SVEUILITE U ZADRU ODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI UMJETNOST 6. STOLJEA NA JADRANU

SEMINAR

SAN VITALE U RAVENNI

Mentor: d. p. u. Nataa Mualo

Student: Andrea Glumac

Studeni 2011.

1. Povijesni uvod San Vitale ili bazilika svetog Vitalea u Ravenni je bizantska crkva posveena svetom Vitaleu, rimskom robu i kranskom mueniku iji je kult ojaao krajem 4. stoljea. U 5. stoljeu podrujem dananje Italije vladali su Ostrogoti, na elu s Teoderikom. Teoderik je proglaen ostrogotskim kraljem 476. godine, no prema zakonu bio je ovisan o bizantskom caru. Jedan od najveih problema s kojima se susreo Teoderik u svom nastojanju da izgradi vrsto rimskobarbarsko kraljevstvo bila je trajna vjerska napetost izmeu Ostrogota arijanske vjere i Rimljana, pristaa pravovjerne, ortodoksne vjere1. Za Teoderikove vladavine na elu Carstva bio je Justin I., gorljivi katolik koji je naslijedio cara Anastazija. To je prethodilo ruenju ostrogotske vladavine u Italiji, to je znailo i propast Ostrogota na elu s Teoderikom. Bizantska ofenziva zapoela je uvedbom Justina I. protiv arijanaca kojom je nareeno da ustupe svoje crkve pristaama pravovjerne dogme 524. godine. Teoderik je na izdaju reagirao slanjem pape Ivana I. u Konstantinopol da od cara zatrai opoziv. Papa je zavrio u zatvoru, gdje je i umro, a Teoderik je umro u Ravenni nekoliko mjeseci poslije. Nasljednikom je imenovao Atalarika, maloljetnog unuka koji je vladao pod namjesnitvom majke Amalasvinte. Amalasvinta je suprotno tendencijama njenih sunarodnjaka podupirala filoromansku politiku, senat i povjerila sina rimskim uiteljima te izazvala negodovanje Gota. Nakon preuranjene sinove smrti pokuavajui spasiti dinastiju Amalasvinta se udala za bratia, Gota Teodata. Meutim, nepopustljivi i okrutni mu Teodat ju je istjerao i ubio na jezeru Bolsena 535. godine unato Justnijanovim nastojanjima da je zatiti. Taj dogaaj je cassus belli2, odnosno posljednja kap koja je prelila au da bi Justinov nasljednik Justinijan ekao da bi mogao zapoeti dugotrajni i iscrpljujui bizantsko gotski rat, kojim je osvojio Italiju. Tako je biskupa Ecclesia zamijenio pulski akon Maksimijan kojeg je imenovao sam car Justinijan s namjerom da nametne filomonofizitsku politiku u sjevernoj Italiji. 02. Crkva San Vitale Ova crkva je jedina oktogonalna graevina s bizantskim obiljejima na Zapadu. U mozaikoj dekoraciji San Vitale je rani bizantski primjer oblikovanja arhitekture prema ikonografskom programu. Ravenna je bila znaajna luka na zapadnoj obali Jadrana. Od 535. godine tu je sjedite bizantske vlasti u Italiji, ali i glavno mjesto umjetnikog pokroviteljstva. Justinijanova tenja obnovi1

Povijest 5, Kasno Rimsko Carstvo i rani srednji vijek, Zagreb 2007, str. 332

2

Casus belli (latinski povod ili razlog za rat) oznaava in, uzrok ili akciju koja kao reakciju dovodi do rata. Casus belli stoga ne opisuje skup okolnosti koje dovode do rata, nego samo posljednji, odluujui razlog.

II

kranskog jedinstva moe se vidjeti u opsenoj gradnji u Ravenni 6. stoljea. Crkva San Vitale graena je u rimsko-ravenskoj tradiciji arhitekture u opeci, s jednostavnom vanjskom arhitekturom bez dekoracije, te jednostavnim prozorima sa eljeznom reetkom i lezenama koje vertikalno ralanjuju graevinu, te korniima koji nagovjetavaju granicu visine deambulatorija u unutranjosti i galerija. U tlocrtu je oktogonalna graevina sa upisanom kupolom koja poiva na osam masivnih pilona to razdvajaju sredinji prostor od deambulatorija. Sredinji oktogon proiren je sa sedam polukrunih prostora koji su rastvoreni stupovima koji imaju karakteristine trapezoidne i koaraste ranobizantske kapitele. Kapiteli predstavljaju sloene i profinjene radove, prihvaaju vegetabilne motive koji bi podjednako mogli pripadati razdoblju romanike3. Oblik koarastog kapitela u San Vitaleu se potpuno udaljio od klasinog uzora. Njegov osnovni oblik odgovara trapezoidnom obliku imposta, a povrina je upljikavo obraena i ukraena stiliziranim listovima akanta. Na istonoj strani otvara se svetite sa apsidom ravenatskog tipa koja izlazi iz oktogonalnog oploja. Deambulatorij je presvoen krinim svodom iznad kojeg se nalazi galerija. Pred ulazom u crkvu je nepravilno postavljeni narteks u odnosu na svetite. Podovi crkve su obloeni tankim mramornim ploama, a mramorna oplata se po ustaljenom principu upotrebljava i na zidovima do razine kapitela. Subservij s katedrom u apsidi podignut je na bemi, a oltar je u korskom kvadratu. Pastoforije, uobiajene u Ravenni, na primjeru San Vitalea dodane su oktogonu kao samostalni polukruni volumeni s pravokutnom niom. Vanjsko oploje dekorirano je jednostavnim vijencima i lezenama, dok pritisak s kutova graevine nose snani masivni dvoetani kontrafori. Na ulazu u prezbiterij je luk na kojemu je 15 medaljona sa prikazima Krista, apostola i dva sveca. U prezbiteriju sa sjeverne strane, iznad velike trifore, nalazi se luneta s prikazom Abrahamova gostoprimstva i Abrahamove rtve. Ova tema je omoguavala paralele izmeu Staroga i Novoga Zavjeta, jer se Abrahamova rtva smatrala pralikom Raspea, odnosno rtvovanja Krista; ujedno i najavljuje ono to se dogaa na samom oltaru4. Izvan lunete su likovi Mojsija sa zakonikom te Jeremije s3 4

M. Bussagli: Arhitektura, Varadin 2005. str. 119 J. Hall: Rjenik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb 1998., str. 2

III

rotulusom. Uz triforu galerije na katu su likovi evanelista Ivana i Luke zajedno sa svojim simbolima. Na junom zidu prezbiterija je istovjetna kompozicija, sa Abelovom i Melkisedekovom rtvom na luneti, Mojsijem i Izaijom izvan nje, te evanelistima Matejem i Markom u razini galerije ambulatorija. Oba prikaza u lunetama su prefiguracija Kristove rtve, ime tematska koncentracija ima dogmatski sadraj i vee se izravno uz oltar. Sam Krist je prikazan na svodu u obliku jaganjca koji je okruen sa etiri anela. Cijeli program prezbiterija dovren je prije dolaska Justinijana, u stilu Teodorikovog doba. Na luku apside je simboliki prikaz Jeruzalema i Betlehema. U konhi apside je prikaz Krista na globusu izmeu dva arhanela, St. Vida kojemu Krist prua mueniku krunu, te biskupa Ecclesia koji kao graditelj dri model bazilike u rukama. Ova scena takoer je izraena za vladavine Teoderika, to oituje u mladolikom liku Krista bez brade, a to nam i dokazuje prikaz Ecclesia koji je bio biskup Ravenne prije dolaska Justinijana. Za razliku od scena u prezbiteriju koje su smjetene u definiranu stvarnost, ove u apsidi su van vremena i prostora, to je bizantski stil. Tako nastaje spoj dviju razliitih kultura: zapadnjake rimske (narativne) u prezbiteriju i istonjake bizantske u apsidi. Draperije padaju u V naborima, s blagim sjenenjima. Lica su obla s izduenim nosevima, velikim oima te naglaenim rumenim obrazima. Odjea Sv. Vida je bogata s finim vezom i inkrustracijama dragog kamenja na donjem porubu, dok je Ecclesio odjeven u jednostavniju odjeu i jedini lik bez aureole na ovom prikazu, budui da je suvremeni, ivui lik. tako prema prikazu Ecclesia moemo datirati ove mozaike prije 535. godine, dok Justinijan jo nije osvojio Ravennu i smijenio biskupa. Sa sjeverne strane apside je prikaz Justinijana sa aureolom i njegove dvorske svite. Lijevo od cara nalazi se biskup Maksimijan, jedini ije je ime zapisano, a pored Justinijana se da prepoznati i njegov bankar Argentiarus. Ostali likovi prikazuju akone i vojnike predvoene Belisariusom. Nasuprot ovom prikazu, s june strane je prikaz carice Teodore5 sa aureolom i svojom vlastitom svitom. Teodora je prikazana jednaka caru, s Narsesom i Belizarovom suprugom Antoninom; a prikaz triju kraljeva izvezenih na rubu Teodorinog svilenog plata samo govori o njenoj moi i utjecaju. Obje scene posjeduju umjetniku i dokumentarnu vrijednost. Ovi mozaici odlikuju se izrazito bogatim dekorativnim detaljima (odjea, nakit, razni atributi), te su i5

Justinijan se oenio njome nakon 525. nakon to je traio od Justina ponitenje zakona po kome se senatorima bilo zabranjeno eniti glumicama. Nakon Justinove smrti 527. Teodora je u Aji Sofiji okrunjena za caricu. Bistra i karizmatina, imala je snaan utjecaj na cara, a tako i na politiku. Njezino ponaanje za vrijeme vladanja bilo je besprijekorno, unato burnoj prolosti(bila je i prostitutka); dala je da njen suprug donese stroge zakone protiv javnih kua, te savjetovala cara u vezi dravnih poslova. Careva aktivnost nakon smrti carice Teodore 548. godine drastino se smanjila.

IV

vrsno svjedoanstvo bogatstva i raskoi dvora. Mozaici s prikazima cara, carice i njihove pratnje su neto stariji, te se datiraju oko 547. godine. Broj komadia koritenih za ova dva carska prikaza procjenjuje se na oko 322 560, od kojih su mnogi zlatni, te unato stotina prohujalih godina, i dalje sjaje.6 03. Zakljuak Za vladavine Justinijana (527.-565.) zapoinje iznimno jaka graditeljska djelatnost, kako bi velikim i prestinim graevinama pokazao sjaj Crkve i Carstva. Prostorni ideal Justinijanova doba je crkva s kupolom, za razliku od rimske bazilike Konstantinova doba. Prvi primjer predstavlja crkva Sv. Sergija i Bakha, unutar ijeg vanjskog zidanog kubusa blago nepravilnih stranica, osam visokih zidanih stupaca oblikuje unutranji oktogon. Crkva San Vitale ima dosta slinih elemenata s crkvom Sv. Sergija i Bakha u Konstantinopolu, poput izmjenikog sustava stubova na kojima poiva kupola, raspored stupova u ophodu, narteks i svod kupole. No, San Vitale ima jasno uoljiv osmerokutni tlocrt, dok je onaj crkve u Konstantinopolu upisan u etverokut. Nadalje, u kupoli crkve Sv. Sergija i Bakha su pojasnice koje je ralanjuju iznutra na 15 segmenata(primjer krikaste kupole), dok je kupola crkve San Vitale jednostavna upisana. Slinosti ima na podruju svetita, gdje su u obje crkve prekinute galerije, dok u naem kasnijem zadarskom Sv. Donatu imamo primjer neprekinutih empora koje se nastavljaju iznad svetita. Obje crkve odgovaraju bizantskom idealu, kod kojih niz pojedinanih prostora zamjenjuje jedinstveni organizam, ali zapadna varijanta ipak pokazuje profinjenije proporcije i jasnije uoblien volumen, dok crkva Sv. Sergija i Bakha u pojedinostima djeluje jo pomalo sputano i nedovoljno izraava naglasak centraliziranosti7.

6

R.M. & R. Hagen: What Great Paintings Say, Volume I, Kln 2005, str.19 W. Mller, G. Wogel: Atlas arhitekture 1, Zagreb 1999. str.. 269

7

V

LITERATURA: M. Bussagli: Arhitektura, Varadin 2005. R.M. & R. Hagen: What Great Paintings Say, Volume I, Kln 2005. J. Hall: Rjenik tema i simbola u umjetnosti, Zagreb 1998. R. Krautheimer: Early Christian and Byzantine Architecture, Baltimore 1965. W. Mller, G. Wogel: Atlas arhitekture 1, Zagreb 1999. Povijest 5, Kasno Rimsko Carstvo i rani srednji vijek, Zagreb 2007.

INTERNET: http://www.oneonta.edu/faculty/farberas/arth/arth212/san_vitale.html http://www.sacred-destinations.com/italy/ravenna-san-vitale

VI