sem rad uvo u ekonomiji

8/3/2019 Sem Rad Uvo u Ekonomiji

http://slidepdf.com/reader/full/sem-rad-uvo-u-ekonomiji 1/14

Internacionalni Univerzitet u Travniku

Ekonomski Fakultet

Seminarski rad iz predmeta

Uvod u ekonomiju

Tema: Uslovljenost tražnje za faktorima proizvodnje od tražnje za finalnim

robama/dobrima

Mentor:

Prof. dr Ibrahim Jusufranić

Student:

Fahrudin Bulić

U Travniku, decembar 2011. Godine



Table of ContentsTable of Contents ........................................................................................................................ 2

1. POJAM TRŽIŠTA .................................................................................................................. 32. MEHANIZAM TRŽIŠTA ...................................................................................................... 4

2. 1. Ekonomski red, a ne nered. ...........................................................................................52. 2. Nevidljiva ruka i savršena konkurencija. ...................................................................... 52. 3. Tržišni mehanizam. .......................................................................................................6

3. FUNKCIJE TRŽIŠTA ............................................................................................................ 64. CIJENA KAO ELEMENT TRŽIŠNE PRIVREDE POJAM CIJENA ...................................75. TEORIJE VRIJEDNOSTI KAO OSNOVA ZA TUMAČENJE CIJENA ............................. 7

..........................................................................................................................................75. 1. Objektivne teorije vrijednosti .........................................................................................75. 2. Roba i njena osnovna obilježja .......................................................................................8

6. OSNOVNA SVOJSTVA ROBE ............................................................................................ 86. 1. Konkretni i apstaktni rad ................................................................................................ 96. 2. Izražavanje veličina vrijednosti robe ............................................................................106. 3. Korisnost, potrebe i vrijednosti robe ............................................................................10

7. TRŽIŠNA PONUDA I TRAŽNJA .......................................................................................137. 1. Pojam i zakon tražnje ................................................................................................... 13



1. POJAM TRŽIŠTA

Tržište je osnovna i najznačajnija institucija ekonomskog sistema i jedna od najznačajnijih

općih ekonomskih kategorija. Postoji nekoliko osnovnih značenja i teorijskih određenja tržišta

:

1. Tržište je najprije definirano kao mjesto razmjene različitih dobara. Radilo se o

prostoru na kome se u određenom vremenu prodaju i kupuju najraznovrsniji proizvodi.

Danas tržišna razmjena nije vezana za određeni prostor, već se ostvaruje na različite

načine uz pomoć savremenih komunikacijskih sredstava tako da mjesto više nije bitna

odrednica tržišta.

2. Tržište podrazumijeva sam oblik razmjene i usluga posrestvom novca, gdje važi

istovjetnost cijena proizvoda iste vrste. Novčani oblik razmjene je nastao spontano sa

razvitkom društvene podjele rada, specijalizacije i novca, a današnje tržište djeluje kao

uređeni i ustaljeni proces razmjenskih odnosa.

Položaj prodavca i kupca na tržištu određuje tržišnu strukturu, koja utiče na način

oblikovanja cijena i na vođenje poslovne politike ekonomskih subjekata i ponašanje

potrošača.

Postoje različiti kriteriji za podjelu tržišta:

3



• Globalna podjela tržišta obuhvata : tržište roba i usluga, tržište faktora proizvodnje,

tržište novca i hartija od vrijednosti.

• Prema teritorijalnom obuhvatu, tržište može biti : lokalno, regionalno, nacionalno i

svjetsko tržište.

• Prema obimu prometa, dijelimo trgovinu na veliko i trgovinu na malo.

• Sa gledišta vrste robe, kaja se na njemu razmjenjuje, razlikujemo npr.,tržište čelika,

tržište nafta, tržište pšenice, tržište uglja itd.

• Sa gledišta intervencije države razlikujemo:

1.tržište bez intervencije države-slobodno tržište

2.vezani ili regulirano tržište.

2. MEHANIZAM TRŽIŠTA

Tržište rješava tri ekonomska problema. U tržišnoj privredi odgovore na tri temeljna

ekonomska pitanja – šta, kako i za koga proizvoditi – u interakciji miliona preduzeća

ipotrošača koji stupaju u dobrovoljnu razmjenu, rješavaju se nevidljivim putem preko sistemacijena i tržišta.

a) Šta će se proizvoditi određuje se novčanim glasovima potrošača i to prema njihovim

dnevnim odlukama šta će kupiti. Poznata je Teorija o potrošačkom suverenitetu po kojoj

potrošaču pripada primarna uloga u usmjeravanju proizvodnje.

b) Kako će se proizvoditi određuje se konkurencijom među različitim proizvođačima. Umeđusobnoj konkurenciji i borni za profit, koja na tržištu ostavlja samo najuspješnije tržišne

učesnike. Uspješniji su, dakle, oni ekonomski subjekti koji primjenjuju savršenije tehnološke

metode i postupke.

c) Za koga se proizvode dobra odlučuje se pomoću ponude i tražnje za tržištima faktora

proizvodnje. Ovo tržište određuje cijene faktora, tj.nadnice, rente, kamate, profite. Njihovim

zbrajanjem dobijamo nacionalni dohodak.

4



2. 1. Ekonomski red, a ne nered.

Tržišni sistem sadrži unutrašnju logiku. Tržišni sistem je razvijeni mehanizam za nesvjesnukoordinaciju ljudi, aktivnosti i preduzeća preko sistema cijena i tržišta.

Da bi stanovnici u gradovima upšte opstali mora im biti organiziran tok dobara i usluga

unutar i van grada. Zapanjujuća je činjenica da se ekonomske aktivnosti koordiniraju bez ičije

prisile ili naredbe iz nekog centra, bez intervencije vladehiljade roba proizvede milioni ljudi,

dobrovoljno, bez naredbe iz centra ili kakvog glavnog plana.

2. 2. Nevidljiva ruka i savršena konkurencija.

Tržišne privrede se temelje na privatnom vlasništvu, što omogućava efikasnu alokacijuresursa.

A. Smit tvrdi da tržišne cijene harmonično usklađuju akcije pojedinaca motivisanih

interesima sa općim interesom društva. Drugim riječima , u društvu postoji svojevstan

automatski mehanizam ili “nevidljiva ruka”, koji obezbjeđuje da poduzetnici radeći u

svom sopstvenom interesu, rade nesvjesno i ono što je u interesu društva kao cjelini:

“Svaki pojedinac se trudi da sazna kako najpovoljnije da angažuje kapital

kojim upravlja. Njega zanima sopstveni interes, a ne interes društva. Ali rukovođen svojim sopstvenim interesom, on prirodno, ili bolje rečeno nužno, bira upotrebu koja

je najpovoljnija za društvo...njegova namjera je sopstvena korist, ali je on u ovom,

kao i u mnogim drugim slučajevima, vođen “nevidljivom rukom” da promovira cilj

koji nije dio njegove prvobitne namjere. Ostvarujući sopstveni interes često

unapređuje bolje nego kada zaista namjerava da ga unaprijedi.”

5



2. 3. Tržišni mehanizam.

Prvobitno je tržište bilo mjesto gdje su se kupovala i prodavala dobra, odnosno prostor na

kome važi istovjesnost cijena proizvoda iste vrste.

Općenito, tržišta su mehanizmi putem kojih se susreću kupci i prodavci da bi razmijenili

stvari. Tržište je mehanizam putem kojeg kupci i prodavci međudjeluju da bi nekoj robi

odredili cijenu i količinu.

U tržišnom sistemu sve ima svoju cijenu, koja je, zapravo, vrijednost tog dobra u

novčanom obliku. Cijene su ravnotežni kotačić u tržišnom mehanizmu.

3. FUNKCIJE TRŽIŠTA

Primarna funkcija tržišta je da povezuje proizvodnju i potrošnju kroz sučeljavanje

tržišne ponude i tržišne tražnje. Mogu se konstatovati : bitna uloga u informisanosti tržišta

subjekta preko sistema cijena, njegovi dinamički ekonomski efekti, inovativna uloga itd.

1. Informativna funkcija tržišta se ogleda u pružanju sudionicima na tržištu općih

informacija o stanjima ponude i tražnje za određenom robom/uslugom. Opću tržišnu

informaciju predstavlja tržišna cijena

2. Alokativna funkcija pokazuje uticaj tržišta na racionalnu ekonomsku raspodjelu

faktora proizvodnje. Zapravo, tržište omogućava alokaciju faktora proizvodnje na

jeftin i jednostavan način.

3. Selektivna funkcija tržišta je selekcija samih privrednih subjekata, krozodabir

njihovih proizvoda i usluga na tržištu, a na osnovu tržišne konkurencije u kojoj opstaju

samo efikasni poduzetnici. Oni koji ne mogu da svoje individualne troškove

proizvodnje i tržišne cijene prilagoder tržišnim zahtjevima i konkurenciji, ispadaju iz

6



igre, pa se tržišna utakmica nastavlja i vodi uglavnom između srednje efikasnih i

najefikasnijih.

4. Distributivna funkcija tržišta se, po pravilu, odnosi na primarnu raspodjelu

nacionalnog dohotka, koja kroz proces tržišnog formiranja cijena faktora proizvodnje

određuje dohotke njihovim vlasnicima. Zbir dohodaka vlasnika faktora proizvodnje

daje sumu nacionalnog dohotka jedne zemlje.

Optimalna uloga tržišta se postiže samo ako je uspostavljeno jedinstvo svih nabrojanih

funkcija tržišta

4. CIJENA KAO ELEMENT TRŽIŠNE PRIVREDEPOJAM CIJENA

Cijena se definiše kao novčani izraz vrijednosti robe ili kao “stopa” razmjene jednog

dobra za novac”, što onda znači da je cijena, jednostavno, količina novca koja se traži – nudi

za prodaju – kupovinu neke robe.

Tržište preko cijena, kao jedinstvenih i temeljnih informacija, uspostavlja ravnotežu,

ponude i tražnje. Postignuta ravnoteža cijena znak je uspostavljene koordinacije ponude itražnje, jer pri toj cijeni prodavci mogu svu ponuđenu robu prodati, a potrošači je mogu

nabaviti.

5. TEORIJE VRIJEDNOSTI KAO OSNOVA ZATUMAČENJE CIJENA

Na pitanje -šta je cijena-ne može se dati potpuni odgovor bez teorije vrijednosti robe. S

razvijanjem ekonomske misli kroz historiju pojavljivala su se različita tumačenja pojma i

značaja teorije vrijednosti, koje se mogu svrstati u dvije oprečne grupe, od kojih je za jedne

vrijednost objektivno svojstvo robe (objektivne teorije vrijednosti), a za druge, subjektivni

odnos prema robi (subjektivna teorija vrijednosti).

5. 1. Objektivne teorije vrijednosti

7



Objektivne teorije vrijednosti polaze od proizvodnje i od njenih uslova, a u njih se

najčešće, svrstavaju : (a) teorija radne vrijednosti i (b) teorija troškova proizvodnje

(a) Po teoriji radne vrijednosti – vrijednost roba se objašnjava količinom rada utrošenog

u proizvodnju robe. Zajedničko za sve robe je da su one proizvod ljudskog rada ,

odpredmetčenog i materijalizovanog u robama

(b) Teorija troškova proizvodnje obračunava vrijednost roba kao zbir troškova koji su

uslovljeni angažovanjem ekonomskih inputa-faktora proizvodnje : najamnina i rente

5. 2. Roba i njena osnovna obilježja

Roba je proizvod ljudskog rada, koji je proizveden radi razmjene.Takav proizvod mora imati korisno svojstvo kome se može podmiriti neka ljudska potreba.

To predstavlja osnovno obilježje svake robe.

Prema teoriji radne vrijednosti, svaki koristan predmet ne mora biti roba.

Primjer: voda na izvoru, korisna je, može da zadovolji određene potrebe ali prema teoriji

radne vrijednosti, da bi bio koristan proizvod, mora da bude proizvod ljudskog rada. Roba je

korisno materijalno dobro, proizvedeno s ciljem da se razmjeni za njega dobra određena

količina novca ili odgovarajuća protivvrijednost.

6. OSNOVNA SVOJSTVA ROBE3.

Razlikujemo:

a) Upotrebna vrijednost robe,

b) Prometna vrijednost robe.

Skup korisnih svojstava robe činu uoptrebnu vrijednost robe.Roba može biti namijenjena

razmjeni ili za sopstvene potrebe. Korisničkim svojstvima robe bavi se nauka o poznavanju

robe. Upotrebna vrijednost robe za svog proizvođača mora da ima društvenu upotrebnuvrijednost.

8



Proizvođač tek na tržištu saznaje koliko njegovi proizvodi odgovaraju onima kojiima su

namijenjeni.

Time se dolazi do pojma prometne vrijednosti robe.

Prometna vrijednost robe označava njenu sposobnost da bude razmijenjena za drugu robu.

Prvo imamo razmjenu robe za robu koja se zove trampa (R-R).

Jedan par obuće je 30 metara tkanine, prometna vrijednost je njena razmjenska vrijednost i

izražava se kao relativna vrijednost robe.

Prometna vrijednost robe može biti različita.

1. Vrijednost robe

Vrijednost robe je rezultat različitih konkretnih radova, kao i rezultat troškova radne snage.

Dvojak karakter rada je sadržan u robi.

To je isti rad koji proizvodi neko dobro.

Materijalno dobro mora imati neka korisna obilježja, koristan rad, ali ta konkretna djelatnost

istovremeno predstavlja i trošenje radne snage uopšte (apstraktran rad).

2. Individualni (privatni) i društveni karakter rada u robi

Individualni rad je istovrmeno i društveni rad, zbog društvene podjele rada jer njihov

proizvod bi morao imati i društvenu upotrebnu vrijednost.

Tako individualni rad poprima i društveni karakter.

Individualni rad se potvrđuje na tržištu kao društveni rad.

Znači, njihovi proizvodi moraju imati društvenu upotrebnu vrijednost pa njihov privatni i

individulano organozovani rad u tom smislu poprima i društvenu karakter.

6. 1. Konkretni i apstaktni rad

Upotrebna vrijednost robe je rezultat konkretnog rada a njihova vrijednost je određenaapstraktnim radom.

Rad koji je označen kao konkretan rad, koji je apstaraktan od njegovih konkretnih obilježja i

načina ispoljavanja, Marks je označio kao apstraktan rad i da je to zajednički imanitelj svih

roba.

Neophodna količina apstraktnog rada za proizvodnju određene vrste roba, mora biti

jedinstvena veličlina, mora biti ista i uopšte važeća za istu vrstu robe iako se prozvodi pod

različitim uslovima.

9



Veličina vrijednosti pojedinačne robe ne formira se kao individualna već kao društveno

prosječna veličina.

6. 2. Izražavanje veličina vrijednosti robe

Da bi se robe razmijenile moraju imati različite upotrebne vrijednosti i da su one mođusobno

samjerljive.

Taj zajednički izmjeritelj čini apstarktan rad.

Vrijednost robe određena je društvenim potrebnim radnim vremenom:

a) Prometna vrijednost robe kao način izržavanja veličine vrijednosti robePrometna vrijednost robe predstavlja jedini mogući način izražavanja veličine njegove

vrijednosti.

Jedan kaput = pret koža

Veličina razmjenskog odnosa je pokazatelj prometne vrijednosti kaputa koji može na jedan

poseban način doći i do određenih saznanja o veličini njene vrijednosti.

Karakteristična prometna vrijednost robe je u tome što se ta roba nalazi u relativnom obliku

vrijednosti jer svoju vrijednost izražava relativno u odnosu na neku drugu robu. Otuda zakaput se kaže da ona vrši funkciju ekvivalenta.

Prometna vrijednost se izražava kao način njene razmjenske sposobnosti.

To je uslovilo pojavu novca kao jedne određene vrste roba koja je stekla monopol u vršenju te

funkcije.

6. 3. Korisnost, potrebe i vrijednosti robe

Vrijednost robe zavisi od korisnosti datog proizvoda koje svaki podjedinačni potrošačodređuje prema svojim potrebama (prema ukusu i potrošačkim preferencijalima).

Korisnost proizvoda je oznaka za njegovu upotrebnu vrijednost (upotrebna svojstva).

To je opštevažeća karakteristika svakog materijalnog dobra.

Za subjektivnu vrijednost, korisnost ima jedno drugačije značenje, jer ne izučava korisnost

materijalnih dobara kao njihovo objektivno svojstvo.

Korisnost se upotrebaljava kao osnova za važnost koju pojedinac pripisuje nekom proizvodu

sa stanovišta sopstvenih potreba i sopstvenih potrošačkih kriterija.

10



Ttreba imati u vidu da potrebe potrošača predstavljaju ključnu kariku u ekonomskom učenju

marginalista (subjektivna teorija vrijednosti).

Marginalisti se ponašaju hedonistički da se obezbijedi više zadovoljstva sa što manje napora i

žrtvovanja.

Suština je da je maksimiranje zadovoljstva problem ekonomske teorije.

To je Dževons označio kao polazište teorije korisnosti.

Na toj osnovi se u teoriji marginalne korisnosti potrvđuje odgovarajuća tabela prema K.

Mengeru (austrijski ekonomsita) izgleda ovako:

Vrsta potreba i stepen njihovog zadovoljenja

I II III IV V VI VII VII IX X

10 9 8 7 6 5 4 3 2 1

9 8 7 6 5 4 3 2 1 0

8 7 6 5 4 3 2 1 0

7 6 5 4 3 2 1 0

6 5 4 3 2 1 0

5 4 3 2 1 04 3 2 1 0

3 2 1 0

2 1 0

1

0

0

Rimski brojevi označavaju različite potrebe koje su razvrstane prema opadajućem značenju odI do X za iskazivanje smanjenja potrošnje. Arapski brojevi označavaju intenzitet svake

potrebe izaražen korisnošću.Tabela pokazuje da svakaom dodanom jedinicom intenzitet želja

postepeno opada sve dok dođe do 0 kada je data potreba sasvim zadovoljena. To je prvi

Gosenov zakon pri kojem svaka potreba gubi na intenzitetu što se više zadovoljava.

A korisnost svake dodane jedinice datog dobra opada s obzirom na različite vrste i intenzitet

svake potrebe posbeno.

Tako je uveden zaključak da veličina pojedinačne vrste robe određena korisnošću date vrste

robe kojom se potreba zadvoljava.

11



Isto tako zakon opadajuće marginalne korisnosti upućuje na zaključak da se smanjenjem

korisnosti pojedinačne robe smanjuje i ukupna masa vrijednosti date robe.

Izmjerljivost korisnosti (utvrđivanje veličine vrijednosti robe)

Vrijednost robe nije objektivna već ima subjektivno obilježje.

Kod marginalista: potrošač se posmatra kao izolovana jedinka.

Sam Menger je govorio da je postoji prikladnija jedinica mjere i da je korisnost neposredno

izmjerljiva veličina.

Alferd Maršal: određuje vrijednost pomoću sume novca koju je potrošač spreman da plati da

bi obezbijedio željeno zadovoljstvo.

Zajedničko za stav marginalista bilo jednih i drugih da se korisnost može mjeriti, to se zove

teorija kardinalne korisnosti.

Međutim teorija kardinalne korisnosti kazuje da se razlike između roba ne mogu

kvantificirati.

V. Paret uvodi novi pojam “OFELIMETIT” koja za razliku od korisnosti predstavlja jednu

neutralnu oznaku koja je jednom određenom potrošaču jedinstveno potrebna (neutralan, toliko

što ne potencira psihološke i hedoinističe karakteristike dobra zbog kojih potrošač kupuje).

To je jedinistven odnos prema određenoj vrsti materijalnog dobra.

Pareto posmatra potrošača u odnosu na različite vrste roba, prema specifičnim korisnim

svojstvima nekog dobra s namjerom da u tom ponašanju utvrdi stanje opšte ravnoteže.

Tako se umjesto teorije subjektivne vrijednosti utemeljuje teorija izbora potrošača.

To je uticalo da se ostvari teorija cijena bez teorija korisnosti ili vrijednosti u bilo kom obliku.

Od tada se teorija cijena treba posmatrati neposredno kao korektor ekonomske veličine bez

bilo kakvog korištenja kategorije vrijednosti SUBJEKTIVNA TEORIJA VRIJEDNOSTI

Subjektivna teorija vrijednosti predstavlja zajednički naziv za sve teorije u analizi

prometne vrijednosti dobara polaze od subjektivnih osjećaja i ocjena u vrednovanju ili

korisnosti dobara.Za razliku od objektivnih teorija koje polaze od proizvodnje, subjektivna teorija

vrijednosti polazi od potrošnje, odnosno od potrošačovog stava o korisnosti zadovoljsstvu

koju mu pričinjava odabrana roba. Korisnost je subjektivni osjećaj pojedinca i teško ju je

izmjeriti.

Upravo na pitanju je li korisnost mjerljiva ili nije, teorije korisnosti, odnosno teorije

ponašanja potrošača dijele se na dvije grupe : kardinalna teorija korisnosti i ordinalna teorija

korisnosti, u koju spadaju : teorija identifikacije i teorija otkrivene preferencije.

12



(1) U vrijeme nastajanja subjektivne teorije vrijednosti smatralo se mogućim izmjeriti

korisnost, odnosno da se ukupna korisnost za pojedinca izražava prostim zbirom svih

pojedinačnih roba. Ovako izračunata korisnost označena je kao kardinalna korisnost.

2) Kasnije, umjesto predhodnog sabiranja korisnosti pojedinačnih roba, teoretičari su

ustanovili da postoji međusobna zavisnost između korisnosti različitih roba, pa je ukupna

korisnost funkcija korisnosti različitih roba, što je označeno ordinarnom korisnošću.

Ordinarna teorija korisnosti jedan je od osnovnih postulata savremene ekonomike, koja se

danas zove teorije preferencije ili izbora.

7. TRŽIŠNA PONUDA I TRAŽNJA

Tržište je određeno ukupnom ponudom i tražnjom različitih roba i usluga. Cijene i

količine dobara kojima se trguje na tržištu zavisiće od preferencijala – želja kupaca i

prodavaca. Za bilo koje dobro kupci žele doći po što nižoj cijeni,a prodavci po što višoj cijeni.

Ponašanje kupaca “opisuje” zakon tražnje,a ponašanje prodavaca zakon ponude koji će

svojom interakcijom obezbjediti uspostavljanje tržišne ravnoteže.

7. 1. Pojam i zakon tražnje

Tražnja na tržištu proizilazi iz potrebe za robama/uslugama i nužnosti potrošnje. U tom

smislu tražnja se definiše kao količina roba ili usluga koje su potrošači-kupci sposobni i

spremni kupiti u određenom trenutku po određenoj cijeni.

Količina prodatih roba u obrnutoj je srazmjeri sa visinom cijena, što znači da se tražnja

poveća sa smanjivanjem cijene, odnosno smanjuje se sa povećavanjem njene cijene.

• Količina prodatih roba u obrnutoj je srazmjeri sa visinom cijena, što znači da se

tražnja povećava sa smanjivanjem cijene, odnosno smanjuje se sa povećanjem njene

cijene.

• Pod količinom robe koju su potrošači spremni kupiti, podrazumijevamo količinu koju

potrošači žele i mogu kupiti po određenoj cijeni i u određenom periodu.

• Na tržištu roba/usluga je najvažniji odnos između tržišne cijene i tražene količine, iz

čega izvodimo zakon tražnje, koji glasi: kada cijena roba/usluga na tržištu raste,

tražnja za njima će opadati, i obrnuto, sa opadanjem cijena tražnja raste, uz

13



neizmijenjene ostale faktore, Dakle, sa snižavanjem cijena, raste spremnost potrošača

da kupe veću količinu roba/usluga, dok sa povećavanjem cijena, ova spremnost se

smanjuje.

• Međusobni odnos cijena roba/usluga i tražene količine može se prikazati putem

algebarske funkcije, tabelarno i grafički u koordinatnom sistemu (kriva tražnje).

• Funkcija tražnje izražava ovu zavisnost tražnje i cijena, tj. Tx= (f (cx) i pokazuje da

se promjenom cijene robe x mijenja i tražnja za tom robom (Tx). Relacija Tx= f (cx)

naziva se Kurno-Maršalovim zakonom tražnje, a dijagram te funkcije predstavlja krivu

tražnje.

• Skala tražnje može biti individualna i ukupna (agregatna). Individualna skala tražnje

pokazuje nabavnu spremnost pojedinog kupca, a agregatna nabavnu spremnost svih

kupaca na nivou nacionalne privrede.

• Za pretpostavljeni odnos tražnje za X robom imamo sljedeće stanje prikazano u tabeli:

pri cijeni od 5 novčanih jedinica (NJ), kupci su spremni nabaviti 7 količinskih jedinica

(KJ). Sa smanjivanjem cijene na 4 NJ, kupci povećavaju svoje nabavke na 8 KJ. Sa

daljim smanjivanjem cijena, kupci su stimulisani za još veće kupovine. Tako bi po

cijeni od 3 NJ kupci kupili 10 KJ, a po 2 NJ 13 i po cijeni od 1 NJ kupili bi 18 KJ.

14

sem rad uvo u ekonomiji

Documents