. Slcd~ft~ fi~ PojecU.nl broj atojl Ilin 50 --- ~------------

· ··~ )1. SIBENIJ(, 12. tra , ·n ja t 931 .

,

Stvorenje il i evolucija ? Otkuda s\"ijet? Otkuda čovjek?

Otkuda život? Moderno bezvjer tvo niti je znalo niti danas znade, da na .ovo odgovori. U drugoj pll lovici pro-šloga vijeka neki učenjaci, da protuma-.f.e početak svijeta, čovj ka i ž i ~ ota.bez Boga, pokušaše sastaviti novi sistem, koji su na7vali evolucijom. Mnogo ih je pomogao Darwin, koji je bio vrijedan prirodoslovac, ali loš filozof. Protivnici Boga i Crkve stavili su se na posao, da dadu naučni oblik hi potezama : da je tvar vječna, da je život počeo sam od sebe i da smo evoluciJom, od ne-savršenih bića, d tično od majmuna, postepeno došli do današnjega čovje vjeka. l ako se ova nauka od-mah iz početka pokazala puna nedo-stataka 1 nedo ljednosti, ipak je za njih bila dobra, Jer se po njoj ISklJu-tivalo Boga u stvorenju svijeta, čovjeka i života. O ·obi to su se i ticali Husley, Lamarck, Wallace, Spencer, a svima je prednjačio zloglasni sveuč . prof. Hilckel, koji se 50 godina neumorno trudio oko ove materijalističke nauke na polju bk logije i falsificirao je u sli-kama ono, što nije našao u prirodi, samo da dade izgled istinitosti ovoj nauci. No brzo je bio raskrinkao, pa je sva ova nauka doživjela sprovod još za njegovoga života.

Hackel je dakle svojim falsifikatima dao najveći udarac ovoj nauci, koja se pod krinkom čiste znanosti bila 11vukla po svim sveučilištima i postala ,.službenom naukom"_ Cijeli ovaj sistem -evolucije nije mogao da odoli nepri--stranoj kritici, tako da danas ogromna većina učenjaka ništa više ne drži do -evolucionizma. A i oni, koW još do njega drže čine to dobrim dijelom više zato, da ugode interesima framasunskih lža negoli da služe čistoj znanosti. Zato se jedino bezvjerska sovjetska Rusija grčevito drži te nauke, da u-ništi u svoJOJ inteligenciji vjeru u Stvoritelja i svaki pojam ćudoreda -po onoj sv. Pisma : "Čovjek , koji bijaše u časti, nije toga shvatio, izjednačio

se s nerazu mnim l1•:otinjama i ličan im po t ao~ .

Na veučil i šnim iakultetima u Za-grebu d 20 25 ·veuč. prof e ·ora i do-cenata prirodnih znano~ti osim prof. Zarni ka nitko ne i ·pm· ijeda evolucio-nizam. U Pragu gla O\'ili ltječnici i kapaciteti u fiziolog!ji dr Mare , rektor veu či t i;ta, i dr Če rmak, s euč. prof.,

protivnici su evolucionizma. Sveuč. prof. dr Gra i u Rimu rekao je o -volucionizmu:' " z tolike na pore a-stavi li smo samo krasni roman~. o roman i an nije. t: znano ·u Zar ne, gosp. pr f. Zarnič ?

ČOVJEK ILl MAJM 'N?

Ova znanost, čiji je potpuni ban-krot prije mn O):! O godi na pr ogla ·io francuski kritičar B unetiere, dri.ala je, da čovj ek potječe od majmuna i ba-dava se trudila, _da to doka%e. Ka ko je n emoguće, da e iz gra ka razvije pomalo ke tenovo drvo, tako je isto nemoguće, da e čovjek raz io iz majm una. Oni se bitno razl iku ju i po tjelesnoj građ i i po lu banji, a da ne govorimo o duši. Sam Husley, koji je god. 1863. rekao, da su izmedu č ovjeka i gorile anatomske razlike nez-natne, ipak je god. 1891. priznao: "Svaka pojedina kost gorile raz.lik uj e se od iste ko ti u čov j eku . . . I zmeđu čovjeka i gorile je ponor l ... • Suviše čovjek ima dar govora, majmun ga nema. Najplemenitija čuvstva i naj-različitija ganuća čovjeka odsijevaju se na njegovom licu , dok kod majmuna toga nema. Čovjek može doŽivjeti i 100 god ina, a majmun najviše 30.

Pristaše evolucionizma vele, da se prelaz od majmuna na čovjeka vršio po tepeno. Zato bi se moralo naći u zemlji mnogo tih kostura prelaznoga stanja. No paleontolozi nijesu do da-nas našli ni jednoga kostura toga "Pi-th ecanthropu erectus" (čovjeka-majmuna). Hackelovci nadal i su se, da će ga n aći u otkr ićima na Ja vi, u Krapini , u Neanderthalu , u Piltdowni

i t. d. o tručnp(i jedn•Jgla no vele : 'ro u ko, ti dana~njega LOv jeka. Tako Hoerne , . e 1\\'alht, Yolz, ergi, Co-razzi, GerarLI i 1 d. Ranke je re'-10: "Ovo nije zrnnn t, \.'eć magta .j.::" _ Duboi ·-Reymond reče, da genealogija čovjeka po Hac:.. lu isto vrijedt kolil,o za povjesne kritičare renealogija J-lo-111 rovih junaka. mn u-la O\·iti bezvje-rac Virkow priznao je u Mo~kvi (1891.) : "U pitanju co jeka n li mo poraženi na cijeloJ fronti. va i traživanja vr-hom, da se '1,JLI po tepeni raz:itak, o tala u bez u:-.pJeha. ema pračovjeka . e op tOJI čo j k-majmun. Spoj-ni lanac o taje mašta . . . Dana je znan tvena činjenica, da je op · tojao foks ilni čovjek . Ovaj [ok iln i čovjek kon ta ntno je ličan nama . . . Sva ki put, kad bi ·e našlo u močva r i ili špilji koju lubanju, mislilo e n ać i u njoj karakttri ti".1 ut\ !jega doba . . . Danas su S\ e O\ e i!Jttje iščezn u le. Moramo priznati, da nijedan lj udski foksi l ne pokazuje karakteristike ni-žega razv itka." a V. medu narodnom zoološkom kongresu u Berlin u (1901.) prof. Branco, direlctor paleontološkog inst ituta berlinskoga veučilišta , u za-k l j učnom govoru je r kao: "Mi u po-ije ti geologije nalazimo čo jeka ka o

pravi "homo novus", a nikada kao potomka preda njih vrsta . Tk o j e b io praot ac čov j e k a? .. . P a le on-tolog i ja ne ve l i na m niš ta: o n a n e p o z n a n i j e d n o g a p r a o e a č o-v j e k a." Isto tako govori glasoviti prof. D. Bumullei.

Smatra li se prof. Zarnik većim od ovih svjetskih auktoriteta znanosti?

OTKUDA ŽIVOT ?

Kao što je la žno i kr ivo kazati, da je čovjek od majm una, tako je lažno tvrd iti , da je moguć prelaz od anor-ganičnog carstva u organično. Gla oviti liječn ik Pa teur slavodobitno je potu-kao Pouchet-a u pitanju samorod tva . "Batibius HtickelW, naden u dubini mora, j

riliziranoj jusi, kako je dokazao Ram-saj, nijesu drugo van mjehurići ~a~a, a ne živ ući h bi ća. Artificijalne. bilJke Leduka svr ~ ile su u ruglo.

U biologiji su tri neoboriva ak ·i o-ma: Omne viven ex vivo; om-nis cellula ex cellula; omni nucleu ex nucleo. n a temelju ovoga veli i u·ovac o. Wassmann -samorodstvo je definitivno odbačeno ed moderne prirodne znano ti."

Prije će potre sagraditi drugu novu šiben ku katedralu, negoli će čovjek bez Stvoritelja dati život mrtvoj mate-riji! Bez Boga nema života, nema du ~e!

Da ne duljim, reći ću još a prof. dr. Tucimei, da "dokazi , uzeti iz embrio-logije, nijesu ozbilj ni dokazi ". Tako ostaje jedina prava i tina, da je Bog stvorio čovjeka i udahnuo mu dušu, kako na uči v. Pismo. Drugo je sve bajka.

a koncu moram da ovim povo-dom jo~ ovo opazim: Dok se cijeli katolički Šiben ik po crkvama klanjao Bogu-Čovjeku, koji je trpio i umro, da nas oslobodi od vječnoga proklet-iva radi grijeha praroditelja, šiben ki

J u cro lavenski Akademski Klub organi-." zira neznanstveno i nesavremeno pre-davanje, da je čovjek od majmuna, a ne od Adama, vrijeđajući tako osje-ćaje katolika baš u Velikoj sedmici. Zaista više nego žalosno! Jofe

Značajna služba Božja u Parizu

Značajna se služba Božja vršila pred više

l Broj lb

kim muhamedanskim pjesmc1ma napi-sao, zaključuje Jandasek o samom Tyršu ovoliko: "Tyrš ovdje zaba-cu je u prvom redu religiozni for-malizam te time najbolje razjašnj uje svoje duboko o vjedočenje, udaljeno od liberalnog indiferentizma; "bogo-službene odredbe", t. j obrede, što-vanje boga, .otk)anja s mirnom irani-n ijom u - te na i ti način i vetaštvo, t. j. vjersku pretjeranost, vanjsku gor-ljivost, koja krije često p raz n u i lošu unutrašnjost. Već je iz ovih izjava bjelodano, da je Tyršova religioznost individualna bez formalizma i izvan j-skih znakova, da je ta religioznost po č1tavoj svojoj biti unutrašnja, da sačinjava dio Tyršova bića. u ~)

. Još u g. 1862. držao je Tyrš dušu i tijelo za dvije pojave . iste stvari\ a iz te biti, koja je zajednička svemu, čovjeku (kako po njegovoj tjelesnoj tako po njegovoj duševnoj trani) i prirodi, svijetu i bogu, proizlazi nepo-kolebivi vječni poredak, čije se pri-mjene mogu opažati u Tyršovu na-rodnom programu i u njegovoj filo -zofiji povijesti. Poredak, koji jednako važi i obvezuje biljku, životinju, čovjeka, čovječanstvo i svemir ; poredak, koji može u njegovoj biti shvatiti sa-mo čovjek; poredak, što se očituje kako u životu pojedinaca, tako u ži-votu čitavih naroda, ovaj je poredak suština Tyršove religije. Tako je Tyrš zaključke Darwinove nauke primijenio čak na svoje vjerske nazore." 6)

Njegov je svjetovni nazor o životu bio zaokružen. Bio je osnovan na znanstvenoj spoznaji te nije podnosio ničesa, što se s njime nije slagalo. Vanjska i unutrašnja sloboda, za kojom je vazda i posvuda vapio, nije mu bila samo zahtjev časti, nego narodni prestiž: bila mu je najdublja potreba duše, da bi mogla poletjeli i u mjesta, koja su bila ljudskome duhu do tada zabranjena. Nije bilo ni vjerske pred-rasude, koja bi mogla Tyrša u tome lijetu zaustaviti - i tako pribavlja Tyrš čvrstu osnovu i unutrašnji mir ne sa-mo sebi, nego on dava i čitavomu narodnomu programu č-eški tradicio-nalni temelj: temelj vjerski. Nije sl u-

~) Isti, str. 37. ') Ist!, str. 38. Riječ! i rečenice, što Ih Jan-

dase!< iz Tyrša citira, .stavlja u posebne navo-dnike, te se to i gore ističe. .Navodi koliko Iz Jandaseka, toliko Iz drugih auktora izgledaju dugački, ali je to namjerice učinJeno radi eyen-.tualnih prigovora, da se kontekst kvario.

JtATOLm

čajno, da jeste Tyrš, koji je tako šte-dio s izjavama o vjeri, voju progra-matičnu ra pravu .Naš tikal, smjer a ci!" l zaključio, govoreći baš riječi o vjeri. U ovoj tako promišl jenoj ra ·-pravi, 11 ovome znanstvenom izrađenom našem narodnom programu nazivlje Tyrš "našom religijom • rad z a n a-rod, vršen u duhu vječnih pri-rodnih zakona, u duhu talnoga napretka i razvitka. "Neka to bu-de zvijezdom vodiljom i na ega dje-lovanja, našom religijom i vrhovnim posvećivanjem našega života •, s tako· vom posvetom uručio je Tyrš narodu narodm program te time još više na-glasio značenje, što ga je u onu ras-pravu položio. • B)

.Zanimljivo je, da je "Naš ukol, mjer a ci!" nastao u isto doba, kad i

"Mohamed". Dok nam prvo kao "e-vanđelje" očituje zaključke Tyršova nazora o svijetu za narod, odrazuje "Mohamed" (barem u općim crtama) vjersko osvjedočenje Tyršovo. Tyrš je bio panteista. • 8)

"Tyršova religija, očišćena od dog-mi, liturgije te uopće od svakoga for-malizma, jest religija praktična, živa, kako se to već razabire iz' zahtjeva njegova panteizma: odreći se vlastitog ja. To je religija djelatne ljubavi pre-ma iskrnjemu, čistoga altruizma; već u programu narodnog odgoja dosu-đuje Tyrš veliku moralnu snagu općeljudskim geslima jednakosti, slobode i bratstva; geslima, na kojima će biti utemeljena jednoć .sve! j udska crkva." 10)

.Ali sve, što je iz Tyršovih vjerskih nazora niklo samo nuzgredice iz ras-prave o Muhamedu i njegovoj nauci, očitovao je Tyrš posve jasno, bez ale-gorije ili prispodobe, u krasnom zbilja proročanski koncipiranom zaključku svoje rasprave. Tu gleda Tyrš takovu religiju, koja bi mogla zahvatiti čitavo čovječanstvo. l pričinja se, da je ta re-ligija već započela te da ima mnogo oduševljenih pristaša; to su svi ljudi dobri, kulturni i gorljivi. To je religija ljubavi i prosvjete; prije svega ljubavi, ljubavi djelatne, koja s.e ne zadovo-ljava milostinjom, filantropijom, nego ide za tim, da istrijebi posvuda i za uvijek tjelesne i duševne nevolje. To je religija socijalne pravednosti, pre-

'1) Objelodanjena u g. 1871. ") Jandasek, str. 38-39. ") Isti, str. 39. 10) Isti, str. 4 2.

Strana a

teča religije Ma arykove, ali adržaje već u sebi ocijalne ideale. Ova nova religija uništava sebično t i ne-ljubav. - Vjer ko učenje ove religije ima jedinu nauku : nauku o neprekid-nom napretku čovječan tva. Tu reli-giju treba ši riti - uz uče Ivovanje naroda - i pomoću borbe, ali dakako ' amo s oružjem duha te s oružjem poštenim i moralnim; pomoću borbe protiv tmine, zabluda i predrasuda; ta religija ne radi dobro pod silu, iz straha pred paklom ni iz nade na po-smrtno blažen t vo: ona radi dobro radi arnog dobra i kloni se zla radi nje-

gove zloće. Ova je religija, smjelo možemo kazati, opće ljud ka, religija moderna s upravo svom silnom so-cijalnom značajkom (shvaćenom mo-derno, necrkveno ), sa svim raciona-lizmom i svom moralnom v1smom. Liberalni vjer ki nehaj Tyršova doba nije dao, da bi ta religija bila unese-na u program narodnog odgoj3, dok pušta liberalni indiferentizam našeg doba jedini vjer.;ki članak Tyršov do pola vijeka u starom god ištu "K veta" u zaboravi, nije odštampan te je na polu zakopanim talentom. Ali ipak kako je zaključak toga članka zanosan i živ, kako ne govori u njemu čovjek preživjelih nazora, 1 "~" 'l prosvijetljeni i plemeniti sin or ...:.anas, a njegove bi riječi morao da čuje svaki češki čovjek. Tako je dakle govorio pred više nego 50 godina Tyrš:

• Da li će iza Islama nadoći četvrta religija, kojoj bi uspjelo sebi potčiniti svekolike misli? Ne će nastati - jer sam mišljenja, da se nalazi već medu nama. Mišljenja sam, da smo njezini oduševljeni sljedbenici mi svi. To je duh ljubavi i prosvjete, kojemu je do-suđena vlada nad čitavim ljudskim rodom. Nas svakako ne plaše ni pla-meni vatre ni oni vrući izrodi pakla niti nas potiču slasti raja, što ih koran svojim vjernicima lukavo obećaje ... i mi hoćemo da se zloća iz svijeta istrijebi po vlastitoj gadnosti te da bi krepost vabila samo po svojem vlasti-tom sjaju i po svojoj vlastitoj vrijed-nosti. Proroka ima ova religija toliko, koliko ima na svijetu ljudi OObrih, kulturnih i gorljivih. Ne zadovoljava se milodarima, ne će da milostinju troši te da time uboštvo bez kraja uz-država i hrani, nego ide za Hm, ~a se združenim silama i pametnom štednjom .za u.vijek otstrarti sa svijeta kako ma-

..

tttfjjilna !tako duševna nevolja. Svla-di~~ljte tQ•d bezobzirne ebično. ti, to nte1oa tbtrlite naš post u Kibli 11 ) i 14< njgqj c'Gkrenuti obavljajrno svoje ·mnUtw, kk njoj neka se kreće budućnrost čro'V~ečan tva i napredak njeg9v !.mz ldc~~a i boj proti nevjerniCima, - oo ru.tlll j je na kraju naložen, i neu-~ma l:t!lcnrba proti svemu, što se tome JU.1.'pltetlru rt!>rot iv i, boj ve ti , voden da-~ ss coružjem morala i uma, boj ~p~ roti zumračeno ti ljudskog srca i ljud· k~ r na:rul11a. Zastava prava i istine

enti wj~~ i neka e diže protiv zabluda tiswm ~r-edra uda.•" ' ~ )

{ 1a laviće e.)

'IJI)fiMbhamedancima S\'elo mjesto u Jeruza-ltetuu.

' ~!) JJsrlOAsek, str. 43-45.

arn:oC011aj koji trpi, postane -,Jlmrmfl. S e n e ka

Naši dopisi Tile"""• 7. lrmmia 1931

t MARKO I'ERI'A Na Uskrs ujutro preminuo je u 11jesnome

Marko Perina, otac na~cga župnika vlč. don Tome, u dobi od 3 godine. Pokojn ik je imao plemen ito srce, radi č gn nije poznavao sebičnosti. Bio je čovjek rij etk ih vrlina , značajan, 'tovan od prijatelja i od vih, koji su ga poznn-vali. Resila ga je j oš rijetka narodna svijest, radi koj e je u početku našega narodnog prepo-roda u svome mjestu bio u kolu onih, koji su u onim teškim prilikama požrtvovnošću vodili neustrašivu borbu za narodne pravice. Sno:;io je u zadnje doba sljepoću i hromost podložan volji Božjoj do zadnjega trenutka, kad je na ru l~~JE U DOCU. Na dan Malog lt1fiktb l t2.f.t.I. Jllj. u B sa ti ujutro počinje u do-l