SARGON II.

Zagreb, 17. 1. 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD

2. SARGON II.3

2.1. ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA3

2.2. PODRIJETLO I DOLAZAK NA VLAST

2.3. OSVAJANJA

2.3.1. OSVAJANJE IZRAELA

2.3.2. SUKOBI NA ZAPADU

2.3.3. VOJNI POHOD NA URARTU6

2.3.4. OSVAJANJE BABILONA7

2.3.5. SMRT8

2.4. PRIJESTOLNICA U DUR-ŠARUKINU

3. ZAKLJUČAK

4. BIBLIOGRAFIJA

5. IZVORI ILUSTRACIJA

6. PRILOZI

2

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je asirski vladar Sargon II. (Slika 1) koji je vladao

Asirijom od 722. do 705. godine pr. Kr. u razdoblju Novoasirskog kraljevstva, kada je Asirija

imala značajniju ulogu na drevnom Bliskom istoku. Pisani izvori koji služe za proučavanje

života i vladavine Sargona II. su Sargonovi anali, pisani klinastim pismom i ugrađivani u

kraljeve građevine iz kojih se većinom saznaje o kraljevim ratovanjima i vojnim

postignućima, pisma između kralja i sina Sanheriba te njegovih namjesnika, zatim stele i

natpisi u stijenama pronađeni diljem Bliskog istoka (Slika 2) te Biblija. Materijalni izvor je

prvenstveno lokalitet Sargonove palače u Khorsabadu, iz kojega su također veoma važni

mnogobrojni reljefi sa zidova palača.

U izradi ovog seminarskog rada najviše su pomogla djela: Assyria from the Rise of

the Empire to the Fall of Nineveh autorice Zénaïde Alexeïevne Ragozin koje donosi opširan i

tematski prikaz asirske države od njenih početaka do kraja postojanja, Western Asia in the

days of Sargon of Assyria autora Alberta Ten Eyck Olmsteada koje prikazuje kulturni i vojni

život Sargona II., te Arheologija Bliskog Istoka autorice Vidosave Nedomački koja detaljno

opisuje arheološka nalazišta i predmete s drevnog Bliskog istoka.

2. SARGON II.

2.1. ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

Znanstvenici su kroz povijest bili mišljenja da vladar Sargon uopće nije niti postojao,

već je to bio pseudonim za nekog drugog kralja.1 Smatran je biblijskim mitom, a spominjao se

samo na jednom mjestu u Bibliji, u knjizi o Izaiji, gdje se opisuje osvajanje izraelskog grada

Ašdoda. U godini kad je vrhovni vojskovođa, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao

u Ašdod, napao ga i zauzeo.2

1 Bible History, http://www.bible-history.com/destruction_of_israel/destruction_of_israel_sargon_ii.html (posjet 17.12.2013.)2 Iz 20,1

3

Međutim, sve se promijenilo 1842. godine, prvim arheološkim istraživanjima Paul-

Émila Botte3 (Slike 3). Na brežuljku, gdje se danas nalazi selo Khorsabad u današnjem Iraku,

Botta je iskopao dio kraljevske palače u Dur-Šarukinu.4 Tim činom nastala je asirologija.5

Tada nastaje i opsežno djelo Ninivski spomenik6, za koji je bio zadužen Eugène Flandin,7 u

kojem su nacrtani svi reljefi i natpisi koji odneseni s lokaliteta. U razdoblju od 1852. do 1856.

daljnja istraživanja provodi Victor Place8 koji otkopava dio tvrđave, gradske bedeme i još

neke građevine unutar grada. Od 1928.-1935. istraživanjima ovog lokaliteta se bavi i

Orijentalni institut iz Chicaga koji nadopunjava prijašnja istraživanja, ali pronalazi i neke

nove građevine. Provedena iskopavanja i istraživanja dovela su do značajnih otkrića koja

dokazuju da je Sargon jedan od najvećih vladara drevnog Orijenta.9

2.2. PODRIJETLO I DOLAZAK NA VLAST

Podrijetlo Sargona II. te dolazak na vlast i danas je veoma upitno. Po ovom pitanju

mišljenja povjesničara su podijeljena. Jedna skupina autora smatra da Sargon nema nikakve

veze s kraljevskom obitelji, već je uzurpator, koji je nelegalno došao na asirsko prijestolje.

Glavni razlog očituje se u tome da Sargon nigdje ne napominje ime svoga oca ili djeda, što je

običaj kod asirskih vladara, već u mnogim natpisima spominje tristo i pedeset prijašnjih

vladara Asirije koje navodi kao svoje pretke (očeve).10 Druga skupina autora smatra da je

Sargon ipak bio član kraljevske loze, čak sin kralja Tiglat-Pilezera III. (745.-727. pr. Kr.), a

moguće i polubrat Šalmanazara V.(727.-722. pr. Kr.).11 Sargon II. sebe smatra novim

čovjekom. Ime Sargon biblijska je inačica imena Sharrukin što je u izvorno značilo „bog ga je

postavio za kralja“, no kasnije to značenje prelazi u zakoniti ili pravi, vjerni kralj.“12

3 Paul-Émile Botta (1802. – 1870.), rođen u Milanu, za vrijeme Napoleona francuski konzul u Iraku. Arheolog. 1842. godine započeo istraživanja u drevnoj Mezopotamiji. Encyclopædia Britannica, s.v. „Paul-Émile Botta,“ http://www.britannica.com/EBchecked /topic/75218/Paul-Emile-Botta (posjet 20.12.2013).4 Detaljnije na str. 85 Georges Contenau, Babilon i Asirija, prev. Tatjana Domiter, (Zagreb: Naprijed, 1978), 94.6 Botta je pogrešno pretpostavio da se radi o gradu Ninivi, koja je kasnije otkrivena u Mosulu, gdje on prerano odustaje od istraživanja. Isto 95. 7 Eugène Flandin (1809. – 1889.), francuski orijentalist, arheolog, slikar i političar. Encyclopædia Iranica, s.v. „Flandin and Coste“ http://www.iranicaonline.org/articles/flandin-and-coste- (posjet 20.12.2013).8 Victor Place (1818.-1875.), francuski arheolog, istraživao u Mazopotamiji i Asiriji, najpoznatiji po detaljnim istraživanjima Ninive, About Archaeology, s.v. „Victor Place,“ http://archaeology.about.com/od/ pterms/ g/ placev.htm (posjet 20.12.2013.)9 Albert Ten Eyck Olmstead, „Western Asia in the days of Sargon of Assyria“ (Ph.D. diss., Cornell University, 1906), 1.10 Isto 25.11 Contenau, Babilon i Asirija, 92.12 Olmstead, „Western Asia,“ 26-27.

4

Najvjerojatnije pri dolasku na prijestolje Sargon ovo ime preuzima od vladara Sargona

Akadskog13. Samo ime nije jedina poveznica između ova dva moćna vladara. Imali su jednaka

vojnička svojstva, čini se da nisu imali kraljevskih predaka, utemeljili su nove dinastije 14,

ratovali su u Elamu, Siriji, došli su do Sredozemnog mora, i pronađene su njihove stele na

Cipru. Iz svega toga može se uvidjeti da Sargon ovom imenu pridaje i moralno značenje,

javlja se nekakva vrsta Sargonove renesanse, ponovni interes u svemu što se tiče starog

moćnog vladara. 15

2.3. OSVAJANJA

Sargon je bio vrsni ratnik, te zbog toga ne čudi činjenica, da je većinu svoje vladavine

proveo u ugušivanju raznih ustanaka ili vojnim pohodima. Od 17 godina svoje vladavine,

ratovao je 15 godina.16 Na vrhuncu, njegovo se carstvo prostiralo od planine Zagros na

istoku do brda Sinaj na zapadu te od Tauruskog gorja bogatog metalima na sjeveru do

Perzijskog zaljeva na jugu (Slika 4). Međutim, njegov utjecaj je sezao i mnogo dalje pa su mu

tako vladari Egipta, Cipra i Frigije morali plaćati godišnji danak.

2.3.1. OSVAJANJE IZRAELA

Smrt asirskog vladara Tiglat-Pilezera III., izraelićanski kralj Hošea (731.-723. pr. Kr.)

i njegovi podanici smatrali su idealnom prilikom da se riješe asirskog nameta i utjecaja, uz

pomoć egipatskog kralja s kojim sklapaju tajni ugovor. Međutim, Šalmanazar V. saznaje za

njihovu zavjeru i oko 719. godine pr. Kr. kreće u napad na izraelsku prijestolnicu Samariju te

Hošeu odvodi zarobljenog u Asiriju. Iako bez kralja, Samarija je odolijevala napadima.

Nije poznato što se dogodilo sa Šalmanazarom, no tek Sargon osvaja Samariju nakon

trogodišnje opsade.17 Tim činom prestaje postojati država Izrael. Sargon u svojim analima

govori o osvajanju Samarije, odvođenju Izraelićana u „asirsko ropstvo“ te naseljavanju

Samarije: Na početku svoje vladavine opsjedao sam, osvojio uz pomoć boga Šamaša, koji mi 13 Sargon (zvan Sargon Akadski ili Sargon Veliki), akadski kralj i osnivač akadske dinastije. Vladao od 2334. do 2279. godine pr. Kr. U početku dvorjanin u Kišu. Svrgnuo kralja Ur Zabau-a i preuzeo vlast. Osvojio Sumer te stvorio jaku i organiziranu državu. Pripojio i dijelove Sirije, Anadolije te Elama. Prijestolnica u Akadu. 14Hrvatska enciklopedija, s.v. „Sargon,“ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=54614%23Bottom (posjet 20.12.2013). Sargon utemeljuje dinastiju Sargonida, kako se nazivaju posljednji vladari novoasirske države. Gerard Du Ry van Beest Holle, ur., Velika ilustrirana povijest svijeta, sv. 3, prev. Zvonimir Sušić [Rijeka: „Otokar Keršovani“, 1974], 1173.15 Olmstead, „Western Asia,“ 29.16 Nedomački, Arheologija Bliskog istoka, 49.17 Zénaïde Alexeïevna Ragozin, Assyria from the Rise of the Empire to the Fall of Nineveh (London: G.P. Putnam's Sons, 1905), 247.

5

pruža pobjedu nad mojim neprijateljima, grad Samariju. 27,280 njezinih naseljenika sam

odveo. Uzeo sam pedeset kola za moju vlastitu kraljevsku imovinu. Odveo sam ih

[zarobljenike] u Asiriju, a u njihove prostore sam naselio ljude koje je moja ruka pokorila.

Postavio sam svoje službenike i upravitelje nad njih, i nametnuo im danak kao nad Asircima.18

Smatra se da se iseljena izraelska plemena nisu nikada vratila, te to postaje temelj za legendu

o deset izgubljenih izraelskih plemena.19 O prostorima iz kojih se useljavaju novi stanovnici u

Samariju saznajemo iz Biblije: Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave,

Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli

Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.20 Osim Sargona, i mnogi prijašnji asirski

vladari su provodili ovakvu politiku deportacije i kolonizacije kojom su sprečavali moguće

pobune i osiguravali mir u novoosvojenim pokrajinama.

2.3.2. SUKOBI NA ZAPADU

Pri dolasku na vlast, Sargon se susreće s brojnim nemirima u državi. To iskorištava

Yaubidi, vladar Hamata21 koji 720. godine pr. Kr. okuplja susjedne države poput Damaska,

Arpada pa čak i Samarije te organizira pobunu protiv Asirije. Sargon uspješno ugušuje

ustanak u gradu Karkaru i ponovno dobiva Arpad, Damask i Simiru. Yaubidi je zarobljen i

smaknut što je kasnije detaljno prikazano na zidovima Sargonove palače.22 Sargon dalje kreće

prema Egiptu, zauzima Gazu i opostošuje Rafiju, gdje je poražen egipatski kralj Shabaku,

poticatelj pobuna protiv Asirije.23

2.3.3. VOJNI POHOD NA URARTU

Kraljevstvo Urartu,24 u jugozapadnoj Aziji smjestilo se oko jezera Van i Urmia,

između Crnog mora i gornjeg toka rijeka Eufrat i Tigris, na veoma povoljnom strateškom

položaju. Sargon 714. godine pr. Kr., kako doznajemo iz njegovih pisama bogu Ašuru25 te

bareljefa iz palače u Khorsabadu, kreće na svoj osmi vojni pohod na Urartu (Slika 5).

Sargonov sin Sanherib vodio je obavještajnu službu te je često u pismima svome ocu,

spominjao indoeuropske nomade Kimerijce koji su dolazili s Kavkaza te napadali i veoma

18 Ragozin, Assyria from the Rise, 247.19 The Oxford dictionary of world history, s.v. „Sargon II“20 2 Kr 17, 24 21 Hamat, novohetitska država uz rijeku Orontes u središnjoj Siriji. Trevor Bryce, The Routledge Handbook of the Peoples and Places of Ancient Western Asia, (London, Routledge, 2009), 282.22 Amelie Kuhrt, The ancient Near East c. 3000-330 BC, sv. 2 [Abingdom: Routledge, 1995], 497-498.23 Ragozin, Assyria from the Rise, 258.24 Asirci ovu državu nazivaju Nairi. Bryce, The Routledge Handbook, 496.25 Pronađeni u Ašuru, danas u muzeju Louvre u Parizu. Cuneiform Digital Library Initiative. http://cdli.ox.ac.uk/ wiki/doku.php?id=sargons_letter_to _ashur (posjet 5.1.2014.)

6

oslabjeli državu Urartu od oko 750. godine pr. Kr., pa je to najvjerojatnije i bio motiv

Sargonova osvajanja ove države.

Sargon sa svojom vojskom kreće iz grada Nimruda,26 u smjeru jezera Urmia. Tijekom

putovanja, asirska vojska se morala susresti s mnogim poteškoćama, poput prijelaza preko

nabujalih rijeka Gornjeg i Donjeg Zaba te probijanja kroz neprohodne šume visoke planine

Zagros. Pionirci su morali izgraditi put, da bi s kraljem na čelu, kola, konjica, pješadija,

preletjeli te planine poput orlova.27 Konačnim dolaskom do jezera, vojska skreće prema

istoku, gdje osvaja državu Zikirtu. Nakon saznanja za pobunu urartskog kralja Ruse I.28 (oko

730.-714. pr. Kr) zbog prisustva u ovim prostorima, Sargon se sa svojom vojskom užurbano

vraća natrag, te se na planini Uaush sukobljava s urartskom vojskom i njihovim saveznicima

Manejcima. Asirska vojska pobjeđuje, no Rusa I. uspijeva pobjeći jašući kobilu, što je bilo

veoma sramotno za jednog kralja.29 Asirska vojska dalje pali plodnu zemlju uz jezero Urmiju,

pljačka mnoge gradove koji im ne pružaju otpor, prema urartskoj prijestolnici Tušpi, koju nisu

namjeravali osvojiti.

Na povratku, Sargon većinu vojske šalje natrag u Asiriju, a on naglo sa pješadijom i

tisuću konjanika ulazi u bogati grad Muzazir, na jugu urartskog teritorija. Zbog te taktike

zatekao je nespremno stanovništvo koje se nije uspjelo skloniti sa svojim blagom. Razorio je i

opljačkao kraljevsku palaču te hram boga Haldija i božice Bagbartu iz kojeg je uz velike

količine zlata i srebra uzeo i kip boga Haldija.30 Prema Sargonovim natpisima, kralj Rusa se

veoma ražalostio razaranjem grada te je počinio samoubojstvo: Svojim gvozdenim mačem

probio je svoje srce kao svinjče i učinio kraj svojem životu.31 Pronađen je natpis kralja Ruse u

kojem je zabilježena ponovna obnova grada pa se smatra kako činjenica o samoubojstvu

kralja ipak nije točna.32

2.3.4. OSVAJANJE BABILONA

Prijestolje Babilona 721. godine pr. Kr. je uzurpirao Kaldejac Merodach-Baladan

(721.-710. pr. Kr.) iz plemena Bit Yakin uz pomoć elamskog vladara Humban-Nikaša (742.-

717. pr. Kr.). Kako mu se nije sviđala ova situacija, godinu dana kasnije, Sargon kreće na

vojni pohod protiv Elama, zemlje istočno od rijeke Tigris. Međutim, Sargonova vojska u bitci

26 Prije preseljenja u svoju novu prijestolnicu, Sargon je boravio u Nimrudu. Contenau, Babilon i Asirija, 135.27Contenau, Babilon i Asirija, 136.28 Sargon ga u svojim natpisima naziva Urza. Olmstead, „Western Asia,“ 37.29 Olmestead, „Western Asia,“ 112.30 Contenau, Babilon i Asirija, 139.31 ARAB II, 22; Nedomački, Arheologija Bliskog istoka, 49.32 Isto 49.

7

kod Dera biva u potpunosti uništena prije dolaska Merodach-Baladana i njegove vojske u

pomoć.33

Sargon se od ovog poraza dugo oporavljao i tek 710. godine pr. Kr., kada je Elam

imao unutrašnjih poteškoća, smatrao se dovoljno snažnim da se suprotstavi Merodachu -

Baladanu, koji je još uvijek bio na tronu zahvaljujući elamskoj pomoći novog vladara Šutur-

Nahuntea (717.-699. pr. Kr.). Sargon Merodach-Baladana nepravedno optužuje za

nepoštivanje bogova, jer nije potpomagao hramske gospodare grada, koje on pridobiva na

svoju stranu, što je također bila taktika za osvajanje Babilona.34 Osim toga, važan dio taktike

je bio oslabiti saveznika pa jedan dio asirske vojske na čelu sa Sanheribom kreće na Elam, a

glavnina vojske na čelu sa samim Sargonom na Babilon. Merodach-Baladanu nije preostalo

ništa drugo nego se povući s prijestolja i potražiti pomoć elamskog vladara, međutim on se

sakrio u planinama i njegova pomoć nikada nije stigla. Nakon toga, Merodach-Baladan tajnim

putem bježi na jug Mezopotamije, u močvarni prostor, u rodni Dur-Yakin, gdje mu

prepuštena vlast.35

Novom vladaru Babilona – Sargonu, pokornost su iskazala babilonska nomadska

plemena, dok su mu vladari Frigije, Cipra i Dilmuna slali darovi i čestitali.36 709. godine pr.

Kr. u Babilonu za vrijeme procesije zbog slavlja Nove godine, Sargon se službeno proglašava

kraljem Babilona i Asirije te uspostavlja dvojnu monarhiju Babilona i Asirije. Ovaj čin,

svakako predstavlja vrhunac njegove vladavine.

2.3.5. SMRT

705. godine pr. Kr. Sargon sa svojom vojskom odlazi u novohetitsku državu Tabal u

Anatoliji, na sjeverozapadnoj granici carstva, gdje su se javili problemi s Kimerijcima.

Asirska vojska uspijeva spriječiti njihov prodor u Asiriju, međutim u tim sukobima Sargon

biva ubijen, a njegovo tijelo izgubljeno. Bila je to veoma čudna smrt za jednog asirskog

vladara.37 Nasljeđuje ga sin Sanherib (704.-681. pr. Kr.), do tada okrunjeni princ koji je bio

jednako dobar ratnik, a imao je i iskustva kao vladar zbog čestog izbivanja svog oca na ratnim

pohodima.

33 Kuhrt, The Ancient Near East, 498.34 Olmstead, „Western Asia,“ 136-137.35 Merodach-Baladan ostaje na ovom prostoru sve do Sargonove smrti, kada ponovno za kratko vrijeme dolazi na prijestolje Babilona, dok ga ne svrgne Sargonov sin Sanherib, Olmstead, „Western Asia,“ 143-144.36 Khurt, Ancient Near East, 489-490.37 Assyrian Empire Builders, http://oracc.museum.upenn.edu/saao/aebp/essentials/kings/sargonii/ (posjet 14.12. 2013., posljednji put mijenjano 9.7.2012.)

8

2.4. PRIJESTOLNICA U DUR-ŠARUKINU

Sargon nije htio održati prijestolnicu u Ašuru,38 drevnoj asirskoj prijestolnici i

religioznom središtu, što je možda imalo nekakve veze s njegovom prošlošću.39 U početku je

želio prijestolnicom učiniti Ninivu, grad na istočnoj obali Tigrisa, gdje obnavlja hramove

bogova Marduka40 i Nabua41. 712. godine pr. Kr. Sargon ipak odlučuje izgraditi novi grad

Dur-Šarukin (akadski „Sargonov grad“) i tamo smjestiti svoju prijestolnicu. Nalazi se

petnaestak kilometara sjeveroistočno od Ninive, na obroncima brežuljka Mušri, gdje je

prevladavala blaža i prozračnija klima. U gradnji i ukrašavanju novog grada, kojeg se smatra

najljepšim asirskim kompleksom palača, sudjelovalo je mnoštvo građevinara, umjetnika i

robova koji su dovođeni iz zemalja koje je Sargon prvotno osvojio (Slika 6).42 Grad je opasan

bedemima pravokutnog oblika 1760 x 1635 metara, na kojima se nalazi osam ulaza, od kojih

je svaki nazvan prema jednom od bogova.43 U sklopu grada se nalazila tvrđava s kraljevskom

palačom koja je imala i biblioteku, hramska četvrt posvećena najvažnijim bogovima te jedan

zigurat (Slike 7 i 8).44 Zidove kraljevske palače su ukrašavali mnogi reljefi koji su prikazivali

prizore lova, rata, pobjede, izgradnje grada, te samog vladara (Slika 9). Arheološkim

istraživanja pronađeno je čak 6000 m2 reljefa u kraljevskoj palači. Za Sargonove vladavine

stvoreno je više umjetničkih djela nego za vladavine ijednog asirskog kralja.45

Ulaze u palaču ukrašavali su i čuvali monumentalni krilati bikovi s ljudskom glavom,

poznati kao lamassu (Slike 10 i 11). Predstavljali su simbol snage i njihov glavni cilj bio je

opčiniti običnog čovjeka, slavom i moći vladara. Na ovom lokalitetu ih je pronađeno čak

dvadeset i šest.46 Građeni su od jednog komada alabastera i svaki teži preko četrdeset tona, te

se smatraju jednim od najtežih eksponata u British Museum-u u Londonu i Muzeju Louvre u

Parizu, gdje se neki od njih danas čuvaju. Pri promatranju s prednje strane nalikuju na

vladara, međutim kada se pogledaju sa strane, uočava se tijelo životinje, te zbog toga zapravo

imaju pet nogu, između kojih se nalaze natpisi na klinastom pismu u kojima su zabilježeni

Sargonovi preci, titule i postignuća.

38 Ašur, današnji Qal'at Sherqat, grad na zapadnoj obali Tigrisa u sjevernoj Mezopotamiji. Encyclopædia Britannica, s.v. „Ashur,“ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/38385/Ashur (posjet 2.1.2014).39 Du Ry van Beest Holle, Velika ilustrirana povijest svijeta, 1173.40 Marduk, vrhovni bog i zaštitnik grada Babilona, štovali su ga i perzijski te asirski kraljevi i podizali mu hramove. Smatra se da je izvorno bio bog oluje. Encyclopædia Britannica, s.v. „Marduk.“ 41 Nabu, babilonski i asirski bog mudrosti, pisanja i vegetacije. Encyclopædia Britannica, s.v. „Nabu.“ 42 Ragozin, Assyria from the Rise, 289.43 Du Ry van Beest Holle, Velika ilustrirana povijest svijeta, 1174.44 Nedomački, Arheologija Bliskog istoka, 224.45 Isto 50.46 Olmstead, „Western Asia,“ 186.

9

707. godine pr. Kr. Sargon se napokon useljava u svoju novu palaču, iako se smatra

da još u potpunosti nije bila dovršena, pošto na jednom ulazu nisu pronađeni krilati bikovi s

ljudskom glavom. i reljefi su slabo oslikani.47 Sljedeći natpis datira upravo iz tog vremena:

Neka meni, Šarukinu, koji stanujem u ovoj palači, on (bog Ašur), dodjeli kao sudbinu vječiti

život, zdravlje mom tijelu, radost mom srcu, svjetlost mojoj duši.48 Zbog nagle Sargonove

smrti, postoji velika mogućnost da grad nikada nije bio u potpunosti naseljen, jer Sargonovi

nasljednici napuštaju ovu prijestolnicu i odlučuju rezidirati u Ninivi.

Na lokalitetu gdje se nalazio Sargonov Dur-Šarukin, kraj današnjeg malog mjesta

Khorsabad u Iraku, danas više gotovo i nema tragova (Slika 12).

3. ZAKLJUČAK

Sargon II. je bio vladar i vrsni ratnik koji je na asirsko prijestolje došao u upitnim

okolnostima, isto kako što je i skončan njegov život. Gotovo cijeli svoj vladarski vijek proveo

je u ratnim pohodima, te stoga ne čudi činjenica da je od Asirije, napravio snažno kraljevstvo

objedinjeno s Babilonom, čiji utjecaj je sezao i van granica carstva, do Egipta, Cipra te

Frigije. Ako jest točna činjenica da je Sargon bio uzurpator, zadivljuje njegov smisao za

umjetnost i kulturu, što ne bi trebalo priličiti jednom uzurpatoru. Njegova kraljevska palača,

sigurno jest bila najbolje arhitektonsko i umjetničko ostvarenje u Asiriji, ali i na Bliskom

istoku. Iako se danas jedva naziru ostaci ovog veličanstvenog znanja, ostali su nam

mnogobrojni reljefi, posebice krilati bikovi s ljudskom glavom koji danas borave u

najpoznatijim svjetskim muzejima te i danas, baš kao u Sargonovo vrijeme očaravaju i

začuđuju svojom veličinom i umjetničkim dostignućima toga vremena i prostora. Možda

Sargon i jest bio zaboravljen veliki dio povijesti, ali zahvaljujući istraživanjima 19. stoljeća

koja su dovela do mnogobrojnih otkrića i pokazala kako se radi o veoma važnoj ličnosti

drevnog Bliskog istoka, to se zasigurno više nikada neće ponoviti.

47 Olmstead, „Western Asia,“ 180.48 ARAB II, 89. Nedomački, Arheologija Bliskog istoka, 49.

10

4. BIBLIOGRAFIJA

Izvori:

Biblija, 2. popravljeno izdanje. Preveo Ivan Ev. Šarić. Split: Verbum, 2007.

Literatura:

About Archaeology, s.v. „Victor Place,“ http://archaeology.about.com/od/ pterms/g/ placev .htm (posjet 20.12.2013).

Assyrian Empire Builders. http://oracc.museum.upenn.edu/saao/aebp/essentials/kings/ sargonii/ (posjet 14.12. 2013., posljednji put mijenjano 9.7.2012.)

Bible History. http://www.bible-history.com/destruction_of_israel/destruction_of_israe l_sargon _ii .html (posjet 17.12.2013.)

Bryce, Trevor. The Routledge Handbook of the Peoples and Places of Ancient Western Asia. London: Routledge, 2009.

Contenau, Georges. Babilon i Asirija. Prevela Tatjana Domiter. Zagreb: Naprijed, 1978.

Cravetto, Enrico i Ivo Goldstein, ur. Povijest. Sv. 1, Prapovijest i prve civilizacije. Zagreb: Europapres holding, 2007.

Du Ry van Beest Holle, Gerard, ur. Velika ilustrirana povijest svijeta. Sv. 3, 1200 - 600 pr. n. e. Preveo Zvonimir Sušić. Rijeka: „Otokar Keršovani“, 1974.

Hrvatska enciklopedija, s.v. „Sargon,“ http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID =54614%23Bottom (posjet 20.12.2013).

Kramer, Samuel Noah. Cradle of Civilization. New York: Time-Life Books, 1973.

Kuhrt, Amelie. The ancient Near East c. 3000-330 BC. Sv. 2. Abingdom: Routledge, 1995.

Nedomački, Vidosava. Arheologija Bliskog Istoka. Beograd: Filozofski fakultet, 1984.

Olmstead, Albert Ten Eyck. „Western Asia in the days of Sargon of Assyria.“ Ph.D. diss., Cornell University, 1906.

Ragozin, Zénaïde Alexeïevna. Assyria from the Rise of the Empire to the Fall of Nineveh. London: G.P. Putnam's Sons, 1905.

The British Museum. http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/me/ c/colossal_winged_bull.aspx (posjet 27.12.2013.)

The Encyclopædia Britannica, s.v. „Ashur,“ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/ 38385/Ashur (posjet 2.1.2014)., s.v. „Marduk,“ http://www.britannica.com/ EBchecked/topic/364416/Marduk (posjet 2.1.2014)., s.v. „Nabu,“ http://www .britannica .com/EBchecked/topic/401331/Nabu (posjet 2.1.2014)., „Paul-Émile Botta,“ http://www .britannica.com/EBchecked/topic/75218/Paul-Emile-Botta (posjet 20. 12. 2013)., s.v. „Sargon II,“ http://www.britannica.com/EBchecked/topic/524298/ Sargon-II (posjet 14.12.2013).

The Encyclopædia Iranica, s.v. „Flandin and Coste“ http://www.iranicaonline.org/articles/ flandin-and-coste- (posjet 20.12.2013).

11

5. IZVORI ILUSTRACIJA

Slika 1: Reljef koji prikazuje Sargona II. sa štapom (Muzej Louvre, Pariz), http:// oldcivilizations.files.wordpress.com/2010/05/sargon_louvre.jpg (posjet 23.12.2013.)

Slika 2: Karta lokaliteta nalaza izvora Sargona II. izvan glavnog središta Asirije, http://www .ucl.ac.uk/sargon/downloads/frame_acharneh_2006.pdf (posjet 7.1.2014.)

Slika 3: Paul-Émile Botta, http://en.wikipedia.org/wiki/File:WP_Paul-%C3%89mileBotta.jpg (posjet 23.12.2013.)

Slika 4: Osvajanja značajnijih asirskih vladara, Maja Ferček, Tatjana Medić Posavec i Vladimir Posavec, Povijest 1, (Zagreb: Profil, 2009).

Slika 5: Sargonov pohod na državu Urartu 715.-713. Godine pr. Kr., http://upload.wikimedia .org wikipedia/commons/a/ad/Urartu715-713.png (posjet 5.1.2014.)

Slika 6: Sargon nadgleda izgradnju svog novog grada Dur-Šarukina, www.worldhistoryplus .com/worldhistorypictures/-8/6[ASSY]A.jpg (posjet 3.1. 2014.)

Slika 7: Rekonstrukcija grada Dur-Šarukina, http://apah.lakegeneva.badger.groupfusion.net/ modules/groups/group_pages.phtml?gid=87537&nid=58509&sessionid= (posjet 3.1.2014.)

Slika 8: Rekonstrukcija unutarnjeg dvorišta palače u Dur-Šarukinu, http://commons .wikimedia.org/wiki/File:Restoration_of_a_court_in_Sargon%E2%80%99s_Palace_at _Khorsabad.png (posjet 3.1.2014.)

Slika 9: Reljef iz Sargonove palače, koji prikazuje transport drva iz Fenicijske obale za gradnju Dur-Šarukina (Muzej Louvre, Pariz), http://www.ucl.ac.uk/sargon/images/ essentials/dip lomats /representing1-large.jpg (posjet 3.1.2014.)

Slika 10: Krilati bik s ljudskom glavom - lamassu (British Museum, London), vlastita fotografija (posjet 12.11.2011.)

Slika 11: Krilati bikovi s ljudskom glavom - lamassu tijekom iskapanja Sargonove palače u Khorsabadu, http://www.sandrashaw.com/images/AH1L05Lamassu2.jpg (posjet 5.1.2014.)

Slika 12: Lokalitet u Khorsabadu krajem 20. stoljeća, http://www.flickr.com/photos/ 28803198@ N06/7284810166/in/set-72157629914375986/ (posjet 5.1.2014.)

12

6. PRILOZI

Slika 1: Reljef koji prikazuje Sargona II. sa štapom (Muzej Louvre, Pariz)

Slika 2: Karta lokaliteta nalaza izvora Sargona II. izvan glavnog središta Asirije

13

Slika 3: Paul-Émile Botta

Slika 4: Osvajanja značajnijih asirskih vladara

14

Slika 5: Sargonov pohod na državu Urartu 715.-713. godine pr. Kr.

15

Slika 6: Sargon II. nadgleda izgradnju svog novog grada Dur-Šarukina.

Slika 7: Rekonstrukcija grada Dur-Šarukina

16

Slika 8: Rekonstrukcija unutarnjeg dvorišta palače u Dur-Šarukinu

Slika 9: Reljef iz Sargonove palače, koji prikazuje transport drva iz Fenicijske obale za gradnju Dur-Šarukina (Muzej Louvre, Pariz)

17

Slika 10: Krilati bik s ljudskom glavom - lamassu (British Museum, London)

Slika 11: Krilati bikovi s ljudskom glavom - lamassu tijekom iskapanja Sargonove palače u Khorsabadu

18

Slika 12: Lokalitet u Khorsabadu krajem 20. stoljeća

19