slavlje nad zlotinom - naslovnica - pobijeni.info · hrva1skoj) i prijebiloproslava, i samasam im...
TRANSCRIPT
I "I • ~ 7iTSKOPODUSTAK: BLAGDAN SII. ANE I CElNICKA POBUNA 27.SRPNJA 1941. (1)
Slavlje nad zlotinomSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan us:tanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz ppkroviteljstvo isudioniStvo
osoba jz javnog i politidc:og Zivota današnje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podrui'ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam, s1UZea se podatdma jz razlic:itih povijesnih izvora i svje-
dOCanstava, Ante Beljo Pi!e: Ame Beljo
Podlistak 1.
-.tja""A1&BEUO,HlC
u mjestu Počitelj kod Gospića 18. i 19. studenog 1941., dakle gotovo 2 mjeseca:poslije 27. srpnja. 1941.• prvi oružani sukob ovdaJnjib četnika iportizana.·od kDjih su većina bili Da1matinci pod vodstvom Vicka Krstulovića i ViceBuljana, dogodio se L travnja 1942 (napravoslavni Veliki četvrtak) u mjestu Marink.ovci udaljenom 10 km od BosanUogGrahova prema Livnu. Dakle 8 mjeseciposlije Tl. srpnla 1941.
UniAknC fupc
Uništene su tupe Bosanski Petrovac - Drvar, Bosansko Grahovo, Kmjema kod B0sanskog petrovca i Bori6evac u Lici - ubijani i protjerivani Hrvati i ostalo nesrpsko pučanstvo. U navedcoim župama okrutno suubijeDa sva trojica tupnika: vlč. WaldemarMaximilian Ne5D" u Drvaru, vlč. JurajGospodnetić u Bosanskom Grahovu i vlč.
Krdimir Bari!it u Kmjc:uši S Baritićem suubijena i tri pripravnika na svećenstvo.Brojubijenih vjernika u tim župama do danasnije utvrđen. Urmtenjem tih četiriju župapraktičkije u.ni§tena katoličkacrkva na čita
vom pxlrućju istočnogdijela uke ijugozapadnog dijela Bosne. Tek u novije vrijemepojavilo se je nekoliko knjiga o tim stradanjima: pogrom u Kmjeuti od od prof.Josipa JwjeviĆ8, zbornik o BosanskomGrahovu Hrvati Dinare od Slavka Galiota iAnte Orlovca ptocv.tl, propasl i obnova teknjiga Ane [)rOOeO: Kmjt:uM u STaJ i spnju. Uz ove knjige objavljen je i veliki brojradova na tu temu u mnogim znanstvenim-..ama (-.lei Ihval>kog btV<lOIOVoog drmlva, Hrvatski institut za povijest,Institut dndtvenih znanosti 'Ivo Pilar', ukatoličkom tisku, itd.).
ŠIn "" dOgadOIO 27. "P"ja 1941.1U Drvaru i okolici izbili su prvi neredi ioružana pobuna, zvana ,.narodni ustanak",a prva njegova žrtva bio je župnik Waldemar Maximilian Nestor j njegovi župljani hodočasnici. D9godiJo se to...
(Savka DobeJevi6.KDčlr.71_"";i__ z.c,d>, 1997.337-339)
trebalo je u tu svrbu očistiti od H;Jvata.• OVO nije bila prva četničkapobuna protiv uspostave vlasti NDH na ~njemnjeoom teritoriju i protjerivanja hrvatskog i drugog nesrpskog pučanstva Uovome dijelu Hrvatske to se dogodilo uGračacu 12 travnja 1941. od pipadnikabiv!< Jugoslavenske ~j,,", posta- hi",)-,"",je.
• U toj pobuni niti jednajedinica nije bilapod zapovje.dJmtvom komunista, a u pobuni nije sudjelovllO nitko osim Srba podčetničkim vodstvom. Nije sudjelovao čak
nitko niti od hrvatskih anaciooalnihju~komunista. Kada je s pobunjenicima polcušao sUradnju dobrovoljac iz Španjal.skog rata Hrvat, Marku Ordković (tadapolitičkj komesar ftaba NOP-a za Liku)ubijen je od četnika 20. listopada 1941.ko:d sela Očijevo u Lapačkom klancu. '--"..,.~
• Jugoslavenski komunisti su uzeli 27. t:~~~~~~~?~~Z~~~~S~~srpnja 1941. kao dan ustanka naroda Hr- :.... •vatske i BiH iz razloga §to je to bila jednaod prvih većih pobuna, koja se dogodila"","je napada Hillerovc NjemačU na s0vjetski Savez, od 22. lipnja. 1941. i poslijepoziva KominIt2Tle komunisbčk:impartijama da pokrenu u svojim državama ustanakputiv okupatora Taj datum je ujedno daoJXilikU srpskim komunistima da svoje tadaAnje četničko naslijeđe pretvore u jugokomunističkezasluge.
• prvi sukob, zapravo četničko či$Ćenje
vlastitih redova od komunista, dogodio se
tellini koiakom ispred nas preina samomrubu tribine. i, kad smd itigli do sama ruba,tbilj,'šamjednorh tre6nom tijela'stala izanjega. peru je, valjda od napetosti, uhvatiosmijeh. Ali ukočenostije nestalo, zahvalnomo pogkdao~ jednom.Kad su počeli govoriti, opet ovacije oratiMaJtoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole,parole, parole, Jugoslaviji, litu, Partiji,bratstvu i jedinstvu i sl - ali ne i Hrvatskoj.Jesam Li to U svojoj zemlji. gdje li se tonalazim? - ogorteno sam se pitala Jesmo limogli (manili) to ,pnj«iti1 I odmah zatimpomisao: e, bogme, nećetevi~! U nogamasam osjećala kako bi najradije pobjegle.Ali kontrolna instilucija u glavi radila je~jekomo.Sjećam se da sam si neprekidnO ponavljala: Boje nas se, u tome jestvar. Uzimaju nas ozbiljno. Mi smo u pravu, oni su opasni buMtači. U zagreb smoletjeli velikim vojnim helikopterom, isamo .se sjoćam da smo U njemu· na povratku ~' svi šutjeli. Na tom sam mitingunajodmlenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine: Na l»vratku u zagreb zapisala sam u svoj notes:Miting uzbuđenjaMne nas, i ne će.se Iibiti·za ~tvo proliti krv. StraSno? Smije§no1 Opasno? Prijeteće? Sve to. Stvari sekreću prema raspletu!
Mnogo godina poslije događaji su potvrdili moje slutnje i siImnje.
u regioau u dobroj mjeri to već i čine: Nasamom početku korisno je navesti nek~liko bitnih činjenica o ćetničkoj pobuni od27. srpnja 1941. godine:
Hoće li i ove godine, 2009.,biti upriličeno slavlje nad
ubijenim hrvatskim hodoča-
~nicima i narodom?• pobuna u Srbu, Donjem Lapcu, Drvaru iBos. Grahovu od 27. srpnja 1941. bila je<xganmnna od pripadnib <dnika Dnd<Mihailovića,u čijim su redovima u to vri·jeme bili i vodoči srpski komunisti iz togpodručja, a u svrbu stvaranja velike Srbijeprema projektu ..Homogene Srbije" čet
ničkog ideologa Stevana Moljevića (0dvjetnika iz Banja Luke) od 30. lipnja 1941.prema kojem je prva i osnovna dut.nostsvih Srba ..da stvore i organimju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etnič
ko područjeila kome Srbi žive... sa sloOOdnim izlazima na more za sve Srpske oblasti koje su na domak moru." To je trebaloizvrtiti odmah vojnim uzimanjem planiranih područja velike Srbije i njegovim $ćeDjemod Hrvata i Muslimana. od nesrpsk..og tivlja ,,pre nego li.se iko priben:" i takosmenim ćinom.... rijditi zajedničku granicu izmedu "Srbije i Slovenačke, ći.§će..
njem Sandaka od muslimanskog !ivlja, aBosoe i Hercegovine od muslimanskog ikatoličkog življa.... tzV. Srpske krajeve
dije ITlJt.nje prema Iuvatstvu i Hrvatskoj.Nikako 'ga drukčije ne mogu ·shvatiti!Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića zakojeg se malo da je J?I'Otiv n.a.k politike.Ovacije su priredili i.Đoki Jovaniću, svojemu l1IlDOm zapovjedn.iku. Hrvatskim predstavnicilna (i govornicima) nisu 2.ljeskali,jedva u1jtKh:lo, čak ni vladi.ririro Bakariću
ni Jakovu Blaževiću.Ta manifestacija bilaje dobro organi1.i.rana sa željom da nain .sejX)bte njihova snaga, a poruka je bila:Velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provizorne pozornice ~Li smo prema naprijed.prema~. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odaklesve, bili su umorni. :tDOjni, pripiti (ranajutarnja rakija), s prijetećim raspolotenjem. Bili smo im tu - na dohvat ruke. Mi- za koje se tvrdilo da želimo ponovno,.klati.. Srbe u Hrvatskoj!
pero pirker je. uza me, bio nekako zbuDjen. osjećala sam da.se i on osjeća krajnjenelagodno. Bio je napet, ozbiljan, ukočen.,.Pero" - šapnula sam mu pomalo šaljivo,kad su nam rdili da se pomaknemo naprijed - .,sad .se čuvaj, dolaze rajčice i jaja,bit ćemo kao Indijanci". Osjetio je da mutim zapravo namje&tenirn ,,zafrkavanjem"na vlastiti račun želim odagnati tjeskobu,pqgledap me i odgovorio u ist9ffi tonu: "Tipazi haljinu". aludirajući na moje novoodijelo. Osjetila: sam da se umirio. Još sampritapDl,Ua, opet šaljivo: ,Ja ću se sklonitiiza Jakova (Blaževića),pravo je da u Licioo - kao lički medvjed •,_" A JokovB_YE je zaista poput medvjeda ila<>
Ova tema kao i mnoge druge iz oovijehrvatske povijesti imala je II bivšojdržavi svoje latno lice i naličje
prekriveno tabuom; strogo zabranjenomtemom i kAko kažnjivim verbalnim deliktom. za sve one koji bi poku.Wi dovesti II
pitanje vjerodostojnosti •.službene" jugokomunističke verzije tih zbivanja Danasse ti događaji II Republici Hrvatskoj odpojedinih struktura tele proglasiti činom
antifašističke borbe po lW)I'U na Srbiju II
kojoj su četnici i Draža Mihailović rehabilitirani. a njihova zlodjela stavljena podPWt .,prvog antifaiistićkog ustanka II okuPU>DOj Europi".
Ako je politička amnezija II Hrvatskoj danas dOMa II stanje II kđJCm se komunistički
zločini mogu proglasiti antifašističkom
00rb0m, a sada već i četnički zločini. iakose izmedu njih II mnogim slučajevimam0
že povući :mak jednakosti, ipak su se II komunističkoj Jugoslaviji izmedu komunističke i četničke borbe nastojale povući
(bar II teoriji) stroge crte nw1vajanja poideoloftoj platformi iako imje jugoslavenski okvir bio zajednički. Kako bi II naševrijeme ,,n:gion zapadnog Balkana" trebaoimati ćim me zajedničkog za sve njegoveSaStaDe dijelove pa br sukladno tome Hrvatska i BiH po uzoru na Srbiju trebalerehabilitirati Dražu i ćetnike .jer bi to uvelike pomoglo poboljšanju dobrosusjedskim odnosa" za koje bi se svi II ,,regionu"trebali svesrdno~~. Političkavodstva
Miting u Srbu
.E, oo imlza raspoloženja te skupinebio je miting II Srbu, na dan koji se slavio kao dan ustanka naroda Hrvatske.
27. lipnja 1971. U Srbuje (a vodila se rasprava je li tamo ili II Sisku počeo ustanak II
Hrva1Skoj) i prije bilo proslava, i sama samim biJa nazočna, i pućanstvo me dobrodoeekivalo. Ali, događaj iz trni. bioje Qr
obiL Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbiu Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati idokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime,razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani snavedenom skupinom. organizirali su~slavu u Srbu kao svesrpsku proslavu.
Bez nMega znanja (wali smo samo da će
organizirani i pozvati i Dratu Markovića,uto vrijeme predsjednika Skupštine Srbije)nekoliko -su desetaka autobusa dovezli nataj dao srbe iz Bosne, Vojvodine, i iz užeSrbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! oni su, a ne toliko domaće srpsko staoovni!tvo, dali velikosrpski pećal. toj hrvatskoj proslavi. Mi SIl)O bili pozvani (i odazvali smo se) u punom sastavu. Bili sunazočni vladimir Bakarić, Jakov Blažević,
pero Pirker, Miko Tripalo i ja. i mnogi drugi. NiJcada, u cijelom svom sudjelovanjuna mnogobrojnim sastancima, mitinzima,proslavama, nisam dotivjela ~to slično.
Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj poz.omici, na otvore·llOttl, pred golemim rnDClMvom ljudi (doYe-zenih), osjetili smo prml8 sebi zid otpora imržnje. To je ~o miting velikosrpske~
Podlistak 2.JImr!Mo8LQiO,..._
PODLISTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (2)
Pobijeni hodočasniciSto seto slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo
osoba iz javnog i politiCkog tivota danaSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podruCju Like i jugozapadne Bosnerasvjetljava nam, sluteći se podatcima iz razliCitih povijesnih
izvora i svjedo<:anstava, Ante Beljo Pi!e: Ante Beljo
Snimka trojice hl/aličkih iupnikiJjugozapadne Bosne kaje su pobunjenici okruhfa ubili krajvnsrpnja ipočetkam kolovoza godine 194J. a) Xrdt"dr BtlriJlč'(17. VII. 1907.• .lajce- 9. Vl//./941., Krn,jeuJa). župnik kotolićke župe Krnjeu.ša; b) JIlr.j GDspodlutić(9. J. 1910., Postirena%ku Braću-17. VU. 1941., leliM Polje kod Bosanskog Grahova), župnikk%Ućk, fup«Bosansko Grahom..ta s]edi1lern u Obljaju: ej Wtlldellftlr MaximiJilUl Nestor (l2. XlJ. 1888.,GrossStrrdlJicz, Njemačko -17. VJJ. 1941., Thllxukod J)rvara), iupnikMIOUČU župe BosanskiPetroWl{: SQsjedjjtem II Dl"W1rll. (.Anto Orlovac, Banjalučki l7UlI1irologij. Banja Luka-Zagreb,1999.,.51r. 11.,30. i 38.).
Nastavlja sekfii> Ante BElJO, mc
Navodimo svjedočenje velečasnog
Župančićaizrečenodon Anti Bakovićuu kaznioniCi' Zenica, a objavljeno uknjjzi A. Baković .,Dječak s Drine".Zagreb, 1996. na str. 403 - 405.
..Bio je 27. srpnja 1957. Tada sam . kaobogoslov bio robijaš u KPD Zenici.Već sam bio pri kraju četverogodišnje
robije pa sam radio vani, na građevini,
i dolazio u kontakt s našim osuđenim
svećenicima: bilo ih je tada u KPD-ušezdesetak, a ja jedini bogoslov. Tajdan mi robijaši nismo radili jer se i uzatvoru slavio Dan ustanka. Setao samu zatvorskom ..krugu sa svećenikom
banjalučke biskupije BranimiromŽupančićem.PrečasniBranko zna li štose zapravo dogodilo na današnji dankada su "narodi BiH digli općenarodni
ustanak? Rekoh da ne znam, a onda mimoj dragi stariji subrat, svećenik irobijaš reče ovo: ,,Anto, ja sani II tomdogađaju osobno sudjelovao, pa ću tiispričati. Ti si od nas najmlađi. pa senadam da ćeš barem ti dočekati da ovonekome ispričaš ili da napiše! ako mine budemo mogli."
Kada san čuo priču prečasnog BrankaŽupančića, moram priznati da munisam u prvi čas povjerovao. Naime,sve škole, svi udžbenici, svi daci. cijelaBiH, cijela Jugoslavija uče kako sutoga dana naši narodi digli ustanak. Apričaje toliko banalna da se u nju goto+vo ne može povjerovati. No, ja ću jeispričati iz poštov~a prema robijašu isvećeniku Branku -Zupančiću, a povjesničari neka provjeravaju.
Prvo što mi je rekao jest da to nije bionikakav ustanak naroda Bosne iHercegovine. nego napad (uglavnomčetnika i nešto partizana) na hoduća
snički vlak u kojem su katolici iz'Drvara, uglavnom žene i djeca, na dan26. srpnja krenuli u obližnju kapelicuSv. Ane koja se nalazi u OštreJju - seluudaljenu oko petnaest kilometara odDrvara. Krenuli su malQm šumskomprugom koja je u to vrijeme išla izPrijedora preko Sanskog Mosta iKljuča do Bosanskog Petrovca i odBosanskog Petrovca preko Oštrelja doDrvara. Po~li oni tom prugom, bilo jedesetak vagona, u njima većinom ženei djeca, a medu muškarcima jedanustaša i dvojica domobrana, ali bezoružja jer nitko nije išao u borbu negona hodućašće u Oštrelj. (u Oštreiju jenekada bilo radničko naselje. tu sunekoć živjeli roditelji dugogodišnjegbanjalučkog biskupa Alfreda Pichtera.u Oštreiju je biskup i roden.)
;
Jama Golubnjača do danas nije jošistražena.Zasigurno bi njeno istraživanje daloodgovore na nmoga od navedenih pitanja
Zbog nepristupačnosti područjima
uništenih župa iz tog razdoblja vijest.osmrti vlč. Nestora stigla je u BanjaLuku tek 10. listopada 1941., dakle dvai pol mjeseca nakon njegovamučeništva. Tada je banjalučki biskupobavijestio sve biskupijske svećenike o
Što se zapravo događalo 27.srpnja 1941.?
Na isti blagdan Sv. Ane 26. srpnja1941. druga skupina drvarskih hodoča
snika hodočastila je kod kapelice Sv.Ane na Oštreiju, mjestu na pola putaizmedu Drvara i Bosanskog Petrovea.do koga je takoder vodila uskotračna
željeznička pruga iz Drvara koja je bilagradena zbog prijevoza drveta do tvornice u Drvaru.Hodočasnike je vodio velečasni
Branimir Župančić (rođen 12.01.1912.u Srebrenici - umro u Banja Luci1990.), koji se tih dana našao u posjetuvelečasnom Nestoru u Drvaru. On jebio u to vrijeme od 1939. do 8. svibnja1945. župnik u Bosanskoj Gradišci,kada je bio zatvoren od jugoslavenskihkomunističkih vlasti i izdržavao kaznuu z1oglas.ooj kaznionici II Zenici do28.11.1957. U istoj kaznionici i u istovrijeme kaznu je izdržavao i don AntoBaković.
smrti župnika Nestora i·Gospodnetića iodredio da za njih odsluže sv. mise i daih se sjete u svojim molitvama, kako jeto običaj čim se dozna za smrt nekogsvećenika. Medutim, ni tada se ne spominje vlč. Barišića, zbog činjenice danisu imali tada još pouzdane vijesti onjegovoj pogibiji!
SvjedOCenje vlč. ŽUpančića
Kaldrma i Hmjadi. na tadašnjoj uskotračnoj pruzi izmedu Ličke Kaldnne iDrvara.Evo što je o mjesto i načinu stradanjažupnika Nestora napisao.partizan StevoBabić u knjizi Drvar /941-1945,"Sjećanje učesnika", Drvar 1972, IIsvez., str. 207-208.:
..Bilo je svanulo, (27. srpnja 1941.,nedjelja, op. A.B.) sunce je već obasjalo cijelu okolinu... Četa se već sprema·la za pokret prema tandarmerijskoj staonici Trubar. Kada je četa stigla u reanŽi(v)kovca, pojavio se putničkivoz. jerpruga na tom dijelu nije bila pokidana.U vozu nije primijećena vojska pa suustanici propustili voz prema Vagnju.Na. željezničkoj stanici Vaganj,Damjan Ze1jković sa grupom starijimljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza. Medu njima su se nalaziliustaša Marko Špiranović, katoličkisveštenik Petar Maks(sic!) j neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član
KPJ i nalazio se kod ustanika. GrupaDamjana Zeljkovića j~ na svoju rukupovela sve putnike ka Golubnjači i sveih. bez ičijeg odobrenja. postrijeljala."
Nedvojbeno je da je ,,Petar Maks"zapravo župnik Weldmar MaximilianNestor. Njegov suborac Pero Boltić u.istoj knjizi na strani 222 piše:
"Kada je voz došao na stanicu Vaganj,Damjan Zeljkovićje sa starcima i ženama (!1) pokupio sve putnike iz ·voza.Medu njima je našao vozovodu ustašuMarka Š.piranovića, katoličkog sveštenika Petar Maksa i neke trgovce.Prvu dvojicu i strojovođu Lokšmita sustreljati"
Drvacski. odnosno bosanskopetfovački
župnik W. M. Nestor, osoblje vlaka ihodočasnici odvedeni su iz vlaka nastanici Vaganj i strijeljani u Trubaru tebačeni u jamu Golubnjaču. Koliki jebio ukupan broj osoba teško je reći.
Ubojstvosv~ i hodočagnjka
Dogodilo se to II redovitim pastoralnimaktivnostima bratske suradnje sažupnikom susjedne župe II Kninu. Evošto o tome svjedoči Nestorov prethodnik. na tupi vlč. Grga Blažević:
,Ja (sam) se bio sprijateljio s franjevcima II Kninu, jer su mi bili najbliži i odvelike pastoralne pomoći. pa sam svakegodine s više župljana hodočastio nablagdan sv.Ane njezinoj crkvi naKosovu Polju kod Knina. Tu mojupraksu nastavio je"i. pater Nestor, pa jegodine 1941. otišao na sv. Anu kfranjevcima II Knin i sutradan na 27.srpnja 1941. (nedjelja oI!_ A. B.) sjeo sostalim putnicima II ..Sipadov" vlakuskog kolosijeka pUl Drvara. natromeđi Bosne, Dalmacije i Like,negdje oko Trubara. vlak bude od čet·
nika zaustavljen i svi katolici i muslimani budu poubijani, a medu njima ižupnik otac Nestor"
Otac Nestor jc pao kao žrtva vjernostisvome zvanju i poslanju, jer nije želioostaviti svoje vjernike bet. nedjeljemise iako je predosjećaoi bio upozorenna to da se nešto loše sprema. Uizvješću Ordinarijata Banjalučke biskupije iz tog vremena stoji:
"Pozvan od župnika II Kninu.25.VII.1941. pošao je (Nestor) onamoda na svetkovinu sv. Ane - 26.VII. držisvečanu misu. Tih dana planuo je ustanale u Drvaru. Stoga su župnik iz Kninai drugi prijatelji savjetovali da ostaneondje, dok se situacija ne razčisti.
Medutim. kako je 27.VIl. bil!! nedjeljada ne bi njegovi župljani ostali bez sv.mise, on je krenuo iz Knina jutarnjimvlakom prema Drvaru. Na staniciTrubar. pobunjenici su napali vlak.njega su izvukli iz vlaka, odveli i nedaleko od stanice umorili... Kao svećenik
bio je vrlo revan. a kao čovjek u svemui prema svakome bez razlike vjereispravan. Zato je bio kod svih obljubljen, visoko cijenjen i poštovan."
U to vrijeme su u Drvaru kao centrudrvne industrije osnovanom u vrijemeaustrijske uprave u BiH uz Hrvate katolike živjeli i radili mnogi Slovenci.Česi. Poijaci, Nijemci i Austrijanci.
Najčešće se kao mjesto njegova ~uče
ništva Lubojstva župnika Nestora spominje željeznička postaja Trubar.odnosno Vaganj. Trubar je širi pojam iobuhvaća ~ire područje sela. dok' sesama postaja uskotračne željeznicezvala Vaganj a nalazila se na području
Trubara, izmedu postaja Lička
UDrvaru i okolici izbili su prvineredi i oružana pobuna, zvana
. ,,narodni ustanak", a prva njegova žrtva bio je tupnik WaldemarMaximilian Nestor i njegovi župljani hodočasnici.
Podlistak 3.
--imoSWPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941 . (3)
Masovni tetnitki zlotiniStose to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a nslavljen obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstw i sudioniStvo
osoba iz javnog i politidcog Zivota dan~nje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podruCju uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam, sluzeCi se podatdma iz razlidtih povijesnih izvora i svje-
docanstava, Ante Beljo roe: Ante Beljo
Srbi su u Drvaru fivjeli mime, nova hrv~ka vl~~ nije~ nis~ ueinila, mkoga ruje uhitil a, riikoga
ubila, ali su Srbi bili kivni s10 je proglasena hrvatska drfava, Vidjcli su kakosu bodocasnici krenuli prema Ostrelju,i dok su hodOCasnici dosli u Ostrelj ,slusali misu i pos lije mise u prirodirucali, oni odlucise da ill po povratkunapadnu. Hodocasnicima se u OStreljupriklj uci li vjemici iz tog mjesta. Slav ilisu Sv. Anu, vese lili se i pjevali a predvecer krenuli kucama, Drvar.
Medu tim, t im su malo zas li u sumu,imali su s10 vidje ti: jedno stablo len napruzi . Strojovoda zaustavi lokomotivui zamoli putnike da ukJone to stablo.(Rekosmo da su u vlaku bili sarno civiIi: iene j djeca, a bila su i dva domobrana i jedan mladi ustasa, ali nitko octnjib nije imao orulja.) Lokomotiva jepotom krenllia dalje, ali nakaR 5totinjak met:ara - opet na pruzi dva-tri stabla. Pooovno se lokomotiva zaustavi ,ponovno ljudi izlare i uldanjaju balvane . Medutim, balvanima nikad krajaSvaki se tag mali sumski vlak moraezaustavIjati, a jadni hodOCasnici uldanjati balvane s pruge. Svima je bilojasno da su to Srbi u~inili jer su htjeli daim se osvete sto su isli sl;lviti Sv. Anu.Ljudi se uznemirili, svi su predosje6ilida re Se dogodi ti neko zlo i da Srbi neee ostati samo na balvanima po malojswnskoj pruzi . Tako je i bilo . Predzoru27. srpnja 1941 , kadasu se gotovo priblilili Drvaru i karla su naisli na jednujoS veCu prepreku, upravo u tome Irenutku iz swnc sc ~uje vika : ,R ura!JuriS! Dolje uslak! Majku vam ustasku ! tivjela Crvena annija! Zivio kraljPetar! ". lako su pobunjeni Srbi napalihodOCasni~ki vlak. Nis u ni svi SIbiimali ondja. imali su neSto pu!aka irevolvera, a dosta ih je bilo s motikarna Odmah su na mjestu ubili onoga
ustaSu i dva domobrana, te jos nekolikomuskaraca, 6 novnika. Medu hodocasnicima .bio je Branimir ZupaIltie,po ocu Slovenac, i jedan od pris utnihSrba prepoznao ga je , pa njega nisuubili. Nisu ubili ni Zene i djecu nego suih pustili kuCama.
Eto, take je poceo ustanak narodaBiNl Nije istina da se na taj dan dog odio napad na njem acke tenkove injemacku vojsku, ni napad na hrvatskuvcjsku, ustase iii domobrane, negonapad na nenaoruzane bodocasnikekoji su od sveg "orufja" imali samekrunice i molitvenike. Taj napad kodDrvara koji se dogodio u ranimjutamjim satima 27. srpnja 1 941 , napovratku bodocasnika s proslave Sv,AIle, gotovo su pedeset godina stotine itisuce djece u svim skolam a ucile da jebio poeerak narodnog ustanka, anigdje nije bilo zapisano niti se ikadreklo i da je "poCetak ustanka" biozapravo napad na hodocasnike, adkojih nitko nije imao orufje. Pedesetgodina u~ilo se 0 nekoj "epopeji", kojaje zapravo bila z106n protiv mimogacivilnog stanov mstva Kao dak:saraj evske ginmazije sluka sam od starihIjudi kako je "OpCenarodni ustanak"bio obima prijevara, kao sto je prijevara bila i sarna ,,revolucija".
Ostali drvarski l{1uten ici
U samom Drvaru i okoInim mjestima uto vrijemc pobijen je veliki broj katolika i muslimana Spominjani sve6mikGrga Blafeviea piSe
"U isto vrijeme u Drvaru je ubijen ooko 350 katolika i 200 muslimana. kojisu dan prije arno dooli iz Zivinica kodTuzle, da rade u pilani i celulozi u Drvam. jer Srbi radn ici nisu vi~ dolazilina posao; inaCe muslimana nema u Drvarn. lako se dogodilo i na Ostre lju,Potocim a, gdjegod su ,,tetnici" zavla-
dati, ubijani su katolici i slovenske,~eSke i poljske narodnosti, a ne samoHrvati. ViSe vjerska nego nacionalna
' mr1nja" (Osim 200 rnuslirnana kojisu dopremljeni iz oko lice Tuzle, ubijeno je takodec 45 Hrvata iz Hercegovine. koji su tada iz istih razlogadoprernljeni u Drvar. nap . A . B.)
Uz ove poubijanc i mnoge protjeraneu pr:vom naletu bilo jos jedno "oslobadanje" Thvara, kad je okrutno ubij~
en poduzetnik Ivo Bauer, koji je biopokre~ i glavni graditelj drvarskekatoli cke crkve. Ubijcn jc uz sarkasti~nu porugu: ,,.hajde sada napravipap i crkvu!"
Sudbina zupe Drvar u poraeu
Apostolski upravitelj Banjalu~ke bis~
kupije dr. Smiljan CekBda pokuSao je
nakon rata 'cdivjeti zupe u Drvaru iBos. Grahovu u koje se u to vrijemebio vratio jedan broj vjemika, Njegovate8koea je bila u tome ~to su u -ratumnogi svecenici Banjalucke biskupijehili ubijeni, jedan velik.i broj prognante veliki broj bio zatvoren, taka da zaista nije imao koga poslati iz.svoje bislrupije, pa se zato dopisom ad 16. lipnja1948. obraca upravifranjevackog sarnostana u Kninu s molbom da jedan njegov svecenikpreuzme brigu za navedenc zupe. Iz njegova dopisa doznajemcda crkve i fupni stanovi u Drvaru i Bos.Grabovu u to vrijeme nisu hili sruseni .velecasniGrga B1ai.evie u svom zapisu,.N~i mucenici" pise da su crkve uDrvaru i Bos. Petrovcu poruSeoe 1949.godine, a inventer je razgrabljen. z upnistan na OStrelju i tamosnja kapelicaspaljenisu koncem srpnja 1941. u vrijc me retni~ke pobune. Odgovor na navedeni zahtjev doSao je iz Knina nakondva mjeseca u kome Knin ski gvardijanfra Frano Bilokapie navodi da je sarnostanska uprava ispitala stanje u "timfupama i ustanovila da sveeenik cadisigumosnih razloga tamo ne moZe iCi.ObeCao je da Ceza najo snovnije vje rske potrebe vjemicima tih zupa biti nausluzi U Kninu. Po ad luci biskupskogvikara mons . BoZe Ivaniea 5. listopada1948. fra Frano Bilokapie je imenovanza priVt'emenog upravite1ja ,,fupe Bos.Petro vaclD rvar/O streljf' i takoder,,i.upe Bos. Grahovo" . Od 21. srpnja1941 . te fope nisu imale sveCenika kojibi tamo boravio, a dolasci sveeenika izsusjednih fupa bili su rijetki. Tek godine 1995. nakon sto je u Drvar pristiglomnogo prognanika iz pedesetak fu paBosne i Hercegovine , ponovno je obnovljena Petrovatko-drvarska zupa, aDrvar dobio sveCenika. Nairne, premacrkvenim zakonima pravne osobe (per·sona iuridica), a to je svaka zupa, negase se statinu godina
Sudbina fupe Bosansko Grahoyo
Na sam "dan ustanka" , u nedjelju27.VII. 1941., sveeenik Gospodnetit jerekao misu i obav io krStcnjc (krstio jelliju Marka Vuliea, sina Luke i Marte r.Kard um iz Korita Matica krStenihlupe Grahovo za godinu 1941. koja secuva uArhivu Franjevatkog samostanau Gorici kod Livna
Masovni zloc ini Cetnika nadbosanskograhovskim Hrvatima poeeli su odmah27.VII.1941., Toga i sljcdet'ih danaCetnici su, predvodeni Branorn Bogunovirem i Markicom Cueuzom, pob ilina najstraSniji ~in viSead 100 Hrvatakoje su uhvatili u Bosanskom Grah ovui okoInih pet sela u kojima su Hrvatifivjeli:11 Hrvati su likvidirani na neko-
liko mjesta, u skupinama (vlasti NDHsu utvrdil e iden titet za njih 62, a zavecinu os tal ih to je ueinio SlavkoGaliot u knjizi ,,Hrvati Dinare'') dok sudrugi ubijeni u vlastitim kucama.Dana 26 . srpnja 194 1. sve telefonskelinije B. Grahova sa susjednim mjestirna Kninom i Drvarom bile su pokida 00. Te noel su pobunjenici ubill dvojicu hrvatskih vojnika od nekoliko njihkoj i su cuva li most u selu Borovaci.Izvidnica sastav ljena od dese tak hrvatskih vojnika koja je posla iz B. Grabova u Borovacu da vidi sto se dogodi10 bila je vet' na putu napadnuta i dvcji ca vojnika su ubijeni. Andrija Kardumiz sela Luke t.adaSnji _tabomik u B. Grahovu organizirao je- s maIobrojnomposadom oko 5 sati ujutro obran u B.Grahova, ali je istog danau kasnim vecemjim satima bio pris iljen pod naw10m pobunjenika povu ei se s podru ejaB. Grahovo prerna Knin u. Hrva ti kojisu tamo ostaIi bili su prepuSteni sistematskom istrehljenju, i to na najgrozniji naein. ,,Pobunjenici u Grahovu bilisu obuCeni neki u selja~kom cmomodijelu sa subaram a i znakom Cetni~
kim , a neki u crvenom odije1u sa crvcnim zastavama u ruci (komunisti). (...)Po pri~anju izbjeglica iz Gcahova,pobunjenici, kada su do~li sve sto je uGrahovu ostato ad naScg zivlja. sve supoklali i one sposobili (isprebijali), ku~
re su sve popalili, a sela BilandZijc iVuliCi su potpuno razorili i zapalili, taklx1er su i sve op1jatkali, stoku su ubij~
ali i PuStali iz obara u fita" (Zbornik,tom IV., knj . 1., Borbe u Bosni i Hercegovini 1941 . god. Beograd, 1951. ,str. 527 -528 .) - ?cern a izv~uAndrije
Karduma od 30. srpnja 1941. U izvje- ,seu .Zupanijske redarstvene oblasti uKnin u 0 bosansko-grahovskom Cetni~~
korn zapovjedniku Brani Bogun ovieuupueene 13.XI .1941. Velikoj zupiBribir i Sidraga navodi se i sljedere:"Gore navedeni BogunovCipou bijao jeomogo na.sega Htvatskog naroda. c::ijaimcna nije moguee u ovom izvijeSlajunabrojati, jec ih je vcliki broj, jedinonavadam imcna nekolicine uglednihgradana. odnosno ddavnih funk cionera t.j . Barbaric Petra, sudija vrliiocadufnosti Kotorske oblas ti, Srnie Vladu ,Sefa Poreske uprave i njegovu suprugu,Don Jum Gospodnctiea, a tako imnogo drugih lica , svi u Bos. Grahovui okolici . Istodobno on je usmrtio Sari ea Tom islava. ustaSkog logomika, zatim uc::iteljicu Martu N. u Bos . Orahovu. (Z. Dizdar - Mihael Sobolevski,n. dj., Grado ..., dok. br. 23., sir. 2m .).
Nas ta ylj a se
kfii' Ante BEWO, me
lE se g~,.~~ 27. Sl»"j~ ~o preoose ~--ii u Srbu u organi~ijiSaVeza antifldlSbćkih boraca l antifldlSta Hrvatske l Srpskog narodnog Vijeća
pilo zanimljivo dntJtvo te izaslanstvo bocaca 6. lićke divizije iz Beograda.
Ispred SrUSeOOg spomenika, po<predsjednik SABA Josip SIrupnjak podsjetio je nadane prije 68 godina kada se ,,narod Like masovRp,organizirao na ustanak protivfldističkog terora, dajući tako veliki doprinos" NOJl-~". Potprt:dsjednik VladeSlobodan Uzelac istaknuo je: • opalili ste pW:ku u 4ne.slobode u fašiste da bistevi i svi mi.živjeli u slolxxti - rekao je Uzelac. Dodaoje~jeobnova spomenika NOu, pa i ovoga u Srbu, obveza hrvatske vlade zapisana' u koalicijskom sporazumuizmedu SDSS-a i Vlade te da će se ona ispOOtovati. od stranačkihpredstavnika bilisu nazočni i Vesna Pusić, uime HNS-a, te Milorad Pupovac, predsjednik Srpskognarodnog vijeća.
Kako je riječ o istim događajimao kojima mi pišemO: ~~ja ~pitati· - čemu ~pqme-nik7 Z1nčinu nad Hrvatima! (Ur.) .
Nastavlja Ile
Jdii> Amo BELlO, mc
PiJe: An1c Beljo
dine upali ll.seJo VIlOće, uhitili Josu Matijevića. trgovca i krčmara i njegovu žo.nu Mariju i oboje ubili.. a njihove odsječeoe glave nabili na kolce na ogradu.
U Vrtoći su u to vrijeme živjele hrvatskeobitelji s prelimena: Marić, Matije~Bužooja. U zaseoku Teočak - Dugopoljebilo je pet kuća hrvatskih Bićana. Nekolicina Vnočana bili su pobjegli u obližnjiBjelaj.
U idućim je danima uslijedila pljačka,
paljenje hrvatskih kuća i hvatanje iubijanje Hrvata Tako je u jednoj kući
živ zapaljen slijepi starac Ivan Maričić.
Ubijena je takoder i Anica Drobac, vlasnica kavane koja je bila udana za Srbina.
Napad na susjednu Kmj~u dogodio seu subotu, 9. kolovoza 1941. Sav hrvatskiživalj iz okolnih zaselaka: Zelinovca. Lastava. Vranovine, Selišta, Rustine, Risovea. Brda, Z8poljk.a., Cerov:aće, te 0dređeni broj iz vođeničkog kraja i ponetkoiz već od ćetnikaosvojene Vrtoće, valjdazbog lakk obrane, a što se prilikom čet
ničkog napada pokazalo kobnim. U lcrnjeu!kom kraju bilo je u to vrijeme 18zaselaka u kojima su živjeli Hrvati katolici.
ŽUpa KmjeuSa je 1938. godine imala1268 vjernika, uglavnom Hrvata.
U subotu u ranim dopodnevnim satimanakon 00U0g pWkManje oglasila se ioteta haubica koju su pobunjenici otelidomobranima kada SU domobrani prolazili kroz zaseok Teol:ak - Dugopolje 4.kolovoza. Jedna je granata pala kraj škole, a druga je udarila na uski prostor izmedu Matijevi6eve i ćeranićeve Iruće. usn:di!nji dio mjesta.
Razarajuća lllClĆ' granata stvorila je neviđenu paniku među mnoštvo Hrvata okupljenih na tako malom prostoru što je uzrokovalo brzi pad mjesta u četničke ruke.
Dio tamo smptenih Hrvata dao se II
paničan bijeg.. lcdna skupina je po/na upravcu 20 kilometara udaljenog Bos. petrovca Među njima i nekoliko domobrana. Bjet.eti takozvanom donjom cestomkod vrta trgovca Ivana Dudeka, naišli suDa teško ranjenog župnika ~imira
Barišića. on se, poduprt malo, uputio snjima. ali nije mogao dalje. Bio je prilič
IlO jak čovjeka da bi ga se moglo ponijeti ili povući sobom. Pobunjenici su ga sedohvatili onako ranjenog i odvukli su gado katolićke crkve, gdje su ga mučili,
rezali mu lice, prste, iskopali oči i najzadga ubacili živog u vatru goruće crkve.Trgovcu Dudelru su odrezali ndcu, aonda ga brutalno ubili.
sudbina f.upe. KDqeUIaPObunjeni Srbi' su 2. kolovoza 1941. g~
nel te obutno mućili. Dio su ubili. a drugi dio odveli u Kamenicu kod Drvara itamo pobili i bacili u jame. O tom ZIOĆi
nu Ante Mile Krvavica svjedoči:
..GenocidDJJd ovim nedublim Hrvatima,/izda islrebljeuje palci> je tDĆJO dana27. VIl. 1941. (Dan usĐJnka). Toga danau 10sati ujutro retniđ:i uslallicipod vodstvom Bnme Bogunovića (1944. godineuvrtjo samoubojstvo) uhitili su ~njeg btolil!Jr.og tupnika Gospodnetića,
rodom s Brata. Sazvali su zbor Srba iSJrredkatolit!te Clive sv. mje. Nabili mu naleda magarećj samar j jašili na tupaiku j
OO ispred njegove majke. Na101J1j velikuvatru. Nabili ga na rahnj i pekli. le izmedlJ osUlloga uz silnu kriku i viku pjevali..Sv{uhva6etU H.tvati - djeca, tene j starej- kojj nisu uspjelipobjećj - morali su gled:iti ovaj stravitni tin kako" se peče njihov topnik (na obliJ.njoj visoravni kojase zove Jelića polje na jSloj vatri - s logomikom Tomislavom Sarićem - nap. A.B.) Nakon ovih seansi pokupili su svegledatelje (Hrvate o.p. A 8.), nalovariliih na konjske zaprege j odvezli u seJoTj.fkovac. Smjestili ih u teJjezniC!ki lUne1gdje su vr§lj s1Tavi6Ja mocenja. Jedandio odvezli su u Kamenicu mj Drvara jtakoder live pobacali u jame." (AnteMile Krvavica, Svjedok sam t!etniđdh
ZJOĆna u Grahovu..., Nedjeljna Dalmacija. 10.8.1995. str.15).
Vrhunac tragedije koncem srpnja i početkom kolovoza 1941. bio je pokolj iubijanje Hrvata katolika diljem grabovskog područja,paljeuje kalnličke akve ižupnog stana u Grahovu i paljenje hrvat·skih kućapo selima.. Hrvati koji su uspjeli izbjeći na!li su utočište u Livnu i Kninu, a kasnije su se. raselili diljem Rrvats--ke i svijeta.. .
Crkva u Grabovu i župni stan su obnovljeni 1969.-70. (zapravo na ndevinamastarih napravljeni su DOvi objekti), crkvau· Grahovu i župni stan. a banjalućki biskup Alfred Pichler ih je otvorio i blag~slovio 5. kolovoza 1970.
Obnovljenu crkvu su domaći Srbiponovno potušili u srpskoj agresiji 1992.godine da bf ponovno bila obnovljenagodine. U lo vrijeme na podrućjužupe B.Grabovo bio je smjclten veliki brojhrvatskih prognanika iz više od 50 župaiz BiH. od mučenićkesmrti župnika donJwja Gospodnetićažupa B. Grahovo nijeimala svećenika sa stalnim boravk.om.Brigu o tamošnjim malobrojnim vjetni
"cima vodili su svećenici iz susjednih župa Livanjskog dekanata.
odvedeni;· Bilandtija. Marro, zvaniMalenica, ubijen; Kardum Ive, Bo6n.,pobjegaO ispod nobt sa narezanim 1IJ3.
tDmi.1esti daD umro u fwni; ČUlina.Matej,:t.cW n;u, zatvorenj u kuai j zapaljeniiZ&OOli; sarić !VID<, odwxlen; Barać, lugar, j aela mu objtelj: f..eml j sedmerodjece (s majkom Anicom B~ bilo je(;ISllUO djece koja su tada tu stradala)~ u tupnikovu stanu. Najprije jezatlan otac (otac Stjepan BBr"8t bjo je sjo$ &tvorirom vojnika u Jugamici (bjojelugar nap. A B.) u BOlOVaO gdjeje stradao pri napadu pobunjenika 27. VD.·1941. godine), iza toga dvojjci oogcxJinudana, a nakon toga ostali jedan po jocJan.Majci su proreza1i dojke j stavjJj u njihruke dvojaka, a dojke poklanoj djeci uusta. Sve ovoje gledalu Stana Sarić. Stana je poku.Wa pobjeći svojoj kućj. Medutim bijeg joj nije uspjo, jer su tetnicibojećj se. da Stana ne izprita tjtavu stvarposlali za ujomjednoga od svojih, kojijuje dostigao j udario bajunelom. Stanameđutim nije odmah umrla, negojejo§ 8dana :E.vjebl j izplita.Ja slUĆij Bari<!eveobjtelji. Kad je bsnije u ova seJa doĐa
talijanska vojsb, pce1ivjeJe su tene jdjeca izma1ile tB1ijanskog zapovjednilai.da smiju tratiti svo~ mrtve. NaJle su ihu raznim jamama, ali tako izmrr;varr:ne j
iznakatcne. da ih oisu mogle JlI"POZll'lIipo licu, već samo po odie1ima. (Drinao.c., V., broj 1-3., 1955., str. 51-54.)
Navedeni Hrvati većinom su ubijeni 27.srpnja 1941. ili u nekoliko sljedećih dana Tako se npr. kao dan ubojstva AniceBarač i njezine. osmero djece navodi 31.srpnja. Uz ubijene kod njihovih kOCa. upoljima ili okolici sela. većinu uhićenih
Hrvata u Grabovu i okolici četnici su odveli u sela Kamenicu i u Risanovce (Srbiga zovu Resanovci) gdje su ih poubijali ibacili u tamošnje jame. Jedan broj uhic»nib Hrvata četnici su odveli u selo Tdmvac gdje su ih smjestili u željemićki tu-
lMOPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (4)
Ubijena majka injezino osmero djecoSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka naroda
Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a ,slavlje' obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz poIcroviteIjslvo i.sudioniStllo .
osoba iz javnog i poIitiđcog~ danaSnje RH? Sto se zapravo.tada dogodilo na podrue:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam, s1uzeđ se podatcima iz razlK:itih povijesnih izvora'i svje-
doCanstava, Ante Beljo
SPOMENIK - CEMU?
Podlistak: 4.
ovimdogađajimačasopisDrinaje
0 1955. objavio je članak ~-temelju iskaza jedoog <ld ovje,
dota. Oanak je zanimljiv jo' ~vodinaćin stradanja ovih grabovskih HtVita:Hrvat.sb> je j>U<anSlVO ganjih sda _dana saoo. Spiranovi6, ĆJlioei Kan/umi (27. srpnja - nap. A.B:).bo iinalemimo i marljivo obavljalo svOje dnevneposlove. k.ad iznenada upadnu'u ta sel3do zubiju obondani tetnici. POd vodstvom svojih vojvoda popa Dujića, Zlovodej BogunovićJ i pomu odmah sa bValB
njem brvatsJdh ljudi. 11:"0 nije uspio~bjeći, slavljen je pod not. Među n<1R1imubijene su toga dana po teln.icima sljedeće osobe: SlJIit5 AJ'Jrt; Č'ulina Niko. Bibmdtija Jozo, sva trojica dcX!ekani na puCU u mlin. zskJani j konji im odvedeni;SariC! Frano, odveden u romu i ubijen;Saric! Slanko, zakJ8JJ; Sarić M8rti.n, ranjen pobjegao i dvadeseti dan u ~umi
umro; Salif! Nonc. strahovito muC!en j naposljedku nabijen na ra:tanj j izpeC!en;tuPnik, kojemu se ne sjećam imena, nabijen na ra1anj i~;Sarić Juko, od:'veden sa svoje njive j ubiftn: Sari€! Niko.priklan i baren ujamu, odakk seje devetdana javljao i molio polTJOt!, ali se nitkonije usudio vaditi ga i tako je u jami umio svoj tivOl; Sarić Ive, odveden j zanjega se ne ma; Sari<! Marko, ubijen; Sarić Jandre MBTkov!' zaklan; ~piranovićNiko, cxI11Cden u Jumu j ubijen; KardumIve, cxIveden u Jumu j ubijen; Sari<! T.dija, ubijen,~jmu tivom izvadili srdce; sarićpema. sin Tadije, ubip; Sarić Ante Tadijin, otac luvatske junakinje
" An&like. odveden u §umu j ubijen; sa-rić ive, ubijen; sarić Janko, zaklan; Đuji<! Niko. odveden j za njega se niJta Dezna; sant! Stana, probodeoa nOUm 1roztrbuh; sarić ive Jandrin, ubijen. KardumŽeljko. odveden; Kardum Niko, zaklan;Mrđa pero. zaklan; Mrđa ivan, zatlan;Mrđa Marko, odveden u Jumu j ubijen,KNdUm Wjko. odwxlen; KNdUm Nine.bolniću, bačen krozprozor j ubijen; ~pi12I1Ol'ić Masko j DrvlllSld tupai.t., tojemu se ne sjećam imena. skinuti s vlaka j
• I' "'f .,1 !J~:), I
jasni ciljevi narodnooslobodil&tke borbe izna6Jj bratstva i jedinstva za tu borbu.Politi& rad s ustanicima bio je vrlo slab.Jedino su se $irile i otale tl Vijeso", ali i rou uskom krugu i neorganizovano. U
. nitim jedinicama ispod batSJjona nisupostojali politi~1ri komesari. nije postojala partijsb. ni skojevsb. organizacija.Odgovornost ZJJ likvidaciju nedubtog staoovniltva ne bi se mogla pcebttcivatisamo na li~e ili samo na hajilke ban:e.l među jedniIm i drogima bilo je poje<Unaca proternitJri orentiran.ih roji su tdiliosveti i tratili pri1iliJ da se .izm.ttnu kootroli ltabova. (Sb". 137-138)Glavne trtve su pale. ipak. kasnije u tokuprebacivanja za Kulen Vakuf i nar06toza Martin-Brod. Sve u svemu, KulenVakuf spada u najnegativnije događaje
prvih mjeseci ustanka, a negativooso suposljedica niske svijesti i neorganizovanosti ustanićkih masa. Tek blagodareći
upornom radu Komunistić.ke partije ukasnijim mjesecima, ovakvi događaji suprestaJi i predstavljali su samo mra~ne
stranice pro§losti. (str. 139)
Kritni put Boričevljana od njihovaBorićcvca preko Kulen Vakufa., Bihaća
do njihovih novih boravi~ta bio je krvav itrnovit sve do 1996. godine, a ni poslije usamostalnoj Hrvatskoj ni!ta nije poduze·to da se ta velika nepravda ispravi premaBoritevcu, ali niti prema Udbini. Zrinu.,Spanovici i mnogim drugim mjestima uHrvatskoj koja su dot.ivjela istu sudbinu.O istim slUČajevima u BiH nije potrebnoniti spominjati.
Evo što o -stradanju Borićevca kažeugledni hrvatski književ"*" i izdavać Josip Pavićić u pismu Općinskom vijeću
Donjeg Lapca i gradon&ćelniku Milanu Đukiću prilikom preimenovanja donjolapaćkih ulica. među njima i TrgaBorićevac. 2001. godine: BorićcvIjani suse sklonili u Kulen Vakuf, iz Vakufa supobjegli u Bihać. a iz Bihata, teljeznicom. u Slavoniju i druge krajeve. Ne kaokoloaiso. kako kate g. DjuJdt, jerkolonist podrazumijeva darovanu zemlju iimanje, negoraojadna sirotinja bez i..tak.ve imovine kojoj nitko niAta nije dao ikoja je. da bi pretivjela, morala u nadnicu na najgore poslove. Moj djed Mile,ugledni bori<%vaćhCiOmaQn. OUIC velikeobitelji. gazda. umio u seJu PosavskiPodgajci u Slavoniji bo slug.... UlJt;)&evac se prije Oluje 1995. vratilasamo jedna jedina progtJanićb hrvatskaobitelj. ali ni ta nije stigla odmah. negodesetak godina poslije oooganua odmahposlije rata BOJ"i~vac ne samo da nijepostojao. nego se nije smio ni spomenutii njegovo su imđ prognanici izgovarali upola glasa.. Bilo~ pokuJaja da se na ulazuu nekadalnje seJo postavi ploća s natpisom Borićcvac. ali su svi umili neuspjehom: ćim bi se smra61o, plota binestala. Na kraju je Borićevac izbrisan i
. iz slut.benog popisa naseljenih mjesta.
Nastavlja se
Pile: Ante Beljo
Đoko Jovani<: (Kotar Donji Lapac u NOR1941 - 1945, Historijski arhiv uKarlovcu): Trideset i prvogjula i 1. augusta BcrWevac jeprazan. a tek 2· augustanale jedinice su ulle u seJo... Noću 112.augusta ustanici su krenuli u napad naBori~vac. Glavne ustanićke snage saBretina krenuli su oko 2 sala 2 augusta ido 7 saci stigle su na brcla iznadBori~vca. Oko 10 sati u Borićcvac su sesI1JĆile ustanić.ke snage iz raznih pravaca.Po§co je sa gerilskim odredima nastupaoveliki broj golorukog {J;mxJa. a Bori~v8Cje pun napljaćkane imovine iz njihovihsela. otpotelo je razvlaćenjete imovine ukojoj su uće$tvovali i ustanici. Da to ne biprcllo u pravu plj&tku i izazvalo JDA teteposljedice, Gojko Polovina. naređuje dase dio oplja&ane imovine prikupi nagomilu i spali. Iza toga nesvjesni elemeno i pristalice odmazde pale Boritevac.Nuon ulasb u Boričevac. OdTtan jeVeJili narodni zbor u Donjem Lapcu naromeje govorio Gojko Polovina Pozvaoje na bratstvo i jedinstvo Srba. i HrvatJJ,govorio da hrvats1ri nMOd nije kriv zazlodjela usWs i osudio plj8Ćku i dezorganizaciju. Neb od ućesnib zbora suuzvikivali ćctniC!ku parole, ali su bili umanjini. Drugog augusLa 1941. godinećitav donjolapatki kOlar bio je slobodan(sU". 123). (Nap. a.: Nijednog Hrvata tamovik nije bilo).
... Ujutro. 6. septembra glavne snage 2.bataljona ..Sloboda" ulIe su u KulenVakuf i nastavile gonjenje neprijateljaprema Prkosima. Sa dijelom vojske ius~ i .manjim dijelom Stanovni~IVa, aJisa znatnim gubicima, neprijalelj se uspioprobiti za Bihać. Veđina sr.anovniAtvazaclrta.na je od ustanika i vnltena u Kulen~akuf. Padom nOCi potele su se vraćati spolotaja grupe boraca sa zarobljenimnarodom. lako je bilo 1UU"Meno da se utolu not!i nitko ne pult.a u grad. to se nijeuspjelo obezbijedio. Umorni i gladiliborci su silom prodrfi·u grad {navalili napite i na trgovinske radnje. J)o§loje donen:da.. Ujutro, 7. septembra pijani borcizapalili su Kulen Vakuf. StanovniltvoKulen Vakufaje u toku n06 617. se~mtn prebateno za Ma,rtin-Brod Sutradan iidutih dana ovo stanovništvo je prebaće
no za Bjelaj ili Bihać, ali jejedan dio izginuo od proternić.kib elemenata. Vik jemzlog za masakr nad nechd.nim stanov·m~lvom. prvi je postojanje protetnićkih
elemenata i njihove pozicije uradairijojvojnoj organizaciji. neki od kornandiravodova i četa, kao $to su bili pero Đilas.
Đuro Stikovac j dr. bili su prcx!etni~orijentisani. Kod većine ustanika Disu bili
neki poslije toga bili sjajni ne samo partizansJci borci nego politićld i vojni rukovodioci. komandiri. komandanti. Nikadnisam niti hoću javno pomenuti njihovailnena".
•PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANEJICETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (5)
Titovi generali i narodniheroji svjedote o srpskoj
pobuniSto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan uStanka naroda
Hrvatske i ·Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja iposljednjih nekoliko godina uz Polcroviteljstvo· isudionistvo
osoba iz javnog i politićkog livota danaSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podrućjU Uke i jugozapadneBosne rasvjetljava nam, sluleći se podatcima iz raz!ićitih
povijesnih izvora i svjedocanstava, Ante Beljona pruzi. Raspadom Jugoslavije 6. travnjaSrbi. iz okolnih sela su pribavili dostaoružja., a u te krajeve su se vratili mnogiiz jugovojske u rasulu i 1andannerije temnogi iz tada okupiranih dijelova uVojvodini od stnlne Mađara, a ćije obitelji su tamo odseliJe kao kolonizatoriposlije stvaranja Jugoslaviie 1918. god(Đoko Jovani<:. Milan Sijan i dr.).ProgJak.nje NDH 10. travnja 1941. biojeza njih poziv na pobunu. a ubijanje iprotjerivanje Hrvata dio programa kakoonih koji su se opredijelili za monarb.isličku ili onih za komuniSlićku Jugoslaviju. ,španjolski dobrovoljci su imaliza cilj da ostvare ono što nisu uspjeli il'spanjolskoj u ..oslobođenoj Jugoslaviji".Stanovnici tupe Borićevac su 31. srpnja1941. u 3 sata ujutro doznavši da im sesprema pokolj kolektivno izbjegli uKulen Vakuf. njih oko 2500. Stigli su uKulen Vakuf oko osam sati ujutro.
Dana 2. kolovoza 1941. pobunjenici izLapca i okolnih sela uz poklike kraljuPetru i CJt1I&bini - zajedno oni s kokardama i oni s crvenim zastavama i petokrakama opljJtĆkaIi su Borićcvac poubijalipreostalih 10-15 starijlb Boritevljana kojinisu mogli poći do 15 km udaljena KulenVafufa. Razjarena. rulja je na kraju zapalila sve kuće medu kojima i tupnu crkvu.Poslije rata na njihđvoj zemlji su napravljene stoćDe farme, a od kamena odnjihovih spaljenih kuća napravljene sustaje. Njihov župnik Vladimir Stuparić
izbjegao je s narodom da bi kasnije (6.studenog 1941.) bio imenovan župnikomu Sincu kod otoćca., gdje su ga partizani(vjerojatno isti oni od kojih je izbjegaosnut u zapaljenoj crkvi u Boričev~u) ubilina okrutan naćin tako da je najprijemorao sam sebi iskopati grob pa je krajistoga sUijeljen (A. Baković. Hrv,Martirologij, str. 601).
Obnovljena crkva u Boričevcu bit će blagoslovljena u nedjelju 13. nJjna '2009.• aprotjerani sve do poslije Oluje 1995. godnisu smjeli doći niti u posjetu. Danasvećina preživjelih i njihovih potomakažive na području Bjelovara (Zdra.lovi iNova Rača). '
Put Boričevljanaod Borićcvca do KulenVaJrufa, a onda 24. kolovoza 1941. utijeku borbi za Kulen Vakuf evakuiranoje oko 2200 Borićcvljanau Bihać. ostatakje zaostao u Kulen Vakufu do njegovapada 5. rujna·I94I .• kada je pri proboju zaBiliać pobijeno stotinjak Hrvata i J365muslimana.
Evo što o tol'oe pi~u organizatori i sudionici pobune. Gojko Polovina (Svedo~enje. Prva godina, ustanka u Lici,Beograd, 1988.• str, 340. i 342): ,.zanepun sat Bori~vac je bio JI plamenu.-..Ostaje 6njenica da je u ln.asi nebaracatoga momenta u pljađi j paljenju urestvovao i znatan broj boraca, od rojih su
!(jatoliĆka crkva II KrnjeuS:i je 9.kolovoza 1941. zapaljena i izgorje8. Tom prilikom ubijeni su i bače
ni II goruc.!u crkvu i sjemermtarci koji supomagali župniku II pripremi proslavepedesete obljetnice od osnutka tupe..Uznesenja Blažene Djevice Marije" II
Kmjeu§i. Bio je to: Jme Tomljenović sPrkosa. Ilija Poplakn iz okolice Jajca inajmlađi od njih l2-godišnji IvicaSkender, koji je tek bio zamio L razredgimbazije II Travniku. (Don AntoBak9~ć: .,svećenici trtve rata i poraća",
zap 1994.). Nastalo je pljačkanje ipaljenje hrvatskih trgovina i kuća, a ondaubijanja, silovanja-.. Kmjemka smbArabila su: katolička crkva (z.a.k.lano i ~DOII va'\ru oko 250 H,rvata), kuća Tomičića ikuća trgovca Dudeka II koje su hacaliubijene. pokJane. neke polužive ili !ive IIvatru. Slično se događalo j na drugimmjestima na kojima su žrtve zatečene.
Jedna svjedokinja iz sela Zelinovac sprminje kako je vidjela kola napunjena mrtvima tijelima. koja su nekuda odvokoa.Bilo je IjelO pa je.trebalo mrtve brro ukloniti...Osim jame Kaluđerice na Skakavcubacane su žrtve i u dvije jame u R.isovcu.Na tom području je bila i škola u koju su.uz staru školu u Kmjeuši. bili skupljaniHrvati da bi ih se odande odvodijo u zar0
bljeništvo ili smrt. žrtve su bacane ujame. ponore. paljene u kućama. uoblitnjoj Icrećani ali nitko od njih nije biopokopan na groblju.
U knjizi J. Jwjevića navedena su imena232·trtave s područja župe Krojeuta kojima je kasnije dodan još određen broj trtava ćije podatke su pokupili drugi istrativaći i svjedoci zbivanja.
Dok jol nisu bili poznati puni r:azmjerikmjeuškog pokolja, navođen je podatakda je od tada poznatog broja od 190 trtava bilo 35-toro djece do 7 godina. 14 od 8do 12. zatim 72 tene. od kojih su tetiribile pred porodom. Preživjeli stanovniciraselili su se diljem Hrvatske: okoBjelovara. Križevaca. Virovitice. poSlavoniji do Osijeka i Županje.Zagrebaćka grupacija osnovala jepClĆetkom ovoga milenija svoju udrugupod imenom: .,Zavićajna udrugaKmjeuŠ8, kolovoz 1941. godine". Jedinosu ostala sj~anja preživjelih i dokumentiiz tog razdoblja sabranih u mnogim knjigama i zapisima.
sudbina tupe Boričevac
ŽUPa BoriCCvac nalazila se prije n. svj.rata na putu Gornji Lapac - Kulen Vakuf.ŽUpa se sastojala od 4 sela u kojima je!ivjelo 450 hrvatskih katolićkih obitelji soko 2500 stanovnika. ŽUpa je pripadalaSenjsko-modruškoj biskupiji. a administrativno je pripadala BosanskopetfO.ćakom kotanJ. Stanovništvo se bavilouglavnom stoćarstvom i zemljoradnjom.ft poSto se u lO vrijeme gradila Unskapruga mnogi su na razne načine biliuključeni u poslove oko gradnje ali iizloženi nu.nim političkim i ideološkimutjecajima koji su dolazili preko osoblja
Podlistak 5.
'. "'.' . 7'lt r J ffi": <
Nastavlja se
PiJe: Ante Beljo
riti II skladište i u nju sprematizadružnu pšenicu. Tada je Luka Vitić
odigrao presudnu ulogu zaprijetivšiSrbima da će ponovno dići ustanakako budu radili gluposti. On nijedopustio' da se dira crkva, pa ona idanas služi svojoj svrsi.
Ti isti Srbi su za neko vrij~me saznali za Miladina, ali sami sebi nisumogli vjerova~ da se spasio iz jame.Kad su provjerom ustanovili da je toistina., počeli ·su ga optuživati kao ratnog zločinca tražeći .njegovu likvidaciju. zato što je četnika gumuo ujamu. Ponovo je presudna ulogaLuke Vitića. koji je iaprijetio onimakoji dirnu u Miladina, jer mu se nesmije ništa dogoditi.
Kad se je sve to stišalo, Miladin seoženio mladom udovicom, koja je izprvog braka imala žensko dijete.Sagradili su skromnu kućicu i dobilidjevojčicu. a Miladin se zaposlio ušumi kao drvosječa. Uslijed svegaprepaćenog i teških šumskih poslovaobolio je i umro 1952. god. u 39.godini života.
Njegova kći jedinica. kao odrasladjevojka, otišla je u Novi Zeland,tamo se udala, stekla svoju obitelj i,koliko se može saznati. tamo sretnoživi.
Miladinova majka bila je pravaumjetnica kada je riječ o ženskimručnim radovima, što joj je donosilodosta koristi, zato je nakon sinovljevesmrti zajedno sa snahom, na drenovatkom groblju gdje Mile (Miladin)vječno počiva, podigla krasan spa- .meni.k.Milan brat Joso, iako drevni starac '(rod. 1905.), k tome i invalid, ostvario je veliku želju, da vidi radni kraj igrudu, pa je prošle godine na MaluGospu došao u Boričevac.
Među Boričevljanima se još uvijekpriča o Milanovom dramatičnom
spašavanju iz jame, o tragičnoj sudbini čitave obitelji i čitavog našegBoričcvca.
kfii'
POlovina JeUo ZII~vij~Z. nap8d na. Borte-VlK:
toliko iscrpljen da ga je malo tko prepoznao. Boričevljani se nisu moglizadržati ni u Bihaću, jer im je ponovo prijetila ista opasnost, pa suraseljeni širom Hrvatske.
Miladin je sa svojom obitelji i jošnekoliko obitelji iz Boričevca
naseljen u Drenovce. u istočnoj
Slavoniji, kamo su stigli 4. listopada1941. god. Kako je rat već bio upunom jeku, Miladin je uskoro biopozvan u hrvatsku vojsku - domobranstvo. u kojem se ostao do krajarata. pri povlačenju hrvatske vojskedospio je do Bleiburga i tuje preživiona čudan· nllČin. Ubacio se slučajno
medu slovenske belogaidiste, a zatimdospio u kolonu civila na cesti. Snji.m:a je prošao čitav krit.ni put podnoseći glad. žeđ. batine i c;lruge muke,gl~dajući sinrt brojnih suputnika.KonllČno je prorijeđenakolona stiglau Srbiju, u neki rudnik, gdje .su ostalido 1946. god. Tada je s manjom skupinom Nijemaca prebačen uPetrovaradin odakle se vratio uDrenovce, u onu skromnu kućicu ukojoj su smješteni 1941. god. Tamoje zatekao staru majku i brata Josu sobitelji. ] Joso je bio hrvatski vojnik,ali je zbog ranjavanja preko prsa iruke ostao trajni invalid. Najmlađi
brat Nikola. jedva punoljetan, kaohrvatski vojnik: poginuo je negdjekod Bleiburga.
Po povratku u Drenovce Miladin jeradio (nadničio) kod bogatijih seljakai tamo je ~poznao starog komunistaLrilru Vitića. koji je kao partijskirukovodilac bio utjecajan i moćan. UDrenovcimaje prije ll. svjetskog rataživjelo dosta Nijemaca, koji su pozavršetku rata bili prognani. U njihove dbmove naseljeni su Srbi iz Like,mahom iz Srba. susjednih sela.Donjeg Lapca i i okolice. oni su htjeli župnu crkvu uDrenovcima pretvO-
Gojko Polovina u knjizi Svjedocenja na str. 42 piše o pripremama zapaljenje Boričevca. on doslovno navodi kako je ·'Osvetnike'· zadržavao dvadana.da ne krenu u napad, jer je on slao pisma ljudima u Boričevac s mQlbolJI da ga napUste, pa kad je doznao da su svi napustili selo dao je nalog zanapad u kojem je Boričevacdo temelja spaljen.
O pobijenim starcima, pljački koja je trij'ala nekoliko dana, o svađi okoplijena i sličniin divljaštvima svojih sunarodnjaka ne· kaže ništa, ili touljepšava. '. , .
~....;'.....'.
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA27.SRPNUA f941.(6)
Ubojstvo Boritevljana injihova stradanja u
progonstvu~to se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustankanaroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavljeobnavlja i posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljst-
vo i sudionistvo osoba iz javnog i polititkog :zivotadanaSnje RH? Sto se zapravo tada.dogodilo na
podrutju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetljava nam,slu:zeti se podatcima iz razlititih povijesnih izvora i svje
docanstava, Ante Beljo
topao, pod prstima je osjetio krv,napipao je lugarsku uniformu, a ondazapaljenom šibicom osvijetlio licelugara Mijata Anića iz Krasna, koji jesa službom bio u Marinu. (Njegovuženu i djecu su u Marinu četnici zaklali.) Anić je bio nizak i krupan. Sadaje za Miladina nastala prava drama.jer je jama bila duboka. činilo mu se60-70 metara, II donjem dijelu znatnošira. Bilo je teško hvatati se za njenestrane, zato je morao slotiti četiri lešajedan na drugi da bi dobio na visini.što mu je i uspjelo. Kad se dokopaoužeg "grla" jame, bilo je puno lakše,tim više što je bilo puno uganuća
(udubina) sa strane u kojima semogao odmoriti.
Nakon bi dana mukotrpnog penjanjastigao je pod sam vrh jame. Tada jenad njom čuo govor. Pretpostavljaoje da su·to četnici. jer su dozivali čet·nika po imenu Savo, koji je predMiladinom "otišao" naglavce. Kad seiz jame nije nitko javio, odlučili su jezatvoriti da nebi stradao netko odnjihovih, jer Hrvata više nije bilo.Zatvorili su je ~o da su tri-četiri
deblja drveta stavili preko nje, a na tonabacali granje i poneki kamen. Todrveće je dobro došlo Miladinu prilikom izvlačenja jer se imao za štouhvatiti. grane Je razmakao i tako seizvukao. .Kad je izašao. bila je noć.
odmorio se i krenuo preko polja. Žitajoš nisu bila pokošena, pa je •.ruljao"pšenicu iječam i time sehranio još bidana.Četnici koji su dolazili kositiborićevljanska žita, ponovo su gauhvatili. ali na njegovu sreću bili sunepoznati. pa im se mogao predstavljati pod lažnim imenom. Ipak suga predali u Lapac dJ:ugim četnicima,
koji su ga zatvorili u neku prostoriju.I njima je rekao lažno ime.. Opetsrećom II Lapac je naišao neki talijanski tenk:. Oko njega su se svi strčali,
pa je Miladin iskoristio tu priliku iiza§ao kroz prozor u oblimji voćnjak.Kad je opazio dvije žene. pravio seda· tobože bere šljive. Tada je uspiopobjeći. Po danu se skrivao po šumi ikamenjarima a po noći se.. kretao,tako da je nakon bi tjedna stigao uKulen Vakuf pridruživši seBoričevljanima.Već sutradan sp krenuli za Bihać, jer i.m.je prijetila istačetnička opasnost. Kad je nakontoliko patnji i napora napokon stigaomeđu svoje Boričc;vljane, bio je
Podlistak 6.
P·renosimo tekst Jose Babića Put
do pakla j natrag (Vila Velebita,broj 57, 28. svibnja 1997. strana
30) II kojemu opisuje stradanje MilePavičića: .
sudbina Mile (Miladina) Pavičićl izIlorić:cvca
Kako se Mile Pavičić izvukao živ izjame, i prevario četnike. Izmeđl:l 31.srpnja i 2. kolovoza 1941. god. svižupljani sela i župe Rođenja Bl.Djevice Marije II Boričevcu. tj. sviHrvati, morali su pred četnicima izDonjeg Lapca i susjednih sela napustiti svoja ognjišta i potražiti spas II
Kulen Vakufu. ('--J Manji broj ljudinije telio otići iz svojih kuća. uvjereni da im se ne može ništa dogoditi,jer nisu ništa skrivili. To su mahomstariji ljudi. nekoliko žena i jednadjevojčica od 12 godina. Ljuto su seprevarili i platili to vlastitim životom.Jedan od stradalih bio je stari DanePavičić zvani ..Vrepčić". On je imaoveliku obitelj: ženu Jeku i tri sina:,.Josu" zvanog Josan (rod. 1905.),Milu zvanog Miladin (rod. 1913.) iNikolu (rod. 1927.). Josan· je biooženjen i imao je ženu i šestero djece,Miladin je bio neoženjen, a Nikolajoš momčić. Kada su ukućani krenuliu izbjeglištvo, Da:be "Vrepčić" senije dao nagovoriti na odlazak unepoznato, a Miladin ga nije htioostaviti samoga. Evo kako su prošli:
Sutradan po odlasku naroda četnici
su uSli u selo, redom pljačkali i palili. Do Danine kuće došla je grupa odbi četnika, a jedan od njih imao jenož na pulli. Kad im je Dane pošaou susret, četnik ga je na samom kuć
nom pragu usmrtio nožem~ Vidjevši.to, Miladin je pobjegao na suprotnavrata. ali su ga u n~posrednoj bliziniuhvatili drugi ćctnici, pretukli ga ipovezali mu ruke žicom. Tako vezanog potjerali su ga do jame udaljenenekoliko kilometara. Pošto jeMiladin dobro poznavao taj teren,znao je što ga čeka kad su došli dojame - željeli su ga u nju baciti.Naglo se odlučio. spretn~ se bacio načetnika koji je bio izmedu jame injega. tako da je četnik "otišao"naglavce II jamu. a Miladin je skočio
za njim. pri padu, dok se odbijao odstijene do stijene, ruke su mu se razvezale. tetnici očito nisu imali municije jer nisu pucali za njim, samo suga, dok su još hodali, lille ranilibajunetom u nogu. Puno kasnije jepričao obitelji da je jama bila uska,vrlo duboka, nepravilnog oblika, takoda nije padao okomito. .Kad je pao nlldno jame, četnik: je već bio mrtav, alisu tu bila još bi leša. Jedan je bio još
'I ~o 7
Svjedotenje Mile Kovatevita
Pik: Ante Beljo
Jdiit Nastavlja se
otvor jame, poklonili se sjenama na§ihbaba, djedova, majki, otaca, braće isestara i napustili s bolom u srcu i dušimjesto zločina, za naše očeve i braću
koji su ubijeni na Srpskom klancu. zanjihove kosti i mjesto zločina neznamo.Ovdje navodimo imena 37 ubijenih žrtava te kućni broj i starost: KUĆNIBROJ 45: Ika udova Dane, rod., Tomičić jz Borićcvca, stara 65. god. Marijarode. Blažević iz Ostrovice, stara 27godina, Jelena, dijete. stara 4 godine.KUćNI BROJ 46: Dane (Jose) star 72godine, Kata (starija) rod. Pavičić izMišIjenovca, stara 69 godina, Marko(Dane) star 37 godina. Nikola - Nino(Dane) star 26 godina, Kata (mlada).rod. Markovinović iz Bubnja, stara 35godina, Marija (Marka) dijete, stara 8godina. Manda (Marka) dijete. stara 5godina, Jure (Marka), dijete star 3godine. KUĆNIBROJ 47: Luka guslar(Jose), star 82 godine. Josip (Luke),star 43 godine. Mara rod. Brkić izBoričevca. stara 42 godine. KUĆNIBROJ 49: Boja, udova Ivana, rod.Beronjić jz Boričevca, stara 79 godina,Dane (Ivana) star 32 godine, Boja,udova Nikole, rođ. Ivezić iz Brotnja.,stara 43 godi.• Jelka (Nikole). stara 18god., Jure (Nikole), dijete, star 12god., Ana (Nikole), dijete, stara 9 god.,Ika (Nikole). dijete, stara 7 g~.
KUĆNI BROJ SO: Mile (Mile) star 4()
god., Ika, rod. Kovačević iz Bubnja.stara 42 god.• Mara (Mile), stara 18god., Jela (Mile), dijete, stara 14 god.,Lukica (Mile) dijete. stara 12 god.,Kaja (Mile), dijete,s tara 9 god., Ana(Mile), dijete, stara 7 god. KUĆNIBROJ 51: Marko (Jakova), star 75god., Ika, rod. Blažević iz Boričevca.
stara 76 god., Jure (Marka), star 43god., Milan - Crni (Marka), star 27god.• Mićo (Jure), dijete star 6 god.,Jakov (Jure), dijete, star 3 god.
križni put. Sabiqilište je bilo u Banjaluci- "CRNA KUĆA".Tu su bili dovedeni iljudi iz drugih krajeva Suđenje je bilovrlo kratko. Većina je likvidirana, azajednička grobnica je šuma zvanaBorik !leposredno kraj Banjaluke.
U mojoj familiji ostalo je petero braće
od 3 do 12 godina, sa samohranom majkom, bez kuće i ikakvog krova nad glavom. Nigdje nismo bili dobrodošli. Bilismo obilježeni. Glad i svaka duga bijedanatjerali su me da odem u općinu obratiti"se socijalnoj radnici. ona me odmahprepomala i najurila me van riječima:
. ,.Imari:to mi i svoje djece".00
Rađenović koji nije bio iz Brotnje.Simo je zaželio vidjeti ,.šokicu" Mandušu i kada je vidio kako je Mandušalijepa. dade svima do znanja da Mandušu ne smiju ubiti. On. Simo Rađeno
vić iz zaseoka Radenovići, uzet će Mandušu za ženu, ženu robinju. Sutra jeSimo došao u Brotnju s konjskom zapregom i odvezao svojoj kući ženurobinju Mandušu. Rodili su Simo iManduša kćer D. koja živi i radi uZagrebu. Drugu djevojku Mandu (kći
Marka Pavičića) iz sela Mišljenovca,zatekao je ustanak u selu Brotnja ugostima, kod tetke joj Kate. ManduPavičić nisu odmah ubili. S njom je jedno vrijeme živio u braku ustanik BožO Pualić (sin Simin) i kada je Mandas Božom bila trudna u četvrtom mjesecu, naredio je Božo da ubiju Mandu.Božo Pualić bio je prvi sekretar mjesnog narodnog odboJ1l sela Brtonje(kasnije odselio u Semeljce kod Đako
va gdje je i umro).
Mi, živi potomci Hrvata iz sela Brotnje, koji smo se zatekli izvan sela i tako izbjegli sigurnu snut, odlazili smoposlije drugog svjetskog rata na pustaognjišta naših otaca. Nitko nam iz selanije htio kazati gdje je jama, grobnicana§ih najmilijih. Ipak se našao dobarčovjek, a to je Milan Baškot (sin Daverov - Davidov). koji namje pokazaomjesto zločina. Otišli smo tamo nastrojica (Ivan Ivezić, Ivan Koletić kojiživi u Lekeniku i ja) u kolovozu 1965.god. To je duboka jama uDabinuvrbu. Otvor jame je dosta uzak.. Seljacisela Poljice, bojeći se za svoju djecukoja tu čuvaju blago, zatvorili su s bikamena otvor jame. Uspjeli smo odvaliti jedan kamen. Imali smo džepnulampu i špage. Lampa na špagi išla jedo dubine 20 metara. Nismo uspjelividjeti kosti na§ih najdražih. Napravilismo od dva drveta križ, položili ga na
mlal:fi Doko'Jovanić. Zahvaljujući tomčinu i drugim svojin1 nedjelima, onipostaju vrlo cijenjeni i nagrađeni narazne· načine.
Pripadao sam onoj skupini Boričevljanakoji su, ostavši bez svoje djedovine irodnog kraja, izbjegli u Bjelovar. God1949. kada svi već smab'a.mo daje rat iprogonstvo prošlost, susjedi Srbi, sada uulozi udbaša, pojavljuju se u Bjelovaru iokolici. pokupili su sve muškarce Borlčevljane, koji su pukim slučajem preživjeli progoDstVo iz Boričevca, a zatim i
Mile Kov~vić piše o stradanju Boričevljana u progonstvu u Vili Velebita,broj 23, od 27. kolovoza 1994., na stranici lO, pod naslovom Zajednička. grobnicak~ Banje Luke:
Rođen sam 25.5.1939. god. u Boriče
vcu, općina D. Lapac. Dana 27.7.1941.godine slavio se u titoističkoj Jugoslavijikao dan ustanka u Hrvatskoj, ali je tadazapravo bio oružani napad, dobro organiziran. na katoličku župu Boričevac.
Taj četnički pokret vodio je i organiziraočetnički vojvoda Gojko POlovina i ne§to
I\MOSOOPODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941. (7)
Ubojstvo cijelog rodaIvezića u Brotnju
Sto se to slavilo od 1945. do 19900' kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a "slavlje" obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioništvoosoba iz javnog i politi~kog tivota danilSnje RH? Sto sezapravo tada dogodilo na podru~ju Uke i jugozapadneBosne rasvjetljava nam, 'sluteći se podatcima iz razlićtih
povijesnih izvora i svjedornnstava, Ante Beljo
ke jame. grobnice žena, djece i staraca,sve su obavili plans1ti. II jame su žrtvebacali prema starosnoj dobi. Kada sužrtve tjerali do jame, koja se nalaziiznad sela Brotnje u Dabinu vrhu, naredili su djedu Luki Iveziću, guslaru,da gusli i pjeva uz gusle u koloni nasmrt osuđenih, sedam muževa - Marka, Juru, Milana, Milu, Nikolu, Josu iMarka (sina Danina) te dvije žene,tetku Iku i Ikinu kćerku Jelku, otjeralisu u općinski zatvor u Srbu, zvjers)timučili i ubili na Srpskom klancu. Tu,na mjestl,l zločina na Srpskom klancu,poštedjeli su život jedino djevojciJelki.Nikola (sin Dane) i Nikola (sin Nikole) pobj~gli su u šumu i tako se spasili. Bježeći u pravcu Gospića, uhvaćeni
su u šumi Čememici. Glumili su da supravoslavne vjere i da se zovu David iJovo Dubaić, na što je komandir grupenaredio da može pravoslavni Očenaš.
Oba bjegunca tečno su molila - pravoslavni Qčena§, na što ih komandir potapše po ramenu govoreći: .;Ovo su srpska djeca". Napiše im'propusnicu dase slobodno kreću na području kojekontrolira srpska kraljevska vojska.Dok su bježali dalje-kroz šumu. nekiustanici pucali su prema njima i takoih razdvojili. Istog dana Nikola (sinDane) pobjegao je u Gračac a Nikola(sin Nikole) prema Bihaću. Na putu uBihać glad ga je prisilio da svrati ukuću Mitra Tišme, kome se predstaviokao Srbin, ali je taj ipak sumnjao.
Dvije djevojke, dvije Mande - Mandaili, kako su je od milja zvali. Manduša(kći Dane) bila je neko vrijeme skrivena u obitelji DuJdša Drće. J:Cako su us~tanici strogo vodili brigu da od obiteljiIvezić ne smije nitko ostati živ, prijetili su smrću onome tko skriva Mandušu. Obitelj Drta otkrila je Mandušu. Uselu Brotnja našao se i ustanik Simo
Selo Bromja nalazi se na otprilikepola puta između Donjeg Srba iGornjeg Lapca., (18 km od D0
njeg Lapca), a na polovici puta izmeduBoričevca i Brotnja nalazi se Dobroselo • rodno selo Gojka Polovine koji jeprije Drugog svjetskog rata bio odvjetnik. II GraČacu.On je jedan od organizatora pobune. četnik i naredbodavacnapada na Boričevac, a poslije je tijekom rata postao visoki partizanski funkcioner i general JNA. Selo Brotnja jeprije 2. svjetskog rata imalo oko 70obitelji od kojih je bilo 6 katoličkih
hrvatskih svi prezimena Ivezić. Pripadali su općini Srb. Hrvati sela Brotnjabilu su čitavo vrijeme od 1918. naudaru jugoslavenskih vlasti i mještana,tako da je njihova likvidacija bila planirana već 1918., ali ihje spasila jednažena iz obitelji Dubajić.
SIbi su pobili cijeli rod Ivezića II seluBrotnja
Prenosimo svjedočenjejednog od trojepreživljenih iz roda Ivezića,Dane Ivezita, rodenog 1921., objavljenog u Vili Velebita, br. 31, od 17. otujka 1995.,str. 10.:
Ja sam Dane Ivezić od oca Mile i majke Ike rodene Kovačević. Roden sam15. kolovoza 1921. god. u seluBrotnja, kotar Donji Lapac. Moju cijelu obitelj, sedam duša, i još trideset duša mojih bliskih fodaka, ubili su prvihdana ustanka u Srbu i okolici srpski..ustanici". Imovinu su opljačkali a ognjišta ostavili pusta. Gojko Polovina,rodom iz Dobrog Sela, kotar Donji Lapac. član Komunističkepartije i duhovni začetnik ustanka 194I. godine, u..Vjesniku" od 5. siječnja 1989. god.piše da su vode ustanka u Srbu i okolici osam dana prije ustanka ~ kaoprimami zadatak najbližem susjedušest obitelji Ivezić, Doki Jovaniću, daza§titi nedužne članove te obitelji.Zašto Doka Jovanić taj zadatak nije izmio, to on najbolje znade. U tim danima i u toj sredini krvi i pepela vladaloje zakon jačega jednako kao u džungli,kako na jednoj tako i na drugoj strani.Malo je bilo pojedim\ca čija je svijestbila na razini da sbvati kako djeca,nisu ni ustaše ni četnici. Pojedinac iličopor mogao je ubiti koga hoće, a danikome odgovarao nije.
Duhovni začetnici ustanka u Srbu i okolici, sramno su šutjeli pola stoljeća ozločinu u selu Brotnja, a još i danas šute. Ako još ima živih, uživaju povlaštene mirovine u državi Hrvatskoj.za zločine u selu Brotnja do dana današnjeg ni vlas s glave nije pala.
Zločin u selu Brotnja počinili su pro-mišljeno i planski i.zmedu 29. srpnja i4. kolovoza 1941. godine. I kod duro.
Podlistak 7.
, 'm -Ill! II. ~ ! 11111 I 'tIllll I" 'I' l' , I• - ~ l '. • t j__ I
PODUSTAK: BLAGDAN SV. ANE ICETNICKA POBUNA. 27. SRPNJA 1'941. (8)
Iskaz Nikole Vidakovita Nikca.jedinog Hrvata među
monarhosrbima (Srbljanima)i srbokomunistima
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a .s1av1je· obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo i sudioniStlloosoba jz javnog i poIitid<og 2iIIota danilSnje RH? Sto se zapravotada dogodilo na podrOCju Uke i jugozapadne Bosne ~etIja
va nam, s1ul!e6 se podatcima iz razliCitih povijesnih iZ'JOra i svje-c:lo<:anstava, Ante Beljo
Pile: Ante Beljo
nadomak Bosanskog Petrovca. Boričevac je bio najnaprednije naselje uovom kraju. Njive na vrijeme i uredno obrađene, usjevi uwrno njegovani. stoka uvijek isti.marena., nastambečiste i okrećene, gospodarska dvori!la i ratarsko oruđe uredno spremljeno.čeljad čista i lijepo odjevena. Nikcunekom prilikom rete Srpkinja Milica:,.Na njihovim njivama kukuruz i :litobolj~ od našega., a njiva jedna krajdruge. kako to može bitiT'
Kobnog 2. kolovoza 1941. god. okopodne dodoše po Nikca Vojin i Dušan (braća Mileusnići, Vojislav iDubn, nap. A.B.). Poslao ilije Gojko(polovina, nap. A.B.).•,Brinuo samse za tebe", reče mi Gojko, "ostat ćcluz mene dok ne organiziram vlast ikomandu mjesta". Ispripovijeda mukako je upravo došao iz Boričevca.,
koji su jutros oslobodili...I" Lapac jena!, to već zna!, pa imamo u rukamaprvo sresko mjesto. Ovdje će biti štaboslobodilačke vojske za cijelu Liku.A sad ćemo pričekati na!u vojsku. izBoričevcaće uskoro stići".
Došle su stotine mu!braca svih godina starosti u dugoj koloni. Mijdaju sepjesme ..spremte se spremte četnici"
i ..Budi se istok i zapad". Na čelu kolone l'1:jo žunit i Stevo I>nt8ičević.zamotani u crvenu tkaninu ugrabljenuiz dućana DaDe BtkiĆl., trgovca izBoričevca. Uz njih Simo sa srpskomzastavom i kokardom na kapi, odmahdo njega. Jovelja iznad kojega se vijena crna četnička zastava na kojoj jemrtvačkaglava, a na glavi mu šubaras istim znakovljem. Mnogi takve im- ,aju. Svatko se zaprtio nečim: trubamatkanine, vrećama suhog mesa i slanine, ratarskim oruđem, raznovrsnomoojcćom. U kolima nakrcane VTeĆe
tek ovdenog :lita. Iza njih stada stoke, konja., goveda., ovaca... Pod bezbrojnim kopitama stoke tutnji zemljakao pod stampedom. Svaka vrsta stoke buči svojim glasom. goniči ih tjeraju i motkama savijaju u tivo klupko. Pijani i promukli, svojom dernjavom i zviždanjem metaka kroz zrak:dopunjuju ovu potresnu sliku. Sve sedoimlje kao neka tragična i stravična
simfonija., kojom dirigira nevidljivi,ali postojeći pa i poznati maestro. Sveje to zaliveno suzama onih koji ta stada uzgojiše. oni nisu ovdje, ali njihove suze jesu, i jecaji se čuju u oblikutonova zvonaca., što su ih oko grlanosili pojedini konji, volovi, ovnovi ...
transu dinamično hodaju. bez svrbe ismisla., te ŽUČOO. aji s <>čitom radošću.
diskutiraju. gestikuliraju. Ne razabirese ni tko se kome obraa niti tko jegovornik a tko shdatelj. Ugibajući semnoštvu II prolazu, Nine priupita ~to
se događa. a začuđen Simo reče: .'pada. ti kao nc znal, pobuna je, ustanaJcprotiv usta!a i nezavisne hrvatskednave. (...)Odjednom oa. gumno (konac srpnja,vrijeme vdidbe, nap. A.B.) dotJtiMarija vičući: ..Bježite. do~:Ii su pitati gdje su ljudi (muškarci) pa odoše II
lva,novu kuću. Znadu, rekoše, kako jeteško bolestan pa mu nose lijekove."Nikac i Ivan su međaši, gumno jednodo drugoga, a na rubu Ivanova gumnasjenik:. U njemu le:li Ivan teško bolestan, nepokretan. Supruga Milka tuga sklonila zbog sigurnosti jer su jošjučer neki smrknuti ljudi pitali zanjega. Dok Nik:ac razmi!lja kamo bibježao od vriaja., nekoliko naoružanih mmk:araca stiže pred Ivanov sjenik: gurajući grubo pred sobom njegovu tenu Milku, pa uđoše s njom u sjenik:. Nikac se zakloni iza plasta uz rubgumna. Iz sjenika se začuje potmuliudarac. zatim duboki hroptaj poprać.
en užasnutim Milkinim krikom i bolnim plačem. Kad su siledžije izašli izsjenika. njihovi sudruzi yeć su iz stajeizveli krdo od desetak volova i krava.Odoše zajedno.Uz nužni oprez Ivanovo tijelo zakopano je u njegovom voćnjaku iduće
noći.
Osvanuo je 2. kolovoz 1941. god.Nik:ac je noć- prespavao u obližnjoj.)apuri". Vlažan od noćne rose, zaklonio se iia divlje jabuke pa ~ pokušao ogrijati na jutarnjem suncu ispodkojega labor donese miris paljevine.Otisne pogled u smjeru istoka i opazidim pa se popne na stablo jabukekako bi dalje i bolje vidio. Na širokom horizontu hrvatskog sela Boričev
ea, kao u nekom vijencu, naredaIi sestupovi gustog dima kroz koje desetak metara visoko ližu crveni plamenovi. Na trenutke, kad 'plane spremište tita ili krme, buknu goleme erupcije dima i plamena.
Gori BoričevaclBio je to najveće čisto hrvatsko $elo ukotoru, sjedište katoličke župe koja jeobuhvaćala sva hrvatska naselja, nesamo u donjo-lapačkom kotoru, već ipreko Une, hrvatska sela u Bosni. sve
KPJ. i njihovu udjelu II srpskoj pobuni. Njegovo literarizirilno svjedočenje
o srpskoj pobuni iz prve ruke. II
kojem su sva imena autentična., opisuje tc događaje te je vrijedan dopn.nos spoznaji o događajima iz togavremena..Iskaz je svojevrsna autorova duhovnakatarza nakon svega ~to je proživio.
(...) U predvea:Jje odluči Nika<: (Nikola Vi~oYić Nik:ac, nap. A. B.)cxi!elati do stare •.Bujadnice" pogledati je li već oveća tabla rati II stupnju zriobe. Kad je iz.a!ao na ulicunađe veću skupinu ljudi, kao II nekom
Podlistak 8.
Nikola Vidaković Nikae II svome iskazu objavljenu II Vili
. Velebita, br. 56. od 25. travnja1997., str. 14, i br. 57., od 28. svibnja1997., str. 30. navodi imena za kojaGojko Polovina kaže: ..Ostaje činje
nica da je II masi neboraca toga m0
menta II pljački i paljenju (Boričevca,
nap. A.B.) ocestvovao malan broj h0raca od kojih su neki poslije toga bilisjajni ne samo partizanski borci negopolitički vojni rukovodioci, komandiri. komandanti. Nikad nisam niti hocujavno pomenuti njihova imena." .NIkola Vidaković je II svom prilogu"Sjećanje na osnivanje i rad partijskeorganizacije do početka Ustanka1941." II knjizi •.Kotar Donji Lapac II
NOR", str. 17-34, opisao svoje sudjelovanje II formiranju i organizaciji
poslije 1945. iškolovan hrvatskim novcemi da je postigao reputaciju primatog drnmskog umjetnika (Dušan Duško; Tadić). Nasličan način borci revolucije, partizani jJičetnici (tada se jo4 nisu raz.lik:ovali) 0duzeli su tivat nedužnim Hrvatima: AugustuSimelu, Pem (Peji) i Ivanu Šikiću (bili subraća). Dani Kneteviću, Milanu Vidak.oviću, Josipu Mareniću. dječaku' Kneževiću,
sinu llije i Ande, Paji šikiću, a na mukamaje umrla mlada Marija Sarić te Nino Kne-_!ević.
posebna priča su stari· i onerooćali: MišoVidaković, Jela (Jeka) Šikić i Kata 'šikić.Njih je neki Stale odveo na Bijeli' brijeg.blizu D. Lapca. gdje se iz. zemJjine utrobevadi prirodno bijeli pijesak. Prostrijelio ihje i glave im gumuo u grabu. Nakon Z.IOČi.
na produžio je svojoj Jcući u obJifnjem naselju. Sutradan se vraćao na svoju du1nostu D. Lapac. kad je prolazio kraj mjesta zločina, iz grmlja što je okruživalo Bijeli brijeg prasnuše hitci i Stole se pridruži trtvama svoga zloćinaPotraga narodnih borneaza počiniteljemnije dala ploda,· a časnom
sucu i egzekutoru nigdje baga samo u grmu ll8đok ležaj od suhog li.tća gdje je pravedni osvetnik: ležao dok je~ da ostvari svoju presudu. Sve ubojice nedužnih Hrvata bili su vodama pobune poznati imenom i prez.imeoom. ZJOCini su se događali
iqxed njiliovili 06ju. Jedini. N101.cni irazboriti Jakov Blažević, želio je Hrvatimapomnći on nikada nije bncpleto odIUO;·yao. Htio je sve prorootriti iz di.stance, :zbog čega mu dadC:Jk ime 'oklijevaJo'. Nib:je Jakovljeve pokušaje shvatio pa se usudioiDdire.ktOO ukazati. da treba nedtdne zaštitiNo svakuYOmiSaO na to presjekli bi 0rešković i Zigjć. RevoluCija je bezobzirnobrisala sve što joj je na putu i o tome nijebilo suda!
Pordto je pomagao major Rašeta, kojegasu partijski čelnici kasnije proglasili najvetim četnikom.Major Rašeta pomagao je,lli ,šikiću da se spasi, Mariju $Wću Dani·nu udovu s jednirD. djetetom u naručju idru\un u utrobi oteo je iz ruku četničkihkoljaća, a Nikcu je ponudio zaklonište usvojoj kući..Videći da je svakoga dana sveviše pogibelji, a i na savjet dobronamjernihSrna. ,,>bc '" POCihO povulcao ;z Gojkovezaštite, jer je vidio da je i Gojkova zvijezda počela tamniti. pridnlbo se svojoj obitelji koju je već ranije sklonio u lomu. UDonji Lapac dolazio je kradomice pobranu, ali jednog dana uhvati ga četnička
zasjeda. Pročitali su mu smrtnu presudu,koju je izrekao četnički štab uz. napomenukako srpski heroji neće ni mačku hrvatskuostaviti na !ivotu. Kad su ga ~li vezati.pojavi se iznenada Mile Ra.šeta -šović s jošdvojicom, odgurne četnika s uf.etom u rucii stane i2medu Nikca i skupine koljoca00010 je do ootre prepirke i objunjavanjapa i potezanja oružja, a kad Mile ŠOvićRa.šeta sa smrtnom ozbiljnoAću uzviknu:'Ovdje a: pasti srpska krv prije nego Nikcaodvedete", koljači su popustili te MileiščupaNikca iz. četničkih ruku'."
Pile: Ante Beljo
ripio mu stambeno pitanje. i to sve 0dmah. A onje vet u to vrijeme otišao u Gradski komitet, gdje je podastro moju lJSW..tu proUost. Nije mi to oanijelo štetu, valjda su ga poznavali
U <mjeD> POICUOaO '" pWinoli !i=jemimforbirovskih i staljinističkih stavova ipisanih materijala. Imao je ljubavnicu. kojaje to predala Udbi, pa je bio otkriven. izvršio je samoobojstvo.
KaD je~mdio A1imjVO<ti<aMli su na spavanje. žunić (Pejo. nap.AB.) povode Radu ŽigiĆ8, prisnog prijatelja Gojka Polovine. kojima se PriJaPa uz.Gojka i Nikac, te Mile Kosanović, omanjilokalni lider. žunić ponudio društvo šljivovicom i medom, nakon čega se smjestik
. Oa.žunićevu tavanu.
'Dobar je Pejo gospodar, kakva mu jesamo šljivovica i med', koostatira Žigić.
Ne mogavAi to u sebi provariti, Ntkac bojatJjivo izgovori kako Pejo žunić nema ni~j;vovog Nhla ni Jro!nice p<da. Žig;<priupita OtklIda mu onda to. Osmjeli se Mi·lc Kosaoović pa. u želji da dade svoj prilogU rasktinkavanju latnog karaktera. što gaje samobvalom vjdto o sebi stvorio žunić.ispriča Žigifu da je to i sav drugi imutak:Pejo opljačbO ;z umarove kuče (linwjebio Augustin Sime), na1Urali.ZiraOi Hrvat).Žigić plane i u bijesu izbljuva ćirilicom oc-koJiko slogana iz srpskog folklora od togdana ŽUnk:eva politička karijera, unatoč
Gojkovom pokroviteljstvu, krenula je nizbrdicom.
U štabu je došao na red razgovor o gostion.iČllJU Milanu Alivojvodiću, Hrvatu, naravno. Njega je na svom sjeniku skrivao Srbin, gostioničar Andrija Vidurinov. Žbirikomandanta Lapca Luke Štikovca pokuša~
vali su ga izvući iz sjenika, ali je Alivojvađić povukao lojtru k sebi i odlučio zapaliti sjenik: i u njemu izgOJjeti ako se netkopopne k njemu. Znajući da bi p1aDuo DC:
samo sjenik, nego i njegovo imanje, .Andrija je čuvao svog kolegu Alivojvodića.
Alivojvodi6ev dragi prijatclj bio je PejoŽUOiĆ pe oo dobije zadatak: da ga privodesvojim prijateljstvom. žunić to prihvatiočehtju6. da a: na taj način poboljšati svojpolitički rejting. ŽUIUĆ je u Alivojvodi<:evoj gostionici mnoge ČUe ispio, mnogeobroke janjetine ;zjoo. t>e.pl_ daI<aI<O.pred sjen.ikoro ŽUniĆ mu se javi, poetskimriječima zajamči tivat i sigurnost i takoizmedu AlivojvodiĆ8. i revolucije pade zid,ali pade i Alivojvodić. ŽUnić ga uvode uštab i predade prvom pravovjemom borcu,koji je pritJtao. Pridružio se jo$ jedan dob
.rovoljac pa AlivojvodiĆ8. odvedoše u podDOtje lapov8Ćke Visočice. Tu pravovjernitakođer iskaza -tko je i što jt; p;l nožemobavi svoj krvavi posao. Kad se vrati. hladnokrvno je opisivao krvavi ritual. Recimo~ da je taj ubojica oedumog Hrvata
se u polju bno umnot.avala. Trojica muškaraca,'dva brata Jakova Hodaka, uglednog gospodara iz. Poljica blizu rijeke Une,Ivan-Ivača i .:x' te sin mu Nikola. sve ugledni ljudi. pomati pripadnici Mačekove
opozicije. grabili su preko polja u smjerušume.. sunce nemilo tete. sve zrak: lIq)tti.ptice ševrljuge uzlijeću, izvode svoju melodiju pa slete. Dok se to ponavlja, prepelica uz. obraslu među producira svoju melodiju - potpotip, potpožip... Rulja od mnogodesetaka ljudi valja se za HodacuOa. kojihitaju sve blite k šumi. Uz urnebesno urlanje svatko u rolji se nameće svojom dernjavom: 'Sreti ih od bihaćke ceste, presijociim put, nedaj ~ u šumu'. Progonitelji.serazredili po polju. olaužuju nedužne bJegunce, uhvatiše Ivoću Ovana). Omanjaskupina se skupi oko njega. oduzmu mu život i krene za roljom. Hodak. •.x" s~ doViganjića drage, dohvati se šwne.i spasi se.Nikola Hodak: hita u šumu na drugom mje.... Mlle '" u MiIeOIDOj d<agi. uilim puti.ćem peblt a: se na mali proplanak: i zadvadc:sdak koraka u okrilje guste šume..No kraj putića, u gustoj sitnogorici. ćuči.
ženska spodoba i kroz granje prati Nikolukrvavim pogledom. Objema rukama ČVI'StO
uhvaJ:iIa držalo s~ a čelićno sjoćivo
usmjerila oIromito na putanju Nik:DliDogkretanja. znkc subca probijaju se kroz.sitno granje i zlok:oboo blješte na čeličnomsječiw. U grmu ZaJePda k:osovica. Nikolese trgne pa se prignu i ubrza korak, a kadstiže na rob gustiša. Draginja ga svom magom udari sječivOln posred lubanje. Otvorise rana krvava kao Sunce gledano kroz 0blak: dima nad Boričevcem. Siknu vrućakrvpotisnuta golemim tlakom. rasprši so u svemanje četice i zeleoom Iilćupodari grimiznu boju. Proplankom se razlije vooj svježekrvi. U crvenilu krvi klone Nikola Tu jepočivao dQ--i945. kao svjedok okrutnogumoboloog zIOOna"
N~ Nikole VidaJc:ovića Nikca nakraju članka:
"ona trojica Hodaka, kako se kasnije saznalo. nisu uopće bili skriveni kod PejeŽlIniĆau Donjem Lapcu. on im nije JKldiOnikakvu zaštitu. Koristio ih je da mu obavet.etvu, vdi.dbu i kosidbu. Dakle, izlof.jo ihje pogibelji, jer ih je svatko vidio i samactko su i da su Hrvati. žunić je, inače, biočovjek bolesnih ambicija, politički ana1fabet.~ i rnOr8InO srozana ličnost, umišljena veličina,od susjeda ptezreil. a kad jebio 'pročitan', napušten je i odbačen i iz.političkog kruga u koi.em je tivio, kodprijatelja nepot..eljan. Zenskaroš koji seutvarao kako mate slomiti svako ženskosrce. no, partizansku spomenicu je dobio.A 1948. našao se na ulici. Tih godina radiosam u Osijeku. ponizno je i plačljivo moliopomoć, jer sa suprugom i četvero djecenije imao od čega tivjeti. Kako sam biouspjeAan privn:dnik:, zaposlio sam ga i
BllVATSKOBWmBLAGDAN SV. ANE I CETNICKA POBUNA27. SRPNJA 1941.
Prvi posao "narodnihboraca" - pljatka .lapatkih Hrvata
Sto se to slavilo od 1945. do 1990., kao Dan ustanka narodaHrvatske i Dan ustanka naroda BiH, a _slavlje- obnavlja i
posljednjih nekoliko godina uz pokroviteljstvo isudionistvo .osoba iz javnog i politi&.og 2ivota danasnje RH? Sto sezaprayotada dogodilo na podiul:ju Uke i jugozapadne Bosne rasvjetlJava nam, slu2ed se podatdrna iz razlićtih povijesnih oora i svje-
dOCanstava, Ante Beljo
Podlistak 9.
,,'Narodni borci', koji na juriA oslobodišcBoričevac. selo bez ikakve obrane. vratišese trijumfalno II Donji 1....apac.
Vodstvo ustanka· pobune imenova civilnuvlast, odbor od 30. 'uglednih' građana. g~!ovo sve osvjedočeoe velikosJbe. a za sekmat1l. - z.apBvo potit-komesanl - imenovaStcvu (Dragičevića, nap. A.B), kojeg'ugledni građani'. članovi odbora, za <Je8&.tak dana najurik, jer nisu tcljeli imatikomunističkog komesara,. za komaodantamjesta imenovao je Gojko Luku (~tik:ovca.
""1'. A.R). Covjek je vOOkokvalificinm.bio je taDdar pravi pr3vcati. Dao mu podkomandu 20 narodnih~ooera. oni ćećuvati narodnu vlast i, dakako narod.
Prvo što je Luka urodio na opće zadovoljstvo bilo~ da je dao ispnmiti staje i spremi.šta tita i hrane lapačkih Hrvata, ono lt~
je ostalo nepočiUeno. Trudio se da budupronađeni ustaAe, ali je obećao i stVima daće pričepiti svakoga tko bude- skrivao Hrvata. Idućih nekoliko dana stigok II Lapacmnogi članovi" visokih foruma Partije.I:>OđOOe Jakov Blažević (oo je na neki način bio domaći jer je bio sekretar mmitetaza liku) pa Mile počuća, Tomo Nik!ić,
Marko ()rdkovit i Rade Žigit. kojega jeravno iz Beograd POSJaO Alebandar Ranković, oni su zasjenili lokalne prvake PejuŽWUĆa, Stcvu Dragilevića, a djelomično iGojka Polovinu. Nib: je i sam pripadaoaolifatističkom pokretu. Bio je predsjednikk_ odbon H""dsl<c seljačke .....ke, paje smatr.ooda pripada ljeoo. U Goj.kovoj sjeni trudi se sačuvati tivO( sebi i~dcVdorici članova obitelji, kojima je imalazio zaklonište. Gojko ga hrabri. kroz. kojidan a:, veli, proglasiti sovjetsku Jq)UbI.iJru.uvesti red i strogOCu. Pobrinut a: se oo dasvatko postupa i radi u okri1j~ partijskeideološke čistoće. Tokom dana Nib: izabere vrijeme i odšulja se JXlgledati svojukuću. 'Sad su bili ovdje, traže vas i htjeli supaliti. ali mi nismo dali. jer je preblizo na&ih kuća', reče susjed Tota Kad se vratio,slušao je kako Pejo žunić priča krugu h0raca oko sebe da je u .Boričevcu pozvao oc-kog Hrvata. koji je jedan od rijetkih tamoostalih. da se preda. ali je OD pobjegao U
sjenik. Radije je izgorio nego se predao, jerje ... Pejo. kaže. zapalio ,jenik.~ jesebe smabaO najstarijim lapaćlrim komunistom. koji je naućio Marxovu KJeologiju isve made o Staljinu. Valjda je mislio dajetime amoestimn od 71očina.
ubojstvo HodaklKad je Nik:ac idućega dana, bijući se. od-
. šetao uz. kukuruzni nasad u polju, od ulioese začuje oeb. strka i galama. Zakloni semOđU kulrunl1.ne stabljike pa kroz. klasjegleda i oslu!kuje. ČUje u nastaloj bukiprijetećeglasove i raz.ab~ da nekoga trebazaklati, pobili. Usmjerivši sluh prema ulici,trgne se jer se čulo kako se lome lculruruzne stabljike i pred njim se stvori Vican sastajskim vilama. on preplaSen. aVicaniznenađen U prolazu Vican mu reče: 'Ne·boj se. neću ja tebe, idfmo mi uvatiti oneustak.. što su 'bili sakriveni kod Peježumća·. Odtutnji~ urdu gomilu koja