paul a

5

paul a. samuelson, william d. nordhaus ekonomija (neka poglavlja)

poglavlje 21. pregled makroekonomike

to je makroekonomika?

mikroekonomika u odnosu na makroekonomiku

makroekonomika = prouavanje ponaanja ekonomije kao cjeline: sveukupna razina proizvodnje, zaposlenosti i cijena.

mikroekonomika = analizira pojedinane cijene, koliine i trita

OSNOVNE BRIGE MAKROEKONOMSKE POLITIKE

znanost o makroekonomici je utemeljio j.m.keynes 1930ih, pokuavajui shvatiti mehanizam koji je uzrokovao veliku krizu.

od 1946. kongres SAD-a je formalno utemeljio odgovornost drave za makroekonomska ostvarenja. najopenitije ciljevi su glasili:

poticanje rasta proizvodnjeodravanje zaposlenostiodravanje stabilnosti cijena na slobodnim tritima

tri instrumenta makroekonomske politike:

fiskalna politika (dravni izdaci i oporezivanje)monetarna politika (nadzor ponude novca koji utjee na kamatnjake)politike dohodaka (smjernice / nalogodavni nadzor)

dakle tri bitna pitanja koja se postavljaju iz ovih ciljeva:

zato se proizvodnja i zaposlenost ponekad smanjuju i kako se moe smanjiti nezaposlenost?

razlog ovom = poslovni ciklusi. iz toga cilj makroekonomske politike = ublaiti ciklika kretanja.

koji su izvori inflacije cijena i kako se ona moe drati pod nadzorom?

inflacija cijena je tetna po ekonomiju jer cijene prestaju biti mjerilo vrijednosti, a ovo uzrokuje ekonomsku neefikasnost. iz ovog makroekonomska politika istie kao vaan cilj stabilnost cijena.

kako drava moe poveati stopu ekonomskog rasta?

ovdje je rije o dugoronom napretku zemlje = rast proizvodnog potencijala. e sad pitanje je recepta za uspostavu brzog rasta.

daljnji problem je da su ova tri pitanja meuovisna. npr. smanjenjem budetskog deficita obuzdavamo inflaciju, ali i usporavamo rast. najmuniji izbor je izmeu niske inflacije i niske nezaposlenosti

CILJEVI I INSTRUMENTI MAKROEKONOMIKE

glavno pitanje = kako mjeriti uspjeh cjelokupnog poslovanja ekonomije. kae: ekonomski uspjeh mjerimo preko 3 kljune varijable:

bruto domai proizvod, proizvodnja (GDP)stopa nezaposlenostiinflacija

proizvodnja. najobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje u ekonomiji je bruto domai proizvod (BDP / GDP). on je mjera trine vrijednosti svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji tijekom godine. GDP se mjeri na dva naina:

nominalni GDP ovaj se mjeri u stvarnim trinim cijenamarealni GDP ovaj se izraunava u stalnim nepromjenjivim cijenama (npr. cijenama iz 1985.)

kae: usprkos kratkoronim kolebanjima GDP-a usljed poslovnih ciklusa, razvijene ekonomije openito pokazuju stabilan dugoroni rast realnog GDP-a. ovo je dakle ekonomski rast.

potencijalni GDP = dugoroni trend realnog GDP-a. on pokazuje proizvodni kapacitet ekonomije, tj. maksimalnu koliinu koju ekonomija moe proizvesti dok cijene ostaju stabilne. ovo je dakle proizvodnja pod pretpostavkom potpune zaposlenosti svih faktora.

u poslovnim ciklusima je stvarni GDP manji od potencijalnog. ova razlika se naziva jaz GDP-a.

ako je jaz malen = recesijaako je jaz velik = depresija

visoka zaposlenost, niska nezaposlenost.

stopa nezaposlenosti = postotak nezaposlene radne snage. pritom radna snaga ukljuuje sve zaposlene osobe i one nezaposlene koji trae posao. stopa nezaposlenosti se kree u skladu s poslovnim ciklusom.

stabilne cijene. kae: na slobodnom tritu se cijene odreuju ponudom i potranjom do maksimalno mogeg opsega, a drave se suzdravaju od nadziranja cijena.

s druge strane vaan makroekonomski cilj je spreavanje da razina svih cijena brzo ne raste ili pada.

napoznatija mjera ukupne razine cijena indeks cijena potroaa CPI. ovdje se promatra troak fiksne koare dobara koju kupuje tipini potroa.

promjena razine cijena = stopa inflacije. ovo je stopa rasta ili pada razine cijena od jedne do druge godine.

deflacija = situacija kad se smanjuje razina cijena (negativna inflacija)

instrumenti ekonomske politike

instrument ekonomske politike = varijabla pod nadzorom drave koja moe utjecati na jedan ili vie makroekonomskih ciljeva..

fiskalna politika. ovdje je rije o upotrebi poreza i izdataka drave.

izdaci drave se javljaju u dva oblika:

kupovine drave = dakle ovdje je rije o nabavkama dobara i usluga, plaa slubenicimatransferna plaanja = ovdje se povaavaju dohoci ciljanih skupina (nezaposleni, penzioneri)

veliina izdataka drave odreuje koji je udio privatnog, a koji javnog sektora u GDP-u. ovi izdaci utjeu i na veliinu GDP-a

oporezivanje. ovo utjee na sveukupnu ekonomiju na dva naina:

porezi smanjuju dohotke ljudi smanjuje se dohodak raspoloiv za potronju. ovo smanjuje potranju za dobrima i uslugama, a time i stvarni GDPporezi utjeu i na cijene dobara i faktora proizvodnje

monetarna politika. ovu vlada vodi upravljanjem novcem, kreditom i bankarskim sustavom. dakle regulira se ponuda novca.

novac se sastoji od sredstava razmjene ili metode plaanja. centralna banka regulira koliinu novca dostupnu ekonomiji.

mijenjanjem ponude novca utjee se na mnogo financijskih i ekonomskih varijabli:

kamatnjacicijene dionicastanarinedevizni teajevi

smanjivanje ponude novca poveava kamatnjake, smanjuje ulaganja, a ovo uzrokuje smanjenje GDP-a i niu inflaciju

politike dohodaka. kae: uobiajeni put za suzbijanje inflacije = upotreba monetarne i fiskalne politike. meutim pokazalo se da je ova strategija iznimno skupa: potreban je ogroman pad GDP-a da bi se smanjila inflacija za jedan postotni poen.

zato su nastale alternativne metode zaustavljanja inflacije koje se proteu od nadzora nadnica i cijena do dragovoljnih smjernica za nadnice i cijene.

politike dohodaka = politike nadzora nadnica i cijena.

neki smatraju da su ove politike jeftinije i efikasnije u suzbijanju inflacije od tradicionalnih, ali pokazalo se da nije ba tako. danas se ovim politikama pribjegava samo u situacijama neposredne opasnosti.

VEZA S INOZEMSTVOM

vaan indeks razmjene s inozemstvom = neto izvoz. ovo je brojana razlika izmeu vrijednosti izvoza i vrijednosti uvoza. ako je neto izvoz negativan rije je o vanjskotrgovinskom deficitu, a ako je neto izvoz pozitivan rije je o suficitu.

politike razmjene se sastoje od carina, kvota i drugih propisa koji ograniavaju ili potiu uvoz i izvoz.

drugi vaan skup politika usmjerenih na inozemni sektor = upravljanje tritem deviza. naime, na meunarodnu razmjenu zemlje utjee njezin devizni teaj = cijena njene vlastite valute izraena valutama drugih drava. dva su pristupa regulaciji trita deviza:

doputanje da ponuda i potranja odreuju devizne teajeve odreivanje fiksnog deviznog teaja za druge valute

makroekonomska povijest s agregatnom ponudom i potranjom

U MAKROEKONOMIJI: AGREGATNA PONUDA I POTRANJA

sad daje shemu varijabli makroekonomskog sustava i varijabli koje utjeu na njega.

varijable koje utjeu na makroekonomski sustav:

instrumenti makroekonomske politike varijable makroekonomske politikefiskalna politikamonetarna politikapolitike dohodakainozemne ekonomske politikeegzogene varijable one koje nisu pod utjecajem ekonomske politike ni ekonomskog sustavavrijemeinozemna proizvodnjaprevrat, ratovi

varijable makroekonomskog sustava (inducirane varijable, endogene varijable) to su one koje su odreene ovim prvima:

proizvodnjazaposlenost / nezaposlenostcijenerazmjena s inozemstvom

definicije agregatne ponude i potranje

e sad egzogene varijable i varijable ekonomske politike razdvaja prema tome utjeu li na agregatnu potranju ili ponudu:

agregatna potranja = ukupna koliina koju su razliiti sektori u ekonomiji spremni potroiti u danom razdoblju. ovo je suma troenja potroaa, poduzea i drave. na agregatnu potranju utjeunovactroenje i poreziostale snageagregatna ponuda = ukupna koliina dobara i usluga koju poduzea neke drave ele proizvesti i prodati u danom razdoblju. na agregatnu ponudu utjeurazina cijena i trokovapotencijalna proizvodnja (nju odreuju raspoloivi faktori proizvodnje)kapital, rad, tehnologija

pa kae: susretanje agregatne ponude i agregatne potranje odreuje ukupnu razinu cijena i proizvodnje. ova razina odreuje zaposlenost / nezaposlenost i neto izvoz.

krivulje agregatne ponude i agregatne potranje

dakle prikaz ovih krivulja = vaan analitiki instrument.

na apsicisi = koliina ukupne proizvodnje (realni GDP)na ordinati = razina sveukupnih cijena (mjerena nekim od indeksa npr. deflatorom GDP-a)

krivulja agregatne potranje AD prikazuje koliinu ukupne potranje pri razliitim razinama cijena

krivulja agregatne ponude AS pokazuje koliko e poduzea proizvoditi i prodavati pri razliitim razinama cijena

ukupnu razinu cijena i proizvodnje prikazuje presjecite ovih dviju krivulja. ovo toka ravnotee.

makroekonomska ravnotea. dakle tu je rije o kombinaciji realnog GDP-a i agregatne razine cijena koja bi zadovoljila i kupce i prodavatelje.

makroekonomska ravnotea = kombinacija agregatne cijene i agregatne koliine pri kojima ni kupci ni prodavatelji ne ele mijenjati svoje kupovine, prodaje ili cijene.

MAKROEKONOMSKA POVIJEST: 1900.-1993.

dakle sad promatramo ameriku makroekonomsku situaciju u ovom razdoblju analitikim aparatom agregatne ponude i potranje.

polet za vrijeme rata. 60ih s kennedyjem dolazi 'nova ekonomika' = ulazak kejnzijanske makroekonomike u SAD. dakle politike ekspanzije. do 1965. ekonomija je ostvarila potencijalnu proizvodnju. meutim zbog vijetnamskog rata porasla je javna potronja, a ovo je potaklo inflaciju. do 1970. je amerika ekonomija poslovala znatno iznad potencijalne proizvodnje.

okovi ponude i stagflacija. 70ih se pojavljuje ok ponude = iznenadna promjena u uvjetima trokova ili produktivnosti koja pomie agregatnu ponudu. 1973: uetverostruenje cijene nafte.

ovo je potaklo snani porast cijena inflaciju, ali se realna proizvodnja smanjila = stagflacija.

dakle ovo je situacija u kojoj se krivulja agregatne ponude pomie prema gore: nudi se ista razina proizvodnje pri znatno viim cijenama.

jaki novac, 1979.-1982. do 1979. se ekonomija oporavila od oka ponude proizvodnja se vratila na potencijalnu. meutim te godine je dolo do novog skoka cijena nafte. ovo je dovelo do nove inflacije, a carterova administracija je na ovo odgovorila politikom dohodaka i umjerenim fiskalnim ogrenienjem. ovo nije imalo nikakvog efekta.

zato je federalna rezerva uvela jak novac = rast kamatnjaka, smanjenje trita dionica. ovo je usporilo potronju stanovnitva i poduzea: dakle pomaklo agregatnu potranju ulijevo. ovo je smanjilo proizvodnju ispod potencijalne, a povealo nezaposlenost na iznad 10%.

ovo je meutim smanjilo i inflaciju.

stoljee rasta. kae: ukupna proizvodnja se tijekom 20.st. poveala za preko 16 puta. prosjena godinja stopa rasta je bila 3,1%. dakle ovdje je rije o pomaku sjecita AD i AS pomicanjem obiju krivulja udesno i prema gore.

uloga ekonomske politike

to je napravio clinton: njegova adminitstracija je smatrala da je glavni problem nedovoljna tednja. lijek je bio poveati poreze i smanjiti potronju smanjiti budetski deficit, to e omoguiti da se vei dio nacionalne tednje odlijeva u domaa i strana ulaganja.

ovo je strategija dugoronog rasta koja kratkorono smanjuje agregatnu potranju.

poglavlje 22. rauni nacionalnog dohotka i proizvoda

glavna mjera u cjelokupnoj ekonomici je bruto drrutveni proizvod koji daje ukupnu vrijednost koliine proizvodnje drutva u novcu (dolarima).

BRUTO DOMAI PROIZVOD: MJERILO RADA EKONOMIJE

GDP = ime koje dajemo vrijednosti finalnih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom dane godine izraeno u dolarima. on je jednak sumi novanih vrijednosti dobara za potronju i svih investicijskih dobara, nabavki drave i izvoza u druge zemlje.

dvije mjere nacionalnog proizvoda: tok dobara i tok zarada

kae: GDP se moe mjeriti na dva potpuno odvojena naina. ovo emo za poetak prikazati na ekonomiji u kojoj zanemarujemo postojanje drave, investicija i meunarodne razmjene: postoje samo potrona dobra koja kuanstva kupuju da bi zadovoljila elje.

mjerenje tokom proizvoda. dakle ovdje se ukljuuju samo finalna dobra ona koja potroai konano kupuju i koriste. ako se zbroji sva potronja na finalna dobra dobiva se ukupni GDP: dakle mnoimo cijene svih potroenih finalnih dobara sa njihovom koliinom.

ovdje se GDP dakle definira kao ukupna novana vrijednost toka finalnih proizvoda koje je proizvelo drutvo. pritom se uzimaju trine cijene jer samo one mogu izraziti relativnu ekonomsku vrijednost razliitih dobara i usluga.

mjerenje zaradama ili trokovima. trokovi poslovanja ukljuuju:

nadnice plaene radurente plaene zemljiprofite plaene kapitalu...

ovo su trokovi i zarade koje kuanstva primaju od poduzea. ako se ovi svi zbroje ponovno dolazimo do GDP-a.

jednakost dvaju pristupa. kae: nijedan od ovih pristupa nije loiji od onog drugog. naime vrijednost proizvoda je jednaka troku njihove proizvodnje.

kae: ova dva izrauna su jednaka jer smo profit ukljuili u trokove faktora. profit = ostatak nakon prodaje kad su namireni trokovi svih ostalih faktora. on se prilagoava tako da je troak / zarada jednak vrijednosti proizvoda.

raunovodstvo poduzea i GDP

kako se dolazi do podataka za izraunavanje GDP-a: najvaniji izvor je raunovodstvo poduzea ili drave tijekom odreene godine.

problem 'dvostrukog obraunavanja'

GDP = ukupna proizvodnja finalnih dobara i usluga. finalni proizvod je pritom onaj koji je proizveden za potronju i investiranje. iz ovog rauna su iskljuena intermedijarna dobra = ona koja se upotrebljavaju za proizvodnju drugih dobara.

intermedijarna dobra je lako iskljuiti kad obraunavamo tokom proizvoda. ali kad obraunavamo preko trokova / zarada: kako onda iskljuiti trokove intermedijarnih dobara?

odgovor: kad se mjeri tokom trokova / zarada (na donjem dijelu krunog toka proizvodnje) ukljuuje se samo dodana vrijednost = razlika izmeu prodaja poduzea i njegovih kupovina sirovina i usluga od drugih poduzea. dakle ovdje se ukljuuju samo trokovi faktora, a ne i plaanja drugim poduzeima. dakle ovo je zapravo mjerenje dodanom vrijednou. dakle: zbrajamo samo trokove / zarade svakog poduzea, a ne i izdatke na sirovine.

proizvodni pristup

prihodni pristup

sastavnice BDP-a:

potronja (C)bruto privatne domae investicije (I)drava (G)neto izvoz (X)

sastavnice BDP-a:

nadnicekamate, renta i drugi dohodak od imovineporeziamortizacijaprofiti

= BDP

= BDP

POTANKOSTI O DRUTVENIM RAUNIMA

realni u odnosu na nominalni GDP: 'deflacioniranje' GDP-a indeksom cijena

dakle GDP = vrijednost dobara i usluga izraena u novcu. pri mjerenju uzimamo trine cijene raznih dobara i usluga. problem je da se uslijed stalne inflacije cijene mijenjaju dakle mjerilo GDP-a nije stabilno.

GDP moemo mjeriti stvarnim trinim cijenama za tu godinu. time dobivamo nominalni GDP, GDP u tekuim cijenama. meutim nama treba stvarni GDP mjeren stalnim cijenama.

da bismo dobili stvarni GDP nominalni dijelimo indeksom cijena (= ponderirana prosjena cijena) = deflator GDP-a.

kako se ovo radi:

uzme se bazna godina i u njoj se mjere cijeneindeks cijena odreujemo kao P1 = 1. dakle u baznoj godini je deflator GDP-a, indeks cijena = 1, a time nam je za tu godinu nominalni GDP jednak realnom. (nominalni GDP / deflator = realni)e sad uzimamo nominalni GDP neke druge godine i trebamo izraunati deflator s kojim ga dijelimo. njega dobivamo tako da uzmemo postotnu promjenu cijena u odnosu na baznu godinu (npr. +25%). ovo znai da nam je deflator (indeks cijena) za tu godinu 1,25. dakle da bi dobili realni GDP dijelimo nominalni te godine s 1,25. ako su cijene u odnosu na baznu godinu opale za 25% - indeks cijena (deflator) je 0,75.

investicije i tvorba kapitala

investicije = one se sastoje od dodavanja zarada opreme i zaliha tijekom godine fondu kapitala drave. kae: treba razlikovati kupnju dionice / obveznice i proizvodnju trajnih fizikih kapitalnih dobara. kupnja dionica nije investicija nego samo mijenjanje jedne financijske imovine za drugu.

e sad proizvodnja kapitalnih dobara se deava od sredstava odvojenih iz potronje. dakle ovo se ukljuuje u proizvodno raunanje GDP-a, a ne trokovno.

dakle sad u na raun GDP-a osim finalnih dobara ukljuujemo i bruto investicije.

neto u odnosu na bruto investicije. bruto ovdje znai da se ukljuuje sva proizvedena investicijska dobra, bez da ih se umanjuje za amortizaciju (= iznos kapitala koji se istroio tijekom godine).

dakle kad se mjeri bruto investicije ukljuuje se sve kupljene strojeve bez obzira na to to su neki kupljeni samo zato da se zamijene stari istroeni.

to znai da bruto investicije ne pokazuju stvarno poveanje drutvenog kapitala. da bi dobili ovo moramo od bruto investicija odbiti amortizaciju = neto investicije.

drava

dakle sad naem obraunu GDP-a, uz potronju na finalna dobra i bruto investicije, pribrajamo i potronju drave na proizvode i usluge i rad.

iskljuivanje transfernih plaanja. kae: GDP ukljuuje samo izdatke drave za dobra i usluge, a iskljuuje transfere. naime transferi su plaanja drave pojedincima koja se ne obavljaju u zamjenu za dobra i usluge zato ih se ne moe raunati kao dio ukupno kupljenog proizvoda. u transferna plaanja se ukljuuje i plaanje dravnog duga.

zato G nije jednak dravnom budetu, jer ovaj ukljuuje i transfere.

porezi. dakle kad raunamo GDP tokom proizvoda zanemarujemo izvore iz kojih se financira dravna potronja. e ali: kad raunamo preko trokova / zarada. ovdje moramo ukljuiti porez jer je rije o troku proizvodnje finalnog proizvoda.

neto izvoz

= razlika izmeu uvoza i izvoza dobara i usluga.

brojani primjer. u jednoj zemlji se proizvodi 100 jedinica nekog dobra. od toga:

87 troi stanovnitvo (C)10 kupuje drava (G)6 kupuje domaa industrija kao poveanje zaliha (I)4 se izvozi, a 7 uvozi

dakle ta zemlja troi 107 jedinica tog proizvoda, a GDP joj je 100.

pojednostavnjenje. kae: kasnije emo kombinirati neto izvoz s domaim investicijama = ukupne bruto drutvene investicije. ovo je zbroj neto izvoza i investicija. naime: ako se izvozi vie nego uvozi (suficit), viak se investira u inozemstvo = neto investicije u inozemstvu. njih treba nadodati poveanju domaeg kapitala jer je rije o sredstvima koja se odvajaju za budunost.

bruto domai proizvod, neto domai proizvod, bruto drutveni proizvod

dakle osim GDP-a postoje jo dvije mjere. dakle:

neto domai proizvod (NDP) dobivamo oduzimanjem amortizacije od bruto domaeg proizvoda

bruto drutveni proizvod (GNP) ovo je ukupna proizvodnja proizvedena radom i kapitalom u vlasnitvu stanovnika neke zemlje, a GDP je proizvodnja proizvedena radom i kapitalom koji se nalazi u nekoj zemlji.

do 1991. su se SAD oslanjale na GNP. meutim u SAD-u nema znaajnije razlike izmeu GDP-a i GNP-a. u drugim zemljama ima dosta razlike ova dva: ako je GNP puno manji od GDP-a to znai da su stranci vlasnici svega.

od GDP-a do raspoloivog dohotka

nacionalni dohodak. sad elimo izmjeriti ukupni dohodak koji je puanstvo primilo NI. on sadri ukupne dohotke faktora koje su primili rad, kapital i zemlja.

ovo se dobiva odbijanjem amortizacije i posrednih poreza od GDP-a.

nacionalni dohodak NI = nadnice + rente + kamate.

raspoloivi dohodak. dakle ovaj nam govori koliko u konanici kuanstva imaju za potroiti DI. DI se dobiva tako da se od nacionalnog dohotka oduzme:

neposredne poreze kuanstava i poduzeatednja poduzea

a potom doda transfere koje kuanstva dobivaju od drave.

e i sad taj raspoloivi dohodak DI kuanstvo dijeli izmeu potronje i tednje.

identitet izmjerene tednje i investicija

kae: tednja je jednaka investicijama. ova jednakost je izvedena iz raunovodstvenih pravila i vrijedi prema definiciji.

kako to sad vidimo: ako promatramo komponente GDP-a (a pritom zanemarimo dravu i vanjsku trgovinu) vidimo da su investicije onaj dio GDP-a koji nije C, a isto tako vidimo da je tednja onaj dio raspoloivog dohotka koji nije C.

a sad na kompleksniji model: tednja drutva je uvijek jednaka investicijama drutva.

komponente investicija sudomae investicije u postrojenja, opremu i zaliheinvesticije u inozemstvukomponente tednje suosobna tednjazadrane zarade poduzea i amortizacijatednja drave (vikak prorauna)

ovaj identitet vrijedi uvijek.

OD GDP-a DO NETO EKONOMSKOG BLAGOSTANJA (NEW)

kritiari GDP-a predbacuju da je on pretjerani materijalizam.

neto ekonomsko blagostanje

najranija mjera koja je ukljuivala smislenije mjerenje drutvene proizvodnje = neto ekonomsko blagostanje. NEW se temelji na GDP-u, ali ini dvije velike promjene u odnosu na njega:

iskljuuje se komponente koje ne pridonose blagostanju pojedinacaukljuuju se neke stavke potronje kojih nema u GDP-u

dodaci: vrijednost vremena dokolice. dakle: ako ljudi smanjuju broj radnih sati da bi imali vie vremena za dokolicu smanjuje se GDP, ali se poveava psihiko zadovoljstvo.

dodaci: neregistrirana ekonomija. ovo su djelatnosti koje se ne prijavljuju dravi: prostitucija, prodaja droge, trampa, verc, proizvodnja hrane kod kue. dakle ovo su poslovi koji se ne prijavljuju:

da se ne bi platio porezda bi se prikrila ilegalna djelatnost

u NEW pritom ne ulaze one djelatnosti koje su drutveno zlo.

odbici: naknada tete okolini. naime poduzea ne plaaju nikakve novane trokove za zagaenje okoline negativna eksternalija.

zeleno raunovodstvo

1994. je u SAD-u uveden raun okolia kojim se procjenjuje doprinos prirodnih i okolinskih izvora nacionalnom dohotku.

poglavlje 23. potronja i investicije

dugorono gledano: zemlje koje troe sve svoje dohotke, a malo investiraju imaju male stope ekonomskog rasta. zemlje koje troe mali dio dohotka, a vei investiraju imaju znatno vee stope rasta.

potronja i tednja

potronja kuanstava = izdavanje na dobra i usluge koji se kupuju da se njihovom upotrebom zadovolje potrebe ili dobije zadovoljstvo.

tednja kuanstava = onaj dio raspoloivog dohotka koji se ne izdaje na potronju

obrasci proraunskih izdataka

kae: ne postoje dva kuanstva koja raspoloivi dohodak troe na isti nain. ipak postoji predvidiva pravilnost naina na koji puanstvo rasporeuje svoje izdatke.

engelovi zakoni: ovaj autor je postavio uzorak ponaanja pri troenju raspoloivog dohotka:

siromana kuanstva troe svoje dohotke uglavnom na stvari nune za ivot: hrana i stankad dohodak raste poveavaju se idaci na hranu, ali postoji odreena granica iznad koje se ne troi na hranu bez obzira na dohodak. tako s porastom dohotka opada postotni udjel potronje na hranupri rastuem dohotku poveavaju se izdaci za odjeu, rekreaciju i automobile. ovo raste bre nego dohodak, ali isto do neke razinetednja raste zadnja takoer po veoj stopi od dohotka, ali tek na visokoj razini dohotka. kae: tednja je najluksuznija roba.

POTRONJA, DOHODAK I TEDNJA

tedna je dakle onaj dio raspoloivog dohotka koji se ne troi. dakle tednja = DI potronja.

osnovna odrednica potronje i tednje = dohodak. bogati tede vie od siromanih: u apsolutnim brojkama, ali i u postocima.

kae: dohodak se rasporeuje izmeu potronje i tednje. pritom postoji i negativna tednja: rije je o kuanstvima koja troe vie nego to utede.

toka pokria: ona razina dohotka u kojoj cijeli dohodak troi, a nema ni pozitivne ni negativne tednje.

e a sad idemo vidjeti koliko se dodatnih novaca potroi i utedi svakom dodatnom jedinicom novca dohotka. ovo se prikazuje:

funkcijom potronje koja povezuje potronju i dohodakfunkcijom tednje koja povezuje tednju i dohodak

funkcija potronje

dakle ovdje se pokazuje veza izmeu razine izdataka na potronju i razine raspoloivog osobnog dohotka. ovo je uveo keynes.

grafiki prikaz ovog: na apscisi dohodak, na ordinati potronja.

toka pokria. e sad on na dijagramu crta crtu od 45 stupnjeva koja oznaava jednak omjer izmeu dohotka i potronje, tj niz toaka u kojima se potroi sve to se zaradi.

kad ucrtavamo krivulju potronje vidimo koje su toke na njoj iznad, a koje ispod linije od 45 stupnjeva. dakle sjecite krivulje potronje s linijom od 45 = toka pokria. sve to je iznad znai da se troi vie od odhotka, a sve to je ispod znai da se troi manje od dohotka dakle tednja.

veliina tednje se mjeri okomitom udaljenou krivulje potronje od crte od 45 stupnjeva.

funkcija tednje

ova izraava vezu izmeu razine tednje i razine dohotka. dakle tu se sad tednja pokazuje na ordinati, a dohodak na apscisi. ovo je zapravo samo malo drukiji prikaz funkcije potronje.

granina sklonost potronji

= dodatni iznos koji puanstvo troi kad dobije dodatni dolar dohotka (MPC). granina sklonost potronji je opadajua funkcija dohotka: to je vei dohodak to se manji dio dodatnog dolara troi.

granina sklonost potronji kao geometrijski nagib. zapravo je granina sklonost potronji nagib krivulje potronje u odnosu na liniju od 45 stupnjeva.

granina sklonost tednji

MPS ovo je dio dodatnog dolara dohotka koji ide u tednju. ovo je zapravo zrcalna slika potronje. daklem: granina sklonost tednji je rastua funkcija dohotka to je vei dohodak to se vei dio dodatnog dolara daje u tednju. pritom je MPS + MPC = 1 i to uvijek!

PONAANJE DRUTVENE POTRONJE

sad se dakle s mikrorazine potronje kreemo prema makrorazini drutvu u cjelini. agregirana osobna potronja je najvanija komponenta agregatne potronje. s druge strane ono to se ne troi u drutvu je raspoloivo za investicije koje su pogonska snaga ekonomskog rasta.

odrednice potronje

dakle sad emo tu vidjeti koji faktori odreuju drutvenu potronju:

tekui raspoloivi dohodak. on je kljuan pri odreivanju drutvene potronje

teorija permanentnog dohotka i model potronje ivotnog ciklusa. u predvianju izdataka na potronju moemo naprosto ovo izvesti iz dohotka tekue godine.

meutim istraivanja su pokazala da ljudi temelje svoje izdatke na potronju:

na dugoronim kretanjima i na tekuem raspoloivom dohotku.

iz ovog su izgraene teorije permanentnog dohotka / ivotnog ciklusa.

permanentni dohodak (friedman) = ovo je razina dohotka koju bi kuanstva ostvarivala kada se uklone privremeni utjecaji (vrijeme, poslovni ciklusi...). ako je neka promjena dohotka trajna ljudi e vie troiti. ako je promjena dohotka privremena vie e tedjeti.hipoteza ivotnog ciklusa (madigliani) = ljudi tede da bi izgladili svoju potronju. vaan cilj je imati prikladan dohodak u mirovini. dakle ljudi tede za crne dane.

bogatstvo i ostali utjecaji. vee bogatstvo dovodi do vee potronje = uinak bogatstva

kae: ipak uz sve ovo najvanija odrednica potronje je raspoloivi dohodak.

funkcija potronje drutva

tu grafiki prikazuje vezu raspoloivog dohotka i potronje za zadnjih 50 godina.

OPADANJE TEDNJE

iako je ponaanje potronje vrlo stabilno vezano uz dohodak ponaanje tednje ba i nije. naime od 80ih je u americi stopa tednje pala na 4%. (sa 6%), a ovo znai i usporavanje rasta.

neki mogui uzroci opadanja tednje:

sustav socijalnog i zdravstvenog osiguranja naime vie nije potrebna tednja za crne dane, starost, bolesttrita kapitala. razvojem ovih razvili su se novi instrumenti davanja zajmova puanstvu, pa nema potrebe za tednjomspori rast dohodaka. kad opada rast ekonomije opada i tednjaostali izvori. neki kau inflacija...

investicije

def: dodaci fondu sredstava za proizvodnju kapitalnih dobara: oprema, zalihe, zgrade. kupovanje vrijednosnog papira nije investicija nego samo prijenos vlasnitva. investicija postoji samo ako se stvara realni kapital

dvije uloge investicija u makroekonomiji:

one su velika i nestabilna komponenta potronje njihove promjene mogu imati velik utjecaj na agregatnu potranju, a ovo opet na proizvodnju i zaposlenost (kratkoroni utjecaj)budui da one znae dodavanje fondu kapitala one povaavaju potencijalnu proizvodnju drutva i znae ekonomski rast (pomiu agregatnu ponudu) (dugoroni utjecaj)

ODREDNICE INVESTICIJA

tri vrste investicija:

kupovine stambenih objekatainvesticije u tvornice i opremu (ove obino imaju najvei udio oko 70%)dodaci zalihama

tri elementa za razumijevanje zato se investira:

prihoditrokovioekivanja

prihodi

dakle investicija donosi prihod ako omoguuje da poduzee proda vie. ovo pokazuje da investicije znaajno ovise i o sveukupnoj razini proizvodnje.

naelo akceleratora kae da stopu investicija prije svega odreuje stopa promjene proizvodnje. dakle: ako proizvodnja raste investicije e biti visoke, a ako pada investicije e biti niske ili ak negativne.

trokovi

raunanje trokova investiranja je ovdje malo sloenije, a to je zato to kupujemo dobra da traje vie godina. dakle trokove kapitala moramo raunati pomou kamatnjaka na pozajmice.

naime investicije se najee financiraju zajmovima, a kamatnjak odreuje kolika e biti cijena zajma.

drugi vaan faktor koji odreuje troak investicija = porezi. ovdje drava moe i svjesno ohrabrivati neke sektore na investiranje.

oekivanja

budui da se kod investicija radi o budunosti odluke o investiranju e ovisiti o predvianjima ekonomskih kretanja. tako nitko nee investirati ako se oekuje recesija.

sad zakljuno: poduzea investiraju radi profita. budui da kapitalna dobra traju mnogo godina odluke o investicijama ovise:

o potranji za proizvodnjom u koju se investirao kamatnjacima i porezima koji utjeu na trokoveo oekivanjima poduzea oko stanja ekonomije

KRIVULJA POTRANJE ZA INVESTICIJAMA

dakle ovu krivulju izvodimo kao odnos kamatnjaka i investicija. kamatnjak je pak pod utjecajem monetarne politike, pa nam je ovo sad posebno vano.

dakle: pri odluivanju o izboru projekta za investiranje poduzea usporeuju godinje prihode od investicija s godinjim trokovima kapitala koji ovise o kamatnjaku. razlika godinjeg prihoda i godinjeg troka = godinji neto profit.

ako je ovaj pozitivan investicija je unosna, ako je negativan nije.

pa kae: potranja za investicijama je opadajua funkcija kamatnjaka. to je kamatnjak nii to vie projekata dolazi u obzir za investiranje.

pomaci krivulje potranje za investicijama

osim kamatnjaka na investicije utjeu i drugi faktori:

poveanje GDP-a poveava potranjupoveanje poreza na poslovanje smanjuje investicijeoekivanja

nestalne investicije

one su vrlo nestalne jer ovise o mnogim nepredvidivim i kolebljivim faktorima.

poglavlje 26. novac i poslovno bankarstvo

novac i kamatnjaci

RAZVOJ NOVCA

to je novac: on je bilokoja stvar koja slui kao sveope prihvaeno sredstvo razmjene ili plaanja.

trampa. ovdje je rije o razmjeni dobara za druga dobra. dakle nema sredstva razmjene nego se mijenja jedna roba za drugu. ovo je vrlo nepraktian oblik razmjene. naime potrebno je pronai osobu koja istovremeno treba ono to ti ima i ima ono to ti treba.

robni novac. robe su bolje, ali svaka ima neki nedostatak. do 19.st. robni novac se ograniio samo na plemenite kovine. ove imaju unuarnju vrijednost to znai da im drava ne mora garantirati vrijednost.

problem s kovinama ne moe se kontrolirati ponudu ona ovisi o sluajnim otkriima.

papirni novac. ovaj se proirio jer je praktian, a mogue je kontrolirati njegovu ponudu. on dakle ima vrijednost zato to mu je ponuda ograniena.

bankovni novac. dakle ovdje je rije o plaanju pomou isprava o postojanju novca u banci (npr ekovi).

neprestan razvoj. danas se razvija sve vie novih oblika novca.

sastavnice ponude novca

glavni agregati novca su koliinske mjere ponude novca poznate kao M1 (transakcijski novac) i M2 (novac u irem smislu).

transakcijski novac. M1 ovaj se sastoji od stavki koje se upotrebljavaju za transakcije. sastavnive M1:

kovanice koje ne dre bankepapirni novac

za ovaj novac se prije u centralnoj banci mogla dobiti protuvrijednost u plemenitim kovinama. danas ovo vie nije mogue danas je rije o naredbodavnom novcu = on je novac jer drava tako kae

ekovni rauni, bankovni novac. ovo su fondovi deponirani u banke na koje se moe ispisati ekove = depoziti po vienju. ovi se uraunavaju kao novac jer imaju sva svojstva kao i sav drugi transakcijski novac.

novac u irem smislu. M2. ovaj se ponekad zove i likvidni novac ili priblini novac. on ukljuuje M1 i tedne raune u bankama i slinu aktivu blisku transakcijskom novcu.

ovo nije transakcijski novac jer se ne moe sav upotrijebiti kao sredstvo razmjene, ali je bliski novac jer ga se moe lako konvertirati u gotovinu bez gubitka vrijednosti.

KAMATNJACI: CIJENA NOVCA

kamata je izvrena uplata za upotrebu novca

kamatnjak je svota kamata plaenih na jedinicu vremena. dakle ovo je troak posuivanja novca mjeren dolarima na posueni dolar.

dakle kamatnjak je godinja kamata

lepeza kamatnjaka

danas postoji velik broj raznih kamatnjaka i zajmova. po kojim se to obiljejima sve razlikuju:

rok ili dospijee = duljina vremena u kojem je potrebno vratiti zajam. to je zajam kratkoroniji to je manji kamatnjakrizik = to je nesigurnije ulaganje to vea mora biti premija ulagau. najsigurnije ulaganje = dravne obveznice.likvidnost = neko sredstvo je likvidno ako se brzo i uz mali gubitak vrijednosti moe pretvoriti u gotovinu. primjer nelikvidne imovine: kua u zabaenom podruju. ovo takoer poveava kamatnjakadministrativni trokovi = zajmovi se razlikuju i prema vremenu i trudu potrebnom za njihov nadzor i administraciju. ovo takoer poveava kamatnjak.

kad govorimo o kamatnjaku openito mislimo na kamatnjak na dravnu obveznicu s dospijeem od 90 dana. veina drugih kamatnjaka raste i pada u skladu s ovim.

realni u odnosu na nominalne kamatnjake

nominalni kamatnjak = godinji dobitak u dolarima na uloeni dolar. problem je da ovo ne mjeri ono to zajmodavac uistinu zarauje, jer dolar moe biti poremeeno mjerilo (=novani kamatnjak).

zato nam treba realni kamatnjak. on mjeri koliinu dobara koju emo dobiti sutra za dobra koja smo rtvovali danas. realni kamatnjak se dobiva ispravljanjem nominalnih kamatnjaka stopom inflacije. dakle razlika nominalnog kamatnjaka i stope inflacije.

kae: u inflatornom razdoblju treba upotrebljavati realne, a ne nominalne kamatnjake.

POTRANJA ZA NOVCEM

funkcije novca

sredstvo razmjenejedinica za mjerenje vrijednostizaliha vrijednosti

trokovi dranja novca

= rtva kamata koju mora podnijeti za dranje novca umjesto rizinijeg nelikvidnijeg sredstva ili ulaganja. dakle: dranje gotovine je praktino i nuno, a zato i kota.

izvori potranje za novcem

transakcijska potranja. dakle ova potjee iz potrebe kuanstava i poduzea da upotrebljavaju novac kao sredstvo razmjene.

e sad ako se sve cijene i nadnice udvostrue, uz nepromijenjene druge varijable nominalna potranja za novcem se udvostruuje. dakle uz isti realni GDP i dupli nominalni transakcijska potranja za novcem je dvostruka.

kad se poveavaju kamatnjaci oportunitetni troak dranja gotovine raste, pa se potranja za gotovim novcem smanjuje.

ovo ne vrijedi za kuanstva jer se tu radi o premalim iznosima, ali kod poduzea i male promjene kamatnjaka imaju veliki utjecaj na promjene potranje za novcem.

pekulacijska potranja. ovo je vezano uz dranje novca kao zalihe vrijednosti

teorija portfolija: ovo je teorija koja objanjava kako razboriti ulaga rasporeuje svoja sredstva u portfolio grupu vrijednosnih papira. glavna pretpostavka ove teorije = ljudi ele visoke dobitke na svoja ulaganja, ali nisu skloni velikom riziku.

rizik se smanjuje rasporeivanjem sredstava na razliite vrijednosne papire razliitog rizika

bankarstvo i ponuda novca

iako samo centralna banka moe tiskati novac, kad bi se zbrojali svi ekovni i tedni rauni u zemlji njih bi bilo 10x vie nego to je ikad tiskano novca.

BANKARSTVO KAO POSAO

financijski posrednici = institucije poput komercijalnih banaka koje uzimaju depozite ili fondove od jedne skupine i te fondove posuuju drugim skupinama. koje su to sve institucije:

poslovne banketedioniceivotna osiguranjamirovinski fondovifondovi na tritu novca

poslovni pothvat

banka kao i ostala poduzea slui da bi svom vlasniku osigurala profit.

bilanca stanja = iskaz financijskog stanja poduzea u toki vremena. ona sadri aktivu (potraivanja poduzea) i pasivu (dugove poduzea). razlika izmeu aktive i pasive = neto vrijednost.

kae: bilanca stanja banke je neznatno razliita od bilance stanja bilokojeg drugog poduzea. jedna posebnost banke u odnosu na poduzee: stavka rezerve na strani aktive.

rezerve su sredstva koja banke u obliku fondova ili gotovine dre uloena kod centralne banke. one su potrebne radi redovitog poslovanja, ali prije svega zbog zakonske obveze da ih se dri.

kako su se iz zlatarnica razvile banke

prvo su im ljudi davali zlato na uvanje. onda su zlatari vidjeli da ne moraju vraati ba isto zlato, pa su ga poeli posuivati.

sad autor pokazuje primjer banke (zlatarnice) koja ima 100% rezerve. ovakav sustav ne stvara novac. novac se samo stavlja na uvanje. dakle u bankovnom sustavu sa 100% rezervi nema utjecaja banaka na ponudu novca.

suvremeno bankarstvo s djelominim rezervama

zlatari su ubrzo shvatili da im rezerve ne moraju biti 100% jer se nikada nee desiti da istovremeno dou svi depozitari i hoe podii svoje zlato.

dakle postalo je jasno da banke mogu postii dodatnu zaradu ulaganjem dijela depozita.

ovako nastaju banke s djelominim rezervama. tako banke sa svakim dolarom rezervi mogu napraviti nekoliko dolara depozita.

zakonski zahtjevi za rezervama

danas se bankovne rezerve dre u gotovini ili kao depoziti kod centralne banke. pritom je za tekue transakcije banci potrebno oko 1% depozita, ali obvezne rezerve najee iznose oko 10%. zato?

kae: glavna funkcija zakonskih zahtjeva za rezervama je da se centralnoj banci omogui da nadzire koliinu depozita po vienju koje mogu stvarati banke. nametanjem visokih obveznih rezervi centralna banka kontrolira ponudu novca jer moe biti sigurna da banke nee htjeti drati nimalo vie od obveznih rezervi.

POSTUPAK STVARANJA DEPOZITA

kako banke preobraavaju rezerve u bankovni novac. dva koraka:

centralna banka odreuje koliinu rezervi bankovnog sustavaupotrebljavajui te rezerve kao utroak bankarski ih sustav preobraava u mnogo vei iznos bankovnog novca. ponudu novca ini gotovina i taj bankovni novac M1. ovo je viestruka ekspanzija bankovnih depozita.

kako se stvaraju depoziti banke prve generacije

a sad na primjeru:

doe u banku i uloi 1.000 na ekovni raunu banci time nastaje 1.000 depozita po vienju bankovni novac.budui da je zahtjev za obveznim rezervama 10%, banka sad ima 900 vika nad obveznim rezervamaako viak rezervi ostavi u banci od njih ne moe zaraditi, zato banka odluuje dati zajam ili uloiti ovih 900 sad je dakle u banku doao ovjek i dobio zajam od 900 ako sad pogledamo bilancu te banke vidimo da u njenoj pasivi, osim mojih 1.000 depozita po vienju stoji i 900 depozita po vienju drugog ovjeka (koji je novac pozajmio od banke). dakle banka je stvorila 900 novog novca

lanano djelovanje na druge banke

banke druge generacije. dakle sad taj drugi ovjek uzima svojih 900 i stavlja ih na raun u neku drugu banku, a ta banka opet radi isto to i prva: daje zajam od 810 . i stvara 810 novog novca.

sljedea banka prima tih 810 pa daje zajam od 729 sljedea prima 729 i daje 656,10 sljedea prima 656,10 i daje 590,49 sljedea prima 590,49 i daje 531,44 sljedea prima 531,44 i daje 476 i tako dalje

banke kasnijih generacija. dakle taj proces ide dalje i svaka banka stvori neto novog novca

konana ravnotee sustava

u ovom lancu e se na kraju stvoriti 10.000 . ovo se moe i izraunati. naime: tok stvaranja novog novca staje kad nijedna banka u sustavu vie nema vika rezervi. to znai da se 1.000 koje je ulo u bankarski sustav mora pretvoriti u 1.000 rezervi. e a novih 1.000 rezervi znai 10.000 novog novca.

dakle ako su obvezne rezerve 10% onda se svaka kuna u bankarskom sustavu pretvara u 10 novih kuna bankarskog novca.

multiplikator ponude novca. dakle za svaku dodatnu jedinicu novca u rezervama bankarskog sustava banke stvaraju (1/stopa obveznih rezervi) x jedinica novca dodatnih depozita ili bankovnog novca.

ovaj multiplikator djeluje i u suprotnom smjeru ja povuem svojih 300 kn, a time sam iz sustava povukao 3.000 kn.

bankarska panika = situacija u sustavu sa djelominim rezervama u kojoj depozitari navale na banke i pokuavaju podii svoje depozite. danas je ovo manje vjerojatno jer centralna banka jami za depozite, a moe i davati zajmova bankama u ovakvim situacijama.

dva ublaenja stvaranja depozita

sustav s mulitiplikatorom nikad nije potpuno savren (injenica da je obvezna rezerva 10% ne znai da e od 1 kn nastati ba 10 kn).

istjecanje u kruenju iz ruke u ruku. svaki koji pozajmi novac moe malo staviti u arapu

mogunost suvinih rezervi. dakle postoji mogunost da banka dri vie od obveznih rezervi. ipak banke imaju jak poticaj da ovo ne rade (velik oportunitetni troak dranja vika rezervi).

dva razloga zato bi banke mogle htjeti drati viak rezervi:

kamatnjak je toliko mali da se ne isplati davati zajmovecentralna banka plaa kamatnjak na rezerve. ako je taj kamatnjak jednak onom na sigurna ulaganja bankama bi se isplatilo drati skoro sve rezerve u centralnoj banci.

poglavlje 28. ekonomski rast i agregatna ponuda

kratkorono je agregatna potranja presudna za kretanje nezaposlenosti i inflacije. dugorono glavni faktor je agregatna ponuda.

tokovi rasta drava

ekonomski rast = poveanje potencijalnog GDP-a ili proizvodnje neke zemlje. drugaije gledano rast se ostvaruje kad se granica proizvodnih mogunosti PPF pomie prema van.

vrlo srodan pojam ovom je i stopa rasta po osobi = stopa po kojoj raste standard ivljenja puanstva neke zemlje.

ETIRI ELEMENTA RAZVOJA

nema jedinstvenog recepta za razvoj. ipak osnovni proces koji oblikuje rast i razvoj je jednak u svim razvojima. ekonomski napredak lei na etiri kotaa:

sposobnosti ljudi (ponuda rada, disciplina, obrazovanje, motivacija)prirodna bogatstva (zemlja, minerali, goriva)tvorba kapitala (strojevi, tvornice, ceste)tehnologija (znanost, tehnika, menadment, poduzetnitvo)

sposobnosti ljudi

mnogi smatraju da je ovo pojedinano najvaniji element ekonomskog rasta, jer se svaki drugi element moe kupiti u inozemstvu. najbolja kapitalna dobra ne vrijede mnogo ako nema ljudi koji se znaju sluiti njima.

prirodna bogatstva

ovo je klasini faktor proizvodnje. ipak danas on ima sve manje znaaja (iznimka su zemlje bogate

naftom). primjer: japan nema gotovo nikakva prirodna bogatstva.

tvorba kapitala

gomilanje kapitala zahtijeva investicije tj. tednju. pritom nisu sve investicije privatne postoje i investicije u drutveni kapital: infrastruktura koja je preduvjet ekonomske aktivnosti.

tehnoloka promjena i inovacija

kae: prva tri su klasini faktori, a ovaj je suvremen. rast naime ne moe biti poveavanje broja istih faktora. tehnoloka promjena je ta koja unapreuje proizvodne mogunosti.

tehnoloka promjena = promjene u procesima proizvodnje ili uvoenje novih proizvoda tako da se vie i poboljane proizvode moe dobiti s istim svenjem utroaka.

TEORIJE EKONOMSKOG RASTA

postoji veliko neslaganje oko toga kako se postie rast. glavne razlike su u faktorima koji se smatraju presudnima za rast.

smithova i malthusova klasina dinamika

smith: on govori o zlatnom dobu u kojem ima malo stanovnika, a zemlja je besplatna, pa si svak moe uzeti zemlje koliko mu treba. kako raste stanovnivo raste i proizvodnja i to proporcionalno tako da su nadnice konstantne.

u nekom asu stanovnitvo dovoljno naraste da vie nema nove zemlje za zaposjednuti pa se pojavljuju rente. proizvodnja i dalje raste, ali sporije od puanstva. ovo dovodi do pada realnih nadnica.

malthus: ide dalje sa ovom priom: kako raste stanovnitvo tako su nadnice sve manje, a rente sve vee jer je zemlja sve oskudniji resurs. na kraju radnici dolaze na minimum razine opstanka. on zakljuuje: puanstvo e rasti dok god su nadnice iznad egzistencijalne razine. kad padnu ispod ljudi krepavaju.

ekonomski rast s akumulacijom kapitala: neoklasini model

pokazalo se da zemlja nije ograniavajui faktor proizvodnje naime inovacije su poveale produktivnost.

akumulacija kapitala i tehnoloke inovacije su postale prevladavajua snaga koja utjee na ekonomski razvoj.

utjecaj akumulacije i tehnoloke promjene na ekonomiju objanjava neoklasini model ekonomskog rasta kojeg je smislio robert solow na MIT-u.

osnovne pretpostavke. u neoklasinom modelu rasta se polazi od ekonomije koja proizvodi samo jedan homogeni proizvod sa dvije vrste utroaka kapitalom i radom.

pretpostavlja se da ekonomija posluje pri punoj zaposlenosti kako bi se mogao analizirati rast potencijalne proizvodnje.

za poetak pretpostavljamo da nema ni tehnoloke promjene, tako da vidimo koji je utjecaj akumulacije kapitala.

kapital = trajna proizvedena dobra koja slue za proizvodnju drugih dobara. on ukljuuje:

graevineopremuzalihe gotovih proizvoda i poluproizvoda

sad emo jo pretpostaviti da postoji samo jedno kapitalno dobro K. ako je L broj radnika onda je K/L kapitalna opremljenost rada.

ekonomski rast znai poveanje kapitalne opremljenosti rada: dakle proces kojim se s vremenom poveava koliina kapitala po radniku.

e sad kako raste kapitalna opremljenost rada opada stopa prinosa na kapital. pritom e se poveavati nadnice radnika. naime budui da je radnik bolje kapitalno opremljen vei je i njegov granini proizvod.

dakle: rast kapitalne opremljenosti rada se javlja kad fond kapitala raste bre od radne snage. ovo sve vrijedi pod pretpostavkom da nema tehnoloke promjene.

geometrijska analiza neoklasinog modela

sad daje krivulju funkcije kapitalne opremljenosti rada: na ordinati: proizvodnja po radniku, na apscisi: kapital po radniku.

dakle: to je vea kapitalna opremljenost rada to su manji prinosi na kapital.

dugorono stabilno stanje. dugorona ravnotea u neoklasinom modelu rasta bez tehnoloke promjene = kapitalna opremljenost rada konano prestaje rasti. prestaju rasti i nadnice. prinosi na kapital i kamatnjak su konstantni.

dakle ako nema tehnoloke promjene sustav e naprosto stati.

tehnoloka promjena i neprekidni rast

tehnoloka promjena = sa jednakom koliinom rada i kapitala se moe proizvesti vie proizvoda. ovo treba razmatrati uz rast kapitalne opremljenosti rada. to se deava tehnolokom promjenom:

raste produktivnost rada rastu nadniceraste standard ivljenjarealni kamatnjak i profitna stopa ne opadaju jer inovacije poveavaju i produktivnost kapitala

pristranost izuma. postoje tri vrste izuma iz perspektive produktivnosti:

radno tedni izumi oni smanjuju potrebu za radom i poveavaju potrebu za kapitalom (npr. kombajn). ovdje se poveavaju profiti u odnosu na nadnicekapitalno tedni izumi ovi smanjuju potrebu za kapitalom, a poveavaju za radom (npr. viesmjenski dan). ovdje se poveavaju nadnice u odnosu na profite.neutralni izumi ovi nemaju uinaka na relativne potranje za faktorima dakle mjeavina ova dva.

kae: od industrijske revolucije prevladavaju radno tedni izumi.

OBRASCI RASTA U SJEDINJENIM DRAVAMA

injenice o ekonomskom rastu

iz primjera SAD-a se vidi da proizvodnja nije rasla sporije od kapitala to znai da je tehnoloki napredak poveao produktivnost i rada i kapitalanadnice su rasle kroz cijelo 20.st.realni kamatnjak je znatno fluktuirao, ali ne pokazuje niti trend pada, a niti rasta. iz ovog se vidi da je tehnoloka promjena kompenzirala opadajue prinose.

sedam osnovnih trendova ekonomskog razvoja

trend = stanovnitvo i radna snaga rastu, ali manjom stopom nego kapital, a ovo vodi do vee kapitalne opremljenosti radatrend = realne nadnice su vei dio stoljea rasletrend = udio nadnica u nacionalnom dohotku se neznatno poveaotrend = realni kamatnjaci i profitna stopa su pokazali znatna kolebanja, ali nema trenda ni prema gore ni prema doletrend = umjesto stalnog rasta kapitalnog koeficijenta, koji bi se oekivao uz nepostojanje tehnoloke promjene, ovaj se od 1950. nije mijenjao.trend = udjeli drutvene tednje i invesicija su u cijelom 20.st. ostali relativno stabilni.trend = nakon to se uklone efekti poslovnih ciklusa, drutveni proizvod je rastao u prosjeku 3% godinje. ovaj rast je znatno vei od rasta kapitala, rada i utroaka, to znai da znaajnu ulogu ima tehnoloki napredak.

kae: tako ovi trendovi potvruju da tehnoloka promjena ima kljunu ulogu.

izvori ekonomskog rasta

sad se pita koji su relativni doprinosi rada, kapitala i tehnologije? odgovor na ovo nam daje pristup poznat kao obraun rasta. ovo su koristili robert solow, john kendrick, edward denison.

pristup obraunom rasta. ovo je nain odvajanja doprinosa razliitih sastavnica koje su uzrokovale opaene trendove rasta.

e sad prvo izvodi (iz udjela u nacionalnom dohotku) da je omjer doprinosa rastu rada i kapitala 1:3 (u korist rada), a onda tome dodaje tehnoloku promjenu, pa dobiva jednadbu:

% rast proizvodnje (Q) = (% rasta L) + (% rasta K) + T.C.

T.C. = tehnoloka promjena.

kae: doprinos tehnoloke promjene moemo raunati samo kao rezidual: ono to ostaje kad izraunamo doprinose rada i kapitala.

iz ovog moemo odgovoriti na pitanje:

je li rast rezultat rasta kapitalne opremljenosti rada, pa stoga i tednjeili je rast rezultat djelovanja nadarenih izumitelja

brojani primjer. naprimjer od 1900. do 1993. je L rasao 1,3% godinje, K 2,5%, a Q (proizvodnja) 3,1%

osnove agregatne ponude

bitno je razlikovati kratkorono i dugorono djelovanje agregatne ponude:

kratkorono agregatna ponuda djeluje zajedno s agregatnom potranjom i odreuje uspone i padove poslovnih ciklusadugorono rast agregatne ponude, a ne potranje je onaj koji objanjava rast.

osnove agregatne ponude

agregatna ponuda opisuje ponaanje proizvodne strane ekonomije. kod promatranja krivulje AS, bitno je razlikovati kratkoronu od dugorone.

kratkorona (1 godina) krivulja AS. ovo je rastua krivulja uzdu koje se vie cijene zdruuju s poveanjima proizvodnjedugorona (nekoliko godina ili vie) AS krivulja. ova se prikazuje kao okomita. naime dugorono gledano poveanja razine cijena ne dovode do poveanja ukupne proizvodnje.

ODREDNICE AGREGATNE PONUDE

ona ovisi o dva skupa sila:

o potencijalnoj proizvodnjio ponaanju nadnica i cijena

potencijalna proizvodnja

dakle na potencijalnoj proizvodnji se temelji agregatna ponuda. potencijalna proizvodnja = maksimalna koliina roba i usluga koja se moe proizvesti kad su cijene stabilne.

dugorono na agregatnu ponudu utjee prvenstveno potencijalna proizvodnja.

makroekonomska definicija proizvodnje = potencijalni GDP je najvia postiziva razina drutvene proizvodnje. potencijalni GDP mjerimo kao onu proizvodnju koja bi se proizvela pri najnioj stopi nezaposlenosti (= prirodna stopa nezaposlenosti)

razlog zbog kojeg ekonomija ne proizvodi uvijek na razini potencijalne proizvodnje su kolebanja agregatne potranje.

ako je proizvodnja via od potencijalne = rastu cijeneako je nia = nezaposlenost

a sad odrednice agregatne ponude:

faktori koji utjeu na potencijalnu proizvodnjufaktori: dakle raspoloive koliine faktora proizvodnje (rad, kapital, zemlja). njihov rast poveava potencijalnu proizvodnjutehnologija i efikasnost: inovacije i tehnoloka promjena poveavaju potencijalnu proizvodnjufaktori koji utjeu na trokove proizvodnjenadnice: nie nadnice smanjuju trokove proizvodnje poveavaju agregatnu ponudu.uvozne cijene: kad se smanjuju cijene u inozemstvu, smanjuju se i trokovi proizvodnje poveeva se agregatna ponuda.trokovi ostalih faktora

trokovi faktora

na agregatnu ponudu ne utjee samo potencijalna proizvodnja nego i trokovi proizvodnje. ako ovi rastu poduzea istu razinu proizvodnje nude uz vie cijene. dakle krivulja AS se pomie prema gore.

ako se poveava potancijalna proizvodnja krivulja AS se pomie udesno.

u praksi se pokazalo da rastu i trokovi i potencijalna proizvodnja, pa se AS pomie i udesno i prema gore.

AGREGATNA PONUDA U DUGOM I U KRATKOM ROKU

kejnzijanska ekonomika smatra da je u kratkom roku krivulja AS relativno vodoravnaklasini pristup polazi od toga da ekonomija posluje pri punoj zaposlenosti i da stoga ekonomska politika ne moe puno promijeniti mijenjanjem agregatne potranje. prema njima je AS okomita.

pa kae: kratkorona AS je relativno vodoravna u dijelu lijevo od toke potencijalne proizvodnje, a relativno strma, pa i okomita u dijelu desno od potencijalne proizvodnje.

dugorona krivulja AS = okomita. razina ponuene proizvodnje je neovisna od razine cijena.

zato se razlikuju dugorona i kratkorona AS?

klju ovog je u nefleksibilnosti nekih komponenta trokova u kratkom roku. naime u kratkom roku, kad se povea agregatna potranja, poduzea e moi brzo reagirati na poveanu potranju, pa e poveati koliine i cijene = rastua krivulja AS u kratkom roku.

nadnice i rente se za razliku od koliina proizvodnje i cijena sporije prilagoavaju. posebno su nefleksibilne nadnice (one se mijenjaju njevie jednom godinje).

rente i najmoi prostora su takoer nefleksiblini, jer se ugovori sklapaju na dugi rok (najmanje godinu dana).

e sad: u dugom roku se nadnice, rente i ostali nefleksibilni trokovi prilagoavaju. poduzea ne mogu zauvijek koristiti prednosti fiksnih trokova ovih faktora. na kraju se svi trokovi prilagoavaju viim cijenama proizvoda. ako je narasla opa razina cijena za x%, u odreenom roku e se svi trokovi prilagoditi ovom i porasti za x%.

e a kad su se svi trokovi prilagodili poduzea vie nee biti u stanju zaraivati vie zbog vie razine agregatne potranje, pa e se razina proizvodnje vratiti na potencijalnu proizvodnju.

u dugom roku e se tako poduzea suoiti sa istim odnosom cijena i trokova kao i prije promjene potranje.

zato krivulja AS u dugom roku nije ovisna o razini cijena i trokova.

poglavlje 29. poslovni ciklusi i nezaposlenost

poslovni ciklusi

KARAKTERISTIKE POSLOVNIH CIKLUSA

poslovni ciklus se javlja kad se ekonomska aktivnost ubrzava ili usporava.

def. poslovnog ciklusa: on je tok ukupne drutvene proizvodnje dohotka i zaposlenosti koji obino traje od 2 do 10 godina, obiljeen velikom ekspanzijom ili kontrakcijom u veini sektora ekonomije

dvije glavne faze poslovnog ciklusa:

ekspanzijarecesija silazna faza poslovnog ciklusa. ona se definira kao razdoblje u kojem se GDP smanjuje tijekom barem dva uzastopna tromjesena razdoblja

kod poslovnih ciklusa nema potpune pravilnosti nema dva ista poslovna ciklusa. stoga oni vie lie na kolebanja vremena. ipak veina ciklusa ima neke zajednike karakteristike.

uobiajene karakteristike recesije:

smanjuju se kupovine, a zalihe u poduzeima se poveavaju. smanjuje se realni GDP, a potom i investicijesmanjuje se potranja za radom od smanjenja radnih sati prema porastu nezaposlenostiusporava se inflacija. padaju cijene sirovina. nadnice i cijene proizvoda se ne smanjuju, ali sporije rastusmanjuju se profiti poduzea. iz ovog se smanjuju i cijene dionica, a i kamatnjaci

ekspanzija je sve isto ovo, ali u suprotnom smjeru.

TEORIJE POSLOVNIH CIKLUSA

najee, premda ne uvijek, kolebanja agregatne potranje djeluju na kolebanja proizvodnje. poveanje AD = ekspanzija, smanjenje AD = recesija.

ipak poslovni ciklus moe biti uzrokovan i pomakom agregatne ponude (takva je bila kriza 70ih)

uzroci poslovnih ciklusa

ovdje postoje dvije osnovne grupe teorija:

vanjske teorije ove korijene poslovnih ciklusa vide prije svega u kolebanjima faktora izvan ekonomskog sustava (ratovi, izbori, cijene nafte)unutarnje teorije ove upuuju na mehanizam unutar samog ekonomskog sustava. prema ovom pristupu svaka ekspanzija uzrokuje kontrakciju i obrnuto.

najvanije teorije poslovnih ciklusa + autori:

monetarne teorije ciklusi se pripisuju ekspanziji i kontrakciji novca i kredita (friedman)

model multiplikatora i akceleratora vanjske okove razmnoava multiplikator i akcelerator i tako nastaju kolebanja proizvodnje (p.samuelson)

politike teorije za kolebanja su krivi politiari koji prilagouju fiskalnu politiku kako bi ponovno bili izabrani (nordhaus)

teorije ravnotenih poslovnih ciklusa pogrene predodbe o kretanjima cijena i nadnica dovode ljude do toga da premalo nude ili premalo rade, ili pak radnici trae previsoke nadnice

realni poslovni ciklus okovi produktivnosti se ire iz jednog sektora u ostatak ekonomije i uzrokuju kolebanja

PROGNOZIRANJE POSLOVNIH CIKLUSA

ekonometriko modeliranje i prognoziranje

prognoziranje je zapoelo promatranjem pokazatelja koji su se smatrali dobrima u ranom opaanju recesije. kasnije je razraen i indeks vodeih pokazatelja. ovaj daje najjednostavniju informaciju: hoe li ekonomija rasti ili e opadati.

danas je prognoziranje ciklusa izvedeno u kompleksnim ekonometrijskim kompjuterskim modelima (ovo posebno moemo zajvaliti radu jana tinbergena).

jesu li poslovni ciklusi izbjeivi?

danas se mogu izbjei neke duboke krize, ali se cikliko kretanje privrede ne moe skroz neutralizirati.

nezaposlenost

OKUNOV ZAKON

ovaj polazi od toga da se nezaposlenost i proizvodnja uvijek kreu zajedno. ovu vezu je pevi precizirao arthur okun. pa kae: na svaka 2% smanjenja realnog GDP-a u odnosu na potrencijalni se stopa nezaposlenosti povea za 1%.

iz ovog proizlazi da realni GDP mora rasti jednako brzo kao i potencijalni, da bi se sprijeio rast stope nezaposlenosti.

ako se eli sniziti stopu nezaposlenosti realni GDP mora rasti bre od potencijalnog.

UTJECAJ NEZAPOSLENOSTI

ekonomski utjecaj

kad raste stopa nezaposlenosti ekonomija gubi dobra koja bi ti radnici mogli proizvesti. kae: gubici od nezaposlenosti su nejvei gubici poznati u ekonomiji.

drutveni utjecaj

kae: novcem se ne moe izraziti patnja ljudi koji su nezaposleni. nezaposlenost naruava psihiki i fiziko zdravlje ljudi.

MJERENJE NEZAPOSLENOSTI

ovi podaci se danas prikupljaju mjeseno metodom sluajnog uzorkovanja puanstva. ova anketa dijeli stanovnitvo u 4 skupine:

zaposleni ovo su oni koji obavljaju bilokoji plaeni posao,

nezaposleni ovo su oni koji nisu zaposleni, ali aktivno trae posao ili ekaju da se vrate na posao. tri uvjeta za ovo:

osoba mora izvriti odreene korake u nastojanju da nae posao u zadnja 4 tjednaili biti otputena s posla i ekati da se vratiili ekati da se vrati na posao sljedei mjesecizvan radne snage ovo ukljuuje onaj dio stanovnitva koji se koluje, odrava kuu, koji je bolestan ili star ili pak ne trai posao.

radna snaga ova ukljuuje sve koji su zaposleni i nezaposleni.

stopa nezaposlenosti = broj nezaposlenih podijeljen ukupnom radnom snagom.

EKONOMSKO TUMAENJE NEZAPOSLENOSTI

tri vrste nezaposlenosti

frikcijska nezaposlenost = ova se javlja zbog kretanja stanovnitva izmeu podruja, zaposlenja, raznih ivotnih faza. ova nezaposlenost uvijek postoji, a ovi nezaposleni su dragovoljno nezaposleni.

strukturna nezaposlenost = ovdje je rije o nepodudarnosti izmeu ponude i potranje za radnicima u nekom sektoru. naime ponuda rada sporo reagira na potranju, a udjeli pojedinih sektora se brzo mijenjaju. dakle ovo je pitanje fleksibilnosti radne snage.

ciklika nezaposlenost = ovo je situacija kad je ukupna potranja za radom manja od ponude dakle na veini trita i u veini sektora. dakle ova nezaposlenost je rezultat recesije neravnotee izmeu agregatne ponude i potranje.

mikroekonomske osnove

kad promatramo trite rada iz mikroekonomske perspektive ini se sasvim jasno to se deava: ne uspostavlja se ravnotea izmeu ponude i potranje za radom ne uspijeva se nai ravnotena cijena pri kojoj kupci dragovoljno kupuju sve to prodavai prodaju. zato?

pa kae: jedan od razloga nezaposlenosti = nadnice nisu dovoljno fleksibilne da bi oistile trita.

dragovoljna nezaposlenost. sad stvar prikazuje na mikoekonomskim krivuljama ponude i potranje za radom. sjecite tih krivulja je nadnica pri kojoj je ta koliina radnika spremna raditi, a koju su poslodavci spremni platiti. no postoji i dio radnika koji bi radili, ali samo za viu nadnicu. dakle pri ovoj nadnici nisu spremni ponuditi rad.

ovo pokazuje da je mogue da ekonomija posluje pri punoj efikasnosti, a da ipak postoji odreeni broj radnika koji bi uz takve trine nadnice radije etali po parku.

nedragovoljna nezaposlenost. kae: pokazalo se da ima vrlo malo nezaposlenih koji su nezaposleni jer ne bi radili uz tekuu nadnicu. na ovo nam je ukazao keynes. on kae: nadnice se ne prilagoavaju tako da oiste trite rada i vrlo slabo reagiraju na ekonomske okove.

dakle trite rada se ne isti na nain na koji se iste trita roba i usluga. dakle nezaposlenost nastaje jer je nadnica previsoka, pa ima vie radnika koji bi radili za tu nadnicu nego radnih mjesta.

obrnuta situacija se javlja kad je nadnica nia od one koja isti trite: tad postoji manjak radne snage jer nema dovoljno radnika koji bi radili za tako nisku nadnicu.

izvori nefleksibilnosti. dakle sad je pitanje: zato se nadnice ne prilagoavaju tako da oiste trite? ovo je danas jedan od najvanijih ekonomskih problema. pritom nam je korisno razlikovanje dvije vrste trita:

aukcijsko trite = ovo je dobro organizirano konkurencijsko trite na kojem se cijene poveavaju ili smanjuju da bi uravnoteile ponudu i potranju. primjer ovog je trite dionica.administrirano trite (a ovakvo je i trite rada) = poduzea naime administriraju svoje nadnice i plae. odreuju se fiksni platni razredi i oni ostaju fiksni barem godinu dana. nain na koji e se poduzee eventualno prilagoavati tritu je da pootrava zahtjeve za kvalifikacijama, a teko da e mijenjati nadnice.

ako je neko trite rada jo k tome i sindikalizirano modeli nadnica su jo krui. platni razredi se odreuju na tri godine, a nadnice se ne mogu ni malo sniziti ni u kojem sluaju.

dakle: nadnice i plae se mijenjaju radi prilagodbe tritu samo u dugom roku.

e sad pitanje zato je to ovako sporo? mnogi kau da je stvar u trokovima administriranja. ovi su posebno visoki kod sindikaliziranog rada (jer treba i pregovarati), ali su visoki i kod nesindikaliziranog. problem je da e se u sluaju pogoranja uvjeta uvijek radnici buniti, a opast e im i moral.

pa kae: trita rada ne reagiraju na kratki rok, ali se u dugom roku nadnice ipak prilagoavaju ponudi i potranji. meutim dugi rok ponekad traje i vie godina.

PROBLEMI TRITA RADA

tko su nezaposleni?

kae: podaci pokazuju da u doba recesije raste nezaposlenost svih skupina. mladi imaju vei udio u nezaposlenoj populaciji tijekom poleta.

trajanje nezaposlenosti

u americi ovo nije jako veliko, ali je svakako vee u recesiji nego u fazi poleta. kae: najvei problem je dugorona nezaposlenost. ona stvara ozbiljan i veliki drutveni troak.

izvori nezaposlenosti mladih

kae: mladi su demografska skupina s najveim udjelom nezaposlenosti. pitanje: da li je ta nezaposlenost strukturna, frikcijska ili ciklika?

kae: pokazalo se da je najvei dio nezaposlenosti mladih frikcijski. mladi naime esto mijenjaju radna mjesta, a osim toga velik dio nezaposlenih mladih prvi puta dolazi na trite rada.

nezaposlenost mladih manjinskih skupina. mladi bijelci su najee frikcijski nezaposleni. ali mladi crnci...

poglavlje 30. osiguranje stabilinosti cijena

priroda i utjecaji inflacije

DEFINICIJA INFLACIJE

inflacija = rast ope razine cijena

stopa inflacije = stopa promjene ope razine cijena, a mjeri se na sljedei nain:

(razina cijena godina t razina cijena godina t-1) / razina cijena (godina t-1) x 100

e sad: kako mjerimo razinu cijena? kae: razina cijena se mjeri kao ponderirani prosjek dobara i usluga u ekonomiji. sveukupnu razinu cijena mjerimo sastavljajui indekse cijena = prsjeci cijena potroaa i cijena proizvoaa.

problem s ovim: ne povisuju se sve cijene za isti iznos: naprimjer zdravstvena zatita se digne za 6%, a odjea za 1%. e a prosjeno poveanje cijena je 2,7%

opreka inflacije = deflacija. ova se javlja kad se opa razina cijena smanjuje. ovo je danas vrlo rijetko.

indeksi cijena

= mjera ope razine cijena = ponderirani prosjek cijena mnotva dobara i usluga. pojedinane cijene se ponderiraju ekonomskom vanou pojedinih dobara i usluga. najvaniji indeksi cijena su:

indeks cijena potroaadeflator GDP-aindeks cijena proizvoaa

indeks cijena potroaa (CPI). ovo je najrasprostranjenija mjera. ovdje se mjeri troak kupnje standardne koare dobara u razliitim vremenima. ovo ukljuuje cijene hrane, odjee, stanovanja, goriva, zdravstvene zatite i ostalih dobara koja se koriste za svakodnevni ivot.

e sad kako se ove cijene ponderiraju u skladu s njihovom ekonomskom vanosti? kae: kod CPI-a se svakom dobru pripisuje fiksni ponder proporcionalan njegovoj relativnoj vanosti u izdacima potroaa. ponder svakog dobra proporcionalan je ukupnom troenju potroaa na taj artikl koje je odreeno anketama o izdacima potroaa.

primjer: uzimamo pojednostavnjenu situaciju u kojoj potroai troe samo tri dobra: hranu, odjeu i zdravstvo.

e i sad gledamo koje dijelove svojih budeta troe na koju od tih stavki.ustanovljujemo da je odnos20% na hranu50% na stan30% na zdravstvenu zatitu

tako smo dobili nae pondere.

sad uzimamo baznu godinu u kojem je indeks cijena potroaa = 100 (dakle 100%), a to znai 100 = (0,2 x 100) + (0,5 x 100) + (0,3 x 100).e i sad idemo izraunati indeks cijena za sljedeu godinu. prvo moramo vidjeti za koliko posto su porasle cijene ova tri dobracijene su porasle ovako:hrana je skuplja 7%stanarine su skuplje 4%zdravstvo je skuplje 12%e i sad raunamo CPI opet sa onim ponderima: (0,2 x 107) + (0,5 x 104) + (0,3 x 112) = 107.dakle: CPI je te godine 7% vei od prethodne = stopa inflacije je te godine 7%

deflator GDP-a. on je odnos nominalnog i realnog GDP-a. on je cijena svih sastavnica GDP-a (potronje, investicija, nabavki drave i neto izvoza).

ovaj se od indeksa cijena potroaa razlikuje po tome da se radi s promjenjivim ponderima cijene se ponderiraju s koliinama iz tekueg razdoblja.

indeks cijena proizvoaa (PPI). ovaj indeks mjeri razinu cijena u veleprodaji ili na stadiju proizvoaa. on se temelji na oko 3.400 cijena dobara, koje ukljuuju cijene hrane, industrijskih proizvoda, proizvoda rudarstva. ovdje se koriste fiksni ponderi.

problemi mjerenja.

problem indeksnih brojeva = ovdje je rije o problemu izbora bazne godine. naime kod CPI-a se koriste fiksni ponderi, pa je pitanje u kojoj godini se ovi uzimaju.CPI ne hvata precizno promjene u kvaliteti proizvoda i usluga, a ne hvata se ni uvoenje novih proizvoda.

duga povijest inflacije

sad pokazuje da su inflacije postojale i u srednjem vijeku. meutim ono to je u 20st nestalo je pad cijena i nadnica. u razdobljima recesije ove samo sporije rastu.

tri vrste inflacije

umjerena inflacija. ovdje je rije o jednobrojanim godinjim stopama. kod ovakve inflacije, stanovnitvo ima relativno povjerenje u novac: spremni su ga drati, a i potpisati dugorone ugovore u novanim terminima.

galopirajua inflacija. ovo je dakle dvocifrena ili ak trocifrena godinja stopa. problem s ovom:

ugovori se indeksiraju u skladu s indeksom cijena ili stranom valutomnovac brzo gubi vrijednost, pa ga ljudi nastoje ne dratifinancijska trita odumiru, a kapital se odlijeva u inozemstvoljudi kupuju nekretnine

zanimljivo je da sustav u ovom moe funkcionirati, a neki se ak mogu i obogatiti.

hiperinflacija. ovo ekonomija ne moe preivjeti. zajednike karakteristike ekonomija u hiperinflaciji:

stvarna potranja za novcem se drastino smanjuje ljudi ga se nastoje to prije rjeitirelativne cijene postaju vrlo nestabilne to stvara privremena iskrivljenja (npr. cijene u duanu narastu dva dana nakon to si dobio plau, pa ti mora dati dvije plae za kilo kruha).mijenja se razdioba bogatstva

EKONOMSKI UTJECAJI INFLACIJE

jedan od problema inflacije je da se cijene ne mijenjaju istom brzinom dakle mijenjaju se relativne cijene. dva uinka inflacije zbog neusklaenosti relativnih cijena:

prerazdioba dohotka i bogatstva izmeu raznih skupinaiskrivljenja relativnih cijena i proizvoda razliitih dobara

utjecaji na razdiobu dohotka i bogatstva

glavni utjecaj na razdiobu potjee zbog razlika u vrstama obveza koje ljudi imaju.

ljudima koji su duni novac poveanje cijena donosi dobitak: digne kredit, napravi kuu, a za dve godne ti nominalni iznos kredita vrijedi ko kutija cigaraljudima koji su dali zajam poveanje cijena donosi dobitak: uloio si vrijednost kue, a sad to vrijedi ko kutija cigara.

dakle dunik je s vjerovnikom zamijenio kuu za kutiju cigara.

e ali ako inflacija traje due kamatnjak se prilagoava stopi inflacije pa nema ovih gubitaka.

danas su gubici od inflacije najee korigirani indeksom cijena potroaa CPI

utjecaji na ekonomsku efikasnost

dakle inflacija ima utjecaj na proizvodnju i na ekonomsku efikasnost.

ekonomska efikasnost se remeti

izopauju se cjenovni znakovi. u situaciji niske inflacije cijena slui kao signal da se neto kupuje vie ili manje. ako je inflacija 30% mjeseno ovih signala nema.izvitoperuje se i upotreba gotovog novca. gotovi novac je naime novac iji je nominalni kamatnjak 0%. ako cijene narastu za 10%, realni kamatnjak gotovog novca postaje -10%inflacija utjee i na poreze: kad nominalni dohodak stanovnitva raste inflacija automatski poveava prosjene porezne stope. tako drava poveava svoje prihode bez mijenjanja poreza. porezni obveznici se penju u vie porezne razrede iako imaju isti realni dohodak. ovo se moe rijeiti indeksiranjem poreznih zakona.menu costs poduzea moraju troiti puno vremena i novaca na mijenjanje cijena i cjenika.

predviena o odnosu na nepredvienu inflaciju

ako je inflacija skroz predvidiva na nju se bez problema moemo prilagoditi (pogotovo ako je relativno niska stopa).

e ali ako je nepredviena (to je ei sluaj): ona nuno djeluje na preraspodjelu bogatstva.

makroekonomski utjecaji

e sad je pitanje na koji nain inflacija djeluje na cjelokupnu ekonomsku djelatnost. gledajui kroz 20.st. inflacija je najee bila praena rastom zaposlenosti i proizvodnje.

meutim kad se pomnije ispitaju povijesni podaci vidi se da je pozitivna povezanost proizvodnje i inflacije samo privremena. tijekom dueg razdoblja nema trajne veze izmeu stope inflacije i rasta proizvodnje ili zaposlenosti.

ipak obrnuto kad se god zakotrlja inflacija centralna banka e kad tad povisiti kamatnjak i time ograniiti rast realne proizvodnje i poveati nezaposlenost.

pa kae: ovo je velik troak i pitanje je je li on opravdan.

kolika je optimalna stopa inflacije?

kae: inflacija mora biti niska i stabilna. nulta stopa inflacije nije realna. ekonomisti se slau da neka stopa inflacije mora postojati.

ako je inflacija predvidiva njen troak nije jako velik.

suvremena teorija inflacije

kako nadzirati inflaciju bez ekonomskih usporavanja? sad e ovdje o nedoumici izmeu nestabilnosti i nezaposlenosti.

CIJENE U OKVIRU AS i AD

neke inflacije dolaze od ponude, a druge od potranje.

inercijska inflacija

dananja inflacija u industrijskim zemljama = inercijska. to znai da e se inflacija kretati istom stopom dok se neto ozbiljno ne promijeni. takva inercijska inflacija se najee i ugrauje u ekonomski sustav i ona postaje neprimjetna.

ovo se jo zove srna, ugraena, oekivana.

dakle inercijska inflacija je ugraena u sve ugovore i neformalne sporazume.

meutim pokazalo se da inflacija nikad ne ostaje trajno na inercijskoj stopi uvijek se pojavljuju nekakvi okovi.

inflacija potranje

najpoznatiji ok koji mijenja inercijsku stopu = promjena agregatne potranje. dakle inflacija potranje se javlja kad agregatna potranja raste bre od proizvodnog potencijala ekonomije i povlai cijene prema gore.

jedna vana teorija inflacije potranje = monetarizam. on kae da je ponuda novca osnovna odrednica inflacije. naime ponuda novca poveava agregatnu potranju, a ovo poveava razinu cijena. ovo se moe desiti naprimjer, kad vlada proraunski deficit krene financirati tiskanjem novca.

inflacija trokova

ako promatramo kretanja cijena i nadnica tijekom posljednjih pola stoljea vidimo da se one nikada ne kreu prema dole. cijene i nadnice tako rastu i u fazi ekspanzije i u fazi recesije, premda neto niom stopom. tako cijene i nadnice rastu ak i kad imamo 30% neiskoritenih kapaciteta.

dakle ovo je inflacija trokova ili inflacija ponude.

ovaj tip inflacije se javlja tek polovicom 20.st.

kako se objanjava inflacija trokova: ekonomisti za ovo najee okrivljuju nadnice kao vaan dio trokova poslovanja. nadnice se tako poveavaju i kad je nezaposlenost preko 10%. neki smatraju da su za ovo odgovorni sindikati koji pritiu na poveanje nominalnih nadnica, ak i kad je velik dio njihovih lanova nezaposlen.

ipak pokazalo se da rastu i nadnice nesindikaliziranih radnika.

inflaciju trokova moe uzrokovati i skok cijena nafte ili hrane.

oekivanja i inercijska inflacija

zato inflacija uzima zamah i ne zaustavlja se lako? zato to se cijene i nadnice odreuju s obzirom na oekivanja kretanja u budunosti. ako cijene brzo rastu inflacija se nastoji ugraditi u nadnice i cijene.

tako su oekivanja odreene stope inflacije self fulfilling prophecy.

prikazano na krivuljama AD i AS inercijska inflacija je pomicanje obje krivulje dakle njihovog sjecita prema gore.

razine cijena u odnosu na inflaciju

sad pokazuje kako se inflacija moe nastaviti i u situaciji kontrakcije (usljed restriktivne monetarne politike).

zamislimo si da postoji inercijska inflacija = AD i AS se ravnomjerno pomiu prema gore. e sa se smanji ponuda novca koja krivulju AD (agregatnu potranju pomakne ulijevo). ovo smanjuje zaposlenost i proizvodnju, meutim budui da inercijska inflacija ide i dalje (AD i AS se i dalje pomiu prema gore) ovo potie dodatni porast cijena. dakle sjecite se pomie ulijevo i prema gore. ovo je stagflacija = visoka inflacija u razdoblju visoke nezaposlenosti.

glavni uvjet za pojavu stagflacije:

postojanje inercijske inflacijerecesija

PHILLIPSOVA KRIVULJA

a.w.phillips je pronaao obrnutu vezu izmeu nezaposlenosti i promjena nadnica. naime nadnice prema njemu rastu bre kad je nezaposlenost mala, a rast se usporava kad se poveava nezaposlenost. zato je to tako:

kad ima manje alternativnih radnih mjesta radnici ine manji pritisak prema poveanju nadnica.

phillipsovom krivuljom se mogu analizirati kratkorona kretanja nezaposlenosti i inflacije.

dakle: na apscisi je stopa nezaposlenosti, a na ordinati stopa inflacije cijena i nadnica. krivulja je opadajua: to je vea stopa nezaposlenosti to je manja inflacija cijena i nadnica. to je manja stopa nezaposlenosti to je vea inflacija cijena i nadnica.

kae: phillipsova krivulja ilustrira razmjensku teoriju inflacije. drava moe smanjiti inflaciju tako da povea nezaposlenost ili smanjiti nezaposlenost poveavajui inflaciju.

tumaenje

dakle sad daje tumaenje phillipsove krivulje na dijagramu AD-AS. dakle ako neka ekonomija posluje na svom potencijalu, a ima inflaciju od npr. 4%, ovu inflaciju se moe smanjiti tako da se utjee na smanjenje agregatne potranje. ovo e realnu proizvodnju smanjiti u odnosu na potencijalnu i poveati nezaposlenost.

PRIRODNA STOPA NEZAPOSLENOSTI

da bi se objasnilo neslaganje phillipsove krivulje sa povijesnim podacima, ekonomisti su razradili preinaku poznatu kao phillipsova krivulja prirodne stope. za ovu teoriju je zasluan milton friedman.

on razlikuje phillipsovu krivulju u dugom i kratkom roku, pa kae da je ona opadajua samo u kratkom roku (to vea inflacija to manja nezaposlenost)

dugorono postoji samo jedna stopa nezaposlenosti koja je u skladu sa stabilnom inflacijom = prirodna stopa nezaposlenosti.

def. prirodne stope nezaposlenosti: ona je stopa pri kojoj su snage koje djeluju na povienje i smanjenje inflacije cijena i nadnica u ravnotei. pri ovoj stopi nezaposlenosti je inflacija stabilna i ne mijenja se. dakle ovo je najvia odriva razina zaposlenosti kod koje ne dolazi do rasta stope inflacije. dakle ovdje je ekonomija na svojoj potencijalnoj proizvodnji.

kako shvatiti ovo: ekonomija u svakom trenutku moe doi na stabilnu inflaciju (inercijsku koja se ne mijenja) ako:

ne postoji suvina potranja dakle nezaposlenost je na toj razini na kojoj pritisak za povienjem nadnica zbog zaposlenosti potire pritisak za smanjenjem nadnica zbog nezaposlenosti.ako nema okova ponude ovo znai da ne smiju postojati neuobiajene promjene u trokovima materijala, tako da krivulja agregatne ponude raste inercijskom stopom inflacije.

kad inflacija naraste iznad inercijske razine stanovnitvo se poinje prilagoavati ovome. u kratkom roku raste zaposlenost, ali u dugom roku se sve vraa na isto.

dakle phillipsova krivulja vrijedi samo u kratkom roku. dugorono, ako je stopa inflacije stabilna i inertna, postoji samo jedna stopa nezaposlenosti koja ovom odgovara = prirodna stopa nezaposlenosti.

pomicanje phillipsove krivulje

sad pokazuje kako okovi pomiu phillipsovu krivulju kroz 4 razdoblja:

razdoblje dakle ovdje imamo prirodnu stopu nezaposlenosti i stabilnu inflaciju.razdoblje usljed ekonomske ekspanzije i rasta proizvodnje stopa nezaposlenosti se smanjuje, rastu i nadnice ekonomija prelazi potencijalnu proizvodnju. dakle pomiemo se prema gore i ulijevo na kratkoronoj phillipsovoj krivulji. ovdje se inflacijska oekivanja jo nisu promijenila.razdoblje ovdje se poinje oekivati via inflacija, a ovo poinje utjelovljavati odluke o nadnicama i cijenama. ovo znai da se kratkorona phillipsova krivulja pomie prema gorerazdoblje ovdje se ekonomija usporava i opet dolazi na prirodnu stopu nezaposlenosti. inflacija se smanjuje, ali je vea od prijanje.

dakle ovo dokazuje da dugorono vea inflacija ne donosi ni veu zaposlenost ni veu proizvodnju, a ni manja inflacija ne smanjuje zaposlenost ni proizvodnju.

okomita dugorona phillipsova krivulja

dakle stopa inflacije se mijenja kad stopa nezaposlenosti odstupi od prirodne stope, a ako se ovaj raskorak izmeu prirodne i stvarne stope nezaposlenosti nastavi inflacija se stalno mijenja.

dakle: ako je prirodna stopa 6%, a stvarna stopa 4%, stopa inflacije e iz godine u godinu rasti.

prema teoriji prirodne stope ovaj rast stope inflacije se moe zaustaviti samo kad se nezaposlenost vrati na prirodnu stopu.

samo kad je nezaposlenost na prirodnoj stopi inflacija se stabilizira. tako je dugorona phillipsova krivulja okomita: bilokojoj stopi inflacije e odgovarati samo jedna prirodna stopa nezaposlenosti, a promjena stope nezaposlenosti uzrokovat e destabilizaciju stope inflacije.

posljedice ovog po ekonomsku politiku:

postoji minimalna razina nezaposlenosti koju ekonomija moe odravati na dugi rok. drava ne moe smanjivati nezaposlenost ispod prirodne stope bez da pokrene porast stope inflacije.drava se moe kretati po kratkoronoj phillipsovoj krivulji i imati nie stope nezaposlenosti, ali ovo znai rast stope inflacije.

kvantitativne ocjene

ono to je kod friedmanove teorije problematino je kolika je prirodna stopa nezaposlenosti. oko ovog naime postoji spor meu ekonomistima. openito se smatra da je ona negdje oko 6%.

razlog ovako velikoj prirodnoj stopi u SAD-u je prije svega frikcijska nezaposlenost, ali i strukturna

rast prirodne stope. kae: promatrajui SAD vidimo da se prirodna stopa poveala u zadnjih 25 godina. ekonomisti ukazuju na tri razloga ovom trendu:

demografske promjene naime kad u radnu snagu ulaze nove skupine, raste prirodna stopa nezaposlenosti jer se te skupine tee zapoljavaju (ene, mladi)politika drave socijalne politike. naime to su vee potpore nezaposlenima to su ovi manje motivirani da trae novi posao.strukturna promjena naime brze promjene u pojedinim sektorima i neprilagodljivost radnika tim promjenama dovode do vee nezaposlenosti.

sumnje glede prirodne stope

prirodna stopa i potencijalni GDP su kljuni pojmovi za razumijevanje inflacije i veze izmeu kratkog i dugog roka.

neki ekonomisti smatraju da se prirodna stopa nezaposlenosti moe mijenjati naprimjer usljed dugotrajne strukturne nezaposlenosti neki radnici mogu izgubiti svoje sposobnosti i tako poveati prirodnu stopu.

nedoumice o antiinflacijskoj politici

koliko je dug dugi rok?

pitanje je ovdje koliko je dug rok u kojem je phillipsova krivulja okomita dakle koliko je vremena potrebno da se ekonomija u potpunosti prilagodi nekom oku.

neki smatraju da je rok u kojem je krivulja okomita dui od 10 godina.

koliko kota smanjiti inflaciju?

dakle drava moe smanjiti inflacijsku stopu tako da privremeno smanji zaposlenost i proizvodnju. e a sad je pitanje koliko tono kota ovakva politika.

odgovor ovisi o mnogim faktorima, ali je napravljena analiza za SAD koja kae: smanjenje stope inflacije za 1% e dravu kotati oko 4% jednogodinjeg GDP-a.

ovo se moe izraunat ako znamo strmost phillipsove krivulje i upotrijebimo okunov zakon. ako je odnos nezaposlenost / inflacija 1%inflacije = 2% nezaposlenosti onda za 1% smanjenja inflacije smanjujemo nezaposlenost za 2%. a okunov zakon nam kae da 1% smanjenja nezaposlenosti znai 2% smanjenja GDP-a.

daklem: ako hoemo u ovim uvjetima smanjiti stopu inflacije za 1%, smanjit emo GDP za 4%.

vjerodostojnost i inflacija.

neki autori tvrde da uvjerljiva i prethodno najavljena restriktivna monetarna politika moe smanjiti inflaciju i s manje trokova zato to se utjee na oekivanja.

kae: ovo se nije ba pokazalo tonim.

moemo li sniziti stopu nezaposlenosti?

dakle ovdje se sad pita to se moe uiniti da se snizi prirodna stopa nezaposlenosti. ona naime nije tako prirodna kao to izgleda, a ponajmanje je optimalna.

optimalna razina nezaposlenosti bi bila ona u kojoj se maksimizira neto ekonomsko blagostanje, a ona je nia od prirodne.

e a zato se ovu onda ne snizi. odg: to bi dovelo do rasta stope inflacije.

prijedlozi mjera za sniavanje prirodne stope nezaposlenosti:

poboljanje usluga trita rada bolja informiranost i mobilnostpodupiranje vladinih programa usavravanja dakle prekvalifikacije za poslove koji se traesmanjivanje dravnih prepreka neki smatraju da treba smanjiti potpore nezaposlenima

ukloniti ili se prilagoditi inflaciji?

privreda se moe prilagoditi inflaciji, a za to postoje i razne metode npr. indeksiranje dakle u ugovorima se unose nadoknade za promjene razine cijena.

meutim ne moe se sve indeksirati jer se time jami odreena razina dohodaka koja se ne mora dogoditi.

naime postoji jedan paradoks vezan uz inflaciju: to se vie indeksira, to je sustav vie podloan okovima i pomacima u smjeru hiperinflacije.

poeljna je jeftina antiinflacijska politika

neki ekonomisti nastoje pronai jeftinije metode obuzdavanja inflacije koje ne ukljuuju smanjenje agregatne potranje. ove metode se zovu politike dohodaka.

ovdje se radi o neposrednom djelovanju drave u kojem se inflacija nastoji ublaiti:

verbalnim uvjeravanjemzakonskim nadzoromdrugim poticajima

a sad pregled nekih takvih politika i njihove uspjenosti:

mirnodopski nadzor odnosa nadnica i cijena (skandinavija). ovo ima samo kratkoroan efektdragovoljne smjernice za odnos nadnica i cijena. ovo se pokazalo donekle uspjenimtrina strategija. ovdje se preporua liberalizaciju i deregulaciju koja e dovesti do stabilizacijepolitike temeljene na oporezivanju dohodaka (TIP tax based incomes policies). dakle ovdje je ideja da se oporezuje one kojima cijene rastu bre i subvencioniraju oni kojima rastu sporo. ovo se radilo u bivim socijalistikim zemljama.

na kraju su politike dohodaka ipak odbaene.

bolna nedoumica

neki smatraju da je prirodna stopa nezaposlenosti kakva postoji u razvijenim zemljama jednostavno slaba toka kapitalizma.

poglavlje 32. ekonomske posljedice duga

prorauni i fiskalna politika

u SAD-u je proraun bio uravnoteen do regana i njegovog smanjivanja poreza.

definicije

proraun = plan izdataka vladinih programa i oekivani prihodi od poreznog sustava za jednu godinu. on sadri popis programa na koje se izdaje i izvora prihoda.

proraunski viak = on se javlja kad su za neku godinu porezi i drugi prihodi vei od izdataka drave

deficit = izdaci su vei od prihoda

uravnoteeni proraun = izjednaeni izdaci i prihodi. ovo se rijetko deava jer se izdaci i prihodi temelje na oekivanjima koja se ne moraju u potpunosti ostvariti.

kad drava ima deficit ona mora pozajmiti od stanovnitva. ovo se ini prodajom dravnih obveznica koje obeavaju da e u neko budue vrijeme vratiti novac.

dravni dug (javni dug) = ukupni ili nagomilani zajmovi koje je uzela drava. ovo je ukupna novana vrijednost dravnih obveznica koje posjeduju razni domai i strani subjekti.

DRAVNA POLITIKA PRORAUNA

tri velike ekonomske svrhe dravnog prorauna:

on je sredstvo pomou kojeg se drutvena proizvodnja dijeli na privatnu i javnu potronju i na investicijeneposrednim poreznim poticajima utjee se na ponude faktora proizvodnjefiskalna politika = utjecanje na kljune makroekonomske varijable. ovo je proces oblikovanja oporezivanja i javnih izdataka kako bi se pripomoglo da se odri rastua i visokozaposlena ekonomija bez inflacije.

rani kejnzijanci su smatrali da je fiskalna politika savren instrument za upravljanje makroekonomskim varijablama.

kae: ovo se pokazalo suvie optimistinim

diskrecijska fiskalna politika

= ona politika kojom drava mijenja porezne stope ili programe troenja. glavna orua diskrecijske fiskalne politike =

javni radovi i kapitalni programi. dakle ovo se prije svega tie izgradnje infrastrukture. prvi je ovo radio rooseveltjavni projekti za zapoljavanje. ovo se temelji na ideji da drava u situaciji nezaposlenosti jednostavno treba otvoriti radna mjesta. dakle: otvore se privremena radna mjesta u javnom sektoru.privremene promjene poreznih stopa. tako se smanjenjem poreza moe poveati raspoloivi dohodak i sprijeiti ekonomsko usporavanje

ogranienja diskrecijske fiskalne politike. sad idemo redom po politikama pa gledamo koji su problemi:

troenje na javne radove. problem je da je njihovo djelovanje sporo (treba izraditi projekte, planove...). tako je vrlo lako mogue da program krene kad je ekonomija ve izala iz recesije, pa e radovi uzrokovati inflaciju. kae: javni radovi su efikasni u borbi protiv dugotrajnih recesijajavno zapoljavanje. ovo je bolje od javnih radova jer se moe brzo pokrenuti. problem s tim je da je rastrono jer se fondovi troe na projekte od malog znaajapromjenjivi sustav oporezivanja. ovo je takoer sporo jer parlament mora odobriti nove zakone. osim toga nitko ne eli poveavati poreze, a ako graani znaju da je promjena privremena nee se postii nikakav efekt.

usporedba s monetarnom politikom. kae: diskrecijska monetarna politika je puno bra jer je neovisna o zakonodavnoj vlasti ili javnom mnijenju. osim toga monetarna politika se pokazala efikasnijom i u poticanju ekonomske djelatnosti. zato danas sve vie ekonomista zagovara monetarnu politiku kao glavni instrument ekonomske politike.

automatski stabilizatori

kae: osim diskrecijskog djelovanja fiskalni sustav ima i neka automatska djelovanja. kae: bez da se ita ini porezi stabiliziraju ekonomiju.

automatske promjene prihoda od poreza: dakle budui da je sustav oporezivanja dohotka progresivan:kad se dohodak smanjuje, porezni prihodi od dohotka se smanjuju oslobaaju vei dio sredstava za potronjukad se dohodak poveava (inflacija) poveava se i porezni prihod obuzdava udio potronjetransferna plaanja (osiguranje nezaposlenih, zdravstveno osiguranje...). sustav transfera je zamiljen da nadopuni dohotke i potpomogne u ekonomskoj nevolji. tako radnik kad izgubi posao dobiva naknadu, a kad se zaposli ne dobiva je vie. tako se smanjuje utjecaj nezaposlenosti na smanjenje dohotaka.

ogranienja automatskih stabilizatora. kae: stabilizatori ipak ne mogu skroz ublaiti poslovne cikluse. zato ostaje vana diskrecijska fiskalna i monetarna politika.

FISKALNI DEFICITI: POJMOVI I KRETANJA

proraunski deficit djeluje na agregatnu potranju u kratkom roku i na potencijalnu proizvodnju u dugom roku.

strukturalni u odnosu na ciklike deficite

dakle u suvremenim javnim