sreten petrović - adorno iz ugla postmoderne
TRANSCRIPT
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
1/50
SRETENPETROVI]
Filolo{ki fakultet
Beograd
Adorno iz ugla postmoderne
Apstrakt: Adorno je filozof sa zavidnim estetskimsenzibilitetom. Jedan je od najzna~ajnijih predstavni-ka nema~ke kriti~ke teorije dru{tva, poznat u esteti-ci po svom nedvosmislenom pristajawu uz modernuumetnost, ~iju je socijalnu funkciju sagledavao upra-vo iz ugla wenog kriti~kog delovawa u duhovno os-kudnom svetu industrijske civilizacije. Sa iste teo-rijske ravni filozof je radikalno osporavao i tradi-cionalni model umetnosti, uveren da umetnost zatvo-renoga dela, u kojoj opstaju principi totaliteta iigre, a ne kriti~ko sagledavawe vremena i dru{tva,pripada pro{lom vremenu. Zbog ~iwenice {to se ova,realisti~ka umetnost ne obazire na novi umetni~kimaterijal ona }e, sasvim konsekventno, biti odre|e-na kao vrednosno neaktuelna. Me|utim, teorijski ra-dovi koji su obele`ili esteti~ku misao posledwe tridecenije pro{loga veka, i koji su napisani u duhu nove
postmodernisti~ke mode, pojaviv{i se, dakle, nakonpublikovawa Adornove Esteti~ke teorije (1971),kriti~ki su se najpre razra~unali sa ekstremnim teo-rijskim koncepcijama, pre svih sa onima, gde sme{tamoi samoga Adorna, koje su resko otpisivale tradicio-nalnu umetnost i prisustvo fikcionalnog u woj. Mojrad predstavqa teorijski poku{aj preispitivawa es-teti~kih pogleda Teodora Adorna, sa pre}utnom na-merom da se odgovori na pitawe: {ta je jo{ `ivo uAdornovoj Esteti~koj teoriji.
Kqu~ne rije~i: tra-dicionalna umet-nost, avangarda, ma-terijal umetnosti,saznawe i umetnost,totalitet, igra, di-sonancija, Stravin-ski, [enberg.
85
UDK 177:159.9
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
2/50
SRETEN PETROVI]
86
1. Filozofske osnove Adornove esteti~ke teorije
Esteti~ka teorija Teodora V. Adorna1 i wegov celokupan fi-
lozofski opus su, na teorijski zavidan na~in, obele`ili duhovnumodernu XX veka. Adornovim delom je u evropsku filozofiju
uneta sve`ina u pogledu daqwih fenomenolo{kih razrada.
Artikulisana sasvim nesvakida{we, wegova filozofija govori o
bri`qivom tragawu za osobenim jezi~kim iskazom kako bi se no-
vim idejama izna{ao primereniji izraz. Ne bez razloga, za ovu fi-
lozofsku misao ~esto se koristi termin esteti~ka filozofija,
sintagma koja je Adornu i li~no odgovarala, dodatno se potrudiv{i
da to vi{estruko opravda upotrebom, unekoliko, pomerenog jezi-ka, koji je vaqalo da odgovori novim izazovima dekonstruktivi-
sti~ke filozofske mode, ali i ukusu same teorije umetnosti. O toj
jezi~koj osobenosti, koja asocira na prezglobqeni jezik Martina
Hajdegera, paradoksalno, sam }e se Adorno `estoko razra~unavati,
napisav{i ~ak i obimnu kriti~ku studiju povodom filozofskog
novogovora. Ukazivano je, ne bez razloga, da je Adorno jedan od
najboqih stilista u savremenoj nema~koj filozofiji.
O razlogu zbog kojeg je sredinom XX veka naglo probu|enteorijski interes zaestetikuAdorno je podsetio na inspirati-
vnu Hegelovu metaforu o Minervinoj sovi, svakako u jednom dru-
gom povodu:estetika se ra|a kada umire estetsko. Naime, podse-
timo se, filozofska refleksija pose`e za teorijskim kategorija-
ma tek onda kada ove ve} du`e nisu vi{e supstancijalne i nesum-
wive u samom praksisu2. To supstancijalno vremena, {to je Hegel
dobro predosetio, jeste Duh racionalnosti koji je po~eo da na-
griza dotada{wu umetnost, oko koje se ve} po~ela svijati nova es-
teti~ka teorija nagove{tavaju}i smrt umetnosti. Re~ je o ima-
2 Theodor W. Adorno, Paralipomena, U: Aesthetische Theorie, Gesammelte
Schriften. Bd. 7. Suhrkamp, Frankfurs am Main, 1970, str. 439. Upor. i na{ prevod:
Adorno, Esteti~ka teorija danas, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1990, str. 36118. U daqem
tekstu: Ador.Paral.
1 Ogled Teodor Adorno iz ugla postmoderne, u kome se razmatraju
esteti~ki pogledi Teodora Adorna, kao deo obimnije studije, najpre je bio emi-
tovan u sedmi~nom ciklusu Tre}eg programa Radio Beograda: Esteti~ka
preispitivawa,u periodu od 1418. decembra 2003. godine.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
3/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
87
nentnom zbivawu u srcu esteti~kog fenomena. Kako je u povesti
estetskog uzdrman sam wegov smisaoni sklop (Ador.Paral.439) kojije vrhunio u tradicionalnom pojmu umetnosti, estetika je teorij-
ski pedantno iskazala su{tinu toga poraza.Kako objasniti ideju o kraju umetnosti, kome su, koliko-
-toliko odolele ostale, tako|e, povesne forme? Da li je na pomo-
lu neka nova umetni~ka forma, tako da bi pomenuti kraj ozna~a-
vao prosto smenu stilskih epoha: tradicionalne umetnosti avan-
gardnom, ili je bukvalno re~ o kraju umetnosti kao umetnosti? Po
nekom pravilu govor o kraju umetnosti postaje izrazit u onim vre-
menskim razme|ima u kojima naglo probija neki novi oblik, ~esto
u polemi~kom, antiteti~kom stavu prema postoje}em. Sa Hegelomje takvo proricawe propasti estetskog postalo sastavnim delom
odre|ene filozofije kulture, pre nego li deo umetni~kog isku-
stva (Ador.Paral.474). Moglo bi se re}i i obratno, da je i Adorno-vo gledi{te, koje ra~una samo sa svr{etkom tradicionalne umet-
nosti, tako|e izraz odre|ene ideologije, jo{ neznano koje: neo-
prosvetiteqske ilineohumanisti~ke,kriti~ko-ideolo{keili
elitisti~ke, koja namerno emituje nemar prema komunikativ-
nom aspektuumetnosti i time postaje nedostupna masama?
Nije li unekoliko paradoksalno {to je svoje posledwe teo-
rijsko delo o umetnosti Adorno naslovio Esteti~ka teorija,
upozoriv{i, istovremeno, kako u pojmu filozofske estetike
ima ne~eg zastarelog3. On je, svakako, u pravu {to se poziva na
ocenu Iva Frencela da nema filozofske discipline koja se zas-
niva na tako nesigurnim pretpostavkama kao {to je estetika. Mo-
gao je uzeti i stav Morica Gajgera po kome estetiku, sli~no vet-
rokazu, preokre}e svaki filozofski, kulturni, nau~noteorijski
nalet vetra, koja se razmatra ~as metafizi~ki, a ~as empirijski,
~as normativno a ~as deskriptivno4. Razlog za ovaj iznu|eni plu-
3 Theodor W. Adorno, Frhe Einleitung, U: Aesthetische Theorie, Gesammelte
Schriften. Bd. 7. Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1970, str. 493 i daqe. Upor. i na{ pre-
vod: Adorno, Esteti~ka teorija danas. Veselin Masle{a, Sarajevo, 1990, str. 118154 i
daqe. U daqem tekstu: Ador.FrhEin.
4 Ivo Frenzel,[Artikel]sthetik,U:Philosophie,Hrsg. von Alwin Diemer und Ivo
Frenzel. Fischer Bcherei, Frankfurt am Main und Hamburg, 1967, str. 1516.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
4/50
SRETEN PETROVI]
88
ralizam esteti~kih teorija, po~ev od sredine XIX veka, teorije
koje ~esto nisu konsekventno izvedene, le`i u principijelnoj
te{ko}i, nemogu}nosti da se jednim sistemom filozofskih kate-
gorija generalno obuhvati umetnost, budu}i da je jo{ uvek na delutradicionalna zavisnost esteti~kih iskaza od saznajno-teorij-
skih pretpostavki, {to poziciju esteti~ke teorije dodatno ~ini
slo`enijom i komplikuje samo pitawe: [ta je uop{te predmet
estetike. Izne}u i vlastiti stav, po kome se sistemom filozof-
skih, teorijskih pojmova principijelno ne mo`e obuhvatiti Bi}e
(Sein) umetnosti, budu}i da su prirode ova dva fenomena onti~ki
razli~ite.
Zbog ovih razloga Adorno je najpre preduzeo kritiku kon-templativne pozicije dosada{we estetike, upozoriv{i kako este-
tika, utemeqena odozgo, proma{uje samu umetnost jer je, budu}i
vanpovesno zami{qena, redovno previ|ala ideju napretka umet-
nosti, bez mogu}nosti da neposredno referi{e o umetni~kom
praksisu, o zbivawu umetnosti svoga doba. Suprotno tome, Adorno
`eli da zasnuje takvu estetiku koja ide na samu stvar, koja polazi
od dela kao objektivnosti, a to je, prema onda{woj fenomenolo-
{koj modi, zna~ilo i prema Adornu, da istinska estetika postane
sumwi~ava prema subjektivisti~kom pristupu fenomenu, te je sas-
vim dosledno morao staviti van snage ne samo subjekt koji recipi-
ra umetnost i ponire u delo, ve} odbaciti i zavodqivu romanti-
~ku ideju koja uzima autora dela kao vanpovesnog individuuma {to
umetni~ku tvorevinu pro-iznosi do wene stvarala~ke punine.
Ukoliko bi se ostalo na subjektivnom stanovi{tu, ~ije bi polazi-
{te bio recipijent, koji tradicionalno konzervativan odbija
najnoviju umetni~ku dinamiku, imali bismoestetikukoja bi teo-
rijski racionalizovala antiavangardisti~ko gledi{te. Nasuprot
tome istinska estetika, po Adornu, polazi od najnovijeg umetni-
~kog iskustva, i time nema~ki filozof racionalizuje stanovi-
{te moderne.
U celini uzev, Adornova je estetika bitno kritika tradi-
cionalne estetike, odnosno kritika implikacija novovekovne
metafizike subjektivnosti. Iako, bar nominalno, kriti~ar Hege-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
5/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
89
love metafizike i dijalektike, Adorno je prihvatio radikalni
istorizam, prema kome se povesni aspekt umetni~kih dela otkri-
va u wima kao wihov vlastiti sadr`aj, {to implicira da je sa-
dr`aj novije etape u razvoju fenomena umetnosti istovremeno ivrednosno primaran i napredniji. Takva pozicija obezbe|uje
Adornovom gledi{tu pre svega sociolo{ki dignitet. Saglasno
tome je i wegovo insistirawe na tezi da duhovni fenomeni, pre
svih umetnost i filozofija, ne postoje van ili iznad vremena, ve}
se razvijaju u neposrednoj zavisnosti od konkretnih dru{tvenih i
kulturnih pretpostavki. ^itava je Adornova filozofija, dakle i
esteti~ka, u biti aporeti~ka, a u jeziku katkada i namerno para-
doksalno provedena. Ovim paradirawem neobaveznim, nemar-
nim jezikom, Adorno kao da `eli pokazati kako i sama filozof-
ska misao o umetnosti nosi u sebi estetskipotencijal, kao znak
prezentne dvosmislenosti.
Razmotrimo samo nekoliko takvih stavova. Istinu i bit jed-
nog fenomena Adorno }e najpre interpretirati hegelijanski, kao
antitezu pukom postoje}em, ali }e saglasno Hajdegeru predo~iti
kako je takav pristup u suprotnosti sa celokupnom zapadnom meta-
fizikom i stanovi{tem wenoga subjektivizma koje vrhuni u ideji
istinito je celina, primetiv{i najzad, da svaki povesni feno-
men podle`e i vlastitoj imanenciji kretawa {to je paradigmati-
~no upravo za samu umetnost. Naime, osim {to prima na sebe udar-
ce socio-kulturne determinacije, umetnost ima svoj vlastiti po-
kret koji je opre~an kretawu dru{tva5. Analiti~ari Adornovog
dela s pravom ukazuju kako wegovo {tivo namerno paradira broj-
nim prividnim ekvivokacijama, hote}i da dovede u pitawe pojam
tradicionalne istine kaoadaequatio:predmeta jezika i mi{qe-
wa, samim tim i otpisani formalno-logi~ki diskurs, pokazuju-
}i ga nedostatnim da izrazi slo`eno i vi{esmisleno bi}e
umetnosti. A zatim, i to je su{tinsko: struktura takvoga Bi}a
pripisuje se su{tini govora same filozofije.
5 Theodor W. Adorno,Aesthetische Theorie,Gesammelte Schriften. Bd. 7. Suhrkamp,
Frankfurs am Main, 1970, str. 291. U daqem tekstu:Ador. ATh. Upor. i na{ prevod:
Adorno,Esteti~ka teorija,Nolit, Beograd, 1979. Prevod Kasima Prohi}a.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
6/50
SRETEN PETROVI]
90
Zbog toga se i postavqa pitawe nije li Adornova distanca
prema Hajdegeru i wegovom jeziku, u stvari poku{aj da ono {to je
samom Adornu privatno bilo blisko, udaqi i time maskira vlas-
titi diskurs i osobeni jezi~ki izraz. Ridiger Bubner je inven-tivno prozreo ovu retori~ku strategiju, primetiv{i kako jo{
vrlo rano Adorno neumorno izvrgava ruglunovu ontologijukao
oblik neistorijske hipostaze. On mora da je jasno osetio uznemi-
ruju}u Hajdegerovu blizinu ~ije se delovawe pro{irilo odmah po
objavqivawu delaBi}e i vreme(Sein und Zeit,1927)6. Hajdegerovo
o~ekivawe jednog Bi}a koje se neposredno otkriva na kraju
istorije propadawa oficijelne metafizike i isku{ava s one
strane filozofske sfere u ravni konkretne egzistencije, izgle-da kao da u iskazima zvu~i sasvim sli~no Adornovim tezama. Me-
|utim, uprkos takvom spoqwem izgledu, Adorno odlu~no podvla~i
diferenciju svoje pozicije spram Hajdegerovoj. Jednom re~i, kao
{to je Hajdeger izbegao u svojevrsnu pesni~ku metaforiku,
Adorno je zavr{io u estetizaciji filozofije.
Utisak je da je Adorno prihvatio filozofski metod koji je
po~etkomXIX veka u obrnutoj perspektivi izgradio Hegel, ina~e
prete~a Adornovoga dela Esteti~ke teorije, koji je ovoga nesamo inspirisao u radu na estetici, ve} ga je provocirao na traj-
nije op{te filozofsko razra~unavawe sa Hegelom. Dok je Hegel
sa osnova pozitivne dijalektike gnoseologizovao estetsko,
okon~av{i u Logosu wegovu aporeti~nost i polivalentnost,
Adorno je iz ugla negativne dijalektike nastojao pokazati kako
filozofski Um ne dokida bit Duha, niti se u duhovnom dovr{a-
va i rastvara Umetnost, izraziv{i upravo dinamiku estet-
skog paradigmati~nim jezikom, novo-govorom u duhu tada ve}pomodnoga dekonstruktivisti~kog elana, jezikom koji imanentno
demonstrira upravo ideju aporeti~nosti kao tajnoviti blesak
su{tinskog u umetnosti. Re~ je o postmodernoj jezi~koj praksi,
prema kojoj metafori~nost filozofskog iskaza imanentno kore-
spondira sa samim Bi}em umetni~kog. Adornov filozofski her-
6 Rdiger Bubner, Mo`e li teorijua postati esteti~ka?(O glavnom motivu Adornove
filozofije).U: Esteti~ka teorija danas,Veselin Masle{a, Sarajevo, 1990, str. 227.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
7/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
91
metizam, dakle, nadolazi iz Umetnosti. Mada nijednom posebnom
re~i ne nagove{tava da je wegov diskurs optere}en zahtevima
hermeneutike, teorija razumevawa mu je i te kako bila priru-
~na. Uostalom, wegovo posthumno objavqeno delo: Esteti~kateorija, sti~e se utisak, saglasno je sa rezultatima Gadamerovih
tada jo{ po~etnih hermeneuti~kih zahvata. To se posebno vidi u
tuma~ewu filozofskog pristupa estetskom fenomenu, koji ne mo-
`e biti druga~iji osim razumevaju}i, {to se predo~ava Adorno-
vim stavom da je svakom umetni~kom delu, da bi moglo biti pot-
puno shva}eno, potrebna misao, a time i filozofija. Razumeva-
weumetnosti zna~i isto {to i kritika (Ador.Paral.391392).
Svakako, Adorno ovde ne misli na razumevawe u formalno--logi~kom smislu, ve} je re~ o jednom naro~itom uglu posmatrawa.
Uostalom, filozofska i umetni~ka istina, filozofsko i umet-
ni~ko saznawe, a o saznawu i o istinije kod Adorna pre svega re~,
unekoliko se razlikuju. Umetnost, emfati~ki kazano, jeste saz-
nawe, ali nikako ne saznawe objekta. Umetni~ko delo saznaje samo
onaj koji ga poima kao kompleks istine. Prema tome, estetika
treba da bude refleksija estetskog iskustva, a da pri tome ne sme
da zanemari svoj decidirano teorijski karakter, najzad, esteti-ka vazda ciqa na konkretnu op{tost (Ador.Paral.391392).
Da bi se razumeo taj naro~iti pragmati~ki karakter
Adornove Esteti~ke teorije, a sa wim i hermeneuti~ko-ideo-
lo{ki smisao u Gadamerovom zna~ewu, vaqa dobro promisliti
Adornovo zauzimawe za jednuestetiku koja ne treba o umetnosti
da sudi odozgo i spoqa, ve} treba da pomogne unutra{wim tenden-
cijama koje su imanentne umetnosti,da do|u do teorijske sve-
sti (Ador.FrhEin. 525).[ta je, pak, imanencija umetnosti, zavi-si ve} od toga kako Adorno shvata pojam umetni~kog, odnosno
najnaprednijeg materijala i rang novijih umetni~kih formi.
Adornov metodski princip glasi: mora se po}i od najmla|ih
fenomena umetnosti, jer na wih treba da padne teorijsko svetlo.
Konsekvenca je slede}a: nova dela ujedno su autenti~na i bitno
kritika pro{lih formi. Samo u tom smislu estetika za Adorna
nu`no postaje normativna budu}i da je ona obavezno i kritika
starih, tradicionalnih formi umetnosti.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
8/50
SRETEN PETROVI]
92
Ukazuju}i na principijelnu te{ko}u estetike, u wenoj te`-
wi da se pribli`i savremenom materijalu umetnosti, on razlog
za to vidi u sporu tradicionalne estetike i savremene umetno-
sti.U epohi nepomirqivosti tradicionalne estetike i aktuel-ne umetnosti filozofska teorija umetnosti nema drugog izbora do
da varira jednu Ni~eovu izreku da kategorije koje propadaju treba
misliti kao kategorije koje prelaze u odre|enu negaciju. Dakle,
savremena umetnost, a ciqa se iskqu~ivo na samosvest umetnika,
mora da se oslobodi pojma naivne, klasi~ne umetnosti kojoj
jo{ Hegel be{e prognozirao kraj, budu}i zasnovana na dominaciji
~ulnosti i ose}awa. Neophodno je, tako|e, da savremeni umetnik
na sebe prikop~a refleksiju i da se wome bavi sve dok ne presta-ne da iznad te umetnosti lebdi ne{to woj spoqa{we, tu|e. To se
po Adornu danas zove estetika(Ador.FrhEin.504508). Bio je to
povod {to }e se i Sloterdijk, antimodernisti~ki orijentisan,
radikalno kriti~ki odrediti prema takvom stanovi{tu
Esteti~ke teorije koja je jasno promovisala zahtev kako umetnost
danas ne mo`e opstati bez filozofske interpretacije i rukovodi-
teqstvo kriti~ara.
Hegel je svojim pojmovima, cementiranim sistemskim okru-`ewem, zako~io razvoj umetnosti. Bilo bi produktivnije, veli
Adorno, da se dr`ao svoje dijalektike, jer bi tada uo~io wene nove
povesne izglede, upravo onako kako ih sam Adorno sagledava, uzi-
maju}i kao primer avangardu danas. Primedba na ra~un Hegelovog
poimawa umetnosti bila je i kobna Adornova iluzija, uostalom,
kao i kriti~ko promi{qawe Hegelove filozofije u celini.
Naime, da je Hegelovsistemdogmati~an, zatvoren i konzervati-
van, delom, reakcionaran, dok Hegelova dijalektika, navodno,nudi stanovi{te procesualnosti, {ansu za jednu otvorenu pove-
snu scenu na kojoj sve duhovne forme teleolo{ki i monadolo{ki
streme daqe dodu{e, slede}i Adornov naum, no, neznano kud!
Adorno je preduzeo opse`nu kritiku Hegela i Kanta, koji
misle polaze}i iza estetskih fenomena: Kant iza dubine i pu-
no}e umetnosti, a Hegel iza specifi~no estetskog u wima
(Ador.FrhEin. 529). Poput Bloha, kritikovao je Kantovo zalagawe
za besadr`ajnost estetskog. Polaze}i od marksisti~ko-fenome-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
9/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
93
nolo{kih razrada, dva neomarksisti~ka esteti~ara, Adorno i
Bloh, imaju u vidu ideju anga`ovane umetnosti, nastoje}i da u umet-
ni~ko bi}e uguraju intencionalno koje ovde nedvosmisleno
implicira vanestetsko, ne bez primesa politi~kog. Razlika jesamo u tome {to }e Bloh u sadr`aj umetnosti projektovati ideju
Nade, dok }e Adorno, analogno kategorijama Gadamerove hermeneu-
tike, misliti na sadr`aj istine, kao forme kriti~ke refleksije
o prezentnom realitetu o kome umetnost treba da referi{e. Na
ovaj na~in umetnost uplivava u vode ideolo{kih igara sa jasnim
ciqem: disciplinovawa nedostatne socijalne realnosti.
Kakav je, uistinu, Adornov odnos prema Hegelu? Na mani-
festnom nivou Adornova filozofija se razra~unava sa Hegelo-vom. Kada Adorno podse}a na jedanparadoxon,naime, da se Debisi,
taj prvi produktivni eksponent Vagnerovih neprijateqa na
Zapadu, ne bi mogao zamisliti bez Vagnera7, skloni smo da u samoj
Adornovoj izjavi uo~imo kako taj isti paradoks o kriti~aru-obo-
`avaocu, va`i i za samog Adorna, preciznije, za wegov kriti~ki
odnos prema Hegelu, bez koga sam Adorno teorijski ne bi bio mo-
gu}an. Paradoksalno je to {to Adornova esteti~ka teorija isto-
vremeno svedo~i o manifestno izra`enom otklonu od HegeloveEstetike, no, koja se na nov na~in ipak bitno nalazi u wenoj sen-
ci. Kod Adorna je, naime, istina umetni~kog dela, u osnovi isti-
na filozofskog pojma, {to je bilo ne samo [elingovo i Jasperso-
vo, ve} i Hajdegerovo stanovi{te. Zajedni~ko Hegelu i wegovim
talentovanim sledbenicima Gadameru i Adornu, bilo je pretera-
no ustrajavawe na stanovi{tuistinekao biti umetnosti.
Adornov misaoni sistem do`iveo je brojne komentare, kri-
tike i osporavawa, ali i pohvale, {to pokazuje da se preko ovogdela ne mo`e olako pre}i. To delo referi{e o najdelikatnijim i
ujedno bitnim pitawima savremenosti. Ono se kriti~ki razra~u-
nava sa glavnim smerovima i tokovima civilizacije, intelektual-
no se odre|uju}i spram krize dru{tva i novovekovnog humanizma
kao nihilizma, industrije svesti, ali i prema umetnosti u celini.
7 Adorno, Filozofija nove muzike, Nolit, Beograd, 1968, str. 185. U
daqem tekstu: Ador.FNM.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
10/50
SRETEN PETROVI]
94
Adornovo delo anga`ovano govori o smislu filozofije u doba
krize dru{tva, staviv{i na indeks osporavawa celokupnu indu-
strijsku civilizaciju, wenu kulturu i proizvodwu za zabavu.
Kona~no, budu}i jedan od najdoslednijih filozofa modernosti,Adorno je jednako u filozofiji kao i u estetici uneo sve`inu u
na~inu jezi~ke artikulacije ideja, prilago|avaju}i filozofski
izraz i wegovu stilistiku novim ontolo{kim izazovima.
2. Esteti~ka ili estetska teorija
Analiti~ari i kriti~ari Adornove filozofije i estetike
jednodu{ni su u oceni da je u delu ovog mislioca dosledno sprove-den, danas gotovo usamqen, primer aporeti~kog filozofirawa.
Utoliko je ovde korisno podse}awe Ridigera Bubnera na jedan
rani Adornov stav iz predavawa kojim je 1931. godine Adorno za-
po~eo svoju akademsku karijeru, izlo`iv{i u raspravi su{tinske
motive svoga kasnijeg filozofirawa. Ne `elim, ka`e Adorno,
da odlu~ujem o tome, da li je u osnovi moje teorije neko odre|eno
shvatawe o qudima i o postojawu. Ali osporavam neophodnost, da
se rekurira na ovo shvatawe8
, ta~nije, na polazne filozofskepretpostavke. U kriti~kom komentaru Bubneru se u~inilo zanim-
qivim da se ova re~enica nalazi na kraju jedne programske raspra-
ve oAktuelnosti filozofije.No, bez obzira, na Adornovo upo-
zorewe postavqa se pitawe da li u wegovom stanovi{tu, doista,
ima i kakve antropologije, naznaka o egzistencijalnim i
ontolo{kim principima?
Nema nikakve sumwe, osnovne ideje Adornove filozofije
izviru iz odre|enih osnovnih postavki. Izri~ito, pak, osporava-we zahteva analiti~aru da stavi u `i`u zanimawa polazne pret-
postavke i motive Adornova filozofirawa, kako }emo videti,
osim sa stanovi{ta filozofije saznawa, indikativna je i iz ugla
psihologije. Kada je re~ o obliku Adornove teorijske prezentaci-
je vlastitih ideja, simptomati~no je, smatra Bubner, to {to wih
8 Adorno, Gesammelte Schriften, Frankfurt am Main, 1973, str. 343. Upor. i
Rdiger Bubner, Mo`e li teorijua postati esteti~ka? U: Esteti~ka teorija danas, Sarajevo,
1990, str. 226.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
11/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
95
karakteri{e svesno suzbijawe da se u svoj izra`ajnosti rekurira
na premise. Da li je u filozofiji takva praksa uop{te opravda-
na? Te{ko je ne slo`iti se s Bubnerom da je oduvek bio naro~it
zadatak teorije da pru`i {to temeqniju i bez praznina informa-ciju o prvim pretpostavkama. Filozofska teorija je od svoga po-
~etka nastupala s etosom umnog zasnivawa. Iznena|uju}a Ador-
nova formulacija ne pori~e ovu gradwu teorije, ve} tradicio-
nalnu predstavu koristi upravo za to da ispuni wene zahteve.
Adornovo odbijawe da na startu obelodani osnove svoje filozo-
fije, prema dosada{wem iskustvu, dobija poseban smisao. Stvar je
u tome {to ni{ta toliko ne pro`ima Adornovu filozofiju ko-
likokonsekventno odbijawe da se udovoqi tradicionalnim o~e-kivawima teorije. To poricawe neophodnosti da se rekurira na
osnovne postavke[...]uvire, na citiranom mestu, u pledoaje za ese-
jistikukao primereni oblik filozofskog ispitivawa. Na tim
principima sazdani suEsteti~ka teorijai Negativna dijalek-
tika,ali i drugi spisi, {to ukazuje da ovde nije re~ samo o puko
formalnom jezi~kom pitawu.
Ostaje otvoreno pitawe: ima li ovakvo Adornovo opredeqe-
we svoje filozofsko opravdawe, i koliko sama esteti~ka teorija,
kao filozofija, dobija ili gubi, ukoliko prihvati takav logi-
~ki pomereni govor koji se u Adornovim spisima dosledno je-
zi~ki promovi{e? Bubnerov je odgovor: Estetizirawe teorije
optere}uje teoriju estetskog. Premda se zagovara autonomija
umetnosti, na kraju su opet na delu sopstveni interesi teorije
koji estetiku pot~iwavaju jednoj dubokoj heteronomiji. Adornov
sled misli, koji zapo~iwe univerzalnim sklopom i te~e preko
dogme o suprotnosti izme|u umetnosti i stvarnosti, umetnost ko-
na~no ~ini pomo}nikom ispuwewa kriti~kih namera teorije.Uostalom, Bubneru se ~ini da je i sam poku{aj da se teoriji dopu-
sti da bude estetska zavr{ava u zameni privida teorije s umetni-
~kim delom9.
Svakako, ima smisla sa~uvati neki oblik nesistematskog
kazivawa kako bi se simulirao Duh govora same umetnosti. Ali,
9 Rdiger Bubner Mo`e li teorijua postati esteti~ka? (O glavnom motivu Adornove fi-
lozofije). U:Esteti~ka teorija danas,Veselin Masle{a, Sarajevo, 1990, str. 226227; 249250.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
12/50
SRETEN PETROVI]
96
ne smatram neophodnim da se u teorijskim stvarima nu`no ostane
u okvirima torzi~ne forme, u fragmentarnosti. Misao ima
svoju vlastitu imanenciju, ukoliko je i daqe stalo do distinkcije
Logi~ke misli i Umetni~kog izraza kao dva specifi~na, dakle,razli~itagovora i pristupa Bi}u, {to sam oduvek smatrao bit-
nim teorijskim stavom u vlastitom zasnivawu estetike kao me-
taestetike. Ostaje i daqe otvoreno pitawe: u kojoj je meri neo-
phodno da se iz opticaja povu~e tradicionalna ekonomija filozo-
fskog mi{qewa? Da li je forma samog mi{qewa u wegovom
Logosu, kome se jezik pot~iwava, ili sam wegov jezik treba da se
vine do poetske elipti~nosti i fragmentacije, zavr{avaju}i u
razu|enosti poetskog iskaza? Zar su forme Hegelovog, odnosnoLajbnicovog govora, Aristotelove filozofije, izgubile na vla-
stitoj refleksivnoj punini ~iwenicom {to su se wihovi pisci
pridr`avali standardnog okvira misli kao najbli`eg izraza
Logosa? Mo`emo li ih, najzad, u duhu pregrejanih hajdegerovaca,
optu`iti za skrivawe Bivstva, za nihilizam zapadne civilizaci-
je? Smemo li uop{te pristati na stav da se neskriveno Bivstva
mo`e rehabilitovati filozofskim novogovorom prema zahte-
vima dekonstruktivisti~ke mode? Je li to, doista, Hajdegerovaideja? Iako ne sporim zna~aj jezika u filozofiji, ~ini se da je
Hajdegeru neprimereno poturati misao da bi se lingvisti~kim
pre{minkavawem moglo dubqe zakora~iti u transformaciju biti
Zapada?
Delikatno je pitawe koje se neretko postavqa. Naime, da li
se mo`e posumwati u inovativnost teorijskih ideja jednoga filo-
zofa kada ovaj odva`no prihvati esejisti~ki stil, napadno bra-
ne}i aporeti~ku formu izlagawa? U kojoj se meri, tom jezi~komprocedurom, racionalizira nedostatnost originalnosti vlasti-
tog mi{qewa. Najzad, imamo li prava mislioca koji svesno pri-
kriva polazne pretpostavke svoje teorije, optu`iti kako time, na
crti negativne dijalektike namerno paradira jezikom dekon-
struktivizma? Smatram da to nije sasvim prezentno u slu~aju
Teodora Adorna, iako mi nije daleko pomisao kako Adorno ~esto
nastoji sa glavnog toka neke va`ne a zasnivaju}e ideje da otkloni
pa`wu onih analiti~ara koji bi u wegovom sistemu bez sistema
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
13/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
97
prozreli opstojawe u tome svojevrsnog teorijskog hibrida: pris-
ustvo, mo`da, klasi~nih marksisti~kih pogleda datih u ~udnoj
sintezi sa neo-marksisti~kim i fenomenolo{kim razradama, naj-
zad, kojima je duh hegelijanstva veoma blizak. Da bi se sve tosa~uvalo, tome amalgamu kao pogodno jezi~ko re{ewe nudi se ese-
jistika koja dobro podnosi duh protivre~nosti i manir literarne
aporeti~nosti. Prisetimo se, uostalom, Hajdegerove kritike Ni-
~ea, koji je hteo ne{to novo. Najpre navodi Ni~eove re~i da je
metafizika povest u kojoj je sa samim Bivstvom (Sein) bitno
ni{ta: metafizika je kao takva zapravo nihilizam10, da bi
povodom Ni~eovog nauma da stvar radikalno prevlada na taj na~in
da umesto Razuma uvede u igru Voqu za mo}, primetio kako on[Ni~e] nije uzmogao na}i drugoga izlaza iz we od preobrtawa
metafizike, a to je, svakako, zavr{etak bespu}a11. Smisleno je
pitati se: nije li Adornovo preokretawe Hegela izvr{eno up-
ravo u Hegelovom duhu!?
ZaEsteti~ku teorijuje re~eno da se mo`e uzeti kao este-
tikaklasikemoderne, a to zna~i, da je ona unekoliko skepti~na
prema novijim stilskim orijentacijama i u samoj moderni, ta~-
nije, prema konceptualnoj umetnosti, paraliterarnim spektakli-
ma, hepeningu i najnovijim eksperimentima koji su vodili post-
modernoj. Postavqa se stoga pitawe nije li o Adornovoj Este-
ti~koj teoriji izre~en neumereno afirmativan i pojedinih na-
{ih adornovaca, da se pred nama nalazi toliko dovr{eno delo
koje predstavqa krunsko esteti~ko delo na{eg vremena? Jer
kako protuma~iti druga~iji glas kriti~ara Adornova stanovi-
{ta? Naime, ako je za Adorna estetika filozofska disciplina,
a ne primewena filozofija, tako da u filozofiji i u umetnos-
ti vlada isti duh, kako onda polazi za rukom filozofiji da sup-
stancijalno obra|uje umjetnost a da joj se ne preda12? U jo{ zao{-
trenijoj formi: ako je estetika pre svega filozofija ~iji dis-
10 Heidegger, NietzscheII, Pfullingen,1961, str. 350.
11 Heidegger, O humanizmu. Pismo Jeanu Beaufretu, Paris.U: Odabrani tekstovi,
D. Pejovi}, Suvremena filozofija Zapada,Matica hrvatska, Zagreb, 1967, str. 280.
12 Kasim Prohi}, Esteti~ka teorija Work in Progress. U: Teodor V. Adorno,
Esteti~ka teorija,Nolit, Beograd, 1979, str. 1920.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
14/50
SRETEN PETROVI]
98
kurs, kakogod sveobuhvatan, ili ne{to mawe od toga, sledi prin-
cipe logi~kog svemira, i pada izvan normi estetskog konsti-
tuisawa za koje, pak, ne va`i logi~ka modelacija, ve} svoj sklop
sazdaje na svojevrsnoj intuitivnoj, unutra{woj nu`nosti ~ulnogoblika {to grani~i sa nesvesnim, kako, dakle, izbrisati pomenu-
te domene razlika i verovati da diskursivnim zahvatom mo`e bi-
ti rastvorena supstancija umetni~kog?
Re}i kako isti Duh supstancijalno opstoji i u filozofiji i
umetnosti, u jeziku i religiji, nikako ne zna~i da je teorijsko
jednog modusa Duha, kakvo je u nauci i filozofiji, kadro da pro-
dre u ono specifi~no druge forme. A upravo se o tome ovde radi.
Svakako, nije te{ko duhovne oblike svesti na zajedni~ki im ra-cionalni imeniteq, {to smo ve} imali kod Hegela, u ~ijoj je este-
tici umetnosti zbog wene insuficijencije na crti racional-
nog, otkazana najvi{a slu`ba u slavu Apsoluta. Re~ je, me|utim,
o tome, da se u umetnosti sagledaju posebnezakonitosti koje vla-
daju samo u toj oblasti duha. Ako je Hegel omanuo {to je Bi}e
umetnosti sveo na Logos, Adorno znatnije gre{i {to je logi~ko,
kao Bi}e filozofske istine redukovao na Estetsko i Esejisti-
~ko, prema istom modelu preokretawa Hegelove pozitivne unegativnu dijalektiku.
Zbog toga nam izgleda da je Bubner problem sasvim dobro
razumeo primetiv{i kako je za wega najunutra{wija granica
kriti~ke estetike u onoj predodre|enosti saznawa u umetnosti
koja izli{nim ~ini ~iweni~no iskustvo. Ovde se prikriveno sve-
ti optere}enost teorijom esteti~ke koncepcije. Naravno, tuma~e-
wa su uvek u svetlu vi{e ili mawe eksplicitnih teorija. Ali, ako
sav teorijski potencijal ulo`imo u sama dela, onda nas ne smeiznenaditi, ako u wima na|emo upravo ono {to smo ranije u wih
stavili. Na ovaj na~in esteti~ka teorija postaje sebi samoj dovo-
qna i ogledaju}i se narcisti~ki sebe udaqava od sumwe i spo-
qwih potresa. Ni{ta woj strano ne mo`e da dospe do we. Ona ne}e
iskusiti novo, jer je za sve mogu}e sebi ve} unapred smislila
odgovor. A to je Hegel! Ta preterana sigurnost Esteti~ke
teorije, koja bi da doma{i do osnova samoga umetni~kog praksisa,
odvela je Adorna do toga da }e povodom svakog nesporazuma na po-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
15/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
99
menutoj relaciji, kada se nenadano povesno pojavi neko novo
iskustvo, ili nastavi da traje prethodno, {to nije ve} ranije im-
plicirano wegovom teorijom, biti primoran da se poslu`i opro-
banim hegelijanskim normativizmom, dogmatski izjaviv{i: Timgore po takvu [neposlu{nu] umetnost! Dakle, normativisti~ki
zasnovana teorija apriori opovrgava svaki novi/stari umetni~ki
izazov koji se ne uklapa u pretpostavqeni sistem. Svaki aktuel-
ni dodir s umetno{}u otkriva unapred nezamislive puteve odva-
jawa od ~vrsto uhodanih oblika opa`awa. Naro~ito ekstremni
proizvodi moderne ~ine nu`nim otvorenost i {irinu takvog
iskustva13. Da li se ovim `eli re}i kako je bio opravdan Kantov
stav o teorijskoj nemogu}nosti estetike, jer se osnovica i bi}eEstetskog, esencijaUmetnosti, ne mo`e apriori transcendental-
no dosegnuti, nijednim antropolo{ki sazdanim razumom, osim
arhetipskim intelektom? U umetnosti je polo`eno i ono iz
Budu}nosti jo{-ne-sagledano, pred ~ime svaka iole kriti~ka es-
tetika mora da zastane i posumwa u svoj doseg.
K. M. Mi{el je sa svoje strane problematizovao aporeti~-
nost Adornovog mi{qewa uo~iv{i u wemu tendenciozno progra-
miranu esejisti~nost koja se nepotrebno upli}e u mre`u filo-zofskog diskursa, tako da se tekstEsteti~ke teorijepojavquje
kao svojevrsna slika-slagalica. Povodom Adornove slepe mr`-
we prema Luka~u, koju Mi{el dovodi u vezu sa tabuom blizine,
upravqena je ne toliko na Luka~evu ranu metafiziku partije
koliko na Luka~evu klasnu metafiziku umetnosti. Naime, i
Adornovo poimawe umetnosti i Luka~ev pojam partijske umet-
nosti imaju ne~eg zajedni~kog: perspektivuprakti~nog ostvare-
waistog zahteva14. Kod Adorna je ta perspektiva umetnosti stro-go imanentna i u najboqem slu~aju utopijska, kod Luka~a je ona
nametnutaspoqa.
Da li je AdornovaEsteti~ka teorija, doista, pravi filo-
zofski testament ovog autora, kako u to veruju pojedini anali-
13 Bubner,isto, str. 246247.14 Karl Markus Michel, Poku{aj razumijevanja Esteti~ke teorije.U: Esteti~ka teo-
rija danas,Veselin Masle{a, Sarajevo,1990, str. 192.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
16/50
SRETEN PETROVI]
100
ti~ari? Pod naslovom Esteti~ka teorija ne misli se samo na
teorijsku estetiku kao pododeqak neke sveobuhvatne teorijske
gra|evine. Tema pre svega treba da budeesteti~nostsame teori-
je, konvergencija saznawa i umetnosti. Estetika nije nikakva pri-mewena filozofija, ona je filozofska po sebi. U tom smislu bi,
dosledno re~eno, i sam nema~ki termin sthetisch, koji je po sebi
dvosmislen, jer ga je mogu}no prevesti i kao: esteti~ki, ali i
estetski, vaqalo u ovom smislu prevesti na srpski doista kao
estetski, tako da bi i sam naslov Adornova dela mogao da glasi
Estetska teorija a nikako Esteti~ka teorija. Ovome kao
da ide u prilog i ono Bubnerovo neugodno podse}awe na sudbinu
Esteti~ke teorije.Naime, dok je Adornov na~in mi{qewa imaoodziva u svesti umetnika i pisaca, dotle je wegova Esteti~ka
teorija do`ivela mawe sre}nu sudbinu na podru~ju akademske
filozofije umetnosti i teorije kwi`evnosti15.
Paradoksalno, prepreka recepcijiEsteti~ke teorijeni-
je bila wena ezoterika, nego wena sistematika: estetika negati-
viteta je predo~ila wene krutosti, aporetske Adornove konstruk-
cije su istakle umetni~ko, a wegovi estetski sudovi jedan skrive-
ni tradicionalizam, ka`imo otvoreno, saglasno hegelijanskommodelu. Su{tinsko je u Adornovoj esteti~koj teoriji ideja po-
sredovawa izme|u umetnosti i dru{tva, a zatim, i to je bitno, ap-
solutizovawe jednog odre|enog stadijuma razvitka umetnosti.
Svakako, te{ko je prigovoriti Adornu {to je branio takvo gledi-
{te. Me|utim, u samoj toj ~iwenici le`i i granica wegove este-
tike koja je postala vidqiva nakon zavr{etka istorijskih avan-
gardisti~kih kretawa. U prvi mah tu granicu mo`emo ovako od-
rediti: to je granica estetike moderne. Nije slu~ajno {to Este-ti~ka teorijazapo~iwe teorijom moderne. Odatle proisti~e sve
ostalo: pojam materijala, iz uvida u krizu ograni~enog umetni-
~kog dela; teza o razvojnoj logici materijala, iz odbacivawa umet-
nosti koja ne odgovara moderni (Bubner, 301). Problem je, dakle,
u tome {to jeEsteti~ka teorija~itavu svoju konstrukciju i zas-
novanost crpla iz, navodno, prezentnog umetni~kog materijala,
15 Bubner,isto, str. 227, 255 i d.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
17/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
101
koji se ve} deceniju pred kraj Adornova `ivota, tokom {ezdesetih
godina po~eo uru{avati, da bi sasvim i{~ezao pred ustoli~ewem
nove postmoderne atmosfere, koja je pomerila optiku i naro~ito
silovitom teorijskom rehabilitacijom onoga do ~ega je u Ador-novoj negativnoj kritici bilo posebno stalo: tradicionalnu
umetnosti fikcionalnost,ali i druge forme same moderne na
zalasku, koje Adorno nije priznao. Adornov je dogmatizam u tome
{to je priznawe tzv. logike povesnoga umetni~koga materijala,
bilo samo teorijski paravan za normativno nametawe jednog oso-
benog esteti~ko-ideolo{kog stava, kao racionalizacije vlasti-
tog ukusa u pitawima umetnosti i muzike.
Nije, dakle, preterana ocena da je i sama Adornova pozicijasa koje stupa u obra~un sa dogmatizmom, u biti ostala dogmati~na.
Stvar je u tome, {to Adorno nije dopu{tao mogu}nost da se umet-
nostdruk~ijeposreduje da bi iskazala taj navodni sadr`aj istine,
koja je srasla sa povesnim realitetom. To je razlog zbog koga sma-
tram sasvim umesnom kriti~ku opasku A. [ar~evi}a da je Adorno
glorificirao filozofiju radi same umjetnosti; jer samo ona
putem kritike, interpretacije i komentara posreduje sadr`aj
istine umjetni~kih djela16. Sloterdijk je tome sasvim blizu.I tako dolazimo do centralnog teorijskog pojma estetike,
do umetni~kog materijala. Adorno je pro{ao {kolu fenomeno-
logije, ali su wega kao i brojne druge jevrejske filozofe u doba
nacisti~ke krize, ozbiqno zaokupqale Marksove ideje. Na te
ideje sam Adorno gotovo nikada ozbiqno, dakle, ni eksplicitno,
nije ukazivao, da ne ka`em rekurirao. Za sve fenomenologe, pa
tako i za Adorna, umetni~ko delo je stvarstveni entitet i pola-
zi{te estetike. Iako je za umetni~ka dela bitno da su stvari,Adorno }e u aporeti~kom maniru pridodati, kako umetni~kim de-
lima nije mawe bitno da negiraju vlastitu stvarnosnost. Wiho-
va stvarnost nikako ne egzistira van i nezavisno od svojevrsne ra-
cionalnosti, koja umetni~ko delo kao monadolo{ko determinira.
16 Abdulah [ar~evi}, Zbiqa umetnosti, utopija i istina o Adornovoj
Esteti~koj teoriji. U: Esteti~ka teorija danas, Veselin Masle{a,
Sarajevo, 1990, str. 22.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
18/50
SRETEN PETROVI]
102
Uostalom, svagda se pojam u monadu mora zagwurivati sve dok ne
izbije na povr{inu dru{tvena snaga wene vlastite dinamike17.
Sa uvo|ewem pojma umetni~kog dela, kao stvari, kao mo-
nade, zatim povesno dinami~ko posredovawe stvarstvenosti iwene racionalne potencije ~emu pridolazi jo{ jedno posre-
dovawe kategorijama Marksove politi~ke ekonomije dolazimo
do kqu~nog pojma Adornove estetike do materijala. Materi-
jali i objekti su povesno i dru{tveno unapred formirani kao
wihovi tehni~ki postupci, i zna~ajno se preobra`avaju zahvaqu-
ju}i onome {to im se u delima de{ava. Wihov heterogeni karak-
ter je imanentan. Re~ je o tome da materijal nije prirodni mate-
rijal, ~ak i kad tako izgleda umetnicima, nego je, naprotiv, potpu-nopovesni (Ador.st.Th.138, 222 i d.).
^ak i kada slikar izabere neki pejza` za slikawe, kao ono
po sebi prirode, i tada je wegov predmet istorijski posredo-
van. Kada izbor padne na pejza`, wegovo selektovawe iz obimnog
okoli{a vr{i se iz nekih unutra{wih pretpostavki koje, dodaje
Adorno, nisu li~no umetnikove, ve} je re~ o epohalno zadatim
mogu}nostima koje su postale stvar kolektiva, uslovqene predra-
sudama i ukusom vremena, wegovim htewima. Da li je materijal kodAdorna u neposrednoj vezi sa sadr`ajem umetnosti ili se od
wega razlikuje? Sadr`aj muzike je svakako ono {to se doga|a:
epizode, motivi, teme, wihova razrada: teku}e situacije. Sadr`aj
nije izvan muzi~kog vremena; on mu je, naprotiv, bitan. Nasu-
prot tome,materijalje ono ~ime raspola`u umetnici: ono {to se
nudi wima u re~ima, bojama i zvucima do povezanosti svih vrsta,
do razli~itih razvijenih tehni~kih postupaka za uspeh celine; u
toj meri oblici isto tako mogu postati materijal.Problematizuju}i pitawe teorijskih razlika Adorna i Lu-
ka~a, koje, prema Bubneru nisu modelski radikalne, Adornov kri-
ti~ar prime}uje kako su uprkos suprotnosti u wihovim esteti-
~kim pogledima, Luka~ i Adorno jedinstveni u tome da je umetnost
imanentno dru{tveno posredovana. Dru{tvene borbe, klasni od-
17 Adorno,Filozofija moderne muzike,Nolit, Beograd, 1968, str. 5455.
U daqem tekstu: Ador.FNM.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
19/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
103
nosi otiskuju se u strukturi umetni~kih dela; politi~ke pozici-
je koje umetni~ka dela zauzimaju po sebi, naspram wih su epifeno-
meni, naj~e{}e na ra~un oblikovanosti umetni~kih dela, a time i
na kraju wihovog dru{tvenog sadr`aja istine (Ador.st. Th. 344).Ovaj stav je, smatra Bubner, izuzetno zna~ajan ne samo za razume-
vawe Adornove esteti~ke pozicije, ve} i wegove sociologije
umetnosti. U wemu se sasvim jasno `eli kazati kako dru{tve-
nost umetni~kog dela nije vezana za eksplicitno formulisane
politi~ke pozicije, ve} za strukturu dela, i da tamo gde umetnik
nastoji svesno da uobli~i dru{tvo svoga doba on je, po Adornu, u
opasnosti da ga proma{i. Dru{tvo jedne epohe }e u}i u struktu-
ru dela samo ako se umetnik potpuno koncentri{e na sukob saumetni~kim materijalom. Ovim pojmom [...] Adorno ozna~ava
istorijski dostignuto stawe umetni~kih tehnika. Umetni~ki
materijal jedne epohe je rezultat istorijskog procesa, u wemu je
natalo`eno povesno iskustvo; zato sukob umetnika s dru{tvom
mo`e da se iska`e kao sukob s materijalom (Bubner, 293). Umetnik
je primoran da sledi dostignuti nivo razvoja umetni~kog materi-
jala, a to zna~i on bezuslovno mora pristati na novo, koje
Adorno progla{ava za napredno.
3. Materijal umetnosti wegovo prividno posredovawe
dru{tvom
Adorno nastoji po svaku cenu da u pojam umetni~kog materi-
jala inkorporira subjektivnost, svakako u formi objektivnog
duha koji je saglasan sociolo{kom pristupu umetnosti, ~ime se,
jezikom stare filozofije, nastoji premostiti dualizam subjektobjekt odnosa. UFilozofiji nove muzikeAdorno to i ka`e: Za-
htevi koji od materijala idu na subjekat, poti~u uglavnom otuda,
{to je sam materijal sedimentirani duh, ne{to dru{tveno,
sve{}u qudi preformirano. Postaje onda razumqivo za{to se
Adorno trudi da spase esteticizam i odbaci politi~ki anga`ova-
nu umetnost. Esteticizam je za wega adekvatan odgovor na istorij-
sko stawe umetni~kog materijala krajem XIX veka. [to se, pak,
anga`ovane umetnosti ti~e, ona vodi spor sa dru{tvom na ravni
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
20/50
SRETEN PETROVI]
104
eksplicitnih iskaza koje pro-iznosi sadr`aj, a ne pomo}u obrade
materijala i zato, navodno proma{uje autonomiju umetnosti.
Kako je umetni~ki materijal determinisan celinom dru{tvenih
odnosa i produkcionih snaga, razra~unavawe kompozitora s mate-rijalom, po Adornu, jeste razra~unavawe s dru{tvom. Promene
koje umetnik vr{i na materijalu [...] unapred su ozna~ene
dru{tveno odre|enim materijalom (Bubner, 299 i d.).
U ovim stavovima ne uo~avamo zagovarawe ideje o nekoj slo-
bodi umetnikovog htewa, o wegovom autonomnom raspolagawu ma-
terijalom na na~in kako je to tra`io Ernst Fi{er izjaviv{i da
je sve u svetu dostojno umetnosti, ru`no kao i lepo, nisko kao i
uzvi{eno, prostitutka kao i madona. Ne postoje ni zabrawenapodru~ja za kwi`evnost ni nacionalni parkovi umetnosti, nego je
cela stvarnost gra|a umetnosti18. Tome nasuprot, Adorno }e
umetniku postaviti precizne povesno ome|ene zahteve, a to
zna~i zahteva}e od wega objektivnu odgovornost za svoj ~in.
O fluidnosti i apstraktnosti Adornovog pojma materi-
jala, Peter Birger, sociolog umetnosti, podse}a nas kako Ador-
nova teza o odre|enosti umetni~kog materijala dru{tvenim to-
talitetom spada u onaj tip iskaza koji se stringentno niti mogudokazati niti osporiti, budu}i da se ovim pojmom te{ko mogu
formulisati istra`iva~ki prakti~no relevantna postavqawa
pitawa, s obzirom na to da sam pojam odre|enosti umetni~kog
materijala dru{tvenim totalitetom jo{ ni{ta karakteristi~no
ne kazuje o materijalu niti o tome kako se on to konkretnopos-
redujedru{tvenim totalitetom. I sam je Adorno shvatio ovaj pro-
blem kada je u Sociologiji muzikerekao: Te{ko }e biti ustano-
viti kako u pojedinim slu~ajevima dolazi do harmonije izme|u~ovekovih proizvodnih snaga i istorijske tendencije 19.
Postavqa se i pitawe kako istinski kompozitor treba da
oslu{kuje diktat same stvari, ta~nije, materijal vlastitog
18 Ernst Fischer, Umetnost i realizam. Antologija:Marksizam i umjetnost.Izbor tek-
stova, Beograd,1972, str. 194.
19 Adorno, Einleitung in die Musiksoziologie, Zwlf theoretische Vorlesungen.
Rowohlt deut. enzykl.,1968, str. 227.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
21/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
105
doba? Posebno je nejasno kako bi trebalo romansijer da pi{e zbog
same stvari, poma`u}i joj pri tome da se razvije i ostvari sve
ono {to ona u sebi potencijalno nosi? Uostalom, {ta je to sama
stvar? Suprotno Adornovom nazoru, esteti~ari muzike smatrajuda je u muzici sama stvar ono najintimnije weno bi}e, koje se od-
re|uje kao ono {to je muzi~ki mogu}e. Prema tome, pisati zbog
same stvari, zna~i pisati zato da se bit muzike i daqe razvija i
ostvaruje pisati zbog same muzike, a ne zbog dru{tva. Zbog toga
{to se Adorno vrlo represivno i reduktivno odnosi prema muzi-
ci, primeti}e i Ivan Foht, nema~ki esteti~ar }e kazati kako
samo stawe muzi~kog materijala ne dopu{ta da u odre|enom isto-
rijskom trenutku bude sve mogu}e, a to prakti~no ima da zna~i, dase prema Adornu nijedno umetni~ko, dakle ni muzi~ko, ne mo`e
stvarati da se umetnik ne obazire na dato dru{tvo20. To je samo
drugi termin za stav, prema kome umetnik ima da slu{a one koji
poznaju potrebe, dakle, i politi~ke, datoga dru{tva.
Karl Dalhaus, pisac poznate Estetike muzike, komentari-
{u}i Adornovu centralnu kategoriju Filozofije nove muzike,
muzi~ku modernu, pokazao je kako se zbog svoje op{tosti i neod-
re|enosti ovaj pojam 60-tih godinaXXveka lako mogao zloupotre-biti, postaju}i teorijski alibi za bilo koji istorijski napre-
dak. Tako se pod ovom progresisti~kom idejom reklamirala upo-
treba neuobi~ajenih {umova u takozvanoj kompoziciji zvuka.
Dalhaus iz toga izvla~i slede}i zakqu~ak. Ako se u muzi~kom ma-
terijalu manifestuje ni{ta mawe nego objektivni duh koji
odre|uje tok povesne muzike, onda osloba|awe od materijala,
{to je Adorno verovao da je spoznao u [enbergovom kasnom delu,
zna~i emancipaciju subjekta od povesti21. Pitawe je samo da lidoista Adorno iskreno veruje da postoji jedinstveni oblik pove-
snog materijala, ili }e pre biti da je ovde re~ o pi{~evoj projek-
ciji, o tome kakav bi taj materijal vaqalo da bude, i po{to je
20 Ivan Foht, Muzika u stavu negativiteta.Predgovor u: T. V. Adorno,
Filozofija nove muzike,Nolit, Beograd, 1968, str. 13, 14.
21 Carl Dahlhaus, O starenju filozofije. U: Esteti~ka teorija danas,. Veselin
Masle{a, Sarajevo, 1990, str. 307308, 309.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
22/50
SRETEN PETROVI]
106
tako teorijski zami{qen, umetnik treba da ga kao takvoga i
vidi. To, onda, implicira da }e ga umetnik na}i u ideolo{kom
projektu teoreti~ara pre nego uobjektivnojstvarnosti, u nare-
~enom materijalu. Uostalom, da je materijal zaista sazdan izjednog komada, a to zna~i da nosi samo jednu intenciju, tada ne bi
bila potrebna nikakva preporuka umetnicima. Kao imanentan deo
povesnoga zbivawa Bi}a, i sama wihova dela jesu izraz jedinstve-
ne im objektivnosti.
Na kraju, {ta bi zna~ilo Adornovo konkretizovawe ideje u
smislu da su jedina dela koja danas vrede ona koja vi{e nisu dela.
Jedno zaokru`eno, u sebi zatvoreno umetni~ko delo daje estetski
privid sklada, a lako}a te slike danas je neodgovornost. Poentawegovog gledi{ta je u ovome: Negiraju}i privid i igru, muzika
tendira spoznaji22. Kao da se iz ovoga nude dve mogu}nosti umet-
nosti danas: da bude igra i tako pristane na zatvoreni formal-
ni sklop, ili da tendira spoznaji i bude otvorena forma. Para-
doksalno iz objektivnog materijala umetnik ima da odabere onu
wegovu tendenciju koja se piscuEsteti~ke teorije~ini izgled-
nijom, ili kako Adorno ka`e: progresivnom.
Zalagawe za istinu muzike do kojeg stanovi{ta Adornodolazi preko ideje da je umetnost pre svega saznawe, jeste drugi
izraz za uno{ewe gnoseolo{kog kriterija u samu procenu vredno-
sti dela. Onaj ko nije za istinu, te pristaje na drugi izbor, odva-
`uju}i se za muziku kaoigru, taj se nu`no opredequje za pojam tra-
dicionalne stilistike, za poetiku zatvorenog dela. Utoliko je
ujedno i konzervativan, dakle, i protiv modernosti. Prelaz na
izgradwu novog materijala, na dvanaesttonsku i druge atonalne
tehnike neophodan je preduslov da muzika i daqe bude istinita.Jer, iza tonalnog sistema sa wegovimcentre harmoniquele`i pret-
postavka o harmoniji u svetu i harmoniji izme|u subjektiviteta i
objektiviteta, pa, prema tome, i mogu}nost komunikacije. Kada
bi, komentari{e Foht, savremena muzika demonstrirala tonalni
sistem to bi, prema Adornu, zna~ilo: muzi~ki zastupati la`.
Adorno je u osnovi hegelijanac kada tvrdi kako je Duh u svojoj naj-
22 Adorno,Filozofija nove muzike,Nolit, Beograd, 1968, str. 69.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
23/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
107
novijoj fazi razvoja po~eo da se osloba|a prikazanog sadr`aja,
i time da napu{ta predmetnost, uvi|aju}i ta~ke korespondencije
izme|u nepredmetnog slikarstva i atonalne muzike23. I drugi
pisci su uo~ili kako je slaba ta~ka Adornove teorije upravopojam tzv. najnaprednijeg muzi~kog materijala. Insistirawe na
jednoj takvoj ideji implicira sociolo{ki pristup stvari, pa se
Adornu, ne bez razloga, pripisivao gnoseologizam u estetici, i
utoliko je bio svrstan u istu liniju sa Hegelom i Luka~em. Zar
Birger nije bio u pravu kada je primetio kako Adornovo uprezawe
razvitka umetni~kog materijala u gra|anskom dru{tvu danas vi{e
ne vredi. Od zavr{etka istorijskih avangardisti~kih kretawa
moramo polaziti od uporednosti razli~itih materijalnih stawa,bez mogu}nosti da neko od ovih stawa materijala ozna~imo kao
najnaprednije24. Paralelno promicawe danas realisti~ke i
avangardisti~ke umetnosti jeste fakt kome se ni{ta legitimno
ne mo`e prigovoriti.
Ovome bismo, iz ugla postmoderne inspiracije, mogli jo{
pone{to pridodati. Naime, u pogledu estetskog postignu}a i rea-
lizam i avangardizam, i tradicionalna imoderna umetnost stoje
rame uz rame. Ovaj stav je, re}i}u sasvim otvoreno, saglasan samojim davnim zalagawem za jednukriti~ku estetiku, ~ija je jedna
od glavnih polaznih teza nemogu}nost primene pojma napretka u
sferi umetnosti, ~ime se ne negira teza o istori~nosti umetnos-
ti kao wenom najvlastitijem faktu. Istori~no, kao sociolo-
{ko i empirijsko, treba dvojiti od povesnog kao ontolo{kog
pojma. Istori~no promi{qawe umetnosti je, svakako, mogu}no,
ali samo i jedino na nivou sadr`aja i stila, pri ~emu se i sadr-
`aj (Adornov materijal) i stil sagledavaju iz ugla metodi~keapstrakcije, a zatim interpretiraju kao pojmovi sociologije. Da-
kle, one nikako nisu esteti~ki, vrednosni pojmovi, niti kate-
gorije filozofije umetnosti.
I opet nas provocira Adornov aporeti~ki govor: umetni-
~ka dela gotovo nikad ne podra`avaju dru{tvo, dakle, autori ne
23 Ivan Foht, Muzika u stavu negativiteta,str. 20, 26.
24 Birger, str. 302.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
24/50
SRETEN PETROVI]
108
treba uop{te ni{ta da znaju o dru{tvu, a gestovi umetni~kih
dela jesu objektivni odgovori na objektivne dru{tvene konstela-
cije. I to je sasvim dosledno u duhu Hajdegerovog i Gadamerovog
antisubjektivizma, a to zna~i da umetnik, slikar, kompozitor ilipesnik, niukoliko nisu autonomni stvaraoci. Kakve su, me|utim,
daqwe implikacije stava koji sledi da umetnika ne ograni~avaju
spoqa epoha i dru{tvo, ve} je to wegova tvorevina koja strogo
zahteva od wega da budeispravan tako da se ono {to umetnik radi
sastoji u izvr{avawu onoga {to wegova muzika objektivno od
wega tra`i (Ador.FNM. 154, 6364)? Ono {to je Hajdeger neka-
da projektovao u pojam Bivstva, smatraju}i da jedino umetnost
stavqa u delo istinu Bivstva, sada se to Bivstvo kod Adorna re-dukuje na sociolo{ko-istorijski plan. Otuda i pitawe: o kakvoj
je to umetni~koj tvorevini re~, odnosno koja je i kakva imanenci-
ja koja se silovito probija kao zov umetnosti, tra`e}i od umet-
nika da bude ni mawe ni vi{e no ispravan? Takav stav sa socio-
lo{kim prizvukom, slo`i}emo se, implicira da umetnik u datom
vremenu mo`e biti i neispravan.
Razume se, Adorno nikada ne}e pristati na jezi~ku banal-
nost kakvu nalazimo kod ideolo{koga Luka~a, koji je tra`io odumetnika da vazda bude na liniji, dakle,politi~kiispravan,
i da to od wega tra`i klasa. Adornu nisu prihvatqive ~ak ni
izjave bliske jednom Ernstu Blohu, o potrebi umetnika da pro-
movi{e dubqe humanisti~ke ciqeve, jer bi u tome mogli proma-
}i ostaci neoprosvetiteqskog duha koga je sam Adorno, uostalom
kao i Ni~e, bar nominalno podvrgao radikalnoj kritici. Sasvim
suprotno! Adorno }e, nesumwivo, u krajwem ishodu imati u vidu
jedan takav a mogu}an ideolo{ki nazor, obra}awe umetniku usmislu wegovog anga`mana, no esteti~ar }e takav stav prepokri-
ti jezi~ki zavodqivim pla{tom, modusom tzv. imanencije koja
monadolo{ki probija iz same stvari, {to je ve} teorijski lak-
{e podno{qivo. Re~ je o tome da se umetnik, kako god bilo kazano,
mora odazvati Zovu vremena. I mi i Adorno dobro znamo da je
pravo umetnika, kompozitora da bude ne samo krajwe neposlu{an,
ve} da demonstrira punu stvarala~ku samostalnost, radikalnu
spontanost, odnosno on mora biti kriti~ki disponiran prema
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
25/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
109
svakom ideolo{kom nalogu, ~ak i takvome koji dolazi sa visine
jezi~ki suptilneEsteti~ke teorije. Adorno, ka`imo otvoreno,
tra`i od umetnika da bude svestan potrebe o vlastitoj neposlu{-
nostiprema jednoj tendenciji umetnosti, odnosnoservilanpremaonoj drugoj a modernoj. Umetniku se objektivno nala`e da pro-
iznese istinu, svakako onu proverenu, koja je makar i prividno
izraz najprogresivnijeg Subjekta Uma.
Dolazimo tako do radikalnog Adornovog stava: u estetskom
bi}u skriva se ono posredovano kolektivno najnaprednijeg ele-
menta {to je izmaklo prokletstvu, tako da svaka idiosinkrazija
`ivi od kolektivnih snaga kojih je i sama nesvesna. Subjektivni
momenat umetni~kog dela posredovan je wegovim bi}em po sebi.Wegova latentna kolektivnost osloba|a monadolo{ko umetni~ko
delo od slu~ajnosti wegove individuacije. Dru{tvo koje se javqa
kao determinanta iskustva, konstitui{e dela kao svoj istinski
subjekt. Problem i daqe ostaje, kako iza}i na kraj s pitawem: ko
sugeri{e umetniku {ta mu vaqa ~initi? [ta sam Adorno ka`e?
[to umetnost vi{e integri{e neidenti~no, ono neposredno pro-
tivstavqeno duhu, to je ona vi{e prisiqena da se oduhovquje.
Obrnuto, samo oduhovqewe je pribavilo umetnosti ono {to joj je,nesklonoj i odbojnoj za ~ulnost, nekada bilo zabraweno; ono {to
se ~ulno ne svi|a ima afinitet prema duhu (Ador.st.Th.69, 133,
299). Samo ukoliko umetnost iz objektivnog sveta u sebe vi{e usi-
sava materijal sa intencijama neidenti~nog, nesaglasnog i
raskolnog, to se ona vi{e oduhovquje. Pred nama je nedostat-
na dru{tvena realnost usmerena protiv Duha. Na umetni~kom
jeziku to se posti`e tako {to savremeni umetnik odbacuje ~ul-
nost, estezijski ~inilac koji se vezuje za ono u tradicionalnojumetnosti prijatno i pojam do`ivqaja.
Tako dolazimo do stava koji promovi{e strategiju nove,
odnosno po`eqne, modernosti: ono {to se ~ulno Nesvi|a ima
afinitet prema Duhu. I opet smo kod pitawa: Ko je taj koji umet-
nika uvodi u tajnu, upu}uju}i ga na pravi put, kako i {ta treba da
preuzme iz materijala; {ta je, dakle, to {to u znatno ve}oj
meri no drugi neki materijal integri{e i privodi ~oveka Ne-
bivstvu, neidenti~nom? Ovde je na delu sam filozof. Ponovimo
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
26/50
SRETEN PETROVI]
110
sa Adornom: dela najvi{ega dostojanstva, o~ekuju svoju inter-
pretaciju; od dela ne bi bilo ni{ta shva}eno ako wegova istina
ili neistina ne bi bile pojmqene, a to je posao kritike (Ador.
ATh. 194). Radi se o tome da takva kritika treba pre svega da usme-rava i propisuje, kako bi umetnik mogao znati u kom je materi-
jaluvi{e, a u komemaweintegrisano ono za umetnost izglednije
neidenti~no realiteta. To mogu znati samo kriti~ari, filo-
zofi, koji se najpre upu}uju ka tome da umetnicima predo~e koja su
dela najvi{ega dostojanstva. Sa ovim vrednosnim kriterijumom
Adorno uvodi ideologiju ostvarivawa po`eqnoga sadr`aja isti-
ne kao imperativ. I u tome je, ~ak i u formulaciji sasvim blizak
Luka~u, koji }e jednako propisivati umetnicima Zapada, nude}iim projekat kriti~koga realizma, isporu~uju}i im norme prema
kojima vaqa da se ravnaju kako bi i oni, poput socijalisti~kih
realista prve zemqe socijalizma, pripomogli ostvarewu istoga
Ciqa: ru{ewe kapitalisti~kog poretka.
Tako se Adornova borba za spasavawe subjektivnosti umet-
nika svodi, zapravo, na uzno{ewe saznavala~kog subjekta filozo-
fa kao nepogre{ivog, ~iji nalog i misaoni nalaz sprovodi umet-
nik, kao {to je kod Hajdegera pesnik delao prema diktatu metafi-zi~kog Bivstva. Kod Adorna se, me|utim, ne radi o fundamental-
no Hajdegerovom ontolo{kom postavu, ve} o stanovi{tu jedne od
mogu}nih istina objektivnog duha, koja se prema ovla{}enom
esteti~aru da komunicira sa umetnicima, ovima dostavqa na izvr-
{ewe. Kao da je Adornova intencija materijala u smislu najna-
prednijeg samo farsa za racionalizaciju odre|enog filozofo-
vog koncepta koji bi da se produ`i u estetskom praksisu.
Jo{ jednom o istorijskom kretawu umetnosti u gra|anskomdru{tvu, koje nam se daje kao Adornov projekat. Savremene socio-
lo{ko-umetni~ke analize o uporednom razvoju brojnih umetni~-
kih vrsta, stilova i tendencija, pokazuju, veli nam P. Birger, kako
je razvitak umetnosti u gra|anskom dru{tvu tekao mawe upregnu-
to nego {to to Adornova konstrukcija predo~ava razvitku muzi~-
kog materijala od be~ke klasike do [enberga. Kriti~ka esteti-
ka se nalazi pred zadatkom da opovrgne ne samo Adornovu tezu o
presubjektivno opstoje}em ukupno-dru{tvenom odre|ewu materi-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
27/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
111
jala, ve} i stav prema kome umetnik, navodno, nije svestan ovoga
materijala. Smatramo, me|utim, da ne postoji nikakav objektivan
materijal koji bi nezavisno od umetnika postojao, odnosno koji bi
on u svoj svojoj slepo}i nesvesno provodio u delo. Upravo stoga,agilni postmoderni duh istrajava pre svega na toleranciji razli-
~itog i druga~ijeg, na strategiji paralelnog postojawa alterna-
tivnih mogu}nosti izbora, pluraliteta stilova i ukusa.
Ovim {to je u kriti~kom duhu re~eno o centralnom pojmu
Adornove progresisti~ke estetike pojmu materijala umetno-
sti, pribli`avamo se oceni Adornove estetike, da wegova
Esteti~ka teorija u novoj jezi~koj formi varira staru Hegelovu
misao. Prema tome, re~ je o prividnoj novosti koja dopire izduha dijalektike negativiteta, pri ~emu su na svakom koraku
prepoznatqive, dobro poznate, treba li kazati, stareideje. Nije
li preterano kazati kako je Adorno jedino nov ujeziku, u filo-
zofskom iskazu, osve`enom suptilnom metaforikom i znala~ki
umetnutim elipti~nim,katkada i sasvim duhovitim aforisti~-
nimsintagmama? Pitawe, me|utim, ostaje: da li i koliko u Ador-
novom delu ima su{tinski novih ideja? Nisu li upravo sve to samo
ideje jedne hegelijanske estetike iskazane u `argonu nove este-ti~ke autenti~nosti? Teorijska novost je, me|utim, ta {to se
Adorno trudi da najtvr|e kategorije Marksove politi~ke ekono-
mije, koje su kod pisca Kapitala va`ile u ravni kapital odno-
sa, jezi~ki razbokori i tako na nov na~in problematizuje jedin-
stvo epohalnog duha i uka`e na vrednost formi najnovijih izdana-
ka umetnosti. U vreme krize marksizma i dijamatovskog jezi~kog
sivila, Adornov neo-marksizam, svojom jezi~kom elegancijom de-
lovao je sve`e i izazovno i ne bez produktivnog odziva.Dolazimo tako do pitawa imanentne korespondencije istine
umetnostiifilozofskeistine, kao i na~ina na koji se obeloda-
wuje prisustvo filozofske istine u samoj umetnosti. Najzad, tu
smo i pred odlukom da odgovorimo zbog ~ega seEsteti~ka teori-
jana startu opredelila za umetnost moderne? Radikalno kriti~-
ki, ~ak nepodno{qivo grubo ustaju}i protiv umetnosti utemeqe-
ne na ~ulnom prividu, odlu~no pori~u}i igru kao bitno svoj-
stvo i horizont umetni~kog dela, poetike moderne anatemisale
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
28/50
SRETEN PETROVI]
112
su principe zatvorene forme i totaliteta, proglasiv{i ih za
la`no i estetski nedelotvorno. Jednom re~i, na udaru se na{-
lo sve ono u ~emu se ogledala klasi~na umetnost, kao umetnost zas-
novana na auratskom i elementu igre, na fikcionalnom. Tek u mo-dernoj umetnosti Duh svetli u svome punome sjaju. Istovrsni
logos, jedna i jedinstvena, ispravna Istina vlada Estetikom
i Estetskim. Adorno je, dodu{e, razlikovao dve vrsta saznawa,
nediskurzivno i diskurzivno, rekav{i kako oba pola`u pravo
na dosezawe do celine spoznaje. Pa ipak, sama ~iwenica {to se
spoznaja deli na nediskurzivnu i diskurzivnu pretpostavqa kako
i jedno i drugo saznawe mogu da obuhvate samo komplementarne
delimi~ne likove istine. Upravozato {tose u umetni~kom de-lu istina pojavquje na ~ulan na~in, ona i ostaje skrivena estets-
kom iskustvu. Po{to umetni~ko delo ne mo`e da izrekne istinu
koju samo dovodi do pojavqivawa, estetsko iskustvo ne zna kakvo
iskustvo sti~e. Istina koja se pokazuje u jednom svetlom momen-
tu estetskog iskustva je kao konkretna i sada{wa, istovremeno i
neuhvatqiva25.
Time {to nas podse}aju na skrivalice umetni~ka dela su
zagonetna kao fizionomija objektivnog duha, koji nikad sebi nijejasan u momentu svog pojavqivawa. Poku{amo li to neuhvatqivo
da uhvatimo razumevaju}im prodirawem u umetni~ka dela, ono
be`i od nas. Na jednom mestu Adorno se slikovito izrazio: Onaj
koji ho}e da se sasvim pribli`i dugi, vidi da ona pred wim
i{~ezava (Ador.ATh. 185). Upravo zbog toga su umetni~ka dela, s
obzirom na ono {to u wima izbija preko fluidnog momenta
estetskog iskustva, radi wih samih upu}ena na interpretativni
um. Adorno ide tako daleko da tvrdi kako ~ak i dela najvi{egadostojanstva o~ekuju svoju interpretaciju, jer od tih dela ne bi
bilo ni{ta shva}eno ako wihova istina ili neistina ne bi bile
pojmqene, a to je posao kritike, tako da zbog interesa saznawa
Adorno osiroma{uje samo Bi}e umetnosti.
25 Albreeht Vellmer, Istina, privid, pomirenje (Adornovo esteti~ko spasavanje
moderniteta).U: Esteti~ka teorija danas, Veselin Masle{a, Sarajevo,1990, str. 259260 i
daqe.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
29/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
113
Pitawe ostaje: zbog ~ega bi estetsko iskustvo uop{te
imalo potrebu da bude teorijski-saznajno, filozofski rasvetqa-
vano? Zar nije dovoqno delovawe samog estetskog [Bi}a], bez
dodatnog i naknadnog filtrirawa ~ulnosti u ciqu uzdizawa navi{i nivo saznawa? Zar je zaista Duh prevashodno logicisti~ki
sazdan, dok bi sadr`aj istine u umetnosti istovremeno bio i isti-
na same umetnosti wene Biti? Kakvo je to naro~ito postignu}e
umetnosti u Adornovoj esteti~koj teoriji, koja odbrana wene sa-
movlasnosti, ukoliko je umetnost eo ipso filozofija? Najzad,
kako razumeti Adornovo insistirawe na prevlasti duha u umet-
ni~kim delima? U odgovoru Adorno jednostavno ka`e kako istin-
sko estetsko iskustvo mora postati filozofija ili ono uop{tene postoji. Uvi|aju}i granice Adornovog problematizovawa
estetskog, [ar~evi} je u svome komentaru povodom Adornovog
sadr`aja istine umetni~kog dela primetio kako sam umetni~ki
sadr`aj nije u stawu da se pojavi bez filozofije, koja svojim
metodama interpretacije uspeva da savlada ono zagonetno dela i
time u~ini tajnu umetnosti transparentnom26. Upravo stoga, ve-
li Adorno, umetnost ima potrebu za jednom interpretativnom
filozofijom, sposobnom da ka`e ono {to umetnost ne mo`e re}i,dok je jedino umetnost sposobna da to ka`e tako {to to ne ka`e
(Ador. ATh. 113). Bila je to, nema nikakve sumwe, svojevrsna este-
ti~ka rekapitulacija, svojevrsni teorijski pledoaje za sve one
poetike koje su pratile savremene avangardne pokrete i koje su
bezrezervno, uz ve} gotova dela, nudile manifeste i nova tu-
ma~ewa, komentare i hermeneuti~ke egzegeze, bez kojih sama dela
moderne nisu bila kadra da iska`u to {to ne mogu da ka`u.
4. Relativnost vrednosti i feti{izirawe trajnosti
umetni~kog dela
Na liniji poetolo{kih pojmova zatvoreno/otvoreno
delo, promi~u i wima saglasne kategorije u stavu opozicije:
26 A. [ar~evi}, Zbiqa umetnosti, utopija i istina o Adornovoj
Esteti~koj teoriji.Isto, str. 2023.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
30/50
SRETEN PETROVI]
114
lepo/ru`no, konsonanca/disonanca, kao forme organizaci-
je ~ulnih datosti u umetni~kom delu, kojima, sledstveno odgovara-
ju pojmovi sociolo{ke stilistike: naivno/sentimentalno,
klasi~no/moderno. Iz ugla istorije umetnosti repertoar este-ti~kih kategorija znatno se pro{irio: danas se kategorija lepog
(uzima) samo kao jedan momenat estetskog, dok je ru`no postalo
legitimni deo spektra estetskog. U {irem smislu lepo postaje
sinonim za estetsko. Apsorbuju}i ru`no lepota je dovoqno
sna`na da se pro{iri zahvaquju}i onome {to joj protivre~i
(Ador.Para.407). S modernom umetno{}u povezana je, osim princi-
pa disonance kao ~inioca formalne konstitucije umetni~kog
materijala, i kategorija ru`nog. Adorno smatra da je disonanca,znak svakog modernizma, dopu{ta ~ak i u svojim opti~kim ekvi-
valentima ulazak ~ulne privla~nosti, ako je mewa u wenu supro-
tnost, u bol. ^ulno u avangardi ima smisla samo ako je u funkci-
ji simulacije bola, ali ne i provocirawa sre}e i zadovoqstva,
kao kada bi se na{lo unutar modelovawa prema principu kon-
sonance. Opredequju}i se za svet moderne, Adorno je protiv tak-
ve umetnosti koja pru`a pozitivna zadovoqstva. Ono su{tinsko
{to umetni~ka dela treba da pru`e jeste sre}a saznawa, iz ~egai nalog o potrebi ukidawa pojma umetni~kog u`ivawa kao konsti-
tutivnog faktora stvarawa umetnosti (Ador.st.Th.2930).
Me|u savremenim filozofima umetnosti, Hajdeger i Bloh,
i u tome Jaspers, najodlu~nije su branili gledi{te o zastarelosti
upotrebe pojma estetike, budu}i da sam termin estetika
implicira posebno-nau~nu, od celine Bi}a izolovanu oblast
duhovne realnosti, koji nadaqe zagovara konkretno-istorijsko
vrednovawe dela i utoliko sociolo{ko promi{qawe umetnosti,~ime se umetnost izglobquje iz ontolo{ke problematike.
Imenuju}i svoje glavno delo o umetnosti Esteti~ka teorija,
Adorno je, suprotno re~enim nagovorima, pokazao kako mu je blis-
ko ne samo sociolo{ko-povesno promi{qawe umetnosti, ve} i,
zajedno s tim, aksiolo{ka dimenzija tvorevine koja se, ina~e, sma-
tra grani~nim podru~jem filozofije i metafizike umetnosti. Za
Adorna bi estetika oslobo|ena vrednovawa bila nonsens, jer se
bez vrednosti ni{ta o estetskom ne mo`e razumeti (Ador.Para.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
31/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
115
391392). Upravo zbog toga je i mogao preduzeti proceduru selek-
cije nad golemim umetni~kim iskustvom dana{wice, progla{a-
vaju}i jedna dela umetnosti za konzervativna i reakcionarna,
druga za napredna i avangardna.Za razumevawe Adornovog stava o problemu relativnosti i
trajnosti vrednosti navodim slede}u ocenu: Kao {to tvorevine
koje nisu stvarane kao umetnost u doba pre epohe wene autono-
mije mogu u toku povesti postati umetnost, tako je i sa onim {to
je danas sumwivo kao umetnost. Ali i obratno, ne{to {to je ne-
kada va`ilo kao umetnost mo`e prestati da to bude. Kada bi neko
1970. godine slikao kubisti~ki, u stvari liferovao bi plakate,
pogodne za reklame, kao {to ni originali nisu imuni od raspro-daje (Ador.Para.445446).
Da je Adorno, dr`im, pome{ao dve va`ne stvari, pokaza}u na
jednom primeru. Rade}i grobnicu za Medi~ejce Mikelan|elo je,
zasigurno, imao svest o tome da kle{e figure kao vajarska dela,
pola`u}i u wih sav svoj talenat. Razume se, te iste figure za
samog ^ezara Borxiju vajarevog mecenu, nisu morale proizvesti
utisak umetni~kog tvora{tva. Danas je ~itav ovaj kompleks, sa
arhitektonskim ambijentom, sa grobnicom, nesumwivo umetni~kodelo.Ovde stvar treba posmatrati iz ugla adekvatne i neadek-
vatne subjektivne percepcije onih koji prosu|uju. Ne mo`e
ne{to postati umetnost {to nikada kao takvo nije po sebi, dak-
le, imanentno to uistinu i bilo. Samo zbog rariteta neko delo,
dodu{e, mo`e postati zna~ajno, kao zanimqiv artefakt sa pati-
nom pro{losti, ali to ne mo`e biti teorijski legitiman kriter-
ij o samoj wegovoj estetskoj vrednosti. Iz prve pogre{ne premise
Adornove, dolazi i slede}a, krivo deducirana. Naime, ne{to {toje nekada va`ilo kao umetnost, kao {to je to bio kubizam 1906.
godine u Francuskoj, mo`e, veli Adorno, vremenom prestati da
bude umetnost. Ova bi teza imala smisla da je re~ o vremenu
oskudnog ukusa, u kome je umetnik, neautenti~no motivisan, sazdao
izvesna dela koja su, zbog lo{e mode i nedostatnog ukusa vremena,
pogre{no primqena kao estetski merodavna, tako da je ova
po~etna fal{ vrednost, vremenom postala ogoqena. Delo je, ako
je uop{te o tome re~, do`ivelo istorijsku eroziju svoje neposto-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
32/50
SRETEN PETROVI]
116
je}e estetske puno}e. Posebno je problemati~na teza: slikati
jo{ i 1970. kubisti~ki, zna~i biti neoriginalan. Gre{ka je {to
se jedna stilska forma, kao sociolo{ki i istorijski pojam, koji
trpi teleologiju istorijskog na povr{nom, neestetskom sloju apstraktno uzeto, projektuje u samu estetsku vrednost. Smatram
da ~ak i ponovqeni kubisti~ki postupak kao kubisti~ki, mo`e
jo{ i 1970. iznedriti originalno, estetski uspelo delo. Milan
Kowovi} je i u devetoj deceniji pro{log veka slikao autenti~no
ekspresionisti~ki, da bi u Parizu, na izlo`bi wegovih slika u
Grand Palaie-u osamdesetih godina XX veka kritika izna{la pogod-
nu re~, obznaniv{i kako pred publikom promi~e posledwi veli-
ki `ivi fovist! Da li ova ocena govori o stvarala~koj slabostijednog pravca moderne iz tridesetih, koji istrajava i u vreme no-
ve postmodernisti~ke mode, ili je, kako bi Adorno rekao, slikar
po~eo da radi plakatski?
Stvari postaju ne{to jasnije, a i pogled na Adornov sistem
selekcije estetskih vrednosti, kada poku{amo slediti Adornov
odgovar na pitawe {ta je to bilo `ivo u kubizmu po~etkom XX
veka, da bi, kako nas uverava pisac Esteti~ke teorije, 1970.
postalo plakatsko i mrtvo? Povesno je kubizam anticipiraone{to realno, snimke iz aviona bombardovanih gradova iz Drugog
svetskog rata. Zahvaquju}i wemu, umetnost je prvi put polo`ila
ra~un o tome da `ivot ne `ivi (Ador. Para. 447). Kako, dakle,
Adorno prosu|uje vrednost kubizma? Polaze}i od stava da je
umetnost principijelno negacija postoje}eg, u ovom slu~aju isto-
vremeno i intuirawe nadolaze}eg kao jo{ mra~nijeg, Adorno
tuma~i umetnost prema principu anticipiraju}e mimezis, upore-
|uju}i tako kubizam 1906. s onim {to se u samom realitetu potomdogodilo, nakon zavr{enog dela i okon~anog Drugog svetskog rata,
da bi zatim to proglasio umetni~kim polagawem zavr{nog ra~u-
na. Ne vaqa li se iza re~enog bitno sociolo{ki zakqu~ak, da
umetnost tek ondapostoje}evaqano prikazuje kada o wemu daje
izvrnutu sliku, odnosno kada je kadro da takvu negativnu sliku
anticipira kao mogu}nu. U doba uspona kapitala, kada je na vidi-
ku rasprodaja blagostawa {to je obele`ilo vreme pre prvog
svetskog rata, kubizam uspeva, prema Adornu, da anticipativno
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
33/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
117
ponudi sliku destrukcije, sa svim posledicama koje }e proizve-
sti takva civilizacija koja na kratko nudi privid sre}e i
u`ivawa. Slu`ewe takvim humanisti~kim ciqevima u stavu nega-
tiviteta, Adorno }e pozdraviti kao po`eqnu stvar. Umetnik je izgradivnog, iz materijala savremenosti uspeo da iznedri wego-
vu ispravnu monadolo{ki ugra|enu intenciju, predskazav{i
krizu nadolaze}eg. Pitawe je samo da li su Brak i Pikasao one
davne 1906. godine zaista mislili na ovakvo intelektualisti~ko
tuma~ewe budu}nosti? Koliko su ih takve utopijske, apokalipti-
~ke slike uop{te mogle motivisati na produktivan slikarski po-
duhvat? ^ak i da je tako, zar motiv, ideja, sadr`aj, saznawe, dakle,
uop{te mo`e poroditi estetsko? Zar religijska neaktuelnostrenesansnih slika danas zbog ~iwenice {to motivski i sadr`aj-
no referi{u o prastarim biblijskim doga|awima, umawuje wiho-
vu istinsku estetsku vrednost? Tako ne{to ne bi moglo pasti na
um ~ak ni ortodoksnom Luka~u iz doba pisawa Razarawa uma. Os-
novni Adornov princip, iz koga se deducira skala vrednosti umet-
ni~kih dela koju postavqa, glasi: delo mora biti istina kao
neki vid preslika realnosti, dabome, ne ove ovde i sada ve} pre-
zentne, ve} one mogu}ne, po pravilu obrnuto postavqene od real-no predo~ene stvarnosti. Da ne bi pao u isu{ewe pogre{ne proce-
ne, najboqe je ako slikar oslu{ne esteti~arev proro~ki glas!
U nastavku Adorno obave{tava: Postavqawe umetni~kih
dela prema povesti, s wihove strane istorijski varira. U jednom
intervjuu Luka~ se povodom najnovije kwi`evnosti, posebno o
Beketu, izrazio na slede}i na~in: Sa~ekajte deset, petnaest godi-
na, pa da vidimo {ta }e se onda o tome govoriti. Ironiziraju}i
na ra~un Luka~evog stava Adorno smatra kako je ovim stavomLuka~ zauzeo stanovi{te jednog o~inskog poslovnog ~oveka koji
bi, gledaju}i u daqinu, hteo da prigu{i entuzijazam svoga sina
(Ador.Para. 448). Tako|e ironiziraju}i, postavimo pitawe: ne bi
li se, u istom smislu moglo kazati, kako Adorno, dodvoravaju}i se
skrajnutom sinu dopu{ta mentalno posustalom nasledniku pra-
vo ~ak i na oceubistvo, samo zbog toga {to veruje da na mla|ima
svet ostaje. Stvar je, dakle, u tome {to se Adornov vrednosni sis-
tem zasniva na principu novoga koje je po svaku cenu i odistins-
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
34/50
SRETEN PETROVI]
118
ki vredno! Zbog toga je ovde korisno pozvati se na stav Robera
Eskarpija koji u pogledu va`ewa estetske vrednosti predla`e
ne{to stro`iju proceduru koja u krajwoj liniji ima status empi-
rijske evidencije. Umetni~ko delo, ukoliko je odistinski estets-ki vredno, {to vreme vi{e odmi~e sve }e o~iglednije potvr|iva-
ti svoju imanentnu vrednost. Naime, ukoliko posle smrti pisca,
nakon dvadeset, trideset godina, slede}e generacije i daqe budu
prihvatale tog istog pisca, to }e onda biti jasan znak da je delo
uspelo da transcendira horizont vlastitog umirawa, ne pot-
pav{i pod diktum istorijske erozije pisca, kako je francuski
teoreti~ar duhovito nazvao ovaj princip27. Stvar je, pak, istori-
jske ironije {to posle Adornove smrti vreme nije dalo za pravowegovoj koncepciji, usloviv{i uru{avawe ~itave moderne kao
i, prirodno, svekolike teorije o woj.
Adornovo stanovi{te, wegova dijalektika trajnog i pro-
laznog u umetnosti su{tinski je druga~ija od one koju predla`e
R. Eskarpi. Naime, Eskarpijev aksiolo{ki kriterij, metodski
gledano, sociolo{ke je naravi, mada i on pretpostavqa ontolo{-
ki fundus, aludiraju}i na mogu}nost trajnosti vrednosti ukoli-
ko delo nadi|e rubna, grani~na podru~ja u zamkama i u procedurirecepcije. Za Adorna, citirajmo ga, zna~ajna dela isijavaju uvek
nove slojeve, zatim stare, hlade se, umiru. Tautologija je da ona
kao artefakti, kao qudsko proizvo|ewe ne `ive neposredno kao
qudi. Umetni~ka dela koja prividno idu ispred svog zalaska,
op{te uzev, imaju boqe {anse da pre`ive nego ona koja, idolatri-
zuju}i svoju sigurnost, imaju rezerve prema wihovom vremenskom
jezgru i, {upqa u unutra{wosti, postaju kao iz osvete `rtve vre-
mena: to je prokletstvo klasicizma (Ador.st. Th. 264265). Za~udoje kako je Adorno jednom nadasve briqantnom stilistikom i ras-
ko{nim jezikom mogao podr`ati tako banalne, u osnovi dogmats-
ke i po svemu sociologisti~ke teze. Kako, naime, opravdati stav
da su klasicisti~ka dela {upqa? Da li je ceh wihove prolaznosti
u osobenosti wihove forme kao klasi~ne, ili pak, prema
Adornovoj oceni, ona moraju biti {upqa samo zato {to ih este-
27 Robert Escarpit,Sociologie de la litrature,Paris,1960, str. 31.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
35/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
119
ti~ar ne voli jer su klasi~na. To je ve} stvar esteti~ke, teorij-
ske konstrukcije, izraz subjektivnog ukusa koji se teorijski nada-
qe racionalizira u zasnovano stanovi{te interpretatora, koji
na taj na~in promovi{e poziciju ideolo{ke estetike koja u vred-nosno-politi~ki pogon stavqa ideju napretka, ~ime, paradok-
salno, favorizuje samo one umetnike koji su akceptirali ponu|e-
nu {ansu da pre`ive trenutak, ukoliko samoubila~ki ostvare de-
la ~ija je vrednost mirewe sa wihovom sopstvenom prolazno{}u?
Zbog toga se ovde postavqa va`no esteti~ko-ontolo{ko
pitawe: da li je jedno delo uop{te umetni~ko ili to nije? Uko-
liko je omanulo u konstituisawu vlastitog Bi}a kao estetskog,
ono je svakako {upqe, makar bilo sazdano i prema omiqenojAdornovoj normi modernizma, jednako kao i ona druga, stvarana
u doba klasicizma, koja je Luka~ prote`irao. Kod Adorna je
uvek na delu svest koja kritizira, koja reflektira iz osnova jedne
ideolo{ke pozicije koja postulira ideju neumorno napreduju}eg
duha, koji, osim dijalektike agonizma idu}i vazda u pravcu novog,
sledi i intencije samog materijala kome proizvodne snage i
odnosi povesno udahwuju momenat sve`ine, ali i uvek novi i pri-
mereniji, dakle, vi{i tip esteti~nosti. Kona~no, u savremenodoba, kada je ve} uveliko utihnula modernisti~ka moda, a sa wom i
va`ewe filozofskog argumenta AdornoveEsteti~ke teorije, i
kada se iznova uspostavqa kontakt sa istorijski minulim
klasi~nim formama, sa tradicijom, kada se Servantesov Don
@uan bira za najboqi roman drugoga milenijuma, zvu~i krajwe
paradoksalno na{ zahtev o potrebi spasavawa Adornovih nekada
omiqenih formi modernosti od poraznog istoricisti~kog
gledi{ta samoga Adorna. Podsetimo se, prema Adornu bi dela mo-derne, poput kubizma, morala 2003. postatiplakatskaibespredm-
etna ili tako ne{to, ali svakako kao ne{to spram nove epohe
odigrano i zakqu~ano.
Promislimo Adornov zakqu~ak o paradoksu feti{izma
ideje o trajnosti umetni~kih dela. Od kada umjetni~ka djela
feti{iziraju nadu o svojoj trajnosti, ona ve} boluju svoju bolest
na smrt. [ta nam `eli da poru~i Adorno? Feti{izirawe nade
u trajnost umetni~kih dela direktno upu}uje na mogu}nost
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
36/50
SRETEN PETROVI]
120
wihovog srozavawa u bezdan, i jeste znak vapiju}eg koji iz svoje
nemo}i bolesti na smrt, religijski pote`e Nadu. Da je Adorno
prihvatio princip trajnosti dela, to bi ozbiqno uzdrmalo we-
govu glavnu esteti~ku ideju modernosti. Jer, ovekove~ewe umet-ni~kih dela tradicije implicira da dela moderne, koja se jo{
nisu dokazala, imaju male {anse da se nametnu. Adorno stoga
pote`e i drugi argument u prilog istorijske relativnosti vred-
nosti. Pojam trajnosti dela, divinizirawe remek-dela, veli on,
u biti je ostatak romantizma. Ma koliko da nisam sasvim gluh na
ovaj Adornov apel, moje zauzimawe za metafizi~ku aksiologiju,
~ak i za neku vrstu prenagla{avawa, feti{izirawa ideje o tra-
jnosti umetni~ke forme, {to ovde potpuno svesno preduzimam,~inim to imaju}i u vidu bezizglednu poziciju umetnosti koja se u
savremenosti nikako ne probija do autenti~ne recepcije28. Time
{to feti{iziram trajnost umetni~ke forme kao umetni~ke taj
krhki i na svaki teorijski i tehnolo{ki udar neotporan i krajwe
osetqivi estetski oblik, `elim reafirmisati, osim dela mod-
erne jo{ i tradicionalnu umetnost, a time i antropolo{ku vred-
nost odistinski qudskog, supstancije ^oveka koja se u svoj svojoj
jedinstvenosti danas jo{ jedino celovitoospoqava u liku umet-nosti. To, svakako, ne zna~i preuzno{ewe i samoga umetni~kog
stvarala{tva kao jedinog autenti~nog i odistinski qudskog
stvarala{tva, koje je u bitno antropolo{kom smislu autenti~-
nosti jednako bilo postignuto u domenima nau~ne i filozof-
ske vrste, kao i u anga`manu bezinteresne igre, u sportu i u
drugim ~inovima ~oveka.
Iako se stavovima koji slede, samo utvr|uje Adornova logi-
ka aporeti~nosti, posebno onda kada nas pisac upozorava kako sjedne strane kroz trajawe umetnost protestuje protiv smrti, ali
i to da je sama ova koncepcija trajawa bila strana produktivnim
periodima (Ador.st. Th.48), ja sam potpuno saglasan sa tezom da
je u pogledu estetskih stvari na{e vreme oskudno. Zbog predo-
se}awa smrti umetnosti, ~esto sam zagovarao stanovi{te o potre-
28 Termin metafizika ovde ima druga~ije zna~ewe od onoga koje mu u svo-
joj kritici zapadne filozofije Hajdeger pripisuje.
-
8/12/2019 Sreten Petrovi - Adorno iz ugla postmoderne
37/50
ADORNO IZ UGLA POSTMODERNE
121
bi stavqawa na probu koncepta o trajnosti umetnosti. Danas smo,
~ini se, tek u stawu da sagledamo {ta je to {to je odumrlo iz
pro{loga estetskog materijala. Ima se utisak, kao da je odumro
jedan aspekt ospoqene autenti~nosti, ali, suprotno Adornovomzalagawu, nije entropijski izgubqena i sama stvarala~ka potreba
za tom autenti~no{}u. Dizajneri i projektanti modernizma
bezuspe{no su, do pre tridesetak godina jo{ poku{avali spasava-
ti u umetnosti ono {to se jo{ spasti mo`e, prihvataju}i svakoja-
ke de~je stilisti~ke ve`be. Ne `eli se priznati da se problem
nalazi u krizi jedne umetni~ke duhovne forme, {to jo{ nikako
ne zna~i da je zavladala smrt na potezu celoga sistema autenti~-
nih oblika duha. Pa ipak, smrt jedne od va`nih formi, kakva jeupravoumetnost, otvara pitawe: ne}e li se to isto dogoditi i sa
drugima? Ne nestaje li i sam razlog koji antropolo{ki pro-iz-
nosi zami{qenu ontologiju? Hajdeger je stvar dobro prozreo: u
krizi je potonu}e samoga Bivstva (Sein). Problem se ne mo`e
razre{iti inicijativama na parcijalnom koloseku, spasavawem
savremene umetnosti koja uop{te ne radi, ve} je potrebno samo
qudsko ~upati iz korena sveukupne krize?
Adornovo distingvirawe avangardnih i svih ostalih, duhumoderne opre~nih stilskih formacija, pokazuje kako se u proce-
duru vrednovawa unosi socio-politi~ki a ne estetski kriterij.
Polaze}i od takve pozicije moglo se dogoditi da je Adorno istra-
javao na poznatoj kontroverzi [enberg Stravinski, podi`u}i
suprotnost na nivo esteti~kih principa. Prakti~no, me|utim,
radilo se o najobi~nijem istorijsko-umetni~kom, stilisti~kom
razlazu dveju {kola kompozicije. Stravinski je etiketiran kao
tradicionalist, [enberg kao izraziti predstavnik moderni-sti~kog pravca. Pitawe koje se iznova javqa, glasi: otkuda takav
negativan naboj prema tradiciji, prema minuloj povesti i wenim
tvorevinama i to kod esteti~ara izvanrednoga muzi~kog sen-
zibiliteta?
U ovoj antitezi dvojice svetski priznatih kompozitora, po-
miwawe estetskog kriterija sasvim je izli{no. Re~ je o najpri-
zemnijoj funkcionalizaciji teorijskih ideja do koje se do{lo
tako {to je