JU. FILOZOFSKI FAKULTETODSJEK:PEDAGOGIJA-PSIHOLOGIJATUZLA

SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE

BOŠNJAČKA NACIJA

PROFESOR: STUDENT:ADIB ĐOZIĆ NADIRA BEGIĆ

BOŠNJACI DANAS

Bošnjaci kao nacija i Bosna i Hercegovina kao država uspjeli su preživjeti Agresiju na BIH. Svoj opstanak duguju prije svega vlastitoj, hrabroj i pravednoj odbrani. Bošnjaci su uspjeli da odbrane ideju Bosne, ali ne i da je do kraja realiziraju politički i praktično. Sa svim drugim narodima BIH koji su se ravnopravno uključili u odbranu bosanskih pravila življenja, Bošnjaci su uspjeli da očuvaju svoj biološki, kulturni, politički i duhovni ostanak u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaštvo danas počinje od trenutka potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 14. decembra 1995. god, kao političkog programa i okvira zaustavljanja rata, razaranja, uništavanja i drugih anticivilizacijskih postupaka. Bošnjački otpor i Dejtonski sporazum potvrdili su i sačuvali hiljadugodišnju državnost BIH. Bošnjaci danas postoje, ali postoji i Bosna i Hercegovina, ali u njoj ne žive na svakom njezinom dijelu, tačnije žive na jednoj četvrtini teritorija i pokušavaju da reintegriraju i ostala područja u kojima će za sve bosanske narode biti ostvariva sva ljudska prava.

Na nacionalnoj karti Bošnjaci žive u tri enklave i to:a) Sandžačkojb) Bosansko-neretljanskojc) Unsko-sanskoj-

Ta je karta bošnjačkih enklava danas vidljiva svima koji imaju oči! Te su tri enklave na Balkanu u prvom redu posljedica agresije na BIH, zatim posljedica raspada SFRJ i dakako posljedica genocida.Ako je Dejtonskim mirovnim sporazumom omogućeno zaustavljanje rata, opravdano je postaviti pitanje je li tim istim sporazumom Bošnjacima omogućen normalan, ne samo politički, već i kulturno-civilizacijski razvoj u vlastitoj državi, kao što je to u drugim evropskim narodima u njihovim državama?. Bošnjačko bosanstvo i evropejstvo temeljni su okviri u kojima se danas realizira njihova nacionalna i duhovna identifikacija. Bosanstvo označava pravo na državu, a država prvo znači dostojanstven opstanak.

- 1 -

Bosna i Hercegovina kao međunarodno priznata država „podijeljena je“ skoro po polovini na dva entiteta, koji u svojoj suštini imaju mnogo više obilježja države, nego što je to dato BIH. Danas funkcionira i Distrikt Brčko kao posebna političko-administrativna jedinica države BIH. Entiteti imaju vojsku i policiju, a država BIH je nema. Jedan entitet RS- funkcionira kao unitarna republika i to srpskog naroda, u kome su Bošnjaci i Hrvati u poziciji nacionalnih manjina. Federacija BIH kao drugi bosanski entitet, funkcionira kao federacija 10 kantona, gdje postoji kantoni sa hrvatskom većinom, vojska Federacije sastavljena je iz dvije nacionalne komponente:a) bošnjačkeb) hrvatske

U Federaciji BIH nacionalna ravnopravnost se na političkom nivou izražava u Domu naroda. U RS pokušaj da se ostvari ravnopravnost naroda omogućio je nedavno Visoki Predstavnik, svojom odlukom o uspostavi Komisije za ustavna pitanja.

I ne samo da je dejsko uređenje BIH suprotno njenom milenijskom multilateralan historijskom iskustvu već i ograničavajuće i nepovoljno utječe na nesmetan i slobodan nacionalni i kulturno-civilizacijski razvoj Bošnjaka i sputava njihov ukupni i kolektivni aktivizam. Dejtonsko uređenje BIH ne samo da je suprotno njezinom povijesnom iskustvu, već i općeprihvaćenim i općevažećim normama koje danas dominiraju u organiziranju država.

Deklaracija o Ujedinjenim nacijama usvojena je 10. decembra 1948. godine, te Deklaracija o pravima čovjeka i građana 1789. god koja je usvojena u Parizu. Kada je u pitanju uloga međunarodne zajednice u BIH, a prije svega u provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, ona je uglavnom neophodna i opće prihvaćena od bošnjačkog naroda. Poznato je da je država BIH potpisala sporazum sa međunarodnom zajednicom o čuvanju naroda u Srebrenici. Međunarodna zajednica je to povjerenje iznevjerila. Neumoljivo je pitanje da se najveća tragedija poslije Drugog svjetskog rata u Evropi desila upravo Bošnjacima, narodu koji je svoje živote i sudbinu povjerio upravo Međunarodne zajednice.

- 2 -

Dejtonski način političkog uređenja BiH kao nužni kompromis zaustavljanja rata i uspostave mira, danas se pokazuje kao prepreka za brži društveni , privredni i politički razvoj Bošnjaka i Srba i Hrvata.

Aneksija na BiH brutalna ratna razaranja, protjerivanja stanovništva, zločin genocida, neprirodnost, neracionalnost međunarodne zajednice zadužene za realizaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma i otpora antibosanskih snaga u BIH. Razmatrajući bošnjačko stanje danas Ismet Grbo na pitanje „šta same Bošnjake karakterizira danas“, daje preciznu sliku složenog kompleksa odrednica i stanja među kojima kao najznačajnije ističe slijedeće:

1. Posvemašno siromaštvo 2. Visok procenat rasutosti po svijetu(Bošnjaci su danas dospjeli u

oko 111 zemalja svijeta);3. Veoma visok stupanj raseljenosti unutar BIH i vrlo nizak

intenzitet povratka;4. Naglašena tendencija stalnog naseljavanja četiri velika grada u

BIH(Sarajevo, Zenica, Tuzla, Mostar);5. Bijeg od devastiranog zavičaja iz kojeg su prognani;6. Napuštanje zemljišnog posjeda na selu;7. Enormna stopa nezaposlenosti u privredno nerazvijenoj zemlji;8. Zapostavljanje istine o agresiji i genocidu nad Bošnjacima;9. Bosanstvo kao moguća nacionalna perspektiva;10.Slabljenje veza sa sopstvenom tradicijom i kulturom.

Bošnjaci najmnogobrojniji narod u BIH prema popisu stanovništva 1991. god. Činili su 43,7 % stanovništva i bili prisutni na oko 95 % njezine teritorije. Prema popisu stanovništva iz 1991. god općine smještene niz lijeve tokove rijeke Drine u Bosanskom podrinju (Foča, Višegrad, Rogatica, Vlasenica idr), imale su mnogoljudnu i nadpolovičnu bošnjačku većinu . Ovakva etnička struktura ne odgovara ni jednom bosanskohercegovačkom nacionalnom subjektu, ali najviše negativnih posljedica ima na Bošnjake. Na cijelom prostoru RS-a to jest na skoro jednoj polovini BIH danas živi samo 5,06% Bošnjaka, dok su na tom istom prostoru posebno u Bosanskom Podrinju i u većini gradova, neposredno pred Agresiju činili izrazitu većinu stanovništva.

- 3 -

Danas se više Bošnjaka iselilo u treće zemlje nego što ih se vratilo u manji bosanski entitet. „ Prema podacima Ministarstva za izbjegla i raseljenih lica pri Vijeću ministara, tokom rata u BIH iz svojih domova se pokrenulo 2,2 miliona stanovnika, što čini preko 50 % stanovništva BIH.

Od toga se 1,2 miliona raselilo u više od sto zemalja širom svijeta, a unutar zemlje je raseljeno blizu milion stanovnika. Ako znamo da je u gotovo polovini općina današnje RS prije rata živjelo većinsko stanovništvo te da je tu imalo imovinu koja ni do dan danas nije vraćena, onda ta činjenica govori da su Bošnjaci ne samo prognani nego su im uskraćena i osnovna ljudska prava zagarantovana Deklaracijom o pravima čovjeka i građana usvojenoj još 1789. god.

Za prevladavanje egzistencije enklavnog stanja Bošnjacima je neophodno na krajnje kritičan i odgovoran način preispitati kako spoljašnje uzroke, isto tako i unutrašnje slabosti položaja u kome se danas nalaze. Bošnjacima je pored svestrane i precizne analize i suprostavljanja spoljnim uzrocima vlastitog stradanja prije svega otklanjanja opasnosti od velikodržavnih proekata svojih susjeda , neophodno se suočiti i s unutrašnjim političkim i ideološkim zabludama i sukobima i što hitnije postići konsenzus o ključnom pitanjima nacionalnog razvoja.

Bošnjačka protivrječnost velike snage i intelektualnog potencijala na individualnom nivou i permanentne nehomogenosti na razini kolektivnog aktivizma više je nedopustivo prešutkivati. U ambijentu u kome se nalaze okruženi često nerazumijevanjem i antipatijama,Bošnjaci kao malobrojan narod sebi danas ne mogu dopustiti luksuz svakovrsnih podjela, ideoloških i političkih sukoba, nesporazuma i nesloge, ogovaranja i trača.

Izboreno pravo na nacionalnost koje im je u dugom vremenskom peridu na raznovrsne načine osporavano moglo bi biti dovedeno u pitanje ukuliko se aktivizam Bošnjaka na kolektivnoj razini ne oslobodi prisutnih političkih sukoba, ideoloških nesloga, socijalne i regionalne rascijepljenosti.

- 4 -