1. UVOD

U ovom seminarskom obradiću faze razvitka likovnog izražavanja u djece zavisno od

starosne dobi, kao i sa razvojem njihove psihomotorike. Djeca zavisno od starosne dobi različito

vide okoliu oko sebe i na različite načine prenose crtanjem viđenje iste, tačkama, crtama i na

njima samo svojstven način.

Kako se razvija djetetova psiha i motorika, razvija se i njegov interes za svijet oko sebe. Čim

mu to dopuste motoričke sposobnosti, dijete počinje šarati po papiru. Dijete uči na temelju

promatranja svojih najbližih, tako ono svojim šaranjem imitira odrasle kako pišu. To

prvo šaranje, spontano i prirodno, djetetova je želja da bude kao mama ili tata, pa prvi

dječiji crteži izražavaju ono što dijete vidi. D j eč j e s t va r a l a š tvo k r eće oko d ruge

god ine , š t o , na r avno , ov i s i o svakom pojedinom djetetu. Tada se dijete uglavnom

koristi linijama, kojima se ono pokušava i z r az i t i , ono š t o s e događa oko n j ega ,

d i j e t e pokušava ož iv j e t i . A l i kako s e d i j e t e razvija na svim područjima, tako se

razvija i njegov likovni izraz. Odra s l i mora ju d j e t e tu pomoć i kako b i ono

nap redova lo u svom l i kovnom izričaju, stavljajući pred njega različite likovne materijale

i dopuštajući mu da se izrazi na samo njemu svojstven način. D i j e t e na jbo l j e uč i i r a zv i j a

s e u i n t e r akc i j i s ok ružen j em i puno v i š e nauč i istražujući i igrajući se, nego

prihvaćanjem gotovih rješenja. Sve ono što dijete samo proživi, ono o čemu stekne vlastito

iskustvo, postaje podloga za daljnje spoznaje i učenje. Kroz praktičan rad, primjenom

različitih sadržaja i materijala, djeca se mogu slobodno izražavati, iskazujući svoje

sklonosti i sposobnosti, razvijajući kreativnost. Prilikom osmišljavanja različitih zadataka,

posebno treba voditi računa o tjelesnoj i psihičkoj zrelosti djeteta, obraćajući pažnju na

individualne razlike među djecom. Jedna od najvažnijih potreba djece školske dobi jest želja za

stjecanjem novih iskustava i na nastavniku je da djetetu otvori nove mogućnosti

istraživanja i ob l i kovan j a ponuđenog ma te r i j a l a . P r i t ome j e nužno dopus t i t i

mu da s e pokuša izraziti na svoj način i da se ne treba strogo pridržavati uputa.

1

2. FAZE RAZVITKA LIKOVNOG IZRAŽAVANJA U DJECE

Već od najranije dobi ( 8 mjeseci) dijete „modelira“ od kruha, opipava i istražuje

mogućnosti oblikovanja rukama, „gradi“ u prostoru elementima koji su mu pri ruci (kockicama,

igračkama, hranom), slaže i preslaguje, kombinira i daje novu dimenziju objektima i stvarima

koje ga privuku. Sasvim nesvjesno, ono zadovoljava svoju potrebu za stvaralaštvom i to u dobi

kad bi mnogi pomislili da je to nemoguće.

Ubrzo nakon prvih „kiparskih“ zahvata, i u susretu sa bilo kakvom plohom na kojoj se može

ostaviti trag prstom (npr. pijesak), dijete ostvaruje svoje prve crtačke radove, a uz pristupačnost

slikarskog materijala počinje slikati uz silno uzbuđenje zbog raznolikih mogućnosti koje mu

pružaju boje.

(Slika 1.)

S obzirom na to da dijete i bez posebne intervencije odrasle osobe pronalazi put za likovno

stvaranje, bilo da to čini na plohi ili u prostoru, čini se da je ključno osigurati mu s jedne strane

što više mogućnosti da se likovno izražava i da istražuje likovne materijale, a sa druge strane

potrebno je nenametljivo mu ukazati na mogućnosti koje nam likovnost može pružiti,

uvećavajući djetetovu senzibiliziranost za svijet umjetnosti i njegove specifičnosti. (Slika 1.)

2

Nekoliko je osnovnih aspekata rada kad je u pitanju likovni izraz u školskoj dobi:

- uvažavanje i prihvatanje dječijeg autentičnog likovnog izraza u skladu sa razvojnim

karakteristikama i dobi djeteta,

- omogućavanje pristupa raznolikim likovnim materijalima i tehnikama likovnog

stvaralaštva,

- osiguravanje vremena i prostora za likovne aktivnosti,

- omogućavanje djetetu da usvoji posebne likovne vještine kad su u pitanju likovni

materijal i likovne tehnike,

- upoznavanje djeteta s likovnom umjetnosti putem slikovnica, reprodukcija, posjeta

galerijama i muzejima.

Prilikom analiziranja različitih shvatanja razvojnih faza likovnog izraza u djece i na temelju

istraživanja izvršena je sistematizacija faza likovnog razvitka u djece. Likovni izraz djeteta

prolazi kroz faze a što je uvjetovano godinama starosti, mišljenjem i pristupom okolini. Faze

likovnog izraza u djece možemo vidjeti iz tabele 1.

Godine starosti 1.2.3. 4.5.6. 7.8.9.10. 11.12.13.14.15. 16.17.

Mišljenje Predpojmovno Konkretno Konkretno Apstraktno

predoperacionalno operacionalno

Pristup

okolini

Spontani Intelektualno vizualni

Faze likovnog

izražavanja

Faza

izražavanja

primarnim

simbolima

(faza šaranja)

Faza

izražavanja

složenim

simbolima

(faza sheme)

Faza

izražavanja

intelektualnog

realizma

Vizualni

realizam

Likovni

pojmovni

Sustavi

Tabela 1. Faze likovnog izraza u djece

One su izvedene praćenjem likovnog izražavanja najučestalijih motiva kao što su: ljudski oblik,

stol, prostor, kuća, drvo itd. ( Tabela 2.)

3

Tabela 2. Varijacija oblika unutar faza

U s av remeno j t eo r i j i ško l skog odgo j a pos to j e dva r az l i č i t a s t a j a l i š t a

uodnosu na dječje stvaralaštvo, koje imaju vrlo veliki utjecaj na metodiku odgojnog

rada, odnosno na način poticanja dječjeg stvaralaštva. Prvo stajalište tretira dječje stvaralaštvo

kao igru i spontano, često nesvjesno izražavanje djeteta. Drugo stajalište objašnjava dječje

stvaralaštvo kao oblik kultivirane igre, te naglašava potrebu i značaj organiziranih

odgojnih utjecaja i poticaja.

Po Piagetu , d j e ca u r a zdob l j u od 3 . do 7 . god ine pokazu ju ve l i ku

sk lonos t prema aktivnostima crtanja, građenja, modeliranja i sl., te on te aktivnosti

4

naziva slobodnim izražavanjem, smoizražavanjem, simboližkom igrom, i estetskim

ktivnostima.

Na ime ,  P i age t   t v rd i   da   j e   r ana  man i f e s t a c i j a   e s t e t sk ih   ak t i vnos t i

uvjetovana unutarnjim potrebama djeteta da izrazi svoju individualnu stvarnost.

Herbert Read kaže da je spontano izražavanje ujedno i slobodno oslobađanje mentalnih

aktivnosti mišljenja, osjećaja i osobnog doživljavanja. On, kao osnovni oblik

dječijeg slobodnog izražavanja, uzima crtež i smatra najpotpunije povezuje slike

koje postoje u nesvjesnom, da se u njemu slika, koncept, senzacija i misao uzajamno

povezuje, što daje osnovu za instiktivno upoznavanje zakona svemira. Likovni izraz djece

oduvjek predstavlja vrlo zanimljivo polje istraživanja i rijetko je neka dječja aktivnost zauzela

toliko mjesta u psihološkim istraživanjima, kaošto je to dječji crtež.

O tome zašto dijete crta, također postoje dvije teorije: u jednoj, ova se pojava objašnjava

unutarnjim faktorima, u drugoj se crtanje i slikanje djece objašnjava kao rezultat

utjecaja okoline.

2.1. Faza izražavanja primarnim simbolima

Glavna karakteristike ove faze proizilaze iz razvoja motorike ruke i šake djeteta.

U fazi izražavanja primarnim simbolima postoji nekoliko razdoblja. Likovni izraz u prvoj fazi

djeluje kao slučajan ili nesređen, sastavljen je od crta poredanih bez reda i završetka. U

ovom stadiju koji se pojavljuje u dobi od oko 18 mjeseci pa sve do treće godine, djeca počinju

stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). Ovo razdoblje poklapa se sa

kasnijom fazom senzomotornog perioda prema Piagetovoj teoriji kognitivnog razvoja. U ovom

razdoblju dijete razmišlja kinestetski, počinje poboljšavati vizualnu i motornu koordinaciju te se

počinje penjati, hodati i trčati. Krajem ovog perioda, oko 3. godine razvija se moć simboličkog

mišljenja i počinje klasifikacija onog što je vidljivo u okolini po boji, obliku i veličini, a značajan

je i razvoj jezika.

Šaranje i ostali pokušaji crtanja u ovoj dobi odraz su vježbanja koordonacije između oka i

ruke, pa slijed razvoja ide od grube do fine motorne koordinacije koja se manifestira u dječjim

likovnim radovima. Šaranje, međutim, mogu sadržavati značenje za dijete, iako nisu u obliku

slikovne reprezentacije.  Npr. ono što se čini nasumično povučenim linijama može prikazivati psa

5

koji trči ili balon koji lebdi, više u smislu opisivanja pokreta nego doslovnog predočavanja

objekta. Na taj način šaranja su početak dječjeg shvaćanja da linije i oblici mogu dočarati ono što

se registrira u okolini, što može biti potpomognuto roditeljskim primjedbama o tome što crtež

predstavlja.

Slika 2.

Takav slučajni crtež prisutan je kao prvi korak u razvoju dječije mogućnosti da kontrolira

olovku i da ostavlja njome trag ondje gdje to želi (Slika 2.). Tek dvogodišnjaci počinju pridavati

veću pažnju tragovima koje su ostavili na papiru. Početkom treće godine djeca počinju davati

imena onomu što likovno izraze .

Drugo razdoblje u izražavanju primarnim simbolima je kontrolisano crtanje. Tako prve

kružnice ukazuju na organizaciju razvitka motorike. Kako s e r a zv i j a mo to r ika ruke ,

t ako i d i j e t e i z h rpe l i n i j a do l az i do k ruga , t e c r t a kružne oblike koji slučajno

mogu predstavljati čovjeka.

Slika 3.

6

Vrlo se brzo u ovoj fazi javlja prvi prikaz čovjeka (Slika 3.), karakterističan i univerzalan za svu

djecu svijeta. U ovoj fazi dijete ne pokušava stvoriti kopiju osobe, ono koristi prikaz glave- noge

kao simbol. Sve do nekog doba dijete će se, kad crta čovjeka, malo obazirati na neku određenu

osobu. Dijete u ovoj fazi prikazuje ljudski lik u obliku jednostavna sklopa krugova, ovala i ravnih

linija.

Muhle(1955) vidi tri puta koji vode dijete u prikazivanju ljudskog lika:

- preko okrugla oblika,

- stezanjem ovala,

- dodavanjem raznih oblika za glavu, tijelo itd.

Prva dva puta ne vode u dječije stvaralaštvo nego u šablonsko rješenje, dok treća mogućnost

pozitivno djeluje na daljni napredak dječjeg svaralaštva.

U toj fazi kad djeca gledaju sliku, bilo u knjizi bilo na zidu, obično prepoznaju predmete na

slici. Ponekad se čovjek zove “tata” ili pas ime njihova kućnog psa. Napredak u ovoj fazi je

vrlo velik, jer se na kraju te faze spajaju razum i oko, tj. ruka i predmet. Do sad je oko slijedilo

ruku a sada ono počinje upravljati a misao počinje obuzdavati motoriku. Polagano u dječiji crtež

prodiru uticaji vanjskog svijeta, te govorimo o prvim pokušajima složene simbolizacije u pravom

smislu dolazi u slijedeću fazu razvitka u fazu složenih simbola.

2.2. Faza izražavanja složenim simbolima

Kako se razvija psihomotorika djece te na kraju faze izražavanja primarnim simbolima

djeca uočavaju slučajnu sličnost svojih crta s predmetom, te počinju davati imena crtežima koje

nacrtaju, što znači da uz sam proces crtanja na s t a j e i m i sao . Davanje imena jest pridavanje

značenja, što znači da uz sam početak crtanja nastaje i misao. Crtež kod djeteta izaziva misaonu

sliku. Kasnije likovna aktivnost svjesno pokrenuta od predhodno zamišljene ideje.

U ovoj fazi dijete crta simbole (glava – noga simbol čovjeka) koje samo stvara u zamjenu za

realnost (Slika 4.). Crteži ove faze puni su simbola koji prikazuju ne vizuelna obilježja (pokret,

zvukove), ali crtež ove faze nema namjeru postići fotografsku sličnost, nego upozorava i

poručuje. Dječja vizualna memorija u ovoj fazi počinje dobivati važnu ulogu, jer sada

dijete postaje sposobno dozvati u sjećanje vizualne predodžbe.

7

Slika 4.

Kasnije likovna aktivnost svjesno pokrenuta od predhodno zamišljene ideje.

Postoje dvije faze izražavanja složenim simbolima i to:

1. Faza: likovna aktivnost – likovno djelo – misaone operacije.

2. Faza: misaone operacije – likovna aktivnost – likovno djelo.

Kao što se vidi u prvoj fazi misaone operacije su posljedica praktičnog rada, a u drugoj fazi

misaone operacije su uzrok, a likovno djelo posljedica. Likovna aktivnost pokreće misao u prvoj

fazi, dok u drugoj fazi misao će pokrenuti likovnu aktivnost.

Nove spoznaje pod kontrolom misaonih operacija voditi ruku u ostvarivanje zamišljene ideje i

svega onoga što dijete spoznaje, što ga zanima, zaokuplja i emotivno uzbuđuje.

U ovom razvojnom stadiju, razvoj vizalnih shema u likovnom izražavanju odraz je razvoja

kognitivnih sposobnosti. Djeca od 4. pa do 6. godine života brzo napreduju na umjetničkom

području te serazvijaju vizualni simboli i prave vizualne sheme. Dolazi do otkrića povezanosti

boje i objekata, a katkad se boja koristi čak na rigidan način. Crtež se počinje konstruirati na

osnovi, najčešće ravnoj liniji koja reprezentira tlo (može ih biti i dvije) ili se u tu svrhu koristi rub

papira, a može se pojaviti i crta koja simbolizira nebo, ali još ne postoji prava tendencija

prikazivanja svijeta na trodimenzionalan način (Slika 5.)

8

Slika 5.

Ljudska figura koju je ranije predstavljao glava – noga sad je potpuno zamijenjena figurom koja

ima glavu i trup, kao i dodatne detalje (Slika 6.).

Slika 6.

Radovi djece u ovoj dobi puni su boja i često šarmantni odraslom promatraču zbog slobode

izražavanja i kreativnosti. Djeca također često posežu za stilskim sredstvom

preuveličavanja objekata ili pak ispuštanjem nepotrebnih elemenata, pa je pri pregledavanju

radova u dijagnostičke svrhe teško reći koja su preuveličavanja, propusti i dramatični naglasci

zabrinjavajući. Tokom ovog razdoblja povećava se i sposobnost ilustracije događaja koji slijede

jedan iza drugog, odosno crteži koji podrazumijevaju seriju događaja.

Nakon početne igre kistom i bojama u fazi primarnih simbola, dijete se može na složeniji

način izražavati bojom, ako ga potičemo motivima njemu bliskim i bogatim likovnim sadržajem

vezanim za boju. Dijete bojom na crtežu može naglasiti ono što je spoznalo i što drži važnim kao

npr. srce lika, jezik krave, krv što je potekla iz nožem ubijena čudovišta, zeleno oko mačke itd.

Crtanje bojom će se zadržati dota dugo, čak i u početnoj fazi intelektualnog realizma, naročito

ako dijete nije metodički usmjereno prema likovnim vrijednostima obojene plohe.

Djeca u ovoj fazi vrlo su slabodna u odabiru boja i načina slikanja ko nisu ometana

negativnim utjecajem sredine i ako su dobro motivirana. Predmete boji slobodnim izborom boja

9

(konj zelen, drvo crveno itd.). Ponekad dijete upotrebljava preveliku količinu boje a to je

povezano sa željom da prekrije površinu papira a ne da nešto prikaže. Najčešće rade čistim

bojama i ne mješaju ih.

U ovoj fazi važnu ulogu počinje dobivati dječija memorija, jer sada djete postaje sposobno

dozvati u sjećanje vizualne predodžbe. U ovoj fazi dijete je sposobno, kad zaželi, reproducirati

simbol za neki objekat. Crtež postepeno poprima oblik sve sličniji onom u zbilji. U ovoj fazi

dijete izražava svoje iskustvo, a ne pokušava fotografijski vjerno reproducirati oblik što ga vidi.

Dok crta dijete ne reproducira, ono stvara, rekreira svoj doživljaj, svoj svijet.

2.3. Faza intelektualnog realizma

U ovoj fazi pojavljuju se počeci apstraktnog mišljenja, a sposobnosti likovnog izražavanja

su mnogo veće. Veće životno iskustvo i veće likovno- tehničke mogućnosti omogućavaju djeci

rješavanje složenijih likovnih problema. Tek u ovoj fazi pojavljuje se profil i pokret te

razna individualna rješenja za pojedine predmete. U ovome razdoblju života (od 6 do 11godina)

svakog pojedinca koji se uključuje u jednu grupu (zajednicu, razred), uz uspostavljanje kontakata

sa vršnjacima dolaze i prvi ozbiljni zadaci , prepreke i teškoće. Istodobno dijete prelazi na višu

fazu likovnog razvitka koju nazivaju fazom intelektualnog realizma.

Iskazane emocije su bogatije i raznovrsnije, mnogo je veća sposobnost rada likovno- tehničkim

sredstvima. Konkretna likovna tema sama po sebi je neutralna i može biti iskazana na

mnogo načina. To znači da je vrijednost likovnog izraza djeteta u onome što samo

vidi, pronađe ili otkrije o predmetu ili događaju likovnog izraza.

Tematika dječijeg likovnog izražavanja je vrlo raznovrsna. U stručnoj se literaturi

ističe da su najčešće teme dječijeg likovnog izraza čovjek, kuće, životinje, drvo,

prijevozna sredstva, cvijeće i sl..

Prije nego što dijete započne nešto svjesno oblikovati, ono crta čovjeka, jer je snjim u

kontaktu od svog prvog dana. Ta će tema u kasnijem djetetovu likovnom razvoju

poprimati sve bogatije sadržaje i savršenije forme. Većina današnjih psihologa mišljenja je da

evolucija dječjeg crteža odgovara razvoju dječije misli.

Dešava se da se zbog nepoznavanja dječijih likovnih spoznaja i mogućnosti nameće djeci

baš u prvom razredu osnovne škole (kad djeca mijenjaju sredinu i imaju teškoća u savladavanju

10

novih pojmova) šablonizirani način rada, koji negativno djeluje na daljnji stvaralački razvitak

dječijeg likovnog izraza.

Kako posjeduju veće životno iskustvo i veće likovno-tehničke mogućnosti omogućavaju

učenicima rješavanje složenijih likovnih problema. Kod ljudskog oblika pojavljuje se profil,

polagano i pokret te sve veća vizualna objektivnost u prikazu “zivotnih sadržaja” (Slika 7.).

Slika 7.

U ovom periodu pojavljuju se razna individualna rješenja za pojedine objekte, kuće,

trgovine, ljudske figure itd. Dječije emocije su bogatije i raznovrsnije, a sposobnost rada likovno-

tehničkim sredstvima sve je veća, pa se njihova primjena proširuje. Na likovnim produktima ove

faze bitno je vertikalno-horizontalno. Javlja se pojam pravi kut – njime dijete hoće objasniti

najveće moguće razlike između pojedinih predmeta.

Analitičnost djetetu omogućava da radida radi složene kompozicije, cjelinu gradi na hijerahiji

detalja, što nam otkriva sposobnost djetinjeg percipiranja okoline.

Oko i ruka pridonose razvoju. U ovo doba nastaju u dječijem likovnom izrazu određeni načini

prikazivanja, koje odrasli nemogu razumjeti, ili ih tumače proizvoljno, ali koji ipak pokazuju

određene zakonitosti. Tako možemo razlikovati neke načine liovnog izražavanja kao

transparentnost prikaza (rentgenski prikaz), prikaz akcije u fazama kretanja (vremenska

dimenzija), emocijska proporcija, rasklapanje oblika, prevaljivanje oblika, vertikalna i obrnuta

perspektiva i poluperspektiva.

a) Transparentni prikaz

Ako dijete crta kuću ono ne prikazuje samo fasadu kuće, nego i enterijer sa svim

predmetima koje voli (Slika 8.). Ovdje se radi o viđenju koje je rezultat znanja i predodžbe

(Piaget. 1975)

11

b) Prikaz akcije u fazama kretanja

Ponekad dijete prikazuje akciju u određenom vremenskom slijedu. Naprimjer, ako, crta igru

loptom, ono će prikazati kako uzima loptu, kako je udara, a potom ona pada preko ograde

(vremenski slijed) (Slika 9.). Za oznaku kretanja dijete multiplicira noge i loptu u putanji.

c) Emotivna proporcija

Emotivna proporcija znači da dijete predmete ili likove koji za njega predstavljaju nešto

važno znatno povećava, a ostale crta kao manje bez obzira na njihovu stvarnu veličinu (Slika

10.). Ako su djetetu dva lika jednako važna, kao npr. slon i miš, ono će ih likovno izraziti kao

jednako velike, jer nema razloga da budu različite veličine.

Slika 8. Slika 9. Slika 10.

d) Prevaljivanje oblika

Ako dijete crta svoju porodicu za stolom, vidjećemo da ono posebno ne mari za liniju tla već,

dok crta, okreće papir kao da svaka figura ima svoje tlo te nam se čini da su oblici prevaljeni na

tlo (Slika 11.).

e) Rasklapanje oblika

Rasklapanje oblika često nalazimo u prikazu kuća. Pojedinu kuću dijete sagledava s

prednje, zadnje i s bočne strane (Slika 12.).

12

f) Vertikalna perspektiva

Prostor dijete izražava nizanjem oblika tako da se ono što je bilo u prvom planu nalazi u

donjem dijelu slike, a što je prostorno dalje, nalazi se iznad ovog. Dakle, oblici se okomito nižu

jedan iznad drugog ( Slika 13.).

Slika 11. Slika 12. Slika 13.

g) Obrnuta perspektiva

Dijeca često u prikazivanju prostora i prostornih objekata jest iskrivljavanje viđenog,

najčešće tako da dobivamo obrnuti dojam: ono što prostorno dalje prikazuje se kao veće, ono što

je prostorno bliže kao manje ( Slika 14.).

h) Poliperspektiva

Kod poluperspektive dijete objekat promatra i izražava istodobno s raznih strana, raznih

uglova gledeanja. Na prikazu se mogu pojavljivati predmeti i likovi gledano odozgo (iz ptičije

perspektive), a drugi frontalno ili sa strane (Slika 15). Tako crtež dobiva u svom likovnom izrazu

obilježja djetetove nadrealne fantazije i sna.

Slika 14. Slika 15

13

Učenike se u ovoj fazi postupno usmjerava prema uočavanju lokalnih boja i njihovih

kromatskih i tonskih vrijednosti npr.: crveno kao jabuka, crveno kao cikla, kao šipak ili žuto kao

limun, kao kruška, kao dinja. Pojavljuju se crtačke, slikarske i plastičke strukture i teksture

kojima se izražava građa predmeta ili karakter površine.

Iskustvo što ga je dijete dosad steklo, lagani prijelaz apstraktnom načinu razmišljanja,

postepena likovno-tehnička zrelost, prilagodljivost različitim uvjetima, omogućuje da na ovom

stupnju ono postigne izvanrdna i zanimljiva likovna ostvarenja, pod predpostavkom pravilna

vodstva od strane pedagoga. Zbog svega toga ovo razdoblje nazivamo zlatnim dobom dječijeg

likovnog izražavanja i stvaranja.

2.4. Faza vizualnog realizma

U fazi vizuelnog realizma (od 9. do 15. god.) nastavlja se period konkretnih operacija i

djeca se udaljavaju od isključivo egocentričnog načina mišljenja – počinju uzimati u obzir misli,

osjećaje i stavove drugih. Karakterizira ga realističnije izražavanje objekata. Samo razdoblje

bogatije je detaljima, percepcije su skladnije a isto je i sa prostornim odnosima.

U ovom razdoblju prevladani su elementi predhodnih faza: slika se gradi kao cjelina, ne

nastaje od pojedinačno sastavljenih dijelova . Napušteni su prijašnji načini prikazivanja prostora

i sve je podložno određenoj perspektivi. Učenici u ovom razdoblju postepeno svjesno usvajaju

geometrijsku i kolorističku perspektivu. Općenito gledano, u dobi od 9 i 10 godina djeca žele

postići što realniji dojam u svojim radovima; raste kompleksnost upotrebe linije, oblika i detalja,

počinju prvi pokušajicrtanja u perspektivi, istančava se upotreba boja, a ljudska figura poprima

detaljnije i raznolikije elemente posebno s obzirom na spol. Budući da je glavna želja postići

«fotografski efekt», prisutan je i izražen kriticizam, što jasnije i životnije crtež izgleda, to mu je

veća kvaliteta (Slika 16.).

Takav stav dovodi do ispuštanja detalja i objekata za koje dijete misli da ne može dobro

prikazati, pa nije iznenađujuće da karikature i likovi iz crtanih filmova postaju popularne teme u

ovom periodu. Mnoga djeca se obeshrabre i prestanu crtati, osim ako nemaju dovoljno poticaja i

prilika za daljnji razvoj vještine, pa je česta pojava da crteži odraslih izgledaju kao da ih

je napravilo dijete od 10, 11 godina (Malchiodi, 1998).

14

Slika 16. Autoportret 11-ogodišnje djecojčice

Zbog prethodno spomenutih razloga, većina odraslih nikad ne dosegne ovaj stadij, ali oni

koji nastave, već u dobi od 13 i 14 godina u stanju su jasnije i efektivnije koristiti perspektivu,

uključuju veći obim detalja u svoje radove, povećava im se kritička percepcija okoline, vještije

rukuju s raznim materijalima, posvećuju više pažnje boji i dizajnu i postajusposobni stvarati

apstraktne slike. Radovi adolescenata često odišu određenom atmosferom i doimaju se kao vrlo

lični izražaj. Dok se mlađa djeca usmjeravaju na crtanje ljudi, životinjai okoliša, adolescenti

koriste ove elemente namjerno ih simbolizirajući i koristeći ih kao način prijenosa mišljenja o

određenim problemima, demonstraciju vlastite filozofije i samih sebe.

 

15

3. ZAKLJUČAK

Razvoj dječijih izražajnih likovnih sposobnosti je u uskoj vezi s kognitivnim razvojem.

Zapravo mogli bismo povući paralelu između razvoja likovne ekspresije i općeg intelektualnog

razvoja. Kognitivni razvoj možemo podijeliti na određene stadije kojima bismo mogli pridružiti

odgovarajuće faze dječijeg crteža:

- faza izražavanja primarnim simbolima (šaranja) od 1.do 3. koju karaktezira simbolizacija

okoline, uviđanje uzročno-posljedičnih veza kroz akciju, pokret i kretanje stvari te prvi pokušaji

umjetničkih aktivnosti kroz motoričke aktivnosti ovladavanja prostorom i plohom.

- faza izražavanja složenim simbolima ( faza sheme) od 4. do 6. godine i u ovoj fazi događa se

pomak s motorike na simboliku. Prve crte dobivaju značenje. Crteži se imenuju i to je korak dalje

u razvoju apstraktnog mišljenja. Dijete ne pokušava stvoriti vijernu reprodukciju oblika koje vidi,

nego crta svoje iskustvo. U ovoj fazi su počeci pojmovnog mišljenje a započinje oko četvrte i

pete godine, kada su i tehničke crtačke sposobnosti veće. Crtež je podređen ideji djeteta.

- faza intelektualnog realizma od 7. do 9. godine, - faza konkretnih operacija kad se kod dječijeg

crteža počinje manifestirati realizam i tada nastaje spontani dječiji crtež. Dijete napušta

intuitivno stečene pojmove i počinje stvarati temeljem čvrstih i promišljenih kretanja stečenih

apstrakcijom.

- faza vizuelnog realizma (od 9. do 15. god.) nastavlja se period konkretnih operacija i djeca se

udaljavaju od isključivo egocentričnog načina mišljenja, počinju uzimati u obzir misli,osjećaje i

stavove drugih.

Dječije likovno stvaralaštvo nije samo razonda, ono je za svako dijete ozbiljan rad.

Sposobnost gledanja, proučavanja, kreativnost i svaralaštvo nisu potrebne samo umjetnicima,

nego su sastavni i neophodni dio svakog čovjeka, ono što ga oplemenjuje i čini posebnim. Djeci

treba pružiti mogućnost da iskuse svo bogastvo svijeta u kojem žive, ponuditi im treba

raznolikost materijala, ohrabriti ih i pohvaliti u samom procesu rada.

“ Sva djeca su umjetnici. Problem je u tome kako da ostanu umjetnici i onda kad odrastu”.

Pablo Picasso

16