seminarski gotov

16
Visoka škola za vaspitače stukovnih studija u Aleksincu SEMINARSKI RAD iz Sociologije obrazovanja Tema: Dekonstrukcija konstrukcije gradjanske demokratije, ljudskih prava i obrazovanja u demokratiji i za demokratiju

Upload: snezana-nena-stojanovic

Post on 17-Sep-2015

219 views

Category:

Documents


3 download

DESCRIPTION

sociologija obrazovanja vaspitacka aleksinac

TRANSCRIPT

Visoka kola za vaspitae stukovnih studija u Aleksincu

Visoka kola za vaspitae stukovnih studija u Aleksincu

SEMINARSKI RAD

iz

Sociologije obrazovanjaTema: Dekonstrukcija konstrukcije gradjanske demokratije, ljudskih prava i obrazovanja u demokratiji i za demokratiju Student: Mentor:

Stojanovi Z. Sneana Dr ivkovic Jovan

Br.indeksa 1556 Aleksinac, 2010

SADRAJ

Uvod............................................................................1Istorijat poretka meunarodnih ljudskih prava ............2Meunarodna povelja o ljudskim pravima.....................................................................2Prevazilaenje univerzalizma i partikularizma..............................................................3Sueljavanje sa pretnjom globalne hegemonije..............................................................4Promenljivi kontekst ideje o graanskoj demokratiji....................................................5Graanska demokratija:prema objanjenju mnogostranog koncepta.........................5Dva koncepta graanske demokratije.............................................................................6Zakljuak............................................................................................................................7Literatura............................................................................................................................8UVOD

Rasprave su dodatno podstaknute protivrenostima koje nudi demokratija kao koncept i njena primena u gradjanskom drustvu i demokratija kao ideologija i njena teoretska naela. Koncept gradjanske demokratije moemo posmatrati kroz istorijsko-politiki razvitak, mada se taj koncept stalno preispituje i nanovo primenjuje u svim sferama ivota pojedinca i drutva. Takoe razmotrimo teoriju po kojoj su koncepti graanske demokratije i ljudskih prava socijalni proizvodi pa su prema tome esto nestalne kategorije podlone promenama ali i reprodukciji ivota. Razmatranje pokrenimo preispitivanjem svakodnevnog kolskog odnosa izmeu nastave i kolskih propisa i pravila kolske kulture i okruenja kao i obrazovne filozofije koje se kola pridrava-Geslo kola. Dakle bazini principi i uslovi svakodnevnog kolskog ivota su glavni inioci politike socijalizacije, meutim ovi se esto zanemaruju i proputa se prilika za dizanje o demokratiji pa samim tim implementira se demokratiji.Ljudska prava kao meunarodni koncept i to relativno novi konstrukt dovodi do sukobljavanja univerzalistikog i partikularistikog pristupa. Univerzalisti navode da su ljudska prava univerzalna u smislu da se primenjuju na sve ljude, nezavisno od vremena, prostora i konteksta. Partikulatisti, sa druge strane, smatraju da ljudska prava ne mogu biti univerzalna zato to su zavisna od vremena, mesta i konteksta. Pluralistiki pristup moe otvoriti nove politike procese i doprineti preispitivanju kritika upuenih aktuelnom poretku meunarodnih ljudskih prava da, s obzirom da polae pravo na opteprihvaenu legitimnodu, proizvodi opasnost od globalne hegemonije. Koncept ljudskih prava ima svoju problematinost i partikulatisti to opravdano istiu. Meutim tvrdnja da su svi ljudi kao ljudi jednaki ima odreeni legitimitet. Prema tome, iako ljudska prava mogu biti iroko primenljiva, treba paljivo razmotriti i analizirati specifine detalje i kontekste.ISTORIJAT PORETKA MEUNARODNIH LJUDSKIH PRAVA

Pod ''univerzalnim ljudskim pravima'' podrazumevamo da ljudi imaju prava samim tim to su ljudi. Ona su opta, shvaena u smislu da su svi ljudi ''jednako ljudi''; zbog toga se ova prava ne mogu ni stei, ni izgubiti. Ana Jitman iznosi primer da su ljudska prava jedan, u istorijskom smislu nov, pozitivni diskurs legitimiteta i prava, ustanovljen jedino Poveljom Ujedinjenih nacija iz 1945. godine.

Iako se o ljudskim pravima raspravlja na politikom, drutvenom i kulturolokom nivou, fokus ostaje na etnikim standardima na osnovu kojih bi se ljudi u graanskim drutvima najbolje organizovali tako da mogu da ive nezavisne produktivne ivote.MEUNARODNA POVELJA O LJUDSKIM PRAVIMA

Donoenjem Povelje UN 1945.godine otpoinje moderni poredak meunarodnih odnosa ljudskih prava. Taj termin definie se vieslovno: kao meunarodno prihvaeni diskurs i kao administrativno telo'organizacija ije je delovanje unutar meunarodno dogovorenog okvira i koje pradstavlja promociju i primenu vlastitog diskursa-''jezika prava''. Ona se ovde shvataju kao ideologija meunarodnog politikog poretka. Pre donoenja povelje vladari su se ponaali prema onima nad ijim su suverenitetom, da vladaju kako su eleli, to je ljudska prava u odnosu na dravu dovodilo u neodriv odnos. Reim Adolfa Hitlera je doveo do sveopte diskriminacije, naroito donoenjem zakona o istrebljenju Jevreja, Roma, homoseksualaca i hendikepiranih ljudi. Ovaj period je bio nazvan Holokaust i trajao je do kraja Drugog svetskog rata.Nakon zavretka Drugogo svetskog rata zapad je iskusio takozvanu ''smenu paradigme'' tj. ''istinsku revoluciju u meunarodnom pravu''. Uzdrmani uasima Drugog svetskog rata branioci ljudskih prava su utemeljili odreen broj osnovnih ljudskih prava i stavili ih iznad politikih poredaka. Na osnovu toga razvio se meunarodni pravilnik ponaanja. Povelja UN iz 1945. godine znaajna iz mnogo razloga, a jedan od njih je dobijanje kosmopolitskog znaaja i snage ljudskih prava. Ona se smatra bazom meunarodnih ljudskih prava, napisana je univerzalnim jezikom i zato se smatra univerzalnom za sva ljudska prava. Zbog razora i unazaivanja meunarodnih ljudskih prava, doneta je Povelja Ujedinjenih nacija i Opta deklaracija koje su stale na stranu oveka i drutva. Zbog toga je oformljena Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava, sa ciljem da sprovodi i dela ono to je u nacrtu Meunarodne povelje o ljudskim pravima. Odmah zatim je oformljen i izvrni komitet za sastavljanje novog nacrta iji su lanovi bili zastupnici 9 zemalja. Komitet je sastavljao nacrt Opte deklaracije o pravima oveka, koji je bio usvojen 10. decembra 1948.godine od strane Generalne skuptine Ujedinjenih nacija. Od tada pa do danas se 10.decembar slavi kao ''dan ljudskih prava''.Svih 30 lanova Opte deklaracije o pravima oveka staju na stranu oveka kao individue, bez obzira na boju koe, pol, i bilo koje razlike.

Ideja o pravima oveka morala se istanano razmotriti i formirati. Prava se zasnivaju na idejama i nacrtima liberalizma i novovekovnih mislilaca. Iako je donoenje ovog dokumenta izazvalo razliita tumaenja ovog akta, na politikom platnu je on ostavio veoma snaan peat.PREVAZILAENJE UNIVERZALIZMA I PARTIKULARIZMA

Uprkos modernom poretku, meunarodna ljudska prava su teila za univerzalnou ideja, koje su aktuelna tema rasprave. Kako kae komitet UN za ekonomiju, sociologiju i kulturu prava da ta ista prava vae od drutva do drutva, iako je to univerzalni akt.Iako UN nisu spremne za takav korak, moda ne bi bilo loe da se prihvate neke zapadne vrednosti koji uzimajui multikulturalnost drutva kau da ne postoji univerzalni model, za primenu i standardizaciju ljudskih prava. Miljenje i priznavanje partikularizma osporava Zapad da nadvlada ostatak sveta, jer se smatra da njihovo miljenje nije univerzalno. Ovakvo kritiko miljenje navodi da je u pitanju samo istorijski i socijalni konstrukt u mehanizmu za dominaciju Zapada.Protekle decenije istraivanja rasprava o ljudskim pravima su donela rezultate da veina ima jednostrani pristup problemu. Oto je 1999.godine nazvao takvu situacju ''nadmetanjem izmeu alternativnih tvrdnji oko jedne univerzalne istine'', i ta tvrdnja je najea i najvea greka u ovom veku. Univerzalisti i partikularisti ljudska prava posmatraju kao drutveno uslovljena i zato neprimenljiva za celu ljudsku vrstu. Stavovi univerzalista i relativista nikako ne mogu da se usklade ili je taan jedan ili drugi. Ovakvi stavovi su uvek problematini jer ne uspevaju da obuhvate sve mogunosti.Postmodernistiki teoretiari su analizirali ovu temu i zakljuili da nije mogue nai jednu svemoguu istinu o ljudskoj stvarnosti koja bi bila univerzalna za sve ljude bez obzira na njihovu okolnost, vreme i mesto. Ako smatramo da ne postoji apsolutna, dogmatina i svemogua istina, moemo zakljuiti da ne moramo birati izmeu ove dve pozicije. Jer sledi da su oba pristupa opasna zbog zatvaranja mogunosti komunikacije koja za sobom nosi pozicije u pregovorima. Drugojaije dogmatikom zanemarujemo mogunost validnost ideja i vienja.SUELJAVANJE SA PRETNJOM GLOBALNE HEGEMONIJE

Prema pluralistikom miljenju kulturne i moralne norme uverenja i delovanja moraju biti stavljene u kontekst i moraju se posmatrati kao epicentar.Pluralizam se smatra pozitivnom tolerancijom u kontekstu prevazilaenja negativnih razlika izmeu razliitosti ljudi. Pluralistiki pristup eli da ukae na problematiku oko ljudskih prava. Fundament ovog pravca je da se politika, moralna i kulturna naela mogu izjednaiti, ali se istie da ne moe biti onda hijerarhijskih razlika. Pluralizam kao pravac pradstavlja izazov pred osmiljavanje nacrta dokumenta o meunarodnim ljudskim pravima. Postoje razlike meu ljudima(kulturne, politike i moralne) ali se one mogu ujednaiti diskursom ljudskih prava. Rentelnova tvrdi i veruje u mogunost i potrebu za meukulturnom saglasnou oko pitanja ljudskih prava, ona zagovara dovoenje u normalu velegradskog politikog morala.

Priznanje nekih ljudskih prava i line slobode je univerzalno dostignue. Iako je ovo prihvaen koncept, rezultati UNESCO-vih istraivanja donose poraavajue rezultate, krenja ljudskih prava. Ipak globalna podrka ljudskim pravima postala je znaajna i u domenu opteg obrazovanja.

PROMENLJIVI KONTEKST IDEJA O GRAANSKOJ DEMOKRATIJI

Graanska demokratija se menja u skladu sa vremenom i nivoima. Ona se moe nazvati i kao koncept unutar ega su ''radovi stalno u toku''. Ovaj prooces se moe videti kroz posrednike kao to su Ujedinjene nacije ili Evropska unija. Razvoj novih meunarodnih sporazuma i preureivanje vlasti na nadnacionalni nivo i ukljuivanje dece kao graana je veliki izazov definisanju graanstva.GRAANSKA DEMOKRATIJA:PREMA OBJANJENJU MNOGOSTRANOG KONCEPTAGraanska demokratija se moe objasniti na nain: graanska demokratija se moe izdefinisati kao veza izmeu pojedinca i grupe ljudi, iji je pojedinac lan te grupe. Stepen graanske demokratije odreuje se odnosom izmeu pojedinca i grupe, koje su fundamentalne u jednoj ili vie oblasti, politike, socio-ekonomske, kulturne i civilne. Graanska demokratija ima tri celine tj osobine i svaka naredna je nadogradnja na prethodnu i proiruje je za razumevanje:

-Ono omoguava iroke mogunosti za uspeno meudelovanje na principu da

svaki pojedinac predstavlja izvor posredovanja, sa odgovornou prema naciji.

-Kroz prava i dunosti graanska demokratija je bazina za jaanje ljudskih prava

pripadnika manjina (deca, ene, izbeglice), u cilju ravnopravnosti za sve.

-Ono to je koren graanske demokratje je uee u politikom ivotu i donoenje

odluka na nivou drutva, za opte dobro drutva.DVE KONCEPCIJE GRAANSKE DEMOKRATIJE

Demokratiju i graansku demokratiju je teko definisati zbog svoje koncepcije i kontroverznosti oko intuicija i procesa. Tokom godine javila su se dva sueljavajua stanovita: prvo je nazvano graanskim liberalizmom i isticalo je pravo individue na slobodu, a demokratiju posmatra kao gotovu stvar, drugo je nazvano graanskim republikanizmom tj komunizmom, istie pojedinanu odgovornost za sveopte dobro, a demokratiju vidi kao tekui proces.Graanski liberalizam ne zahteva mnogo, osim da narod izabere svog predvodnika za parlament i vladu. Sueljavajue tome komunizam zahteva aktivniju ulogu graana, jer je njihovo uestvovanje bitno u procesima upravljanja na razliitim stadijumima.

Graanski liberalizam ne zahteva mnogo, osim da narod izabere svog predvodnika za parlament i vladu. Sueljavajue tome komunizam zahteva aktivniju ulogu graana, jer je

njihovo uestvovanje bitno u procesima upravljanja na razliitim stadijumima. Liberalizam se zalae za slabiji oseaj pripadnosti politici nego republikanizam, koji istie drutvenu odgovornost pojedinca za ravnopravnost i socijalnu pravdu.

-6-ZAKLUAKPokuana je da se ukae na inherentnu meusobnu povezanost i socijalnu konstrukciju koncepata ljudskih prava i graanske demokratije. Jedna od glavnih teza ovog rada je da su univerzalistike i pratikularistike pozicije jednako nepoeljne, jer obe nisu pogodne za dijalog i pretraivanje za mogunostima. Umesto toga napravljena je paralela izmeu pluralistikog pristupa demokratiji i ljudskim pravima i kako je najbolje obrazovati graansku demokratiju.

Prouavanjem slinosti izmeu ova dva koncepta istaknut je problem da se prevazie uski i jednostrani pristup problemima, kao i opismenjivanje studenata o ljudskim pravima. Uzimajui u obzir povezanost tri nastavna programa, ipak je povoljniji pristup obrazovanja, za graansku demokratiju zasnovanu na ljudskim pravima, zato to se:

a) zasniva na svest o ljudskim pravima

b) podizanje nivoa razumevanja ljudskih prava. Podizanje nivoa svesti i razumevanje ljudskih prava uinie povezanost socijalne pravde jednakih ansi sa globalnom ekonomskim, socijalnim i kulturnim kontekstima.

-7-

LITERATURADobozi, Eva (2003).Nauni rad, Mardok Univerzitet

Yeatman, A. (2000).''Who is the subject of Human Rights''

-8- Uvodi

Drutvo, drutveno

-1-

Yeatman, 2000, str. 1499

-2-

Yeatman, 2000, str. 1504.

-3-

Otto, 1999.

-4-

Veldhuis, 1997, str. 2.

-5-