ODSJEK: MATEMATIKA I INFORMATIKAPREDMET: OPERATIVNI SISTEMI

OPERATIVNI SISTEM LINUX

SEMINARSKI RAD

Student:Mirela Biberkić

Mentor:doc.dr. Muharem Kozić

Travnik, januar 2013.

SADRŽAJ:

1. Uvod....................................................................................................................................32. Povijest obitelji Linux.......................................................................................................43. Performanse Linuxa.........................................................................................................6

3.1. Tekstualna i grafička komunikacija sa Linuxom 74. Linux distribucije..............................................................................................................85. Dizajn, razvoj i upotreba Linuxa...................................................................................11

5.1. Autorska prava 146. Komandno okruženje i najvažnije Linux naredbe......................................................157. Zaključak.........................................................................................................................188. Literatura.........................................................................................................................29

2

1. UVOD

Linux je operativni sistem i samim tim je i najvažniji program koji računar izvršava. On upravlja svim drugim programima, dodjeljuje im resurse, izvršava korisničke naredbe (unesene putem miša ili tipkovnice), šalje izlazne informacijena monitor, upravlja datotekama i obavlja mnoge druge važne zadatke. Nastao je1991. godine kada je Linus Torvalds pokrenuo varijantu Unix-a na svom računaru.U to vrijeme Unix se pokretao na velikim radnim stanicama (jedinicama) uz veliku hardversku zahtjevnost. Ovo je bio prvi slučaj da se je pokrenuo na osobnom računaru. Mnoge institucije u svijetu sada prelaze sa Windows-a na Linux. Razlog je besplatna cijena, veća sigurnost od Windows-a, stabilniji sistem, nema virusa itd. Za Linux važi i tvrdnja da je on samo jedna varijanta UNIX-a, jer se i na njemu zasniva.

Linux se razlikuje od većine operativnih sistema po tome što ga razvijaju programeri iz cijeloga svijeta. Linux je otvoren (a često i besplatan), ne samo zato što ne mora da ga se plati (mada se i može, i mnogi to čine), već i zbog toga što je njegov izvorni kod dostupan svima koji žele da ga pogledaju i/ili mijenjaju. Ta otvorenost izvornog koda omogućava svakome da isproba Linux i pronađe pogreške.

Jezgra (engl. kernel) je centralni "živčani" sistem Linuxa tj. to je kod operativnog sistema koji pokreće i održava rad cijeloga računala. Iako neki iskusni korisnici Linuxa rado mijenjaju kod jezgre na svojim sistemima, početnicima se to ne preporučuje. Međutim važno je znati da se jezgra Linuxa stalno unapređuje. Pa prema tome kako veliki broj ljudi razvija Linux, sistem neprekidno napreduje, a problemi se rješavaju vrlo efikasno.

Linux je opći pojam koji je uglavnom vezan za Unix-ove operativne sisteme koji koriste Linux jezgru. Također Linux je jedan od najistaknutijih primjera slobodnog softvera i otvorenog koda. Sve leži na otvorenom kodu koji se može slobodno koristiti, modificirati i davati ga svakome.

Operativni sistem Linux je pretežno poznat po upotrebi na serverima, no također ga se može instalirati na široku paletu računarskog hardvera. Od digitalnih uređaja preko mobilnih telefona, pa sve do super – računara. Popularnost na stolnim računarima i prijenosnicima mu sve više raste zahvaljujući sve prilagođenijim distribucijama ovog operativnog sistema.

Ime Linux dolazi od Linux jezgre (engl. kernel), koju je kao što je i prije navedeno Linus Torvalds počeo pisati 1991. godine. Sistemski alati i biblioteka uglavnom dolaze od GNU operativnog sistema, kojeg 1983. godine objavljuje Richard Stallman, zbog čega se ponekad koristi naziv GNU/LINUX.

2. POVIJEST OBITELJI LINUX

3

Unix kao začetnik sviju, je operativni sistem zamišljen i proveden 1960-ih i prvi puta je izdan 1970. Njegova široka dostupnost i prenosivost omogućila mu je da bude rasprostranjen, kopiran i mijenjan u korist akademskih institucija i poslovnih subjekata, te je svojim dizajnom uticao na autore drugih sistema.

GNU projekt počinje 1984. godine od strane Richarda Stallmana, sa ciljem potpuno Unix-kompatibilnog operativnog sistema sačinjenog isključivo od slobodnog softvera. Iduće godine Stallman osniva Free Software Foundation ipiše GNU General Public Licence (GNU GPL) 1989. godine. Ranih 1990-ih mnogo programa potrebnih za operativni sistem (kao što su biblioteke, kompajleri, tekstualni editori, Unix školjke-shell i sistem prozora) bilo završeno, ali elementi " niskog nivoa" kao što su pokretački programi za uređaje (engl. drivers), daemoni i jezgra nisu bili dovršeni.

Slika 1. Početni izgled desktopa SUSE Linux

MINIX, je Unix-oidni sistem namijenjen akademskoj zajednici, izdan od strane Andrew S.Tanenbauma 1987. godine. Dok je izvorni kod sistema bio dostupan, modifikacije i daljnja distribucija bile su zabranjene ( što danas više inije slučaj). Nadalje, MINIX-ov 16-bitni dizajn nije bio dobro prenesen u 32-bitni koncept jeftinog i popularnog PC- ja zasnovanog na Intel 386 arhitekturi.

Godine 1991. prilikom sudjelovanja na Sveučilištu u Helsinkiju, Torvald je počeo raditi na ne-komercijalnoj zamjeni za MINIX koji bi eventualno mogao postati Linux jezgra. Također 1992. godine Tanenbaum je postavio članak na Usenet-u tvrdeći da je Linux zastario. On je u članku kritizirao operativni sistem kao "monolitni" u dizajnu i kako je usko vezan na x86 arhitekturu, te je time neprenosiv, te mu je to pripisao kao "temeljnu pogrešku". Tanenbaum je predložio da oni koji žele izgraditi moderan operativni sistem trebali bi ga zasnivati na temelju microkernel modela. Iz ovakvog načina razmišljanja razvila se poznata debata o microkernelskim i monolitnim oblikovanjima jezgara operativnih sistema.

U prvo vrijeme, Linux je bio ovisan o MINIX-ovim korisnicima. Činilo se da bi bilo korisno za izgradnju operativnog sistema upotrijebiti kod iz GNU sistema koji je slobodno dostupan. Kod licenciran pod GNU / GPL licencom može se koristiti u drugim projektima, tako dugo dok su i oni izdani pod istom ili kompatibilnom licencom. U cilju da napravi Linux jezgru kompatibilnu sa ostalim komponentama operativnog sistema iz GNU projekta, Torvalds prelezi sa svoje originalne licence (koja zabranjuje komercijalnu upotrebu) na GNU / GPL licencu. Linux i GNU programeri integrirali su GNU komponente sa Linuxom i dobili potpuno funkcionalni i slobodni operativni sistem.

4

Linus Torvalds je svoj novi OS htio nazvati Freax (free + x) koji je tada bio u nazivu većine Unix baziranih sistema. Međutim, njegov kolega je na serveru helsinškog sveučilišta projekt spremio pod nazivom Linux (skraćeno od Linuxov Minix). I tako je nastalo ime. Navodno, Linux ne bi nikada nastao, da zime u Helsinkiju nisu jako hladne. Naime, Linus je na kampusu sveučilišta, imao računar s instaliranim Minixom. Da ne mora izlaziti iz svog toplog stana, počeo je raditi na Linuxu. Također postoje mnoge priče o nastanku popularnog pingvina Tuxa. Jedna je da je Linusa jednom prilikom ugrizao pingvin. Na sreću ova priča nije istinita, ali i dalje se rado prepričava i širi. Za logo Linux-a su početno postojale dvije verzije, međutim iako je prva verzija dobila većinu glasova poštovalo se volja Linusa Torvaldsa. Prvobitni logo sam po sebi nije bio loš, ali nije bio zahvalan za buduće preinake.Pingvin Tux je bio ranije u igri i kada je netko rekao da Linus Torvalds voli pingvine, jednostavno je ostao kao logo.

Pingvin Tux je trebao biti slatki, mazni i zadovoljni pingvin. Kada su pitali Linusa Torvaldsa što znači zadovoljan, on je rekao: "kao da se upravo poseksao, ili najeo haringi". Poslije se ispravio: "Zamislite lagano pretilog pingvina koji sjed inakon što se prejeo i upravo podrignuo. Sjedi tako s predivnim smiješkom tj. Svijet je dobro mjesto kad si upravo pojeo nekoliko galona sirove ribe i baš osjećaš da bi se još jednom podrignuo".

I još jedna važna stvar. Pingvina Tuxa se moglo neograničeno modificirati. Ime Tux je proizvod interne šale. Tux znači Torvaldsov Unix. Isto tako je iskraćenica od "tuxedo", tj. svečano odijelo koje pingvini "nose". I još jedna zanimljivost prvobitno je bila, te je pao prijedlog da se pingvin zove Linnie.

Slika 2..Logo Linuxa – pingvin Tux

3. PERFORMANSE LINUXA

5

Linux potiče od UNIX-a, jednog od najcjenjenijih i najviše korištenih mrežnih operativnih sistema na svijetu u proteklih tri desetljeća. UNIX je razvijen u laboratorijama Bell  kompanije AT&T, s namjerom da podrži istovremeni rad više korisnika na više računara, koji su međusobno povezani i dijele informacije i resurse. Na takvom operativnom sistemu, više osoba može istovremeno da koristi hardver jednog računara za obavljanje većeg broja zadataka, ili pak jedan korisnik na jednom računaru može da obavlja više poslova odjednom. Rezultat svega toga je moćniji sistem, kao i efikasnije korištenje računarskih resursa.

Linux podržava veliki broj procesora, uključujući x86, powerPC, DEC Alpha, SUNSparc i ARM. Kakav god hardver da se posjeduje, Linux će na njemu vjerovatno raditi. Linux je napravljen po POSIX (Portable operating System interface for UNIX) standardu, koji definira vezu između programa i operativnih sistema. To znači da na Linuxu mogu da se koriste skoro svi programi pravljeni za druge UNIX sisteme.

Linux je cijenjen i zbog svoje stabilnosti – računara pod Linuxom često rade mjesecima, čak i godinama, bez ijednog pada sistema. Ovi sistemi su vrlo brzi, jer Linux efikasno upravlja resursima kao što su memorija, procesor ili prostor na disku. Čak i dobar dio weba radi na starijim računarima pod Linuxom i Webserverom Apache. Uz to, organizacije kao što su NASA, Sandia i Fermilabsizgradile su moćna super-računala od grozdova (koncepcije) Linux računara.

Postoji više razloga zašto treba koristiti Linux:

- Linux osigurava kontrolu na računarskim okruženjem. Tačnije, programi imaju mnogo opcija za podešavanje, a pošto je većina otvorenog koda, moguće je prepravljati funkcije i program podešavati svojim potrebama.

- Linux je besplatan. Besplatno se instalira i ažurira, za razliku od drugih komercijalnih sostema.

- Linux se sve više koristi i kao desktop računar. Sve što se može uraditi na Windows računaru, može se i na Linux računaru. I manje su šanse da vidimo kvarove i bagove programa.

- Linux je i serverski operativni sistem. On je brz, siguran i stabilan. Aktuelni kernel iako rukuje sa višeprocesorskim kompjuterima odnosno računarskim strojevima.

- Linux zajednica je sve veća i veća. Danas na internetu se daje sjajna tehnička podrška, naročito ako i velike kompanije, kao što su recimo Novell ili IBM, stoje iza Linux zajednice.

Za višegodišnjeg korisnika Windows-a, biranje odgovarajuće Linux distribucije može da bude zbunjujuće. Za razliku od Windows-a, Linux je podijeljen na preko 340 distribucija. Najpoznatije od njih su zasigurno: Debian, Red Hat, OpenSUSE,Mandriva, Fedora, Gentoo, Ubuntu, LinuxMint, Kubuntu itd.

Kao i ostali operativni sistemi, i Linux se sastoji iz dva dijela: malog centralnog dijela koji se zove jezgra (kernel) i većeg dijela koji sadrži aplikacije i upravljačke programe. Sve Linux-ove distribucije uglavnom imaju istu jezgru, dok im je aplikacijsko-upravljački dio nešto različit. Upravo zbog toga neke distribucije su lakše za korisnika koji se prebacuje sa Windows-a, dok su druge teže i kompliciranije. Recimo, distribucije kao što su OpenSUSE, Linux OS, Mandriva, Fedora su lake za instaliranje, hardverski su dobro podržane i uz njih

6

ide gomila softvera. Distribucije kao što su Debian, Slackware, Gentoo su kompliciranije distribucije, sa dosta podešavanja koja se uglavnom odvijaju iz konzole (shell).

SUSE Linux je bio i ostao jedan od najpoznatijih distribucija sa velikom zajednicom korisnika i odličnom tehničkom podrškom iza koje stoji kompanija Novell. Na stotine besplatnih programa se isporučuje na instalacijskom DVD-u sa ovom distribucijom. Trenutno se pojavila nova verzija sa oznakom "openSUSE 11". U početku se Linux kao i UNIX zasnivao na radu iz komandne linije (konzole). Kasnije je nastao Xfree86 projekt koji je postao standard za GUI (grafičko korisničko okruženje). Time je olakšan rad u Linux-u, posebno korisnicima koji se prebacuju iz Windows-a i koji su zaboravili da koriste MS DOS. Danas SUSE Linux dolazi sa dva popularna okruženja: KDE i GNOME. Korisnik može da bira koja će okruženja koristiti.

Što se tiče programskih paketa, SUSE koristi RPM (Red Hat Package Management System). Inače, većina programa vezana za Linux upravo se nalazi u ovom formatu. Instaliranje paketa se vrši na lak način preko YaST-a.YaST (Yetanother Setup Tool) je administracijski alat, za kojeg je potrebna root privilegija. SUSE se po YaST-u i razlikuje od drugih distribucija, i ona ga čini jedinstvenim.Ona služi za instaliranje, konfiguraciju i ažuriranje Linux instalacija.Jednostavno pomoću Suse Linux-a možemo da kreiramo više vrsta sustava: Web server, mrežni server, DNS server, NFS server, FTP server, server za elektronskupoštu, staru desktop radnu stanicu (jedinicu) itd.

KDE je grafičko korisničko okruženje. To je softver koji surađuje sa operativnim sistemom, ali nije njegov integralni dio – on, zapravo, omogućava komunikaciju sa operativnim sistemom. Može ga se posmatrati i kao posrednika između korisnikai Linux-a.

GNOME je još jedno popularno grafičko okruženje za Linux. Oba okruženja stvorili su veliki timovi programera. Zbog toga ova okruženja rade odlično, tako da – koje god da se izaberu, ne može se pogriješiti.

KDE okruženje sadrži preko stotinu programa za obradu slika ili teksta, za rad sa elektronskom poštom, čitače Weba i igrice.

3.1. TEKSTUALNA I GRAFIČKA KOMUNIKACIJA SA LINUXOM

Jedan od načina za komunikaciju s Linuxom je unos teksta na komandnu liniju što je slično odzivniku C:> kod DOS-a. Tekstualno radno okruženje zahtijeva da korisnik otkuca naredbe koje operativni sistem razumije. Računar prikazuje odzivnik (engl. Prompt) što znači da je spreman da prihvati naredbu. Mjesto za unos naredbne zove se komandna linija. Mnogi programi se pokreću s komandne linije, što znači da se mora unijeti tekst u prozor terminala (engl. Terminal windows) umjesto da ih se pokreće mišem. Druga metoda komunikacije s Linuxom je grafičko korisničko okruženje (engl.graphical user interface, GUI). Ono se često naziva radna površina i sastoji se od ikonica, prozora, okvira za dijalog, paleta alata i panoa. Ovaj način rada je mnogo prijatniji, jer se posao obavlja pomoću vizualnih alata, pa ne treba pamtiti sintaksu naredbi.

4. LINUX DISTRIBUCIJE

Distibucije bi se mogle nazvati i kompilacijama, jer su upravo to kompilacije najrazličitijih softvera. Naime, sa samom Linux jezgrom ne bi se moglo napraviti puno toga,

7

no kada se kernelu (jezgri) doda grafičko sučelje , razni programi, alati i ostalo, nastaje distribucija Linuxa. Ova distribucija čini cjelokupan i funkcionalan operativni sistem spreman za korištenje na osobnim, ali i na drugim oblicima računara. Upravo zbog toga mnoge distribucije i imenuju sebe operativnim sistemom baziranim na Linuxu, a tek iz konteksta se može zaključiti da se radi zapravo o distribuciji.

Danas postoji više od 300 raznih distribucija i novi korisnik jednostavno mora proći kroz fazu odabira one distribucije koja će mu najbolje "sjesti". Svaka od njih ima svojstvene sposobnosti, mogućnosti i postavke, te rad sa softverskim paketima. Najbolje je odabir izvršiti od onih najpopularnijih, a tek onda potražiti one manje popularne.

Najpopularnije distribucije obično karakterizira velika zajednica iz čega proizlazi i dobra podrška:- Bogata dokumentacija, posvećeno im je puno web stranica, foruma, portala i sl.,

- Mnogo paketiranog softvera u repozitorijima,

- U pravilu bolja podrška za hardver.

Postoje dakako i iznimka, npr. Gentoo i Arch imaju jako bogatu i kvalitetnu dokumentaciju, iako ne spadaju u najpopularnije distribucije. Dio svoje popularnosti neke distribucije mogu zahvaliti i svojim mecenama –velikim organizacijama ili softverskim korporacijama koje im pružaju infrastrukturu, plaćene programere, marketing i druge oblike financijske podrške.

Debian – Ovo je veteran u svijetu Linux distribucija, poznat po stabilnosti; podefaultu uključuje striktno samo slobodan softver, vrlo je popularan na poslužiteljima; podržava ga ogromna zajednica, ali nije baš prilagođen početnicima.

Fedora – Popularna je distribucija koju sponzorira Red Hat, a karakterizira je najnoviji softver iz FLOSS svijeta, što često dovodi do nestabilnosti; uključujeuglavnom samo slobodan softver zbog čega nije najbolji izbor za početnike.

Linux Mint – Ova distribucija je bazirana na Ubuntu, koja je još više prilagođena početnicima nego originalni Ubuntu jer odmah uključuje i vlasničke kodekse, flash, Sunovu Javu itd. te je kompatibilna s Ubuntu-ovim paketima.

Mandriva – To je distribucija koju odlikuje jednostavnost upotrebe i KDE kao primarno grafičko okruženje. Ima dugu tradiciju u pružanju pomoći početnicima prijateljskog okruženja.

OpenSUSE – Predstavlja slobodnu distribuciju iza koje stoji Novell; pruža jedno od najkvalitetnijih izdanja KDE4 okruženja; upravljanje sistemom je centralizirano kroz grafičku aplikaciju XaST.

Ubuntu – Daleko je najpopularnija distribucija danas bazirana na Debianu, iako prvenstveno namijenjena početnicima, koriste je i iskusniji korisnici, dolazi s grafičkim sučeljem GNOME ali postoje i službeni derivati Kbuntu (KDE), Xubuntu (XFCE) itd; Canonical podupire i financira njen razvoj. Iza ovih distribucija možda ne stoji ogromna zajednica ili korporacija, ali su svojim posebnostima i/ili kvalitetom pridobile mnoge poklonike. Često nakon traganja

8

među najpopularnijim, korisnici nađu onu pravu baš među ovim, manje popularnim distribucijama Linuxa.

 Arch – Predstavlja Rolling-release distribuciju koja prati KISS princip. Mnoge distribucije ubacuju razne Patcheve, nepotrebne module, deamone i ostale stvari kako bi korisnicima omogućile što jednostavnije out-of-the box korištenje. Arch tone radi, i baš zbog toga je brzi i manji, ali zato i zahtijeva i više predznanja negoneke popularne distribucije.

BackTrack – Ova distribucija je bazirana na Debianu, prilagođena je ispitivanju sigurnosti računarskih sistema i mreža, ali osim te namjene, koristi se i u ne tako plemenite svrhe; alati koje se koriste su prvenstveno namjenjeni ljudima koji se profesionalno bave nekim poslom.

Chakra – Chakra live CD je prilagođeni ARCH s grafičkom instalacijom i KDE modom. Ideja je nastala na KDE mod chatu od strane KDE mod developmenta.Distribucija je još uvijek u Alpha 3 razvojnoj etapi.

CentOS – Ova distribucija je slobodna kopija komercijalne RHEL.

Damn Small – Predstavlja distribuciju od 50 MB, i namijenjena je starijim računarima.

Gentoo – Dolazi kao konfigurabilna distribucija za naprednije korisnike koja koristi portage sistem za distribuciju softvera i odlikuje se optimiziranošću.

KNOPPIX – Bila je svojevremeno jedna od najpopularnijih liveCD distribucija. Obično se koristi kao demonstracijski Cd ili za spašavanje podataka i operativnog sistema, donedavno je dolazio s KDE3, no sad sadrži LXDE grafičko okruženje, zbog posebne metode kompresije može sadržavati i do 2 GB softvera na jednom CD-u.

MEPIS – Distribucija bazirana na Mandrake Linuxu (danas Mandriva) namijenjena je početnicima, mana joj je mala razvijateljska zajednica, ali je ipak popularna zbog prilagođenosti početnicima.

Puppy – Mala distribucija posebno pogodna za Live izvođenje bilo s CD-a, bilo sa USB-a. Mnogi ju koriste za administriranje ostalih operativnih sistema svog računara. Krasi ju osim toga i iznimna brzina.

Sabayon – Sabayon Linux bi se ukratko mogao okarakterizirati kao jednostavan Gentoo koji dolazi u LiveDVD izdanju, kao i Gentoo, Sabayon koristi sistem paketa portage što ga razlikuje od većine drugih distribucija Linuxa.

Scientific – Distribucija koja je bazirana na komercijalnom Red Hat Enterprise Linuxu prilagođena korištenju u znanosti (sadrži pakete za upravljanje klasterima, za numeričke izračune itd.); razvili su je zajedno Fermilab i CERN.

Slackware – Distribucija s dugom povješću koju prati slogan da se jedino uz nju može uistinu naučiti kako funkcionira Linux.

Slax – Mala distribucija koja se progurava na minimalizam i jednostavnost; odlična je za stara računala ili kao prijenosna USB distribucija.

9

Xandros – Komercijalna je distribucija bazirana na Debianu koja često dolazi predinstalirana na Netbook-u i prijenosnim računarima.

Zenwalk – Predstavlja jednostavnu distribuciju baziranu na Slackware distribuciji. Glavni ciljevi Zenwalka su jednostavnost i funkcionalnost. Ostale se distribucije mogu podijeliti u dvije skupine:

a) Derivati, spinovi ili mixevi popularnijih distribucija koji ispravljaju neke nedostatke osnovnih distribucija i/ili imaju posebnu namjenu,

b) Distribucije napravljene "od nule" s ciljem postizanja nekog posebnog cilja (ponekad poznatim samo samim autorima).

Popis svih (aktivnijih) distribucija Linuxa, ali i BSD-a može se naći na stranicama DistroWatch.com. Ima ih preko 300.

Slika 3. GNU/Linux distribucija

5. DIZAJN, RAZVOJ I UPOTREBA LINUXA

Linux je modularan, Unixu sličan operativni sistem, koji potiče od osnovnih načela dizajna iz Unixa tijekom 1970-tih i 1980-tih godina. Linux koristi monolitni Linux kernel, koji obrađuje procesne radnje, umrežavanje, upravljanje perifernim uređajima i datotečnim sistemima. Upravljački programi su integrirani izravno u kernel.

10

Većinu Linux-ovih funkcionalnosti višeg stepena osiguravaju odvojeni projekti koji surađuju s kernelom. GNU korisnička okolina (koja nije dio samog kernela) je važan dio većine Linux-ovih sistema, pružajući shell i Unix korisničko sučelje pokretano od strane X Window sistema.

Linuxom se može upravljati na jedan ili više načina. Putem tekstualno baziranog naredbenog retka (CLI – command line interface), grafičkog korisničkog sučelja (GUI – graphical user interface) koji je uobičajen za stolna računala ili putem upravljanja od uređaja samih ( uobičajeno za digitalne uređaje).

KDE, Gnome i Xfce su najpopularnija korisnička sučelja na stolnim računarima iako postoji i niz drugih. Ona rade koristeći X Window sistem kao bazu, a koji osigurava mrežnu okolinu, omogućavajući time da se grafički programi pokretani na jednom stroju mogu prikazivati i kontrolirati od strane drugih.

Ostali GUI-i uključuju i X Window upravljačke programe poput FVWMa, Enlightenmenta i Window makera. Ti upravljački programi pružaju mogućnosti kontrole položaja i prikaza pojedinačnih aplikacijskih prozora i interakciju sWindow sistemom.

Linux sistem uobičajeno pruža CLI preko ljuske (shella), koji predstavlja tradicionalni način interakcije s Unix sistemima. Linux distribucije specijalne namjene za posluživanje mogu koristiti CLI kao jedino sučelje. "Bezglavi sistem", npr radi bez monitora i tastature,  a kontrolira ga se putem naredbenog retka koristeći mrežne protokole kao što su SSH i Telnet.

Većina nisko razinskih Linux komponenti, uključujući GNU korisničku okolinu,koristi isključivo CLI. CLI je posebno prilagođen za izvršavanje automatiziranih zadataka koji se periodički ponavljaju ili im je početak njihovog izvršavanja posebno zadan i nudi vrlo jednostavni sistem interne komunikacije. Grafički program za oponašanje terminala često se koristi za pristup naredbenom retku direktno iz grafičkog sučelja.

Osnovna razlika između Linuxa i ostalih popularnih operativnih sistema je u tome što su Linuxsova jezgra i ostale komponente napravljene na bazi slobodnog softvera i otvorenog koda. Linux nije jedini operativni sistem građen po tim načelima, ali je najpoznatiji i najrasprostranjeniji. Neke licence slobodnog softvera i otvorenog koda bazirane su na principima slobodnog kopiranja (eng. Copyleft), vrsti reprociteta. Bilo koji rad proistekao iz dijela copylefta mora i sam po sebi biticopyleft. Najuobičajena slobodno softverska licenca – GNU gpl je oblik Copylefta ikorištena je za Linux jezgru i velik broj komponenata iz GNU projekta.Kao operativni sistem od kojeg se ne očekuje da će pobijediti vodeće operativne sisteme, Linux se ne može osloniti na monopolističke prednosti. U tom smislu, Linux se trudi biti što prikladniji za korisnike, nudeći interoperatibilnost sa drugim operativnim sistemima i računarskm standardima kao što su POSIX, SUS; ISO i ANSI.

Projekti slobodnog softvera, iako razvijeni unutar skupnog okruženja često se proizvedu neovisno od drugih. Međutim, kako softverske licence eksplicitno dozvoljavaju redistribuciju, to stvara bazu za veliku lepezu projekata koji obuhvataju i grupiraju nezavisno razvijane softverske proizvode, te ih daju na korištenje u obliku Linux distribucija.

Linux distribucija, poznata i pod terminom "distra" je projekt kojim upravlja udaljeniskup Linux baziranog softvera olakšavajući instalaciju Linux operativnog sistema. Distribucije su održavane od strane pojedinaca, timova, volonterskih organizacija i tvrtki. Uključuju sistemski i aplikacijski softver u obliku paketa (eng. Packages) te specifični softver

11

za izvršavanje prvobitne instalacije i konfiguracije kao i za kasnije održavanje i instalaciju pojedinih paketa. Distribucija se brine za uobičajenu konfiguraciju i instalaciju Linux operativnog sistema, sigurnosti sistema i ostalu integraciju različitih programskih paketa u jedinstvenu cjelinu.

Linux je u velikoj mjeri upravljan od strane korisnika i njegove zajednice razvojnih timova. Neki izdavači razvijaju i finansiraju svoje distribucije na osnovu volonterizma, kao npr. Debian. Drugi održavaju slobodne verzije njigovih komercijalnih distribucija, kao što to rade Red Hat sa Fedorom.U mnogim gradovima i regijama, lokalne udruge poznate kao grupe Linux korisnika žele promovirati Linux i proširenje slobodnog softvera. Oni drže sastanke i demonstracije, radionice, tehničku podršku i tečajeve instalacija operativnog sistema za nove korisnike. Tu su i mnoge internetske zajednice koje nastoje pružiti podršku Linux korisnicima i razvojnicima (npr. HrOpenWiki ima istu takvu namjenu). Većina distribucija i Open Source projekata ima IRC chatrooms ili Newsgrupe. Web forumi su opet jedno od sredstava za podršku. Iako je Linux općenito dostupan besplatno, nekoliko velikih korporacija ima uspostavljene poslovne modele koji uključuju prodaju i podršku, pridonoseći tako Linuxu i slobodnom softveru. Postoji i nekoliko tvrtki koje su izgradile svoje cjelokupno poslovanje oko Linuxa, osobito Red Hat.

Licence slobodnog softvera na kojima leži Linux eksplicitno privlače i ohrabruju komercijalizaciju. Jedan od osnovnih poslovnih modela komercijalnih davatelja usluga jest davanje podrške, posebno za poslovne korisnike. Brojne kompanije izdaju posebne poslovne verzije svojih distribucija, što uključuje podršku za vlasničke pakete i alate za admninistriranje većeg broja instalacija ili pojednostavljenje administracijskih zadaća. Drugi oblik poslovnog modela je davanje softvera u korist prodaje hardvera.

Većina Linux distribucija ima podršku za desetke programskih jezika. Najčešće zbirka alata za izgradnju Linux aplikacija i programa operativnog sistema nalazi se unutar GNU toolchaina i uključuje GNU Compiler Collectio (GCC) I GNU build system. Među ostalima, GCC nudi kompajlere za ADA-u, C,C**, Java i Fortran. Sam Linux kernel je pisan i kompajliran sa GCC. Vlasnički kompajleri za Linux uključuju Intel C++ Compiler i IBM XL C/C++ compiler.

Sve veći broj distribucija također uključuju podršku za Perl, Ruby, Python i druge dinamičke jezike. Primjeri jezika koji su manje uobičajni, ali još uvijek dobro podržani su C# preko mono projekta, sponzoriran od strane Novella i Scheme. Mnoge Java Virtual Machines i razvojni kompleti rade na Linuxu, uključujući originalnu Sun Microsystems JVM (Hotspot) i IBM-ovu J2SE RE, kao i mnoge projekte otvorenog koda poput Kaffe. Dva glavna okvira za razvoj grafičkih programa su GNOME i KDE. Ovi projekti se temelje na GTK + Qt widget toolkits. Oba podržavaju široku paletu jezika. Postoji niz dostupnih razvojnih okruženja uključujući Anjuta, Code::Blocks, Eclipse, Kdevelop, lazar, MonoDevelop, NetBeans, i Omnis Studio dok editori kao Vim i Emacs i dalje zadržavaju svoju popularnost.

Iako su u osnovi zamišljene da rade na stolnim računarima i serverima, distribucije mogu biti specijalizirane za različite namjene kao što su: podrška pri kreiranju kompjuterskih arhitektura ,za digitalne uređaje, stabilnost, zaštita, lokalizacija za specifična područja ili jezike, specifične grupe korisnika, podrška za real- time aplikacije. Nadalje, neke distribucije uključuju isključivo slobodni softver. Trenutačno, preko 300 distribucija je trenutno u opticaju, od kojih su desec inamijenjeni općoj upotrebi. Linux je široko rasprostranjen operativni sistem. Linux jezgra radi na velikom rasponu kompjutorskih arhitektura: u ručnim

12

ARM-baziranim računalima iPAQ i mainframe IBM systemu z9, na uređajima od mobitela do superračunla. Posebne distribucije postoje za manje poznate arhitekture. ELKS fork kernel može raditi naIntel 8086 ili 80286 16-bitnim mikroprocesorima, dok μClinux kernel fork može raditi na sistemima koji nemaju memorijsku upravljačku jedinicu. Kernel također radi na arhitekturama za koje postoje kreirani operativni sistemi od strane proizvođača, kao što su: Machintosh računala, PDA uređaji, igračke konzole, mobilni muzički playeri i mobilni telefoni. Iako postoji određeni nedostatak programa iste namjene za Mac OS X i MS Windows sisteme u domenama izdavaštva i profesionalne obrade zvuka, podrška za većinu aplikacija koje su jednako dostupne za Mac-a i Windowse postoji i za Linux.Večina Linux distribucija pruža program za pregledavanje liste hiljada slobodnih aplikacija koje su već istestirane i konfiguirane za specifičnu distribuciju. Ti slobodni programi mogu se skinuti i instalirati sa jednim klikom miša, a digitalni potpis garantira da nitko u njih nije postavio virus ili spyware.

Dvije glavne okoline za razvoj grafičkih aplikacija su GNOME i KDE. Ti su projekti bazirani na GTK+ i Qt widget toolkits, koji pak također mogu biti korišteni nezavisno unutar većih okruženja. Oba podržavaju široki raspon jezika. Mnogi naslovi iz svijeta slobodnih softvera koji su popularni na Windowsima, kao što su Pidgin, Mozilla Firefox, Open office. Org i GIMP, postoje i za Linux. Sve veća količina vlasničkih aplikacija je također podržana pod Linuxom. Crossover je komercijalno rješenje bazirano na Wine-u koji je otvorenog koda koji omogućuje izvršavanje starijih Windows aplikacija. Osim adekvatnog rješenja putem Winea, mnoge distribucije nude dual Bootrješenje i X86 virtualizaciju za podizanje Linux i Windows operativnih sistema na istom stroju. Linuxova otvorenost dozvoljava timovima koji održavaju distribucije mogućnost lokalizacije na druge jezike, što posebno dolazi do izražaja onda kada to nije isplativo u slučajevima komercijalnih sistema. Povijesno gledano, Linux se uglavnom koristio kao poslužiteljski operativni sistem, te je postao istaknut na tom području. Netcraft objavljuje u septembru 2006. Da osam od deset najpouzdanijih internet hosting tvrtki "vrti" Linux na svojim web serverima (prema podacima izjuna 2008., Linux predstavlja pet od deset,freeBSD tri od deset, i Microsoft dva od deset). Ovo dolazi iz činjenica Linuxove stabilnosti, te da je grafičko korisničko sučeje za poslužitelje često nepotrebno. Na serverima možemo naći komercijalne i ne-komercijalne distribucije Linuxa. Linux je baza za LAMP server-sofver kombinaciju (Linux, Apache, mySQL, Perl/PHP/Python), koji je postigao popularnost među razvijateljima, te je jedna od najučestalijih platformi za web hosting. Linux se obično koristi kao operativni sistem za super-računala. Prema podacima iz avgusta 2008., od 500 najjačih sistema, 423 (84,6%) pokreće Linux.

Zbog niske cijene i mogućnosti da se lako mijenja, ugrađeni Linux često se koristi u digitalnim uređajima. Linux je postao glavni konkurent vlasničkom Symbian OS-u koji se nalazi u većini smartphone uređajima. Oko 16,7% smartphonea prodanih širom svijeta tokom 2006. pogonjeni su Linuxom. Također, on je alternativa vlasničkim Windows CE i Palm OS operativnim sistemima za mobilne uređaje. Sve je više mobitela i PDA uređaja koje pokreće Linux, odnosno onih koji su izgrađeni na platformama otvorenog koda (npr. Nokia N810, Openmoko's Neo 1973, Motorola RAZR2 V8, Motorola ROKR E8, Motorola Mingserija, Motorola Zine i Google Android). Popularni TiVo digitalni video recorder koristi Linux interno. Korg OASYS i Yamazha XS motiv glazbene radne stanice su pod Linuxom.

13

Slika 4. Primjena Linuxa kod mobilnih telefona

5.1 AUTORSKA PRAVA

Linux kernel i većina GNU softvera licencirani su pod GNU General Public Licence (GPL). GPl zahtijeva da svatko tko distribuira Linux kernel mora isporučiti i izvorni kod (kao i bilo koje izmjene) pod istim uvjetima. U 1997., Linus Torvalds je naveo, "Prebacivanje Linuxa na GPL je definitivno najbolje što sam ikad učinio". Druga ključna komponenta Linux sistema je mogućnost korištenja drugih licenci; mnoge biblioteke koriste GNU Lesse General Public License (LGPL), slobodniju varijantu GPL-a, a X Window System koristi MIT License. Torvalds je javno rekao da on želi prebaciti Linux kernel (trenutno licenciran pod GPL verzijom 2) na verziju 3GPL-a, objavljenu u sredinom 2007., izričito navodeći neke odredbe u novoj licenci koje zabranjuju korištenje softvera za "Upravljanje digitalnim pravima": Većina koda (71%) pisana je u C programskom jeziku, ali i u mnogim drugim uključujući i C++, asemblerski jezik, Perl, Python, Fortran i različite shell skripte. Nešto više od polovine cjelokupnog koda licencirano je pod GPL licencom. Linux kernel ima sam 2,4 miliona kodnih linija,ili 8% od ukupnog materijala.

U kasnijoj studiji, ista analiza izvršena je za Debian GNU/Linux verziju 4.0. Ovadistribucija sadrži preko 283 miliona izvornog koda, a procjenjuje se da bi cijena takvog posla, kada bi se on radio preko konvencionalnih sredstava, bila 5,4 milijardi eura. U Sjedinjenim američkim državama, naziv Linux registrirani je zaštitni znak od Linus Torvaldsa. U početku, nitko ga nije registrirao, ali je 15. jula 1994. William R. Della Croce, Jr. podnio zahtjev za zaštitni znak Linuxa, te je potom zahtijevao honorar od Linux distributora. Za licenciranje zaštitnog znaka zadužen je Linux Mark Institute. Torvalds je naveo da je zaštićen samo naziv kako bi se spriječilo njegovo korištenje za druge namjene, ali je ipak bio dužan 2005. prema zakonu o zaštitnim znakovima (brendovima) poduzeti mjere za aktivnu zaštitu znaka. Kao rezultat toga, LMI je poslao niz pisama izdavačima distribucija i distributerima od kojih traži naknadu koja se plaća za korištenje imena, što veliki broj kompanija poštuje i primjenjuje. Free Software Foundation pregledava Linux distribucije koje koriste GNU softver, i to da li ga koriste u skladu s GNU licencom i varijantama. Međutim,mediji i populacija u cjelini odnose se prema ovoj obitelji operativnih sistema kao prema Linuxu, kao što to čine i mnoge velike Linux distribucije (npr. SUSE iUbuntu Linuxa). Neke distribucije koriste i termin GNU/Linux (takav primjer je i Debian GNU/Linux). Spor o

14

imenovanju ovog operativnog sistema (Linux ili GNU/Linux) ostaje i dalje izvor konfuzije velikom broju novih korisnika.

Slika 5. GNU/Linux okruženje

6. KOMANDNO OKRUŽENJE I NAJVAŽNIJE LINUX NAREDBE

Slika 6. Komandno okruženje desktopa Linuxa

Komandno okruženje je program koji tumači unesene naredbe i poziva odgovarajuće programe da bi izvršio postavljene zadatke. Drugim riječima,komandno okruženje olakšava komunikaciju s programima. Njegove funkcije su:

- Rad s komandnom linijom i upravljanje unosom znakova.

- Upravljanje poslovima. Upravljanje većim brojem programa unutar jedne sesije komandnog okruženja (njihovo pokretanje, zaustavljanje i prekodanje).

- Upravljanje ulaznim i izlaznim datotekama. Program obično čita podatke s tastature (tipkovnice) i ispisuje rezultate na ekran. Komandno okruženje može preusmjeravati ove podatke prema drugim programima ili datotekama računarskog sistema.

15

- Povijest naredbi. Poziva prijašnje naredbe, radi s njima i izvršava ih.

Linux sistemi sadrže veći broj komandnih okruženja, od kojih svaka ima određene prednosti i nedostatke. Na primjer, neki programeri vole alate komandnog okruženja csh (C shell). Nekima se sviđa kompaknost komandnog okruženja ash, a drugima standardizirana priroda okruženja ksh (korn shell) koja olakšava prelazak s Linuxa na druge UNIX platforme. Među korisnicima Linuxa, najpopularnije komandno okruženje je Bash (Bourne Again Shell). Prvo komandno okruženje koje je imalo vlastiti programski jezik (tj. mogućnost donošenja upravljačkih odluka unutar zadanog skupa naredbi, zasnovanih na uslovima koji se mogu ispitati) napisao je Steven Bourne, u to vrijeme zaposlen u kompaniji AT&T. Bash je poboljšana verzija okruženja Bourne Shell. Kompletna priča o komadnim okruženjima zahtjevala bi cijelu knjigu a ne jedan seminar, tako da bih sada nabrojalo važnije naredbe Linuxa i dala njihovo značenje.

Slika 7. Linux i tražilica Google

Najvažnije naredbe Linuxa jesu:

ls – listanje sadržaja direktorija

cp – kopiranje datoteka

mv – promjena imena i premještanje datoteka

rm – uklanjanje datoteka

mkdir – pravljenje direktorija

rmdir – brisanje direktorija

lpr – štampanje datoteke

chmod – izmjena ovlaštenja za pristup

chgrp – promjena vlasničke grupe

file – određuje tip datoteke

man – opis ugrađene dokumentacije naredbi

16

grep – traženje zadanog teksta u datotekama

find – pronalaženje i pretraživanje datoteka

locate – brže pronalaženje datoteka

ps – status procesa

top – interaktivni prikaz procesa

df – prikaz slobodnog prostora na disku

du – prikazuje iskorištenost diska

6. ZAKLJUČAK

Prelazak s Windowsa na Linux mnogima se čini dosta prihvatljivo jer su Linux programi besplatni i stalno se ažuriraju od mnogih vrhunskih programera. Što više i nema mnogo virusa, crva, trojana i ostalih zaraznih programa koje mogu uništit iprograme i usporiti rad računara koji radi na Linuxu, jer su ti "zarazni programi"uglavnom usmjereni na Windowse.

17

Pošto već trećina svjetskih operativnih sistema za servere koristi Linux, očekuje se da će taj trend i rasti, tako da će Linux svake godine uzimati dio kolača koje sada posjeduje Microsoft odnosnoWindowsi. U BiH su prelazak s Windowsa na Linux učinile mnoge tvrtke upravo zbog sigurnosti Linuxa.

7. LITERATURA

1. BUG ONLINE link

2. Linux in the Workplace, Specialized Systems Cosultants, Inc (SSC) 2002.

3. Linux – Wikipedija

4. <Linux> - Google Search

18

19