STJEPKO TEAK:

STJEPKO TEAK:

TEORIJA I PRAKSA NASTAVEHRVATSKOGA JEZIKA 1BIT I NAZIV PREDMETAHrvatski jezik sastavnice predmeta: naini pouavanja, hrvatski jezik kao prvi standardni idiom, uenici osnovnih i srednjih kola. Naini pouavanja ovise o gradivu i ueniku. Uiti = uiti sebe (stjecati znanje i vjetine na razliite naine), uiti drugoga (prenositi vlastito znanje i vjetine na drugoga).

Nastava = organizirano pouavanje u koli, izlaganje udbenoga gradiva u kolskoj ustanovi. kolovanje = institucionalizirani odgoj ili stjecanje naobrazbe u kolskim ustanovama. Nazivi nastave hrvatskoga jezika do sada: pouavanje hrvatskoga jezika, nastava hrvatskoga jezika, znanost o pouavanju hrvatskog jezika, teorija nastave hrvatskoga jezika (teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika), metodologija nastave hrvatskoga jezika, metodika nastave hrvatskoga jezika, didaktika hrvatskoga jezika.Ime hrvatskoga jezika spominje se: Baanska ploa, Zakon vinodolski, Razvod istarski, Misal hrvacki, Judita (Maruli), Elektra (Zlatari)

Raslojavanje didaktike: didaktika hrvatskoga jezika u uem smislu (lingvistika), didaktika knjievnosti, didaktika filma, didaktika scenskih umjetnosti, didaktika hrvatske gramatike, didaktika usmenog izraavanja (retorika), didaktika pismenog izraavanja, didaktika fonetike i fonologije, didaktika morfologije i rjeotvorbe, didaktika sintakse, didaktika leksikologije, didaktika lingvistike stilistike, didaktika usmenog izraavanja (ars dicendi), didaktika pismenog izraavanja (ars scribendi).

Pitanja: to? (bit i naziv predmeta) zato? (svrha pouavanja i uenja hrvatskoga jezika) gdje? (u koli, obitelji, samostalno) kada? (od najranijeg djetinjstva) koliko? (za najosnovnije potrebe ili dublje poznavanje biti i funkcije hrvatskoga jezika) tko? (pouavaju roditelji, uitelji, nastavnici, profesori) kako? (naela, sustavi, vrste)

Tri razine:

1. razina znanstvenoga teoretskog prouavanja,

2. razina strune primjene teoretskih spoznaja (izrada projekata, planova, programa, didaktikih uzoraka, metodikih uputa, udbenika i drugih nastavnih sredstava),

3. razina praktinog prouavanja (izvoenje svih vrsta nastavnih djelatnosti).( Prve dvije razine pripadaju didaktici, a druga i trea metodici.

POUAVANJE HRVATSKOGA JEZIKA:

TEORIJA: bit i naziv; svrha, ciljevi i zadae; temelji predmeta; putovi do svrhe; naela; preispitivanje teoretskih polazita.

STRUNA PRIMJENA: sustavi; pristupi; projekti, planovi i programi; izvori i vrste; oblici i metode; preispitivanje pretpostavaka strune primjene.

PRAKSA: priprava; nacrt, scenarij nastavne jedinice; izvedba nastavne jedinice; provjera steenog znanja uenika; preispitivanje izvedbenih postupaka.

TEORIJA I PRAKSA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA: didaktika, metodika.SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA NA OPOJ NAOBRAZBENOJ RAZINI

Svrha cilj zadaa zadatak.

Svrha = najvii, konani vrh pouavanja hrvatskoga jezika. Ostvaruje se (ili ne ostvaruje) tek na kraju osnovnoga ili srednjega obrazovanja.

Ciljeve postavljamo za svaki predmet u pojedinim obrazovnim odsjecima (razredima, teajevima) i vrstama nastave (obvezni, izborni, fakultativni, slobodni programi). Zadae raslojavaju cilj na ostvarenja dosena u tijeku jedne nastavne ili teajne jedinice (npr. odgojne, naobrazbene, komunikacijske i psihofunkcijske zadae nastavnog sata). Zadaci se utvruju za svaki nastavni korak u nastavnom procesu. Tri skupine zadataka: zadaci ponavljanja, zadaci spoznavanja, zadaci provjere i vjebanja. Npr. nastavna jedinica o morfemu mogla bi obuhvaati zadatke motivacije (ponavljanje znanja), zadatke upoznavanja morfema (npr. zapaanje najmanje znaenjske jedinice u rijei, odreenje i imenovanje leksikog i gramatikog morfema, otkrivanje prefiksalnog morfema, odreenje i imenovanje rjeotvornih i oblikotvornih morfema ili morfemskih varijanata ili alomorfa ili korijenskog i spojnog morfema, zapaanje glasovnih promjena u prefiksalnoj ili sufiksalnoj tvorbi, sinteza steenih spoznaja o morfemu), zadatke provjere i vjebe.Bit predmeta i svjetonazor: Svrha nastave svakoga pojedinog predmeta izvodi se iz biti samoga predmeta i iz ope svrhe odgoja i obrazovanja. Osnovno je svrhovno polazite usklaivanje kolstva s potrebama i mogunostima pojedinca i naroda, prilagodba optimalnom razvoju i napretku pojedinca i zajednice, ostvarivanje odgoja na naelima humanizma.

O (ne)skladu odgojnih imbenika: kola nije jedini odgojni imbenik (suradnja svih imbenika). Hrvatski jezik, po svom lingvistikom ustroju, povijesti i po ulozi u ivotu naroda kojem pripada, ima sasvim osebujan poloaj u odgoju. Hrvatski je jezik istodobno i nastavni predmet i nastavni jezik. Po svojim funkcijama je izrazito odgojni predmet.

Osebujnost hrvatskoga jezika: Hrvatski jezi je jezini standard i supstandard, dijalekt i argon. Nazivi za jezik: ilirski, slavjanski, slovjenski, slovinski, slavonski, bosanski, dubrovaki, dalmatinski, arvacki, hrvatskosrpski, srpskohrvatski, junoslavenski, srpski, materinski, materinji, naijenski, naki, narodni

Svrha nastave hrvatskoga jezika: spoznaja o biti, osnovama i znaajkama hrvatskoga jezika; svijest o potrebi uenja i njegovanja hrvatskoga jezika; pravilna uporaba knjievnoga, tj. standardnoga hrvatskoga jezika u govorenju i pisanju.Proimanje etiriju razina:

1. Naobrazbena razina: postie se stjecanjem znanja o jeziku uope (posebno o hrvatskom). Nune osnove ope lingvistike, osnove znanosti o hrvatskom jeziku (fonetika, fonologija, morfologija, tvorba rijei, sintaksa, leksik, stilistika, pravopis, pravogovor, dijalekti i povijest hrvatskoga jezika), poznavanje temeljnih zaklada hrvatske rijei u knjievnosti (umjetnika, znanstvena, publicistika rije u kazalinom, filmskom, televizijskom ili radijskom jeziku).

2. Odgojna razina: ostvaruje se pokretanjem volje za uenje i njegovanje hrvatskoga jezika i poticanje osjeajnoj odnosa prema hrvatskom jeziku. Opi odgojni ciljevi hrvatske kole, ljubav prema hrvatskom jeziku i narodu (elja za spoznavanjem, uenjem i to boljom uporabom tog jezika), pozitivni osjeajni odnos prema nestandardnim inaicama hrvatskoga jezika (jezina snoljivost, kulturan odnos prema drugim jezicima).

3. Psihofunkcijska razina: razvoj psihofizikih funkcija promatranja tekstova u pismenom ili usmenom obliku, zapaanje jezinih injenica i njihovih obiljeja; logino zakljuivanje i apstraktno miljenje (spoznaja jezinih zakona i pravila), matanje i zamiljanje.

4. Komunikacijska razina: svi oblici usmenog i pismenog priopavanja (razvijene psihofizike funkcije, steeno znanje i umijee), jezino stvaralatvo (umijee stvaranja novih vrijednosti hrvatskoga jezika).Temelji nastave hrvatskoga jezika: uenik, jezik, uitelj i okolnosti u kojima se nastava izvodi. Uzajamno su povezani, o njima ovisi uspjeh u nastavi.UENIKUenik = os oko koje se vrti nastava; nastava mora biti po mjeri uenika. Uitelj mora poznavati i pojedinca i razrednu zajednicu. Uenik = subjekt (aktivan subjekt, uenik koji pita, raspravlja, istrauje, zahtijeva, problematizira, surauje s uiteljem rjeavajui zadane i stvarne probleme). Dijete je kao pergamena gusto ispisana sitnim hijeroglifima,

od kojih ti moe samo dio odgonetnuti,

od kojih moe neke izbrisati ili precrtati,

a pomou nekih ispuniti sadraj. Janusz KorczakNASTAVNO GRADIVO HRVATSKOGA JEZIKA:

Komunikacijska slojevitost jezinog priopavanja: govorenje, sluanje, pisanje i itanje.

Govorenje: izravno = iva rije (privatna i javna; dijaloka i monoloka); simultani prijenos (telefon, videofon, radio, televizija u ivo); neizravni prijenos (gramofon, magnetofon, kazetofon, film, snimke, diskete).

Sluanje: iva rije u izravnom dodiru; simultano prenesena rije (telefon, videofon, emisije u ivo); nesimultano prenesena rije (gramofon, film, magnetofonske vrpce).

Pisanje: rukopisno i pismoslikarsko (pisma, plakati, natpisi, oglasi); strojopisno i tiskovno (poslovna pisma, novine, asopisi, stripovi, knjige); elektronsko (televizija, video, film, raunalo).

itanje: rukopis (pisma, plakati, natpisi, razliiti tekstovi); strojopis i tisak (knjige, stripovi, novine, leci, brzojavi, poslovni dopisi); natpisi na zaslonu/ ekranu (tv, video, film, raunalo).

Didaktika slojevitost:

1. sluanje, 2. razumijevanje, 3. govorenje, 4. itanje, 5. pisanje.Jezine komunikacije: egocentrini govor (jezik-igraka), socijalizirani djeji govor (igra, neobavezno brbljanje), usmjereni razgovor (nastavni, poslovni), opisivanje, pripovijedanje, raspravljanje. Razine spoznavanja jezika: gramatika, rjenika, pravopisno-pravogovorna i tekstoloka.Gramatika/Slovnica: imanentna (intuitivna) gramatika, didaktika (kolska) gramatika, znanstvena (analitika) gramatika. Prednost u nastavi ima didaktika gramatika ona je temelj jezinog uenja; svrha joj je uenje jezika. TRADICIONALNA I MODERNA NASTAVA GRAMATIKE:Tradicionalna nastava gramatike: usredotoena je na spoznajni objekt (gramatiku), na udbeno gradivo; uenik se mora prilagoditi gramatici. Objektivna je, u aritu je predmet uenja. Okrenuta je prema kolektivnim vrijednostima (kolektivni nastavni oblici frontalni rad i katehetika dijaloka metoda). Pojmovna je, cilj su joj pojmovi jezinog sustava (ovladavanje pojmovima = ovladavanje jezinom komunikacijom). Analitika je, ralanjuje jezini sustav i jezine strukture. Apstraktna je, bavi se sustavom, strukturama i njihovim elementima. Dedukcija. Formalna nastava. Vezana je za statinu prolost, preuzima norme prologa trenutka. Okrenuta k prolosti, razvija jezini dogmatizam jezina norma je vrsta, nepromjenjiva, neupitna zakonitost, a nastavnik zna to je pravilo, a to ne. U sreditu je uenje norme. Autoritarnost jezini autoriteti su nepovredivi. Pojam univerzalnoga ono to je zajedniko u jeziku. Osjeaj za apsolutne vrijednosti koje traju u prostoru i vremenu. Usredotoena na esencijalno, bitno u jeziku, zanemaruje nebitne, pomone injenice. Jezino reproduciranje (dobro poznavanje jezinog sustava, ali neosposobljenost za jezino stvaralatvo).

( SAETAK: Tradicionalna je nastava usredotoena na spoznajni objekt. Ona je objektivna, kolektivna, formalna, pojmovna, analitika, apstraktna, usmjerena prema svrsi vezanoj za statinu prolost. Razvija dogmatizam, osjeaj autoriteta, pojam transcendencije i apsolutnosti, osjeaj univerzalnosti i esencijalnosti. Osposobljava za jezinu reprodukciju.

Moderna nastava gramatike: usredotoena je na spoznajni subjekt (uenik); okrenuta je k ueniku i udbeno gradivo prilagoava njegovim potrebama i mogunostima. Subjektivna je, u aritu je uenik.Individualna je, okrenuta pojedincu. Naelo individualizacije (metode pisanja ankete, sastavci). ivotna je, ivot je u pozadini svakog djelovanja. Globalna je, cjelinska nastava, polazi od jezika kao sustava sustava. Konkretna realizacija (konkretno govorno ostvarenje, pojam, pravilo, paradigma, jezina zakonitost). Indukcija. Intuitivna nastava (intuitivna, imanentna gramatika). Vezana je za dinaminu budunost uenika (jezik u kretanju, rastu, mijenama). Razvija skepticizam, preispituje norme, provjerava ih, mijenja i prilagouje. U sreditu je spoznavanje jezika koje omoguuje shvaanje i potivanje norme. Jezina sloboda elastina stabilnost / stabilna elastinost. Osjeaj posebnosti brine o posebnostima, sluajnostima, neponovljivostima. Stilogenost - osjetljivost za vrijednosti pojedinanih ostvaraja u jeziku. Svijest za relativnost jezinih promjena (ivotne posebnosti, kontekstualne i situacijske razliitosti). Svijest o egzistencijalno vanim vrijednostima prednost jezinim injenicama koje su vane za uenikovu egzistenciju (ivotna praksa). Jezino stvaralatvo (intuicija i znanje primjereno ivotnim potrebama).

( SAETAK: Moderna je nastava usredotoena na spoznajni subjekt. Ona je subjektivna, individualna, intuitivna, vitalna, globalna, konkretna, usmjerena k ishoditu zbog boljeg osiguranja dinamine budunosti. Razvija skepticizam, osjeaj slobode, pojam imanentnosti i relativnosti, osjeaj sposobnosti i egzistencijalnosti. Osposobljava za jezino stvaralatvo.PRAVOPIS: Pravopisni prirunici obuhvaaju: grafijska pravila (pismo, slovni znakovi), pravila koja razrjeavaju odnos pisanja prema izgovoru (fonoloko-morfonoloka naela), pravila koja su u prvom redu gramatika (fonetsko-fonoloka i morfoloka), pravila koja poboljavaju obavijesnost teksta.

PRAVOGOVOR: obuhvaa izgovor glasova, naglaivanje rijei (akcentuacija), intonaciju reenice. Jasnoa, razgovijetnost i pravilnost glasova. USMENO I PISMENO IZRAAVANJE: Uenici se postupno osposobljavaju za komuniciranje knjievnim jezikom. No, mogu komunicirati i na dijalektu, argonu (ako je glavni cilj iznoenje odreenog sadraja). Svrha: oslobaanje uenika za javu i privatnu uporabu govorene i pisane rijei u svim ivotnim situacijama; razvijanje uenikih sposobnosti pravogovornih i pravopisnih navika u skladu s knjievnojezinom normom; razvijanje uenikih sposobnosti za usmeno i pismeno komuniciranje na svim jezinim, stilskim i tekstovnim razinama standardnog jezika; upoznavanje uenika s osnovnim znaajkama najeih tekstovnih vrsta i funkcionalnih stilova te s osnovama tekstovne lingvistike i stilistike (stvaralaka proizvodnja tekstova). To se ostvaruje na posebnim satima nastave usmenog i pismenog izraavanja, u nastavi gramatike povezano s odreenim gradivom, u nastavi knjievnosti, u nastavi filmske i scenske umjetnosti, u cjelokupnoj nastavi hrvatskoga jezika iskoritavanjem razliitih oblika govorenja i pisanja u metodike svrhe.SLUANJE: Zadaa svih uitelja: nauiti uenika sluati. Vjebe sluanja treba organizirati radi osposobljavanja za usredotoenost na usmeno izlaganje; privikavanje na kontinuirano, trajno praenje; razumijevanje sadraja; razlikovanje bitnog i nebitnog, opeg i posebnog, sredinjeg i rubnog; zapaanje jezinih obiljeja; zapamivanje sadraja; ponavljanje i oponaanje bilo sadrajnih bilo izgovornih sastavnica usmenog izlaganja. Izvori sluanja: uiteljevo / uenikovo govorenje i itanje, govorenje gosta u nastavi (glumac, knjievnik), govorenje ili itanje na radiju / filmu i televiziji / snimljeno na gramofonskoj ploi, magnetskoj ili kasetofonskoj vrpci.Nastavno podruje usmenog i pismenog izraavanja dijeli se na: poetno itanje i pisanje, itanje, govorenje i pisanje. POETNO ITANJE I PISANJE = prvi korak djeteta u civilizaciju pisane rijei. S poetnim itanjem i pisanjem ne treba preuraniti. Tempo, ritam i red ovladavanja cijelom abecedom treba uskladiti s prirodom jezika i mogunostima razreda i pojedinca. Metode: globalna, glasovna analitiko-sintektika, pojmovna ili fonetika, tekstovna, fonografika, metoda slogovanja, sricanja, glasanja, usporednog itanja i pisanja, normalnih reenica, normalnih rijei, usklinika U izboru metoda treba imati na umu ove kriterije: narav standardnog jezika i posebnosti uenikove imanentne gramatike, kulturoloko okruje i kulturne navike uenika (radio, strip, tv...)

Vana je elastinost, prilagodljivost. Prilagoavanje problemima koje izaziva odnos uenikih govornih navika prema pojedinim glasovima. ITANJE:

ita (tko?) moe biti pojedinac, par, skup, zbor, uenik, uitelj, glumac, struni djelatnik s radija, televizije, filmaMoe biti uenikovo, nastavnikovo, glumevo, itanje po ulogama. Po kriteriju itaa, itanje se dijeli na: individualno (pojedinano, samostalno), zborno (kolektivno, skupno, grupno), nastavnikovo, uenikovo, glumako, recitatorsko, itanje po ulogama. Plus: itanje u paru (naizmjenino, tandemsko), itanje posredstvom auditivnih i audiovizualnih sredstava (spikersko, gramofonsko, kasetofonsko, radijsko, televizijsko...) Tekst (to) je predmet itanja. Po kriteriju teksta, itanje se dijeli na itanje rukopisnih, strojopisnih, tiskovnih i magentskih / elektronskih zapisa (pisma, dopisi, novine, knjige, plakati, reklame, pisani tekstovi na tv-u, raunalu, radiju; beletristiki, novinski, znanstveni, poetski, popularni tekstovi) Mjesto (gdje?) itanja u nastavi najee je kola, uionica, itaonica i obiteljski dom; ali i ulica, crkva, trgovine, javna mjesta Po kriteriju mjesta, itanje se dijeli na razredno i izvanrazredno itanje. kolski prostori: uionica, itaonica, knjinica, hodnici i drugi kolski prostori (panoi, plakati, zidne novine, oglasi). Izvankolski prostori: kua, stan, ulica (natpisi, reklame, oglasi), crkva, trgovina, radionice, muzeji, kino, kazalite, kolodvori Svrha (zato?) itanja je jasno i tono primanje napisane obavijesti. Dijeli se s obzirom na potrebe primatelja obavijesti i karakter poruke. Logiko itanje / itanje s razumijevanjem cilj: razumijevanje poruke; spoznajna razina. Izraajno itanje cilj: doivljaj teksta ili pobuditi odreeni doivljaj teksta kod itatelja; doivljajna razina. S obzirom na italake mogunosti, itanje moe biti: interpretativno itanje (uenika, uitelja ili znanstvenika ita nastoji glasovno interpretirati svoj doivljaj i razumijevanje teksta); stvaralako itanje (recitatorsko, glumako, umjetniko ita s veim ili manjim umjetnikim ambicijama i umijeem spoznajno-doivljajnim slojevima autorova teksta ostvaruje svoju interpretaciju teksta i svoj osjeajni naboj); usmjereno itanje (dublje i ire poniranje u tekst; moe biti analitiko itanje ralanjivanjem se zapaaju, promatraju i vrednuju pojedinosti u tekstu ili kritiko itanje prosuuju se tvrdnje i pitanja u tekstu, ita im suprotstavlja svoja pitanja i tvrdnje), itanje s komentarom (ita komentira proitano).

Nain (kako?) dva kriterija: glasnoa i nazonost/izonost itaa. Razlikuje se itanje na glas (glasno; govorna realizacija) i itanje bez glasa (neglasno, u sebi; negovorna realizacija). Glasno itanje moe biti neposredno itanje (ostvaruje se izravnim dodirom itaa u sluaa; na istom su mjestu) i posredno itanje (obavlja ga ita na radiju, televiziji, zvuno je snimljeno na kasetofonu, gramofonu). Glasno itanje moe biti i spontano i usmjereno.GOVORENJE:

Usmene vjebe prema glavnom cilju vjebanja mogu biti:1. Gramatiko-pravogovorne: a) fonoloke

b) morfoloke

c) sintaktike

d) leksike: obuhvaaju leksikogramatike, leksikosemantike i leksikostilistike vjebee) pravogovorne/ortoepske mogu biti artikulacijske (izgovor glasova), akcenatske (naglaivanje rijei), intonacijske (reenina melodija, tempo, stanka, silina, boja glasa) i pravogovorno-pravopisne vjebe (povezivanje pravogovora s pravopisom).2. Stilsko-kompozicijske: razgovaranje, opisivanje, pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje, upuivanje. Stilsko-kompozicijske vjebe mogu biti dijaloke (razgovorne igre, telefonski razgovor, rekreativni razgovor, usmena dramatizacija, intervju, poslovni razgovor) i monoloke (opisivanje/deskripcija, pripovijedanje/naracija, tumaenje/eksplikacija: analitiko i sintetiko izlaganje, raspravljanje/diskusija, upuivanje/instrukcija, mjeoviti oblici).Usmene vjebe prema stupnju izvornosti mogu biti:

1. Na tuim tekstovima: itanje, recitiranje, govorenje na pamet, usmeni diktati.

2. Na vlastitim tekstovima: odgovaranje na pitanja, izlaganje vlastitih sadraja.

Teme usmenih vjebi moraju biti u skladu s potrebama, mogunostima i interesima uenika. Uenici trebaju govoriti o onome to znaju, to im je blisko, to ih zanima i to im koristi. Naela praktinosti, sadrajne kompetencije, ivotnosti i zaviajnosti.PISANJE:

Razlike izmeu pismenog i usmenog izraavanja:

Pisati / itati: na poetku kolovanja javlja se nulta situacija; monoloka, jednostrana akcija bez izravnog partnerstva (vremenski razmak do recepcije); povratna obavijest nakon pisanja nije mogua ili kasni (odgaanje komunikacije); prostorna odvojenost i razliitost situacije pri pisanju i itanju; vrijeme za planiranje, prosuivanje, oblikovanje i ponovno zapoinjanje (vremenski tjesnac = nedoraena kompozicija i pogreke); vremenski razmak izmeu miljenja i pisanja/itanja (kod pisanja je djelomino mogue pretplaniranje i predoblikovanje; gubitak misli; nove ideje; tehnika i brzina pisanja uzrokuje nedostatnu koncentraciju na pravilnost); prevoenje znakova u prostornost, istodobnost i trajnost pisma; logika i stil; intenzivniji obuhvat sadraja i situacije, vea tonost i iscrpnost; neverbalni oslonci: ralamba, odjeljci, naslovi, razliiti tipovi tiska, podcrtavanje, pravopis); izdiferenciranost i sloenost umanjuju ivotnost i neposrednost; tenja prema standardizaciji jezinih i predstavljakih oblika; jezik svrha sam jezik!Govoriti / sluati: sposobnost komuniciranja postoji na poetku kolovanja; dijaloka interakcija (neposredno obraanje sugovorniku; nema vremenskog odmaka); trajna povratna obavijest i povratno djelovanje (metakomunikacija, ispravak); jednakost govorne situacije (situacijski kontekst); potreba neprekidnoga govorenja (koncentracija); istodobnost miljenja i govorenja (govorni proces, tijek misli); akustiki znakovi ovise o zakonitosti situacije i vremenskoga tijeka (sjeanje, ponavljanje); komunikacijski oslonci: geste, mimika, gibanje tijela, odjea, moduliranje glasa, ritam; spontanost (umanjuje preciznost i pouzdanost); jezik kao sredstvo komuniakcije. Pismene se vjebe mogu podijeliti na:

1. gramatiko-pravopisne (fonoloke, morfoloke, sintaktike, leksike, pravopisne/ortografske)

2. stilsko-kompozicijske (razgovaranje, opisivanje, pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje, upuivanje).

PRAVOPISNE VJEBE: grafijske (pisanje slova, velika i mala slova, strane rijei), glasovne (pisanje glasova i glasovnih skupova), interpunkcijske (interpunkcije i ostali pravopisni znakovi), leksike (sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei).

Pismene vjebe prema stupnju izvornosti dijele se na:

1. prepisivanje

2. odgovori na pitanja

3. dopunjavanje i proirivanje reenice

4. ispravljanje (pogreaka, deformiranih reenica)

5. diktati

6. sastavljanje (duih i kraih tekstova)

Osnovno izvorite tema: uenik i svijet koji ga okruuje (dom, kola, zaviaj, svijet stvarnost i mata, tvarni i duhovni svijet.Razliite pismene vjebe: vjebe itljivoga, lijepoga i urednoga pisanja; vjebe stvaranja pravopisnih navika; gramatike vjebe; stilske vjebe; leksike vjebe; sastavljake vjebe (sastavljanje pripovjednih, opisnih, raspravljakih, pjesnikih, poslovnih i drugih tekstova).

ISPRAVLJANJE:

1. POVREMENO ISPRAVLJANJE pojedinanih pogreaka na bilo kojem stupnju nastavnog procesa u bilo kojem tipu nastavnog sata. Npr. kada uenik, govorei o pjesmi, filmu ili bilo emu, na satu hrvatskoga jezika prekri knjievnojezinu normu uenika treba upozoriti na pogreku (primjerice na nestandardni naglasak, oblik ili rije). Kada uenik piui napie neto pogreno, nastavnik to treba ispraviti. No, nastavnik mora paziti da ispravljanjem jezinih pogreaka ne dekoncentrira uenike kad je teite nastave npr. na knjievnoj temi. Mora paziti da ueniku ne odvrati pozornost od problema koji rjeava ili s teme koju obrauje.

2. REDOVITI PREGLED I ISPRAVAK svega to uenici piu u nastavne svrhe bilo u koli bilo kod kue. To se odnosi na biljenice (kolski rad, domaa zadaa, lektira, radnja biljenica).3. REDOVITI ISPRAVAK u nastavi usmenog i pismenog izraavanja koje obuhvaa vjebe itanja, govorenja i pisanja.

a) Vjebe itanja otklanjanje pravogovornih pogreaka koje su rezultat uenikove imanentne gramatike; treba vjebati izgovor glasova na koje uenik nije navikao, naglasne vjebe

b) Govorne i pisane vjebe tijek: uvod (motivacija i najava zadae), izvedba (priprema, izraavanje, analiza i prosudba ispravak), zakljuak (ocjena vjebe, povezivanje s buduim vjebanjem). Jezine pogreke mogu biti:

Stilske (nefunkcionalna uporaba: arhaizmi, neologizmi, dijalektizmi, argonizmi, tuice, frazemi, perifraze, sinonimi, glagolski oblici, padei, reenine konstrukcije)

Pravogovorne (usmene vjebe; to su artikulacija, akcentuacija i intonacija)

Pravopisne (pismene vjebe; to su veliko poetno slovo, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, pravopisni znakovi i interpunckija)

Gramatike (fonoloke, morfoloke i sintaktike)

Analiza: zapaanje pogreke, objanjavanje vrste pogreke i upuivanje na pravilo koje je prekreno, otklanjanje pogreke.

4. POSEBNE VJEBE u ispravljanju. Vjebe u kojima e se uenici osposobljavati da zapaze, objasne i otklone pogreku u govoru ili pismu.

Izvori lingvodidaktikih predloaka za ispravak mogu biti: standardnojezini ueniki usmeni ili pismeni tekstovi u kojima ima otklona od knjievne norme; nastavnikovi usmeni ili pismeni tekstovi s otklonima od norme; usmeni tekstovi s otklonima od norme na radiju, televiziji i sl; pisani tekstovi u novinama, na filmu, televiziji, raunalu. Ispravljake vjebe moraju imati osmiljen tijek: motivacija s pripremom (najava i objanjenje zadae), ispravljanje, saimanje steenih spoznaja. NASTAVNIK

Nastavnik = svatko tko izvodi nastavu na bilo kojem kolskom stupnju, u bilo kojoj vrsti kole i bez obzira na postignutu diplomu i zakonom odreeno zvanje. Nastavnik kao ovjek snane osobnosti (nastavnik koji je NETKO, uen i odgojen). Pravi nastavnik mora omoguiti uenicima da misle svojom glavom. Nastavnik = prijatelj uitelj mora voljeti uenika (uvijek!). Motivacija za uenje. Nastavnik = strunjak (pedagoka, psiholoka, socioloka i didaktika naobrazba; poznavanje uenika). Struna kompetencija nastavnika: potpuna teoretsko-praktina ovladanost sadrajima uvrtenima u kolski predmet, ira kultura, obavijetenost i ostalim znanstvenim i umjetnikim podrujima (npr. kazalite, glazba, povijest, slikarstvo). Nastavnik stvaralac: znanje, umijee, nadahnue. Nastavnik e izabrati pravu metodu, postupak, rije u pravom asu samo ako poznaje nastavne metode i postupke te ako suvereno vlada hrvatskom rijeju i reenicom. Potpuna suivljenost s predmetom, uenikom i aktualnim okolnostima. OKOLNOSTISve okolnosti po kojima odgojna djelatnost moe biti (ne)uspjena. Jezine okolnosti: mjesni govor, argon uenika, uenici dvojezinici, viejezina sredina, jezino susjedstvo s drugim etnikim skupinama, razlikovna gramatika, razlikovni rjenici.

Zemljopisne okolnosti: u kakvom se kraju nalazi kola (ravnica, brda, planine, primorje, otok) To se odraava na rjenik. Prilagoavanje nastave zemljopisnim osebujnostima zaviaja, seoske, gradske i mjeovite sredine, toponimija, ekonimija, etnici, ktetici. Povijesno-politike okolnosti: totalitarni i demokratski reimi; unitarne, federativne i konfederativne drave; nacionalno iste i slobodne dravne zajednice; nacionalno mjeoviti i slobodni (demokratski) i neslobodni (nedemokratski) uvjeti. Dijaspora; dvojezini uenici; jezina batina. Povezanost s hrvatskom jezinom u knjievnom batinom, zaokreti u drutvenom sustavu i drutvenom poretku, ratne situacije. Drutveno-gospodarske okolnosti: grad, selo; industrijski, turistiki i poljoprivredni kraj; bogato i siromano naselje Arhitektura kolskih prostora (prostranost, dvorane), didaktika opremljenost kole (knjinica, elektronska uionica, labaratorij). (Ne)imunost opine, kole, obitelji u vezi s nabavom knjiga, raunala Kulturoloke okolnosti: poznavanje kulture i kulturnih navika u nekom kraju; kultura zaviaja, obitelji i uenika, navike i svjetonazor povezan s tom kulturom, udio zaviajne kulturne batine u opoj hrvatskoj kulturi.

NAELA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA

U OSNOVNOJ I SREDNJOJ KOLI

1. NAELO OPE NAOBRAZBE I STRUNE USMJERENOSTI: Nastava hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj koli izvodi se na razini ope naobrazbe. Uenici se osposobljavaju za one sadraje i naine uporabe hrvatskoga jezika koji su korisni svima u svakoj situaciji. U srednjim strukovnim kolama: usmjeravanje prema potrebama izabrane struke (npr. izuavanje strunog nazivlja, vjebe usmjerene na potrebe budueg zanimanja i sl). Izbor i vrednovanje gradiva, organizacijskih oblika i metodikih postupaka.

2. NAELO ZNANSTVENOSTI: Nastava hrvatskoga jezika temelji se na znanstvenim postignuima nauka o hrvatskom jeziku i svih znanstvenih grana vanih za ovu nastavu: logika, komunikologija, informatika, lingvistika, psihologija, sociologija, pedagogija, povijest, zemljopis vrsto oslanjanje na utvrene i ope prihvaene znanstvene spoznaje i metode primjenjive na odreenom naobrazbenom stupnju. Nastavnikov pokuaj da apstraktno gradivo to vie priblii ueniku moe rezultirati izdaju znanstvene istine zbog prejednostavnosti. U prihvaanju jezikoslovnih novosti mjerilom nam moraju biti uenike mogunosti i potrebe, a ne treba pretjerivati sa znanstvenom aurnou i modernou. Ovo naelo zahtijeva neprestanu provjeru starih i novih spoznaja te odabir onoga to je najbolje za uenika.

3. NAELO ODGOJNOSTI: Nastava hrvatskoga jezika mora biti mnogostruko odgojna. Jezini odgoj. Uenik mora stei ljubav prema jeziku koji ui, svijest o potrebi jezine kulture te navike jezine snoljivosti (potivanje tuih jezika, narjeja, idioma). Odgoj duha i karaktera. Uenik treba izgraditi svoj nain miljenja i ponaanja te svoj svjetonazor preko oblikujui svoje govorne navike, prouavajui jezik kao sredstvo miljenja i komuniciranja te shvaajui uzajamnu vezu izmeu jezika i stvarnosti koju jezik preslikava. Odgojnost se ostvaruje osobnim stavom i ponaanjem nastavnika; izborom tekstova, lingvodidaktikih predloaka s pozitivnim utjecajima; izborom naina, metoda i metodikih postupaka koji pozitivni angairaju uenike; povezivanjem nastave hrvatskog jezika s kulturnim domaajima Hrvatske, Europe Suodnos odgojnih i obrazovnih ciljeva, ni jedan se ne smije ostvarivati na tetu drugoga!4. NAELO STVARALATVA: Nastava hrvatskoga jezika mora biti stvaralaka kako za uenika tako i za nastavnika. Uenik bi trebao sam istraivati i otkrivati jezine pojave i zakonitosti, a nastavnik bi ga trebao uvoditi u jezino stvaralatvo. Svojim stvaralakim postupcima uitelj je poticaj i uzor uenicima u njihovim stvaralakim pokuajima. Npr. preoblikujui zaviajni u standardnojezini tekst, uenici mogu uiti padee i otkrivati nastavke za pojedine padee. U jezinom stvaralatvu uenika razlikujemo:

a) Stupanj reprodukcije: zapaanje, shvaanje u uopavanje gramatike pojave te praktina primjena na razini reprodukcije.

b) Stupanj produkcije: postavljanje problema koji zahtijeva korak u nepoznato, matanje, stvaralako traenje i pronalaenje novoga.c) Stupanj stvaralake primjene jezinog otkria.

5. NAELO KNJIEVNOG JEZIKA: Temelj je kolskog predmeta zajedniki jezik svih Hrvata knjievni / standardni hrvatski jezik. Uenici se postupno osposobljavaju za komuniciranje knjievnim jezikom uei gramatiku, pravopis, stilistiku i rjenik hrvatskoga knjievnog jezika te vjebajui usmeno i pismeno izraavanje na tom jeziku. Osnovne spoznaje o svim oblicima hrvatskoga jezika na sinkronijskoj razini i dijakronijskoj osi.6. NAELO ZAVIAJNOSTI: Naelo zaviajnosti je dopuna naelu knjievnog jezika. U nastavi hrvatskoga jezika treba se iskoristiti uenika imanentna gramatika (jezini / gramatiki osjeaj) = gramatiki sustav zaviajnog narjeja koji se vie ili manje ne podudara sa sustavom knjievnoga jezika. Osjeaj za gramatiku, neposredna (intuitivna) svijest. Naviknutost na odreeni jezini sustav koja je spontano steena u obiteljskom i zaviajnom krugu. Imanentna gramatika zahtijeva razliite pristupe u pouavanju hrvatskoga knjievnog jezika zbog svoje razliitosti. Uporaba zaviajnog idioma kontrastivna analiza standardnog i dijalektnog jezika. Razlikovna gramatika i razlikovni rjenik. 7. NAELO MEUOVISNOSTI NASTAVNIH PODRUJA: Nastavni predmet hrvatski jezik obuhvaa u razliitom opsegu vie razliitih podruja (gramatiku, pravopis, pravogovor, rjenik, stilistiku, knjievnost, film, kazalite ). Hrvatska je rije bitna sastavnica svih nastavnih podruja hrvatskoga jezika, ona ih povezuje i ini integralnim dijelovima istoga predmeta. Moraju postojati zasebni sati gramatike, knjievnosti, govornih i pismenih vjeba, ali i oni u kojima se ta podruja povezuju, preklapaju i isprepliu. 8. NAELO RAZLIKOVANJA I POVEZIVANJA JEZINIH RAZINA: Jezinom analizom treba omoguiti ueniku razlikovanje jezinih razina. On treba zapaziti njihovu meuovisnost i uzajamnu povezanost u jezinom komuniciranju. Uenik treba stei osnovne spoznaje o jeziku koje e ga osposobiti za razinsko promiljanje o jeziku. Provoenje ovog naela poinje u 5.razredu osnovne kole (morfoloka, derivacijska, fonoloka, semantika i sintaktika razina). 9. NAELO OBAVIJESNE I ESTETSKE FUNKCIONALNOSTI (naelo cjelovitosti, naelo jedinstva gramatike i stilistike):Jezine injenice treba spoznavati u njihovu obavijesnom i estetskom funkcioniraju svaka se jezina pojava promatra i na planu sadraja i na planu izraza. Promatranje u uzajamnou razina, u njihovu funkcioniranju i konkretnom govorenom ili pisanom tekstu. Nastavnik treba zasnivati nastavu gramatike na cjelovitim tekstovima ili govornim situacijama. Povezivanje gramatike i stilistike. Otkrivanje estetske funkcije rijei. Martinet jezik kao instrument koji omoguuje postizanje odreenih rezultata. Ako uenika pripremamo za uspjenu uporabu instrumenta kojima komunicira sa svojom okolinom, moramo ga upoznati i s nainom funkcioniranja toga instrumenta. 10. NAELO TEKSTA: Nastava hrvatskog jezika polazi od teksta i tekstu se vraa, svrha joj je stvaranje uspjenih govorenih i pisanih tekstova. Svaka jezina injenica mora se zapaati u svom funkcioniranju i to preko teksta. Tekst je lingvodidaktika osnovica za razmiljanje o jeziku, za prouavanje jezika te za stvaralaku primjenu jezinoga znanja. Tekst = govoreni ili pisani iskaz koji je u nizu svojih jezinih jedinica obiljeen njihovom uzajamnom povezanou (koherencija) i potpunou (kompletnost). Tekst koji nam slui za potrebe nastave hrvatskog jezika nazivamo lingvodidaktiki (lingvometodiki) predloak. Izvor lingvodidaktikih predloaka moe biti sve to uenik slua, ita, govori i pie. Uitelj ga nalazi u udbenicima, prirunicima, vjebenicama za uenike; u prirunicima za nastavnike; u (ne)obvezatnoj lektiri; u novinama, asopisima; u uenikim, kolskim listovima; u uenikim sastavcima; u javnim natpisima; u radio i tv emisijamaNastavnik moe i sam sastavljati lingvodidaktike predloke. Prema ciljnoj usmjerenosti, lingvodidaktiki predloci mogu biti:a) Polazni tekstovi tekstovi na kojima se prvi put zapaaju i prouavaju jezine injenice.

b) Vjebeni tekstovi tekstovi na kojima se utvruje i uvjebava primjena steenoga znanja.

c) Provjerbeni tekstovi tekstovi na kojima se provjerava steeno znanje.

Lingvodidaktiki predloci trebaju biti: cjeloviti, zasieni injenicama koje se ue, prilagoeni uenicima i zadaama, prirodni (normalni, logini, gramatiki, pravopisno i stilski pravilni) i kratki. Ova pravila doputaju iznimke!

11. NAELO SADRAJNE, TEKSTOVNE I STILSKE RAZNOVRSNOSTI: Uenik mora upoznavati hrvatski jezik na raznovrsnim sadrajima, tekstovima i funkcionalnim stilovima. Knjievno-umjetniki tekstovi mogu imati prednost, ali ne i potpunu prevlast! Treba izabrati tekstove koji su ueniku bliski i sadre ono potrebno. Biranje jezinih izvora s raznovrsnim sadrajima bitno je radi stjecanja raznovrsnijeg jezinog blaga i bogaenja uenikova rjenika na (gotovo) svim podrujima koja ulaze u krug uenikovih potreba te radi djelotvornijeg poticanja i podravanja uenikih interesa za hrvatski jezik, jezinu naobrazbu i nastavu. Sadraji u razliitim tekstovnim varijantama: opisnima, pripovjednima, izlagakima, raspravljakima, upuivakima, mjeovitima. Uenici se moraju iskuati u knjievnim (crtice, anegdote, prie, dijalog, esej, pjesma) i novinskim vrstama (vijest, izvjee, lanak, intervju). Vjebe za svakodnevni ivot (molbe, potvrde, zapisnik, poslovni dopis, pismo, estitka, brzojav, pozdravni govor). Razliiti stilovi: knjievnoumjetniki, popularnoznanstveni, znanstveni, upravno-psolovni Izvori hrvatskoga jezika: izvorna i prevedena djela; znanstveni, popularnoznanstveni, upravni, poslovni, novinski i drugi tekstovi; zvune snimke hrvatske rijei (ulomci iz kazalita, ulomci razgovora); uenike i nastavnike sastavnice; stripovi i filmovi; radijske i televizijske emisije.12. NAELO SADRAJNE KOMPETENCIJE: Uenici bi se trebali okuavati u govorenju i pisanju standardnim hrvatskim jezikom na sadrajima koji su im poznati, bliski, zanimljivi i korisni. Ako treba uenika potaknuti da govori ili pie o sadrajima njemu nepoznatima ili manje poznatima, treba ga za to najprije motivirati i pripraviti. Nastava se zasniva na ivotnoj praksi uenika, na stvarnim uenikovim potrebama, na potrebama uenikove svakodnevice.13. NAELO PROSUDBE: Uenike treba osposobiti za vrijednosnu prosudbu svakoga teksta (na obavijesnoj, misaonoj, osjeajnoj, estetskoj, gramatikoj, stilskoj i pravopisnoj razini). Uitelj treba biti uzorom (pri interpretaciji). Prosudbe nastavnika ne smiju biti jednostrane (zasnovane samo na negativnim ili pozitivnim primjedbama). Treba izbjegavati uopene, neargumentirane prosudbene primjedbe (dobro, loe, osrednje). Dokazi, konkretni primjeri, obrazloenje.14. NAELO DEMOKRATINOSTI: Svakom pojedinom ueniku treba dati jednaku priliku da naui hrvatski knjievni jezik, da ga spozna te da njime praktiki ovlada. Nastavnik ne smije zanemariti niti one slabije, niti darovite! Treba uravnoteiti odnose meu krajnostima i rasporediti raspoloivo vrijeme u korist svima. Promiljeno iskoritavanje nastavnik oblika (individualan, tandemski, grupni i frontalni rad) i metodikih postupaka. 15. NAELO SUSTAVNOSTI I NESUSTAVNOSTI: Nastava hrvatskoga jezika izvodi se s jezikoslovnog stajalita sustavno i nesustavno. Didaktika sustavnost. Neki se jezini sadraji ue prema sustavu dotinoga jezinoga gradiva, a drugi nesustavno (ali sustavno prema didaktikim naelima). Npr. o sustavno se ui morfologija, a nesustavno fonologija. Sustavnost pretpostavlja bitne sastavnice jezinih struktura bez kojih bi sustav bio okrnjen ili ne bi funkcionirao kao sustav. U srednjoj se koli sve gramatiko gradivo ui sustavno. U osnovnoj koli uenik lingvistiki nesustavno (metodiki sustavno) ui gramatiku u nastavi usmenog i pismenog izraavanja (nepodudaranje svoga iskaza s knjievnom normom); u nastavi gramatike (sustavno uei o jednim pojavama zapaa i druge); u nastavi pravopisa (pravopisnu normu ui uz pomo gramatikog termina koji se jo nije uio u nastavi gramatike); u nastavi filmske kulture (nepodudaranje izgovorene rijei s normom standardnog jezika); u nastavi knjievnosti (stilske funkcije nekih gramatikih injenica koje e se poslije obraivati u gramatici)16. NAELO EKONOMINOSTI I SELEKTIVNOSTI: Treba ekonomino iskoristiti raspoloivo vrijeme da bi se ciljevi gramatike nastave ostvarili optimalno, u skladu s teoretskom i praktinom vanou gradiva propisanog nastavnim programom. Metodiar treba probrati gradivo u skladu s mogunostima i potrebama uenika te vanijim jezinim injenicama odrediti vie vremena i drugaije metodike postupke, manje vanima manje vremena, a nevane treba izostaviti. Svrhovitiji rad. Nastavnik treba tragati za pogodnijom organizacijom nastavnog procesa i metodikim postupcima koji uenicima omoguuju da u to kraem vremenu to tonije i to potpunije spoznaju odreene jezine pojave.17. NAELO INDUKCIJE I DEDUKCIJE: Indukcija = put od zapaanja konkretnih pojava do uopavanja, od konkretnoga do apstraktnoga: promatranje tekstovne cjeline zapaanje odreene jezine pojave u njoj utvrivanje njezina sastava i znaenja (izraza i sadraja) uopavanje provjeravanje primjena. Dedukcija = put od pravila prema primjeru (npr. uenik zapamti pravilo te pomou njega regulira vlastitu govorenu djelatnost). Deduktivni put ako ima uvjeta za njega: mogunost motivacije uenika za takav rad i njegova sposobnost da razumije ishodinu definiciju, pravilo ili tezu. Za indukciju i dedukciju najbolji kriterij jest dob, umna razvijenost uenika i karakter gradiva. Prednosti indukcije: uenik ne mora vjerovati autoritetu onoga tko postavlja tezu (pravilo, definiciju) jer je sam otkriva na nizu primjera te se osposobljuje za istraivaki rad.18. NAELO PRIMJERENOSTI I AKCELERACIJE: Nastava gramatike mora biti prilagoena svakom ueniku s obzirom na njegovu dob, jezinu i socijalnu pripadnost, vrijeme i kraj u kojem ivi, znanje, umnu razvijenost i specifine sposobnosti. Naelo individualizacije. Programirana nastava prinos pojedinca grupnoj, kolektivnoj sposobnosti u zajednikom radu. Ispreplitanje individualnog i kolektivnog rada. Kod primjerenosti, treba imati na umu razine usvojenosti znanja. Neko gradivo se mora usvojiti na svim razinama, a neko se moe usvojiti na razini prepoznavanja, a kasnije na razini reprodukcije i preoblike. Naelo akceleracije ili anticipacije = uenje na visokoj razini teine ueniku se daju i tei zadaci koji e aktivirati unutarnje skrivene snage i pospjeiti njegovo sazrijevanje. Nastavnik mora dobro poznavati svakoga uenika (i gramatiku i nastavni program). 19. NAELO ANALIZE I SINTEZE: Uenici spoznaje o hrvatskom jeziku stjeu analitikim i sintetikim postupcima. U prednosti su sintaktiko-analitiki pristupi: sintaktiko promatranje tekstovne cjeline; ralanjivanje cjeline na strukturne sastavnice; otkrivanje znaenja i funkcija odabranih jezinih injenica; sintetiko uopavanje analizom steenih spoznaja. Ovo se naelo prvenstveno odnosi na prvo spoznavanje odreenih jezinih pojava. U teoriji sinteza; u vjebi analiza. Sintetini pregledi: predavana, itanja, sintetiki znanstveni ili popularno-znanstveni lanci (povijest hrvatskog jezika, dijalekti, znanstvene struje, teorija). Lingvostilistika analiza rezultira saetom prosudbenom sintezom. Uenici moraju biti osposobljeni za analizu i sintezu.20. NAELO ZORNOSTI: Nastava hrvatskoga jezika mora biti zorna. Naelo zornosti obuhvaa vizualnu i auditivnu stvarnost. Jezik se ostvaruje na dvjema razinama: pisani jezik na vidljivoj, a govoreni jezik na slunoj razini. Zreti = vidjeti. Promatranje konkretnih predmeta, eksperimenata, slika, modela, grafikona (uenje na samim predmetima), sluanje govorenog jezika ili jezika prenoenog elektronskim, radijskim, televizijskim putem. Naelo oiglednosti = naelo jezinog osjeaja (imanentne gramatike). 21. NAELO ZANIMLJIVOSTI: Za uenje gramatike uenika treba motivirati. Da bi se to postiglo, gramatiku nastavu treba uiniti zanimljivom. Gramatika je apstraktna i racionalna. Zanimljivost gramatike nastave moe se postii razliitim nainima i sredstvima: izborom zanimljivog lingvometodikog predloa (aktualni i ueniku bliski tekstovi); pronalaenjem aktualnih jezinih ili jeziku bliskih pitanja zbog motivacije za obradu odreenog gradiva; umjenim kombiniranjem razliitih metodikih postupaka (metoda, oblika, pristupa, vrsta vjebi..); izbjegavanjem metodike stereotipije (metodika ablona); iskoritavanjem likovnog i grafikog didaktinog materijala; upotrebom razliitih audiovizualnih sredstava (televizije, radija, magnetofonske ili gramofonske vrpce); organizacijom jezinih natjecanja i igara (zagonetke, gramatiki domino, kviz). Potreban je osjeaj za mjeru. Nastavnik treba u ueniku probuditi ljubav za jezik, jezine probleme te probuditi svijest o potrebi jezine kulture. SUSTAVI I PRISTUPI U NASTAVI HRVATSKOGA JEZIKA

Nastavna, didaktika, obrazovna, odgojno-obrazovna strategija = slijed naina i organizacijskih oblika kojima se svrha ostvaruje. U didaktici se kao nastavni sustavi navode: katehetska, majeutika, predavaka, heuristika, programirana, timska, egzemplarna, problemska nastava. U nastavi hrvatskoga jezika istiu se 2 sustava: gramatiko-knjievni i integracijsko-korelacijski. Sustavi nastave hrvatskoga jezika:1. Gramatiko-knjievni sustav: jezina se kultura stjee uenjem gramatike i knjievnosti. Ako uenik naui pravila knjievnoga jezika te ako proita dovoljno djela dobrih pisaca i iskoristi sve prilike koje mu nastava gramatike i knjievnosti prua za govorenje i pisanje, osposobit e se za uspjeno komuniciranje na hrvatskom knjievnom jeziku. Prevladao je u tradicionalnoj srednjoj koli.

2. Integracijsko-korelacijski sustav: ideja o sjedinjavanju i povezivanju nastavnih sadraja. Jezino-umjetniko podruje: hrvatski jezik, likovna i glazbena struktura, strani jezik i jezik narodnosti. Korelacija = suodnos, uzajamna zavisnost, vremensko i prostorno povezivanje razliitih dijelova. Korelacija je povezivanje po nekoj srodnosti, radi neke svrhe, pri emu ne dolazi do bitnih promjena povezanih jedinica. Integracija = obnova, ponovno udruivanje neko netaknutih, a potom razdvojenih cjelina. Integracija je itavost, cijelost, jedinstvo. To je proces vrstog proimanja razliitih dijelova u novu jedinstvenu cjelinu sjedinjavanje. Koordinacija = usklaivanje programskih sadraja. Integracijsko-korelacijski sustav zasniva s na sjedinjavanju, povezivanju i usklaivanju programskih sadraja. Koordinaciju (usklaivanje), korelaciju (povezivanje) i integraciju (sjedinjavanje) moemo imati na razini predmetnog podruja (jezik + knjievnost, knjievnost + film), na razini programskih cjelina (fonetika + morfologija). Uzorci povezivanja ili sjedinjavanja: jezik kao jezgra, knjievnost kao jezgra, izraavanje kao jezgra, film kao jezgra, scenska umjetnost kao jezgra Primjer srodnih sastavnica: tema, fabula, osnovni ton, ideja, likovi, vrijeme, mjesto.3. Dogmatsko-reproduktivni sustav: Nastavnik prosuuje, ispravlja i klasificira jezinu proizvodnju uenika prema formalnim gramatikim pravilima. Nastavnik postavlja jezine dogme koje se moraju nauiti i primjenjivati u govorenju i pisanju. Preferira se dedukcija; zapamivanje definicija, pravila i paradigma; metode diktiranja, uenja na pamet i katehetikog razgovora.

4. Analitiko-eksplikativni sustav: Uenika se potie da prouavanjem teksta analitiki otkriva gramatike pojave na razini knjievne norme. Heuristiki razgovor, indukcija, samostalno izvoenje definicija, pravila i paradigma, tekstovna analiza. Knjievnojezina forma, uenikova govorna praksa (argonska, dijalekatska, knjievnojezina).5. Problemsko-stvaralaki sustav: temelji se na naelu stvaralatva. Uenik je u ulozi istraivaa pred kojeg se postavlja odreeni jezini problem (dilema, pitanje, potekoa). Samostalno istraivanje i pronicanje usporeivanje injenica, analiza, ocjena posebnih obiljeja, uopavanje i sinteza spoznatih istina. Najei oblici gramatike problemske nastave:

a) Promatranje pojedinih gramatikih injenica: uenici se osposobljavaju za samostalnu analizu jezinog materijala kako bi mogli zapaziti jednu injenicu meu drugima, razlikovati je od drugih nove spoznaje, nove jezine zakonitosti. Npr. promatrajui tekst, uenik moe zapaziti da za izricanje prolih radnji, uz ve poznati perfekt, postoje i drugi glagolski oblici (aorist).

b) Rjeavanje gramatikih zadaa: razvija se gramatiko miljenje uenika. Razliitim operacijama uenici otkrivaju pojedina svojstva neke gramatike injenice, razvrstavaju istorodne, srodne i raznorodne pojave, preoblikuju zadane gramatike predloke Npr. u tekstu trae umanjenice, razvrstava ih prema sufiksima te utvruje razliku u znaenju tih sufiksa.

c) Ispravljanje jezinih pogreaka: osposobljavanje uenika da razlikuju knjievnojezine od neknjievnojezinih, usustavljene od neusustavljenih gramatikih pojava te da mogu identificirati jezinu koherentnost teksta. Npr. rjeavanje jezinih nesporazuma; ispravljanje nestandardnih, zaviajnih i dijalektalnih tekstova.

d) kolski jezini pokus: samostalna istraivaka djelatnost; usmjeruje uenika na jezine probleme te razvija sposobnosti lingvistikog miljenja i zamiljanja. Didaktiki jezini pokus moe obuhvatiti:

Proirivanje i produbljivanje znanja o nekom gramatikom pitanju prilikom ponavljanja u viim razredima.

Potvrivanje i provjera pretpostavaka koje se odnose na neka obiljeja izabranih gramatikih injenica.

Eksperimentalno utvrivanje semantiko-stilistikih funkcija gramatikih oblika.

Otkrivanje funkcioniranja rijei kao sjecita razliitih razina.

Utvrivanje odnosa uenikoga zaviajnoga govora prema knjievnom jeziku.

Otkrivanje srodnosti i razliitosti prema drugim jezicima (jezici uenikove okoline, strani jezici)

Otkrivanje stilistikih mogunosti i posebnosti u razliitim medijima.

Povezivanje nastave jezika s nastavom knjievnosti, izraavanja i stvaranja.

Jezini pokusi Hans Glinz:

1. Pokusi zvunosti: ispituje se kako i koliko zvuna komponenta utjee na sadraj obavijesti te kako se fonacijsko-auditivni jezik prenosi u grafiko-vizualni. Sluajui govoreni tekst uenici ustanovljuju zavrnost silazne i nezavrenost uzlazne intonacije, funkciju stanke, tempa, naglaska2. Pokusi premjetanja: ispituje se koliko se poredak pojedinih znakova ili znakovnih skupova moe promijeniti, a da se ne promijeni sadraj, tj. koliko utjee na znaenje takvo premjetanje fonema ili slogova u rijei, rijei u reenici, reeninih lanova u reenici, zavisnih i nezavisnih reenica u sloenim i mnogostruko sloenim reenicama, odjeljaka u tekstovima.3. Pokusi zamjene: ispituje se da li se moe pojedini znak ili znakovni skup zamijeniti drugim, a da se ne mijenja znaenje te koliko se znaenje takvom zamjenom mijenja. Npr. zamjena fonema (med, red, rad, rat).4. Pokusi preoblike: ispituje se odnos sintaktikih mogunosti i sadraja. Postoje:

Pokusi preoblike kojom se ne mijenjaju sintaktiki odnosi, nego samo znaenje (preoblike pitanjem, usklikom, nijekanjem i zahtjevom).

Pokusi preoblike koji u biti ne mijenjaju znaenje, ali mijenjaju sintaktike odnose (preoblike poimenienjem, atribucijom, nizanjem, obezlienjem, infinitizacijom, pasivom, spajanjem, slaganje, uvrtavanjem, oreenienjem)

e) Stvaranje tekstovnih jedinica prema zadanom gramatikom uzorku: na osnovi prouene gramatike grae uenici izravni povezuju svoju jezinu teoriju i praksu stavljajui se u poloaj pisca ili govornika koji svoje teoretsko gramatiko znanje iskoritava u jezinom stvaralatvu. Prema prouenom uzorku uenici sastavljaju reenicu, iskaz ili veu tekstovnu cjelinu. Stvaralake zadae koje treba itati i analizirati lingvostilistika analiza. Npr. ispriaj svoj doivljaj izriui prole radnje perfektom, prezentom, aoristom, pluskvamperfektom, imperfektom i kondicionalom. 6. Lingvistiko-komunikacijski sustav: nastoji uskladiti lingvistiku naobrazbu s uenikim komunikacijskim potrebama. Uenici se upoznaju s jezinim znanostima i teorijom komuniciranja. Osposobljavanje za usmeno i pismeno priopavanje prema uenikim aktualnim i skoranjim potrebama. Gramatiko, pravopisno, rjeniko i stilistiko gradivo povezuje se, ispreplie i proima s teorijom sastavljanja te praktinim usmenim i pismenim vjebama.PROGRAMSKE VRSTE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA

1. OBVEZNA NASTAVA: projektira se za obvezne kolske stupnjeve i za osnovne programe razliitih srednjih kola. U osnovnoj koli temelj obveznoga programa ine sadraji koji osposobljavaju uenika za uspjenu komunikaciju na hrvatskom knjievnom jeziku u nastavi i u drugim ivotnim okolnostima gdje se od uenika zahtijeva uporaba knjievnog jezika. Jezikoslovni sadraji ulaze u obvezni kolski program toliko koliko je nuno za uspjeno ovladavanje usmenom i pismenom knjievnojezinom komunikacijom, za osnovno znanje o biti i funkciji jezika na obavijesnoj i umjetnikoj razini. U srednjim kolama svrha nastave je glavni kriterij za izbor temeljnih obvezatnih sadraja: programi gimnazija moraju obuhvatiti sadraje iz jezika i knjievnosti koji pruaju visok stupanj jezine kulture na praktinoj i teoretskoj razini te poznavanje hrvatske jezine batine u skladu s potrebama studija; programi strukovnih kola moraju usavriti jezinu naobrazbu steenu u osnovnoj koli i dopuniti je sadrajima specifinima za jezinu komunikaciju u strukovnim djelatnostima.

2. DOPUNSKA NASTAVA: uenici koji zbog loijeg predznanja i slabijih psihofizikih sposobnosti ne mogu uspjeno pratiti nastavu primjerenu prosjenim uenicima. Program za dopunsku nastavu izgrauje nastavnik prema potrebama pojedinca. Naelo individualizacije. Npr. dopunska nastava itanja, pisanja, govorenja, gramatike.

3. IZBORNA NASTAVA: kola na svakom stupnju moe ponuditi vie razliitih programskih sadraja izmeu kojih uenik obvezno bira jedan ili vie njih (ovisi kako je program kole propisao). Kada ga odabere, izborni predmet postaje obvezatan za cijelu kolsku godinu.

4. SLOBODNA NASTAVA: Ako kola ima za to uvjete, uenik moe birati jedan ili vie predmeta koji nisu propisani kolskim programom. Darovitiji i ambiciozniji uenici biraju predmet prema svojim sklonostima i sposobnostima. Npr. ue se samo argoni, stilistika, retorika ili glagoljica. Izborni program moe se suziti i na posebne teme, npr. naglasci u hrvatskom jeziku, glagolski oblici u hrv. jeziku.

Izborna i slobodna nastava mogu se organizirati kao redovita nastava u okviru normalne kolske satnice ili kao teajna nastava s razliitim trajanjem (tjedan, mjesec). Posebna je vrsta teajne nastave radioniki rad praktino stvaralatvo. Jezine sadraje obuhvaa knjievna radionica (kako pisati pjesme, prie, igrokaze), stilistika radionica (kako pisati funkcionalnim stilovima hrvatskoga jezika), akcentoloka radionica (kako sluati, biljeiti i izgovoriti razliite hrvatske naglaske), dijalektoloka radionica (kako istraivati odreeni dijalekt), leksikografska radionica (kako prikupljati rijei, kako ih biljeiti, kako sastavljati rjenike), prevoditeljska radionica (kako prevoditi s hrvatskog na strani jezik i obrnuto), kazalina radionica (kako glumiti, reirati, postaviti scenografiju), filmska radionica ili videoradionica (kako snimiti film).5. UENIKE SLOBODNE (IZVANNASTAVNE) AKTIVNOSTI: Uenik slobodno bira aktivnost kojom e se u koli ili izvan nje baviti. Jezikoslovna ili filoloka druina: prouavanje jezika knjievnih djela, mjesnog govora, lektoriranje i korigiranje uenikih kolskih listova, prevoenje, jezine igre Knjievna (literarna) druina: prouavanje knjievnosti, vlastito knjievno stvaralatvo. Novinarska druina: prouavanje jezika i stilu u novinarstvu, lektura i korektura tekstova koje objavljuju, pisanje o jeziku. Recitatorska i dramska druina: prouavanje govornih vrednota; npr. artikulacija glasova, akcentuacija, intonacija. Filmska, televizijska i radio druina: prouavanje rijei.NASTAVNI OBLICI

Nastavni oblici: frontalni rad, grupni (skupinski) rad, individualni rad.FRONTALNI RAD: prevladava, ekonominiji je i jeftiniji. Prednosti:

Uenici u frontalnoj nastavi nastupaju kao vei kolektiv i stjeu prve navike ponaanja u zajednikom radu.

Uenicima je omogueno da stjeu isto znanje, na istoj razini, na iste naine.

Frontalna nastava prua nastavniku vie mogunosti za izmjenu razliitih metodikih postupaka. Nastavnikova kreativnost.

Pojedinci lake spoznaju svoje domete i sposobnosti kada se mogu usporediti s drugima.

Lake se razvija kolektivni natjecateljski duh.

Uitelj komunicira s cijelim razredom te tako snanije djeluje na ueniki zajednicu.

Heuristiki razgovor pojedinac komunicira s velikim brojem razliitih sugovornika (diskusija, polemika), i to preko: dogovora, spora, obrane vlastitoga miljenja, modifikacije vlastitih stavova

Metoda usmenog izlaganja

GRUPNI (SKUPINSKI) RAD: Djeja sklonost za udruivanjem (kulminacija: 11. i 12. godina). Nedostatak: sporost rada pojedinih skupina, opasnost da se izvjetaji voditelja skupine, rasprava o njima i zakljuci ne stignu obraditi. Zato je skupinski rad prikladan za rjeavanje jednostavnijih zadaa. Tandemski oblik rada = rad u parovima. Npr. jedna skupina parova rjeava zadau metodom podcrtavanja, druga metodom zamjene, trea metodom ispisivanja, etvrta metodom upisivanja (dopuni), peta metodom preoblike INDIVIDUALNI RAD: uklanja ueniki pasivizam, pomae da se mladi razvijaju kao stvaralake linosti. Treba motivirati i osposobiti uenika za aktivnost. Vie nastavnikova rada, suvremeno opremljenog prostora, nastavnih sredstava i didaktikih materijala. Problemsko-stvaralaka nastava. Treba procijeniti primjerenost samostalnog rada, motivirati uenike i dobro ih uputiti na rad, dozirati gradivo za svakog pojedinca prema njegovim mogunostima. Razliiti tipovi individualnog rada: rad s udbenikom, rad s nastavnim listiima, ispunjavanje anketnih upitnika, rjeavanje zadataka objektivnog tipa responderom i bez njega, rjeavanje tkestva, algoritmizacija, programirana nastava Razliiti tipovi individualnog rada: SAMOSTALNI RAD S UDBENIKOM: a) Djelomino: Uenik se slui samo polaznim tekstom i metodikim postupkom promatranja jezine pojave, otkrivanja njezina obiljeja i uopavanja. Uenik iskoritava iz udbenika samo zadatke i vjebe.

b) Potpuno: Na nastavnom satu uenik cijelu udbeniku jedinicu samostalno obrauje, a nastavnik na kraju u frontalnom (razgovor, usmeno ispitivanje) ili individualnom radu (nastavni listi, niz zadataka objektivnog tipa) provjerava koliko je gradivo usvojeno. Izvan nastavnog sata kod kue ili u koli uenik samostalno prouava udbeniku jedinicu i rjeava zadatke, a na nastavnom satu zajedniki provjeravaju i utvruju znanje itajui i analizirajui svoje rezultate, vjebajui na novim primjerima

NASTAVNI LISTII: metodiki element iskoristiv u pojedinim odsjecima nastavnog procesa. Npr. pri uenju prijedloga, nakon uvodnog razgovora o pticama, nastavnik e podijeliti listie s crteima ptice i krletke (u krletki, na krletki, nad krletkom).

ALGORITAM = skup gramatikih simbola i postupaka potrebnih za rjeavanje bilo kojeg gramatikog zadatka ili problema pomou odreenih gramatikih operacija tono utvrenim redom. Misaone operacije: analiza, argumentacija, dedukcija, eliminacija, generalizacija, indukcija, komparacija, kontrastiranje, sinteza, supstitucija, transformacija. Razvijanje miljenja. Npr. pitanja da-ne. PROGRAMIRANA NASTAVA: Da bi koristila uenika, on mora imati razvijene navike intelektualnog rada, mora biti motiviran za rad i upuen u tehniku rada s programiranim sekvencijama. Prednost ima dedukcija. Brojna nastavna sredstva, npr. magnetofonske vrpce, dijapozitivi, prozirnice, gramofonske ploe). Elektronska uionica.IZVORI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKABitni je izvor nastave hrvatskoga jezika sam hrvatski jezik u svim svojim pojavnostima i funkcijama. Jedini izvori nastave bilo kojeg jezika su tekstovi stvoreni na tom jeziku.Izvori prema tekstovnim nositeljima:

1. iva rije uitelja, uenika i svih neposrednih initelja u nastavi

2. usmena rije prenesena bilo kojim sredstvom (zvunikom, telefonom, gramofonom, magnetofonom, kazetofonom, radijem, televizijom, filmom)

3. pisana rije predstavljena razliitim nainima (knjigom, novinama, nastavnim listom, plakatom, ekranom)

Nastavni izvor = svaki ostvaraj hrvatskog jezika u svim njegovim usmenim i pismenim pojavnostima tekst u najirem lingvistikom znaenju te rijei. Npr. Baanska ploa. Nastavno sredstvo = prijenosnik teksta, sredstvo kojim se tekst ueniku predstavlja, predouje. Npr. fotografija, zvuni film. Nastavno pomagalo = naprava, aparat ili stroj potreban za pokazivanje tekstova naroitim tehnikama, najee razliitim projekcijama. Npr. grafoskop, televizor.Tri vrste tekstova u slubi nastavnog izvora:

1. tekstovi dani neposrednom ivom rijeju

2. tekstovi dani prijenosom ive rijei

3. tekstovi dani pismom

1. TEKSTOVI DANI NEPOSREDNOM IVOM RIJEJU: Uitelj je prvi izvor u nastavi hrvatskoga jezika. On mora pruiti primjer te biti najpozvaniji i najpouzdaniji nositelj i tuma hrvatskih tekstova. uenik, aktivno sudjelujui u nastavi, postaje nositelj hrvatskoga teksta, npr. kao uzor dobra izgovora naglasaka, pravilne uporabe padea Suradnici nastavnika, gosti: glumci, recitatori, vrsni itai, knjievnici, novinari, znanstvenici Obitelj moe biti koristan pomaga u nastavi hrvatskoga jezika (npr. sluati izgovor i ).

2. TEKSTOVI DANI PRIJENOSOM IVE RIJEI: Razlikujemo: prijenos zvunikom, radioprijenos, audiosnimku, zvuni film, televizijski prijenos, videosnimku, zvunu raunalnu disketu.3. TEKSTOVI DANI PISMOM: Pisana rije u nastavi moe biti: rukopisna (uiteljevo i ueniko pisanje, rukopisne isprave, pisma), strojopisna (nastavni listiu, slubeni dopisi), tiskana (letak, plakat, novine, asopis, knjiga), elektronska (na videu, filmu, raunalu).

IZVORI: auditivni (ujni) izvori, vizualni (vidni) izvori, audiovizualni izvori.AUDITIVNI (ujni) IZVORI:

a) iva rije nastavnika, uenika i drugih sudionika u nastavi: Uiteljeva iva rije kao najvaniji izvor novih spoznaja. Uitelj mora izgraditi vlastitu govornu i razgovornu stilistiku, nastavnu retoriku koja e biti sugestivna, privlana, uvjerljiva. Osnovni zahtjevi za uitelja: ovladanost knjievnim jezikom (a i glavnim narjejima), sposobnost sintaktiko-rjenike prilagodbe uenikom auditoriju, dikcijsko umijee (ugodna boja glasa). Uenici mogu izgovarati dijalektne, argonske ili knjievnojezine tekstove; iznositi, tumaiti, objanjavati i obrazlagati svoje spoznaje o jeziku i sadrajima vezanima za nastavu jezika; pripovijedati, opisivati, razlagati, raspravljati, upuivati usmeno izlaui svoja stvaralaka jezina postignua; izvoditi dio nastavnog procesa kao predavai ili voditelji rasprave o kojem jezinom problemu. Npr. uei o dativu i lokativu uenici zamjenjuju knjievnojezine reenice svojim zaviajnima te utvruju razlike u nastavcima.b) Radioprijenos, radiosnimke i druge audiosnimke: radioemisije. Sastavljanje jezinog dijela programa za kolsku ili mjesnu radiopostaju, suradnja u jezinim emisijama radiopostaja na irem podruju. Suvremeni je radioaparat iskoristiv gotovo u svakom mjestu i vremenu, u najrazliitijim ivotnim okolnostima. Kao izvor znanja, radio se pojavljuje u tri vida: Kao obrazovni program, manje ili vie prilagoen konkretnim nastavnim planovima i programima (npr. radio u koli).

Kao obrazovni program namijenjen nekolskom opinstvu (npr. prosvjetni i kulturni programi). Kao opi program, usmjeren prema razliitim temama, namjenama i sluateljima (npr. popularnoznanstvene, politike, zabavne emisije).

Npr. uenici mogu sluati emisiju na radiju te zabiljeiti rijei koje ne razumiju ili mogu sluati kako izvoai naglaavaju pojedine rijei

Neke od emisija u 60. i 70.godinama: Jezini savjetnik, Jezik i stil, Kako govorimo, Na jezik, Razgovor o naem jeziku

Danas: Govorimo hrvatski, Hrvatski na svagdanji, Rijei, rijei, rijei.

Treba izbjegavati: pretrpanost injenicama, podacima, pojmovima i brojkama; prebrzo govorenje; nepotrebno ili pak nedovoljno obraanje sluateljima; preduge, viestruko sloene reenice; neumjerena i neprimjerena uporaba zamjenica; pretjerana uporaba tuica i nepotrebnog meunarodnog nazivlja; intelektualistiki stil optereen apstrakcijama i spekulacijama teko dostupnima uenicima; unoenje i objanjavanje pojmova koji se rijeima teko mogu predstaviti bez slike ili gestikulacije i mimike.

Audiosnimke: snimke govornih tekstova kao lingvodidaktiki predloci; govorne i glazbene snimke kao poticajno sredstvo ili rekreativni radni predah (npr. kajkavska popijevka kada se obrauje kajkavsko narjeje); radionastavna jedinica didaktiki oblikovana za izravnu vezu s uenicima: motivacija, upute za rad, metodiko izlaganje gradiva, vjebe i zadae.

Radiovijest kao slobodni diktat u nastavi izraavanja: uenici sluaju radio te zapisuju ono to smatraju bitnim. Npr. biljeenje radioemisije najvanije vijesti piu hvatajui bitne injenice, a ne najsitnije pojedinosti.

VIZUALNI (vidni) IZVORITri osnovne skupine: pisani tekstovi (tekstovi predstavljeni razliitim grafikim nainima)

tekstovi prikazani ekranom

crtei, slike, fotografija, skulpture, modeli, (ne)iva priroda. 1. PISANI TEKSTOVI (tekstovi predstavljeni razliitim grafikim nainima): Pisana je rije pogodna za promatranje, ralanjivanje, prosuivanje. Tri glavne skupine:a) RUKOPISNI TEKSTOVI mogu biti razliita podrijetla: nastavniki, ueniki, izvankolski (pisma, dopisi, spisi), arhivski (rukopisi starih pisaca, pretisci ili izvornici starih spisa i knjiga). Mogu biti predstavljeni kao: izvornici (pisma, dopisi), zapisi na kolskoj ploi, zapisi u uenikim biljenicama, razliite kopije (fotokopije, grafofolije).

Tekstovi na kolskoj ploi: prednosti brzo brisanje pogrenog ili nepotrebnog teksta, dobar pregled cjeline za cijeli razred, mogunost kombiniranja s drugim sredstvima i pomagalima.

Uenike biljenice: Uobiajene su biljenice koje uenicima slue za kolski rad (biljeke prema nastavnikovu tumaenju, vjebe, rjeavanje razliitih zadataka), domai rad (domae zadae), obvezatne kolske zadae (kojima se povremeno provjerava dosegnuti stupanj pismenosti), kolsku lektiru (dnevnik itanja). Nedostaci: uenici mnogo piu, a nastavnik to rijetko pregledava i popravlja; kolska biljenica slui kao podsjetnik i vjebenica, a ne kao stvaranje drugog udbenika! Uenik u svoju kolsku biljenicu zapisuje: nadnevak i naslov kolskog rada; saetke nastavnikova izlaganja ili uenikih zakljuaka kojih nema u udbeniku; grafike prikaze i crtee kojih nema u udbeniku; vjebe koje uitelj zadaje; zadatke za domau zadau, upute.

b) STROJOPISNI TEKSTOVI: umnoeni, fotokopirani ili prvi primjerci. Mogu biti ueniki, nastavniki, izvankolski i arhivski ako su namijenjeni stjecanju znanja o hrvatskom jeziku ili utvrivanju i provjeri toga znanja.

c) TISKANI TEKSTOVI: najei. To su: UDBENIKA LITERATURA: obuhvaa lingvistike tekstove didaktiki usmjerene na uenje izabranih jezinih sadraja na odreenom naobrazbenom stupnju. U nastavi hrvatskoga jezika to su: Temeljni udbenik: sadri osnovno gradivo propisano nastavnim programom za odreeni razred, a katkad i za vie razreda ili za krae razdoblje (npr. jedno tromjeseje, jedno polugodite). Jezina vjebenica ili radna biljenica: sadri razliite zadatke za vjebanje i provjeravanje znanja izloenoga u temeljnom udbeniku. Hrestomatija ili zbirka tekstova za nastavne svrhe = itanka: namijenjena je u prvom redu nastavi knjievnosti, ali je treba iskoritavati i u nastavi gramatike, pravopisa i ostalih jezinih sadraja te u nastavi usmenog i pismenog izraavanja. UDBENIK hrvatskoga jezika: uz uitelja, najdostupniji i najcrpljeniji izvor znanja. Udbenik je knjiga za uenika. Postoji nekoliko podjela udbenika: S obzirom na sadraj: udbenik samo s jezinim gradivom; udbenik s gradivom za nastavu jezika te usmenog i pismenog izraavanja; udbenik s gradivom iz svih podruja nastave hrvatskoga jezika (knjievnost, gramatika, pravopis, usmeni i pismeno izraavanje, scenska i filmska kulutra).

S obzirom na cilju usmjerenost i tehniku oblikovanost: knjiga namijenjena samo ueniku; namijenjena ueniku i uitelju; razgranati udbenik (udbenik namijenjen ueniku; vjebenica ili radna biljenica namijenjena ueniku; prirunik koji dosljedno prati svaku udbeniku jedinicu namijenjen nastavniku).

Po nainu uporabe, udbenik moe biti namijenjen: samostalnom uenju (udbenik za samouke); za uenje s nastavnikom u razredu; za uenje kod kue nakon nastavnikove obrade u koli; za uenje s nastavnikom i samostalno utvrivanje kod kue. Po didaktikoj koncepciji, udbenik moe biti zasnovan: na induktivnoj metodi (na osnovi teksta i zapaenih jezinih injenica u njemu, iznose se definicije, paradigme i pravila), na deduktivnoj metodi (izlau se definicije, pravila i paradigme to se potom oprimjeruje odgovarajuim potvrdama), na induktivno-deduktivnoj metodi (iz polaznog se teksta izdvajaju primjeri na kojima se tumae jezine zakonitosti, a te se nove spoznaje iskoritavaju za pronalaanje i stvaranje novih primjera), na dijalokoj metodi (s induktivnom, deduktivnom ili induktivno-deduktivnom usmjerenou); na popularno znanstvenom ili esejistikom monolokom diskursu; na naelima programirane nastave; na naelima izvornosti; na iskljuivo verbalnom tumaenju; na verbalnom tumaenju vie ili manje potpomognutom grafikim prikazima, crteima, fotografijama, slikama.

Udbenik slui i nastavniku da bi uenika nauio uiti, da ga iskoristi u nastavnom procesu kao izvor znanja, da bi ueniku mogao dati zadau za samostalan rad kod kue.

Jezini se udbenik u samoj nastavi moe iskoristiti u cjelini (na nastavnom se satu iskoristi i udbeniki tekst i metodiki pristup kako ga je autor ponudio), djelomice (samo po koji dio udbenike jedinice, npr. samo polazni tekst ili samo definicije i pravila), samo zadaci koje e uenici rijeiti kod kue (nastavnik na satu daje samo kratke upute).

Ako uenici imaju udbenik, nastavnik im mora omoguiti da ga korisno na satu i upotrijebe. Samostalna uporaba udbenika: rjeavanje problema; zadaci za razliite preoblike udbenikog teksta ili dijela toga teksta; izrada shematskih prikaza; izrada tablinih pregleda; postavljanje novih pitanja i problema koje ueniku namee udbenika jedinica, a u udbeniku nema odgovora za takva pitanja. Npr. uenici itaju udbeniku jedinicu te sami formuliraju pitanja na koja odgovaraju pojedini dijelovi u tekstu.

Slobodni diktati: uenik ne pie sve to mu nastavnik diktira, nego samo ono bitno. Zadae s nastavnim listiima s tekstom u kojem uenici podcrtavaju bitno ili ispisuju dijelove teksta prema zadanom kriteriju (bitno, znaajno, poetino, humoristino).

PRIRUNIKA LITERATURA: razliiti prirunici namijenjeni uenicima ili uiteljima. Razvrstava se: Prirunici vrsto vezani za odreeni udbenik Prirunici s metodikim i lingvistikim temama prema nastavnom programu pojedinih kolskih stupnjeva:

a) za uenike

b) za nastavnike

c) rjenici, gramatike, pravopisi, pravogovorni i stilistiki prirunici, jezine rasprave i studije s temama i problemima koji se dodiruju i u nastavnim osnovama.

Uenicima su korisni prirunici sa zanimljivo obraenim dijelovima gradiva, npr. --d- ; ije/je/e/i ; naglasci

Tri najvanija jezina prirunika: rjenik, gramatika, pravopis. POMONA DIDAKTIKA LITERATURA ZNANSTVENA, POPULARNOZNANSTVENA, STRUNA LITERATURA O JEZIKU NAMIJENJENA U DRUGE SVRHE, ALI ISKORISTIVA2. TEKSTOVI PRIKAZANI EKRANOM (dijapozitivi, dijafilmovi, nijemi filmovi, teletekstovi, videotekstovi, raunalni tekstovi): tekstovi na grafoprozirnicama grafoskop; tekstovi iz tiskovina (letaka, plakata, novina, asopisa, knjiga) episkop, projektor; tekstovi snimljeni na dijapozitive dijaprojektor; tekstovi s disketa raunalni ekrani. Pomou grafoskopa, nastavnik svoje pouavanje aktualizira, prilagouje danoj situaciji i trenutku, dopunjava udbenik, primjenjuje nove didaktike i jezikoslovne spoznaje. Grafoprozirnica moe sadravati: lingvodidaktiki predloak; grafiki prikaz kojim se pravilo, definicija ili jezini opis svodi na lako zapamtljive bitne sastavnice; crte kojim se metodiki uspjenije objanjava jezini pojam; pravilo, definicija, opis, paradigma; zadatak

Raunalni ekran, raunalo moe vizualnoj, grafikoj poruci pridruiti i auditivnu obavijest. Mogunosti: uenje pomou razliitih didaktiki igara; uenje dijelova nastavne jedinice po naelu programirane nastave; raunalni udbenik (raunalni program koji obuhvaa sve jezino gradivo propisano za odreeni razred); raunalni kolski prirunici enciklopedijskoga, leksikonskoga ili drugaijega tipa Vrijednosti kompjutorske nastave: visoka razina metodinosti (sadraji prilagoeni suvremenoj tehnologiji, pomno odabrani, sustavno sreeni i zorno prikazani); uspjenije usvajanje nastavnih sadraja (posebne metode i oblici rada vea usredotoenost i intenzivnija djelatnost); mogunost dvosmjerne komunikacije s uenikom ili nastavnikom (povratna obavijest); specifina radna atmosfera (snana angairanost uenika, smanjena selektivnost pozornosti); visok stupanj zanimljivosti nastave; pojaana motivacija uenika. Naelo individualizacije. Naela za izradu programa: odabir onih sadraja koji bi se na drugi nain teko obradili ili se uz pomo raunala mogu obraditi uspjenije; jasno odreenje odgojno-obrazovnih ciljeva i zadataka; odabir kljunih tema iz nastavnog podruja; dobro poznavanje uenika, njihovih sposobnosti ili interesa za gradivo koje im se namjenjuje; izbjegavanje preeste uporabe raunala; poznavanje funkcionalnih mogunosti raunala; izbor adekvatnog modela interakcije unutar programa (nastavna strategija). Dijafilmovi: stripovana pria (projicirajui sliicu po sliicu nastavnik dopunjava verbalni dio), izdvojeni crtei (na kojima se zapaa njihova uloga u prii i rije kojom se oznaava predmet ili bie prikazano crteom), grafiki prikazi i sheme (na kojima se uopavaju gramatike spoznaje) Element-film: pratio je didaktiki letak s podacima o autoru, urednitvu i proizvodnji te s metodikim uputama prema shemi vidljivoj u tekstu. Cilj, tema, metodike upute (uvod, prikazivanje element-filma, provjera razumijevanja sadraja, utvrivanje znanja, proirivanje znanja). Primjeri element-filma: S.Teak: Slog i Rije; R. Ivanevi: Poetak i kraj reenice te Jednina i mnoina.3. CRTEI, SLIKE, FOTOGRAFIJE, SKULPTURE, MODELI, IVA I NEIVA PRIRODA (s tekstom ili bez teksta): crtei i slike u udbenicima, vjebenicama, prirunicima i razliitim didaktikim pomonim tekstovima. Crte ili slika moe se iskoristiti i samostalno, bez teksta, kao ishodite za stvaranje rijei, reenice, opisa, prie No, ee se pojavljuje udruen s tekstom, pitanjem potpisom, bilo kakvom dopunom

U nastavi jezika crte moe biti:

a) Predstavljanje pravila personificiranom rijeju. Npr. slika na kojoj se nominativ i akuzativ dre za ruke te govore da su jednaki samo kad akuzativ znai stvar, biljku ili pojavu.

b) Grafiki prikaz prouavanih jezinih injenica. Npr. crte knjige na jednoj strani su prijedlozi koji idu uz dativ, a na drugoj oni koji idu uz lokativ.

c) Grafiki prikaz znaenjskih i drugih jezinih osobina. Npr. gdje, kuda, kamo (tramvaj).

d) Crte ukljuen u lingvodidaktiki predloak. Npr. imamo reenicu i crte koji zamjenjuje odreenu rije u toj reenici, pa to treba nadopuniti.

e) Crte kao stripovni lingvodidaktiki predloak. Npr. strip.

f) Crte: presjek govornih organa i njihovih dijelova.

g) Crtane zagonetke: rebusi, krialjke, dopunjaljke, ispunjaljke.AUDIOVIZUALNI (ujno-vidni) IZVORISvi auditivni izvori kojima je vidljivi okoli vaan imbenik u poiljanju i primanju jezine poruke.

UJNA RIJE U VIDLJIVU OKRUJU: povezivanje izgovorene rijei s nejezinim elementima stvarnosti (s kretnjom, mimikom, dogaajem, vidljivim i ujnim sastavnicama prostora u kojem se nalaze sudionici jezinog priopavanja). Za nastavne jedinice treba iskoristiti spontane ili isprovocirane govorne situacije, razgovorne ulomke, rijei koje u danoj situaciji nose potpunu obavijest. Npr. Naprijed! (nakon kucanja). Govorne situacije pogodne za obradu pojmova: govorna situacija, smetnje u kanalu, zalihost (redundancija), lanovi reeninog ustrojstva neoglagoljena reenica. Ovakvi se izvori ee upotrebljavaju u izbornoj nastavi. Npr. uenici odu na djeje igralite, promatraju djecu i sluaju kako ona govore. Uenici mogu prouavati rije u govornoj situaciji: na trnici, utakmicama, radnim akcijama, javim priredbama, poljodjelskim poslovima, izletima i putovanjima ZVUNI FILM: Moe se pojaviti i bez rijei tada se moe iskoristiti kao lingvodidaktiki predloak za usmenu ili pismenu vjebu (npr.pripovijedanje, opisivanje, tumaenje). Ako u njemu ima pisanog teksta, moe se prouavati pisana rije. Izvori: domai filmovi. Zvuni se film prema nastavnoj svrsi upotrebljava:1. kao lingvodidaktiki predloak u nastavi jezika:

a) u nastavi usmenog i pismenog izraavanja

b) u nastavi gramatike, pravopisa, pravogovora, stilistike i rjeotvorja.

Po didaktikoj usmjerenosti, takav predloak moe posluiti za jezino stvaralatvo (opisivanje, prepriavanje, mijenjanje fabule); za oponaanje pravilnoga izgovora (naglasak, intonacija); za otkrivanje pravogovornih pogreaka u izgovoru (gramatikih, rjenikih); za otkrivanje stilske vrijednosti rijei u filmskom dijalogu2. kao filmodidaktiki predloak u nastavi filma: interpretacija filma; prosudba funkcije rijei u konkretnom filmskom djelu. Filmovi: Tko pjeva zlo ne misli; Vlakom prema jugu

3. kao nastavni film: npr. Abecedna zavjera (Disney).

TELEVIZIJA: kao nastavna televizijska emisija, kao lingvodidaktiki predloak, kao predloak za prouavanje jezika kao jednog od televizijskih izraajnih sredstava. Jezine televizijske emisije: Mala gramatika, Jezini savjetnik, Jezik i stil, Povijest hrvatskoga jezika, Jezik i knjievno djelo.

Uenici pogledaju emisiju, a zatim nastavnik s njima raspravlja o svemu to su nauili.

VIDEO: Npr. nastavnik i uenici sami izrade scenarij za nastavni sat obrade jezinoga gradiva videokamera. Uenici mogu snimiti razgovore sa sumjetanima, kulturne priredbe i slino. Snimanja su korisna u nastavi o dijalektu i argonu; u nastavi stilistike i leksikologije; u nastavi pravopisa i pravogovora.

RAUNALO SA ZVUNIM PROGRAMOM: Kombinacija govornih rijei, pisane, animirane rijei, rijei s filmom (dokumentarnim, igranim, crtanim, lutkarskim)

NASTAVNE METODE

Prema stupnju sudjelovanja ljudskih osjetila u percipiranju: vizualne, auditivne, manualne i intelektualne metode.

Prema misaonim djelatnostima: metode analize, sinteze, indukcije, dedukcije, usporeivanja, poistovjeivanja, razlikovanja, suprotstavljanja

Prema odnosu meu uenikovim i nastavnim djelatnostima: nastavnikovo izlaganje, razgovor nastavnika i uenika, samostalan ueniki rad.

Operacionalne lingvistike metode: zvuni pokusi, pokusi premjetanja, pokusi zamjene i pokusi preoblike.

Prema komunikaciji: verbalne, vizualne i prakseoloke metode.

Rosandi: metode asociranja, diferenciranja, razgovora, pokazivanja, dopunjavanja, ispisivanja, prestilizacije, viestrukog izbora, izgovora, izostavljanja, navoenja, objanjavanja, podcrtavanja, rada s tekstom, rada s tablicama, rada s udbenikom, samostalnog pismenog rada, supstitucije

( Nastavne metode = svrsishodni naini zajednikog rada nastavnika i uenika u toku nastavnog procesa. Pomou njih uenici stjeu znanja, vjetine i navike te razvijaju sposobnosti. Zajednitvo nastavnika i uenika; osobitosti znanja, vjetina i navika; svrhu, izvore i okolnosti nastavne djelatnosti. U odreivanju i razvrstavanju nastavnih metoda treba izbjei: preklapanje kriterija, kombinaciju mnotva kriterija u odreivanju jedne metode, zanemarivanje naravi nastavnog predmeta.Postoje:

1. osnovne vrste metoda

2. podvrste osnovnih metoda

OSNOVNE VRSTE METODA:

1. metode usmenog izlaganja (monoloke metode)

2. metode razgovora (dijaloke metode)

3. metode itanja (tekstovne metode)

4. metode pisanja (grafijske metode)

5. metode crtanja (likovne metode)

6. metode pokazivanja (demonstracijske metode)

7. metode fizikog rada (prakseoloke metode)

Ovdje se jo mogu dodati i metode promatranja, sluanja, razmiljanja i matanja. Metoda usmenog izlaganja i razgovora nije mogua bez sluanja; metode itanja, pisanja, crtanja i pokazivanja ne mogu se odvajati od promatranja.SLUANJE: npr. sluati kasetofonsku snimku dijalektalnoga teksta da biste utvrdili umjetniku vrijednost teksta, njegovu dijalektalnu pripadnost i osnovne jezine, posebice fonoloke osobine.

PROMATRANJE: npr. promatrajte sliku (predmet, krajolik) da biste zapazili karakteristine pojedinosti i pronali najtonije rijei kojima ete ih imenovati.MATANJE: npr. sjetite se kojeg svog doivljaj u prolosti koji nam nije bio ugodan, zamislite mu ugodniji tijek i ljepi zavretak.

RAZMILJANJE: npr. razmislite o potekoama koje pred vas stavlja nastava hrvatskoga jezika, pokuajte nai rjeenja da se potekoe izbjegnu ili bar umanje.

NASTAVNI / METODIKI POSTUPAK = kombinacija vie osnovnih metoda ili njihovih podvrsta. Npr. razgovor a zapisivanjem, razgovor s itanjem, itanje s podcrtavanjem, sluanje s pisanjem, promatranje s usmenim izlaganjem

Kriteriji za razdiobu osnovnih metodskih vrsta na metodike podvrste: nain, tehnika, oblik izvoenja i vrsta uinka, upotreba izvor i pomagala.

Zajednitvo nastavnika i uenika: npr. metode usmenog izlaganja (uenik izlae nastavnik slua; uenik slua nastavnik izlae), metode razgovora (uenik pita nastavnik odgovara, obrnuto), metode itanja (uenik ita nastavnik slua, upuuje, pita, obrnuto), metode pisanja (uenik pie nastavnik ita, upuuje, pita; obrnuto), metode crtanja (uenik crta, slika nastavnik promatra, upuuje, pita; obrnuto), metode pokazivanja (uenik pokazuje nastavnik promatra, pita; obrnuto); metode fizikog rada (uenik izvodi nastavnik promatra, upuuje, pie; obrnuto). METODE USMENOG IZLAGANJA (monoloke metode)Uenik / nastavnik u svakom svom izlaganju ili opisuje, ili pripovijeda, ili tumai stvara usmeni (govoreni) tekst. To su monoloke metode koje omoguuju razliite kombinacije unutar vlastitog tipa i s drugim tipovima (npr. izlaganje i pokazivanje, izlaganje i zapisivanje, izlaganje i crtanje). Vrste metoda usmenog izlaganja:

1. METODA OPISIVANJA (DESKRIPCIJE): zapaanje pojava i promjena u prostoru. Podvrste: opisivanje po promatranju, po sjeanju i po mati; objektivno i subjektivno; reproduktivno i produktivno

2. METODA PRIPOVIJEDANJA (NARACIJE): zapaanje pojava i promjena u vremenu. Podvrste: prianje, prepriavanje, izvjetavanje.

3. METODA ANALITIKOG / SINTEKTIKOG TUMAENJA (IZLAGANJA, EKSPOZICIJE): razumijevanje pojava glede njihove sloenosti ili razloenosti. Podvrste: objanjavanje, definiranje, saimanje, ralanjivanje

4. METODA DOKAZIVANJA (ARGUMENTACIJE, RASPRAVLJANJA): prosuivanje pojava i odnosa meu njima. Podvrste: obrazlaganje, raspravljanje, polemiziranje, ocjenjivanje

5. METODA UPUIVANJA (INSTRUKCIJE, ZAHTIJEVANJA): planiranje budueg vlastitog ili tueg ponaanja. Podvrste: upozorenje, nareivanje, odluivanje, davanje strunih upita

+ Glinzov zvuni pokus: jedan informant govori tekst, a uenici ustanovljuju gdje moe biti stanka ili intonacijski svretak, a da se ne promijeni smisao.

METODE RAZGOVORA (dijaloke metode)

Prema stupnju uenike samostalnosti u razgovoru:

1. vezani razgovor: katehetiki, reproduktivni

2. usmjereni razgovor: heuristiki, poslovni, debatni, intervju

3. slobodni razgovor: uenici slobodno razgovaraju, bez nametanja teme i smjera.

Prema metodikoj namjeni:

1. motivacijski razgovor: nastavnik pokree pitanja kojima postupno uenike motivira za rad, za temu, za nastavne oblike i metode.

2. heuristiki razgovor: nastavnik postavlja pitanja kojima uenika postupno, korak po korak, vodi do nove spoznaje, i to tako da uenik pratei njegova pitanja sam zakljuuje te novu spoznaju prima kao svoju vlastitu.

3. raspravljaki ili akademski razgovor: nastavnik, ali i uenik, daje poticaj za razgovor koji se vodi ravnopravno, provodna nit ne mora biti u rukama nastavnika.

4. reproduktivni razgovor: na postavljeno pitanje oekuje se unaprijed odreeni odgovor, pri emu uenik ima ogranienu slobodu samo u stilizaciji svog odgovora. Varijanta reproduktivnog razgovora je katehetiki razgovor: ne doputa se niti najmanja, pa ni stilska izmjena!

Prema praktinoj usmjerenosti:

1. razgovorne igre: korisne su u predkolsko i rano osnovnokolsko doba radi bogaenja rjenika, razvijanja komunikacijskih sposobnosti,

2. telefonski razgovor: svojevrsna razgovorna igra, uenici vode fingirane telefonske razgovore u svojoj uionici.

3. poslovni ili slubeni razgovor: npr. ugovaranje sportskih natjecanja, dogovaranje zajednikih izleta, posjeta drugim kolama

4. rekreativni razgovor: uenici razgovaraju o zanimljivim, aktualnim temama radi osposobljavanja za drutvenu konverzaciju.

5. usmena dramatizacija: uenici pretau nedijaloke odsjeke knjievnog djela u dijaloke radi usavravanja usmenog ili pismenog razgovornog izraza.

6. intervju: stvarni ili zamiljeni, kao osobita govorna ili pismena vjeba.METODE ITANJA (TEKSTOVNE METODE)

Metoda rada na tekstu ili s tekstom = kombinacija itanja s drugim metodama, nastavni postupak, npr. itanje s podcrtavanjem, itanje s pribiljekama, itanje s promatranjem, itanje s usmenim izlaganjem

Po kriteriju glasnosti:

1. itanje na glas moe biti:

a) pojedinano (uenik ili nastavnik ita pred svima),

b) naizmjenino (itanje po ulogama) i

c) zborno (zajedniko izgovaranje pojedinih glasova, rijei, reenica, zborno recitiranje).

2. itanje u sebi.

Prema doivljajno-spoznajnim zadacima:

1. metoda logikog itanja

2. metoda usmjerenog itanja: a) analitiko itanje (svrha: ralanjivanje struktura)

b) kritiko itanje (svrha: procjenjivanje i zauzimanje stava)

3. metoda interpretativnog itanja

4. metoda stvaralakog itanja

U svim navedenim metodama moe se varirati itanje u sebi, itanje na glas, pojedinano i zborno itanje te itanje po ulogama.

METODE PISANJA

Prema stupnju izvornosti uenike pismene djelatnosti:

1. METODA ODGOVORA NA PITANJA: zadaci objektivnog tipa, ankete, upitnici Metoda anketiranja osobito je korisna za postavljanje problema ije rjeenje zahtijeva prouavanje odreene gramatike injenice. Npr. uenik dobije nekoliko varijanta iste reenice te mora izabrati koja je njemu najblia, zato 2. METODA DIKTIRANJA: udbeni, vjebeni i provjerbeni diktati.

a) Udbeni diktat: zamjenjuje udbenik. Nastavnici diktiraju gradivo, uenici zapisuju i moraju to nauiti. Ratno vrijeme. Danas je to diktat iz nude. Uenicima treba diktirati:

Vlastiti lingvodidaktiki predloak

Formulaciju definicije koja je tona kao i ona u udbeniku, ali stilski blia ueniku.

Jezinu pouku potrebnu zbog govornih navika uenika.

Zanimljiv i koristan jezini podatak.

b) Istraivaki (sondani) diktat: istraivanje razine pravopisne pismenosti uenika. Istrait e odnos svakog pojedinog uenika prema najeim pravopisnim potekoama, npr. veliko poetno slovo, interpunkcije, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei, rijei sa /, d/, ije/je/e/i. Najee se provodi na poetku nove kolske godine ili novog naobrazbenog razdoblja (tromjeseja).

c) Nadzorni (kontrolni) diktat: Pouavajui uenik o pravopisu, nastavnik stalno nadzire domete njihovih spoznaja i sposobnost da nove spoznaje praktino primjene. Za ove diktate nisu poeljni dugi tekstovi. Npr. nakon to uenici obrade s nastavnikom odreeno gradivo (pisanje slivenika u umanjenicama), on e im diktirati test zasien imenicama na -i, -ica, -e.

d) Izborni diktat: Uenici ne piu sve to nastavnik diktira, nego samo izabiru ono to ima nastavnik zada, npr. rijei sa i , rijei u futuru

e) Stvaralaki diktat: nastavnik neto diktira, a uenici nadopunjuju odreenim rijeima. Npr. nastavnik ita reenice i onda kae glagol u infinitivu, a uenici ga moraju staviti u odreeni glagolski oblik koji odgovara u tekstu. Npr. itanje teksta na ekavici (uenici trebaju pisati jekavski), itanje teksta u prezentu (treba ga pisati u perfektu), itanje teksta s fonolokim, morfolokim ili sintaktikim pogrekama (treba ga napisati pravilno). Varijante: diktat po kljunim (tematskim, zadanim, poticajnim) rijeima i diktat po slici.f) Samodiktat (autodiktat): uenik diktira sam sebi, pie na pamet nauene tekstove (stihove, prozne ulomke, citate). Ova je vjeba korisna za veliko slovo, reenine i pravopisne znakove, sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei...

g) Diktat sa spreavanjem pogreaka: cilj: izbjegavanje pogreke u primjeni odreenog pravila. Nastavnik s uenicima ponovi pravilo, upozori ih na mogue probleme, a onda proita tekst.

h) Proueni diktat: uenici prije diktiranja proue cijeli diktatni tekst. Npr. tekst koji je na prethodnom satu proitan i interpretira kao knjievno tivo ili tekst koji su uenici prouavali kod kue.

i) Objanjeni diktat: pie se nakon vjebe u kojoj se objanjavaju svi oni pravopisni problemi na kojima e biti teite diktata. U tekstu koji e se diktirati nee biti isti, nego slini primjeri.

j) Diktat s obrazloenjem: uenik obrazlae zato je u diktatu neto napisao ovako, a ne drugaije.

k) Slobodni diktat: nastavnik ita tekst, a uenici ne zapisuju sve, nego samo bitno. Razvija apstraktno miljenje (odvajanje nebitnog i nevanog od bitnog i vanog), sposobnost prestilizacije teksta (saimanje, preoblikovanje vie reenica u jednu, zamjena duljeg izraza kraim)

3. METODA SASTAVLJANJA: pismeno opisivanje, prianje, izvjetavanje, tumaenje, raspravljanje i upuivanje. Velik broj tekstovnih oblika: opis, prikaz, osvrt, pria, pjesma, vijest, oglas, izvjee, reportaa, ocjena, kritika, esej

4. METODA ISPRAVLJANJA: korekture (lekture) tekstova.5. METODA PREOBLIKOVANJA: saimanje, zamjena dijelova, premjetanje dijelova, proirivanje6. METODA PREPISIVANJA: s dopunama, izostavljanjem, oznaivanjem7. METODA OZNAIVANJA: slovom, rijeju, grafikim simbolom.8. METODA UPISIVANJA: u tablicu, krialjkuMETODE CRTANJA

Prema vrsti crtea i stupnju crtake slobode:

1. metoda slobodnog crtanja: crta se slobodno s obzirom na temu i tehniku. Crte se potom upotrebljava za gramatiku nastavu.2. metoda usmjerenog crtanja: zadana je tema, tehnika ili vrsta crtea koji e se upotrijebiti za gramatiku nastavu.

3. metoda geometrijskog crtanja: crtaju se tablice, grafovi, sheme za gramatiku nastavu.

METODE POKAZIVANJA (DEMONSTRACIJE)

Prema nainu percipiranja:

1. vizualna metoda: predmet, slika, model, naprava, dijapozitiv, dijafilm.

2. auditivna metoda: zvukovi demonstrirani magnetofon, kazetofon, radijom

3. taktilna metoda: opipom se ustanovljuju osobine predmeta te zakljuuju kojim vrstama rijei su se najvie sluili. Npr. hladan, tup, otar

4. olfaktivna metoda: rijei za mirise; na osnovi mirisanja npr. cvijea.

5. gustativna metoda: rijei za okus; na osnovi kuanja npr. voa.

METODE FIZIKOG (PRAKTINOG) RADA

Temelje se na fizikim radnjama koje nisu pretpostavka za dosad navedene metode. Prema nainu i vrsti fizikog rada:

1. metoda runog rada (2. metoda strojnog rada (npr. raunalo)

3. metoda tjelesnih pokreta (gestikulacija, mimika, hodanje, igranje, ples)

ZAKLJUAK O METODAMA:

Najpogodnije metode za nastavu gramatike: metoda analitikog ili sintektinkog izlaganja (tumaenje), dokazivanja (raspravljanja), usmjerenog razgovora i itanja, zvunog pokusa, diktata, sastavljanja, ispravljanja, oznaavanja, preoblikovanja, prepisivanja, audiovizualnog pokazivanja. Uzajamno ispreplitanje i kombiniranje metoda. Za nastavu izraavanja: metode pisanja (sastavljanje, preoblikovanje, ispravljanje), usmenog izlaganja (opisivanje, pripovijedanje, tumaenje, raspravljanje), itanja (interpretativno itanje) i diktiranje.PROJEKTIRANJE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKANASTAVNI PLAN = kolski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna podruja, tj. nastavni predmeti koji e se prouavati u odreenoj koli; redoslijed prouavanja tih podruja ili predmeta po razredima ili semestrima; tjedni broj sati za pojedino podruje ili predmet.

NASTAVNI PROGRAM = kolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadraja u pojedinom nastavnom predmetu.