi prekršitelji zakona i zaštitila imovina velikog broja trgovaca kazne za prekršaje učinjene tih dana bile su dvostruko veće nego inače.

Godine 1266. Bela IV. potvrdio je građanima Gradeca odredbe Zlatne bule te ih je, zbog velikih troškova koje su imali oko utvrđivanja grada oslobodio vojne obveze i 1267. plaćanja carine zvane tridesetina (harmica).

Zlatna bula je bila osnovni gradski zakonik, odnosno kazneno-pravni i sudski dokument.

Izvorni tekst

Izvornik Zlatne bule čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Kralj o sebi, kako je tada bio običaj, govori u prvom licu množine.

,,U ime svetoga Trojstva i nedjeljivoga jedinstva. Amen. Bela, milošću božjom zauvijek kralj Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije, Galicije, Vladimirije i Kumanije...

Budući da se našoj volji svidjelo na brdu Griču sagraditi slobodan grad i tamo sazvati građane te dio kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granice i drugih koristi... ovom ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali... Ovakvi su, dakle, uvjeti i slobode građana što stanuju i naseljavaju se na gore spomenutom brdu, koje su sami među sobom sastavili, a mi smo ih potvrdili:

...nisu obvezni plaćati carine ni na kojem mjestu unutar kraljevskih granica... ako bilo koji građanin drugoga građanina povrijedi, izvrgne ruglu ili sramoti, pa ako mu se to dokaže, neka plati oštećenome deset penza, a za općinske troškove sto denara; ako se netko ne bi nakon trećeg ukora popravio, neka mu općina zaplijeni čitav imetak, a on kao ozloglašen neka bude sramotno istjeran iz grada. Ako netko ćušne drugoga ili ga zlobno povuče za kosu, neka pretrpi istu kaznu...''

18. studeni – DAN SJEĆANJA NA VUKOVAR

PAD VUKOVARA

Nakon devedeset dana nadljudskog otpora jugo-vojsci i paravojnim četničkim formacijama Vukovar je 18. studenoga 1991. okupiran.

Više od 90 posto zgrada uništeno je ili porušeno do temelja. Kao nijemi svjedoci strašnoga rata nad gradom dominiraju uništeni silos, vodotoranj, ostaci crkve, baroknih palača. Agresor slama posljednji otpor u Lušcu i Borovu Naselju. Većina branitelja više i nema streljiva. Tri mjeseca cijeli je grad proveo u podrumima, skloništima, čak 56 dana nisu imali struje, vode i telefonskih veza sa svijetom. Nedostaje i hrane. U gradu više nema ni zgrada, ni kuća niti skloništa. Ima tek na stotine novih grobova, šačica preživjelih boraca i već legendarnih živih i palih heroja poput Blage Zadre, Siniše Glavaševića, Mladog i Starog Jastreba.Nakon okupacije u gradu počinje neviđeni teror. Jugoslavenska vojska i četnici koje predvode zločinci - major Šljivančanin i Miroslav Radić - odvode u nepoznatom smjeru branitelje, djecu, civile. Nije pošteđeno ni 12 djelatnika vukovarske bolnice i 261 ranjenik. Sudbina mnogih od njih još je i danas nepoznata, a masovne grobnice na Ovčari, vukovarskom Novom groblju i na drugim lokacijama govore o strašnoj sudbini četničkih zarobljenika.Napad na grad i luku na ušću Vuke u Dunav počeo je tri mjeseca prije. Najelitnije motorizirane jedinice jugoslavenske vojske opkolile su grad s oko 600 tenkova i s oko 50 tisuća dobro naoružanih vojnika. Vukovar brani ukupno 2000 pripadnika policije, Zbora narodne garde i dragovoljaca. Vojni analitičari pretpostavljali su kako Vukovar može izdržati naviše tri dana, no Vukovarci ne misle tako. Održali su se tri mjeseca i zadali jugo-četničkim snagama neviđene gubitke. Uništili su ukupno 500 srpskih oklopnih vozila, od čega čak 200 tenkova. Oboreno je 25 borbenih zrakoplova. Broj ubijenih neprijatelja procjenjuje se na 10 do 15 tisuća, a ranjenih je dvostruko više.Iako je zauzela Vukovar, materijalno i psihološki srpska je vojska posve oslabljena. Ona više nije sposobna za veće napade na druge hrvatske gradove. Istodobno, dugotrajno vezivanje jakih okupatorskih snaga stvorilo je prostor i vrijeme za organiziranje Hrvatske vojske. Zbog toga je obrana Vukovara postala simbol Hrvatskog otpora, a vukovarske žrtve temelj su hrvatske slobode.Nekoliko godina poslije, nakon munjevitih akcija Bljesak i Oluja kojima je oslobođen najveći dio Hrvatske, Erdutskim je sporazumom dogovorena mirna reintegracija zapadnog Srijema i Baranje. U siječnju 1998. završen je mandat UN-a i Hrvatska je preuzela nadzor nad svojim granicama na Dunavu. Vukovar se počeo obnavljati, a u znak

sjećanja na herojsku borbu i žrtve 18. studenoga Hrvatski je sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.

Izvor: www.hrt.hr/arhiv

TelevizijaIzvor: Wikipedija

Televizijski prijamnik iz 1958.

Prvi koji je smislio riječ televizija bio je ruski znanstvenik Constantin Perskyl, na Prvom kongresu o elektricitetu u Parizu 1900. godine. On je spajajući grčku i latinsku riječ, grč. tele = daleko + lat. visio = gledanje, slika, prikaz) smislio termin televizija. Međutim, nije bilo dovoljno smisliti ime, Škot John Logie Baird postigao je 25. listopada 1925. ono što nikom do tada nije uspijelo: prenio je prvu televizijsku sliku na udaljenost od nekoliko metara. Princip je postavljen, trebalo ga je samo nastaviti dalje usavršavati, tako se uskoro tih nekoliko metara pretvorilo u nekoliko kilometara, a svi smo svjedoci kako je nastavilo dalje.Televizija (grč. tele = daleko + lat. visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraćeno TV, općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom. Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo

televizor), te televizijsku tvrtku (HRT, RTL i Nova TV su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj).

Povijest televizije

Poslije otkrića radija (polovica 19. stoljeća - Nikola Tesla) koji je prenosio zvuk na daljinu putem radiovalova, te otkrića kinematografije (Prvo snimanje u povijesti tj. prvi film "Izlazak radnika iz tvornice" braće Lumiere 1895., i prve javne kinoprojekcije "Dolazak vlaka" u Grand Caffe-u u Parizu) - samo je trebalo spojiti obje tehnologije, tj. snimati osim zvuka i sliku, te osim bežičnog prijenosa opet prikazati pred gledateljima sliku i zvuk.

Ideja mehaničke televizije potiče još iz 19. stoljeća, Paul Gottlieb Nipkow još je 1884. zamislio skenirajući disk, no prvu demonstraciju izveo je John Logie Baird's 25. Listopada 1925. godine. Širom SAD-a u prvoj polovici 20. stoljeća rabilo se nekoliko različitih tv standarda, dok nije 1941. dogovoren jedan zajednički standard te je potom uvedena standardna slika od 525-linija.

Tehnologija

Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od filma koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno elektronskom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem (elektronska cijev). Danas se za snimanje koriste i poluvodički elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).

Princip televizije sa slikom u boji zasniva se na pojavi (poznata iz fizike) da se većina boja i njihovih nijansi može dobiti miješanjem svjetlosti iz tri izvora koji svaki za sebe daje dojam crvene, zelene i plave boje (tzv. Red Green Blue sustav).

Sociološko značenje televizije

Televizija spaja sliku i zvuk i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi najpotpunije i najsažetije informacije koje snažnije od bilo kojega drugog medija djeluju na svijest primatelja. Televizija neposredno djeluje na emocije kao nijedan drugi medij. Kao takva, često se zloupotrebljava u političke i druge svrhe. Gledateljima televizije se savjetuje, da vrlo kritično sagledaju svaku informaciju, koje su ponekad nepristrane. Nasilni sadržaj može potaknuti nasilno ponašanje.

KazališteIzvor: Wikipedija

Kazalište je kulturno umjetnička ustanova, namijenjena održavanju priredbi scenske umjetnosti.

Postoji od davnina, kao rezultat ljudske sklonosti pričanju priča. Nastalo je u antičkoj Grčkoj iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza. Od svog početka, kazalište je imalo mnoge oblike i inačice u kojima su se koristili: govor, geste, glazba, ples i spektakl, kombinirajući više različitih grana umjetnosti u jedan umjetnički oblik.

U radu kazališta sudjeluje velik broj djelatnika, koji se dijele na: umjetničko (glumci, redatelji, dramaturzi, kostimografi i dr.) tehničko (rekviziteri, šaptači i dr.) i administrativno (intendant, impresario, blagajnici i dr.) kazališno osoblje.

Osnovni tipovi kazališnih predstava su: drame, komedije i mjuzikli. Među klasične drame ubrajaju se antičke drame (grčke i rimske), engleske (npr. Shakespearove drame), francuske (npr. Molierove drame), ruske drame (npr. Čehovljeve drame) i dr. Mjuzikl (eng. musical) je glazbeno – scensko djelo zabavnog karaktera a govorenim dijalozima, glazbenim i plesnim točkama, najčešće u dva čina. Među najpoznatije mjuzikle ubrajaju se: "Priča sa zapadne strane", "Fantom opere", "Chicago", "Mačke" i dr., a od hrvatskih "Jalta, jalta" i "Dundo Maroje". Komedija se odlikuje veselim sadržajem, u prvi plan stavlja smiješne strane ljudskog života, ismijava ljudske nedostatke i mane. Primjer za komediju je Shakespearovo djelo "Na Tri kralja ili kako hoćete".

Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama

Izvor: Wikipedija

Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama, odlukom Ujedinjenih naroda od 17. prosinca 1999. godine, obilježava se u znak sjećanja na dan kada je 25. studenog 1960. godine sestre Patriu, Minervu i Mariu Teresu Mirabal u Dominikanskoj republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo.

Aktivistice protiv nasilja u obitelji ovaj dan obilježavaju od 1981. godine. U Kanadi je svaka deseta žena žrtva nasilja svog partnera, u SAD-u svaka šesta, a u Hrvatskoj se svakih 15 minuta fizički zlostavlja jedna žena.

Podaci su djelomično točni i zapravo umanjeni jer većina nasilja ostaje neregistrirana, a nasilnici su osobe svih profesija i socijalnih struktura. Iz tih razloga žene se samoorganiziraju i otvaraju skloništa za žene žrtve nasilja u obitelji.