smrt, umiranje i tugovanje

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET TUZLA

PEDAGOGIJA PSIHOLOGIJA

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA II

SEMINARSKI RAD

SMRT, UMIRANJE I TUGOVANJE

Denana Vehabovi

Tuzla, 2014.

Smrt, umiranje i tugovanje

Razvojna psihologija II

Sadraj UVOD............................................................................................................................................................. 1

STADIJI UMIRANJA ........................................................................................................................................ 3

UTJECAJI NA PRILAGOAVANJE NA UMIRANJE ............................................................................................ 5

MJESTO UMIRANJA ....................................................................................................................................... 6

PRAVO NA SMRT ........................................................................................................................................... 7

TUGOVANJE .................................................................................................................................................. 9

LITERATURA ................................................................................................................................................ 12



1

UVOD

Problem smrti i umiranja prisutan je u brojnim djelima i predmet je brojnih znanstvenih

istraivanja. Premda s biolokog stajalita vie gotovo da i nema tajni, smrt i umiranje

emocionalno su neprihvatljivi danas kao i juer. Problem krivnje, nezavreni i odgoeni procesi

alovanja, opratanje, uzrok su brojnih psiholokih problema, a esto i ozbiljnih psihikih

poremeaja. Dananji ovjek koristi brojne mehanizme kojima nastoji umanjiti strah i "pobjei"

od smrti, traei sada na svoj znanstveni nain formulu za vjenost. U dinamici zbivanja vezanoj

uz smrt ne nalazimo razlike u odnosu na dinamiku opisanu od uitelja psihijatrije prije nekoliko

desetljea. U susretu sa smru sluimo se brojnim mehanizmima kojima se branimo od negacije,

identifikacije, introjekcije i dr., ali rezultat ostaje isti. Govoriti o umiruima, koji umiru sami u

bolnicama, domovima, meu aparatima, govorimo o nama, koji plaei se susreta sa smru i

naom bespomonou, ostavljamo nae najblie da u smrti budu sami, a pri tome mi ostajemo s

brojnim psiholokim problemima koji ozbiljno ugroavaju nae mentalno zdravlje.

Tijekom razvoja ljudskog drutva odnos ovjeka prema umiranju i smrti mijenjao se i prolazio tri

faze. Prva faza vezana je za razdoblje ivota u arhajskom drutvu, u kojem smrt nije bila neto

konano. Ona je bila uvod u novo raanje. Pokojnici su nastavljali ivjeti na drugom svijetu, ali

u isto vrijeme kao dvojnici (duhovi ili utvare) bili su prisutni u svakodnevnom ivotu arhajskog

ovjeka. Oni su i dalje bili dio itave zajednice pa je otuda polazio i odreeni odnos i obveze

prema pokojniku, njegovoj dui i tijelu. U drugoj fazi, koja obuhvaa metafiziko drutvo, dolazi

do korjenitog odvajanja ivih od pokojnika, a meu mrtvima dolazi do raslojavanja na one vane

i one manje vane, pa je taj odnos odredio i stavove prema pokojniku, ali sada samo kao osobi

koje vie nema i kojoj se daju odreene poasti prilikom ukopa ali ona nema vie nikakva udjela

i utjecaja u ivotu zajednice. (Morin, 2005)



2

Trea je faza faza modernog ovjeka, koji nijee duh i duu, obezvreuje mitove i obrede

pokojnika. ovjek modernog doba, nalazei se tehniki na najrazvijenijem stupnju, na izazov

smrti reagira strahom, koji je vei od straha ljudi iz prijanjih epoha. Njegova negacija smrti

samo je lice, a ne i nalije, koje je zapravo preplavljeno strahom od umiranja i smrti. (Morin,

2005)

Dananji ovjek obogaen je brojnim spoznajama temeljenima na znanstvenim otkriima, ima

spoznaje o smrti s biolokog stajalita, od stanice, organa, do itavog tijela, posjeduje objektivne

pokazatelje da utvrdi trenutke bioloke smrti, dakle kognitivno moe razumjeti, ali emocionalno

moe prihvatiti manje nego ikada ranije.



3

STADIJI UMIRANJA

Teorija Elisabeth Kubler Ross.

Iako je njena teorija mnogo kritikovana, Elisabeth je zasluna jer je probudila osjetljivost drutva

za psiholoke potrebe umiruih pacijenata. Elisabeth, na osnovu svojih istraivanja je razvila

teoriju o pet tipinih reakcija na skoru blizinu i muku smrti.

1. Poricanje

Saznavi za bolest osoba porie njenu ozbiljnost kako bi pobjegla od blizine smrti. Dok se osoba

jo uvijek dobro osjea, poricanje ima samozatitnu funkciju. Ono doputa pojedincu da se

posveti aktivnostima koje voli i da se suoava sa boleu tempom koji mu odgovara.

U stvarnosti veina ljudi izlazi i ulazi iz procesa poricanja, pravei jedan dan velike planove, a

priznajui ve idui dan da je smrt blizu. (Smith, 1993; prema Berk, L. 2008)

2. Ljutnja

Spoznaja da je vrijeme na raspolaganju kratko izaziva ljutnju na to to osoba mora umrijeti a da

nije imala prilike uiniti sve ono to je eljela. lanovi obitelji i doktori su esto objekti bijesa,

ogorenosti i zavisti prema onima koji e nastaviti ivjeti. (Smith, 1993; prema Berk, L. 2008)

3. Cjenkanje

Shvatajui neizbjenost smrti, smrtno je bolesna osoba pokuava pretei cjenkajui se za jo

malo vremena to je pogodba koju osoba pokuava sklopiti sa lanovima obitelji, prijateljima,

doktorima, ili Bogom. Ali moramo imati na umu da je cjenkanje mnogih umiruih pacijenata

nerealistino i nemogue ispuniti. (Smith, 1993; prema Berk, L. 2008)

4. Depresija

Kada poricanje, ljutnja i cjenkanje ne uspiju odgoditi tok bolesti, osoba postaje depresivna zbog

gubitka ivota. Prema autoru faza, depresija je nuna priprema za posljednju fazu prihvaanje.

(Smith, 1993; prema Berk, L. 2008)



4

Prihvaanje

Veina ljudi koja dospije u fazu prihvaanja, stanje smirenosti u vezi sa nadolazeom smrti

postie tek u posljednim danima ili sedmicama. Oslabljeni se pacijent preputa smrti, uz osjeaj

osloboenja boli i tjeskobe. (Smith, 1993; prema Berk, L. 2008)

Elisabeth je upozorila da njenih pet faza ne treba posmatrati kao fiskirani redoslijed i da svi ljudi

ne podlijeu istim reakcijama.



5

UTJECAJI NA PRILAGOAVANJE NA UMIRANJE

Kada se oboljeli pitaju o dobroj smrti, veina pacijenata ima jasnu ideju o tome to bi eljeli da

se u idealnom sluaju desi i spominju slijedee ciljeve:

odravanje osjeaja identiteta ili unutranjeg kontinuteta sa prolou,

razjanjavanje znaenja vlastitog ivota i smrti,

odravanje i poboljavanje odnosa sa drugima,

postizanje osjeaja kontrole nad vremenom koje je ostalo,

suoavanje i priprema za smrt.

(Steinhauser i sur. 2000; prema Berk, L. 2008)

Istraivanja pokazuju da bioloki,socijalni, psiholoki i kulturalni faktori utiu na to kako se ljudi

suoavaju sa smru.

1. Priroda bolesti

Tok bolesti i njeni simptomi utiu na reakcije umirue osobe.

2. Linost i stil suoavanja

Razumjevanje naina na koji pojedinci vide stresne ivotne dogaaje i na koje su se suoavali sa

njima u prolosti, pomae nam razumjeti nain na koji se suoavaju sa procesom umiranja.

Loe prilagoeni pojedinci oni koji su u odnosima prepunim sukoba i mnogim razoarenjima u

ivotu obino su pod jaim stresom. ( Kastenbaum, 2001)

3. Ponaanje lanova obitelji i zdravstvenih radnika

Socijalna podrka lanova obitelji utjee na prilagodbu na umiranje.

4. Duhovnost, religioznost i kultura



6

MJESTO UMIRANJA

1. Kua

Dom prua atmosferu intimnosti i brine njege, pri emu se terminalno bolesna osoba nee

osjeati odbaeno ili ponieno tjelesnim propadanjem i zavisnou od drugih. Za mnoge je osobe

prilika da budu sa umiruom osobom do samoga kraja vrijedna nagrada za visoke zahtjeve

pruanja njege. Ali prednosti i nedostatke smrti kod kue treba dobro odvagati prije nego se

donese konana odluka.

2. Bolnica

Umiranje u bolnici ima mnogo oblika, zavisno od fizikog stanja osobe, odjela u bolnici, te

ciljeva i kvaliteta njege.

3. Pristup hospicija

U srednjem vijeku hospicij je bilo mjesto gdje su se putnici mogli skloniti i odmoriti. U dananje

vrijeme rije oznaava domove za umirue pacijente. Tanije reeno danas hospicija nije samo

mjesto, nego cjelovit program usluga za oboljele osobe i njihove obitelji. namjera mu je pruiti

njegujuu okolinu osjetljivu na potrebe umirue osobe tako da se pacijenti i lanovi obitelji

mogu pripremiti na msrt na naine koji e njima odgovarati. Kvaliteta ivota je centralna briga

hospicija. Njegova glavna obiljeja.

pacijent i obitelj su jedinica njege,

naglasak je na zadovoljavanju pacijentovih tjelesnih, emocionalnih, socijalnih i duhovnih

potreba,

njegu prua tim, pacijentov lijenik, sestra ili njegovatelj, svetenik, savjetnik i

farmaceut,

pacijent se zadrava kod kue ili je u uvjetima koji podsjeaju na kuu,

usmjerenost na poboljanje kvaliteta ostatka ivota,

usluge posjeti u svakom trenutku,

praenje procesa tugovanja godinu dana nakon smrti. (Berk, 2008)



7

PRAVO NA SMRT

Prije 1950-tih medicinska je znanost mogla malo uiniti da produi ivot smrtno oboljelim

pacijentima, pa je i pravo na smrt bilo od malog interesa. Danas napredak u medicini znai da isti

postupci koji uvaju ivot mogu odgoditi neizbjenu smrt, unitavajui kvalitetu ivota i osobni

dignitet.

Eutanazija je postupak okonavanja ivota osobe koja boluje od neizljeive bolesti. Prihvaenost

eutanazije u javnosti je velika, osim kada ukljuuje okonavanje ivota oboljele osobe koja trpi

bolove, ali bez njezina doputenja. (Berk, 2008)

Pasivna eutanazija

Kod pasivne eutanazije lijeenje koje odrava ivot se uskrauje ili prekida, doputajui

pacijentu da umre prirodnom smru.

Dobrovoljna aktivna eutanazija

Kod dobrovoljne aktivne eutanazije, lijenici ili drugi postupaju izravno, na pacijentov zahtjev,

kako bi okonali patnje prije prirodnog kraja ivota. Taj je postupak oblik ubistva iz milosra ali

u veini drava je kriminalni in.



8

SLIKA 1. Primjer odluke o ivotu. Ovaj je dokument pravno valjan u dravi Illinois. Svaka osoba koja

ispunjava odluku o ivotu treba to uiniti na formularu koji je valjan za ameriku dravu ili kanadsku pokrajinu u

kojoj ivi budui da se zakoni jako razlikuju. (Ured javnog tuitelja, Drava Illinois; prema Berk 2008)



9

TUGOVANJE

Gubitak je neizbjean dio postojanja tokom cijelog ivotnog vijeka.

Oaloenost je doivljaj gubitka voljene osobe zbog smrti. Na gubitak reagiramo tugom

intenzivnom psihikom i fizikom nelagodom. Kada za nekoga kaemo da je pogoen tugom,

podrazumijevamo da je zahvaeno njegovo itavo bie.

Tugovanje je skup tjelesnih i duevnih odgovora na smrt osjeajno nam bliske osobe. Osjeajna

je povezanost predmet alovanja. (Buzov, 1989)

Tugovanje je kulturalno specifian izraz misli i osjeanja oaloene osobe. Obiaji poput

okupljanja sa obitelji i prijateljima, odijevanje u crno, odlazak na sahranu, potovanje propisanog

razdoblja tugovanja s posebim ritualima... Cilj je pomoi ljudima da prou kroz svoju tugu i

naue ivjeti u svijetu u kojem vie nema pokojnika. (Berk, 2008)

Proces tugovanja

Mnogi teoretiari, koji su prouavali irok spektar vrsta gubitaka i oaloenih osoba i djece i

odraslih zakljuuju da se tugovanje obino odvija u tri faze, pri emu je svaka obiljeena

razliitim nizom reakcija.

(Bowlby, 1980., Parkes i Weiss, 1983., Rando, 1995.; prema Berk, L. 2008)

1. Izbjegavanje

Kada uje vijest, preivjeli prolazi kroz stanje oka, nakon kojeg slijedi nevjerica, to moe

trajati satima ili sedmicama. Umrtvljeni osjeaji slue kao emocionalna anestezija dok

oaloena osoba poinje doivljavati bolnu svijest o gubitku. Bliska je osoba bila dio

svakodnevnoga ivota dugo vremena i njezina smrt je previe da bi se odmah prihvatila. (Berk,

2008)



10

2. Suoavanje

Kada se tugujui suoi sa stvarnou gubitka, tuga se doivljava intenzivnije. Oaloena osoba

esto doivljava kaskade emocionanih reakcija, ukljuujui tjekobu, tugu, protest, bespomonost,

frustraciju, naputenost i enju za voljenom osobom. (Berk, 2008)

Iako je suoavanje teko, svaki napad tuge koji proizilazi iz neusliane elje da se osoba ponovo

susretne sa pokojnikom, dovodi osobu korak blie shvatanju da je voljena osoba otila.

3. Oporavak

U poetku, suoavanje sa gubitkom okupira veinu tugujuih osoba. Kada se tuga smanji,

emocionalne se energije sve vie prebacuju na ciljeve usmjerene na obnovu ivota, na obavljanje

svakodnevnih dunosti, ulaganje u nove aktivnosti i ciljeve, te na uvrivanje starih veza i

izgradnju novih odnosa. U odreene dane, poput obiteljskih proslava ili godinjica smrti, tuga

moe ponovo izbiti na povrinu i to zahtijeva panju, no to vie ne interferira sa zdravim,

pozitivnih pristupom ivotu. (Berk, 2008)

Koliko dugo traje tugovanje?

Katkada suoavanje traje nekoliko mjeseci, ponekad nekoliko godina. Povremeni napadi tuge

mogu trajati cijeli ivot i to je uobiajena reakcija na gubitak voljenog suprunika, partnera,

prijatelja ili djeteta. (Shuchter i Zisook, 1995; prema Berk, L. 2008)

Arambai (2012) navodi pojam Psiholoke krizne intervencije (KRIN) koji oznaava skup

postupaka pomou kojih se, nakon kriznih dogaaja, ljudima nastoji pomoi da lake prebrode

ono to su doivjeli pruanje pomoi radi ponovnog stjecanja osjeaja autonomije i kontrole nad

ivotom, ime se smanjuje osjeaj bespomonosti.



11

Savjetodavni postupci koji se koriste u KRIN-u:

emocionalna podrka,

poticanje emocionalnog rastereenja,

pokazivanje zainteresiranosti,

empatija,

aktivna ukljuenost u rjeavanje krize,

aktivno sluanje,

definiranje problema,

osiguravanje konkretnih informacija,

postavljanje konkretnih zahtjeva u smjeru prilagoenog ponaanja,

pridobivanje pomoi i suradnje drugih ljudi. (Arambai, 2012)



12

LITERATURA

Arambai, L. (2012). Psiholoka prva pomo nakon kriznih dogaaja, Naklada Slap,

Zagreb

Berk. E.L. (2008). Psihologija cjeloivotnog uenja, Naklada Slap. Zagreb

Buzov, I. (1989). Psihoanaliza alovanja, Medicinska naklada, Zagreb

Kastenbaum, R. (2001). Smrt, drutvo i ljudsko iskustvo, Allyn i Bacon, Boston

Morin, E. (2005). ovjek i smrt, Scarabeus naklada, Zagreb

smrt, umiranje i tugovanje

Documents