1

SEBESPOZNAJA: Put do spoznaje Boga

Evanđelist Matej: Mt 13, 4-9; 13-17; 18-23;Prispodoba o sijaču

Iziđe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad iziđe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, usahnu. Neko opet padne u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdesetorostruk, treće tridesetorostruk. Tko ima uši neka čuje.

Čemu služe prispodobe?

Njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proročanstvo Izaije proroka: 'Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.' A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše.

Tumačenje prispodobe o sijaču

Sada shvatite značenje usporedbe o sijaču. Svakomu tko čuje riječ o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi Zli te mu otima što mu je u srcu posijano. To je onaj koji je posijan 'kraj puta'. A posijan na 'kamenito tlo' jest onaj koji riječ čuje i veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je: kada dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne. Posijan 'u trnje' jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguše riječ, te ostane bez roda. Posijan na 'dobru zemlju' jest onaj koji čuje i razumije riječ, te rodi i donese rod: jedan stostruk, drugi šezdesetorostruk, treći tridesetorostruk.

U ovoj paraboli Isus pripovijeda kako sijač sije sjeme, koje pada na različito tlo. Sjeme simbolizira Riječ Božju, a tlo čovjekovu spremnost koja dopušta da se to sjeme razvije i donese obilati plod, ili da ostane nerazvijeno i bez ploda. Od čega ovisi ova čovjekova spremnost da prihvati ili ne prihvati Božju Riječ? Kakvo sam ja tlo: tvrdo kraj puta, kamenito, zaraslo u trnje, plodno ili neplodno?

Ako hoćemo dublje razmišljati o ovim našim sklonostima u prihvaćanju ili odbijanju Božje Riječi, odnosno moralnih i religioznih vrijednosti, onda nam u tomu može pomoći psihologija koja proučava čovjekovu podsvjesnu psiho-dinamiku što uvjetuje kakva će biti naša svjesna dinamika. Kako npr. prihvaćamo Deset zapovjedi Božjih, ili kako prihvaćamo evanđeoske vrijednosti Isusa Krista? Je li to naš slobodni izbor ili mi to radimo zato što to traže od nas određene crkvene ili obiteljske strukture? Kakva je naša motivacija?

Ovdje dotičemo prevažno antropološko pitanje: kako čovjekova podsvijest utječe na njegovu svijest? Negativni utjecaj naše podsvijesti često dovodi do slabog napredovanja u življenju moralnih i religioznih vrednota. Kad je ovaj utjecaj nepovoljan, naša življena vjera postaje puki površni tradicionalizam. Zato mi godinama idemo na ispovijed radi istih grijeha, pa nam bude neugodno. Zašto nam se to događa? Zato što ne dohvaćamo jezgru problema

2

koja je u našoj podsvjesnoj psiho-dinamici. Mi se osvrćemo samo na površne simptome tog problema u našoj ispovijedi. Ovi simptomi su, istina, izbrisani, ali rješavanje našeg problema je samo odgođeno, nikako dovršeno i zato se to ponavlja. Obeshrabreni smo često u ispravljanju svojih pogrešaka jer ne vidimo nikakve pomake nabolje. Stoga gubimo volju raditi na sebi. Bojimo se razmišljati o sebi. Utapamo se u pastoralni aktivizam nadajući se da će to proći. Ali, nažalost, to ne prolazi, a mi starimo.

Psiho-socijalna antropologija kršćanskog poziva

Tradicionalna slika o čovjeku promijenila se kroz doprinos znanosti. Antropologija, sociologija, psihologija i psihoanaliza iznijele su na vidjelo mnoge nepoznate dimenzije i sposobnosti čovjeka. Dovoljno je prisjetiti se zadivljujuće raznolikosti znanstvenih, filozofskih i religioznih vizija koje su stvorene zadnjih desetljeća, nadasve, otkrića da u dubini čovjekovog bića postoje emotivni i afektivni elementi koji zahvaćaju u čovjekovu slobodu te tako utječu na naše ponašanje, uključujući i slobodu za prikladan odgovor na djelovanje milosti. Ovo razmišljanje o antropologiji kršćanskog poziva želi istaknuti dvije smjernice: transcendentalne uvjete koji omogućavaju susret Boga s čovjekom u pozivu i integrirati kršćansku viziju čovjeka s istinama do kojih su došle moderne znanosti, a koje se odnose na čovjeka. Koja je to antropološka vizija čovjeka? Koji su elementi te antropološke vizije? Svjesno, nesvjesno, motivacija

Otkriće nesvjesnog

Kako se događa stvaranje nesvjesnog? Biti svjestan stvara nesvjesno i pomoću potiskivanja preuzima vlasništvo nad njim. Biti svjestan odbacuje, potiskuje nesvjesno, te ga postavlja u svoje unutarnje područje. Postoje dva načina potiskivanja. Prvi je kad ono što je opaženo kao stvarno i objektivno, budući da je podređeno principu stvarnosti, ulazi u svijest, ali je isključeno iz svijesti pomoću potiskivanja. Takvo je potiskivanje u slučaju snova i stanja psihoze. Drugi način potiskivanja odnosi se na nekoga sa vlastitim identitetom. Nesvjesno je osuđeno da bude drugo samog sebe.

Posvijestiti ono što je nesvjesno jest cilj ljudskog, kršćanskog i redovničkog rasta. Svaka osoba se formira ne samo kroz svoja svjesna proživljena iskustva, nego i kroz ona podsvjesna.

Istraživanja pokazuju da neka osoba može imati iskustvo da se osjeća u stanju kontradikcije, unutarnjeg nesklada, a da toga nije svjesna. Postoji strukturalno prvenstvo nesvjesne moći nad svjesnim funkcijama. U stvari, ne samo da se ne može shvatiti i protumačiti ljudsko biće samo na temelju svjesnog, već je potencijalnost podsvijesti primarna i neophodnija od svijesti za tumačenje ljudskog dinamizma, kao i za tumačenje svjesnog djelovanja.

3

Prihvaćanje nesvjesnog

Elementi koji mogu biti dozvani u svijest pomoću voljnog prisjećanja (kao u refleksiji, meditaciji, ispitu savjesti), zovu se predsvjesni. U spoznajno nesvjesnom osoba je svjesna rezultata svog razmišljanja, ali nije svjesna procesa razmišljanja koji su doveli do tih rezultata.

Afektivno nesvjesno ne može biti dovedeno u svijest pomoću voljnog prisjećanja. U njemu je osoba jasno svjesna onoga što osjeća, ali nije svjesna procesa koji su uzrokovali ono što osjeća, tj. koji su uzrokovali povezanost toga što osjeća s iskustvima iz prošlosti. Svatko od nas ima svoju baštinu memorija povezanih s poviješću vlastitih odnosa s roditeljima, odgojiteljima, prijateljima, itd. Svaka od tih memorija ima svoj karakterističan afektivni naboj koji ovisi o spomenutoj povijesti.

Osnovne ljudske potrebe

Potrebe su, kako smo prije istaknuli, urođene težnje koje se odnose na objekte ukoliko su važni za osobu. Potrebe prethode i u odnosu su s intuitivnom procjenom, koja nas može voditi prema onom što nam je ugodno i zadovoljava nas. Prema Maslowu razlikujemo pet stupnjeva osnovnih ljudskih potreba.

Potrebe samoostvarenjaOsobni razvoj, ispunjenje

Potrebe priznanjaDostignuća, status, odgovornost

Potrebe pripadnostiObitelj, ljubav, prijateljstvo, druženje, veze

Sigurnosne potrebeZaštita, sigurnost, poredak, zakoni, organizacija, stabilnost

Biološke potrebeOsnovne životne potrebe: zrak, hrana, voda, zaklon, toplina, spavanje

4

Najveća zapovijed: Mt 22,34-40(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)

Kad farizeji doznaše da je ušutkao saduceje, okupiše se, te ga jedan od njih, učitelj Zakona, upita

s nakanom da ga kuša: „Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?“ On mu odgovori: „Ljubi Gospodina Boga svoga

svim srcem svojim, svom dušom svojom

i svom pameti svojom!' To je najveća i prva zapovijed.

Druga je toj jednaka: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci.“

ENEAGRAM

Samospoznaja je povezana s unutarnjim radom koji je zahtjevan koliko i bolan. Promjene se odvijaju usred porođajnih muka. Treba imati hrabrosti hodati tim putem. Mnogi izbjegavaju put samospoznaje zato jer se boje da će ih progutati njihovi vlastiti bezdani. Mi se uzdamo u to da je Krist preživio sve bezdane ljudskog života i da hoda s nama kad se odvažimo upustiti u iskreno suočenje sa samima sobom. Zato što nas Bog ljubi bezuvjetno skupa s našim tamnim stranama, ne moramo se uklanjati od sebe samih. U svjetlu takve ljubavi, bol samospoznaje istodobno može biti i početak ozdravljenja.

Jedno od korisnih praktičnih pomagala u otkrivanju sebe jest eneagram.1 Ova riječ je grčkog podrijetla (έννέα = devet, γράμμα = slovo, znak), a znači deveteroznačnu zvijezdu ili deveterokutnik. To je krug, na kojem se nalazi devet točaka, označenih brojevima od 1 do 9. Ovih devet točaka simboliziraju devet različitih tipova osobnosti ili devet ljudskih karaktera. Bitni preduvjet stvarnog mijenjanja našeg ponašanja jest objektivan i kritički uvid u samog sebe. S lažnom slikom o sebi, s iluzijom o onome što smo u stvari i kako se stvarno ponašamo nismo u stanju prepoznati što nam manjka, što moramo promijeniti, na čemu moramo raditi. Upravo u tome nam pomaže kako teorija tako i praksa eneagrama.

Tri središta: glava, srce, trbuh

Gurdjieff je razdijelio vitalne čovjekove funkcije na tri središta: glava – mentalno središte, srce – emotivno središte i trbuh – motivacijsko središte. U svakoj osobi dominira jedna od ove tri funkcije.2 Na taj se način mogu i ljudi podijeliti, s obzirom na prevladavajući način svog reagiranja: na pretežno racionalne, pretežno emocionalne i pretežno instinktivne ličnosti.

1 Richard Rohr & Andreas Ebert, Eneagram: Devet lica duše, Zagreb, 2004, str. 8-9.2 Pavao Brajša, Umijeće snalaženja pomoću eneagrama,CASH, Pula, 1998, str. 54-68.

5

Glava: intelektualno središte

Glava je intelektualno središte djelovanja. Pripadaju joj praktično mišljenje, logika, principi, stavovi, misli, ideje, planovi. Ljudi glave imaju teškoća u pokazivanju emocija: Manjka im prava toplina i spontanost. U strahu su i zato su stalno budni i zabrinuti. Njihov kontrolni toranj je mozak. Njima upravlja središnji živčani sustav i oni su u prvom redu ljudi oka. Oni su promatrači, oštro uočavaju unutarnji svijet, objektivno promatraju vanjsku stvarnost, praktičari su i žele nešto ostvariti. Njihova naglašena potreba jest potreba za orijentacijom. Tu je potrebna energija glave, a centar se nalazi u kori velikog mozga. Cilj je distancirati se od drugih i biti za sebe.

Tipovi glave nastoje shvatiti što se događa. Traže sigurnost u svojoj nutrini. U strahu su. Vanjska zapažanja analiziraju i obrađuju. Najvažnija im je unutarnja sigurnost. To su ljudi koji primaju: skupljaju podatke i okoline i sređuju ih u sebi. Važan im je uvid u vlastitu unutarnjost. Bave se činjenicama i stvarnošću. Polaze od onoga što stvarno vide i sve provjeravaju. Najvažnija im je istina. Žive distancirano i povučeno. Preosjetljivi su i nepovjerljivi. Ponašaju se racionalno. Ne osjećaju se slobodno i ugodno u vanjskom svijetu. Potrebno im je izaći iz sebe, okrenuti se okolini i drugima. Sadašnjost uglavnom promatraju, ali u njoj slabo sudjeluju.

U novoj situaciji ljudi glave prvo žele vidjeti svoj put: „Gdje sam sad“? Oni život vide prije svega kao zagonetku i misterij. Imaju osjećaj za red i dužnost. Djeluju tek nakon što dobro promisle stvari i poslu pristupaju metodično. Budući da pate od pretjerane tjeskobe, oni skrivaju osjećaje, osobito one nježne, i to često iza fasade objektivnosti i neuplitanja. Izvana izgledaju bistro, uvjereno i pametno. Iznutra se pak često osjećaju izoliranima, zbunjenima i beznačajnima. Njihova mentalna inteligencija se povezuje s glavom. Tu su najvažniji mentalni utisci, razmišljanja, ideje. U pozadini se nalazi tjeskoba. Strah može biti internaliziran, projiciran van ili pretvoren u pretjeranu radost.

Ljudi glave komuniciraju s Bogom preko Sina, u kojemu je Bog objavio sebe i postao vidljivim. Njihove molitve mogu se na ljude izvana doimati kao suhe i apstraktne, kao puko ispunjavanje dužnosti. Konkretni oblici meditacije (npr. gledanje slika), u kojima mogu nešto probrati, također gode njihovom ukusu. Ljudi glave imaju poteškoća u prijelazu s mišljenja na djelovanje, jer su neodlučni. Slične probleme imaju u komunikaciji s drugim osobama, u prijelazu od izolacije prema zajednici. Njihov životni zadatak sastoji se u pretvorbi mnogih sumnji i djelomičnih istina u vjeru, koja ne ostaje samo u glavi već zahvaća čitavu osobu.

Pitanja: Jesam li ja osoba koja pretežno funkcionira na razini glave? Treba li mi podosta vremena za neku odluku? Kakav/a sam u uspostavljanju odnosa s drugima? Imam li prijatelja? Kako komuniciram na poslu s drugima? Mogu li se uživjeti u potrebe i emocije drugih osoba? Jesu li mi načela važnija od osobe? Moram li sve imati pod kontrolom, sve isplanirati, provjeriti?

6

TRI SREDIŠTA ČOVJEKOVIH VITALNIH FUNKCIJA: Glava, Srce, Trbuh

Srce: emocionalno središte

Srce je čovjekovo emotivno središte koje ravna područjem osjećaja, međuljudskih odnosa i susreta. Ljudi srca se kreću u smjeru drugih, to su osobe darovite u komunikaciji. Razgovorljivi su i društveni. Jako im je važan status u društvu. Obično se nalaze u zanimanjima gdje se ljudima pomaže. Oni vole život i brinu za vanjski dojam. Dobri su suradnici. Vanjski svijet doživljavaju ogromnim, a svoj unutarnji svijet malenim. Angažirani u tom vanjskom svijetu imaju potrebu da budu drugima potrebni. Imaju naglašenu potrebu za komunikacijom, za odnosima, za ljubavlju. Tu je potrebna energija srca, a centar se nalazi u limbičkom sistemu mozga. Cilj je razumjeti druge, uživjeti se u potreba drugih i biti blizu njih, ići prema drugima.

Tipovi srca reagiraju neposredno i djelotvorno. Usredotočuju energiju na okolinu i njome nastoje ovladati. Nastoje imati dobre međuljudske odnose. Važni su im stavovi i mišljenja drugih i da li ih drugi prihvaćaju. Smatraju se odgovornima za čitav svijet. O sebi imaju visoko mišljenje. Snalažljivi su, aktivni i kompetentni. Brinu za druge i služe drugima, a zapuštaju sebe. Više rade, a manje osjećaju za sebe. Vezani su za zajednicu. Potrebna im je

Vođa

8

Pomagač

2

Mislilac

5

Optimist

7

Legalist

6

Romantik

4

Karijerist

3

Idealist

1U T R O B A

Motivacija

G L A V A

Razum

S R C E

Volja

Mirotvorac

9

7

veća briga za sebe, a ne samo za druge. Žive u prošlosti i budućnosti, a najmanje u sadašnjosti.

Nažalost, ljudi srca nemaju pravog pristupa vlastitim osjećajima. Oni doživljavaju sebe u reakciji na osjećaje ili modele ponašanja drugih. Oni ne mogu stajati oslonjeni na vlastite snage i neprestano razvijaju aktivnosti da bi osigurali privrženost ili pažnju drugih. Srce i cirkulatorni sustav njihovo su tjelesno središte. Kod njih su posebno istaknuti dodir i okus. Njima vlada osjećaj zabrinutosti i straha, protiv čega se bore pomaganjem, uspjehom i posebnošću. Zaokupljeni su bivanjem za druge. Njima je teško samostalno egzistirati. U novoj situaciji oni pitaju: „Hoću li vam se svidjeti?“ Njihova emocionalna inteligencija se povezuje sa srcem. Tu su najvažniji osjećaji, emocionalni utisci.

Tipovi srca vide život kao zadatak koji se mora svladati, što pak vodi u neprestani aktivizam. U ovome su zaokupljeni (često nesvjesno) prestižem i ugledom. Pozitivna strana toga jest da obično imaju jasno definiran osjećaj odgovornosti. Naginju tome da se prilagode, da zahtijevaju pažnju i mjesto za sebe, a za to vrijeme oni su ti koji „sve najbolje znaju o svemu“. Ravnaju se po onome što o njima misle drugi, a često misle da znaju što je dobro za te druge. Dok na jedan pretjeran način njeguju svoju brižljivost, oni suzbijaju svoju agresiju i skrivaju se iza fasade ljubaznosti i aktivnosti. Izvana na ljude ostavljaju dojam kao da su samouvjereni, sretni i harmonični. Iznutra se često osjećaju praznima, nesposobnima, tužnima i posramljenima.

Oblici pobožnosti povezani s druženjem, toplinom i sigurnošću (npr. karizmatski pokreti, molitvene zajednice) od posegne su privlačnosti ljudima srca. Njihov pristup Bogu često se događa putem doživljavanja zajednice. Zato oni trebaju naučiti biti sami i moliti se tako da ne budu ni zamijećeni niti nagrađivani od svojih bližnjih. Isusove riječi: „Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti“ (Mt 6,6), sadržavaju istinu posebice za njih. Budući da ljudi srca misle kako sve mogu učiniti sami, teško im je prihvatiti spasenje kao čisti dar. Zadatak njihova života sastoji se u tomu da mnoge stvari kojima se nadaju pretvore u stvarnu nadu.

Pitanja: Jesam li ja osoba srca? Zapažam li brzo i jasno potrebe drugih? Osjećam li da čak i znam što je za druge bolje? Zaboravljam li na sebe? Puštam li da razum uđe u srce? Imam li potrebu biti od koristi drugima? Znam li reći ne mogu? Imam li osjećaj da vrijedim onoliko koliko služim? Gledam li sebe iz perspektive drugog?

Utroba: motivacijsko središte

Tjelesno središte koje upravlja ljudima utrobe jest probavni trakt. Oni reagiraju instinktivno. Trbuhu pripadaju motivacija, borba za pravednost, sklonost konfrontaciji, ekološka svijest, spontanost. Predstavnici ovog središta žive naizmjenično u unutarnjem i vanjskom svijetu, energični su i spontani. Kod njih prevladava osjećaj bijesa i srdžbe. Uho i nos njihovi su istaknuti osjetilni organi. U novoj situaciji prvo što kažu je: „Tu sam, bavi se

8

mnome“. Za njih je život neka vrsta bojnoga polja. Zaokupljeni su, često nesvjesno, moći i pravdom. Moraju znati tko je odgovoran. Uglavnom su izravni, otvoreno ili skriveno agresivni i zahtijevaju vlastiti „teritorij“.

Tipovi utrobe reagiraju neposredno i emocionalno. Ponašaju se instinktivno. Važniji su im principi od prilagodbe. Svoje slabosti skrivaju, a tuđe otkrivaju. Nastoje biti uvijek dobitnici. Žele ovladati sobom i okolinom. Instinktivno određuju što vole i što ne vole, što ih privlači i što odbija. Drže se svoje procjene i nju smatraju stvarnošću. Naknadno traže racionalne razloge za svoje ponašanje. Skloni su srdžbi. Reagiraju nagonski i žestoko. Potiskuju emocije. Mogu biti neosjetljivi, grubi i bezobzirni. Reagiraju uz gledanje i slušanje. Zadovoljavaju vlastite, a zanemaruju tuđe potrebe. Potreban im je uvid u vlastito djelovanje i stalno povezivanje unutarnjeg i vanjskog svijeta.

Ljudi utrobe žive u sadašnjosti, sjećaju se prošlosti i nadaju se mnogočemu u budućnosti. Kad stvari krenu loše po njih, obično krive sebe: „Sve sam pogriješio. Loš sam. Jadan ja!“ Skloni su tad samosažaljenju. Ljudi utrobe svjesno su ili nesvjesno upravljani agresijom. S druge strane, imaju vrlo malo pristupa do svojih tjeskoba i strahova. Oni su skriveni iza fasade preuzetnosti. Izvana na većinu promatrača ostavljaju dojam samopouzdanja i snage, dok iznutra znaju biti mučeni moralnim sumnjama u pogledu samih sebe. Oni imaju naglašenu potrebu za autonomijom. Tu je potrebna energija trbuha, a centar se nalazi u moždanom deblu. Cilj je potvrđivati se, boriti se, svađati se, znati se postaviti protiv drugih.

Za njihov molitveni život su najbolje vježbe meditacije u kojima su u potpunosti svjesni sebe i svoga tijela. Budući da slijede svoje „instinktivne“ poticaje, u dio njihovih životnih zadaća ide i to da okrenu svoje opće voljenje u autentičnu ljubav koja je specifična, konkretna i u cijelosti osobna. Njihova instinktivna inteligencija se povezuje s trbuhom. Tu su najvažnija osjetilna zapažanja, naši organi zapažanja. U pozadini se nalazi gnjev. Taj gnjev može biti pounutrašnjen, uspavan ili izražen vani.

Pitanja: Jesam li ja osoba utrobe? Bacam li se u akciju a da nisam svjestan/a što činim, da prije ne promislim? Djelujem li instinktivno? Jesam li sklon/a srdžbi, bijesu? Jesam li sklon/a samosažaljevanju? Borim li se za svoje mjesto u zajednici, društvu, radnom mjestu? Osjećam li da je život borba? Znam li se opuštati i uživati? U čemu uživam?

Devet načina ljudskog ponašanja

Nijedan eneagramski tip nije potpuno i u cijelosti prisutan kod pojedinca. Svi smo mi kombinacije tih brojeva koji imaju veći ili manji utjecaj na naše ponašanje. Devet brojeva predstavljaju devet životnih ciljeva i devet životnih filozofija.

9

ENEAGRAM:

Devet tipova osobnosti

Optimist 7

Legalist 6

Romantik 4

Karijerist 3

Mislilac 5

Idealist 1

Mirotvorac 9

Vođa 8

Pomagač 2

10

TIP JEDAN: idealist, perfekcionist, reformatorBiti savršen i idealan! „Sve mora biti savršeno!“

Potreba biti savršen

Životni cilj broja jedan jest ostvarenje velikih ideala i vlastitog savršenstva. Idealisti su sretni ako ideale ostvare, a bijesni ako im to ne uspije. Njihova životna filozofija se sastoji u tome da ovaj nesavršen svijet treba stalno popravljati, ispravljati i usavršavati. Predstavnici broja jedan obično su točni, ispravni, istinoljubivi, odgovorni, ozbiljni, samokritični, ali mogu biti i perfekcionisti, cjepidlake, jako kontrolirani i napeti.

Idealisti sve gledaju kroz prizmu savršenosti. Cilj im je popraviti i usavršiti ovaj svijet, reformirati ga, učiniti boljim i pravednijim, pa im pristaje naziv reformatori. Što se tiče morala, veoma su strogi, pravi puritanci. Cilj im je ne samo sve usavršiti nego i sve učvrstiti. Oni krče nove putove pa su u tom pioniri. Po psihološkoj tipologiji oni su klasične perfekcionističke ličnosti. Budući da su većinom napeti, gnjevni i bijesni, možemo ih označiti i kao gnjevno Ja.

Osoba koja utjelovljuje tip jedan jest redovnik Martin Luther (1483-1546) koji je imao strogog oca na zemlji i gnjevnog oca na nebesima. Kao srditi mladić čeznuo je za Bogom koji bezuvjetno ljubi. Majka Crkva je bila jednako stroga i zahtjevna. Njegova ljutnja bila je s pravom usmjerena na Katoličku Crkvu njegova vremena koja bila zaražena indulgencijama (kupljenim prostima od grijeha). Reformacija koju je pokrenuo zapravo je proistekla iz njegove čežnje za bezuvjetnom milošću, ljubavlju i prihvaćenošću.

Biblijska figura koja utjelovljuje idealista jest Apostol Pavao. Bio je rođeni farizej. Krist je kod Damaska preobrazio revnosnog farizeja Savla u apostola Pavla, fanatika za Evanđelje. Kad je bio napadnut i kritiziran, Pavao je znao reagirati s gorčinom, arogantno i samouvjereno, i svoje oponente sasjekao bi sarkazmom. U Poslanici Galaćanima 2:11 usprotivio se plahovitom Petru, uvjeren da je stara granica koja je dijelila židove od kršćana uklonjena po Kristu. Pogani nisu trebali biti obrezani, postati židovi, kako bi bili sljedbenici Kristovi! Zato je javno prozvao Petra, prvog čovjeka Crkve.

11

TIP DVA: pomagač, davalac, manipulatorBiti potreban i pomagati! „Svi moraju biti zbrinuti!“

Potreba biti potreban

Životni cilj broja dva jest pomaganje drugima. Pomagači su sretni kad drugima mogu pomoći, ali također i kad drugima mogu manipulirati. Njihova životna filozofija je u uvjerenju da su ljudi bespomoćni i da si im pomagači stalno potrebni. Predstavnici broja dva su srdačni, otvoreni, suosjećajni, spremni pomoći, puni ljubavi, dobroćudni, ali mogu biti i nametljivi, skloni manipuliranju, uobraženi, s prejakim očekivanjima i previše zabrinuti.

Pomagači su potpuno okrenuti drugim ljudima i njihovim potrebama i zato su brižljivi humanisti. Budući da imaju dobre odnose s drugima, znaju ih uvjeriti i povući za sobom, pa se nazivaju i motivatori. Neki ih nazivaju i tragači jer su trajno u potrazi na nekim ili nečim izvan sebe. Zbog svoje silne potrebe za pomaganjem drugima vrlo su korisni i cijenjeni u društvu. Istodobno imaju izraženu potrebu da se drugima dodvore, da ih zadovolje i zbog toga se njihovo Ja označuje kao ulagivajuće Ja.

Integrirane osobe tipa dva imaju veliki kapacitet ljubavi. Utjelovljenje takve osobe jest Majka Terezija (1910-1997) iz Kalkute. Ljubav prema bližnjemu i pomaganje drugima prisilili su je da napusti samostan i da se posve posveti siromasima živeći među njima. Svoj redovnički habit zamijenila je za skromnu haljinu siromašnih, sari. Pratile su je neke biše učenice, pa su tako nastale Misionarke milosrđa. Danas zajednice Braće i sestara milosrđa postoje svuda po svijetu.

Simbolički likovi dvojki iz Biblije su Marija Magdalena, Marta i Ivan, ljubljeni učenik. Marija Magdalena, koja je nekad bila „opsjednuta sa sedam zloduha“ i koju je Isus iscijelio, bila je žena najbliža Isusu. Ona je bila prva koja je susrela uskrsnulog Krista. Htjela ga je zagrliti, ali ju je spriječio: „Nemoj me zadržavati“ (Iv 20,17). Vrijeme fizičke bliskosti je prošlo. Marijina ljubav trebala je sada rasti na višoj duhovnoj razini. Zato ona postaje Apostolica - žena, prva koja naviješta Uskrsnulog Gospodina njegovim učenicima.

12

TIP TRI: karijerist, djelatnik, pokretačBiti uspješan! „Cijeni se i poštuje samo uspjeh!“

Potreba biti uspješan

Kod broja tri životni cilj je uspjeh. Karijeristi su sretni kad su uspješni, ali su skloni i druge obmanjivati svojim lažnim uspjesima. Njihova životna filozofija je u uvjerenju da ljudi cijene i vole samo uspješne, pa se moraju truditi da to i budu. Predstavnici broja tri su uspješni, aktivni, motivirani, djelotvorni, optimisti, uporni, neumorni, ali mogu biti i napeti, častohlepni, nesocijalni, nemilosrdni i nepošteni.

Karijeristi žele što više dobiti, zaraditi, steći, pa im odgovara naziv dobitnici i uspješni djelatnici. Puni su konkretnih ideja i prijedloga, inicijatori novih projekata, pokretači i kreatori novih sustava. Dobri su organizatori i stratezi. Nikad ne miruju, uvijek su u pokretu i nikad nemaju dovoljno vremena. Misle samo na pobjede i zato su pobjednici. Uz to puni su taštine i važan im je društveni status i ugled. Zato je njihovo Ja tašto Ja.

Trojke su rođeni glumci. Jedan od takvih glumaca je i Ronald Reagan, bivši američki predsjednik, oličenje uspješnog karijeriste. Glumci znaju kako upotrijebiti mase. Vole stati pred veliko mnoštvo ljudi. Uživaju u bljeskanju fotoaparata. U osobnim razgovorima uglavnom se osjećaju nesigurni u sebe, zato jer se tu očekuje iskrenost i dubina.

Biblijski preteča svih karijerista je Jakov prevarant. Njegov brat blizanac Ezav je bio prvorođenac i otac Izak ga je više volio. Jakov je bio ljubimac svoje majke Rebeke i uz njezinu pomoć je, za zdjelu leće, prijevarom dobio očev blagoslov, dok mu je slijepi otac umirao. Pretvarao se da je Ezav, i dok ovaj još nije došao kući, Izak je svoj blagoslov već dao. Zato je prevarant Jakov morao pobjeći od bratovog bijesa. Iz progonstva se vratio bogat i, nakon borbe s Bogom i čovjekom u kojoj je zaradio iščašeni kuk, pomirio se s bratom Ezavom.

13

TIP ČETIRI: romantik, umjetnik, sanjarBiti drukčiji i poseban! „Sve mora biti nešto posebno!“

Potreba biti poseban

Broj četiri ima za životni cilj biti nešto posebno i razlikovati se od svih drugih. Romantici žele biti originalni i autentični, što može preći u hirovitost. Njihova životna filozofija se sastoji u tom da im uvijek nešto manjka što drugi već imaju, zbog čega imaju osjećaj zapostavljenosti i zavisti. Predstavnici broja četiri su tankoćutni, originalni, neovisni, kreativni, ali mogu biti i povredljivi, egoistični, zavidni, nejasni, izgubljeni.

Romantici žive u oblacima i nestvarnom svijetu, svom unutarnjem svijetu mašte, pa ih nazivaju sanjarima. Ponašaju se kao neshvaćeni umjetnici. Usredotočeni su na sebe i na svoje vlastite potrebe. Individualisti su i vole filozofirati. Najsretniji su u svojim romantičnim snovima. Odlični su pripovjedači i melankolične ličnosti. Depresivnog su raspoloženja, zato njihovo Ja označuju i kao tužno Ja.

Redovnik trapist i mistik Thomas Merton (1915-1968) je utjelovljenje tipa četiri. Rođen u Francuskoj, izgubio je majku u šestoj a oca u šesnaestoj godini života. Kasnije je otišao u Ameriku, priključio se Komunističkoj partiji da bi ju napustio kad se počeo ozbiljno baviti religijom. Krstio se u Katoličkoj Crkvi i želio postati franjevac. Nisu ga primili pa je otišao u strogu trapističku opatiju. Teško se uklapao u monaške strukture. Uskoro je počeo pisati i napisao oko šezdesetak knjiga. Pred kraj života je otišao na Istok i razvio dijalog sa sufijskim misticima, zen-budistima i Dalaj-lamom.

Utjelovljeni biblijski lik četvorke je Josip, Jakovljev pretposljednji sin i miljenik. Iz velike ljubavi otac mu je dao načiniti poseban kićeni ogrtač. Braća su mu bila ljubomorna i odlučili su da ga ubiju, a onda su ga ipak prodali u ropstvo u Egipat. Budući da je imao dar tumačenja snova predskazao je faraonu sedam plodnih i sedam gladnih godina. Zato ga je faraon imenovao čuvarom žitnica. Za gladnih godina, u Egiptu su došla njegova braća koja ga nisu prepoznala. Dramatskom darovitošću Josip upriličuje pomirbu i ponovno ujedinjuje obitelj.

14

TIP PET: mislilac, promatračBiti pametan i mudar! „Treba biti oprezan i sve dobro promisliti!“

Potreba za razumijevanjem svijeta oko sebe

Kod broja pet životni cilj je postati pametan i mudar. Mislioci su silno željni znanja i ustrajnog skupljanja informacija. Njihova životna filozofija je u uvjerenju da je svijet nasrtljiv i opasan, pa treba biti oprezan i mnogo razmišljati. Predstavnici broja pet su jasni, puni znanja, trijezni, objektivni, promatrači, senzibilni, ali mogu biti i škrti, izolirani, bez društva, distancirani, nepovjerljivi, bez života.

Tipovi broj pet su racionalni i distancirani promatrači i povučeni mislioci. Ostavljaju utisak mudraca. To su ljudi ideja i istraživači. Ne vole se vezivati uz druge i ponašaju se vanserijski otvarajući nove probleme. Povučene su ličnosti i trebaju dobro zaključanu i zaštićenu sferu privatnosti. Oni čeznu za utvrdom u kojoj ih nitko neće promatrati i gdje će moći mirno razmišljati. Radije skupljaju i primaju nego što daju. Zato ih označavaju kao škrto Ja.

Oličenje mislioca jest Toma Akvinski (1225-1274), dominikanac i skolastički teolog. Njegovi kolege studenti nazivali su ga „nijemi vol“. Šutio je, jer nije htio na sebe privlačiti pozornost. Tek pukim slučajem otkrilo se da u njemu leži skriven veliki filozof.

Biblijska petica je carinik Zakej (Lk 19,1-10). Kad je Isus prolazio, Zakej se popeo na stablo da vidi Učitelja. Odavde je sve mogao vidjeti, a da ne bude viđen. Isus ga je svejedno otkrio. Ušao mu je u trag i sam sebe pozvao Zakeju u goste. Ovo prelaženje granica Isus je učinio za Zakejevo spasenje. Na kraju je ubirač poreza bio u stanju dati od sebe sve što je zgrnuo. Postao je sposoban davati. Priredio je veliku gozbu da bi proslavio oslobođenje od svog egocentrizma i izoliranosti.

15

TIP ŠEST: legalist, skeptikBiti lojalan i vjeran! „Bitno je nekomu pripadati i biti mu vjeran!“

Potreba za sigurnošću

Broju šest životni cilj je odanost i vjernost skupini ili instituciji kojoj pripada. Legalisti teže za sigurnošću. Prema njihovoj životnoj filozofiji svijet je opasan, pa treba biti oprezan i nepovjerljiv prema svima izvan institucije koja ih štiti. Emocionalno ovise o drugima, ali ne otkrivaju puno o sebi. Predstavnici broja šest su lojalni, savjesni, pouzdani, intuitivni, oprezni, kritični, prilagodljivi, ali mogu biti i previše podložni, nepovjerljivi, puni tjeskobe, buntovni, neodlučni, pesimisti.

Legalisti u sve sumnjaju i zato su skeptici. To ih tjera da stalno gledaju unaprijed, strašljivo i nepovjerljivo. Neprestano osjećaju neku opasnost. Važna im je pripadnost i sigurnost i zato su lojalni. U sebi nemaju unutarnje sigurnosti, zato je traže u društvu izvan sebe. Dobri su suradnici i suborci, vjerni pristaše i pouzdani službenici. Oni sve povezuju i drže na okupu. Neki ih uspoređuju s marljivim i strpljivim vrtlarima, koji brižno obrađuju svoj vrt. Istodobno su i paranoidne ličnosti i imaju slabo Ja.

Vrsna poznavateljica eneagrama, psihologinja Helen Palmer je utjelovljena šestica. Cijelog života pitala se zašto se stalno osjeća ugroženom, i tragala je za objašnjenjem svojih strahova. „Ovaj poriv“ rekla je „nagnao me da uđem u sebe i istražim sve te energije koje su me plašile.“ Ona je jedna od najvećih živućih psihologinja. Ona hvata energije koje ljudi emitiraju na takav neposredan način da jednostavno zna što se zbiva u osobi s kojom razgovara. Tu sposobnost razvila je, kaže, jer se bojala.

Biblijski lik, apostol Petar je patron šestica. Potpuno je predan svome učitelju i spreman je za njega poći u smrt. Kada Isusa uhićuju, on odsijeca uho sluzi velikog svećenika. No uskoro zatim pada zanijekavši Isusa iz straha od poruge (Mt 26, 69-75). U zajednici u Antiohiji, Petar je, čak protiv vlastitog uvjerenja, jeo javno s pokrštenim poganima – nešto što jedan židov nije smio učiniti (Gal 2,11). Kad su drugi iz Jeruzalema došli, on se odmaknuo, ne ustrajući u slobodi koju je upravo bio pokazao i počeo je glumiti licemjera. Zato mu je Pavao to javno spočitnuo.

16

TIP SEDAM: optimist, uživalacBiti sretan i uživati! „Treba uživati!“

Potreba izbjeći bol

Za broj sedam životni cilj je uživanje u životu. Uživaoci po svaku cijenu nastoje biti optimisti. Njihova životna filozofija se sastoji u devizi da je život pun mogućnosti i prilika koje treba iskoristiti. Predstavnici broja sedam su veseli, razigrani, znatiželjni, oduševljeni, maštoviti, smioni, sposobni uživati, ali mogu biti i površni, lakomisleni, neumjereni, euforični.

Optimisti su svestrani i radoznali aktivisti. Nezasitni su uživaoci života i zato ih nazivaju epikurejcima. Radoznali su. Trebaju im promjene, poticaji, nova iskustva. Uvijek moraju iščeprkati nove mogućnosti kako se što bolje zabaviti. Ovisnici su o adrenalinu. Vole sanjariti i planirati. Komunikativni su. Život im je interesantna igra u kojoj obično oni pobjeđuju. Optimisti su potisnuli i prebojili u bijelo svoja negativna i bolna iskustva. Sami uglavnom ne primjećuju da je ono što čine bijeg od bolnog ponora njihove vlastite duše. Znaju se ponašati kao lakoma djeca i imaju plansko Ja.

Primjer sedmice je veliki glazbeni genij, Wolfgang Amadeus Mozart. U filmu Amadeus Miloša Formana dobro je razrađena Mozartova neutaživa žeđ za zabavom, lakrdijom i klauniranjem. Njegov bestidan, djetinjasti humor, rijetko ga je napuštao. Bez ulaženja u ikakve dublje odnose lako je sebi pronalazio prijatelje za veselice i zabave. U najtežim vremenima pisao je najljupkiju glazbu, a njegovi najozbiljniji radovi skladani su u razdobljima sreće. Njegov apetit za šalom i ludorijama trajno ga je pratio.

Biblijski predstavnik sedmice je bogati mladić iz evanđelja (Mk 10,17-31). Na Isusov zahtjev da proda sve što ima i da to dadne siromasima, pa će imati blago na nebu, lice mladića se smrklo i on se udaljio žalostan, jer je imao veliki imetak. Bogati mladić je bio u stanju zamisliti ono što mu nedostaje samo kao dodatak materijalnome i vjerskome bogatstvu koje je već posjedovao. Isus ga upućuje na izvor života iz kojeg se može piti tek kad se oslobodi posjedovanja. Nažalost, bio je ovisnik o svom materijalnom imanju i nije razumio Isusovo duhovno bogatstvo.

17

TIP OSAM: vođa, šef, boracBiti jak i pravedan! „Priznaje se samo jakost moći!“

Potreba biti protiv

Životni cilj broja osam je biti pravedan i jak. Vođe ističu pravednost, a životna im je filozofija u uvjerenju da je svijet jako nepravedan i da treba braniti i štititi ugrožene. Oni mogu biti stijena pouzdanja za druge i mogu razviti izvanredan osjećaj odgovornosti i brižljivosti. Kad se nečemu posvete, onda u tu stvar znaju unijeti ogromnu energiju. Predstavnici broja osam su jaki, pravedni, samosvjesni, borbeni, energični, neustrašivi, ali mogu biti i tvrdi, nasilni, skloni vrijeđanju i nepopustljivi.

Vođe uvijek nastoje biti glavni. Zbog njihove borbenosti nazivaju ih ratnicima. Stekle su osjećaj da snaga vlada svijetom i da su slabi izvukli deblji kraj. Zato su odlučili ne biti dobri, ne prilagođavati se, već razviti snagu, oduprijeti se, kršiti pravila i naređivati drugima radije nego da se naređuje njima. Imaju jak utjecaj na druge i zato su skloni zloupotrebljavanju drugi oko sebe za vlastite probitke. Imaju teških problema da priznaju pogreške, jer bi to moglo izgledati kao slabost. Skloni su osvetoljubivosti i imaju osvetničko Ja.

Simbol osmica je slavni pisac Ernest Hemigway (1899-1961). Od svog najranijeg djetinjstva prezirao je suze i bol. Godinama je želio postati borac s bikovima. Jednom je iskušao vlastitu hrabrost tako što je skočio biku na leđa i oborio ga na zemlju. Kasnije ga je taj isti bik gotovo proburazio rogovima. Njegove strasti bile su boksanje, zabave, lov i ribolov. Svoju opsesiju hvatanja velikih riba sabljarki razradio je u romanu Starac i more.

Biblijska osmica je židovski kralj David (1000-965) koji je pokorio sve susjedne narode i napravio od Izraela pravo kraljevstvo. Donio je kovčeg saveza s pločama Zakona u Jeruzalem i time svoj glavni grad učinio religijskim središtem kraljevstva. Da bi se domogao lijepe Bat-Šebe šalje Uriju, njezinog muža, na prvu liniju fronte gdje ovaj pogiba. Zatim uzima tu ljepoticu sebi u harem. Nakon priče proroka Natana, David plane gnjevom (2 Sam 12,1-7), ali mu Natan govori istinu o njemu samome.

18

TIP DEVET: mirotvorac, posrednikBiti zadovoljan i smiren! „Jedino je važno da se ne svađamo!“

Potreba izbjegavati

Broj devet ima za životni cilj vlastiti mir, smirenost, harmoniju, strpljivost te odsustvo konflikta i svađa. U preživljavanju mirotvoraca dominira miroljubivost, koja je često očita lijenost, nepokretnost, beživotnost. Njihova životna filozofija je da sve ljude treba pomiriti i sa svima se sjediniti. Predstavnici broja devet su strpljivi, izdržljivi, puni razumijevanja za druge, prijateljski raspoloženi, postojani, ali mogu biti i spori, tvrdoglavi, samovoljni, lijeni, neodlučni, nespokojni, u strahu od svakog konflikta, zakočeni.

Mirotvorci su posrednici, vizionari i čuvari postojećeg stanja. Imaju dar prihvaćanja drugih bez predrasuda. Kao posrednici u sukobu oni su bez premca, jer mogu vidjeti i uvažiti pozitivne aspekte obiju strana. Njihov osjećaj za poštenu igru može ih učiniti predanim borcima a mir i pravdu. Zbog njihovih obilježja nazivaju ih i sveci, miritelji, stvaratelji. Istodobno oni nose epitet i „lijenih genija“. Moraju se jako potruditi da shvate vlastitu narav. Prvo trebaju iznaći što zapravo žele i postati svjesni tko su. Posljedica toga jest da su „svugdje i nigdje“. Nedostaje im hrabrosti i volje. Često djeluju jako usporeno i imaju tromo Ja.

Idealan primjer devetke je papa Ivan XXIII (1881-1963), papa koga nitko ne bi bio smatrao za išta sposobnim. Izabran je za papu u svojoj sedamdeset i sedmoj godini, kao kompromisni kandidat. „Pojednostaviti sve što je komplicirano“ bilo je njegovo geslo. Jednog dana iz vedra neba iznenadio je svoje kardinale idejom o održavanju koncila. Cilj mu je bio unijeti „svjež zrak“ u Crkvu. Kroz II. vatikanski koncil Crkva je uistinu dobila svježe poticaje.

Biblijski zaštitnik devetki je prorok Jona. Od Boga je primio zapovijed neka ide u asirski grad Ninivu, leglo bezbožnosti, i proglasi nadolazeću kaznu Božju. Jona želi izbjeći ovo neugodno poslanje i ukrcava se u brod koji kreće u suprotnom pravcu. Bog nato podiže oluju. Mornari ždrijebom otkrivaju da je Jona odgovoran za katastrofu, zato ga bacaju u more. Oluja stane, a velika riba proguta proroka. Nakon tri dana riba ga ispljune na obalu živog i zdravog te on nastavi svoju misiju propovijedanja u Ninivi. Na veliko iznenađenje, svi ga poslušaju i obrate se.