II PARCIJALA – FINANSIJSKO IZVJEŠTAVANJEMRS 2 – ZALIHE

Zalihe su imovina:a) koja se drži radi prodaje u redovnom toku poslovanja,b) koja je u procesu proizvodnje za takvu prodaju, ilic) koja je u obliku materijala ili dijelova zaliha koji će biti utrošeni u procesu proizvodnje ili u postupku pružanja usluga.

Neto ostvariva (utrživa) vrijednost je procijenjena prodajna cijena u redovnom toku poslovanja umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove koji su neophodni da se obavi prodaja.

Fer vrijednost je iznos za koji se neka imovina (sredstvo) može razmijeniti ili obaveza izmiriti, između obaviještenih i nepovezanih stranaka koje su voljne obaviti transakciju.

MJERENJE (VREDNOVANJE) ZALIHA

9. Zalihe treba vrednovati po trošku ili neto ostvarivoj vrijednosti, zavisno od toga što je niže.Trošak zaliha

10. U trošak zaliha (nabavnu vrijednost zaliha / cijenu koštanja zaliha) treba uključiti sve troškove nabavke, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje.Troškovi nabavke

11. Troškovi nabavke zaliha obuhvataju kupovnu cijenu, uvozne carine i druge poreze (osim onih koje subjekt može kasnije povratiti od poreznih vlasti) te troškove prevoza, troškove rukovanja zalihama, kao i druge troškove koji se mogu direktno pripisa ti sticanju gotovih dobara, materijala i usluga. Trgovački i količinski popusti i druge slične stavke se oduzimaju prilikom određivanja troškova nabavke.

TROŠKOVI KONVERZIJE

Troškovi konverzije zaliha obuhvataju troškove koji su direktno povezani s jedinicama proizvodnje, kao što je direktni rad. Oni, takode, uključuju sistemski raspoređene fiksne i varijabilne opće troškove proizvodnje koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode. Fiksni opći troškovi proizvodnje su oni indirektni troškoviproizvodnje koji ostaju relativno konstantni, bez obzira na obim proizvodnje, kao što su trošak amortizacije i održavanja proizvodnih zgrada i proizvodne opreme, te troškovi upravljanja i administrativni troškovi pogona. Varijabilni opći troškovi proizvodnje su oni indirektni troškovi proizvodnje koji direktno ili skoro direktno zavise od obima proizvodnje, kao što su indirektni materijal i indirektni rad.

OSTALI TROŠKOVI

Ostali troškovi se uključuju u trošak zaliha samo u mjeri u kojoj su stvarno nastali u vezi s dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Na primjer, u troškove zaliha može biti primjereno uključiti opće neproizvodne troškove ili troškove dizajniranja proizvoda za određene kupce.

1

TEHNIKE ZA MJERENJE TROŠKA

21. Tehnike mjerenja troška zaliha, kao što su metoda standardnog troška ili metoda trgovine na malo, mogu se koristiti iz praktičnih razloga ako se njihovom primjenom dobivaju rezultati koji su približni trošku nabavke. Metoda standardnog troška uzima u obzir uobičajene količine materijala i dijelova zaliha, rada, uobičajenu efikasnost i iskorištenost kapaciteta. Oni se redovito preispituju i po potrebi mijenjaju u odnosu na postojeće uslove.

22. Metoda trgovine na malo često se koristi u trgovini na malo za vrednovanje zaliha velikog broja artikala koji se brzo mijenjaju i koji imaju slične marže, zbog čega nije praktično koristiti druge metode utvrđivanja troška. Trošak ovih zaliha određuje se tako da se prodajna vrijednost zaliha umanji za odgovarajući postotak bruto marže.Postotak koji se koristi uzima u obzir zalihe čija je cijena snižena ispod njihove izvorne prodajne cijene. Često se koristi prosječan postotak za svaki maloprodajni odjel.

METODE TROŠKOVA

25. Trošak zaliha, osim onih koje su obuhvaćene tačkom 23., određuje se primjenom metode prvi ulaz - prvi izlaz (FIFO) ili metodom ponderisanog prosječnog troška. Subjekt treba koristiti istu metodu za sve zalihe slične vrste i namjene kod tog subjekta. Za zalihe drukčije vrste ili namjene, primjena različitih metoda za utvrđivanje troška je opravdana.

27. FIFO metoda polazi od pretpostavke da se stavke zaliha koje su prve kupljene prve i prodaju, te stoga stavke koje ostaju na zalihama na kraju perioda su one koje su posljednje kupljene ili proizvedene. Kod metode ponderisanog prosječnog troška, trošak svake stavke određuje se iz ponderisanog prosječnog troška sličnih stavki na početku perioda i troška sličnih stavki koje su kupljene ili proizvedene u tom periodu. Prosjek se može izračunavati periodično ili po zaprimanju svake dodatne pošiljke, zavisno od uslova u kojima subjekt posluje.

MRS 7. IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA

1. Subjekt treba sastaviti izvještaj o novčanim tokovima u skladu sa zahtjevima ovog Standarda i prezentirati ga kao sastavni dio svojih finansijskih izvještaja za svaki period za koji se prezentiraju finansijskih izvještaji.

Novac obuhvata novac u blagajni i depozite po viđenju.

Novčani ekvivalenti su kratkotrajna, visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo konvertovati u poznate iznose novca i podložna su beznačajnom riziku promjena vrijednosti.

Novčani tokovi su prilivi i odlivi novca i novčanih ekvivalenata.

Poslovne aktivnosti su glavne prihodovno-proizvodne aktivnosti subjekta i druge aktivnosti, osim investicijskih i finansijskih aktivnosti.

Investicijske aktivnosti su sticanje i otuđivanje dugotrajne imovine i drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente.

2

Finansijske aktivnosti su aktivnosti koje rezultiraju promjenama u visini i strukturi kapitala i u zaduživanju subjekta.

NOVAC I NOVČANI EKVIVALENTI

7. Novčani ekvivalenti se drže u svrhu ispunjavanja kratkoročnih novčanih obaveza, a ne za ulaganja ili u druge svrhe. Da bi se ulaganje moglo tretirati kao novčani ekvivalent, ono mora biti lako pretvorivo u poznati iznos novca i biti izloženo beznačajnom riziku promjena vrijednosti. Stoga, ulaganje se obično kvalificira kao novčani ekvivalent samo kada ono ima kratko dospijeće od, recimo, tri mjeseca ili manje od datuma sticanja. Ulaganja u kapital su isključena iz novčanih ekvivalenata, osim ako su i ona, u biti, novčani ekvivalenti, na primjer, u slučaju povlaštenih dionica koje su stečene unutar kratkog perioda njihova dospijeća i s utvrđenim datumom otkupa.

PREZENTIRANJE IZVJEŠTAJA O NOVČANIM TOKOVIMA

10. Izvještaj o novčanim tokovima treba da prikazuje novčane tokove tokom perioda, klasificirane na novčane tokove od poslovnih, investicijskih i finansijskih aktivnosti.

POSLOVNE AKTIVNOSTI

13. Iznos novčanih tokova nastalih od poslovnih aktivnosti je ključni pokazatelj obima u kojem je subjekt svojim poslovnim aktivnostima ostvario dovoljne novčane tokove za otplate zajmova, očuvanje poslovne sposobnosti subjekta, plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja, bez korištenja vanjskih izvora finansiranja. Informacija o pojedinačnim elementima prijašnjih novčanih tokova od poslovnih aktivnosti je, zajedno s drugim informacijama, korisna u predviđanju budućih novčanih tokova od poslovnih aktivnosti.

14. Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno proizlaze od glavnih poslovnih aktivnosti subjekta koje stvaraju prihode. Stoga, oni uglavnom proizlaze iz transakcija i drugih poslovnih događaja koji se uključuju u određivanje dobiti ili gubitka.

Primjeri novčanih tokova od poslovnih aktivnosti su:a) novčani primici od prodaje dobara i pružanja usluga;b) novčani primici od tantijema, naknada, provizija i drugih prihoda;c) novčane isplate dobavljačima dobara i usluga;d) novčane isplate zaposlenima i za račun zaposlenih;e) novčane isplate i novčani primici od osiguravajućeg subjekta za premije i odštetne

zahtjeve, anuitete i druge koristi od police osiguranja;f) novčane isplate ili povrati poreza na dobit, osim ako se ne mogu posebno povezati s

finansijskim i investicijskim aktivnostima; ig) novčani primici i isplate po osnovu ugovora s namjenom dilanja ili trgovanja.

3

INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI

Novčane tokove nastale investicijskim aktivnostima je važno objaviti odvojeno, buduči da oni prikazuju visinu nastalih izdataka za resurse koji su namijenjeni stvaranju buduće dobiti i novčanih tokova. Primjeri novčanih tokova koji nastaju investicijskim aktivnostima su: (NABROJATI NEKOLIKO)

a) novčane isplate za sticanje nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine. To obuhvata i isplate koje se odnose na kapitalizaciju troškova razvoja i izgradnju nekretnina, postrojenja i opreme u vlastitoj izvedbi;

b) novčani primici od prodaje nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine i druge dugotrajne imovine;

c) novčani izdaci za sticanje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata i udjela u zajedničkim poduhvatima (osim isplata iz osnova onih instrumenata koji se smatraju novčanim ekvivalentima ili se drže u svrhe dilanja ili trgovanja);

a) cl) novčani primici od prodaje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata i udjela u zajedničkim poduhvatima (osim primitaka iz osnova onih instrumenata koji se smatraju novčanim ekvivalentima ili se drže u poslovne ili trgovačke svrhe);

d) novčani predujmovi i zajmovi dati drugima osobama (osim predujmova i zajmova koje je dala finansijska institucija);

e) novčani primici od otplata predujmova i zajmova datih drugim osobama (osim predujmova i zajmova finansijske institucije);

f) novčane isplate po osnovu ugovora za futures-e, forward-e, opcije i swap-ove, osim kada se ti ugovori drže u svrhe dilanja ili trgovanja, ili ako su ta plaćanja klasificirana kao finansijske aktivnosti; i

g) novčani primici po osnovu ugovora za futures-e, forward-e, opcije i swap-ove, osim kada se ti ugovori drže u svrhe dilanja ili trgovanja, ili ako su te naplate klasificirane kao finansijske aktivnosti.

Kada se ugovor prikaže kao zaštita neke identificirane pozicije, novčani tokovi tog ugovora se klasificiraju na isti način kao i novčani tokovi pozicije koja se zaštićuje.

FINANSIJSKE AKTIVNOSTI

Odvojeno objavljivanje novčanih tokova nastalih finansijskim aktivnostima je važno jer je to, onima koji subjektu obezbjeduju kapital, korisno pri predviđanju očekivanja vezanih uz buduće novčane tokove. Primjeri novčanih tokova koji nastaju finansijskim aktivnostima su: (NABROJATI NEKOLIKO)

a) novčani primici od izdavanja dionica ili drugih vlasničkih instrumenata;b) novčane isplate vlasnicima za sticanje ili otkup dionica subjekta;c) novčani primici od izdavanja zadužnica, zajmova, pozajmica, obaveznica, hi- poteka i

drugih kratkoročnih ili dugoročnih posuđivanja;d) novčane otplate posuđenih iznosa; ie) novčane otplate najmoprimca na ime smanjenja nepodmirene obaveze po osnovu

finansijskog najma (lizinga).

4

IZVJEŠTAVANJE O NOVČANIM TOKOVIMA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI

18. Poslovni subjekt treba izvijestiti o novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti koristeći ili:

a) direktnu metodu, prema kojoj se objavljuju glavne grupe bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata; ili

b) indirektnu metodu, prema kojoj se dobit ili gubitak usklađuje za efekte transakcija nenovčane prirode, sva razgraničenja ili obračunske iznose proteklih ili budućih poslovnih novčanih priliva ili odliva, te za stavke prihoda ili rashoda koje su vezane za investicijske ili finansijske novčane tokove.

19. Subjekti se podstiču na izvještavanje o novčanim tokovima od poslovnih aktivnosti primjenom direktne metode. Direktna metoda pruža informacije koje mogu biti korisne u procjenjivanju budućih novčanih tokova, a koje nisu raspoložive prema indirektnoj metodi. Prema direktnoj metodi, informacije o glavnim grupama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata mogu se dobiti:

a) iz računovodstvenih evidencija subjekta; ilib) usklađivanjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (odnosno, kod finansijskih

institucija, kamata i sličnih prihoda te rashoda za kamate i sličnih troškova) i drugih stavki izvještaja o dobiti za: promjene stanja zaliha i poslovnih potraživanja i obaveza u toku perioda; druge nenovčane stavke; i druge stavke čiji su novčani efekti investicijski ili finansijski novčani tokovi.

20. Prema indirektnoj metodi, neto novčani tok od poslovnih aktivnosti utvrđuje se usklađivanjem dobiti ili gubitka za efekte:

a) promjene stanja zaliha i poslovnih potraživanja i obaveza u toku perioda;b) nenovčanih stavki kao što su amortizacija, rezervisanja, odgođeni porezi,

nerealizirane pozitivne i negativne kursne razlike, neraspodijeljeni dobici povezanih društava i nekontrolirajući interesi; i

c) svih drugih stavki čiji su novčani efekti investicijski ili finansijski novčani tokovi.

Alternativno, neto novčani tok od poslovnih aktivnosti može se prema indirektnoj metodi prezentirati prikazivanjem prihoda i rashoda objavljenih u izvještaju o dobiti te promjena zaliha i poslovnih potraživanja i obaveza u toku perioda.

NOVČANI TOKOVI U STRANOJ VALUTI

25. Novčani tokovi nastali transakcijama u stranoj valuti iskazaće se u izvještajnoj valuti subjekta, primjenjujući, na iznos u stranoj valuti, kurs koji vrijedi između izvještajne valute i strane valute na datum novčanog toka.

26. Novčani tokovi zavisnog subjekta u inostranstvu trebaju se preračunati po kursevima koji vrijede između izvještajne valute i strane valute na datume novčanih tokova.

5

NENOVČANE TRANSAKCIJE

43. Investicijske i finansijske transakcije koje ne zahtijevaju upotrebu novca ili novčanih ekvivalenata se ne uključuju u izvještaj o novčanim tokovima. Takve transakcije se trebaju objaviti drugdje u finansijskim izvještajima, na način koji pruža sve relevantne informacije o tim investicijskim i finansijskim aktivnostima.

MRS 10 – DOGAĐAJI NAKON IZVJEŠTAJNOG PERIODA

Događaji nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju su oni povoljni i nepovoljni događaji koji su nastali između datuma izvještaja o finansijskom položaju i datuma na koji je odobreno izdavanje finansijskih izvještaja. Mogu se identifikovati dvije vrste događaja:

a) događaji koji su dokaz uslova koji su postojali na datum izvještaja o finansijskom položaju (događaji nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji zahtijevaju usklađivanje); i

b) događaji koji ukazuju na uslove koji su nastali nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju (događaji nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji ne zahtijevaju usklađivanje).

PRIZNAVANJE I VREDNOVANJE

Događaji nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji zahtijevaju usklađivanje

8. Subjekt treba uskladiti iznose koje je priznao u svojim finansijskim izvještajima, za događaje nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji zahtijevaju usklađivanje.

9. Slijede primjeri događaja nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji zahtijevaju da subjekt uskladi iznose priznate u svojim finansijskim izvještajima ili da prizna stavke koje ranije nisu bile priznate:

a) sudsko rješenje nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koje potvrđuje da je subjekt na datum izvještaja o finansijskom položaju imao sadašnju obavezu. Subjekt usklađuje svaki ranije priznati iznos rezervisanja za taj spor, u skladu sa MRS-om 37 - Rezervisanja, potencijalne obaveze i potencijalna sredstva ili priznaje novo rezervisanje. Subjekt ne objavljuje samo potencijalnu obavezu, jer sudsko rješenje predstavlja dodatni dokaz koji bi trebalo uzeti u obzir u skladu sa tačkom 16. MRS-a 37;

b) prijem, nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju, informacije koja ukazuje na to da je vrijednost nekog sredstva na datum izvještaja o finansijskom položaju bila umanjena ili da je iznos prethodno priznatog gubitka od umanjenja tog sredstva potrebno uskladiti. Na primjer:

stečaj nekog kupca nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju obično potvrđuje da je na datum izvještaja o finansijskom položaju postojao gubitak od umanjenja vrijednosti potraživanja od kupaca i da subjekt treba uskladiti knjigovodstvenu vrijednost tih potraživanja; i

6

prodaja zaliha nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju može bitidokaz o njihovoj neto ostvarivoj vrijednosti na datum izvještaja o finansij-skom položaju;

c) utvrđivanje, nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju, troška kupljenog sredstva, ili prihoda od prodaje sredstva, a ta kupovina ili prodaja se dogodila prije datuma izvještaja o finansijskom položaju;

d) utvrđivanje, nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju, iznosa plaćanja iz osnova raspodjele dobiti ili bonusa, ako je subjekt na datum izvještaja o finansijskom položaju imao sadašnju zakonsku ili izvedenu obavezu za takve isplate, kao posljedicu događaja prije tog datuma (v. MRS 19 - Primanja zaposlenih);

e) otkrivanje prevare ili grešaka koje ukazuju da su finansijski izvještaji netačni.Događaji nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji ne zahtijevaju usklađivanje

10. Subjekt ne usklađuje iznose koje je priznao u svojim finansijskim izvještajima za događaje nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji ne zahtijevaju usklađivanje.

11. Primjer događaja nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju koji ne zahtijeva usklađivanje je pad tržišne vrijednosti ulaganja između datuma izvještaja o finansijskom položaju i datuma na koji je odobreno izdavanje finansijskih izvještaja.Pad tržišne vrijednosti obično nije povezan s uslovima ulaganja koji su postojali na datum izvještaja o finansijskom položaju, nego odražava okolnosti koje su nastupile nakon tog datuma. Stoga subjekt u svojim finansijskim izvještajima ne usklađuje iznose koje je priznao iz osnova tog ulaganja. Slično tome, subjekt ne ažurira iznose ulaganja koja je objavio na datum izvještaja o finansijskom položaju, iako može biti potrebno objaviti dodatne podatke u skladu sa tačkom 21.

DIVIDENDE

12. Ako subjekt izglasa dividende za imaoce vlasničkih instrumenata (kao što je definisano u MRS-u 32 - Finansijski instrumenti: objavljivanje i prezentacija) nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju, onda te dividende ne priznaje kao obavezu na datum izvještaja o finansijskom položaju.

13. Ako je odluka o isplati dividende donesena nakon izvještajnog perioda, ali prije nego što je odobreno izdavanje finansijskih izvještaja, dividenda se ne priznaje kao finansijska obaveza na kraju izvještajnog perioda, jer u to vrijeme ne postoji kao obaveza, već se objavljuje u bilješkama, u skladu sa MRS-om 1 - Prezentacija finansijskih izvještaja.

NEOGRANIČENOST VREMENA POSLOVANJA

14. Subjekt ne može svoje finansijske izvještaje sastavljati na osnovu pretpostavke neograničenosti vremena poslovanja ukoliko uprava nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju namjerava likvidirati subjekt ili prestati poslovati, ili ako utvrdi da nema drugu realnu alternativu takvoj odluci.

7

15. Pogoršanje poslovnih rezultata i finansijskog položaja nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju može ukazati na potrebu da se razmotri primjerenost pretpostavke o vremenskoj neograničenosti poslovanja. Ako pretpostavka o vremenskoj neograničenosti poslovanja više nije primjerena, efekat toga je u toj mjeri sveobuhvatan da ovaj Standard zahtijeva temeljitu promjenu računovodstvene osnove, a ne samo usklađenje iznosa koji su priznati prema prvobitnoj računovodstvenoj osnovi.

16. MRS-1 zahtijeva objavu određenih podataka ako:a) finansijski izvještaji nisu sastavljeni na osnovu pretpostavke neograničenosti vremena

poslovanja; ilib) ako je uprava svjesna značajnih neizvjesnosti koje su povezane s događajima ili

okolnostima koje mogu dovesti u značajnu sumnju mogućnost subjekta da nastavi poslovati na vremenski neograničenoj osnovi. Događaji ili okolnosti koje je potrebno objaviti mogu nastati nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju.

MRS 18 – PRIHODI

Prihod je bruto priliv ekonomskih koristi tokom perioda koji proizlazi iz redovnih aktivnosti subjekta, i koji ima za posljedicu povećanje kapitala, osim onih povećanja kapitala koja se odnose na unose učesnika u kapitalu.

8. Prihodi uključuju samo one bruto prilive ekonomskih koristi koje je subjekt primio ili ih potražuje za svoj račun. Iznosi prikupljeni u ime trećih strana, kao što su porez na promet, porez na dobra i usluge i porez na dodatu vrijednost nisu ekonomske koristi koje pritiču u subjekt i ne rezultiraju povećanjem kapitala. Stoga se oni isključuju iz prihoda. Slično tome, u odnosu zastupanja, bruto prilivi ekonomskih koristi obuhvataju i iznose koji su prikupljeni u ime nalogodavca (principala) i koji ne rezultiraju povećanjem kapitala subjekta. Iznosi prikupljeni u ime nalogodavca nisu prihodi. Umjesto toga, prihod je iznos provizije.

MJERENJE PRIHODA

9. Prihod treba mjeriti po fer vrijednosti naknade koja je primljena ili se potražuje.

PRODAJA DOBARA

14. Prihodi od prodaje dobara će se priznati kada su zadovoljeni svi sljedeći uslovi:a) subjekt je prenio na kupca značajne rizike i koristi od vlasništva nad dobrima;b) subjekt ne zadržava ni učešće u upravljanju prodatim dobrima u mjeri koja se obično

povezuje s vlasništvom, ni efektivnu kontrolu nad prodatim dobrima;c) iznos prihoda može se pouzdano izmjeriti; vjerovatno je da će ekonomske koristi

povezane s transakcijom priticati u subjekt; id) troškovi, koji su nastali ili će nastati vezano za transakciju, mogu se pouzdano

izmjeriti.

8

16. Ako subjekt zadržava značajne rizike vlasništva, takva transakcija nije prodaja i prihod se ne priznaje. Subjekt može zadržati značajan rizik vlasništva na više načina.

Primjeri situacija u kojima subjekt može zadržati značajne rizike i koristi vlasništva su:a) kada subjekt zadržava obavezu za nezadovoljavajuće izvršenje, koja nije pokrivena

uobičajenim rezervisanjima za garancije;b) kada priliv prihoda od određene prodaje zavisi od ostvarivanja kupčevih prihoda, od

njegove prodaje dobara;c) kada se isporučena dobra montiraju, a montaža čini značajan dio ugovora koji

subjekt još nije dovršio; id) kada kupac ima pravo da opozove kupovinu iz razloga koji je naveden u prodajnom

ugovoru, a subjekt nije siguran u mogućnost povrata.

17. Ako subjekt zadržava samo beznačajni rizik vlasništva, to je transakcija prodaje i prihod se priznaje. Na primjer, prodavač može zadržati pravno vlasništvo nad robom isključivo radi zaštite naplate dospjelog iznosa. U tom slučaju, ako je subjekt prenio značajne rizike i koristi vlasništva, to je transakcija prodaje i prihod se priznaje. Drugi primjer gdje subjekt zadržava samo beznačajni rizik vlasništva može biti prodaja na malo, u slučaju kada se nudi povrat novca ukoliko kupac nije zadovoljan. U takvim slučajevima prihod se priznaje u vrijeme prodaje, pod uslovom da prodavač može pouzdano procijeniti buduće povraćaje i priznati obavezu za te povraćaje zasnovanu na ranijem iskustvu i drugim relevantnim faktorima.

19. Prihodi i rashodi koji se odnose na istu transakciju ili drugi događaj priznaju se istovremeno; taj postupak obično se naziva sučeljavanje prihoda i rashoda. Rashodi, uključujući garancije i druge troškove koji nastaju poslije isporuke dobara, obično se mogu pouzdano izmjeriti kada su drugi uslovi za priznavanje prihoda ispunjeni. Međutim, prihodi se ne mogu priznati ako se rashodi ne mogu pouzdano izmjeriti; u takvim okolnostima, bilo koja naknada koja je već primljena za prodaju dobara, priznaje se kao obaveza.

PRUŽANJE USLUGA

20. Kada se ishod transakcije, koja obuhvata pružanje usluga, može pouzdano pro- cijeniti, prihod povezan s tom transakcijom priznaje se prema stepenu dovrše- nosti transakcije na datum izvještaja o finansijskom položaju. Ishod transakcije može se pouzdano procijeniti kada su ispunjeni svi sljedeći uslovi:

a) iznos prihoda se može pouzdano izmjeriti;b) vjerovatno je da će ekonomske koristi povezane s transakcijom priticati u subjekt;c) stepen dovršenosti transakcije na datum izvještaja o finansijskom položaju može se

pouzdano izmjeriti; d) nastali troškovi transakcije i troškovi završavanja transakcije se mogu pouzdano

izmjeriti.

21. Priznavanje prihoda prema nivou dovršenosti transakcije često se naziva metodom stepena dovršenosti. Prema ovoj metodi, prihodi se priznaju u onim obračunskim periodima u kojima su usluge izvršene. Priznavanje prihoda na ovoj osnovi pruža korisne informacije o obimu aktivnosti usluga i učinku tokom perioda. MRS 11 - Ugovori o izgradnji takode zahtijeva priznavanje prihoda na toj osnovi. Zahtjevi tog Standarda su načelno primjenjivi na priznavanje prihoda i povezanih rashoda za transakcije koje obuhvataju pružanje usluga.

9

22. Prihod se priznaje samo kad je vjerovatno da će ekonomske koristi, povezane s transakcijom, priticati u subjekt. Međutim, kada se neizvjesnost naplate pojavi kod iznosa koji je već uključen u prihod, nenaplativi iznos ili iznos za koji je vjerovatnoća naplate prestala se priznaje kao rashod, a ne kao ispravka iznosa izvorno priznatog prihoda.

26. Kada se ishod transakcije, koja obuhvata pružanje usluga, ne može pouzdano procijeniti, prihod će se priznati samo do visine priznatih rashoda koji se mogu nadoknaditi.

KAMATE, TANTIJEMI I DIVIDENDE

29. Prihodi koji nastaju od korištenja subjektovih sredstava od strane drugih, u vidu kamata, tantijema i dividendi, treba priznati na osnovama postavljenim u tački 30. kada:(a) je vjerovatno da će ekonomske koristi povezane s transakcijom priticati u subjekt; i(b) iznos prihoda se može pouzdano izmjeriti.

30. Prihodi će se priznati na sljedećim osnovama:(a) kamate se priznaju primjenom efektivne kamatne stope kako je navedeno u MRS-u 39, tačka 9. i tačke VP5-VP8 Vodiča za primjenu;(b) tantijemi se priznaju na osnovi nastanka događaja, u skladu sa suštinom relevantnog ugovora; i

34. Prihodi se priznaju samo kada je vjerovatno da će ekonomske koristi povezane s transakcijom priticati u subjekt. Međutim, ako nastanu neizvjesnosti oko naplate iznosa koji je već uključen u prihod, nenaplativi iznos ili iznos za koji je vjerovatnoća naplate prestala se priznaje kao rashod, a ne kao ispravka iznosa izvorno priznatog prihoda.

MRS 37 – REZERVISANJA, POTENCIJALNE OBAVEZE I POTENCIJALNA SREDSTVA

Rezerviranje je obaveza s neizvjesnim vremenom nastanka ili iznosom.

Obaveza je sadašnja obaveza subjekta proizašla iz prošlih događaja, za čije se podmirenje očekuje da će kod subjekta uzrokovati odliv resursa koji sadrže ekonomske koristi.

Obavezujući događaj je događaj koji stvara zakonsku ili izvedenu obavezu i koji ima za posljedicu da subjekt nema nikakvu drugu realnu alternativu osim da tu obavezu podmiri.

Zakonska obaveza je obaveza koja proizlazi iz:a) ugovora (kroz njegove eksplicitne ili implicitne uslove);b) legislative; ilic) drugih djelovanja propisa.

Izvedena obaveza je obaveza koja proizlazi iz nekih aktivnosti samog subjekta pri čemu je subjekt:a) putem ranije prakse, objavljenih politika ili dovoljno određenom važećom izjavom, naznačio drugim stranama da će preuzeti određene odgovornosti; ib) time kod tih drugih strana stvorio opravdana očekivanja da će on te svoje odgovornosti ispuniti.

10

Potencijalna obaveza je:a) moguća obaveza koja proizlazi iz prošlih događaja, a čije će postojanje biti potvrđeno

samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja nad kojima subjekt nema potpunu kontrolu; ili

b) sadašnja obaveza koja proizlazi iz prošlih događaja, ali koja nije priznata zbog toga što:

nije vjerovatno da će podmirenje obaveze zahtijevati odliv resursa kojisadrže ekonomske koristi; ili

ii) iznos obaveze nije moguće izmjeriti s dovoljnom pouzdanošću.

Potencijalno sredstvo je moguće sredstvo koje proizlazi iz prošlih događaja, a čije će postojanje biti potvrđeno samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja nad kojima subjekt nema potpunu kontrolu.

Štetni ugovor je ugovor u kojem neizbježni troškovi podmirenja obaveza prema tom ugovoru prelaze ekonomske koristi koje se od njega očekuju.

Restrukturiranje je program koji planira i kontroliše menadžment, a koji značajno mijenja:a) djelokrug poslova koje subjekt obavlja; ilib) način vođenja poslovanja.

REZERVISANJA I DRUGE OBAVEZE

Rezervisanja se razlikuju od drugih obaveza, poput obaveza iz poslovanja i obračunatih obaveza, jer je kod rezervisanja prisutna neizvjesnosti u pogledu vremena nastanka ili iznosa budućih izdataka potrebnih za njihovo podmirenje. Suprotno tome:

a) obaveze prema dobavljačima su obaveze plaćanja za dobra koja su primljena ili usluge koje su korištene, za koje su primljeni računi ili su odgovarajuće dogovorene s dobavljačem; i

b) obračunate obaveze su obaveze plaćanja za dobra koja su primljena ili usluge koje su korištene, ali nisu plaćene, fakturisane ili odgovarajuće dogovorene s dobavljačem, uključujući i iznose obaveza prema zaposlenima (na primjer, iznosi koji se odnose na obračunata plaćanja za vrijeme odsustvovanja s posla). Iako je i kod obračunatih obaveza ponekad nužno procijeniti iznos ili vrijeme nastanka, neizvjesnost je ovdje općenito mnogo manja nego kod rezervisanja.

Obračunate obaveze se često iskazuju kao dio poslovnih i drugih obaveza, dok se rezervisanja iskazuju odvojeno.

ODNOS IZMEĐU REZERVISANJA I POTENCIJALNIH OBAVEZA

12. U opštem smislu, sva rezervisanja su potencijalna, pošto su neizvjesna u pogledu vremena nastanka i iznosa. Međutim, u ovom Standardu pojam "potencijalni" se koristi za obaveze i sredstva koji nisu priznati jer se njihovo postojanje potvrđuje samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja koji nisu u cijelosti pod kontrolom subjekta. Osim toga, pojam "potencijalna obaveza" koristi se za obaveze koje ne udovoljavaju kriterijima priznavanja.

11

13. Ovaj Standard razlikuje:(a) rezervisanja - koja se priznaju kao obaveze (pod pretpostavkom da se može izvršiti

pouzdana procjena) jer predstavljaju sadašnje obaveze i jer je vjerovatno da će podmirenje tih obaveza zahtijevati odliv resursa koji sadrže ekonomske koristi; i

(b) potencijalne obaveze - koje se ne priznaju kao obaveze, jer su:(i) ili tek moguće obaveze, pošto se tek treba potvrditi da li subjekt ima sadaš-

nju obavezu koja može dovesti do odliva resursa koji sadrže ekonomskekoristi;

(j) ili sadašnje obaveze koje ne ispunjavaju kriterije priznavanja iz ovog Stan-darda (pošto nije vjerovatno da će njihovo podmirenje zahtijevati odliv re-sursa koji sadrže ekonomske koristi ili se iznos obaveze ne može dovoljnopouzdano procijeniti).

PRIZNAVANJE:

REZERVISANJA

14. Rezervisanje treba priznati kada:a) subjekt ima sadašnju obavezu (zakonsku ili izvedenu) koja je rezultat prošlog događaja;b) je vjerovatno da će podmirenje obaveze zahtijevati odliv resursa koji sadrže ekonomske koristi; ic) se iznos obaveze može pouzdano procijeniti.

Ako navedeni uslovi nisu ispunjeni, rezervisanje ne treba priznati.

PROŠLI DOGAĐAJ

Prošli događaj koji dovodi do sadašnje obaveze naziva se obavezujući događaj. Događaj se smatra obavezujućim događajem samo ako subjekt nema nikakvu realnu alternativu da izbjegne podmirenje obaveze koja je uzrokovana tim događajem. To je slučaj samo:

a) kada se podmirenje obaveze može zahtijevati zakonskom prinudom; ilib) u slučaju izvedene obaveze, kada događaj (koji može biti neki postupak subjekta),

stvara opravdana očekivanja drugih strana da će subjekt izvršiti svoju obavezu.

POTENCIJALNE OBAVEZE

27. Subjekt neće priznati potencijalnu obavezu.

POTENCIJALNA SREDSTVA

31. Subjekt neće priznati potencijalno sredstvo.

32. Potencijalno sredstvo obično proizlazi iz neplaniranih ili drugih neočekivanih događaja koji dovode do mogućnosti priliva ekonomskih koristi u subjekt. Primjer za ovo je odštetni zahtjev koji subjekt podnosi u sudskom postupku, gdje je ishod neizvjestan.

33. Potencijalna sredstva se ne priznaju u finansijskim izvještajima, pošto bi to moglo rezultirati iskazivanjem prihoda koji nikada neće biti ostvaren. Međutim, kada je ostvarenje prihoda gotovo sigurno, tada s tim povezano sredstvo nije potencijalno sredstvo, pa je njegovo priznavanje primjereno.

12

MJERENJE

NAJBOLJA PROCJENA

36. Iznos priznat kao rezervisanje treba predstavljati najbolju procjenu, na datum izvještaja o finansijskom položaju, izdataka potrebnih za podmirivanje postojeće obaveze.

RIZICI I NEIZVJESNOSTI

42. Da bi se izvršila najbolja procjena rezervisanja, potrebno je uzeti u obzir rizike i neizvjesnosti koji neizbježno prate mnoge događaje i okolnosti.

SADAŠNJA VRIJEDNOST

45. Ako je efekat vremenske vrijednosti novca značajan, iznos rezervisanja treba biti sadašnja vrijednost očekivanih izdataka potrebnih za podmirivanje obaveze

46. S obzirom na vremensku vrijednost novca, rezervisanja koja se odnose na novčane odlive koji će nastati uskoro nakon datuma izvještaja o finansijskom položaju vrijednija su nego novčani odlivi istoga iznosa koji nastanu kasnije. Stoga se, tamo gdje je efekat značajan, rezervisanja diskontuju.

47. Diskontna stopa (ili stope) treba biti stopa (ili stope) prije oporezivanja, koja odražava tekuću tržišnu procjenu vremenske vrijednosti novca i rizika koji su specifični za dotičnu obavezu. Diskontna stopa (stope) neće odražavati rizike za koje su korigiovne procjene budućih novčanih tokova.

BUDUĆI DOGAĐAJI

48. Budući događaji koji mogu uticati na iznos potreban za podmirivanje obaveza trebaju da se odraze na iznos rezervisanja ako postoji dovoljno objektivnih dokaza da će ti događaji i nastati.

OČEKIVANO OTUĐENJE SREDSTAVA

51. Dobici od očekivanog otuđenja sredstava se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju iznosa rezervisanja.

ISKORIŠTAVANJE REZERVISANJA

61 Rezervisanje se koristi samo za pokriće onih izdatake za koje je rezervisanje bilo izvorno priznato.

PRIMJENA PRAVILA PRIZNAVANJA I MJERENJA

BUDUĆI POSLOVNI GUBICI

63. Za buduće poslovne gubitke se ne priznaju rezervisanja.

13

64. Budući poslovni gubici ne udovoljavaju definiciji obaveze iz tačke 10., niti opštim kriterijijima priznavanja rezervisanja koji su utvrđeni u tački 14.

65. Očekivanje budućih poslovnih gubitaka je pokazatelj da vrijednost određenih sred- stava može biti umanjena. Subjekt testira ta sredstva na umenjenje vrijednosti u skladu sa MRS-om 36 - Umanjenje vrijednosti sredstava.

ŠTETNI UGOVORI

66. Ako subjekt ima štetni ugovor, sadašnja obaveza prema takvom ugovoru treba biti priznata i mjerena kao rezervisanje.

MSFI 5 – DUGOTRAJNA IMOVINA NAMJENJENA PRODAJI I OBUSTAVLJENO POSLOVANJE

KLASIFIKACIJA DUGOTRAJNE IMOVINE (ILI GRUPE ZA OTUĐENJE) KAO NAMIJENJENE PRODAJI ILI ZA RASPODJELU VLASNICIMA

6. Subjekt treba klasificirati dugotrajnu imovinu (ili grupu za otuđenje) kao na- mijenjenu za prodaju ako će njena knjigovodstvena vrijednost biti uglavnom nadoknađena putem prodaje radije nego stalnim korištenjem.

7. Da bi to bio slučaj, imovina (ili grupa za otuđenje) mora biti raspoloživa za trenutnu prodaju u postojećem stanju, po uslovima koji su česti i uobičajeni za prodaju takve imovine (ili grupe za otuđenje) i njena prodaja mora biti vrlo vjerovatna.

8. Da bi prodaja bila vrlo vjerovatna, odgovarajući nivo upravljanja mora biti obavezan planom za prodaju imovine (ili skupine za otuđenje) i mora biti pokrenut aktivni program za pronalaženje kupca i ispunjenje plana. Nadalje, imovina (ili skupina za otuđenje) mora biti aktivno nuđena za prodaju po cijeni koja je razumna u odnosu na njenu tekuću fer vrijednost. Pored toga, treba postojati očekivanje da će prodaja zadovoljiti kriterije priznavanja kao okončana prodaja u roku od godinu dana od datuma klasifikacije, izuzev kako to dopušta tačka 9., dok radnje potrebne za ispunjenje plana trebaju ukazivati na to da nema izgleda da će doći do značajnih promjena plana ili odustajanja od plana. U sklopu procjene da li je prodaja vrlo vjerovatna, valja razmotriti i vjerovatnost da će je skupština vlasnika odobriti (ako je njeno odobrenje propisano mjerodavnim pravom).

9. Događaji ili okolnosti mogu produžiti periode za dovršenje prodaje preko jedne godine. Produženje perioda potrebnog da bi se završila prodaja ne isključuje imovinu (ili grupu za otuđenje) od klasificiranja kao one koja je namijenjena za prodaju ako je odgoda uzrokovana događajima ili okolnostima izvan kontrole subjekta i postoji dovoljno dokaza da će subjekt ostati u skladu s planom prodaje imovine (ili grupe za otuđenje). Ovo će biti slučaj kada su postignuti uslovi iz Dodatka B.

14

DUGOTRAJNA IMOVINA NAMIJENJENA OTPISU

13. Subjekt neće klasificirati dugotrajnu imovinu (ili grupu za otuđenje) kao namijenjenu za prodaju ako je namijenjena otpisu.

14. Subjekt neće obračunavati dugotrajnu imovinu koja je trenutno izvan upotrebe ako je bila otpisana.

MJERENJE DUGOTRAJNE IMOVINE (ILI GRUPE ZA OTUĐENJE)

15. Subjekt treba mjeriti dugotrajnu imovinu (ili grupu za otuđenje) klasificiranu kao namijenjenu za prodaju po nižoj od knjigovodstvene i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje.

17. Ako se prodaja očekuje poslije jedne godine, subjekt treba mjeriti troškove prodaje po sadašnjoj vrijednosti. Svako povećanje sadašnje vrijednosti troškova prodaje, koje proizlazi iz proteka vremena, treba biti prikazano u dobiti ili gubitku kao finansijski trošak.

15