1941.: 32 24.

24. 1941. 1941. . 150 . 1941. (www.jadovno.com, e-mail: udruzenje@jadovno.com), . .

23.06.2014.,

24. 2014. 11 , . . 12 73 , , 1941 , . , . 132 --, 38.000 . , , . , 2012. . , .

***

1941. , 22 km , , 1.200 m , , . , , , . , .

. , , , , . , , , , , 11. 21. 1941. , 40.123 , . , , , , .

1941., , . , 1941. . , , , .

, , . , .

, . , 117 . . , .

, , . .

***

1941. , 1.300 200 . - , , , .

1941 150 , , , . 2012. .

1.300 200 1941. . , .

, . , . , 530 1941. , . .

1941. , 40.000, , .

1941. , . 120 , . , .

-- .

, , , , , , .

***

: 32

. , , , , , , 1941. , , , , , 1941. , .

-- 1941. , , , .

, 1941., , 132 1941. -- 40.123 .

. , , . , , , .

--, . 2007. . 40.132 , 132 .

, (73), . , . 7. 1941. , .

- . . , , . 9.740. , .

, --, 1941. , , . . . , , . , , , , . 32 .

:

, , ! ., . ., , ? , , . , . , , . , . , - . . , . . . . , , . , . . . , .

1799. , , . . , .01 , , , , . , , . , , . , , .02 , , . , , . , , , . . , , . , , , . . () . 12. 1799. .03 , , , .04 , .05 .06 . 07 , , , , . , , , , , .08 , , , , , - (1773),09 , , 18. ( III IV , , , ).10 , . , . , , , - , .11

2.

, , . . ,12 , , , . 1730. , ,13 1737, , 14 . , . 1748. ; a , , . : , (), . 1750. . , 3. 1751. .15 . . , . 1755. . 1756. . a 16 , , 1759, . , 1734, (?), .17 , .18 . , 11. 1757. . : [...] [] [] 1757. , . ? ? ? . . . 1757 ? , , , ? .19 , 1752. , , , . 4. 1759. .20 , , . , , 1759/60. . , , , , , . 1758. , , , .21 , , 1759. . , .22 , , . , , , , , . 1760. . . , , , e . . 1765. . , .23 . 1751, , 1762, .24 . a 13. 1764. .25 . 1766. . , , , , . , , .26 , , , , , , . . 1767. . , , . , , . , , 12. 1771. . ( )

Lana slika drave kojoj je zloin bio program i cilj

INCLUDEPICTURE "http://www.skdprosvjeta.com/images/spacer_white.gif" \* MERGEFORMATINET Hrvatsko suoavanje s traumatskom prolou umnogome je kompliciranije, tee i sporije nego u veini europskih zemalja

Nakon reklamno zamane najavne kampanje, Jutarnji list je u subotu 6. veljae objavio neveliku fotomonografiju na 104 stranice, s oko 120 snimaka iz razdoblja 1941-1945, pod naslovom ivot u NDH. ao mi je to je list u kojem povremeno suraujem objavio takvu knjiicu, ali mi je drago da mi je glavni urednik tog lista, kad sam mu telefonski najavio da o tome elim napisati negativnu kritiku, spremno odgovorio da su mi i za takav tekst stupci Jutarnjeg lista otvoreni.

Naslov knjiice ivot u NDH neumjesno je pretenciozan, jer ivot podrazumijeva cjelinu (po Anievu rjeniku stanje bia od roenja do smrti, ukupnost funkcija), a izbor fotografija u toj brouri smiljeno je jednostran, ne prua cjelovitu sliku, pa nije ni ivotan, ve laan. Pored toga, svojom se graom odnosi gotovo iskljuivo na grad Zagreb, suprotno tvrdnji u naslovu da se radi o cijeloj NDH.

Zagreb je na tim slikama preplavljen banketima, proslavama, paradnim mimohodima i raznovrsnim idilinim prizorima. Poglavnik Paveli kao otac domovine drui se s umilnom djecom nasmijanih lica, sa seljankama u kienim nonjama, s odanim vojnicima, dok njegova supruga Marija smjerno skrbi za ratnu siroad. Kultura i sport cvatu, dame su au courant s europskim modnim trendovima, mnotvo graanstva uiva u svirci vojne glazbe oko paviljona na Zrinjevcu. Ne, niti jedna od tih fotografija nije falsifikat, jer falsifikat se krije u tendencioznoj selekciji, ponegdje i u lanim tekstovima uz slike. (Na primjer, netona je tvrdnja na str. 69 da su najpoznatiji umjetnici tog vremena djelovali u vrijeme NDH, jer Miroslav Krlea ivio je u to vrijeme u Zagrebu, ali nije djelovao, Vladimir Nazor, Goran Kovai, Slavko Kolar i Vjekoslav Afri otili su u partizane, Ivan Metrovi, Jozo Kljakovi i Krsto Hegedui bili su u zatvoru itd.)

Ustaki lov na Srbe

Zagreb je prikazan kao grad u ratnom vremenu koji trpi i neke od ratnih posljedica, ali taj se rat dogaa negdje drugdje, neznano gdje, a ne na gradskim ulicama. Kao da u kolovozu 1941. nije bilo napada iz Botanikog vrta na postrojbu ustakih sveuilitaraca, u rujnu diverzija na sredinju zagrebaku potu i prepad na njemake avijatiare u Zvonimirovoj ulici. Kretanje graana bilo je ograniavano redarstvenim satovima, nou je policija masovno hapsila, a danju su vlakovi sa Zagrebakog zbora (dananjeg Studentskog centra) i sa Zavrtnice otpremali grupe Zagrepanki i Zagrepana u logore smrti. U Rakovom potoku i u Dotrini iza maksimirske ume orunici i ustaki redarstvenici strijeljali su nasumice odabrane taoce i po Prijekom sudu osuenike na smrt. To je takoer bila zagrebaka svakodnevica koje u fotomonografiji Jutarnjeg lista nigdje nema, a toj je svakodnevici navodno posveena.

Na stranici 38 nalazi se nevelika slika etvero pripadnika jedne idovske obitelji koji na grudima nose po rasnim zakonima propisani uti znak. To je jedina od svih 120 fotografija u knjizi koja daje bar neto naslutiti o genocidnim zloinima ustake vlasti. U potpisu pod slikom stoji da veina od njih nije doekala kraj rata. Zato nije doekala, to im se to dogodilo? Jasenovcu nema nigdje ni spomena. Dodue, u kratkom predgovoru knjizi ima nekoliko korektnih reenica koje openito govore o sudbini zagrebakih idova, ali o sudbini zagrebakih Srba i Roma sa zagrebake periferije nigdje ni rijei.

Prvi veliki lov na Srbe u Zagrebu je prireen 5. i 6. srpnja 1941: pokupljeno ih je 2.166, oduzeta im je sva imovina i dijelom su otjerani u Srbiju, a dijelom u logore. Slijedio je prilino dugaak niz slinih akcija ienja grada Zagreba koji je tako mijenjao lik svoje svakodnevice, o kojoj fotomonografija uti. Kao da u Zagrebu Srba nikad nije ni bilo.

Samostalni genocid

A na svoj nain preuena su i kozaraka djeca, koja su zaslugom Meunarodnog Crvenog kria i Njemice Dijane Budisavljevi dopremljena u Zagreb. Na stranici 51, pored slike male djece s ustakim znakom na kapama, pod naslovom Siroad s Kozare, doslovce pie: Nakon njemako-ustake ofenzive na Kozaru 1942. godine, ostalo je mnogo siroadi. Ustae su ih dovele u Zagreb i odluile odgojiti u novom duhu. Ni rijei o tome da su to bila srpska siroad oteta od njihovih roditelja koji su poubijani ili otjerani na prisilni rad u Njemaku, da je oko 7.000 te djece poubijano ili poumiralo od bolesti i gladi u Staroj Gradiki i da ih je od tih posljedica mnogo stotina poumiralo jo i u zagrebakim bolnicama i domovima.

U ve spomenutom uvodnom slovu ivota u NDH stoji kako se desetljeima preuivalo... da se u NDH vodio svakodnevni ivot u sjeni slova U... To je prilino tono, ali nije opravdanje za preuivanja onoga to se zbivalo sa suprotnim predznakom. Klin se klinom izbija kae narodna poslovica, ali la se ne izbija pomou lai, ve samo cjelovitom istinom.

Svi europski narodi koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata ivjeli pod okupacijom ili dominacijom Treeg Reicha imali su tekoa u suoavanju sa svojom prolou iz tog razdoblja. U svim tim zemljama (izuzev Danske) bilo je domaih ljudi i institucija koje su nacistikom SS-u vie ili manje pomagale u vrenju genocidnih zloina, osobito u Holokaustu nad idovima. Jedino u faistikoj Rumunjskoj i ustakoj Hrvatskoj tadanje domae vlasti nisu bile samo kolaboranti nacistikom SS-u, ve i samostalni organizatori koncentracionih logora i provoditelji genocidnih zloina.

Hrvatski otpor NDH zloinu

U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini to nisu bili masovni zloini samo nad idovima, ve znatno vie nad Srbima i jo radikalnije nad Romima. A poinjeni su u ime kratkotrajne dravne tvorevine koja se kitila hrvatskim imenom. To su traume koje hrvatski javni i duhovni ivot, u nekim vidovima, optereuju sve do danas. Posredno, imale su stanovitog utjecaja i na razbuktavanje ratnih sukoba koji su poharali cijelu regiju u posljednjem desetljeu dvadesetog stoljea. To su dijelom i razlozi to je hrvatsko suoavanje s tom traumatskom prolou u mnogome kompliciranije i tee sporije nego u veini europskih zemalja, koje su taj proces dobrim dijelom ve apsolvirale i svoje spoznaje ugradile u temelje europskog mira i zajednitva. Utoliko je nunije da to na primjeren nain, u potpunosti i bez ostatka, uini i Hrvatska.

Polazite bi trebalo biti, drim, spoznaja o zloinakom karakteru NDH. To nije bila normalna drava, ve drava kojoj je zloin genocida (narodno istog prostora) bio program i cilj. U tom je pogledu bila prethodnica nizu ovdanjih masovnih zloina, koji se takoer ne smiju preuivati ni minimalizirati, ve ih takoer treba jasno definirati, po njihovu izvoritu i karakteru, po razmjerima, slinostima i razlikama.

Istovremeno, drim da je nuno svuda isticati da je u Hrvatskoj uvijek bilo i snanog otpora tim zloinima, osobito onim poetnim pod egidom NDH. To nije nuno samo radi povijesne istine, ve i u interesu zdravlja hrvatskog drutva i identiteta. U tom pogledu, fotomonografija ivot u NDH neugodan je promaaj. Naravno da povijest, ako eli biti vjerodostojna, ne smije skrivati niti jednu od prisutnijih komponenti cjelovite istine, pa tako ni graanski ivot u ratnome Zagrebu 1941-1945. Nijedan od 120 snimaka objavljenih u fotomonografiji ne bih izbacio, iako bih na vie mjesta mijenjao tekstove pod slikama.

Otrov za neupuenu djecu

Meutim, dodao bih barem tridesetak fotografija o pustome gradu pod redarstvenim satovima, o nonim racijama i odvedenim familijama kojih vie nema i o opljakanoj im imovini, o vlakovima koji ih odvode za Jasenovac i Auschwitz. Reproducirao bih jedan plakat o strijeljanju velike grupe talaca i donio barem jednu zornu sliku o stradalnicima, na primjer onu s javno objeenima na kandelabrima u Dubravi.

A naroito, potrudio bih se da fotomonografija sadri i nekoliko dojmljivih prikaza o otporu to su ga graani Zagreba pruali sveopem Zlu i time uspostavljali istinsku ravnoteu hrvatskog identiteta koji se tek s takvom cjelovitom bilancom ne mora ustruavati od potpunog suoavanja sa svojom prolou.

Fotomonografije kakva je ova, o kojoj je ovdje rije, teko da mogu direktno utjecati na formiranje izvitoperenih miljenja o NDH, ali neupuenoj djeci ipak otvaraju prostor da na nogometnim stadionima i Thompsonovim koncertima demonstriraju opi mladenaki prkos, uz masovne pozdrave Za dom spremni, s podignutim rukama i kienim ustakim amblemima, pa i povicima Ubi, ubi Srbina. Sve se to moe tumaiti i kao zabavna djeja igrarija, ali mene neodoljivo podsjea na znamenitu scenu u filmu Kabare. Lijepa i radosna djeca lirski njeno zapoinju pjesmu o budunosti koja pripada njima, da bi intonacija i ritam pjesme, s jednakim refrenom o budunosti koja pripada njima, postepeno prelazili u vojniki mar s vrlo zloslutnim prijetnjama.

S. Goldstein (Jutarnji list)

TAJNA IVE BANCABanca mnogi razoarano doivljavaju kao renegata hrvatske ljevice... Ivu Banca mnogi razoarano doivljavaju kao renegata hrvatske ljevice. Taj je ovjek za vrijeme rata bio uzor i uzdanica. Hrabro se i konzekventno suprotstavljao reimu Franje Tumana. Branio je ljudska i manjinska prava. Nije se bojao javno govoriti. A onda se neto promijenilo... Svaki njegov javni nastup, nakon faze suprotstavljanja Franji Tumanu, daje danas novu snagu uzdasima razoaranih (najee: bivih) tovatelja. Jednom Banac prokazuje Tita kao zlotvora i trai ukidanje naziva svih Titovih ulica i trgova, u emu ga podupire jedino krajnja desnica. Drugi put okomljuje se na partizanski pokret, kojega, u njegovom ideolokom (komunistikom) ishoditu, smatra izvorno zloinakim. Ovamo napada Putina kao orijentalnog despota, tamo se obruava na srpske politiare u BiH i njihov entitet. Jednom proglaava Jugoslaviju "neprirodnom tvorevinom", drugi puta Bosnu zagovara kao prirodnu mada drave, uope uzev, nemaju obiaj izrastati u prirodi. U pojavama s istoka ini se, tendencijski trai malformacije: na Zapadu lijek. Dok injenicu da Albanci sada imaju dvije drave na Balkanu s inkubacijskom tendencijom poveanja broja smatra povoljnom, pravo na takvu "dravoplodnost" odrie Srbima, odnosno bosanskim Hrvatima.

TOKE SPORENJA

Evo nekoliko takvih izjava.1) "Ne moete biti samo antifaist, a da pritom ne budete i antikomunist", tvrdi Banac u kraoj polemici s rijekim filozofom Nenadom Mieviem. Prema njegovu miljenju, zloini su neodvojivi od ideologije komunizma, oni su njen sastavni dio, njen programi metoda ako ve ne i krajnji cilj, pa je nemogue razdijeliti "ito od kukolja". Ne postoji, dakle, opravdanje tipa (komunistika) zamisao je bila dobra, tovie plemenita, ali su je neki ljudi pokvarili zloinakom praksom. Ne, komunizam je zlo u ideji i zlo u realizaciji. "Prije svega, kao i kod faistikih zloina ali ne i kod hrvatskih, jer to nije ideoloka kategorija ne mogu se zloini nekih komunista, a posebno kad su najizravnije poinjeni u ime svoje ideologije, nikako odvojiti od komunizma" pie Banac. "Profesor Nenad Mievi misli da mogu. Tu je i sutina naeg neslaganja. On veli: Dobar dio partizanskih zloina, i openito zloina to su ih poinili pobjedniki pokreti otpora, bio je motiviran izravnom osvetom i frustracijom, a ne ideolokim neslaganjem. Istina je da su ih opravdavali ideologijom, ali je to veinom bilo naknadno preminkavanje i izmotavanje. Profesor Banac je izvrstan povjesniar i to sigurno zna bolje od mene. Zahvaljujem na komplimentu, ali, moram priznati, tako to doista ne znam. Prvo, ako emo ovako, zato dobar dio zloina, i openito zloina to su ih 1941. poinili pobjednike ustae, ne bi bio motiviran izravnom osvetom i frustracijom, a ne ideolokim neslaganjem? Drugo, nije mi poznato da su pobjedniki pokreti otpora svoje zloine opravdavali ideologijom, ali je to veinom bilo naknadno preminkavanje i izmotavanje. Dapae, pobjedniki pokreti otpora, a to e rei konkretni reimi, poput onog Titovog, stalno su krili svoje zloine, i to tako sustavno da je Milka Planinc ovih dana rekla kako o Bleiburgu i Koevskom Rogu nije ni znala to je bilo ondje." Na kraju smo doli do temeljnjeg problema. Profesor Mievi, naime, tvrdi da komunistika ideologija sama po sebi ne poziva na ubijanje. Nacisti su, veli on, otvoreno tvrdili da nie rase treba porobiti, a skoro pa otvoreno da ih treba fiziki eliminirati. Ideoloka indoktrinacija bila je upravo odgoj za nemilosrdno likvidiranje. Ima li toga u djelima utemeljitelja komunizma? Pozivaju li Marx i Engels na fiziko likvidiranje kapitalista? Ne, i za to nema potrebe. Zato to kapitalista vlasnitvo ini kapitalistom; kad ga liite njegove tvornice, on prestaje biti kapitalist. Vrlo zanimljivo. Ispada da Marx i Engels nisu bili za fiziko likvidiranje kapitalista, jer su likvidaciju namjeravali provesti (nenasilnom?) eksproprijacijom. Da sam marksist, nadam se da bih Marxa i Engelsa bolje branio.(...)" "Ako e profesor Mievi i dalje osuivati komunistike zloine" nastavlja Banac, "a on to oito eli (za one koji tvrde da, unato marksistikim nedostacima, meu boljevicima ipak ima i vrijednih ljudi, Trocki veli: Doista, takvi 'prijatelji su opasniji od neprijatelja), te se klanjati demokraciji i opem pravu glasa, a i to po svemu sudei eli, on mora biti i antikomunist. Komunistiki se zloini ne mogu osuivati bez posljedica za komunistiku ideologiju, dakle za komunizam. A ako se opravdavaju, ne mogu se opravdavati s nekomunistikih pozicija. To jo ne znai da su komunizam i faizam blizanci. Ali ako osuujete samo jednu od ovih totalitarnih ideologija, uvijek na neki nain opravdavate drugu. One danas u postmodernom vremenu i ive jedna od druge. Posebno u Hrvatskoj." 2) Albanci mogu imati dvije drave na Balkanu, drugi ne, jer je to "svren in", "poseban sluaj", i sl. Ivi Bancu je jo krajem osamdesetih Jugoslavija bila "neprirodna tvorevina". To dakle znai nepoeljna drava. Neodriva. Ako je bila neprirodna nije ju trebalo mijenjati, nego ukloniti. Protiv toga uvjerenja se ne moe izrei razuman prigovor, ako je ono moralno. Moralno je ako je konzekventno, a konzekventno je ako ide do kraja bez obzira na posljedice. Konzekventno je ako se isti stav primjenjuje ustrajno, i kad nam koristi i kad nam teti. Poto Bosna i Hercegovina ne daje nita vie argumenata za svoju prirodnost nego SFRJ naprotiv, Jugoslavija je bila sastavljena od niza nacija iji su se odnosi uz neto takta mogli vjeto kombinirati tako da ne dominira samo puka mrnja ili kompeticija, i u tom smislu je bila puno prirodnija, a u Bosni je danas stanje meuetnikih odnosa puno gore nego u najgoroj SFRJ, jer i najvei optimisti vide samo da se tri nacije zduno mrze, onda je logian, dakle konzekventan, dakle moralan zakljuak samo jedan, ali nije ga iznio Banac, nego Tuman ako je SFRJ neodriva, neodriva je i Bosna. Banac, meutim, misli da je SRFJ bila neodriva a Bosna nepoderiva. Ili, njegovim rijeima: IVO BANAC: "Bosna i Hercegovina je definirana Dejtonskim ugovorom. Ako gospodin Dodik misli da moe mijenjati Dejtonski ugovor, on zna kakav je put prema tom rjeenju, a taj put, u njegovom sluaju, jeste faktiki nemogu. Ono to se od Bosne i Hercegovine trai u ovom trenutku je vie integracija. Naravno, gospodin Dodik, razni njegovi sljedbenici i njegovi prijatelji u Beogradu, rade na tome da tih integracija bude to je mogue manje. On se ponaa izuzetno provokativno i rekao bih da je u ovom trenutku upravo Milorad Dodik jedna od najopasnijih politikih linosti na Balkanu. To to on radi, obeava nove sukobe, koji mogu postati meunarodni i meudravni. Upozorenje koje je nedavno dobio od visokog predstavnika Lajaka dovoljno govori o tome kako, barem jedan dio meunarodne zajednice, doivljava ponaanje gospodina Dodika, premda ima i onaj drugi dio koji u njemu vidi nekoguspjenog tranzicijskog politiara kojemu nije stalo do ideologije, nego do gospodarskog uspjeha koji je lien bilo kakvih ideolokih optereenja. To govori da je gospodin Dodik izuzetno uspjean u svojim zahvatima. Moramo biti vrlo oprezni kada govorimo o njegovim ekscesima koji su doista uestali ovih zadnjih mjeseci. Moramo uiniti sve da one elemente autonomije, koje on jo uvijek ima, skreemo to je mogue vie. Ne moe se tvrditi da je integracija policije u Bosni i Hercegovini neto to bi bilo na tetu sigurnosti u toj dravi. Mislim da se moe tvrditi kako bi prava integracija onemoguila, ne samo razne gangsterske sukobe u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, nego i suradnju policije Republike Srpske sa zloinakim podzemljem i mogunost da se iz zatvora izvuku osueni ratni zloinci. To govori do koje mjere je ta policija jo uvijek kontinuitet one politike koju je vodio Karadi i koju Dodik, na suvremeni nain, odrava u ivotu."3.) Dok u drugim dravama treba podravati vie integracija, Srbiji to ne treba.Tamo samo treba biti strpljiv pa se mogu otkriti nove klice raspada, no ta dezintegracija nije neto nad im bi se trebalo zabrinjavati.Ako pojedini politiari djeluju na razbijanju Srbije, pa i poput Hashima Thachija, kojemu je mjesto premijera prvi zakonit posao u ivotu, onda su oni oito borci za emancipaciju malih nacija. Ali ako se netko suprotstavlja politici Harisa Silajdia, bosanskoj varijanti predratnih srpskih hegemonista, onda je taj poput Dodika "provokator". Evo kako Banac vidi budunost Srbije. "Ivo Banac: Ali ako je ve rije o raspadu Srbije, naravno da ima jo dijelova Srbije koji bi u nekim jo nepredvienim okolnostima mogli postati predmet nekih nama jo nepoznatih dioba." Odnosno: "Hajdemo biti vrlo konkretni pa postaviti pitanje postoje li mogunosti da Vojvodina postane nezavisna. Odgovor na to pitanje ja ne mogu dati. To e ovisiti o tome kako se situacija u Srbiji bude razvijala. Ako Srbija bude imala snage da zadovolji sve posebne interese koji postoje u njoj, onda e, vjerojatno, Vojvodina ostati unutar granica Srbije. Ako to ne bude sluaj, onda e najvjerojatnije, iako ne moemo biti sigurni, situacija biti drukija." Budui da je demokrat, Banac dodaje: "Politike okolnosti uvjetuju procese koji vode odrivosti ili neodrivosti pojedinih zemalja. Ako su graani zadovoljni, onda vjerojatno nee biti potreba za preinaenjima granica. Ako nisu zadovoljni, onda to vjerojatno ide u tom pravcu."

DOMOVINSKI OBRAT

Eto, dakle, fragmenata za portret Ive Banca. Oni stvaraju sliku iza koje se krije jedna velika tajna. Kakva? U svojoj osnovi, trivijalna. Ivo Banac govori otvoreno,ne lae,jedva ponekad taktizira. Tajna dakle nije u Ivi Bancu, tajna je u izokrenutoj perspektivi hrvatske javnosti koja je godinama gradila sliku desniara kao bezubih gortaka, koji u lijevoj ruci nose Thompson ili zbojevku, u drugoj no a u glavi imaju vie oiju no zuba. Ali, na svu sreu, to nije jedino ako moda, uz malo zlobe moemo rei da jest pravo lice nae desnice. Njeno drugo lice je lice Ive Banca. To je njegova tajna. Ivo Banac je, naime desniar i nacionalista ali u tome nema nita loe, osim ako ga se ne vidi kao "magupa u naim redovima". Ne, on to nije, i tada problema nema. Povrh toga, Ivo Banac se za svoje ideje bori demokratski, politiki, verbalno, idejno, uljudno. Pravim pogledom na Banca ne uo0avamo gubitak na ljevici, nego dobitak na desnici.Hrvatska politika scena minulih je 17 godina, naime, pretrpjela stravinu tetua onda dakako i cijela dravazato to je Hrvatska imala kamenjarsku, kleptokratsku,mitomansku, lumpenproletersku i nacionalsocijalistiku ovinistiku desnicu. Modernih,uljuenih, evropejskih desniara, konzervativaca, demokrana, liberala, zagovornika laissez faire-a, krupnog kapitala, i sl, jedva da je biloali, kako je limes hrvatskih lijevo desnih podjela bio postavljen na Drini, lijevo je bilo sve to ne vie Srbe na vrbe, pa je tako i nesretni Ivo Banac smjeten na hrvatsku ljevicu s jednako toliko prava kao Pontije Pilat u Simbol vjere. Banac, naprotiv, spada u modernu konzervativnu desnu scenu on je obrazovan, nepotkupljiv, istinski uvjeren u vrijednost ljudskih prava, hrabar. Kao takav, mogao bi raunati na najvie pozicije u ovoj dravi, kada bi za to skupio dovoljno glasova s desnice i s desnog centra. A ako je Banac desniar, nema mjesta razoarenju njegovim antikomunistikim idejama ili odnosom prema Srbima, koji svakako nije od juer. U njegovoj predratnoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji jasno je vidljivo da, prema Bancu, u staroj Jugoslaviji nije postojao ni jedan jedini srpski politiar sa ljudskim likom: Srbi su u politiku gurali uglavnom Quasimoda, udovita, monstrume, velikodravnim virusom zaraene pseudodemokrate, kriptooviniste... u toj inventuri ni Svetozar Pribievi nije dobro proao, pa je zamislivo kako su onda proli svi drugi. Tu moda dolazimo do izvorita Baneve ideje, a to je zamisao o "prirodnoj" bazi drave. Prirodna baza drave je etnika, odnosno krvna zajednica, no kod Banca participiraju u njoj, u Hrvatskoj, pod istim uvjetima svi a kod drugih naih desniara, nema te ideje ni u runom snu, i to je ta, dramatina razlika izmeu Njega i Njih. Uz Stipu Mesia i Josipa Manolia, Banac spada u skupinu koja je minulih godina podravala povezivanje Hrvata, Bonjaka, Albanaca, i svih drugih, u jedinstvenu frontu borbe protiv Slobodana Miloevia, no ti su politiari zadrali iste ideje i sada, kada srpski autokrat vie nije meu ivima. Prema Srbima s one strane Une nastupa se neprestano s figom u depu. Iako su im usta puna demokracije, nitko od ovih ljudi nee rei kako je to referendum za osamostaljenje BiH mogao imati demokratsku legitimaciju, ako su za samostalnost glasala samo dva od tri naroda, uz oito volju da se trei narod posve minorizira. Nije li i Slobodan Miloevi predlagao odluivanje po modelu jedan ovjek, jedan glas, to je fundamentalno demokratsko pravilo, ali mu u tome Hrvatska i Slovenija nisu htjele dati za pravo? Kako to da su Srbi izbaeni iz hrvatskog ustava, prije rata, i od ravnopravnog entiteta postali manjina? to je tu demokratski osim, ako demokratski nije, ipso facto, svaki potez koji ide na tetu Srba, a iz ovih stavova nije teko vidjeti takvu logiku, samo prikrivenu "demokratskom" retorikom. To je frazeologija koja se u minulim stoljeima obuhvatala frazom da se Vlasi ne dosjete". Aplauzi odvajanju Kosova, kritike odvajanju Osetije i Abhazije, naklonost centraliziranoj Bosni i razmrdanoj Srbiji (nikad, dakako, javno izreena) pokazuju meutim da jehrvatska desnica dezorijentirana. Jer, Srbija vjerojatno vie nikada nee biti geopolitiki neprijatelj Hrvatske i antisrpski sentimenti nemaju smislenu politiku funkciju. Srbija, poharana "bijelom kugom", nakon niza neuspjenih i promaenih vojni, vie nema ni snage ni potrebe ni elje ni volje za prodorom na zapad. Ona nema ni ljudi za to kako vojske, tako ni stanovnitva koje bi negdje naseljavala. Srbija, kao i Hrvatska, izumire i ekspanzionistiki ratovi nisu i nee biti na dnevnom redu, naprotiv. Nitko ozbiljan pak vie nema namjeru obnavljati ni komunizam ni Jugoslaviju. No, u tom se smislu pokazuje oita Baneva mana: on ne djeluje kao povjesniar, nego kao sudac koji sudi povijesti i njenim zastranjenjima. Banac izrie apodiktike stavove, amara povijesne procese lijevo i desno, osuuje umjesto da ih prouava i opisuje. Takva ostraenost ne moe sluiti kao argument za hladnu nepristranost. Banac je suvie politiar da bi bio historik konano, kad su Mao Ce Tunga pitali to misli o Francuskoj revoluciji, on je rekao ne znam, premalo je vremena prolo... Ivi Bancu dobro bi dolo zrno takve metodoloke skepse. Banac olako izrie sudove koji zvue opeprihvatljivo jer su svetaki, ali tko moe ivjeti uz to? Ako mu je ustaki pokret zloinaki, i ako mu je komunistiki pokret zloinaki, kamo se ovjek mogao opredijeliti u Drugom svjetskom ratu? Rei neu u ustae, neu u partizane, odoh ja u LS ili HHO, kod Ive Banca? Hvalevrijedno, ali nije se moglo, nije bilo Banca ni LS-a ni HHO-a. A kud tada? U London, s privatnom flotom? To su mogli samo rijetki, poput njegovih predaka. Kuda je mogao otii ovjek iz Dicma ili Trilja, Srba ili Vrginmosta, nego u ustae, etnike ili partizane? U Dom Lordova? Tito je zloinac jer je poinio zloine prema kvislinzima, ukinimo mu ulicu, kae Banac. OK, moe, no hoemo li biti konzekventni ukinimo je i Trumanu i Churchillu, sprili su Njemaku i Japan. To je po razmjerima bio desetke ili stotine puta vei zloin od Titovog. Takoer, nije bilo suda, nije bilo demokratskog glasovanja o spaljivanju Dresdena, Hamburga ili Hiroshime i Nagasakija. Hrvatsku vojsku, etnike, ljotievce i belogardejce izruila su ta gospoda Titu na Bleiburg. Pa nisu li onda sukrivci? Osudimo, logikom "poznat ete ih po djelima", komuniste, ali to tada uiniti s Crkvom iza koje stoji inkvizicija, pedofilija, pronacizam Pia XII. Kako ta djela odvojiti od iste ideje Isusove? Ni u jednom povijesnom razdoblju cijelo bie Crkve nije bilo imuno od zastranjivanja ove ili one vrste: tamo sudjelovanje u progonima krivovjernika ili drugih rasa, ovamo istrebljenja heretika, spaljivanje znanstvenika, danas tisue, ili vie, sluajeva pedofilije, zabrane enidbe sveenicima...Srpski kritiari Bancu e prigovoriti druge neloginosti. Albancima, primjerice, nije bilo dobro u Srbiji, i to im daje pravo da se odcijepe. Kako to da se postotak Albanaca, kad im nije bilo dobro a u nekim razdobljima njima sa Srbijom stvarno nije bilo dobro na Kosovu sa 55 posto popeo na 97 posto, uz "genocidne" Srbe? Srbi rade genocid tako da je njih sve manje a drugih sve vie. Kako to da su Srbi u Bosni desetljeima nestajali, a bili su hegemonistiki narod? Kako to da se svi imaju pravo odcijepiti od Srba ako im nije dobro, a Srbi nemaju ni od koga? Kako to da se roenje demokracije i neovisnosti u Crnoj Gori (gle: Srbi nad njima nisu vrili genocid a oni se ipak imaju pravo odcijepiti, makar i sa 15 glasova vie) proslavlja pjesmom na Cetinju: Dolo vrijeme mila mati, da krenemo Srbe klati... Kako to da su Srbi uvijek ritualne rtve roenja demokracije, i u tom ih se ritualu, eto, uvijek treba ba priklati, kao janjad neko u poganskim obiajima? Hrvatska se drava nala u orsokaku. Tvornica novca zvana telekomunikacije, prodana je Nijemcima, sav medijski pogon Nijemcima i Austrijancima. Naftna industrija ovih dana ide na dobo. Uz dug od 35 milijardi eura, uskoro e biti prodana i Elektroprivreda. Vie nita nije hrvatsko, najvei dio privrede postaje prirepak multinacionalnih kompanija, nacija demografski izumire, a Ivo Banac i ostatak uljuene desnice vodi nezavrene i besmislene ratove sa galerijom protivnika od Nikole Paia do Slobodana Miloevia, meu kojima su svi mrtvi da mrtviji ne mogu biti i vjerojatno se sa onoga svijeta smiju plemenitom intelektualnom naporu koji na vitez poduzima u naporu da im probije glogov kolac. Boris Raetanovinar

. ; , , , , , , , , , , , . , .

, , . , , , , . , . , , . . , , , , , , , , , , , - , , , , . .

. , , , . . , , . , . long distance calling, , , , , , , , , , . , , , , . . . , , , .

, . , . . , , , . 1945. . , , . , , 1953, , , , I , , , 1878, , . . , , 1953. . , , . , , , , . , . , .

, , . , , . , , . , - , , . . , , . . - , , . , , . . , , , . , , . .

, . ? , , ; , , ; , , 1688. , 1944. , . , . , , , , . , . , , . , , , , , . , , , , , . , , . , , , .

, , , . , , , , , . , , ... (Dio teksta preuzet iz Ljetopisa)

Branko oloviPrvi stanovnici Banije bili su VuedolciNekoliko crtica iz povijesti dvorskog podruja - Gradina Osjeenica iznad sela Gorike kod Dvora (od pretpovijesti do srednjeg vijeka)

Osjeenica iznad sela Gorika jedino je sustavno istraivano arheoloko nalazite na Baniji. Na tom su lokalitetu naeni materijalni ostaci vuedolske kulture, najranije kulturne pojave na ovim prostorima iji je centar bio u istonoj Slavoniji i Srijemu. Zato su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Zato to su Vuedolci tragali za podrujima koja su bila bogata rudama. O arheolokoj topografiji Dvora i okolice do sada je pisao jedino profesor Aleksandar Durman u monografiji Dvor na Uni koja je izdana u Dvoru 1991. Do dananjih dana nije se stanje arheoloke istraenosti Dvora i okolice znaajnije popravilo. Premda su djelatnici Ministarstva kulture Republike Hrvatske istraivali na podruju Dvora, utvrujui nove arheoloke lokalitete, sve do danas njihovi rezultati nisu objavljeni. Osjeenica iznad sela Gorika je dosad jedino sustavno istraivano arheoloko nalazite na Baniji. Godine 1985. i 1989. na njemu je kopao Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prvi nalazi s ove gradine potjeu iz vremena eneolitika. Brdo Osjeenica, s nadmorskom visinom od 488 metara (najvii vrh Zrinske gore je 615 metara) predstavlja fenomenalan strateki poloaj u odnosu na itavo okolno podruje iznad kojeg se uzdie. Na sjeveru vidik zatvaraju vrhovi Zrinske gore, na zapadu stoji Trgovska gora, podruje bogato raznim vrstama rudaa, ali je pogled na jug otvoren prema Pounju. Na lokalitetu su naeni materijalni ostaci vuedolske kulture, kao najranije kulturne pojave na ovim prostorima.

Potraga za bakrom

Vuedolska kultura je pojava rairena krajem bakrenog doba u dvanaest europskih zemalja. Nalazi ove kulture mogu se nai od Grke i Crne Gore do Slovake i Austrije. Centar kulture nalazio se u istonoj Slavoniji i Srijemu. Zato su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Vuedolci su tragali za podrujima koja su bila bogata rudama. Naime, oni su bili prvi pravi europski metalurzi. Iz ravne Slavonije Vuedolci su prvo naselili sjevernu Bosnu koja je obilovala rudaama (posebno dolina Japre koja se nalazi nedaleko Dvora). Prijelaz preko rijeke Une bio je interesantan zbog Trgovske gore koja je danas podijeljena izmeu BiH i Hrvatske. Od tuda je uslijedilo naseljavanje na Goriku na kojoj je takoer bilo elementarnog bakra. Durman tvrdi da se bakar sa Trgovske gore dopremao zasigurno preko dananjih mjesta Rujevac i Pedalj. Interesantno je da su Vuedolci bili prvi stanovnici Banije i da nisu bili naseljeni sjevernije od Zrinske gore. To je i logino, budui da bogatih rudnika sjeverno od vrha Zrinske gore i nema. Nalaze sjekira vuedolske kulture ima na oblinjoj gradini Grad koja predstavlja sastavni dio brda Osjeenica (na Gradu se u srednjem vijeku nalazila utvrda). Durman je u zbirci profesora Pavla Vukovia iz Dvora pronaao fragmente vuedolske keramike koje je ovaj naao uz Unu u selu Unani. Durman je potom pronaao lokalitet uz Unu, koji je bio znatno manji od Osjeenice, ali isto tako vrlo zanimljiv. To nam ukazuje na to da je postojala komunikacija izmeu doline Japre i Gorike. Nalazi vuedolske kulture naeni su i u Bosanskoj Kostajnici. Vuedolci su na Gorikoj ivjeli u najkasnijoj fazi svoje kulture (oko 2.500-2.200 g. pr. n. e.).

Komunikacija s Malim Gradcom

Gradina Osjeenica i u bronano doba predstavlja znaajan punkt. Osjeenica ima oblik brojke osam, a protee se u smijeru sjever-jug. Juni dio gradine je imao oblik poput vrtae, koji je za vrijeme rimskog perioda bio djelomino izravnan dugotrajnim naseljavanjem. Udubina je bila okruena suhozidom i najvjerojatnije je sluila kao tor za stoku sitnog zuba, koju su uzgajali i Vuedolci i stanovnici koji su se ovdje naselili u kasno bronano doba, a bili su nosioci kulture polja sa arama. Durman je iz bronanog doba naao dvije kue koje su bile na rubovima naselja i koje su moda sluile kao neka vrsta kula za obranu. Tragovi gorenja koji se vide na gradini upuuju na metalurku aktivnost. U kasno bronano doba Banija je bila intenzivno naseljena. Stanovnici su bili pleme Segestana koji su bili naseljeni na podruju Pokuplja, istono od Petrove gore te na podruju dananjih opina Glina, Petrinja i Sisak. Podruje Dvora je bilo granino za plemena Panona koji su bili oko dananje Hrvatske Kostajnice i u jugoistono od Siska, Japode koji su bili naseljeni oko dananjeg Bihaa i prema Bosanskoj Krupi te Mezeje koji su naseljavali podruje oko Sane i Japre. Osjeenica je takoer bila naseljena u kasno bronano doba i starije eljezno doba, ali za sada je teko odrediti o kojem se plemenu radilo. Rudnici eljeza oko dananjeg Gvozdanskog davali su mogunosti za crpljenje ve u ono vrijeme. Osjeenica u to vrijeme komunicira s Malim Gradcom na sjevernoj strani Zrinske gore. Naime, preko Osjeenice ide vaan put koji vee dolinu Une, Sane i Japre s Posavinom i Pokupljem. I danas postoji taj put, ali je cesta koja vezuje Dvor s Glinom preuzela veu vanost budui da se radi o lakem prijelazu preko Zrinske gore prirodnim putem - dolinama potoka irovac s june strane i Maja s njezine sjeverne strane. Ovaj put koji ide preko Gorike vodi kroz srce amarice direktno na dolinu Petrinjice u Petrinju.

Novi Lucija Cecilija Metela

Mali Gradac je u starije eljezno doba bio znaajan punkt. Na brdu Budim se nalazila utvrda koja je vro vjerojatno pripadala Segestanima. Trgovaki put kojim se vozilo eljezo iz doline Sane i Japre preko amarice je zasigurno bio vrlo prometan, budui da u Panonskoj nizini nije bilo tako obilato eljezne rudae kao u bazenu donjeg Pounja i u dolini Sane. U mlaem eljeznom dobu ovdje su i dalje vrlo vjerojatno boravili stari stanovnici (oni iz starijeg eljeznog doba). Sjeverni susjedi se mijenjaju. Kelti osnivaju Segestiku (Sisak) i mijeaju se sa Segestanima koji su bili ilirskog porijekla. Trgovina i dalje postoji. To dokazuju dvije keltske tetradrahme (novia) naene na Osjeenici. Prvi napadi Rimljana na podruje dananje Banije zbili su se 156. g. pr. n. e. tijekom Prvog delmatskog rata kada je opsjedana Segestika. Potom su uslijedili napadi 119. g. pr. n. e. kada su Lucije Cecilije Metel i Lucije Aurelije Cotta zapoeli Drugi delmatski rat i u tome ratu dospjeli do Segestike. Prema Apijanu, rimskom piscu, ova dva vojskovoe pobijedili su Segestane i navodno osvojili Segestiku. Neki autori spominju da nisu uspjeli osvojiti Segestiku. Na Osjeenici je naen novi Lucija Cecilija Metela, ali on se datira u 90. godinu pr. n. e. Stoga ga ne moemo povezivati s vojnom Cecilija Metela, ali ga povezujemo s jednom kasnijom vojnom koja je bila 83. g. pr. n. e., a koju je vodio Lucije Kornelije Scipion Asiagenus.

Utjecaj Rimljana

Rekonstrukcija dogaanja je ovakva. Asiagenus nije uspio osvojiti grad Segestiku, ali je uspio prekinuti vezu izmeu doline Une, Japre i Sane i Segestana na sjevernoj strani Zrinske gore zauzevi gradinu Osjeenicu. Segestani stoga nisu imali sirovinu za izradu oruja. Ovu trgovaku vezu Osjeenica-Segestika konano razbija August 35. g. pr. n. e. kada unitava Segestiku i osniva novo naselje Sisciu. Vrlo je indikativno da se ni tada stanovnici Osjeenice nisu promijenili, ve su mirno prihvatili romanizaciju kojoj su bili izloeni. Trgovaki putevi i dalje postoje i trgovina se odvija, samo su sada Rimljani naruitelji eljezne rudae iz doline Japre, Sane i s Trgovske gore. Na gradini je takoer vrlo vjerojatno bilo Rimljana koji su se naselili zbog kontroliranja eksploatacije rudae iz oblinjih izvorita. Keramiki materijal naen na Osjeenici iz rimskog perioda govori o jakim utjecajima Rimljana na domau proizvodnju, ali i o siromatvu lokalnog stanovnitva. Zadnji novii iz vremena antike potjeu iz vremena cara Honorija (kraj 4. i poetak 5. stoljea). Oito je da je nakon tog vremena gradina naputena, a stanovnitvo izbjeglo u sigurnije krajeve. Od kasne antike (5. st.) do razvijenog srednjeg vijeka (12-13. st.) Osjeenica je potpuno nenaseljena.Ljudevit Posavski je u ranom srednjem vijeku (9. st.) vladar u Posavskoj Hrvatskoj, koja je obuhvaala i ovo podruje. Na gradini nema nalaza iz tog perioda. Tek u razvijenom srednjem vijeku se nastavlja ivot. Najstariji vlasnici dvorskog kraja u srednjem vijeku bili su knezovi Vodiki - Babonii. Kralj Emerik im je darovao posjed Vodicu unutar kojeg se nalazilo i podruje dananjeg Dvora. Baboneg je u 13. stoljeu imao svoje sredite u Blagaju na Sani (danas se grad zove Dervi-kula, a nalazi se izmeu Novog Grada i Prijedora). Zanimljivo je da su puno stoljee i pol Babonii drali ovaj kraj, a zatim da su ga dobili knezovi Bribirski, kasniji Zrinski, koji su 1347. zamijenili svoju Ostrovicu za Zrin.

Od grada ostale ruevine

U 16. stoljeu Turci su provalili u krajeve oko rijeke Une. Tvrava u Gorikoj morala je pasti u ruke Turaka u vrijeme pada Zrina, sredinom 16. stoljea, ali o njoj u povijesnim dokumentima nema ni rijei. Vrlo je vjerojatno da se radilo o manje vanom utvrenju, te da su susjedna utvrenja Pedalj, Zrin i Gvozdansko plijenila panju kroniara onoga vremena. Nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Banija postaje slubeno dio Habsburke monarhije. Iz toga vremena sauvana je grafika poznatog povjesniara i geografa Valvasora koja prikazuje grad Goriku nakon osloboenja. Od grada su ostale samo ruevine, pa ga krajike vlasti, kojima je ovo podruje pripalo, nisu obnavljale. Do dananjih dana sauvali su se samo temelji i ulomci romanikih dovratnika (vrlo rijetka pojava u Hrvatskoj). U svakom sluaju, mjesto Gorika zasluuje da bude temeljito istraeno od strane arheologa i povjesniara koji mu dosad nisu posvetili dovoljno panje. Pionirski radovi koje su arheolozi obavili na gradini Osjeenica daju jo vie povoda za dalje istraivanje itavog lokaliteta. Neistraenost i manjak podataka u povijesnim dokumentima o burgu u Gorikoj takoer bi se mogla nadoknaditi arheolokim iskopavanjima, ali i pretraivanjima arhivskih fondova u austrijskim, maarskim i turskim arhivima. Filip kiljan

Ubica od posebnog znaaja

dejan anastasijeviKako se viegodinji begunac od pravde, pravosnano osuen za ubistvo, uprkos zdravom razumu naao na slobodi

Da novosadska policija uoi Nove godine nije izvrila preventivnu raciju na kafie u centru grada, verovatno se ne bi saznalo za neobian sluaj Veselina Veska Vukotia, oveka koga iz pravno neobjanjivih razloga zatvor prosto ne dri. Tek nakon to je Vukoti, koga je policija zatekla u jednom od kafia, priveden pa odmah zatim puten, do javnosti je doprlo da se ovaj pedesetrogodinji Nikianin, dva puta pravosnano osuen na dvadeset godina robije, kao slobodan ovek eta po glavnom gradu Vojvodine.

Iako mlaim itaocima "Vremena" Vukotievo ime ne znai mnogo, na list je o ovom oveku pisao bukvalno od prvog broja (vidi tekst "Jedna mrana afera" Miloa Vasia iz "Vremena br. 1). Vukoti je tada oznaen kao jedan od dvojice osumnjienih za ubistvo boksera Andrije Lakonia u beogradskom klubu "Nana" 24. marta 1990. godine. To je ubistvo bilo spektakularno iz najmanje dva razloga: najpre zato to su svi upleteni i osumnjieni i rtva bili profesionalni kriminalci koji su povremeno "odraivali" poslove za saveznu i gradsku policiju; a zatim, to je bilo prvo u dugakom nizu sudski nerazjanjenih obrauna u mafijako-udbakom miljeu koji su obeleili devedesete godine prolog veka i prvu polovinu dvehiljaditih.

"NANA I OSTALI SLUAJEVI: Pria o tome ta se i zato te martovske noi desilo u "Nani" uveliko prevazilazi zadati okvir ovog teksta, ali ukratko: Lakonjia je po svemu sudei ubio Vukoti, navodno zbog svae oko neke devojke, ali je za ubistvo optuen Darko Aanin, koji je naknadno osloboen zbog nedostatka dokaza. Tokom suenja Aaninu, otkriveno je da je inspektor beogradske policije Miroslav Bii po nalogu savezne Dravne bezbednosti manipulisao dokazima i pomogao Vukotiu da pobegne u inostranstvo. Na suenju su se pominjali i neki pasoi naeni tokom istrage, na razna imena, a sa slikama optuenih. U pozadini ubistva u "Nani" nalazio se tinjajui sukob u trouglu savezne, republike i gradske policije koji je okonan centralizacijom javne i tajne policije pod kapom republikog MUP-a. Svi akteri ove prie, osim Vukotia, loe su zavrili: Miroslav Bii je uslovno osuen zbog pomaganja poiniocu krivinog dela i otputen iz slube, nakon ega se dao u privatne detektive; ubijen je u maju 1996. ispred starog "Merkatora". Darko Aanin je likvidiran dve godine kasnije u svom kafiu "Koloseum" na Dedinju. Ni Biievo ni Aaninovo ubistvo nikada nije rasvetljeno.

Ima dovoljno indicija da se zakljui da su sva trojica muterija iz "Nane" Lakoni, Vukoti i Aanin prethodno zajedno uestvovali u jednom drugom ubistvu. Naime, mesec dana pre obrauna u "Nani" u Briselu je ispred hotela "eraton" ubijen Enver Hadriju, politiki emigrant i predsednik Pokreta za zatitu ljudskih prava, organizacije koja je prikupljala podatke o zlostavljanju Albanaca na Kosovu. Kako je Hadriju u Belgiji imao diplomatski status u okviru misije Republike Albanije, to ubistvo je podiglo prilinu prainu. Belgijska policija je kao glavne izvrioce oznaila Vukotia i Aanina i za njima raspisala poternice. Prema nekim izvorima, Lakoni, koji je takoe uestvovao u tom poslu, poeo je da nervno poputa i daje znake da bi mogao da propeva, i stoga je morao biti likvidiran, a navodna svaa zbog devojke bila je samo kamuflaa.

O Vukotiu se dugo vremena nije nita znalo, ali on se uprkos poternicama koje su za njim raspisale Jugoslavija (zbog Lakonia) i Belgija (zbog Hadrijua) devedesetih tiho vratio u Srbiju. U Novom Sadu otvorio je kazino "Rojal", iji je formalni vlasnik bila njegova supruga. Na suenju Slobodanu Miloeviu u Hagu u aprilu 2003, zatieni svedok C-048. koji je godinama radio kao upravnik tog objekta, izjavio je pod zakletvom da je Miloevi povremeno svraao u taj lokal, a da su stalni gosti bili Jovica Stanii, Franko Simatovi Frenki, Milorad Vueli, Mihalj Kertes, pokojni Aanin i itav niz zanimljivih likova. Svedok je Vukotia i Aanina opisao kao plaene ubice za potrebe srpske tajne slube.

U meuvremenu je Vukotiu u Crnoj Gori sueno za jo jedno ubistvo, tree po redu u njegovoj karijeri. U novembru 1997, u kafiu "Fle" u Prnju kod Kotora, ubijen je pomorski kapetan Duko Bokovi, dok je prijatelj sa kojim je sedeo teko ranjen. Crnogorska policija je za to ubistvo osumnjiila Vukotia a sud u Nikiu ga je, vrlo diskretno i u odsustvu, u novembru 2000. osudio na maksimalnu kaznu od dvadeset godina zatvora. Tu ne treba izgubiti iz vida kontekst, tj. da od 1997. godine poinje otvoreni sukob izmeu Miloevia i Mila ukanovia, a shodno tome i sukob izmeu njima podreenih Slubi i saradnikih veza. Izgleda da se Vukoti u tom sukobu opredelio za srpsku stranu.

ZATVORSKI STA: Novi preokret u Vukotievom ivotu nastupa poetkom 2006. godine, kada ga je panska policija uhapsila na madridskom aerodromu. Ispostavilo se da je Vukoti ve neko vreme iveo u Barseloni, sa lanim hrvatskim pasoem na ime Ludviga Bulia. U tom trenutku, za Vukotiem su postojale dve Interpolove poternice: belgijska i dravne zajednice Srbije i Crne Gore. panci su odluili da usvoje belgijski zahtev i iste godine isporuili Vukotia Belgiji. Vukoti je upuen u istrani zatvor u Sen ilu, da tamo eka optunicu za ubistvo Hadrijua. Izgledalo je da mu se ne pie dobro, izmeu ostalog zato to je onaj sud u Nikiu koji ga je prethodno osudio na dvadeset godina doneo jo jednu presudu, i to na osnovu dvadeset godina duge istrage. Vukoti je, naime, u januaru 2006. godine proglaen krivim zato to je 1986. pokuao da pucnjem u nogu ubije izvesnog Blaa Gardaevia. I ovo suenje bilo je u odsustvu; Vukoti je dobio tri godine, ali mu je sa prethodno dosuenih dvadeset sud izrekao jedinstvenu kaznu od dvadeset godina.

Tokom sledee dve godine Belgijanci nisu nali dovoljno dokaza da bi protiv Vukotia podigli optunicu. Stoga je belgijski sud 2008. odluio da prihvati Vukotievu kauciju od 100.000 evra i oslobodi ga iz Sen ila, ali to jo uvek nije znailo slobodu. Srbija ga je, naime, traila po dva osnova: kao okrivljenog za ubistvo u "Nani" i radi upuivanja na izdravanje dvadesetogodinje kazne koju je izrekao sud u Nikiu. Posle duge i komplikovane procedure Belgijanci su odbili prvi osnov za izruenje, ali su prihvatili drugi. U meuvremenu je Vukoti po hitnoj proceduri dobio srpsko dravljanstvo, i Belgija ga je u decembru 2009, uz jake mere bezbednosti, izruila Srbiji.

Posle kraeg boravka u beogradskom CZ-u, Vukoti je upuen u zatvor u Sremskoj Mitrovici, da odslui onih dvadeset godina. Ali, tu stvari poinju da se komplikuju: najpre, ispostavilo se da se Srbija, u skladu sa meunarodnim konvencijama, obavezala na tri stvari: prvo, da Vukotia nee izruiti treoj zemlji (tj. Crnoj Gori); zatim da e mu, s obzirom da je osuen u odsustvu, organizovati novo suenje za ubistvo Bokovia; i tree, da mu se nee suditi za ubistvo u "Nani", jer je izruen po drugom osnovu, tj. samo za ono ubistvo u Prnju. Novosadski sud je prihvatio predmet, ali roite za novo suenje jo nije zakazano.

Posle nekoliko meseci u Mitrovici, Vukotievo zdravstveno stanje se naglo pogoralo i morao je na operaciju, tokom koje su mu ugraena dva stenta. Sud mu je stoga krajem prole godine odobrio prekid izdravanja kazne u trajanju od est meseci. Ali ne lezi vrae: nekako u isto vreme, Srbija i Crna Gora su potpisale ugovor o saradnji kojim su se obavezale da e meusobno isporuivati lica sa poternica. Time se Vukotievo ime, po crnogorskom zahtevu, po trei put nalo na listi traenih, i na osnovu toga je 30. decembra prole godine priveden u novosadskoj raciji, dok je na osnovu reenja o privremenom prekidu izdravanja kazne puten.

Bez obzira na pravne razloge, informacija da je Vesko Vukoti na slobodi izazvala je poprilian skandal i smesta postala predmet mnogobrojnih spekulacija. Jedan veliki beogradski dnevni list, koji je i ranije pisao o Vukotiu kao o velikom patrioti iji je jedini greh to je odbio da svedoi protiv Miloevia, sada kae da bi on mogao biti potencijalni krunski svedok u procesima protiv crnogorskih mafijaa i da mu preti likvidacija. Sline tvrdnje uju se i iz nekih crnogorskih medija: "Srpski dravljanin crnogorskog porijekla Veselin Vesko Vukoti mogao bi uskoro da bude upotrijebljen kao poseban adut, u nekom politikom ili sudskom procesu protiv crnogorskih dravnih elnika ili crnogorske dravne administracije", objavljeno je na crnogorskom portalu "Analitika".

Vukotiev advokat Zdenko Tomanovi odluno odbija ove navode. "Ni ja ni moj klijent do sada nismo obaveteni da bi on trebalo da se pojavi kao svedok u bilo kom predmetu, niti on ima nameru da negde svedoi", kae Tomanovi za "Vreme". Pored toga, Tomanovi tvrdi da ovakve spekulacije ugroavaju Vukotievu bezbednost. "Kad objavite da je neko potencijalni svedok i da mu preti likvidacija, onda je to jedna vrsta tendera", kae on.

Kao to se pre dvadeset jednu godinu naao u ii sukoba izmeu saveznih i republikih policija, Vukoti sada postaje predmet srpsko-crnogorskog dravnog spora. Krajem aprila ove godine njemu istie prekid izdravanja kazne i novosadski sud e se nai u dilemi da li da ga vrati u zatvor do obnovljenog suenja, ili da ga, uz kauciju, pusti da se brani sa slobode. Od te odluke, kao i od ishoda suenja, zavisi mnogo vie od sudbine jednog oveka: videe se, naime, u kojoj meri je netom reformisano pravosue u stanju da se oslobodi uticaja politike i tajnih slubi. Dosadanje iskustvo, avaj, ne nudi razloge za optimizam.

Ko je novi Severinin deko

milo vasiTeak je ivot slavnih: ne moe ni da se smuva s nekim, a da to sutra ne dozna ceo Zapadni Balkan uz odgovarajue slatko uzbuenje. Tabloidi pomahnitaju, televizije spadnu s nogu, paparacima upaju ui jer nisu drali sveu srenom paru u kritinom trenutku, dopisnike bude u nedoba da doznaju ko je sretnik, koliko para ima i odakle mu. U svim dravama iz Severinine nadlenosti nastalo je drhtanje od strasti: nala Seve deka; sad se vidi, sad se zna ko se kome dopada!

Moe mlad pametan i sposoban ovek da napravi sjajnu karijeru od nule i da se obogati meu severnim zverima; da kupi avion, jahtu i sve; da povali pola Moskve; da postane poznat i omiljen meu ljudima koji neto znae i do kojih mu je s razlogom stalo; moe da ivi svoj slatki ivot skromno i samozatajno, kao i svi pametni oligarsi i tajkuni, ali e za svoju mamu on doveka ostati dete koje ne ume da pree ulicu, a za svoju enu tek obina muka budala. Sve dok se ne smuva sa Severinom. E, tada hteo ne hteo postaje senzacija. Trebalo je na vreme da misli o tome.

Jo nije jasno odakle je vest stigla zagrebakim medijima, mada se moe naslutiti izvestan marketinki ugao. Beogradski izvori, prisutni u kritinom trenutku, kau da se tada iz ponaanja glavnih aktera nije moglo naslutiti nita naroito, o emu kasnije. Bilo kako bilo, negde poetkom prole nedelje nastaje panika u Zagrebu: Severina se smuvala s Beograaninom! A ko je sretnik?, upitali su dopisnici u tupilu od nekuenja, to bi rekao Robi K. Milan Popovi, rekli su iz Zagreba, "sin Jove Popovia, Titovog generala, kako ne znate?". Ali pola Srbije zove se Milan Popovi, rekli su dopisnici; dajte neto blie. Posle je ispalo da nije Jovin mali, nego jedan drugi, na sreu Jovinog malog o kome prve informacije nisu bile ba laskave, ali to je druga pria.

Na svu sreu, pria se polako staloila u koliko-toliko razumljiv oblik. Re je o Milanu Popoviu (oko 40 godina, navodno od oca Aleksandra), poslovnom oveku od izvesne teine u sektoru obojenih metala, berzanskih poslova u vezi s njima i prateim aktivnostima koje su neizbene do izvesne mere. Pokuaemo da koliko je mogue rekonstruiemo njegovu karijeru, na osnovu izvora koji su nam bili dostupni.

MOSKVA POD NOGAMA: Milan Popovi je, kau, karijeru poeo kao taksista u vajcarskoj, to je za svaku pohvalu s obzirom na kasnija dostignua. Uskoro se poetkom devedesetih, armantan i priljiv kakav je, zbliio sa izvesnim brokerom za metale iz tadanje firme "Mark Ri Komoditiz", MRC (od koje e kasnije nastati "Glenkor", ozbiljan konglomerat; Mark Ri je upao u neprilike i jedva ga je spasao Bil Klinton abolicijom za neko pranje novca 2000. godine). Re po re, mlaani Popovi uao je u posao sa MRC i otiao u Kazahstan da kupuje neki aluminijum za njih.

Ovde je sad potrebna jedna digresija, radi razumevanja konteksta. Trgovina obojenim metalima i ostalim mineralnim bogatstvom u Jeljcinovoj haotinoj Rusiji bila je jedan od najboljih poslova (ako ne i najbolji!). Ukratko: ovek s gotovim parama doe u neki (nazovimo ga tako) "Herkules Alumpromtorg" i hoe da kupi aluminijum. Tamo razgovara sa gendirektorom, recimo Polihajevim, koji ga poalje findirektoru, recimo Korejku, Aleksandru Ivanoviu. Posle diskretnog razgovora i razmene novca i dokumenata, kupac treba jo samo da podmiti izvesnog sovjetskog birokratu u Moskvi (nisu neke pare) i pobedio je: kupio je aluminijum po sovjetskoj knjigovodstvenoj (depresiranoj) ceni, a prodae ga na berzi obojenih metala po svetskoj trinoj ceni; profitna stopa je trocifrena. Tako dva-tri puta i Moskva mu je pod nogama, jer tamo vole zelene dolare, nude zatitu za budue poslove i lepe cure pride. Sve to, uostalom, ima u uvenoj seriji "Saina ekipa" (ruski: "Brigada"); ak i aluminijum. Neodvojivi deo ovog konteksta u kome se Milan Popovi pojavljuje kao nov i perspektivan igra jeste onaj drutveni: moskovska oligarhijska "statusfera" (kako to zove Tom Vulf, veliki novinski pisac). Dakle: dolari kao kod Baje Patka; debeli dipovi s plavim svetlom i sirenom; elavi telohranitelji bez vrata, ali s pitoljima sistema Stekina, Igora Jakovljevia; lopate pravog kaspijskog kavijara, reke ampanjca i pratei bataljoni lepotica. I dobri odnosi sa administracijom, ako ovek ne eli da zavri kao Hodorkovski.

Milan Popovi, kau svedoci, razumeo je situaciju. Zbliio se sa Vasilijem Anisimovim, poznatim oligarhom iz oblasti obojenih metala i nekretnina. Objasnio mu je, kau, izvesne finansijske tehnike za prebacivanje para na Kipar i slina mesta i svoju malu firmu nekako zdruio s njegovom velikom, to e mu i kasnije ostati kao uspean modus operandi. Tada ga je krenulo. Kada je Anisimov poeo da izlazi iz poslova s metalima, Popovi se, kau, pribliio Igoru Altukinu, ozbiljnom trgovcu metalima na globalnom nivou. Ubedio ga je da od Zorana Drakulia otkupe prvo 20 odsto udela u nekoj metalurgijskoj firmi u Kitimu (Ural). Drakulia je, izgleda, upoznao jo dok je radio za MRC, koji je bio pun kadrova iz biveg "Genexa" i slinih firmi (to je, pak, druga pria). Tada, 19951996, kree ozbiljna lova kroz uee u Altukinovim poslovima: kupuju se jahte, avioni itd. Popovi je, kau ljudi koji su tada radili u Moskvi, ubrzo postao poznat i omiljen u srpskoj poslovnoj zajednici: njegove zabave bile su slavne, a poeo je da otvara i ugostiteljske objekte. Gradio je sebi promiljeno imid plejboja, otvarao je barove i none klubove u kojima su se skupljali oligarsi i njihova deca i saradnici, to je bilo dobro za poslovne kombinacije. Te poslove vodi mu izvesni beogradski menader, vian tom poslu. Meu klubovima koje je vodio ili kontrolisao bili su "etiri godinja doba" ("Zima", "Prolee", "Leto" i "Jesen"; odvojeni lokali), "Cirk" (od cirkus) i "agiljev", posebno popularan, ali je izgoreo pod nejasnim okolnostima poetkom 2008. Klubovi u Moskvi inae ne traju dugo, jer se blazirana klijentela brzo zasiuje.

PUKLO KAO GROM: Popovi, koliko doznajemo, negde 2001. dovodi Igora Altukina u Srbiju; zajedno sa Drakuliem ulau pare u valjaonicu u Sevojnu. Tu je dolo do problema, jer su Altukin i Popovi zamerili Drakuliu da ih njegov direktor firme potkrada, pa je Drakuli iz tog posla izaao. Negde u to doba Popovi svoj ivotni stil polako, ali diskretno iri i na Beograd: svojim avionom dovodi "grupe sve boljih riba" (na izvor) iz Moskve; prave se vesele i nezaboravne zabave u penthausu negde u Njegoevoj; po Jadranu plovi u jahti sa izuzetno zgodnom posadom; polivanje ampanjcem, inae moskovski obiaj, iri se i ovde meu det-set polusvetom. Inae ga iz Moskve prati reputacija armera, enskaroa i uopte libidinoznog tipa. Njegov najblii drugar po Beogradu vozi neko skupo sportsko vozilo s moskovskim tablicama i hvali se da radi sa velikim naftnim firmama po Rusiji. Neki, pak, upozoravaju da Popovi poinje da ima izvesne probleme s poslovnim partnerima u Moskvi, to nije neoekivano za tu sredinu: tamo svi imaju probleme, jer su poslovni partneri u principu nezasiti. injenica je, meutim, da se Milan Popovi paljivo klonio javne izloenosti; njegove su zabave bile ograniene i diskretne; bio je skroman (izvinite!) i samozatajan tajkun koji je gledao svoja posla, bez glamura i ispod radara te vrste javnosti.

Onda su se stekle sve okolnosti za veliki ulazak na tabloidsku estradnu "det-set scenu" i na "crvene tepihe" lokalnih televizija: Milane smuvao Severinu. Sama epizoda nije odudarala od uobiajene prakse: bila je to njegova privatna roendanska zabava u zatvorenom klubu blizu Ade Ciganlije koji neemo imenovati; oko 200 zvanica; pozivnice u obliku boarding passova, kao za avione; dvadesetak lepotica iz Moskve, obuenih u stjuardese i dopremljenih privatnim avionom za tu priliku; domae pojaanje iste vrste; Haris Dinovi, kau; beogradski det-set polusvet predstavljala je ekipa "butikaica" (na izvor), bogatake derladi i uobiajenih neizbenih prateih parazitskih pojava. Severina je nosila crnu mini haljinicu od crnih (mat, ne glanc) plastinih ploica sa odgovarajuim dekolteom. Zanimljivo: nai izvori tvrde da nije bilo vidljive razmene nenosti i da niko nije naslutio da tu neto ima izmeu njih. Onda je pukao grom: odoe Seve i Milane na Floridu, u njegovu gajbu!

Milane je uao i u beogradsku i naroito zagrebaku "statusferu", posle moskovske. Moda su se Severina i on zaista zagledali; ona je slatka i pametna cura, a ni on nije za bacanje. Sve i da su hteli, teko da bi to ostala diskretna veza. Previe para i glamura. Da su se smuvali neki stvarno dobar pisac i neka sjajna i lepa violinistkinja, ne bi bilo ove frke. Ali, ovde su pare i glamur u igri. Kau da je Skot Ficderald, piui Velikog Getsbija, bio impresioniran amerikim bogataima iz dvadesetih godina (verceri alkohola), pa je time davio sve oko sebe. U jednom trenutku je poeo da objanjava Hemingveju kako su "bogatai drugaiji od nas" itd. Hemingvej mu je rekao: "Jesu. Imaju pare, budalo." Jo jedan literarni primer: uveliko potcenjena spisateljica Fransoaz Sagan (koja je to dobro znala) kae da se u francusko "visoko drutvo" ulazilo na tri naina: ili si jako bogat, ili si jako lep, ili si jako smean. Tada se znao red, ako nita drugo. Danas je dovoljno da si izvikan kao "celebrity", a to je as posla ako zna koga treba. Taj Milane i ta Severina bili su neko i neto i bez ovih uzbuenja. Da li im je cela ova frka zaista trebala ili je i to deo marketinga? To, meutim, ne potresa ute tabloide i "red carpet" televizije: oni su se plena dokopali.

Kada je cvetala Udba

ivana milanovi hraovec"Prvi dokument protiv mene napisan je u mom dosijeu kada sam imao 18 godina! Da li znate ta znai poslati deaka od 19 godina na Goli otok? Ja se tad nisam jo redovno ni brijao. A uhapsili su me najvie zato to sam se bio pobunio protiv hapenja dvojice mojih drugova iz razreda. U to vreme bio sam lan srednjokolskog odbora Narodne omladine. I smatrao sam da imam pravo da kaem da udbai to ne smeju da rade"

Dragoslav Mihailovi, jedan od najveih srpskih pisaca, autor knjiga koje su ostavile neizbrisiv trag u naoj knjievnosti (Petrijin venac, Kad su cvetale tikve, izmai, Goli otok...), akademik, disident, ovek iju je predstavu zabranio Tito lino, za sebe ima obiaj da kae da je itav ivot posvetio otkrivanju prave istine o zatvoru na otoku. Surovo kanjen jo kao mladi, a potom ikaniran i izopten od strane komunistikog reima, dugo vremena sa fakultetskom diplomom radio je razne poslove: i kao impresario u cirkusu, prodavac jaja, mera koe, urednik u asopisu "Hrana i ishrana", a zbog svoje biografije esto dobijao otkaze. U svojoj 40. godini prestao je da trai stalan posao. Pod budnim okom tajne policije due od est decenija, izmeu ostalog, morao se boriti i da ostane, kako kae, "slobodan, smiren i hrabar".

Dragoslav Mihailovi, jedan od najveih srpskih pisaca, dobitnik mnogih knjievnih nagrada, autor knjiga koje su ostavile neizbrisiv trag u naoj knjievnosti (Petrijin venac, Kad su cvetale tikve, izmai, Goli otok...), akademik, disident, ovek iju je predstavu zabranio Tito lino, za sebe ima obiaj da kae da je itav ivot posvetio otkrivanju prave istine o zatvoru na otoku. Surovo kanjen jo kao mladi, a potom ikaniran i izopten od strane komunistikog reima, dugo vremena sa fakultetskom diplomom radio je razne poslove: i kao impresario u cirkusu, prodavac jaja, mera koe, urednik u asopisu "Hrana i ishrana", a zbog svoje biografije esto dobijao otkaze. U svojoj 40. godini prestao je da trai stalan posao. Pod budnim okom tajne policije due od est decenija, izmeu ostalog, morao se boriti i da ostane, kako kae, "slobodan, smiren i hrabar".

Povodom njegovog 80. roendana, u novom broju "Knjievnog magazina", mesenika Srpskog knjievnog drutva, objavljen je njegov novi rukopis Ex libris "VT" na 54 strane. Re je o dokumentu iz Arhiva Josipa Broza, prvoj informaciji o izvoenju tada zabranjene predstave Kad su cvetale tikve, iz 1969, dokumentu koji je Mihailovi nedavno dobio. Ujedno, to je i povod da sa ovim knjievnikom razgovaramo o tajnim policijskim dosijeima, tom svojevrsnom plagijatu ivota i udovinom psihikom teroru.

"VREME": Do sada ste imali uvid u dva tajna arhiva u kojima ste i vi bili predmet interesovanja: u Arhiv Josipa Broza povodom predstave Kad su cvetale tikve i u va lini dosije u Arhivu Dravne bezbednosti. Kasnije, u knjizi Majstorsko pismo navodite da ste iz dosijea DB-a saznali da panju tajne policije uivate iz tri razloga...

DRAGOSLAV MIHAILOVI: Da, kao golootoanin, kao nacionalista i kao francuski pijun. U mojim knjigama ja sam te optube objasnio. To se sve nalazi u jednom dosijeu koji je, prema onome to sam 2001. video, imao oko 250 do 300 strana, tako mi se bar uinilo. Naime, posle promena oktobra 2000, u junu sledee godine nova vlast je donela uredbu kojom se ljudima zainteresovanim za svoje dosijee dozvoljavalo da se jave na neke telefone i da zatrae da ih vide. Ja sam to pomno pratio i onog trenutka kad su ti telefoni objavljeni, javio sam se. Ve sutradan iao sam tamo gde su mi rekli.

Moram da kaem i to da su prvo hteli da me skinu sa vrata i rekli mi kako dosije nemam. Na to sam se ja zapanjio: kako nemam dosije, a bio sam na Golom otoku! Onda mi je doao jedan mlad ovek i rekao da bi njegov naelnik Goran Petrovi hteo da razgovara sa mnom telefonom. Tadanji naelnik Udbe Goran Petrovi, takoe mlad ovek, pozvao me da doem u Institut za bezbednost, gde su mi dosije pokazali. Reeno mi je da ne smem nita da prepisujem niti da uzimam, tako da sam morao strogo da pazim da to vie zapamtim. Naalost, ta uredba je bila vrlo brzo povuena tako da ko nije iskoristio prve trenutke da svoj dosije vidi to vie nije mogao da uradi. Mogue da je bila raspisana kasnije jo jedna slina uredba, ali je i ona kratko trajala. Otprilike pre dve godine dosijei su preneseni iz agencije BIA u Arhiv Srbije. Iao sam i tamo, interesovao sam se koliko strana moj dosije ima i saoptili su mi da sada sadri 63 strane. A kad sam 2006. bio rehabilitovan, iz spiska dokumenata navedenog u sudskom reenju video sam da nedostaju i neki krupniji dokumenti iz njega.

Zato vas je nekoliko godina kasnije interesovalo koliko strana ima va dosije? Jeste li u neto posumnjali?

Kako da nisam posumnjao kad je dosije toliko smanjen. Tada sam video da nedostaje i reenje iz oktobra 1979. kojim me Viobran Stanojevi, tadanji sekretar unutranjih poslova Srbije, stavlja na listu za nekakvu operaciju "Munja". A to bi, recimo, moglo da znai da e me simpatini momci u konim kaputima u nekoj hladovini neno koknuti. U tom reenju nema nikakvog objanjenja, ne govori se zato se to preduzima, na iji predlog, s kojom idejom, nego samo "za sluaj da nastane potreba". To reenje, koje je deo mog linog dosijea, povueno je i ukradeno.

Da li vam je jo neto poznato o operaciji "Munja"?

Ne, to je bila tajna operacija. Ne znam ko je sve bio na toj listi, a reenja su bila individualna.

(nastavak odlomka)

ta ste jo uspeli da zapamtite iz svog dosijea?

Ja sam to naveo u poduem tekstu u mojoj knjizi Majstorsko pismo. Izmeu ostalog, u dosijeu sam otkrio da mi je sedam godina kuni "prijatelj" bio izvesni i danas aktivni udba Dragan Dodig, koji je pratio sve to ja radim i to rade moji ukuani.

Naravno, u dosijeu je bilo i mnogo materijala sa Golog otoka, to me je prosto bacilo u estomesenu depresiju, jer mi smo tamo prolazili kroz fazu "ispiranja mozga". Ja sam bio deko koji nije dao da od njega prave krpu za brisanje podova i deset i po meseci u istranom zatvoru i logoru, gde smo takoe bili podvrgnuti istrazi, branio sam se da im dam ona priznanja koja su od mene traili. Kada sam bio ve takorei na samrti, na izvestan nain sam ih ipak dao. I to me je sada prosto ubilo. To e, verovatno sa zanimanjem, itati istoriari knjievnosti koji se budu bavili mojom literaturom.

Bio sam ovih decenija dugogodinji borac za otvaranje istine o Golom otoku i stalno praen od tajne policije. Isto tako, bio sam i dugogodinji borac za rehabilitaciju, najpre golootoana, a zatim i drugih ljudi koji su stradali po politikim i ideolokim linijama, kao to su ravnogorci, seljaci koji nisu dravi predavali ito, tzv. reakcionari itd. I pri tome me je iskljuivo interesovao progon nad ljudima, a ne politika. I ako postoje nekakvi dokazi o tome, da se ti dokazi obelodane.

Kaete da je, prema dosijeu, protiv vas zvanino voena istraga od 1983. do 1990. godine. ta najvie obeleava va dosije iz tog perioda?

Praenje je, po mom miljenju, trajalo mnogo due, a godinu 1983. obeleava vreme kad su zbog neega to najzad morali da ponu da unose i u neka dokumenta. A tamo govore i o tome s kim se sastajem, kako se sastajem, ta govorim, da li sam bio na veeri kod nekog stranca... Recimo, ima jedan podatak koji sam zapamtio i o kome sam govorio na jednoj knjievnoj veeri u Valjevu. U mom dosijeu pominje se jedan valjevski udba, Branko Gvozdeni, koji je danas penzioner i koji me je pratio kad sam bio na Divibarama, gde imam kuu. On je, na primer, zabeleio da sam jednog dana doao na Divibare. I kae: Dragoslav Mihailovi je stigao na Divibare u pratnji nekog Vladete nije se postarao ni da sazna da je to profesor Vladeta Jankovi i, im je stigao, stupio je u kontakt sa ikom Pavloviem... Uvek smo se smejali oko toga.

Udba je znala da ja radim neto oko Golog otoka. U vreme kada sam se spremao to da radim i kada sam vodio pregovore sa raznim ljudima, dva moja prijatelja su bila ispitivana o tome da li znaju da neko pie o Golom otoku. Udba je uvek oko mene njukala, ali ja sam vodio rauna da kuu nikad ne ostavim praznu, imao sam i pse koji su dodue kuni, ali su makar mogli da naprave buku i da nekoga probude, a ako sam nekud putovao, strogo sam vodio rauna da sam nosim torbe u kojima je bila moja dokumentacija. Sem toga, spise sam krio i izvan stana. Od trenutka kad s nekim obavim razgovor i kad ga prekucam, odmah to nosim na tri-etiri mesta kod ljudi za koje nisam oekivao da bi mogli biti sumnjivi. To nije smelo ostati u kui. A, eto, taj valjevski udba je u moju kuu ulazio pet puta.

Vi ste ga poznavali?

Ne, nikada. Tajno je ulazio. Onda se desila jedna smena stvar da je prva dva puta uao u kuu pesnika Petra Pajia, i tamo su unjarili i prevrtali i nali jedan mali rukopis u kojem je pisalo: "Upravni odbor e imati sedam lanova, koji se nee obnavljati. Smru pojedinog lana na njegovo mesto nee dolaziti drugi", itd. Oni su fotografisali 13 stranica tog dokumenta i to sam ja naao u mom dosijeu. Ali uopte nisu mogli da protumae ta je to i lupali su glavom oko toga i nisu uspevali da pomisle da to pesnik moda pokuava da koncipira, recimo, pravilnik jo nepostojee zadubine Desanke Maksimovi. I opet su uli u kuu Petra Pajia, unjarili i traili i najzad su ustanovili da to nije moja kua. Posle je taj vrli udba imao neprijatnost kako da se opravda za ulazak u pogrenu kuu. I on je najzad naao odgovor u tome da sam Perinu kuu drao kao rezervu za sastanke s istomiljenicima i sa enama. To nas je sve na knjievnoj veeri ba nasmejalo.

Da li ste iz tog perioda naili i na neto mnogo ozbiljnije?

Pravo da vam kaem, nalazio sam i nevane stvari, ali i one koje su me duboko potresale. U tajnim dosijeima ete se i u nevanim dogaajima esto sresti s izvrnutim, opakim vienjem sopstvene linosti i to e vas uvek uzdrmati.

Ovo to sam naao u Titovom arhivu oko zabrane Tikava vie se odnosi na vae pitanje. U meuvremenu, po mom miljenju, Udba mi je bila namestila i dug sudski proces oko Petrijinog venca. Sudinica koja je taj spor vodila, prilikom jednog naeg sluajnog susreta u pozoritu, rekla mi je da je Udba tada jako insistirala da budem osuen. Ali sud to ipak nije mogao.

Za ta ste bili optueni?

Knjigu Petrijin venac objavio sam 1975. i to je pria o jednoj eni iz nekog rudarskog naselja u Srbiji. Ona u knjizi pripoveda o svom tekom ivotu. U vezi s tim, jedna ena iz rudarskog naselja slinog tome tuila me je da sam joj ukrao njenu sudbinu. Njen advokat je to formulisao kao da sam joj naneo duevni bol i posle 13 godina razvlaenja po sudu tuba je ipak bila odbaena.

Vi mislite da iza te tube stoji Udba?

Mislim da je tako, iako potvrdu za to nigde ne moete nai. Ali, advokat koji je ovo pokrenuo bio je bivi udba...

Meutim, pre svega toga, glavna kampanja protiv vas vodila se u oktobru 1969, u vreme premijere predstave Kad su cvetale tikve u Jugoslovenskom dramskom pozoritu. Predstava je pred svoje esto izvoenje bila zabranjena. Ima li neto o tome u vaem linom dosijeu?

Sve to se povodom toga nalazi u Arhivu Josipa Broza ne postoji u mom linom dosijeu. Inae, pre pet godina doao sam do nekoliko strana iz tog Arhiva. Novinar Pero Simi, autor knjige o Titu Svetac i magle, na ijoj sam promociji govorio, rekao mi je da u Titovom arhivu ima i o meni. Dao mi je nekoliko listova o tom dogaaju, i ja sam tada to ponudio JDP-u da istakne na unutranjoj tabli, kako bi se ljudi obavestili ta se pre 30-40 godina desilo. Ali upravnik pozorita Branko Cveji to nije hteo da primi.

Zamolio sam Peru Simia da jo pogleda u taj arhiv, jer sam stekao utisak da tamo mene nee da prime. I dobio sam od njega sveanj hartija od 54 strane, koji nameravam da objavim u knjizi. Ve na prvom dokumentu, koji predstavlja izvetaj o stranom dogaaju zvanom Kad su cvetale tikve u JDP-u, stoji u gornjem desnom uglu olovkom dopisano latiniko "Ne!" Izvetaj je 11. oktobra 1969, dakle, pet dana posle premijere, potpisao agilni predsednik Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda Bora Pavlovi.

Na svakom od 54 lista raspravlja se o oveku s mojim imenom. Jedanput se moe nai da sam negde neto ak i rekao, iako se ne vidi gde sam rekao. I gotovo na svakom dokumentu stoji svraja latinika oznaka, koja se tumai kao "VT". "Video Tito".

Tri nedelje posle premijere Tikava, Tito je odrao govor kojim je praktino zabranio dalje prikazivanje predstave. Meutim, u tom govoru on ne trai da budete uhapeni, on poziva komuniste da budu glas javnosti...

On kae, takve treba onemoguiti, a to moete svakojako razumeti. Meutim, zatvaranje i trpanje pisaca u socijalistike logore ve je u svetu bilo izazvalo pravu poplavu odbojnosti prema socijalizmu i to je za mene moglo znaiti mali zatitni plat. Zato je oprezni Broz u svom govoru u Zrenjaninu 25. oktobra 1969. morao rei da me, i uza sve strane krivice, nee hapsiti, ostavljajui mi sudbinu da se u njegovoj intimnoj kuhinji jo krka. Da nije rekao ono neemo ga hapsiti, on bi se obrukao, jer bi takav postupak bio omraen u svetu. Osim toga, ve je u SSSR bilo rehabilitacija nekih pisaca koji su hapeni sa smenim optubama da su bili japanski pijuni, ili slinim. Tako su me svojim stradanjima na izvestan nain spasli Solenjicin, Babelj i alamov.

Nikad ne proputate da istaknete znaaj Ive Andria kao zatitnika pisaca od Titove nemilosti. Da li mislite da je i u vaem sluaju imao ulogu dobrotvora?

Da, Andri je moj dobrotvor. Ali isto tako znam da je od politikih napada branio i Branka opia, i amila Sijaria, a branio je i Tasu Mladenovia kada je bio napadnut zbog "Knjievnih novina".

Sredinom oktobra 1969, bio sam pozvan na "Borinu nedelju" u Vranje. Tada Tikve jo nisu bile zabranjene, ali afera je uveliko kljuala. U svakome listu bio je objavljen poneki napad, neki put sa mojim imenom, neki put bez imena. Da su neto takvo mogli da predvide, organizatori me sigurno ne bi pozvali. Meu gostima je bio i Andri. Jedanput-dvaput popili smo zajedno kafu i imao sam utisak da me simpatie. Tek dve i po decenije kasnije, iz jednog neobjavljenog rukopisa novinara "Politike" Sinie Paunovia, koji se uva u Andrievoj zadubini u Beogradu, a o emu me obavestio Petar Dadi, saznao sam kako me je nekadanji diplomata branio pred provincijskim zvaninicima. Jednom im je rekao: "Ba je dobro to ste pozvali mladog Mihailovia." Drugi put kae: "Vidite vi kako se on lepo, skromno ponaa." I sve je inio kao da protiv mene naokolo ne besni kampanja koja izaziva strah.

Steva Raikovi se za itavog gostovanja u Vranju takorei nije odvajao od mene. Jednom mi je rekao: "Nee ovi smeti da te diraju. Zbog Andria."

Kada govorimo o tajnim dosijeima, koje je vae objanjenje za to to oni danas nisu dostupni?

Zato to tajna policija pokuava da produi svoj ivot na tradiciji bive titovske policije. I na izvestan nain ona ga je i dosad produila, jer ljudi koji su morali to na vreme da prekinu, propustili su priliku, i to zbog toga, kako policajci kau, da bi njima sauvali imena tajnih saradnika. Ali, poto ta ustanova nikad nita drugo nije radila nego samo protiv svoga naroda i protiv svojih graana, uvek da bi sauvala nekog Josipa Broza ili Slobodana Miloevia, mislim da srpska vlast treba sve da uini kako bi najzad dosijee otvorila. I dosad je nainjena ogromna teta to to nije uraeno odmah, nego je puteno da jo dve decenije prikriveni udbai prebiraju ta e da pokau, a ta e da sakriju. To to je proputeno takorei je nenadoknadivo, ali bie jo gore ako se i dalje bude produavalo. Sada je Srpski pokret obnove, iji ja nisam ni lan ni simpatizer, podneo zahtev da se otvore dosijei i to su dosta dobro i obrazloili. I ja bih to mogao da podrim.

Ne sme kod nas nikakva policija da zadri tradiciju zloinake Udbe. Ako policija u demokratskoj zemlji zadri tradiciju Udbe, ceo narod Srbije je u opasnosti.

Da li i dalje imate utisak da ste pod prismotrom?

Ne! Pa kome moe jedan pradeda da bude opasan? I ne interesuje me to vie...

Mogu samo da se udim kako neki pametni ljudi mogu da budu toliko zablesavljeni jugoslovenstvom i titoizmom. Josip Broz je bio najvei zloinaki dripac angaovan protiv naeg naroda, ma kako mi taj na narod zvali, a trebalo bi da ga zovemo srpskim. On je od Prvog svetskog rata nosio mrnju protiv Srba iz Srbije, neto je malice drukije gledao na Srbe izvan Srbije, naroito kad je pokuavao da ih upotrebi u borbi protiv Srbijanaca. Smisao njegovog jugoslovenstva je bio da Srbija u Jugoslaviji bude poniena, razvaljena i pretvorena u prah i pepeo.

Kada govorite o Titovoj mrnji prema Srbima, govorite kao o velikoj patolokoj mrnji. Imate li neko racionalno utemeljenje za takav stav?

O boe, boe, poslaete me na Goli otok, ponovo!

Sada ve imate i dosta objavljenih knjiga koje otkrivaju Titov ivot. Jednu od njih napisao je i izvesni Gavro Dotli o nepoznatom raskonom ivotu i zloupotrebama Josipa i Jovanke Broz. Taj Dotli iz Like je bio domain svih Titovih dobara 13 godina, a iz njegove knjige saznajemo ne samo o Titovim ergelama konja, farmama goveda i ovaca, o tajnim bankovnim raunima, nego i o njegovom odnosu prema Srbima iz Srbije i Srbima preko Drine.

Pa, prvi dokument protiv mene napisan je u mom dosijeu kada sam imao 18 godina! Da li znate ta znai poslati deaka od 19 godina na Goli otok? Ja se tad nisam jo redovno ni brijao. A uhapsili su me najvie zato to sam se bio pobunio protiv hapenja dvojice mojih drugova iz razreda. U to vreme bio sam lan srednjokolskog odbora Narodne omladine. I smatrao sam da imam pravo da kaem da udbai to ne smeju da rade. Da cela uprija, gradi od 20.000 stanovnika, gleda ta se radi u gimnaziji gde se dva mladia hapse ni za ta. Pri tome je jedan od njih samo ispriao vic: "Kad zavrimo prvi petogodinji plan, naa teka industrija e proizvoditi drvene eljeve." To je rekao na asu geografije zbog ega je bio uhapen. I ja sam se protiv toga pobunio. I ne samo, priznajem, protiv toga. Bio sam razoaran mladi skojevac zbog mnogobrojnih hapenja, Udbine i partijake samovolje i ponekad sam to i javno osuivao.

Kada govorite o Golom otoku, poredite ga sa amerikim Gvantanamom. Govorite i o naknadnom progonu golootoana. Da iskoristim naslov jedne vae prie u kojoj ste opisali susret sa nepoznatom enom koja vas moli: moete li vi, zaista, da im oprostite?

Zato vi u njihovo ime traite da im ja oprostim? ta na to kae Jovo Kapii, ondanji visoki ef Udbe? Ve sam jednom pisao u NIN-u kako smo se sreli na ulici i kako smo se uzajamno psovali, on meni majku izdajniku, ja njemu majku zloinaku. NIN je njemu na neki nain pruio satisfakciju time to mu je na celoj naslovnoj strani objavio sliku. Jovo Kapii ne trai od mene da mu oprostim, pa nemojte ni vi u njegovo ime to traiti. A ako on zatrai, onda bi to moda bio neki drugi sluaj.

Titov govor

Zrenjanin, 25. oktobar 1969.

"Evo, na primer, nedavno ste vi videli, tu neki komad, kazaline neke tikvice, Kako cvate tikve, ali ta njegova tikva, koji je to pisao, ne cvate, jer ona je, izgleda potpuno gnjila, i tako dalje... gde se blati na drutveni sistem, gde se hoe na svaki nain da se nae drutvo prikae kao drutvo koje ne valja, to jest on ne govori da je to socijalizam. Nee socijalizam, nego neto drugo. Znate vi ta on govori... A ko govori? Govori onaj koji je bio na mramoru, na otoku tamo, na Golom otoku. I veina tih ljudi, veina... to ih nema, mali broj, ali su vrlo glasni... Njih odmah obuhvata propaganda u inostranstvu, i pie: taj u Jugoslaviji pie... Jer, inae, u takvom jednom jednopartijskom sistemu, kako kae, jugoslovenskom, ne bi mogao da to pie kad to ne bi bilo istina. Vidite, te stvari nama smetaju. Ljudi iz nae sredine pljuju na nas, pljuju na nae tekovine, i pljuju na nae rtve koje smo dali, ive u naoj sredini, a ve su jedanput se pokazali da ne vole ovu zemlju, da nisu, ovaj, ne spadaju u nae drutvo, i sad ve ponovo se javljaju. Onaj isti informbirovac koji danas ima pravo, ovaj, te stvari raditi. Dakle, to je stvar komunista. Mi ne smemo sad ii na administrativno preduzimanje mjera. Mi moramo traiti od komunista... Pa, bogamu, ima nas milion, milion komunista... Pa, mi moramo, odozdo treba da se te stvari... da se njega onemogui. Ja ne traim da mi sad njega, ta ja znam, hapsimo, i tako dalje, nego naprotiv da bude glas javnosti onaj koji e njih onemoguiti da se bave takvim poslom."

Iznenadna, prirodna smrt Bate Buturovia je bila novi povod za priu o njegovoj karijeri od anera" iz Nikia do ekscentrinog fudbalskog menadera. Pominje se da je pre tridesetak godina radio u Beu kao telohranitelj, da se u to vreme uestalo viao sa pokojnim komandantom Drakovieve Srpske garde, orem Gikom Booviem.

Povratkom u Srbiju sredinom osamdesetih i nastanjivanjem u Novom Sadu, menja prezime iz Buturovi u Butorovi, kako bi zameo tragove u nekim zemljama zapadne Evrope, koje su mu uskratile gostoprimstvo. U zvaninim sudskim hronikama naao se pre osamnaest godina u sluaju Jelene Molnar, tadanje misice Vojvodine, ije beivotno telo je pronaeno u hotelu Park" u kome je Buturovi koristio zakupljen poslovni prostor. Za smrt nesretne devojke bio je optuen njegov telohranitelj koji se zabavljao sa rtvom. Javnosti je poznato da se sumnjiio kao najodgovorniji za ruenje zida - bedema na Petrovaradinskoj tvravi, da mu se pripisivala odgovornost za podmetanje poara u hotelu "Putnik" koji je nameravao da privatizuje. Nita od toga nije bilo. Ostale su samo prie, a o Buturoviu je stvarana mit kao nevaljalom deku koji odoleva svim zakonskim pretnjama.

Ipak, preko fudbala je doiveo najveu moralnu tetu i kompromitaciju koja je posebno uticala na jaanje kolektivne svesti o njemu kao pripadniku kriminogenih struktura. Nanela mu je Drava prilikom sramnog manifestovanja sile u spektakularnoj akciji andarmerijske jedinice kada je uhapen 29 januara 2008. Povod je bila sumnja za davanje mita od 3.000 evra fudbalskim sudijama za pobedu FK Vojvodina, koji je predvodio kao predsednik, od 2006. godine. U pri tvo ru je pro veo 30 da na, na kon ega je puten da se brani sa slobode. Nedu go zatim protiv njega, u Viem sudu u Novom Sadu, podignuta je optunica. Iako je odrano pet naestak roita (poslednje pre mesec dana), taj proces nije priveden kraju.

Na optube da je deo crnogorske mafije, odgovarao bi da se svojih prijatelja i familije ne odrie, a da su Brano Miunovi, Vesko Vukoti, Zvezdan Terzi njegovi drugovi i komije iz sela. Milo ukanovi, crnogorski vladar u proteklih etvrt veka mu je brat od ujaka.

U sportu, Ratku Buturoviu u biografiji pie da je bio predsednik FK Sutjeska Niki, veinski vlasnik koarkakog kluba PAOK iz Soluna, KK Radnikog N. Sad, predsednik Bokserskog kluba Vojvodina, Bokserskog saveza Crne Gore i BS Srbije i Crne Gore, a od pre godinu dana i obnovljenog Sportskog drutva Vojvodina.

1690. 2013. 17. , 1690. I , . , , , 1711. . , . , . , , , . , , ( ). 1848. , , . , . , , , , , . , , 1848. : , . , . , , , , . , . , , , 1849. . , , 1860. , , . 1867. , , (37%), , , . , , . 1918. , 50% . 1918. , . , . , , , , , , . , , 1918. , 25. , , , , , , . ? , , , , , 13. 1918. . , , , . . , . , , , , , , . , - 1914. . , , , . , , . 211 757 . , . . , , , , 1919. . 1920. , , . , , . . , , : , . , . , , , , , . , , , ( , ) , . , , . . , , . /. . . , , . 1849. , , . ? , . . , 1848. , . , . . , . , , . , , , , , , , . , . , , . , (), , . ? ? ? , ? ? ! 1919. , . , (, , ), . . ? , . , . ?! ? (, ) , - . , , . , , . , . , , - , 1944. , . , , , , , . - . , 1944. . - 29. 1943. : , , , . . , , , -. , , . , . , , ? , , . -. ( ), ( ) ( ). . . , , ? , , . . . III - (. ). , , , , , , . , . , . , , . 1942. ., . - (, - ) . . , . . . . . , , , , , . ? , . , , , , ? , , . , , . 1945. , . . (. ) 1945. ? , , , , , , . ?, , . , , . , - , , - . - (10. 1945. ) (, , ) , , - , 1945. . , , , 1918. , . (, , , ), , , 2006. .(: )KOS nadzire UDBU

Ivan Mikovi je nakon reorganizacije OZNE 1946. imenovan naelnikom KOS-a u Novom Sadu, a potom pomonikom Jefte aia, efa cjelokupnog KOS-a JNA, da bi 1963. naslijedio aia na poziciji glavnog jugoslavenskog vojnog pijuna. Braa Mikovi oduila su se Titu 1966. kad je trebalo detronizirati Aleksandra Rankovia te su nakon tzv. Brijunskog plenuma postali najpovjerljiviji uvari njegova reima. U jednom od prolih nastavaka feljtona, opisujui sudbine otetih emigranata Stjepana Crnogorca i Slobodana Todorovia, spomenuta je Titova posebna Direktiva" iz kolovoza 1972. koja je, meu ostalim, dala slobodne ruke Udbi za organiziranje otmica i likvidacija protivnika komunistikog reima i jugoslavenske drave u zemlji i inozemstvu. Kao osobnog koordinatora provedbe te Direktive" Tito je odredio svog posebnog savjetnika za sigurnost, generala KOS-a Ivana Mikovia Brka. No, kao to je poznato, Udba se je tim aktivnostima bavila i prije te Titove Direktive", a jedna od kljunih osoba u KOS-u za suradnju s Udbom po tim pitanjima, bio je upravo taj isti general Mikovi.

Titovi obavjetajci za specijalne zadatkeRoditelji Ivana Mikovia bili su rodom iz Premanture kod Pule, gdje se je i on rodio 1920. godine. Samo deset mjeseci nakon njegova roenja obitelj se preselila u Slavonski Brod. Prema uvodnim napomenama u razgovor s njim u propalom tjedniku Nacional", Ivan Mikovi je ve s 15 godina, pod utjecajem starijeg brata Milana, postao lan SKOJ-a, a ubrzo i KP (Ivan Mikovi uzbudljiv ivot Titova kontraobavjetajca", Nacional", 23. lipnja 2006.). S bratom Milanom, kratko nakon uspostave NDH, tonije na dan napada Hitlera na Sovjetski Savez, odmetnuo se u partizane. Tamo su im se, prema pisanju Nacionala", pridruili otac, majka i jo etvero brae i sestara. Ivan Mikovi je sudjelovao u organiziranju partizanske pobune na podruju zapadne Slavonije, da bi kraj rata doekao kao visoki oficir zloglasne OZNE.

Vlastitu partizansku karijeru opisao je u knjizi Vojna pozadina u Slavoniji 1941 1945" (Vojnoizdavaki zavod", Beograd 1982.). Ivan Mikovi je nakon reorganizacije OZNE 1946. imenovan naelnikom KOS-a u Novom Sadu, a potom pomonikom Jefte aia, efa cjelokupnog KOS-a JNA, da bi 1963. nasljedio aia na poziciji glavnog jugoslavenskog vojnog pijuna. Otprilike u isto vrijeme Tito je njegova brata Milana imenovao saveznim ministrom unutarnjih poslova. Braa Mikovi oduila su se Titu 1966. kad je trebalo detro