slivno · 2020. 4. 17. · slivno - list župe presvetoga trojstva - slivno godina xxix. božić...

Godina XXIX. Božić, 2014. br. 1. (47.)

S l i v n oSLIV

NO •

GODIN

A XXIX

. •

BOŽIĆ

, 2014.

• BR. 1. (47.)

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva - Slivno Godina XXIX. Božić 2014., br. 1. (47).

ISSN 1330-2795

Glavni i odgovorni urednik: fra Zoran Jonjić, župnik

Nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100, e-mail: [email protected]

Priprema: Silvio Družeić

List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

Božić, 2014 Broj 47

Slivno 1

S l i v n oGodina XXIX. Božić, 2014. br. 1. (47.)

Dar Božjega milosrđa za naše obraćenje i svetost

Dragi moji Slivanjci! Sve vas srdačno po-zdravljam. Ovdje u Slivnu, u Lijepoj našoj i na svim stranama svijeta.

Gospinom krunicom i sv. misom zornicom počeli smo Go-dinu posvećenog života i došašće, kako bismo radosno dočekali Božić i ušli u Njegov zagrljaj.

„Radujte se!“ – zov je Crkve za sve ljude, a ne samo za redovništvo, koje Kralj Mira u ovom milosnom vremenu osobito poziva na obraćenje i svetost.

Ponizna i radosna srca idimo ususret Božiću i jedni drugima, kako bismo ostali u Božiću i Njegovoj neizmjernoj blagosti, milosrđu i ljubavi.

Prije svega operimo svoja srca ranjena grijesima u moru Božjega milosrđa – sa-kramentu sv. ispovijedi, kako bismo ne samo za Božić, već u sve dane koje nam daruje Presveto Trojstvo, ponovno počeli

živjeti, svjedočiti i naviještati pobjedu Isusa Krista Spasitelja nad grijehom, smrću i sotonom.

Neka nas Kraljica Mira – Majka Božića, koja nas stalno brižno prati i pomaže i sv. Josip zagovaraju na tom putu, kako bismo živjeli Božić i bili Božić slave Božje, Božić jedni drugima

i Božić za sve ljude i stvorenja.Božić vam bio Mir!Radosnom viješću miran, sretan i bla-

goslovljen Božić i božićne blagdane i novu 2015. godinu želim vama i vašim obiteljima, svim Slivanjcima i Slivanjkama ma gdje se nalazili. Sretan Božić svim prijateljima i neprijateljima Kristove, i danas progonjene i nepobjedive, Crkve, po kojoj Bog hoće sve ljude, danas i uvijek spasiti i očinski zakriliti vječnom rajskom radošću!

fra Zoran Jonjić, vaš župnik

Broj 47 Božić, 2014

Slivno2

Ususret BožićuSimbolika jaslica

Božić je blagdan srca, pa i njegove glavne poruke moguće je odgonetnuti samo srcem, kao što bi to savjetovao Mali Princ: „Dobro samo srcem vidi čovjek“. Ovo „gledati srcem“ ima i svoju učeniju verziju, a to je mudrost da se čitaju znakovi, da se stvarnosti pristupi putem simbola. Simbol Božića su jaslice sa svojim figurama. Obično imamo ove figure: mali Isus, Marija, Josip, vol, magarac, pastiri i ovce. Uđimo i mi u tu scenu, stanimo u jedan ugao i promatrajmo figure jednu za drugom i pustimo da nam one govore.

Tama i svjetlo

Kad se Isus rodio, bila je tama: rodio se usred noći. Ali tada nasta veliko svjetlo, kako to svjedoče pastiri: i obasja ih veliko svjetlo. Promislimo poruku ovih simbola za naš duhovni život: što znači tama i što znači svjetlost? Božić bi trebao biti blagdan klanjanja i šutnje. Božić je blagdan koji govori za sebe. Velika je opasnost da se damo zavesti od velikih, kićenih riječi, da zapadnemo u sentimentalizam i da tako izgubimo uzvišenu ljepotu ovog blagda-na. Usred božićne noći naši su gradovi puni svjetlosti, ljudi se radosno skupljaju po kućama, idu u crkvu. Ali koliko ima svjetla u našim srcima? Da bismo to shva-tili, pogledajmo najprije naše tame. Može se činiti nepriličnim razmišljati o tami u

svijetloj božićnoj noći, ali ipak je potrebno da bismo shvatili potrebu i značenje svjetla.

Jaslice

Krist se rodio, dakle Bog se zauzeo za nas, sve je stavio na kocku za nas, stavio svoju ljubav u našu službu. Krist se rodio, govorio ljudske riječi, hodao našim staza-ma, živio našim životom. Svjetlost je došla među nas, možemo osjećati njezine zrake, toplinu, u tom svjetlu možemo razaznati rješenja naših problema. Božić je poziv da se zagledamo u svoje tame i da otvorimo vrata svoje duše, pameti i srca da ih rasvijetli božićna svjetlost.

Vol

Vol – njegova se figura vezuje uz mir. Vol je strpljiv, dobrohotan i smiren. Le-genda kaže da je vol grijao malog Isusa svojim dahom. Tako je to i s mirom u svijetu. Katkad nam se čini kao da ga nema. Posvuda ratovi, nemiri, svađe, obiteljske tragedije. Ali nije tako. Mir postoji, samo što on nije agresivan, ne gazi nikoga, ne viče, nego tiho grije. Ali vol ima još jednu lijepu karakteristiku: radin je. Ne buni se protiv jarma, vuče natovarena kola i poslušan je svojem gospodaru. Možda zvuči pomalo provokativno, ali usudimo se pitati, što bismo mogli naučiti od vola: da budemo mirotvorci i radini?


Slivno 3

Magarac

Magarac – njegova se figura vezuje uz radost. Mi obično kažemo da je magarac glupa i tvrdoglava životinja, ali on ima i jednu lijepu karakteristiku: zadovoljava se s malo i zna se radovati svakoj maloj pažnji. Katkad nam se čini kao da nema više prave radosti u svijetu: ljudi se ne znaju veseli-ti malim stvarima, nego moraju kupovati skupe darove, organizirati bučne zabave da bi se mogli proveseliti. A stvarna radost je čedna i zadovoljava se s malo. Možda zvuči pomalo provokativno, ali se usudimo pitati, što bismo mogli naučiti od magarca?

Ovce

Ovce – njihova se figura vezuje uz povje-renje. Ovca ide za glasom svog pastira, slijedi ga, ima povjerenja u njega. Ona je uvjerena

da joj pastir želi uvijek samo dobro. Katkad nam se možda čini kao da živimo u svijetu u kojem vlada nepovjerenje i sumnjičavost, ali nije tako. Ima ljudi koji znaju imati povjerenja u druge ljude, u Isusa, u Boga. Možda zvuči pomalo provokativno, ali se pitajmo, što bismo mogli naučiti od ovce: možda da imamo više povjerenja u ljude i da pazimo da ne izigramo tuđe povjerenje koje u nas stavljaju.

Anđeli

Anđeli – svjedoci su otvorenog neba. Božić postavlja temelje za tzv. teologiju otvorenog neba. Praiskustvo čovjeka, nakon iskonskog grijeha, jest slika zatvorenog neba, simbolizirano zatvorenim vratima zemalj-skog raja koje čuvaju arkanđeli ognjenim mačem. Otad se čovjek stalno pitao, kako udobrovoljiti razljućenog Boga: prinosio


Slivno4

je žrtve, čak vlastitu djecu, ne bi li na taj način nanovo „otvorio vrata neba“. No sve je bilo uzalud. U božićnoj noći mali Isus je iznutra otvorio vrata neba i sišao na zemlju, pa uz malu maštu možemo do-misliti, da poput svakog malog djeteta, i on je zaboravio zatvoriti vrata za sobom. Iskustvo „otvorenog neba“ je temeljnom ljudsko iskustvo, potreba svih nas. To je iskustvo nade, koja kaže da nema nepo-pravljivo pokvarenog života, da je nebo otvoreno čak i raskajanom razbojniku na križu. Možemo se pitati, gdje doživljavamo „zatvorena vrata“ u našem životu, gdje nam se čini da pomalo nestaje nade.

Pastiri

Pastiri – njihova se figura vezuje uz staloženost. Pastiri imaju svoje odgovornosti, tešku zadaću da čuvaju ovce pred napadom

vukova. Zbog toga oni se ne bave mnogim sporednim stvarima, nego se posvemašnje posvećuju svojoj zadaći: stoje budni uz svoje stado i paze. Katkad nam se čini kao da je život postao previše užurban, trčimo s jednog posla na drugi, nikad ne stignemo ništa obaviti kako bismo htjeli. Ali ipak postoje smireni, staloženi ljudi, koji se ne daju izbaciti iz svoje staloženosti zbog malih neugodnosti svagdanjeg života. Možemo se pitati koje su rastresenosti u našem svag-danjem životu koje odvraćaju našu pažnju s onog bitnog, od našeg posla i naše moli-tve. Pastiri imaju još jednu zadaću: raznose glas. Saznajemo da nakon što su pohodili mjesto rođenja, rastrčali su se po gradu i svima govorili o tome što su vidjeli i što su im anđeli rekli. Mi smo pastiri. Poput njih ići ćemo i pričati svemu svijetu da je Bog pohodio narod svoj, da ljubi svakog čovjeka: mi smo to vidjeli i shvatili.


Slivno 5

Isuse, svrati u našu kućuIsuse, ja sam nemoćan,

ali poput pastira, ja skupit ću snage da vidim tebe u jaslicama

i tvoje oči blage.

Isuse, svrati u našu kuću, vidjet ćeš dječicu moju

kako te žarko vidjeti žele, kako uz jaslice Boga mole,

i tebi se vesele.

Isuse, ja sam nemoćan i suzama gasim sviću,

a svima u srcu želim zdravlja, mir i sriću.

Isuse, svrati u našu kuću, meni ostaje nada,

u nadi prolazi vrijeme i život naš, još mi ostaje vjera i Oče naš.

Isuse zbog grijeha naših gaziš po blatu i pruću,

blagoslovi moju obitelj, Isuse ja te molim, svrati u našu kuću.

Na Tri Kralja 2014.

Mirko Anić

Josip, Marija, Isus

Marija – njena se figura vezuje uz ljubav. Ona se drži u pozadini gotovo čitavo vrijeme života svoga Sina. Ali uvi-jek, kad je trebalo, ona je bila pokraj njega. To je karakteristika svake istinske ljubavi: ona se ne gura, ona ne viče, nego stoji u pozadini do te mjere da nam se katkad može činiti kao da je i nema. Prva poruka Božića, preko Marijina lika, jest da ljubav postoji.

Josip – njegova se figura vezuje uz vjeru. Josip malo govori, on je čovjek djela. Jedino što o njemu znamo jest da se vjerno brinuo za Dijete i za Majku. Kadgod mu je Bog poslao neku poruku, on je spremno ustao i krenuo na izvršenje Božje volje. Stoga Josip stoji pred nama kao uzor vjere. Da-nas se često čuje da nema vjere u svijetu. Josip je svjedok, da još ima vjere, samo što ona ne viče, ne gura se, ne hvali se. Tiho prisluškuje Božje poticaje i djeluje. Učimo od svetog Josipa kako biti poslušni Božjem pozivu i onda ako možda na prvi pogled ne shvaćamo što od nas hoće.

Isus - sve figure u štalici ne bi mogle imati nikakvo značenje kad ne bi imale za središte malog Isusa. On je znak nade koju Bog daruje svijetu. Svako dijete je znak da Bog još nije napustio naš svijet. I upravo Dijete u jaslicama pokazuje zašto još uvijek postoji temelj nade. Oko njega se skupljaju Marija i Josip, vol i magarac, pastiri i ovce. Tamo, uz njega ćemo i mi naći vjeru i mir, povjerenje i ljubav, stalo-ženost, radost i - nadu.

Vjerujmo, Božić je garancija Božje lju-bavi. Pustimo da nas ponese radost božićne poruke: Tako je Bog ljubio ovaj svijet da je

dao svoga jedinorođenoga Sina, da nitko ne propadne od onih koji u njega vjeruju.

Marinela Petričević


Slivno6

Poruka pape Franje za Svjetski dan mira 2015.

Bratstvo izražava raznolikost i razlike

1. Na početku nove godine, koju pri-hvaćamo kao milost i dar ljudskom rodu, želim uputiti, svakom muškarcu i ženi kao i svim narodima i državama svijeta, čelnicima država i vlada te vjerskim vođama, iskrene želje za mirom, koje pratim svojom moli-tvom da prestanu ratovi, sukobi i mnoga trpljenja i patnje izazvane bilo ljudskom rukom bilo starim i novim epidemijama i razornim učincima prirodnih katastrofa.

Molim na poseban način da se, odgovarajući na naš zajednički poziv da surađujemo s Bogom i sa svim ljudima dobre volje na promicanju sklada i mira u svijetu, možemo othrvati napasti da se ponašamo na način nedostojan našeg čovještva.

U svojoj prošlogodišnjoj poruci za Svjetski dan mira, primijetio sam da „želja za puninom života… uključuje onu nezato-mljivu čežnju za bratstvom, koja nas potiče prema zajedništvu s drugima i osposobljava nas da ih ne promatramo kao neprijatelje


Slivno 7

ili suparnike, već kao braću koju treba primiti i prihvatiti”1. Budući da je čovjek po svojoj naravi biće odnosa, kojem je određeno ostvarivati se kroz međusobne odnose nadahnute na pravdi i ljubavi, za njegov je razvoj od temeljne važnosti da mu se prizna i poštuje dostojanstvo, sloboda i autonomija. Nažalost, uvijek prisutna pošast izrabljivanja čovjeka od strane drugog čo-vjeka nanosi tešku ranu životu zajedništva i našem pozivu uspostave međusobnih odnosa prožetih poštivanjem, pravdom i ljubavlju. Ta odurna pojava, koja dovodi do gaženja temeljnih prava drugoga i zatiranja njegove slobode i dostojanstva, ima mnogo oblika na koje se želim kratko osvrnuti, da bismo, u svjetlu Božje riječi, sve ljude smatrali „ne više robovima, nego braćom”.

Osluškivanje Božjeg nauma o čovjeku

2. Tema koju sam izabrao za ovu po-ruku preuzeta je iz poslanice svetoga Pavla Filemonu, u kojoj Apostol traži od svoga suradnika da primi Onezima, bivšeg roba samoga Filemona koji je sada postao kršća-nin te je, dakle, prema Pavlu, zavrijedio da ga se smatra bratom. Ovako piše Apostol narodâ: „ bî za čas odijeljen da ga dobiješ zauvijek – ne kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga” (Flm 15-16). Postav-ši kršćanin Onezim je postao Filemonov brat. Tako obraćenje Kristu, početak života življena kao učeništvo u Kristu, predstavlja novo rođenje (usp. 2 Kor 5, 17; 1 Pt 1, 3) koje rađa bratstvo kao temeljnu svezu obiteljskog života i temelj društvenog života.

U Knjizi Postanka (usp. 1, 27-28) či-tamo da je Bog stvorio čovjeka muško i 1 Br. 1.

žensko i blagoslovio ih da rastu i množe se: on je učinio Adama i Evu roditeljima od kojih je, odgovarajući na Božju zapovijed da se plode i množe, poteklo prvo bratstvo između Kajina i Abela. Kajin i Abel su braća jer su izašli iz istog krila. Samim tim su istog porijekla, naravi i dostojanstva kao i njihovi roditelji koji su stvoreni na Božju sliku i priliku.

Ali bratstvo izražava također raznoli-kost i razlike koje postoje među braćom i sestrama, premda su od iste majke rođeni i imaju istu narav i isto dostojanstvo. Kao braća i sestre, dakle, svi su ljudi po naravi povezani s drugima, od kojih se, istina, razlikuju ali s kojima dijele isto porijeklo, narav i dostojanstvo. Na taj način, bratstvo predstavlja mrežu temeljnih odnosâ za izgra-đivanje ljudske obitelji koju je Bog stvorio.

Nažalost, između prvog stvaranja opi-sanog u Knjizi Postanka i novog rođenja u Kristu po kojem vjernici postaju braćom i sestrama „prvorođenca među mnogom braćom” (Rim 8, 29), uvukla se negativna stvarnost grijeha, koji često prekida ljudsko bratstvo i neprestano izobličuje ljepotu i plemenitost bratstva i sestrinstva unutar iste ljudske obitelji. Ne samo da Kajin ne podnosi svoga brata Abela, već ga iz zavi-sti ubija te time čini prvo bratoubojstvo: „Kajinovo ubojstvo Abela tragična je potvrda radikalnog odbacivanja poziva na bratstvo. Njihova povijest (usp. Post 4, 1-16) zorno pokazuje tešku zadaću na koju su svi ljudi pozvani, da žive u jedinstvu, da se brinu jedni za druge”2.

To je također slučaj s Noom i njego-vim sinovima (usp. Post 9, 18-27). Hamo-vo nepoštivanje oca Noe navela je ovoga 2 Poruka za Svjetski dan mira 2014., 2.


Slivno8

potonjeg da baci prokletstvo na drskog sina i blagoslovi druge, one koji su ga poštovali. Tako je stvorena nejednakost između braće rođene od iste majke.

U izvještaju o počecima ljudske obitelji, grijeh otuđivanja od Boga, od oca i braće postaje izraz odbacivanja zajedništva. To dovodi do kulture ropstva (usp. Post 9, 25-27), s posljedicama koje to za sobom povlači i koje se protežu s koljena na koljeno: odbacivanje drugoga, zlostavljanje osobâ, kr-šenje njihova dostojanstva i temeljnih prava, te institucionalizirana nejednakost. Otud potreba stalnog obraćenja savezu, ispunjena Isusovom žrtvom na križu, u uvjerenju da „gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobi-lova milost… po Isusu Kristu Gospodinu našemu” (Rim 5, 20.21). On, ljubljeni Sin (usp. Mt 3, 17), je došao objaviti Očevu ljubav prema ljudskom rodu. Tkogod sluša evanđelje i odgovori na poziv na obraćenje postaje za Isusa „brat, sestra i majka” (Mt 12, 50), i time dionik posinstva njegova Oca (usp. Ef 1, 5).

Ne postaje se međutim kršćaninom, Očevom djecom i braćom u Kristu, na temelju neke autoritativne Božje odluke, bez ostvarivanja osobne slobode, to jest bez slobodnog obraćenja Kristu. Postati Božje dijete je nužno povezano s obraće-njem: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga” (Dj 2, 38). Svi oni koji su vjerom i životom odgovorili na to Petrovo propovijedanje ušli su u bratstvo prve kršćanske zajednice (usp. 1 Pt 2, 17; Dj 1, 15.16; 6, 3; 15, 23): Židovi i helenisti, robovi i slobodnjaci (usp 1 Kor 12, 13; Gal 3, 28). Različito porijeklo i društveni položaj ne umanjuje nečije dostojanstvo niti isključuje bilo koga iz pripadnosti Božjem narodu. Kršćanska je zajednica dakle mjesto zajedništva življe-nog u ljubavi koju se dijeli među braćom i sestrama (usp. Rim 12, 10; 1 Sol 4, 9; Heb 13, 1; 1 Pt 1, 22; 2 Pt 1, 7).

Sve to pokazuje kako Radosna vijest Isusa Krista, po kojoj Bog „sve čini novo”


Slivno 9

(Otk 21, 5)3, je također kadra otkupiti odnose među ljudima, uključujući također odnose između robova i njihovih gospoda-ra, rasvjetljujući ono što im je zajedničko: posinstvo i vezu bratstva u Kristu. Sâm Isus je rekao svojim apostolima: „Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga” (Iv 15, 15).

Mnoga lica nekadašnjeg i današnjeg ropstva

3. Još od davnina razna su društva poznavala pojavu podjarmljenosti jednog čovjeka drugom. Bilo je povijesnih razdoblja u kojima je institut ropstva bio općenito prihvaćen i pravno uređen. Posebnim je propisima bilo određeno tko je rođen slo-bodan a tko je, naprotiv, rođen u ropstvu, kao i uvjeti u kojima je osoba, rođena slobodna, mogla izgubiti svoju slobodu odnosno ponovno je steći. Drugim riječima, sâm je zakon priznavao da se neke osobe moglo ili moralo smatrati vlasništvom druge osobe, koja je mogla slobodno raspolagati njima. Roba se tako moglo prodati ili kupiti, ustupiti ili nabaviti kao da je riječ o robi.

Danas, kao posljedica pozitivnog razvo-ja svijesti čovječanstva, ropstvo, taj zločin protiv čovječnosti4, je formalno ukinut u svijetu. Pravo svake osobe da je se ne drži u stanju ropstva ili robovanja priznato je u međunarodnom pravu kao neotuđivo pravo.

Ipak, usprkos tome što je međunarodna zajednica usvojila brojne sporazume s ciljem 3 Usp. Apost. pobud. Evangelii gaudium, 11.4 Usp. Obraćanje izaslanstvu Međunarodne udruge

kaznenog zakona, 23. listopada 2014.: L’Osservatore Romano, 24. listopada 2014., str. 4.

iskorjenjivanja ropstva u svim njegovim oblicima i pokrenula razne strategije za borbu protiv te pojave, i danas su milijuni ljudi – djeca, muškarci i žene svih životnih dobi – lišeni slobode i prisiljeni živjeti u uvjetima sličnim ropstvu.

Tu mislim na brojne radnike i radnice, uključujući maloljetnike, koji su podjar-mljeni na raznim sektorima, na formalnoj i neformalnoj razini, od kućanskih poslova do poljoprivrednih radova, od rada u tvornici do rada u rudniku, i to kako u zemljama u kojima radno zakonodavstvo ne zadovo-ljava ni minimalne međunarodne propise i standarde, tako, što je također nezakonito, u onima u kojima se zakonom zaštićena radnička prava krše.

Pred očima su mi također životni uvjeti mnogih selilaca koji, na svome tragičnom putovanju, trpe glad, bivaju lišeni slobode, oduzimaju im se posjedi ili ih se izvrgava tjelesnom i spolnom zlostavljanju. Tu mi-slim posebno na one od njih koje se, po njihovu dolasku na odredište nakon veoma iscrpljujućeg putovanja praćenog strahom i nesigurnošću, katkad drži zatočene u ne-humanim uvjetima. U mislima su mi oni među njima koje razne društvene, političke i ekonomske okolnosti tjeraju na nezakoniti boravak kao i oni koji, da bi ostali unutar legalnih okvira, prihvaćaju živjeti i raditi u uvjetima nedostojnim čovjeka, osobito kada nacionalna zakonodavstva stvaraju ili omogućuju strukturalnu ovisnost radnika doseljenikâ o poslodavcu, primjerice uvjetu-jući legalnost boravka ugovorom o radu… Dà, mislim na “ropski rad”.

Mislim na osobe prisiljene na prostitu-ciju, među kojima je mnogo maloljetnika, kao i na seksualne ropkinje i robove. Mislim


Slivno10

na žene prisiljene na udaju, na one koje se prodaje na temelju dogovorene ženidbe ili one koje se poput nekog nasljedstva predaje nekom rođaku nakon muževe smrti a da pritom nemaju prava dati ili uskratiti svoj pristanak.

Ne mogu ne misliti također na one maloljetne i odrasle osobe koje su žrtve trgovine ljudskim organima, prisilnog voja-čenja, prosjačenja, ilegalnih radnji kao što je proizvodnja ili prodaja droga ili prikrivenih oblika međunarodnog posvajanja.

Mislim, na kraju na sve žrtve otmice koje u zatočeništvu drže terorističke skupine, koje ih prisiljavaju da se bore na njihovoj strani ili ih drže, prije svega kada je riječ o djevojkama i ženama, kao seksualne robove. Mnogi od njih nestaju, dok ostali bivaju više put prodavani, mučeni, sakaćeni ili ubijani.

Neki duboki uzroci ropstva

4. Danas, baš kao i nekoć, u korijenu ropstva se nalazi jedno shvaćanje osobe koje dopušta mogućnost da se s njom po-stupa kao s pukim predmetom. Svaki put kada grijeh izopači ljudsko srce i udalji ga od njegova Stvoritelja i njegovih bližnjih, ove se potonje ne doživljava više kao bića urešena jednakim dostojanstvom, kao braće i sestre u čovještvu, nego ih se promatra kao objekte. Čovjeka, stvorena na Božju sliku i priliku, prisilom i prijevarom ili tjelesnom ili psihološkom prinudom lišava se slobode, njime se trguje i svodi ga se na nečije vlasništvo. Riječju, tretira ga se kao sredstvo a ne kao cilj.

Osim toga dubljeg, ontološkog uzroka – nijekanja čovještva drugoj osobi – po-stoje i drugi uzroci koji pomažu objasniti

suvremene oblike ropstva. Tu mislim pri-je svega na siromaštvo, na nerazvijenost i isključenost, osobito kada su povezani s nemogućnošću pristupa obrazovanju i oskudnim, pa čak i nepostojećim, mogućno-stima zaposlenja. Nerijetko su žrtve trgovine ljudima i ropstva oni koji su tražili način da izađu iz stanja krajnjeg siromaštva; često vjerujući u lažna obećanja o zaposlenju, postali su, naprotiv, plijenom zločinačkih mreža koje organiziraju trgovinu ljudima. Te se mreže vješto koriste suvremenim in-formatičkim tehnologijama kao mamcem za mlade i djecu u raznim dijelovima svijeta.

Među uzroke ropstva treba ubrojiti i korumpiranost onih koji su spremni učiniti sve za novac. Naime, ropstvo i trgovina ljudima često traže sudioništvo posrednikâ, bilo da je riječ o pripadnicima snaga reda, državnim službenicima ili raznim civilnim i vojnim ustanovama: “To se događa kada je u središtu nekog ekonomskog sistema novac a ne čovjek, ljudska osoba. Dà, u središtu svakog društvenog ili ekonomskog sistema mora biti osoba, Božja slika, stvorena zato da gospodari čitavim stvorenim svijetom. Kada u središtu više nije čovjek već novac dolazi do toga preokreta vrijednosti”5.

Ostali su uzroci ropstva oružani sukobi, nasilja, kriminalne aktivnosti i terorizam. Mnogo je ljudi koji su oteti radi prodaje, odnosno uključivanja u borbeni sastav ili spolnog zlostavljanja, dok su ostali prisiljeni emigrirati, ostavljajući sve za sobom: svoju zemlju, dom, posjed pa čak i članove obitelji. Ovi potonji su prisiljeni tražiti alternativu tim strašnim uvjetima izlažući opasnosti čak 5 Obraćanje sudionicima Svjetskog susreta pučkih

pokretâ, 28. listopada 2014.: L’Osservatore Ro-mano, 29. listopada 2014, str. 7.


Slivno 11

i vlastito dostojanstvo i život, riskirajući da, na taj način, budu uvučeni u onaj začarani krug koji ih čini plijenom bijede, korupcije i njihovih pogubnih posljedica.

Zajednička predanost borbi protiv ropstva

5. Često se, promatrajući fenomen trgo-vine ljudima, ilegalne trgovine migrantima i mnogih drugih znanih i neznanih lica ropstva, stječe dojam da se sve to događa u ozračju opće ravnodušnosti.

To je, nažalost, velikim dijelom isti-na. Ipak, želim spomenuti veliki i često tihi trud koje mnoge redovničke zajednice, osobito ženske, već godinama ulažu u pru-žanju pomoći žrtvama. Te ustanove djeluju u teškim okruženjima, u kojima katkad prevladava nasilje, pokušavajući prekinuti

nevidljive lance kojima su žrtve vezane uz svoje trgovce i izrabljivače. Te lance čini niz karikâ, koje tvore podmukli psihološki mehanizmi kojima se žrtve drži ovisnima o njihovim mučiteljima. To se postiže ucjena-ma i prijetnjama njima i njihovim dragima, ali također materijalnim sredstvima, kao što je oduzimanje osobnih dokumenata i fizičko nasilje. Svoje djelovanje redovničke zajednice provode na tri glavna područja: pomoć žrtvama, njihova rehabilitacija pod psihološkim i odgojno-obrazovnim vidom i njihova reintegracija u društvo u kojem žive ili iz kojeg potječu.

Ta golema zadaća, koja iziskuje hra-brost, strpljivost i ustrajnost, zaslužuje poštovanje čitave Crkve i društva. No to samo po sebi nije dovoljno da se ukloni pošast izrabljivanja osoba. Potrebna je tako-đer trostruka zauzetost na institucionalnoj


Slivno12

razini: sprječavanje, zaštita žrtava i sudski progon počiniteljâ. Osim toga, kao što se zločinačke organizacije koriste globalnim mrežama za postizanje svojih ciljeva, tako i djelovanje za uklanjanje te pojave zahti-jeva složni i ujedno globalni napor raznih područja društva.

Države moraju osigurati da se njihovim nacionalnim zakonima vezanim uz doselje-nike, rad, posvajanje, pokretanje offshore poslovanja i prodaju robe proizvedene is-korištavanjem tuđega rada stvarno poštuje dostojanstvo osobe. Potrebni su pravedni zakoni u čijem će središtu biti osoba, koji brane njezina temeljna prava i vraćaju joj ta prava kada su ona prekršena. Ti bi zakoni trebali također predviđati rehabilitaciju žrta-va, jamčiti im osobnu sigurnost i uključivati djelotvorne mehanizme kontrole provedbe zakonskih uredbi, koji neće ostaviti prostora korupciji i nekažnjenosti. Nužno je tako-đer priznavati ulogu žene u društvu, među

ostalim inicijativama na kulturnom planu i na polju komunikacije u cilju postizanja željenih rezultata.

Međuvladine organizacije, u skladu s načelom supsidijarnosti, pozvane su provo-diti koordinirane inicijative u borbi protiv transnacionalnih mreža organiziranog kri-minala koje organiziraju trgovinu ljudima i ilegalnu trgovinu doseljenicima. Nužna je suradnja na različitim razinama i ona uključuje nacionalne i međunarodne in-stitucije, kao i udruge civilnog društva i svijet poduzetništva.

Poduzeća6, naime, imaju dužnost jam-čiti svojim zaposlenicima dostojanstvene radne uvjete i odgovarajuća primanja, ali također budno paziti da razni oblici rop-stva ili trgovine ljudima ne pronađu svoj put u distribucijskima lancima. Društvena 6 Usp. PAPINSKO VIJEĆE ZA PRAVDU I MIR,

Razmišljanje o pozivu voditeljâ poslovanja, Mi-lano i Rim, 2013.


Slivno 13

odgovornost poduzeća ide ruku pod ruku s društvenom odgovornošću potrošača. Na-ime, svaka bi osoba morala biti svjesna da je „kupovanje ekonomski, ali ponad svega moralni čin”7.

Udruge civilnoga društva imaju zada-tak buditi svijest kod ljudi i promicati sve potrebne korake za borbu protiv kulture ropstva i njegovo iskorjenjivanje.

Posljednjih je godina Sveta Stolica, po-zorna na bolni vapaj žrtava trgovine ljudima i glas redovničkih zajednica koje ih prate na njihovu putu prema slobodi, uputila više apela međunarodnoj zajednici da razna tijela ujedine snage i surađuju na okončavanju te pošasti8. Organizirani su i neki susreti s ciljem da se skrene pozornost na pojavu trgovine ljudima i olakša suradnju među različitim čimbenicima, uključujući struč-njake iz akademskog svijeta i međunarod-nih organizacija, snage reda raznih zemalja porijekla, tranzita ili odredišta migranata, te predstavnike crkvenih skupina koje rade sa žrtvama. Nadam se da će u narednim godinama ti napori biti nastavljeni i još više ojačati.

Globalizirati bratstvo, a ne ropstvo ili ravnodušnost

6. U svome „naviještanju istine o Kri-stovoj ljubavi u društvu”9, Crkva neprestano čini djela milosrđa nadahnuta istinom o čovjeku. Ona ima zadaću pokazati svima

7 Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 66.8 Usp. Poruka gosp. Guyu Ryderu, generalnom

direktoru Međunarodne organizacije rada, u pri-godi 103. sjednice ILO-a, 22. svibnja 2014.: L’Osservatore Romano, 29. svibnja 2014., str. 7.

9 Benedikt XVI., Enc. Caritas in veritate, 5.

put prema obraćenju, koje nam omogućava promijeniti način na koji gledamo svoje bližnje, prepoznati u drugome, o kome god da se radilo, brata i sestru u čovještvu i prepoznati njihovo duboko dostojanstvo u istini i slobodi. To je jasno svojim životom pokazala Giuseppina (Josefina) Bakhita, svetica porijeklom iz regije Darfur u Suda-nu, koju su oteli trgovci robljem i prodali okrutnim gospodarima kada je imala devet godina. Ona je kasnije – nakon mnogih bolnih iskustava - postala „slobodna Bož-ja kći” po vjeri življenoj u redovničkom posvećenju i u služenju drugima, posebno slabima i nemoćnima. Ta svetica, koja je živjela na prijelazu s 19. na 20. stoljeće, i danas je uzorna svjedokinja nade10 za brojne žrtve ropstva i može poduprijeti napore svih onih koji se posvećuju borbi protiv te „rane na tijelu suvremenog svijeta, rane na Kristovu tijelu”11.

U svjetlu svega navedenog, želim po-zvati sve da, u skladu s vlastitom ulogom i vlastitim odgovornostima, čine djela bratstva prema onima koje se drži u stanju ropstva. Kao zajednica i kao pojedinci moramo se zapitati predstavlja li za nas izazov kada, u svojoj svakodnevici, susrećemo ili se bavimo osobama koje bi mogle biti žrtve trgovine

10 “Po spoznaji te nade ona je bila ‘otkupljena’, nije se više osjećala ropkinjom, već slobodnom kćeri Božjom. Shvatila je ono što je Pavao mislio pod tim kada je Efežane podsjećao da su prije bili bez nade i neznabošci u svijetu – bili su bez nade zato što su bili bez Boga” (Benedikt XVI., Enc. Spe salvi, 3).

11 Obraćanje sudionicima Druge međunarodne konferencije Combating Human Trafficking: Church and Law Enforcement in partnership, 10. travnja 2014.: L’Osservatore Romano, 11. travnja 2014., str. 7; usp. Apost. pob. Evangelii gaudium, 270.


Slivno14

ljudima ili kada smo u iskušenju da kupuje-mo robu za koje postoji opravdana sumnja da je proizvedena izrabljivanjem ljudi. Neki od nas, zbog ravnodušnosti, ili financijskih razloga, ili zbog zaokupljenosti svakodnev-nim brigama, zatvaraju oči pred tim. Drugi, naprotiv, odluče učiniti nešto pozitivno, uključiti se u udruge civilnoga društva ili činiti male svakodnevne geste – koje imaju veliku vrijednost! – poput upućivanja jedne riječi, pozdrava ili osmjeha. To nas ništa ne stoji ali može dati nadu, otvoriti put

i promijeniti život drugoj osobi koja ima ilegalni status, a može također promijeniti naš vlastiti život u odnosu na tu stvarnost.

Moramo prepoznati da se suočavamo s globalnom pojavom koja nadilazi nad-ležnosti samo jedne zajednice ili države. Da bismo je iskorijenili potrebna je jedna mobilizacija koja se po svojim razmjerima može usporediti s veličinom same te pojave. Zato upućujem žurni apel svim muškarcima i ženama dobre volje, i svima onima koji su izravni ili neizravni, uključujući tu i najviše institucionalne razine, svjedoci rane suvre-menog ropstva, da ne postanu sudionici toga zla, da ne okreću pogled pred trpljenjima svoje braće i sestara u čovještvu, koji su lišeni slobode i dostojanstva, već da imaju hrabrosti dotaknuti Kristovo trpeće tijelo12 koje je vidljivo na bezbrojnim licima onih koje on sam naziva „moja najmanja braća” (Mt 25, 40.45).

Znamo da će Bog svakoga od nas pitati: „Što si učinio za svoga brata?” (usp. Post 4, 9-10). Globalizacija ravnodušnosti, koja da-nas opterećuje živote mnoge braće i sestara, traži od svih nas da postanemo tvorci nove globalizacije solidarnosti i bratstva, koja im može dati novu nadu i pomoći im da hrabro kroče usred problemâ našega doba kao i nove obzore koje ono nosi sa sobom i koje Bog stavlja u naše ruke.

Iz Vatikana, 8. prosinca 2014.

FRANJO

(Prijevod preuzet sa www.ika.hr)12 Usp. Apost. pob. Evangelii gaudium, 24; 270.


Slivno 15

Govor pape Franje u Europskom parlamentu

Poruka nade i ohrabrenja iscrpljenoj Europi Papa Franjo održao je govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu u utorak, 25.

studenoga 2014. Donosimo cijeli govor u prijevodu fra Šimuna Markulina.

Gospodine Predsjedniče, gospođe i gospodo potpredsjednici, pošto-vani eurozastupnici, djelatnici u ovom sazivu parlamenta, dragi prijatelji, zahvaljujem vam na pozivu da održim go-vor pred temeljnom institucijom za život Europske unije i za priliku da se – preko vas – obratim građanima (preko 500 mi-lijuna), koje predstavljate iz 28 zemalja članica. Osobitu zahvalnost izričem Vama gospodine Predsjedniče Parlamenta, za lijepe riječi dobrodošlice koje ste mi uputili uime svih nazočnih.

Moj posjet događa se nakon 26 godina od posjeta pape Ivana Pavla II. Mnogo se toga promijenilo od tada u Europi i cijelom svijetu. Više ne postoje suprot-stavljeni blokovi koji su dijelili kontinent i polako se ostvaruje želja „da Europa, uz pomoć suverenih i slobodnih institucija, dosegne granice zadane zemljopisno, a još više povijesno“1.

Dok se Europska unija širila, i svijet je postajao sve složeniji i neprestano se 1 Ivan Pavao II., Govor u Europskom parlamentu

(11. listopada 1988.), 5.


Slivno16

mijenjao. Kako svijet postaje sve povezaniji i globalniji, tako je sve manje „eurocentričan“. Unatoč većoj i snažnijoj Uniji, Europa se čini nekako starija i iscrpljenija te osjeća sve manju i manju važnost u svijetu koji je često gleda suzdržano, nepovjerljivo, pa čak i sumnjičavo.

Gospodin pretvara zlo u dobro, smrt u život

Obraćajući vam se danas, želim – kao pastir – poslati poruku nade i ohrabrenja svim građanima Europe.

Ova poruka nade temelji se na uvje-renju da sve naše poteškoće mogu postati snažni poticaji za jedinstvo, s ciljem da se pobijede svi strahovi s kojima se suočava Europa, zajedno s ostatkom svijeta. Ovo je poruka nade u Gospodina, koji pretvara zlo u dobro, a smrt u život.

Ovo je ohrabrenje da se vratite čvr-stom uvjerenju utemeljiteljâ Europske uni-je, koji su vidjeli budućnost utemeljenu na sposobnosti zajedničkog nadvladavanja podjela i u učvršćivanju mira i zajedništva među svim narodima kontinenta. U središtu ovog velikog političkog projekta stajalo je povjerenje u čovjeka: ne toliko kao u građanina ili subjekta ekonomije, nego u čovjeka kao osobu obdarenu transcendentnim dostojanstvom.

Čini mi se važnim naglasiti pove-zanost između riječî „dostojanstvo“ i „transcendentno“.

„Dostojanstvo“ je bila ključna riječ koja je obilježila obnovu poslije Drugog svjetskog rata. Naša nedavna povijest bila je zaokupljena zaštitom ljudskog dostojanstva,

a protiv tolikih nasilja i diskriminacija, što se i u Europi očitovalo tijekom stoljećâ. Važnost brige za ljudska prava prepoznata je nakon dugog procesa, kojeg su obilježile mnoge patnje i žrtve; a što je doprinijelo svijesti o vrijednosti, jedinstvenosti i nepo-vrjedivosti svake osobe. Ovo iznašašće nije plod isključivo povijesnih događaja, nego se napose temelji na europskoj misli; koju obilježava široko ušće, čiji različiti i daleki izvori potječu „od Grčke i Rima, Kelta, Germana i Slavena te kršćanstva koje ih je duboko obilježilo“2 tako stvarajući ideju o „osobi“.

Danas je promicanje ljudskih prava središnja zadaća Europske unije s ciljem unaprjeđenja dostojanstva osobe, bilo unutar same Unije, bilo u odnosima s drugim ze-mljama. Govori se o važnoj i žurnoj zadaći, budući da i dalje ima previše situacija u kojima se ljudska bića tretiraju kao objekti; čiji se nastanak, izgled i iskoristivost mogu programirati te se mogu odbaciti kada više ne budu korisni, zahvaljujući slabosti, bo-lesti ili starosti.

Ustvari, o kakvoj se vrsti dostojanstva radi kad pojedinac nema mogućnost izreći svoje mišljenje ili ispovjediti svoju vjeru? Kako dostojanstvo može postojati bez jasnih pravnih okvira, koji ograničuju uporabu sile i omogućuju premoć zakona nad ti-ranijom? Kakvo uopće dostojanstvo može imati muškarac ili žena kada su izloženi svim oblicima diskriminacije? Kakvom se dostojanstvu osoba može nadati kada on ili ona nemaju hrane ili osnovne potrepštine za život; ili još gore: kad nemaju dosto-janstven posao?

2 Ivan Pavao II., Govor Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe (8. listopada 1988.), 3.


Slivno 17

Promicati dostojanstvo osobe znači prepoznati da on ili ona posjeduju neotu-điva prava, koja im nitko ne može oduzeti sporazumno, a još manje iz ekonomskih interesa.

Raditi na kulturi ljudskih prava

Međutim, mora se paziti da se ne upadne u neke pogrješke koje se događa-ju zbog nerazumijevanja koncepta ljudskih prava ili iz njihove zloupotrebe. Danas se nastoji proglasiti još veća osobna prava – u napasti sam reći individualistička, čime se pridonosi poimanju ljudske osobe kao istrgnute iz svih društvenih i antropoloških datosti; kao da bi osoba bila kakva „mo-nada“ (μονάς), sve više nezainteresirana za druge „monade“ koje ju okružuju. Čini se da takvo poimanje prava narušava bitan i komplementaran koncept dužnosti. Kao rezultat, potvrđuju se prava pojedinca, ne uzimajući u obzir činjenicu da je svako ljudsko biće dio društvenog konteksta, u kojem su njegova ili njezina prava i dužnosti povezana s pravima i dužnostima drugih i općim dobrom samog društva.

Stoga, mislim da je danas presudno raditi na kulturi ljudskih prava, koja može mudro povezati individualnu značajku, bolje govoreći: osobnu, sa značajkom općeg do-bra, onog „svih nas kojeg tvore pojedinci, obitelji i različite grupe a koji zajedno čine društvo“3. Ustvari, sve dok prava svakog pojedinca nisu usklađena s općim dobrom, ona će se smatrati bezgraničnima te će postati izvor sukoba i nasilja.3 Usp. Benedikt XVI., Caritas in veritate , 7; Drugi

vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes, 26.

Govoriti o transcendentalnom ljudskom dostojanstvu znači okrenuti se ljudskoj na-ravi, našoj urođenoj sposobnosti da ra-zlikujemo dobro od zla, „kompasu“ koji se nalazi duboko u našim srcima, kojeg je Bog utisnuo u cijelo stvorenje.4 Ponad svega, to znači ne promatrati ljudska bića kao apsolutna, nego kao bića u odnosu. Po meni, danas je u Europi najraširenija bolest usamljenost, tipična za one koji nemaju odnose s drugima. Ovo se osobito odnosi na starije, koji su često prepušteni vlastitoj sudbini, i na mlade, kojima nedostaje ja-san orijentir, kao i ponude za budućnost. To se vidi i po mnogim siromašnima koji žive po našim gradovima i po nesnalaženju imigranata koji su došli ovdje tražiti bolju budućnost.

Ovu usamljenost pospješuje ekonomska kriza, čiji efekti i dalje imaju tragične po-sljedice po život društva. Posljednjih godina, kako se Europska unija širila, raste nepo-vjerenje građana prema institucijama, koje se čine otuđenima i koje se bave pisanjem pravila neosjetljivih na pojedine osobe, ako im izravno i ne štete. Na mnogim područ-jima može se steći dojam zamorenosti i starenja, Europe koja je sada „baka“, a ne više plodna i živahna. Kao rezultat, čini se da su velike ideje koje su jednoć nadah-njivale Europu izgubile svoju privlačnost, a zamijenile su ih birokratske tehnikalije institucija.

Muškarci i žene riskiraju

Također, primjećujemo pomalo ego-istične stilove života, obilježene bogat-stvom bez pokrića i često bezosjećajne na 4 Usp. Kompedij društvenog nauka Crkve, 37.


Slivno18

svijet oko nas, osobito na najsiromašnije među siromašnima. Sa zaprepaštenjem promatramo kako tehnička i ekonomska pitanja prevladavaju u političkim nad-metanjima, a sve na štetu ljudskih bića.5 Muškarci i žene riskiraju da budu svedeni na djelove u stroju koji se troše, a rezultat je – kao što je to tragično jasno – da se ljudski život, kad god se pokaže besko-risnim za taj stroj, odbacuje bez imalo grižnje savjesti; kao što je slučaj s bole-snima i bolesnima na smrt, sa starijima koji su napušteni i za koje se nitko ne brine, s djecom koja su ubijena u utrobi.

Događa se velika pogrješka „kada prevlada tehnologija“6, a rezultat je „kon-fuzija između ciljeva i sredstava“7. To je neizbježna posljedica kulture otpada i nekontroliranog konzumerizma. Nasuprot tomu, podržavati dostojanstvo osobe znači prepoznati dragocjenost ljudskog života, 5 Usp. Evangelii Gaudium, 55.6 Benedikt XVI., Caritas in Veritate, 71.7 Isto.

koji nam je besplatno darovan, stoga ne može biti predmetom razmjene ili trgovine. Kao članovi ovog Parlamenta, pozvani ste na veliku misiju koja se ponekad može činiti beskorisnom: brinuti o potrebama pojedinaca i zajednice. Za pomoći onima u potrebi potrebna je snaga i nježnost, trud i velikodušnost nasuprot funkcio-nalističkom i egoističnom sustavu koji nepogrješivo vodi u „kulturu otpada“. Brinuti o pojedincima i zajednicama u potrebi znači očuvati pamćenje i nadu, znači danas preuzeti odgovornost za situ-acije krajnje marginaliziranosti i tjeskobe te biti sposoban vratiti im dostojanstvo8.

Kako nada može biti obnovljena, da bi se, polazeći od mlađih generacija, nastavio veliki ideal Europe koja je ujedinjena i u miru, kreativna i snalažljiva, koja poštuje prava i svjesna je svojih dužnosti?

Da bih odgovorio na ovo pitanje, dopustit ćete mi da upotrijebim jednu sliku. Jedna od najpoznatijih Raffaellovih 8 Usp. Evangelii Gaudium, 209.


Slivno 19

fresko-slika koje se nalaze u Vatikanu predstavlja tzv. Atensku školu. U njezinom središtu nalaze se Platon i Aristotel. Prvi s prstom uperenim prema gore, prema svijetu ideja, možemo reći prema nebu; drugi drži ispruženu ruku, prema onom tko gleda, prema zemlji, prema konkretnoj stvarnosti. Čini mi se da ova slika dobro oslikava Europu i njezinu povijest, koja se sastoji od neprestanog susreta neba i zemlje, pri čemu nebo označava otvo-renost transcendentalnom, Bogu, što je oduvijek odlikovalo europskog čovjeka; a zemlja predstavlja praktičnu i konkretnu mogućnost suočavanja sa situacijama i problemima.

Kršćanstvo – doprinos za rast

Budućnost Europe ovisi o obnovi životne i neraskidive veze između ovih dvaju elemenata. Europa koja se nije spo-sobna otvoriti transcendentalnoj dimenziji života je Europa koja polako riskira da izgubi vlastitu dušu i „humanistički duh“ koji ju još voli i čuva.

Polazeći od potrebe za otvaranjem transcendentalnom, želim potvrditi sre-dišnjost ljudske osobe, koja je predana na milost i nemilost kretanjima i pritis-cima sadašnjeg trenutka. U tom smislu temeljnim držim ne samo nasljeđe koje je kršćanstvo u prošlosti dalo socio-kulturo-loškoj formaciji kontinenta, nego posebno na doprinos kojeg daje za rast Europe danas i u budućnosti. Taj doprinos ne predstavlja opasnost za sekularnost država i za neovisnost institucija Unije, nego obogaćenje. To potvrđuju ideali koji su je oblikovali od početka, kao što je mir,

supsidijarnost i solidarnost; humanizam izgrađen na poštivanju dostojanstva osobe.

Stoga, želim potvrditi raspoloživost Svete Stolice i Katoličke crkve – preko Vijeća biskupskih konferencija Europe (COMECE) – za plodan, otvoren i transpa-rentan dijalog s institucijama Europske unije. Duboko sam uvjeren da se Europa koja se zna poslužiti svojom religioznom tradicijom, u svom njezinom bogatstvu i otvorenosti, može lakše suočiti s tolikim ekstremizmima koji su rašireni u suvre-menom svijetu – koji se javljaju i kao nedostatak idealâ, što svjedočimo i na Zapadu – jer upravo „čovjekov zaborav Boga i njegova nezahvalnost čine da na-silje raste“9.

Ovdje ne možemo zaboraviti brojne nepravde i progone koje svakodnevno proživljavaju vjerske manjine, posebno kršćanske, u različitim djelovima svije-ta. Zajednice i pojedinci koji su izloženi okrutnom nasilju: protjerani iz vlastitih domova i zemalja; prodani u roblje; ubije-ni, obezglavljeni, razapeti i živi spaljeni, dok drugi sramotno i odobravajući šute.

Geslo Europske unije je Jedinstvo u različitosti, pri čemu jedinstvo ne znači političku, ekonomsku, kulturalnu ili mi-saonu ujednačenost. Zapravo, autentično zajedništvo crpi iz bogatstva različitostî koje ga čine: tako je to i u obitelji, koja je ujedinjenija kad se svaki od njezinih članova može ostvariti bez straha. U tom smislu, držim da je Europa obitelj narodâ koji će osjetiti blizinu institucija Unije koje su sposobne mudro spojiti ideal je-dinstva s različitošću svakog pojedinca; 9 Benedikt XVI., Govor članovima Diplomatskog

zbora (7. siječnja 2013.).


Slivno20

njegujući pojedine tradicije, prihvaćajući vlastitu povijest i oslobađajući se mno-gih manipulacija i strahova. Postaviti u središte ljudsku osobu znači dopustiti joj da slobodno izražava vlastitu volju i kre-ativnost: bilo na osobnoj razini, bilo na zajedničarskoj.

Podržavajte demokraciju za sve narode

S druge strane, posebnost pojedinca predstavlja autentično bogatstvo u mje-ri u kojoj se tî pojedinci daju drugima. Dobro je podsjetiti na vlastitu strukturu Europske unije, koja se temelji na načeli-ma solidarnosti i supsidijarnosti, tako da se napredak ostvaruje kroz međusobnu suradnju i povjerenje.

Dame i gospodo eurozastupnici, u ovoj dinamici jedinstva i posebnosti vaša je dužnost podržavati demokraci-ju, demokraciju za narode Europe. Nije tajna da koncepcija jedinstva shvaćenog kao ujednačenost ugrožava životnost de-mokratskog sustava, slabeći tako bogat, plodan i konstruktivan odnos organizacija i političkih stranaka. Ovako riskiramo da živimo u svijetu ideja, ispraznih ri-ječi, slika, sofizama… i da zamijenimo stvarnost demokracije s novim političkim nominalizmom. Podržavati životnost de-mokracije u Europi traži izbjegavanje mnogih globalnih kretanja koja nagriza-ju stvarnost: pobožni purizam, diktaturu relativizma, fundamentalizme, eticizme, intelektualizme bez mudrosti.10

Podržavati životnost demokracije iza-zov je sadašnjeg trenutka. Istinska snaga naše demokracije, koja je politička volja 10 Evangelii Gaudium, 231.

naroda, ne smije pokleknuti pred međuna-rodnim interesima – koji nisu univerzalni interesi – koji ju slabe i pretvaraju u sustave financijske moći, a koji služe nevidljivim carstvima. Ovo je jedan od izazova koje povijest stavlja danas pred vas.

Podariti Europi nadu više je od pukog priznavanja središnjosti ljudske osobe, to podrazumijeva uvažavanja talenata sva-kog muškarca i žene. To znači ulaganje u pojedince i u područja na kojima će se njihovi talenti oblikovati i razviti. Na prvom mjestu radi se o odgoju, počevši od obitelji, temeljne i najdragocjenije sastavnice svakog društva. Ujedinjena, plodna i nerazdvojiva obitelj u sebi sadrži temeljne elemente nade u bolju budućnost. Bez ovog čvrstog uporišta, budućnost je utemeljena na nestabilnom tlu, s teškim posljedicama za društvo. Također, ističući važnost obitelji, ne daju se samo smjer-nice i nada novim generacijama, već i starijima, koji su često osuđeni na usam-ljenost i napuštenost, jer nemaju toplog obiteljskog srca koje je sposobno pratiti ih i podržavati.

Uz obitelj, tu su različite odgojne ustanove: škole i učilišta. Odgoj i ob-razovanje ne ograničavaju se samo na poučavanje tehničkih iskustava. Štoviše, treba potaknuti složen proces sazrijevanja ljudske osobe. Mladi ljudi danas traže prikladan i potpun odgoj koji će im omo-gućiti da na budućnost gledaju s nadom umjesto s nezadovoljstvom. U Europi je toliko kreativnih mogućnosti na različitim poljima znanstvenog istraživanja, a neka od njih tek trebaju biti potpuno istražena. Sjetimo se samo obnovljivih izvora ener-gije, koji će pomoći u očuvanju okoliša.


Slivno 21

Darove teba čuvati

Europa je uvijek prednjačila u pro-micanju ekologije. Naša zemlja treba ne-prestanu brigu i pažnju. Svatko od nas je odgovoran pred stvorenim, pred tim dragocjenim darom kojeg nam je Bog povjerio. To znači da nam je priroda na raspolaganju, da je ispravno koristimo. Također, to znači da nismo njezini gospo-dari. Upravitelji, a ne gospodari. Moramo voljeti i poštivati prirodu, no često smo „vođeni željom za vladanjem, posjedo-vanjem, manipuliranjem, iskorištavanjem; ne čuvamo zemlju, ne poštujemo je, ne smatramo je darom kojeg treba čuvati“11. Poštivanje okoliša više je od njegova ne-uništavanja, poštivanje traži i njegovu uporabu za dobre svrhe. Osobito mislim na poljoprivredni sektor, koji osigurava hranu ljudskim obiteljima. Nedopustivo je da milijuni ljudi po svijetu umiru od gladi dok se svakodnevno s naših stolova bacaju tone hrane. Poštovanje prirode traži priznanje da smo i sami njezin temelj-ni dio. Uz ekologiju okoliša potrebna je ekologija među ljudima, koja se sastoji u poštivanju osobe, što sam želio naglasiti u svojem današnjem obraćanju.

Rad je drugo područje u kojem se razvijaju ljudski talenti. Došlo je vrijeme za politiku koja će promicati zapošljavanje, a ponad svega se mora vratiti dostojanstvo radu osiguravanjem odgovarajućih radnih uvjeta. To znači da na nov način treba pomiriti tržišnu fleksibilnost s potrebom radničke stabilnosti i sigurnosti, što je neophodno za ljudski razvoj radnikâ. To znači i stvaranje povoljnog društvenog 11 Franjo, Opća audijencija (5. lipnja 2013.)

okruženja, koje neće biti usmjereno na iskorištavanje osoba, nego će jamčiti – upravo kroz rad – mogućnost podizanja obitelji i odgoja djece.

Isto tako, mora postojati zajednički odgovor na pitanje migracija. Ne može-mo dopustiti da Mediteran postane ve-liko groblje! Brodovi koji svakodnevno pristižu u europske vode puni su žena i muškaraca kojima je potrebna pomoć i utočište. Nepostojanje zajedničke po-litike unutar Europske unije povećava rizik djelomičnog rješavanja problema, koje ne računa na ljudsko dostojanstvo imigranata, tako pospješujući robovski odnos prema radnicima i socijalne nape-tosti. Europa će biti sposobna suočiti se s problemima imigracije ako bude spo-sobna jasno prihvatiti vlastiti kulturalni identitet i donijeti odgovarajuće zakone, kako bi zaštitila prava europskih građana i osigurala prihvat imigranata. Samo ako bude sposobna provoditi pravedne, hrabre i ostvarive politike koje će pomoći zeml-jama porijekla u njihovom društvenom i političkom razvoju te njihovim naporima da razriješe nutarnje sukobe – što je glav-ni uzrok ovog fenomena; radije negoli provoditi politike motivirane vlastitim interesima, koje povećavaju i doprinose takvim sukobima. Moramo poduzeti mjere protiv uzrokâ, a ne samo protiv posljedica.

Štititi europski identitet

Gospodine Predsjedniče, Ekselencije, dame i gospodo zastupnici,

Potrebna je i svijest o vlastitom iden-titetu kako bi se započeo pozitivan dijalog sa zemljama koje su zatražile biti dijelom


Slivno22

Unije u budućnosti. Osobito mislim na zemlje Balkana, za koje članstvo u Eu-ropskoj uniji može biti odgovor na toliko željkovani mir u regiji koja je mnogo propatila u posljednjim ratovima. Svijest o vlastitom identitetu neophodna je i za odnose sa susjednim zemljama, osobito onima koje graniče s Mediteranom, a od kojih mnoge proživljavaju nutarnje suko-be, porast vjerskog fundamentalizma i stvarnost globalnog terorizma.

Na vas zakonodavce spada zaštita europskog identiteta, kako bi građani vratili povjerenje u institucije Unije i u njezin temeljni projekt mira i prijateljstva. Znajući da „što više raste moć muškaraca i žena, veća je osobna i zajednička od-govornost“12, potičem vas da pomognete Europi da otkrije najbolji dio sebe.12 Usp. Drugi vatikanski sabor, Gaudium et Spes,

34.

Nepoznat autor iz II. st. napisao je da su „kršćani u svijetu ono što je duša u tijelu“13. Uloga duše je da bude podrška tijelu, njegova savjest i povijesno sjećanje. Europa i kršćanstvo prožimlju se tijekom dvotisućljetne povijesti. Ta povijest nije bez sukoba, pogrješaka i grijeha, no stal-no je vođena željom da se radi na dobro svih. To vidimo u ljepoti naših gradova, a još više u ljepoti tolikih djela ljubavi i konstruktivne ljudske suradnje na cijelom kontinentu. Velikim dijelom ova priča čeka da bude zapisana. Ona je naša sadašnjost i naša budućnost. Ona je naš identitet. Europa treba žurno ponovno otkriti svoj identitet kako bi rasla – kao što su to žel-jeli njezini utemeljitelji – u miru i slozi, budući da i dalje nije oslobođena sukoba.

Dragi članovi Europskog parlamenta, došlo je vrijeme da zajedno gradimo Euro-pu koja ne počiva na ekonomiji, nego na svetosti ljudske osobe, na nepovrjedivim vrijednostima. Graditi Europu koja hrabro prihvaća svoju prošlost i s povjerenjem gleda u budućnost, kako bi punim pluć-ima i s nadom živjela sadašnjost. Došlo je vrijeme da napustimo ideju strašljive i samodopadne Europe, a oživimo i potak-nemo Europu koja predvodi, nositeljicu znanosti, umjetnosti, glazbe, ljudskih vri-jednosti i vjere. Europu koja kontemplira nebo i teži ka uzvišenim idealima. Europu kojoj je stalo, koja brani i štiti čovjeka, svakog muškarca i ženu. Europu koja sigurno i uporno korača zemljom, dra-gocjen orijentir za čitavo čovječanstvo!

Hvala.

Izvor: www.franjevci-split.hr13 Usp. Pismo Diognetu, 6.


Slivno 23

Redovnice i redovnici Svijet vas treba

U Hrvatskoj više od 4800 Bogu posvećenih osoba

Papa Franjo odlučio je proglasiti Godi-nu posvećenog života. Ona je počela 30. studenoga 2014., na prvu nedje-lju došašća, a završava blagdanom Isusova

prikazanja u hramu 2. veljače 2016. godine. U tom vremenu zasigurno će naši redovnici i redovnice na osobit način svim srcem svjedočiti Kristovu ljubav kao i nebrojeno puta do sada. Prvi redovnici javljaju se još u prvim stoljećima kršćanstva. Oni su se povlačili iz svijeta te sami ili u zajednicama živjeli u siromaštvu, molitvi, postu i odrica-njima. U 6. stoljeću sv. Benedikt napisao je Pravilo (Regulu) za život takve zajednice u Italiji, u Monte Cassinu. Otada se članovi tih zajednica nazivaju redovnicima.

Isus prolazeći uz Galilejsko more ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju gdje bacaju mrežu jer bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi“! Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. Mt 4, 18-22

Kad Bog dotakne žice jedne duše, u nju se nastani neki sveti mir. Duhovni poziv prepoznaju oni kojima je dano. Bog je onaj koji poziva i šalje. Biti u blizini Božjoj je dar! Sudjelovati u Božjem djelu


Slivno24

čast je i zadaća. Osobe posvećene Bogu ljube duhovnom, nadnaravnom ljubavlju. Stoga prihvaćaju život u beženstvu da se mogu više posvetiti apostolskom radu i pomaganju braći ljudima. Tri su redovnička zavjeta koja polažu redovnici i redovnice pri ulasku u red: čistoća (beženstvo), siromaštvo i poslušnost. Red je redovnička zajednica koja živi po nekom redovničkom pravilu. Karizma i zavjeti koji se žive u redovnič-kim zajednicama imaju veliku vrijednost za Crkvu i za cijeli svijet.

Danas postoje mnogobrojni muški i ženski redovi u Crkvi. To su franjev-ci (utemeljitelj sv. Franjo), dominikanci (utemeljitelj sv. Dominik), isusovci (ute-meljitelj sv. Ignacije Loyola), salezijanci (utemeljitelj sv. Ivan Bosco), karmelićani i karmelićanke (sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa obnovili su red), benediktin-ci (najstariji katolički red, utemeljitelj sv. Benedikt), benediktinke (prve redovnice na tlu Hrvatske, utemeljiteljica sv. Skolastika), klarise (utemeljiteljica sv. Klara zajedno sa sv. Franjom) i mnogi drugi. Podatci govore da na području Republike Hrvatske danas živi i djeluje oko dvadeset zajednica s više od 1100 redovnika te tridesetak različitih ženskih zajednica s više od 3700 redovnica.

Većina redovnika i redovnica živi u posebnim zgradama koje nazivamo samo-stanima. Postoje muški i ženski samostani. U jednom samostanu zajedno živi više re-dovnika ili redovnica. Njihov je svaki dan ispunjen molitvom i raznovrsnim radom. Mnoge od njih možemo susresti i izvan sa-mostana: u bolnicama, domovima za starije i nemoćne osobe, u dječjim vrtićima, ško-lama. Redovnice su često i vrsne kuharice, krojačice, vrtlarice, aranžerke, voditeljice

župnog vjeronauka i pjevačkog zbora. Ko-jim god radom se bavile, krasi ih pažnja, susretljivost, red, marljivost, požrtvovnost. U današnje vrijeme puno redovnika i redovnica završava različite studije. Ima i onih koji su odabrali živjeti u klauzuri, odnosno odvojeni od vanjskog svijeta. Poznatim klauzurnim redovima pripadaju benediktinke, klarise i karmelićanke. Ova tri reda prisutna su i u Hrvatskoj. Zapisano je u Svetom pismu: “Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelo-vanja, a isti Bog koji čini sve u svima „ (1Kor 12,4-6).

Redovničke zajednice su blago Crkve. One su mjesta u kojima se istinski živi Kristova ljubav prema Bogu i bližnjemu. Zato ovaj svijet treba svoje redovnike i redovnice koji će nam svjedočiti vjeru u Boga, mir i dobro.

Marija Perić


Slivno 25

Slivno Imotsko Ljudi i običaji

U vječnom slivu rijeke o kojoj pje-sma pjeva, a žedni stanovnici ljutog krša snivaju nedosanjani san njezina živodajnog huka, uz sjajni i opori zagrljaj neba i kamena smjestilo se Slivno. Kao da mu i ime pripovijeda: ovdje se slila patnja i ponos. Želiš li vidjeti patnju zaviri pod gloginju i kupinu, pod rašeljku, gdje se cijedi gustim kapima po kamenu živcu. Želiš li vidjeti ponos zaviri u meko srce slivanjskog čovjeka. I doista taj se spoj ka-mena i srca preko išaranih obraza i žuljnih dlanova slijevao kroz križ rođenja i krštenja, vjenčanja, sprovode i ratove u žarni pečat, slivanjski žig što ga eto vrijeme i zbilja tu utisnuše. Utisnuše čisto i vedro pred licem Božjim. A odakle seže početak tog žiga? Od onda kad je tu stupila ljudska noga. Ta ljudska događajnost, povijest, kockanje ljudsko bilježi kako je tu život davno počeo.

Kamena uspravnost

Veleučeni rekoše da su tom podneblju drevni Rimljani još davno udarili teme-lje. Po svom latinskom nahođenju mjesto prozvaše “epitentio munitipio santino”. Uz ove tajnovite gradbe i daleke temelje kuda koračahu rimske kohorte i legije naići ćemo i na drevne stećke, nekropole, počasna spa-vališta umrlima. Ti šutljivi upitnici smjestili

su se na nekoliko slivanjskih lokacija. Kod Mrkonjića kuća, između Marinovića i Pr-gometa kod Grepa i ispod Ravlića. Između njih osobito se ističe nekropola u Mrkonjića koju nazvaše Grobnik. Stećci su bili tako tajnoviti i vrijedni da su privukli ugledne povjesničare kao što su dr. Lovre Katić i dr. Stipe Gunjača koji ih pohodiše godine 1952.

Na te drevne spomenike naseli se i kr-šćanska duša. U jednom od najstarijih spisa u povijesti mjesta čitamo da su Turci, kada su osvojili Krajinu, i ono malo slamnatih

Nikola Parlov


Slivno26

kuća u Slivnu popalili, a koga su se dočepali i - poubijali. I doista proživljavat će Slivno svoje često mučne i krvave povijesne mije-ne, mijenjati careve i poklisare, gospodare i upravitelje, vlasti i sisteme. Mijenjati i odolijevati svojom kamenom uspravnošću.

Nakon mukotrpna rada trebalo se malo i razveseliti, a mačkari bijahu najbo-lja prigoda za to. Nekada se za njih živjelo, pripremalo se i cijelu godinu za njih. Ni danas nisu zamrli jer ih današnja mladost želi i zna očuvati običaje svojih pradjedova.

Slivanjski Veliki petak

Maškare i pokladnu raskalašenost po-lako bi zamijenilo nadolazeće korizmeno vrijeme. Upravo iz te korizmene ozbiljnosti gdje vjernici upijahu svaku riječ nikli su slivanjski napjevi Velikog tjedna i na pose-ban način tradicionalna procesija na Veliki petak. Slivanjski Veliki petak na poseban

je način bogat nutarnjom simbolikom. U njemu se na tako divan način isprepleću ono nekadašnje i sadašnje Slivno. Počinje se izjutra „kantanjem“ u župskoj crkvi, formira se procesija. Na početku je križ, a onda kantači podijeljeni u grupe po trojica, pjevaju Verši od Muke Isusove ili Gospin plač što ga je 1726. spjevao fra Toma Babić. Procesija ide kroz cijelo mjesto. Nekada je obuhvaćala samo donje dijelove Slivna da bi u novije vrijeme obuhvatila cijelo mjesto tako da se prelazi punih 26 kilometara. Križonoše se izmjenjuju dok je ranije bio samo jedan križonoša pa bi zainteresirani trebali čekati više godina kako bi došli na red. Križonoša utapa križ u „sić“ vina i vode zaželjevši pritom blagoslov Božji kući i obitelji. Ima neke posebne topline u tom slivanjskom križnom putu, on je nešto mnogo više od tradicionalnog hoda po ustaljenom redu, ima tu nešto jedinstveno i neponovljivo, čudno i neprotumačivo kao što je neprotumačiv onaj slivanjski kamen što prelazi iz sivila u crvenilo i iz crvenila u sivilo. Pomalo arhaično, a opet tako blisko. Iz njega izbija nutarnja vrijednost puna snažne simbolike. To je tajna stradanja, vječna borba s kamenom za kruh, vječnog križnog puta, borba za kruh koji se izbija iz kamena. Ali to nije križ prokletstva, očaja, napuštenosti već naprotiv iz tog se križa uz muku i životnu borbu rađa poštenje, trud i znoj. Kada žuljevite ruke uzmu križ iz crkve kako bi ga ponijeli preko svojih dočića, njiva, kuća djetinjstva onda to zaci-jelo nije više puka simbolika. Ti ljudi žive s križem koji snažno poručuje da uza sve boli, stradanje i svagdanje jadikovke ipak ne završava sve s mukom Velikog petka već počinje iskrenom uskršnjom radošću.


Slivno 27

Trojstvom opečaćeni

„Slivanjci su oduvijek bili vjerni rodu hrvatskome, slavili su Sveto Trojstvo po načinu kršćanskome“, zapisa prvi Imoćanin dr. glazbe i slivanjski sin fra Ivan Glibotić. Netko će zgodno primijetiti da nema pravog Slivanjca koji se za Trojstvo nebi našao u Slivnu. Doista, svi se tog dana neće moći naći u Slivnu, ali nema onoga koji to ne bi želio. I ma gdje se nalazili sjetit će se Trojstva svoga djetinjstva. Sjećanja će tiho a ipak snažno navrijeti, bol ljuto pecnuti... Ne samo da su Slivanjci za Trojstvo dolazili u Slivno već su dolazili i vjernici iz bližih i daljih mjesta. Razlog tome donekle su bili i oprosti kojim su pape Benedikt XIV. i Pio VI. obdarili crkvu Presvetog Trojstva. Te su oproste mogli dobiti svi vjernici koji bi pohodili crkvu i pritom se pričestili na svetkovine Presvetog Trojstva i Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. “Neka se znade kada počesmo crkvu gradit, 1734. bi prokaratur Jakov Prgomet i Mijo Mrkonjić,” ostave zapisano. Crkva posvećena Presvetom Trojstvu smjestila se usred Slivna Imotskoga kako bi kroz sve povijesne mijene odgajala djecu svoju, ona bi i osta sjedište i sjecište, sveto mjesto na kojem su primali krst da bi se kasnije u njoj nakratko zaustavljali prije odlaska u smiraj kamena. No, prije nego Slivanjci sagradiše crkvu, bi izgrađena kapelica u kojoj danas na dragoj rodnoj grudi u miru Kristovu čekaju uskrsnuće svećenici i franjevci Slivanjci. Građena je još u doba Turaka i kao takva spada u tip takozvanih otvorenih kapelica. U to vrijeme nove se crkve nisu smjele graditi kao ni već sagrađene širiti. Uklopljena u sivilo okolnog kamena, obnovljena izvorno domaći, tiho stoji na početku groblja kao svjedočanstvo

nenametljive, ali ipak stvarne prisutnosti duhovnog. Udari čekić o kamen, vrcnu iskra, zagrnu Slivanjac rukave i odluči po-dignuti svoju crkvu. Tada u cijelom Slivnu bi samo 17 kuća. Odlučiše je graditi ondje gdje bijaše najviše stećaka, na sredini sela, kako posvjedoči kasniji kroničar koji zapisa: “Kada se imala crkva graditi, odredilo se ondje uzidati gdje bude više stećaka”. Šteta što tadašnji majstori okresaše ornamentiku i tako nas nesvjesno osiromašiše za mnogi dragocjeni natpis spomenične vrijednosti. Ljudi vrijedni ali i siromašni pa gradnja potraje punih 19 godina. Sedru i čemer donosiše kao zavjet vjernici Tihaljine i bliže Hercegovine i dovršiše radove godine 1753. Crkva je tada bila jedina u okruženju i kao takova kroz dosta vremena mjesto hodočašća vjernika okolnih mjesta i naročito Herce-govine. I kameni zvonik na preslicu navrh pročelja podignut je 1753. g. Kako se tih 70-ih godina 19. st. srušio, sagrađen je novi. Najprije je bilo jedno zvono, godine 1875. fra Ivan Tonković u Vittorio Venettu kraj


Slivno28

Venecije nabavlja dva zvona. Godine 1917. po naređenju austrougarske vlade dignuta su dva zvona, veće muško, manje dječje, kako bi se od njih načinili topovi. Bi velika tuga i žalost u mjestu. Za župnikovanja fra Luiggija Donellija godine 1921. zvona su ponovno nabavljena i postavljena. Veće od 142 kg stajalo je 22.720 kr. dok manje od 103 kg zapade 16.480 kr. Izliveni su u prvoj i jedinoj dalmatinskoj ljevaonici Jakova Cukrova u Splitu. Zvonik i zvona obilježi časna starina Vlade Parlov koji je 60 godina obavljao službu župskog zvonara i za to od pape Ivana Pavla II. dobio odličje Pro ecclesia et pontifice.

Crkva – majka naša

Unutrašnjošću dominira ulje na platnu, slika Sviju svetih u slavi Presvetog Trojstva. Djelo je to pučkog slikara Filipa Naldija. Oko centralnog motiva krunjenja BDM od

Presvetog Trojstva postavljene su tri skupine svetih. Uz franjevačke svece: Franju, Antu, Bonaventuru, ističu se mučenici prvog doba kršćanstva kao ostali sveci i Božji ugodnici. Slika je to preko koje Slivanjci najprije upoznavahu temeljne vjerske istine, svece i svetice. Bijaše to dugo vremena ilustrirani katekizam. Boje su meke, a djeluju toplo, ljudski i umirujuće. Uz glavni oltar ob-novljen 1881. g. nalazimo onaj Bezgrešnog začeća BDM kao i svetog Ante. U svoje vrijeme kipovi su bili u drvenim konstrukci-jama koje je u prvoj polovici 19. st. izradila majstorska radionica Rakić. Godine 1900. fra Bone Donelli nabavio je kip sv. Ante. Kip Uzašašća BDM za vrijeme 2. svj. rata bijaše premješten u Jurića kapelu. Hrvat-sku trobojnicu s likom sv. Nikole Tavelića s jedne te BDM Kraljice Hrvata s druge strane koju su 1974.g. darovali slivanjski radnici u Njemačkoj, Francuskoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama. Manja zastava


Slivno 29

s likom Marije Kraljice Mira nabavljena je u novije vrijeme za župnikovanja fra Ante Jurića Talaje. Prema predaji Slivanjci su se u stara vremena pokapali kraj crkve sv. Matice u Rašćanima. Vjerojatno se pokapahu i na sredini sela što se da zaključiti po kamenim stećcima uzidanim u zidove župske crkve. Groblje i njegov zid sagrađen je u vrijeme župnika Donellija. U novije je vrijeme zid i groblje proširen u smjeru Lozina.

Slivnu poseban pečat daju male ka-pelice uglavnom podignute u čast BDM. Najčešće su smještene pored puta kako bi umornom putniku, prolazniku i težaku davale snage, spokoja, nade i okrepe. Kao da je najljepša ona pored crkve, sagrađena 1908.g. za župnikovanja fra Petra Gnječa, dar Slivanjaca na radu u Americi. Kako je crkva preko tjedna bila zatvorena, željelo se vjernicima pružiti prilika da se pomole Bogu i dragoj Gospi.

Narod Božji na putu

Radio je taj čovjek. Kruh izbijao iz znoja lica svagdašnjeg, mučeći se na škr-tom ali dragom komadu zemlje. Mučio se

ali i pjevao. Gangom uveseljavaše svagdan blagdane i svetce. Veselio se i družio uz šijavicu i buće. Poput slivanjskog kame-na odolijevaše i stajaše uspravan. Rano su počela seljenja. Kako su bili bolni rastanci i duga iščekivanja očeva, muževa i sinova. Početkom ovog stoljeća zaputio se Slivanjac preko mora da bi poslije drugog svjetskog rata otišao trbuhom za kruhom u Njemač-ku, Francusku, Švedsku i Švicarsku. I nema države na svijetu i mjesta u Hrvatskoj u koje nije dospio. Broj stanovnika bio je i omeđen tim neprestanim i bolnim seljenjima. Tako 1744.g. bi u Slivnu 288 duša. Taj se broj 1843. g. popeo na 1116 da bi 1921. narastao na 1824 stanovnika. Po svemu sudeći, Slivno je najveći broj stanovnika imalo 1938.g. kad je izbrojeno 2380 osoba. Nevolje 2. svj. rata i poslijeratne zbilje učiniše svoje te je broj Slivanjaca 1980. g. spao na 1060 što će za nepunih 10 g. biti gotovo prepolovljeno. Si-romašni težak za Božić se pripremao postom. U svakoj pa i najsiromašnijoj kući zamirisao bi bakalar ili neka slična riba pribavljena za Badnjak u primorju. U Slivnu se i danas prilažu Badnjaci, bršljanom škrope kuće i toplo pjeva slivanjsko “U sve vrime godišta”.


Slivno30

Dok smo čitali ove retke možda je neka davna slika što smo je sa sobom ponijeli u svijet poput iskre bljesnula pred našim okom. A ta iskra ljepote rodnog ognjišta što je u sebi nosimo cijeli život najljepši

je znak kako ćemo prepoznati vlastite ko-rijene, naše izvore. Te ljepote nestaje, jer nestaje ljudi iz Slivna. Čemu cvijet ako mu se nema tko diviti. Duboku u sebi tu samotinju osjećaju starci što do kasno u noć sjede na kominu. Ožegom okreći žeravicu zalijevajući suzama nemili odlazak iz Slivna. Sjetit će se sina negdje daleko u Americi, Francuskoj, Švedskoj... Zar je važno gdje kad je miljama daleko. Možda će tom starcu biti lakše kad jednog dana na kominu pomiluje unuka po kovrčavoj kosi. Slivanjcima je Slivno život dalo. Jedno im je i jedino, prevrijedno. Stoga, ne bi smjeli dozvoliti da umre.

Fra Ljubomir Šimunović

(Neznatno izmijenjen tekst po kome su 1992. Ivica Parlov i Miro Radalj snimili dokumentarni film “Slivno - ljudi i običaji” objavljen u nakladi župnog ureda Slivno.)


Slivno 31

Iz kronike župe Slivno Imotsko

(14. 12. 2013. – 11. 12. 2014.)

14. prosinca 2013.U našoj župi nastavili smo svakod-

nevnu molitveno – liturgijsku radost pod okriljem Gospe – Kraljice Mira i to kruni-com, čitanjem Svetoga Pisma i klanjanjem Presvetomu Oltarskom Sakramentu, kojemu prisustvuje sve više vjernika. Našoj župi iznad svega je potrebna duhovna obnova kako bi u Isusu Kristu prepoznala i priznala Milosrdnoga Spasitelja.

16. prosincaBožićni pohod bolesnima i nemoćnima,

podjela sakramenata. Popodne je počela devetnica Božiću.

20. prosincaU 15 sati počela je Božićna ispovijed

za sve uzraste.

22. prosinca„Očići“. Nakon župne sv. mise, vjerou-

čenici naše osnovne škole i njihove učiteljice izveli su Božićne recitacije pred narodom Božjim skupljenim u crkvi. Lijep dar Božiću koji dolazi. Nakon toga župnik je njima i svoj djeci podijelio božićne darove.

23. prosincaZavršetak devetnice Božiću. Popod-

ne smo se klanjali Isusu u Presvetomu


Slivno32

Oltarskom Sakramentu, kako bismo još otvorenije i radosnije dočekali Božić.

24. prosincaU misi ponoćki sudjelovao je velik

broj vjernika.

25. prosincaDa dublje uđemo u radost Božića –

rođenja Isusa Krista, Bogočovjeka, sina Marijinog, prije Božićne danje sv. mise molili smo radosna otajstva Gospine kru-nice. Župnik je objedovao u samostanu u zajedništvu svoje franjevačke-redovničke obitelji, nakon toga je bio u zajedništvu svoje rodne obitelji.

28. prosincaSprovod Ante Lozine pok. Tražimira

29. prosincaBlagdan Svete Nazaretske Obitelji –

Isusa, Marije i Josipa. Neka Sv. Obitelj blagoslovi i čuva sve obitelji!

31. prosinca 2013.Prije sv. mise zahvalnice Trojedinomu

Bogu za 2013. godinu, molili smo krunicu, koja je velika hvala Bogu.

2014.

1. siječnja 2014.Sveta Marija Bogorodica. Na misi je

sudjelovao mali broj vjernika.

2. siječnja 2014.Sprovod Mirka Lozine „Milkana“.

6. siječnjaBogojavljenje – Tri Kralja – Vodokršće.

Nakon sv. mise župnik je blagoslovio vodu. Navečer je bio na blagoslovu samostana.

18. siječnjaŽupnik je nastavio susrete župnoga

vjeronauka s vjeroučenicima.

24. siječnjaSprovod Nede Šimunović „Baruše“.

1. veljačeŽupnik je počeo čitati župljanima do-

kument II. vatikanskoga sabora „ Radost i nada“ kako bi bolje razumjeli današnje prilike i neprilike u suvremenom svijetu.

2.veljačePrikazanje Gospodinovo – Svijećnica

– Dan redovništva. Slavili smo ga ovdje, a predvečer ga je župnik osobito slavio u zajed-ništvu s braćom redovnicima u Imotskom.

10. veljače„Stepinčevo 2014.“ Svečano proslavi-

smo našega bl. Alojzija Viktora Stepinca, moleći za njegovo proglašenje svetim.

11. veljačeGospa Lurdska – Dan bolesnika. Žu-

pnik je u sv. misi podijelio i bolesničko pomazanje bolesnim i starijim župljanima.

14. veljačeSprovod Ante Lozine „Mališana“.

16. veljačeSastanak župnika s krizmanicima i

njihovim roditeljima.

23. veljačeSprovod Matije Jukić „Macuke“.

2. ožujkaSprovod Anđe Anić r. Barić.

7. ožujkaKao svakoga korizmenog petka, prije

sv. mise, molili smo križni put primajući


Slivno 33

snagu slavnoga križa uskrsloga Gospodina, bez kojega je teško živjeti korizmu.

18. ožujkaPočeli smo pobožnost trinaest utoraka

na čast sv. Anti u našoj župi. Bogu hvala, sve je više vjernika koji prisustvuju ovoj pobožnosti.

19. ožujkaSvetom misom u 10.30 svečano pro-

slavismo svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Prije sv. mise molili smo krunicu.

22. ožujkaI ove subote klanjali smo se Isusu u

Presvetomu Oltarskom Sakramentu. Bogu hvala, sve više župljana i župljanki traže snagu za život u ovoj divnoj pobožnosti.

24. ožujkaPošto smo završili čitanje dokumenta

II. vatikanskoga sabora „Radost i nada“,

počeli smo čitati Sveto Pismo. Riječ Božja je „mač Duha“. Osim svakodnevne kruni-ce, za naše dobro, uranjat ćemo i u snagu Svetoga Pisma. I njime se duhovno hraniti.

25. ožujkaSv. misom u 10.30 dostojno proslavi-

smo svetkovinu Naviještenja Gospodinova – Blagovijest.

27. ožujkaSprovod Matije Radalj ud. Mate.

28. ožujkaSprovod Mate Puljiza pok. Ivana.

29. ožujkaSusret naših ministranata i ministranata

župe Kraljice Mira iz Makarske, koje je doveo župnik don Damir Vuletić. Nakon sv. mise zajednički nas je ugostila obitelj Milana Vučka.

Bogu hvala za ovaj dan zajedništva i radosti.


Slivno34

30. ožujkaSprovod Zorke Prgomet. Popodne su

krizmanici i mladi sa župnikom bili na križnom putu za mlade Imotske krajine.

31. ožujkaPohod i podjela sakramenata bolesnima

i starima pred Uskrs.

1. travnjaŽupnik je prisustvovao sprovodu svoga

tetka Paške Repušića, javnoga bilježnika iz Runovića.

4. travnjaPrigoda za sv. ispovijed za one koji

slave „prve petke Presvetomu Srcu Isusovu“.

5. travnjaŽupni zbor naše župe imao je probe

pjevanja.

11. travnjaU 16 sati počela je uskrsna ispovijed

za sve uzraste vjernika.

13. travnjaCvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje.

U 10 je bila svečana sv. misa. Župnik je navečer prisustvovao „Isusovoj muci“ uživo u Imotskom.

17.- 19. travnjaU danima Svetog trodnevlja, poseb-

no na Veliki petak, sudjelovalo je mnogo vjernika, župnik je zajedno s narodom koji mu je povjeren bio na križnom putu kroz cijelo Slivno. Na Veliku subotu navečer u 21 sat slavili smo pashalno - uskrsno bdijenje kojemu je prisustvovalo mnogo vjernika.

20. travnjaNedjelja Uskrsnuća Gospodinova. U 10

sati svečano smo slavili Uskrsnu danju misu.

21. travnjaUskrsni ponedjeljak. Sprovod Mirka

Anića „Lolina“, našega pučkog pjesnika.

26. travnjaŽupnik je s našim mladima prisustvo-

vao Susretu hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. S njim su išli: Josip Šimunović, Josipa Lozina, Ante Lozina, Mario Lozina, Ljubo Radalj, Ivan Barić, Ivan Krivić i Mateo Krivić, a vozio ih je naš župljanin Stipe Glibota „Ikanov“. Svetoj misi je pred-sjedao i propovijedao mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup u suslavlju više biskupa i svećenika. Bogu hvala za ovaj dan vjere, zajedništva i istinske radosti!

27. travnjaNedjelja Božanskoga milosrđa i progla-

šenje svetim dvojice papa blaženika, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II. Župnik je počeo s vjernicima moliti krunicu Božanskoga milosrđa nedjeljom.

28. travnjaSprovod Ivana Vučka p. Ivana.

16. svibnjaU 17 sati je bilo vjenčanje Jure Vrdoljaka

i Ines Lozine. Vjenčao ih je fra Ivan Jukić.

17. svibnjaSv. Paškal Bajlonski – zaštitnik naših

bratima Presvetoga Oltarskog Sakramenta.

20. svibnjaSprovod Vinke Darinke Marinić.

21. svibnjaU 18.30 u Osijeku, u crkvi u Donjem

gradu sv. misom počeo je susret Slivanjaca.Domaćin je bio župnik vlč. Ivan Ju-

rić. S njim je suslavio vlč. Vlado Mikrut,


Slivno 35

naš Slivanjac. Zajedništvo je nastavljeno domjenkom u župnoj dvorani.

24. svibnjaU 12.30 u crkvi je bila misa i krštenje

Josipe Barić.

31. svibnjaGodišnji provincijski susret ministra-

nata u Imotskom.Susretu su prisustvovali i naši mini-

stranti sa župnikom.

8. lipnjaPedesetnica – Duhovi. Između sv.

misa molili smo krunicu Duhu Svetome s litanijama.

12. lipnjaPočeli smo trodnevnicu Presvetomu

Trojstvu.

15. lipnjaPresveto Trojstvo – zaštitnik naše župe.

U cijeloj trodnevnici i u svetkovini sa


Slivno36

župnikom je suslavio i ispovijedao fra Lju-bomir Šimunović, voditelj HKM London. Središnju sv. misu svetkovine je predslavio i propovijedao fra Ivan Vuletić, naš prošlo-godišnji mladomisnik, a sada župni vikar u Imotskom u suslavlju s više svećenika. Župnik je javno zahvalio Gojku i Ruži Lozina kao i svima koji su čistili „fratrovu ogradu“, obojili i čistili crkvu i onima koji su na bilo koji način pridonijeli proslavi svetkovine Presvetoga Trojstva. Slavlje se nastavilo objedom u župnoj dvorani.

25. lipnjaHodočašće naše župe Kraljici Mira u

Međugorje, prigodom 33. godišnjice Gospi-na ukazanja. Bogu hvala za ovaj dan molitve, radosti i zahvalnosti Bogu. Kraljice Mira, moli za nas!

4. srpnjaSprovod Matije Glavaš p. Marka.

7.- 12. srpnjaŽupnik je prisustvovao duhovnim vjež-

bama za svećenike u Međugorju. U petak je u Imotskom pokopan fra Vjeko Vrčić, vrijedni svećenik naše Provincije.

14. srpnjaSprovod Nede Grepo.

15. srpnjaŽupnik je prisustvovao Danu općine

Runovići.

16. srpnjaSprovod Ante Anića p. Joze.

24. svibnjaŽupnik je sa župnim zborom naše župe

počeo slavlje devetnice Gospe od Anđela u Imotskom.

2. kolovozaŽupnik je prisustvovao slavlju svetko-

vine Gospe od Anđela u Imotskom.

3. kolovozaŽupnik je krstio Petra Barića.

11. kolovozaPohod i podjela sakramenata bolesnima

i starijima pred Veliku Gospu.

13. kolovozaŽupnik je prisustvovao sprovodu p.

Ivana (Branka) Petričevića, oca njegove nevjeste Milade u Prološcu.

15. kolovozaUznesenje BDM - Velika Gospa. Ti-

jekom svete mise župnik je krstio Anđelu Katavić.

16. kolovozaGanga - fest u Slivnu, kojem je pri-

sustovalo mnogo ljudi.

18. kolovozaU 10.18 u bolnici Križine u Splitu

preminuo je u Gospodinu župnikov brat Ivan Jonjić „Roćko“, hrvatski branitelj.

20. kolovozaU 17 sati na groblju sv. Luke na Ka-

menmostu počeo je sprovod Ivana Jonjića „Roćka“, župnikova brata kojemu je pri-sustvovalo osamnaest svećenika i mnogo vjernika. Među njima je bilo više naših župljana.

22. kolovozaŽupnik je predslavio i propovijedao na

sv. misi slavlja Kraljice Hrvata u Grubinama.

1. rujnaSprovod Matije Grepo ud. Nikole.


Slivno 37

6. rujnaSprovod Nine Prgomet.

8. rujnaRođenje Bl. Djevice Marije. Slavili

smo Gospin rođendan sv. misom u 10.30.

11. rujnaSprovod Petra Glibote p. Marijana.

14. rujnaŽupnik je krstio Anteu Lozinu.

21. rujnaŽupnik je prisustvovao slavlju Dana

mučenika Provincije Presvetog Otkupitelja u Imotskom.

1. listopadaSprovod Cvijete (Cvite) Prgomet.

4. listopadaSv. Franjo Asiški. Sv. misu svetkovine

sv. Franje slavili smo u 8 sati u našoj župi. Nakon toga župnik je prisustvovao proslavi svetkovine sv. Franje u Imotskom.

11. listopadaSprovod Križe Mikrut.

18. listopadaŽupnik je prisustvovao svetkovini sv.

Luke u Podbablju,. Misu je predslavio pro-vincijal fra Joško Kodžoman.

19. listopadaŽupnik je krstio Doru Anić.

21. listopadaŽupnik je prisustovao „Danima kruha“

u našoj školi.

26. listopadaNašu su župu, na poziv župnika, poho-

dili članovi FSR Darijo Tolić, Mila Šuto i Ankica Šabić i preko sv. misa pozvali župljane da započnu karizmu FSR u našoj župi.

27. listopadaPrvi sastanak kandidata za FSR u našoj

župi. Sastanku je predsjedao don Vlado Mikrut, koji je pedeset godina član FSR.

9. studenogaKandidati za FSR u našoj župi pohodili

su sa župnikom bratstvo FSR u Imotskom.

13. studenogaŽupnik i kandidati za FSR u našoj župi

prisustvovali su godišnjem slavlju bratstva FSR u Vinjanima.

16. studenogaSprovod Jure Prgometa „Paškića“.

17. studenogaSv. Elizabeta Ugarska – zaštitnica FSR.

Slavili smo blagdansku misu svetice u 16 sati.

24. studenogaSprovod Ivana Lozine Antina.

28. studenogaNavečer župnik je sa kandidatima za

FSR iz naše župe prisustvovao godišnjoj proslavi bratstva FSR u Runovićima.

29. studenogaSvi sveti franjevačkoga reda. U župi

smo se klanjali Isusu u Presvetomu Oltar-skom Sakramentu i molili za obnovu župe u „Godini redovništva“ koja počinje sutra.

30. studenogaPočetak „Godine redovništva“, koju je

proglasio papa Franjo. Župni zbor je rado-sno slavio Gospodina preko župne mise, a nakon toga bio je objed zajedništva u župnoj dvorani. Popodne smo imali drugi susret kandidata za FSR u našoj župi.

1. prosincaŽupnik je s vjernicima počeo došašće

Gospinom krunicom i misom zornicom i


Slivno38

to će se događati svih dana došašća osim nedjelje i svetkovina.

3. prosinca

Sprovod Tomislava Jakovine.

5. prosinca

Počeli smo trodnevnicu Bezgrješnom začeću BDM, suzaštitnici naše župe.

8. prosincaNašu suzaštitnicu – Bezgrješnu smo

slavili procesijom i sv. misom u 10.30. Vjernici su mogli i za ovu svetkovinu kao i za Presveto Trojstvo primiti potpuni oprost grijeha, po odredbi pape Pia VI.

11. prosincaI danas je župnik s vjernicima imao

tjedno klanjanje Isusu u Presvetomu Ol-tarskom Sakramentu.


Slivno 39

Kršteni u 2014. godini1. Josipa Barić,

kći Petra i Kristine r. Šimunović, rođena 16. 3. 2014. u Splitu, krštena 24. 5. 2014. u Slivnu, kuma: Ines Vrdoljak, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik

2. Petar Barić, sin Ivice i Nikoline r. Duilo, rođen 18. 6. 2014. u Šibeniku, kršten 3. 8. 2014. u Slivnu, kumovi: Marin Barić i Hrvoje Duilo, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik

3. Anđela Katavić, kći Josipa i Tine r. Prgomet, rođena 4. 7. 2014. u Splitu, krštena 15. 8. 2014. u Slivnu, kuma: Zrinka Kustura, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik

4. Antea Lozina, kći Marka i Martine r. Katavić, rođena 9. 5. 2014. u Splitu, krštena je 14. 9. 2014. u Slivnu, kuma: Ena Divić, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik

5. Dora Anić, kći Joška i Maje r. Vodanović, rođena 21. 7. 2014. u Splitu, krštena 19. 10. 2014. u Slivnu, kuma: Julija Anić, krstitelj: fra Zoran Jonjić, župnik

Vjenčani u 2014. godini u Slivnu

1. Jure Vrdoljak i Ines Lozina, vjenčani 16. svibnja 2014. svjedoci: Mario Radeljić i Mila Serdarević vjenčatelj: fra Ivan Jukić, pastoralni suradnik u Podbablju


Slivno40

DarovaliZa „crkvu“ ili za „Slivno“, od posljednjeg

broja „Slivna“ do 7. prosinca 2014.Branko Vučko (100 HRK), Ante „Roša“

Radalj (100 HRK), Radalji (383 HRK), Milan Lozina Antin-New York (200 $), Vesna Krezo (50 HRK),

2014.

Vice Vrdoljak (100 HRK), Tonko Mr-konjić p. Vida (100 i 100 HRK) , Zorka Anić r. Mrkonjić (100 HRK), Renata Vučko (50 HRK), Ante Lozina p. Mirka (150 HRK), obitelj p.Ante Lozine p. Tražimira (5.500 HRK), Ivan Lozina p. Tražimira (100 i 100 $), Milijana i Mario Glavaš – Paris (100 €), Iva Nogalo ud. Milana (100 HRK), Ana Glibota p. Pave (100 HRK), Marijan Glavaš „Mićo“ (50 HRK), Gojko Jukić (500 HRK), Ivan Radalj „Drače“ (50 €), Matija Marinić ud. Anđelka (100 HRK), Milan Prgomet p. Marijana – Osijek (100 i 100 HRK), Nediljko Prgomet p. Mate (150 HRK), Zorka Tonkli r. Lozina (50 €), Prgometi, Glavaši i Barići (650 HRK), Ivo Talaja (300 HRK), Ante i Jagica Lozina (300 HRK), Ivica Radalj p. Božidara (150 HRK), Damir Šimunović (50 i 50 €), Ma-rija Katavić ud. Vlade (150 HRK), Ljubo Šimunović (100 HRK) , Mila Lozina ud. Mirka (1.500 HRK), Ante Vrdoljak p. Ikice (100 i 100 HRK), Anđelko Lozina p. Josipa (150 HRK), Katica Mrkonjić ud. Ivana (50 HRK), Petar Lozina p. Tražimira (100 HRK), N.N. (velike hostije), Ante i Ljerka

Radalj (više puta svijeće), obitelj p. Ante Lozine „Mališana“ (400 HRK), Joko Jukić (200 HRK), Jozo Parlov (100 HRK), Slava Marinović (100 HRK), Nada Matković (100 i 100 HRK), Ivan Anić Vladin (200 HRK), Mate Talaja (150 HRK), Ante Lozina p. Josipa (200 HRK), Marija Vrljičak (50 €), Ante Nogalo p. Petra (100 HRK), Vinka Vuletić (50 HRK), Ljubica Mužić (200 HRK), Ljubica Anić (200 HRK), Milka Talaja (hostije), Danko Kustura (200 HRK), Jozo i Mira Prgomet (1.000 ŠVEDSKIH KRUNA), č.s. Konzolata Glibotić (darovala crkvi sve oltarnike za Uskrs), Iva Mrkonjić – Frankfurt (50 €), Radojka Marinović (50 i 30 €), Mira Zeljko r. Jakovčić (100 HRK), Mirjana Jukić (200 HRK), Tomislav i Dragica Glibota (50 i 50 €), Josip Barić (100 i 250 HRK), Ante Prgomet p. Stipe (200 HRK), Marija Jerković r. Talaja (150 HRK), N. N (hosti

slivno · 2020. 4. 17. · slivno - list župe presvetoga trojstva - slivno godina xxix. božić...

Documents