Ana Drveni

Katarina Krolo

Akropola: Partenon, Hram božice Nike i Erehtejon

Seminarski rad

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet – Zagreb

Kolegij: Umjetnost antike

Mentor: prof. Tin Turković

Broj indeksa autorica: 008352

Zagreb, siječanj 2009.

Uvod

Riječ Akropola dolazi od grčke riječi akrópolis što znači gornji grad pa je tako Akropola

naziv za sveto brdo iznad Atene, utvrđeno u mikensko doba. Iako su Perzijanci oko 480.

godine prije Krista uništili hram i kipove na Akropoli, Grci nisu klonuli duhom, već su

uzvratili punom snagom. Maratonska bitka je bila točka preokreta koja je Grcima osigurala

pobjedu, ali i više od toga. Psihološki efekt ove kolosalne pobjede je bio od presudne važnosti

jer je između ostaloga utjecao i na izgradnju najznačajnijeg arhitektonskog kompleksa u

Grčkoj – Akropole. Akropola je nesumnjivo svjedok svoga vremena jer utemeljuje grčku

organiziranost, grčki kolektiv, grčku kulturu, ali je i odraz tadašnjih grčkih ekonomskih

mogućnosti. Pretvaranje Akropole, to jest gole zaravni i ruševina nakon perzijskog pohoda u

ponos i diku grčke arhitekture, bio je vrlo težak zadatak. Ipak, Periklo je bio dovoljno

odvažan i suočio se s negodovanjem svojih sugrađana. Oni su mu zamjerali jer nije obnovio

osnovnu infrastrukturu grada nakon rata, ali suptilnom manipulacijom uspio je pridobiti

građane na svoju stranu:

»Ubuduće ću onda troškove za gradnju snositi ja, a ne vi, ali ću na građevine dati uklesati

svoje ime!«1

Gradnja Akropole je bila vrlo skupa, a samo su Partenon, Hram božice Nike i Propileji

zajedno stajali oko 2000 talenata i treba imati na umu da se za jedan talent mogla sagraditi

ratna lađa. Stijena Akropole je strma, a mjestimično i posve okomita i završava zaravni na

visini od 150 metara koju okružuju zidine. Površina Akropole je nešto manja od tri hektara, a

danas se na njoj nalaze samo slomljeni stupovi i mramorni fragmenti. Od stotinjak objekata

koje su arheolozi tamo pronašli, najznačajniji i najsačuvaniji su: Propileji, Partenon, Hram

božice Nike i Erehtejon.

Propileji svoju monumentalnost osim jedinstvenoj građi zahvaljuju i svojevrsnom

simboličkom aspektu Propileja kao jedinog ulaza u Akropolu jer je kao što sam spomenula,

vrlo strma i opasana čvrstim zidovima. Graditelj ovih veličanstvenih vrata je bio Mneziklo

između 437. i 432. godine prije Krista. Zbog neravna terena i stjenovite padine, Propileji su

orginalnog oblika, imaju oblik otvorene dvorane sa dorskim stupovima od pentelskog

1

? Vojtech Zamarovsky, Grčko čudo, str.283.

1

mramora. Propileji imaju dva trijema, istočni i zapadni koji ima dva krila. Na južnom krilu

nalazilo se svetište Hora, a na sjevernom krilu nalazila se Pinakoteka (galerija slika) što je

važno jer je to prvi poznati primjer prostorije s takvom namjenom. Stroga forma dorskog reda

razbijena je umetanjem dva reda jonskih stupova duž središnjega puta koji prolazi

propilejama. Kod samog ulaza u Akropolu nalazi se kip Hermesa nazvan Propilejski, a Herite

(Tri Gracije, ljupke kćeri Zeusove)je prema legendi napravio sam Sokrat.

Grčka Akropola

2

Hram božice Nike

Hram božice Nike naziva se još hram Atene Nike ili hram Pobjede bez krila., a nalazi se na

južnoj strani Propileja. Sagradio ga je Kalikrat oko 427. godine prije Krista i njegova gradnja

trajala je tri godine. Pri upoznavanju građevina Akropole dobro je početi upravo ovim malim,

ali značajnim hramom jer ga je danski arhitekt Hansen zajedno s njemačkim arheolozima

Rossom i Schubertom u cijelosti rekonstrurirao između 1836. i 1837. godine. Sagrađen je

zahvaljujući ostacima ruševina koji su ležali uokolo, ali i zbog ruševina ugrađenih u utvrdu.

Turci su naime 1686. godine hram Atene Nike u potpunosti razrušili da bi na njegovo mjesto

postavili četiri topa. To je bio ujedno i jedan od najvećih rekonstrukcijskih pothvata u 19.

stoljeću pa je i taj projekt bio na glasu kao ˝najveće igre slagalica u povijesti˝. Zahvaljujući

Hansenu, Rossu i Schubertu hram Atene Nike stoji na onom mjestu na kojem ga je i podigao

sam Kalikrat. Njegov točan položaj je jedna jugozapadna stjenovita izbočina koja je od velike

važnosti zbog svoje mitske pozadine, s te se izbočine prema legendi kralj Egej bacio u more.

Egej je imao sina Tezeja koji se odvažio otputovati na Kretu kako bi ubio Minotaura. Na put

je krenuo lađom s crnim jedrima pa ga je otac zamolio da ukoliko ubije Minotaura i ostane

živ, postavi bijela jedra kako bi znao sudbinu svoga sina. Tezej je ubio Minotaura, ali zbog

otete Arijadne u koju se u međuvremenu zaljubio, zaboravio je na molbu svoga oca i ostavio

crna jedra. Vidjevši to Egej je mislio da mu je sin mrtav i od tuge se bacio u more. Hram

Atene Nike sagrađen je od pentelskog mramora, stoji na trostepenu podnožju, a sastoji se od

samo jedne dvorane. U grčkom pretklasičnom razdoblju samo su male riznice u Delfima bile

ukrašene jonskim stupovima pa su Atenjani koji su jonski red preuzeli u 5. stoljeću prije

Krista isprva mislili da se on može primijeniti samo na male hramove jednostavna tlocrta. To

je jedan od razloga zašto hram Atene Nike u pročelju i začelju krase četiri jonska stupa pa je

on ujedno i amfiprostil. Nad stupovima nalazi se duboki reljef koji je u originalu obnovljen

na istočnoj i južnoj strani. Na istočnoj strani friza nalazi se prikaz skupštine olimpijskih

bogova s Atenom, a ne Zeusom na čelu. Na ostalim stranama vide se prizori za ono vrijeme

aktualnih tema kao što je boj Atenjana s Perzijancima ili pak boj Atenjana s Boećanima. U

hramu je stajao i nezaobilazni kultni kip Atene izrađen od maslinova drveta. Atena je

prikazana kao božica pobjede, no za razliku od tradicionalnog koncepta, ona je ovaj put

prikazana bez krila kako nikad ne bi napustila Atenu i zauvijek ostala njezina zaštitnica.

3

Hram Atene Nike

4

Erehtejon

Erehtejon je građevina koja je nastala povezivanjem nekoliko svetišta koja su uništili

Perzijanci i njihovim pregrađivanjem prema točno određenom planu. Podignut je između 421.

i 405. godine prije Krista, a njegov graditelj je, pretpostavlja se Mneziklo. Erehtejon je

sagrađen kako bi zamijenio Stari hram posvećen Ateni Polijas, čiji temelji danas leže između

Partenona i Erehtejona i kako bi objedinio sve rituale i obrede koji su se izvodili u Starom

hramu. Erehtejon se sastoji od četiri prostorije i podruma na zapadnoj strani odnosno četiri

nejednake cele na temeljima različite visine. Svoj neobičan oblik, Erehtejon duguje

nepravilnosti tla pa i visinska razlika između istočnog i zapadnog dijela iznosi tri metra.

Istočna cela posvećena je Ateni Polijas , čiji je dveni kip ondje za vrijeme panatejskih igara

svaki dan dobivao novo ruho. Njen stari kip kasnije je zamijenjen Fidijinim, a kip Atene

Polijas je imao važnu religijsku funkciju jer su njega svi zajednički počeli štovati, prije nego

su se grčke općine ujedinile. Pretpostavlja se da je to tako jer taj kip prema legendi nije

napravljen ljudskom rukom, već je pao s neba i smatran je božjim darom. Na toj strani nalazio

se i jonski trijem sa šest stupova koji čine heksastil te natkriva ulaz u istočni dio građevine.

Sjevernio dio Erehtejona naziva se i ˝pravi˝ Erehtejon jer je posvećen Posejdonu i Erehteju

(mitskom kralju obožavanom u Ateni). Vani se nalazi trijem sa četiri jonska stupa duž fasade,

a njegovo kameno podnožje prema legendi ima otisak Posejdonova trozupca što je bio znak

Posejdonove borbe za tu zemlju. Umjesto zapadnog pročelja Erehtejon ima dva trijema, veći

prema sjeveru i manji prema Partenonu . Ovaj manji trijem je ujedno i svojevrsni zaštitni znak

Erehtejona, naime riječ je o poznatome trijemu s karijatidama, trijemu sa šest kipova ženskih

likova obučenih u duge jonske rize. Ti kipovi imaju važnu konstrukcijsku ulogu jer oni

umjesto stupova pridržavaju krov, a karijatide su nastale kao opći pojam iz Vitruvijeve krive

pretpostavke da kipovi prikazuju zarobljene žene iz Karije. Karijatide također vitkim

sliuetama ženskoga tijela upotponjuju eleganciju Erehtejona kao jonske građevine i u

dekorativnom smislu. Ovaj trijem se razlikuje od ostalih ne samo zbog elementa karijatida,

već zbog svoje funkcije ˝slijepog˝ trijema odnosna trijema koji to nije. Cijelu građevinu

ukrašava friz od plavog eleuzinskog mramora koji prikazuje prizore iz antičkih mitova, a

danas se čuva u Muzeju Akropole. Pred ulazom je žrtvenik Zeusa na kojem se ništa ne žrtvuje

nego se ostavljaju kolači, a u unutrašnjosti se nalazi zdenac s vodom čija je osobitost da

žamori kada puše južni vjetar. Erehtejon ima mitsku vezu s osnivanjem Atene pa je

zadovoljavao više religijskih funkcija istodobno. Atena se natjecala s Posejdonom za prevlast

nad Atikom i svatko je trebao građanima ponuditi jedan dar. Onaj tko će ponuditi korisniji dar

5

za nagradu će postati zaštitnik . Posejdon je zabio svoj trozubac u zemlju te stvorio izvor koji

je bio dobar za trgovinu, ali njegova voda je bila slana i nije bila za piće. Atena im je ponudila

maslinu, a oni su ju prihvatili isto kao što su prihvatili Atenu za svoju zaštitnicu jer im je

maslina davala hranu, drvo i ulje. Prema legendi ispod samog Erehtejona nalazilo se i

Erehtejsko more u kojem se skupila sva voda s Posejdonovog izvora, nakon što je Atena

postala zaštitnica. Osim tog slavnog dvoboja na Erehtejonovom mjestu pokopan je i prvi grčki

kralj Kekrops te je poginuo obožavani mitski kralj Erehtej.

Trijem s karijatidama

6

Erehtejon

7

Bibliografija

1. Vojtech Zamarovsky, Grčko čudo, Školska knjiga, Zagreb 1978.

2. H.W. Janson, Anthony F. Janson, Povijest umjetnosti, izdavač: Stanek, Zagreb,2005.

3. www.athensinfoguide.com/wtsacroperechteion.htm

4. www.sacred-destinations.com/greece/athens-temple-of-athena-nike.htm

5. www.britannica.com/EBchecked/topic/40719/

6.

8