- traje od 1860. do 1881.

- početkom šezdesetih godina ukida se Bachov apsolutizam i pokrenute su stranke – unionistička, narodnjačka i pravaška

- 1871. – Ivan Mažuranid postaje ban, a pravaš Ante Kovačid mu se izruguje parodijom Smrt babe Čengidkinje

- Hrvatska ostaje bez Danice i Zore dalmatinske - nema više časopisa

o tek 1852. Mirko Bogovid pokrede časopis Neven

- sve vedu ulogu ima drama i glumište

o prvi dramatičari: Kukuljevid, Demeter, Bogovid

o prvi poznati moderni komediograf – Antun Nemčid

August Šenoa (1838.-1881.)

žurnalist, feljtonist, urednik, pripovjedač, romanopisac, dramatičar, glorifikator Zagreba

idejno se vezuje uz Strossmayerove narodnjake i južnoslavensku koncepciju, ali se usmjeruje na probleme uže Hrvatske

ističe ulogu knjige u djelovanju na naš socijalni život

među prvima je oformio jezično-stilski kanon, dosljedno se opredjeljujudi za standardni oblik štokavskog književnog jezika

jezični uzor mu je bio suvremenik, dalmatinski pisac Mihovil Pavlinovid

obilježio je drugu polovicu devetnaestog stoljeda više nego itko drugi

ZLATAROVO ZLATO

prvi roman novije hrvatske književnosti

povijesni roman o Zagrebu 16. stoljeda

o povijesna fabula: sukob feudalca Stjepka Gregorijanca i Zagrepčana

o ljubavna fabula: nesretna ljubav Dore Krupideve i Pavla Gregorijanca

o intriganti:

Grga Čokolin

Klara Gruberova

Grga otruje Doru, a Pavle pogiba u borbi s Turcima

ostali romani

o Čuvaj se senjske ruke

o Diogenes

o Kletva (dovršio Josip Eugen Tomid)

pripovijetke

o Prijan Lovro – začetak realistične pripovijetke, lik intelektualca slabida

o Prosjak Luka

o Branka

o Karanfil s pjesnikova groba

povjestice – epske pjesme sa sadržajem iz narodne predaje ili iz povijesti (napisao ih je 40ak)

o Propast Venecije

o Smrt Petra Svačida

o Kugina kuda

o Postolar i vrag

o Prokleta klijet

o Kameni svatovi

feljtoni – Zagrebulje, Vječni žid u Zagrebu, Dopisi iz Praga

jedina komedija - Ljubica

književno razdoblje koje traje od 1830. do 1870. godine

nakon romantizma koji ističe izdvojenog pojedinca, realizam opisuje svakidašnju sadašnjost

likovi su obični ljudi iz svakodnevnog života i iz svih društvenih slojeva

prostori su također obični – stanovi, ulice, tržnice, nodni lokali...

interijeri otkrivaju socijalnu motivaciju likova koja uvjetuje njihove postupke, ponašanje, psihologiju i svjetonazor

o detaljni opisi ambijenata socijalno i psihološki karakteriziraju likove koji su najčešde i uvjetovani sredinom iz koje potječu

o u težnji za istinitim prikazom, pisci unose autentične govore (narječja, provincijalizme, žargonizme...)

realistični junak - želi društveni uspon, uspjeh

naglašena socijalno-moralna problematika – kritički odnos pisaca prema stvarnosti

realisti se pozivaju na znanstvene spoznaje o čovjeku i društvu

o vodeda filozofska doktrina 19. stoljeda je pozitivizam – vjera u znanost i razum (utemeljitelj Auguste Comte)

dok su romantičari njegovali liriku, realisti se okredu prozi – roman postaje glavna književna vrsta

ideju o romanu kao o zrcalu stvarnosti iznosi Stendhal u svom romanu Crveno i crno (1830.)

o lik Julien Sorel svojom inteligencijom i nizom veza kroči ka vrhu, ali nadomak sredi gubi kontrolu jer se nije snašao u svijetu

velikih i utjecajnih; osuđen na smrt, ogorčen je na društvo koje zatvara vrata sposobnima i siromašnima

realistički pripovjedač - najčešde je objektivan, iskazan u tredem licu i nenazočan u radnji

fabula – slijedi kronološki red zbivanja, a događaji su povezani čvrstim uzročno-posljedičnim vezama

o podređena je stvaranju karaktera koji je u pravilu socijalno motiviran

motivacija likova – određena je njihovim karakterima i socijalnim okolnostima

o socijalna motivacija

o psihološka motivacija

o genetska (biološka) motivacija

najčešdi postupci – portretiranje, portretiranje s pomodu ambijenta, detaljno i precizno opisivanje i pripovijedanje

realisti su književnost približili znanosti i uveli analitičku metodu prikazivanja stvarnosti

FRANCUSKA

poetika francuskog realizma zastupa prikazivanje tipičnih ljudi u tipičnim okolnostima

Balzac u Ljudskoj komediji (26 knjiga) pokušava klasificirati neiscrpnu ljudsku stvarnost miješajudi romaneskne, dokumentarne i

teorijske razine

Flaubert je ponudio novi tip – kritički realizam – označuje ga veoma estetizirani izraz, smatra se i ocem proznog modernizma

teoretičar realizma – C.H. Champfleury – manifest Le Realisme – ideal fotografske točnosti književne slike

glavni predstavnici francuskog realizma

o Honoré de Balzac

o Marie-Henri Beyle (poznatiji kao Stendhal)

o Gustave Flaubert

ENGLESKA

viktorijansko razdoblje blisko je realističkoj poetici

romanopisci ne samo da opisuju nego i kritiziraju englesku stvarnost – daju kritiku socijalnih nepravdi i bijede najnižih slojeva

o Charles Dickens – Oliver Twist, David Copperfield, Posmrtni spisi Pickwickova kluba, Velika iščekivanja

o William Makepeace Thackeray – Sajam Taštine

o George Eliot (žena) – Mlin na rijeci Flosi

o sestre Brontë – Charlotte, Emiliy i Anne

Charlotte Brontë – Jane Eyre

Emily Brontë – Orkanski visovi

Anne Brontë – Agnes Gray

o Robert Louis Stevenson – Otok s blagom, Neobična zgoda s doktorom Jekyllom i gospodinom Hydeom

o Lewis Carol – Alisa u zemlji čudesa

o Thomas Hardy – Tessa iz porodice d'Urbervillesa

RUSIJA

ruski realizam nastaje četrdesetih godina 19.stoljeda kad nastupa vrijeme pripovjedne proze

podjela

o rani realizam – Nikolaj Vasiljevič Gogolj

o razvijeni realizam – Ivan Sergejevič Turgenjev poetski realizam (realizam u opisu likova, poetski opis prir.)

o visoki realizam – Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Lav Nikolajevič Tolstoj

Honoré de Balzac – Otac Goriot

- 1799.-1850.

- utemeljitelj socijalnog i kritičkog realizma

- 90 romana, pet drama, niz novela – 2000 likova

- ciklus romana Ljudska komedija – zaokružena slika francuskog društva nakon Napoleona, u tri dijela

o Studije iz ljudskog života (ovdje je Otac Goriot)

o Filozofske studije

o Analitičke studije

- u svim njegovim djelima novac je pokretačka snaga

- socijalno-psihološki roman Otac Goriot ima tri fabule vezane uz stanare pansiona Vauquer

o prva fabula - J.J. Goriot – nekod bogati tvorničar i otac tri kderi

o druga fabula – Eugene de Rastignac – siromašni plemid koji iz provincije dolazi na studij

„rastignac“ – netko tko ne preže ni pred čim da bi se uspeo na društvenoj ljestvici

o treda fabula – Vautrin – mistični eks-robijaš koji vješto upravlja sudbinama ljudi, a pojavljuje se kao Eugeneov duhovni uzor

romantičarski i titanski lik – izdvojen, netipičan, drugačiji, pretjeran u svemu

Gustave Flaubert – Madame Bovary

- 1821. – 1880.

- francuski pripovjedač koji je cijeli život bio nesretan, živčan i bolestan – živio povučenim životom u Normandiji

- teži potpunoj objektivnosti u prikazivanju likova i prizora iz malograđanskog života

- najvažniji romani

o Madame Bovary

o Sentimentalni odgoj

o Salambo – maštovita novela o kartaškoj princezi Salambo

- Madame Bovary je povijest života mlade žene Emme Bovary koja postaje žrtvom vlastitih iluzija

- bovarizam – nerealna slika o samome sebi, želja za bijegom od stvarnosti koju se smatra nedostojnom samog sebe

- tri dijela romana – očekivanje, iskustvo i razočaranje

- Emmini snovi su u neskladu sa malograđanskim životom kojem se niti želi niti može prilagoditi

- udana je za prostodušnog seoskog liječnika Charlesa koji ne vidi njezino zadovoljstvo i njemu rađa kder za koju ju je briga

- utjehu traži u ljubavnicima Rodolpheu i Leonu

- na kraju, pritisnuta dugovima, sama sebi oduzima život i zadaje očaje mužu koji je još uvijek voli

- Flaubert je bio notorno poznat po svojem perfekcionizmu i vječnom traženju le mot juste (prave riječi)

- zbog nemoralne fabule Flaubert završava na sudu, no biva oslobođen optužbi

Nikolaj Vasiljevič Gogolj – Kabanica

- 1809.-1852. – ruski pripovjedač i komediograf, siromašni ukrajinski plemid

o smatran „ocem modernog ruskog realizma“

o Dostojevski: „Svi smo mi izašli ispod Gogoljeve kabanice.“

- nakon kriza vjerskog misticizma umire poremednog uma

- kombinira elemente romantizma, realizma i modernizma na vrlo duhovit i ciničan način

o tzv. „gogoljevski smijeh“ – smijeh kroz suze, kroz smiješnu situaciju nazire se jad i tuga

- Kabanica – pripovijetka - realistično-fantastična pripovijest o činovniku Akakiju Akakijeviču Bašmačkinu i njegovoj kabanici

- Mrtve duše –roman – vrhunska realistički prikazana slika Rusije – glavni lik je snalažljivi varalica Čičikov

- Revizor – drama – izruguje se ruskoj birokraciji i malograđanštini

Ivan Sergejevič Turgenjev – Šuma i stepa

- 1818.-1883. – ruski pripovjedač i romanopisac

- kao imudan plemid putuje Europom i prvi je ruski pisac koji se proslavio na zapadu

- u zbirci pripovjedaka Lovčevi zapisi toplo opisuje likove kmetova koje je susretao kao lovac, a prirodu opisuje poetskim realizmom

o utjecao na Ksavera Šandora Gjalskog, kojeg su zvali „hrvatskim Turgenjevom“

o posebno istaknute pripovijetke Šuma i stepa te Nadstojnik

- obnovio u ruskoj prozi lik suvišnog čovjeka, kakav smo sretali u Childeu Haroldu i Evgeniju Onjeginu

o protagonist nihilist Bazarov u romanu Očevi i djeca

o individualac, ponekad talentiran i nadprosječan, koji se ne uklapa u točno određene kalupe društva

o često su nihilisti i fatalisti te vrlo autodestruktivni, puni depresivne dosade i nezainteresirani za društvo oko sebe

Lav Nikolajevič Tolstoj – Ana Karenjina

- 1828.-1910. – ruski pripovjedač i dramatičar, plemidka obitelj

- najbolji romani – Ana Karenjina te Rat i mir

- Rat i mir – opisuje Napoleonov napad na Rusiju 1812. i reakcije pet aristokratskih obitelji

- Ana Karenjina – likovi

o Ana i njezin suprug Karenjin, ljubavnik Vronski (Ana+Karenjin+Vronski)

o njen brat Stiv Oblonski i njegova žena Doli (Stiv+Doli)

o Dolina sestra Kiti i njezin suprug Levin (Kiti+Levin)

o kroz Levina Tolstoj iznosi svoje ideje braka, društva i života opdenito)

- tema romana – brak, licemjerje, ljubomora, vjernost i obiteljski život – vrhunskog djelo ruske i svjetske književnosti

- smatra se modernom romanesknom tragedijom

- inspiraciju za Anu nalazi u Puškinovoj najstarijoj kderi Mariji

Fjodor Mihajlovič Dostojevski – Zločin i Kazna

- 1821.-1881. – ruski romanopisac i najvedi ruski realist uz Tolstoja

- u mladosti zastupa napredne društvene poglede i krede se tragom Gogoljevog realizma roman Bijedni ljudi

- osuđen zbog socijalističkih stavova i poslan na robiju; po povratku osuđuje revolucionarnu djelatnosti roman Demoni

- traži izlaz u pravoslavlju i svjesno pristaje uz carizam i slavenofilstvo – mijenja se tematika djela: egzistencijalne teme

- prekapa po najskrivenijim dijelovima ljudske psihe i koristi kriminal samo kao okvir za rasprave o problemu zločina i kazne

- likovi – cinici i buntovnici protiv društva, razvratnici i nemoralni tipovi, a s druge strane dragi, poštovani, nesebični, pasivni likovi

- osim Zločina i kazne, bitni romani su

o Poniženi i uvrijeđeni

o Idiot – Kristu sličan knez Miškin i đavlu sličan Rogožin oboje vole Nastasju Filipovnu, jedan iz milosrđa, drugi iz pohote

o Brada Karamazovi – visoka moralna problematika – ubijeni otac Fjodor i sinovi Mitja, Ivan i Aljoša + nezakoniti Smerdljakov

- Zločin i kazna – razmatra probleme zločina i kazne, grijeha i ispaštanja, prava i pravde

- siromašni student Rodion Romanovič Raskoljnikov iz viših ciljeva odlučuje ubiti babu lihvaricu čijim bi novcem pomogao sestri i

drugima koji su poniženi i uvrijeđeni robinhudovske ideje

o nakon ubojstva pratimo, kroz niz unutrašnjih monologa, njegovu dramu i borbu sa samim sobom

- Sonja Marmeladovna – čedna kršdanka, prostituka koju na to tjeraju prilike koje je nametnuo njen razvratni otac

o Rodion Romanovič joj priznaje zločin, što prečuje lik intrigant Svidrigajlov, koji želi Raskoljnikovljevu sestru Dunju

- iz nejasnih razloga Svidrigajlov se ubija, a Sonja natjera Raskoljnikova da se preda policiji – osuđen na robiju u Sibiru

- epilog – Sonja posjeduje Raskoljnikovog u Sibiru gdje on doživljava kršdansku katarzu i pokajanje pod njenim utjecajem

- ostali likovi

o Razumihin – Raskoljnikovljev razumni prijatelj

o detektiv Porfirij – ima osjedaj da je Raskoljnikov kriv, ali ne može dokazati

- Dostojevski je snažno utjecao na modernu europsku prozu 20. stoljeda prvi prikazao tjeskobu i osamljenost modernog čovjeka

o također je značajna uloga koju Dostojevski pridaje ambijentu prvi prikazao tmurno ozračje velegrada

- u njemu vide preteču i predstavnici modernog psihološkog romana toka svijesti, te ekspresionisti i egzistencijalisti

o kod nas utječe na: Cesarca, Kranjčevida, Kovačida, Krležu, Ujevida…

- nastavak i produžetak realizma

- književni pokret koji traje od 1880. do 1900. godine

- još više od realizma pronalazi duhovne zasade u pozitivističkom shvadanju znanosti

- teoretičar – Hippolyte Taine – učenje da je čovjek proizvod tri motivacije

o nasljeđe (rasa)

o sredina (milje)

o trenutak (povijesna situacija)

- najvažniji pisac i ujedno i teoretičar je Emile Zola koji u djelu Eksperimentalni roman (1880.) i u predgovoru Thérése Rauqin ističe da

je zadada naturalista da preuzmu eksperimentalne metode iz prirodnih znanosti

- Zolin sljedbenik Guy de Maupassant u svojim djelima (npr. Medanske večeri) i romanima zastupa naturalističku koncepciju, ali ističe

kako književnost ne može prikazati potpunu istinu, ved svatko stvara svoje viđenje svijeta

- naturalizam opisuje i najružnije strane života (estetika ružnode)

o naturalistički pisci razotkrivaju socijalnu i moralnu izopačenost, zločin, duševne bolesti, grubu seksualnost, nastranost

o za razliku od realista, uvode masu kao književnog junaka (rudari u Zolinu Germinalu)

- verizam – javlja se u talijanskoj književnosti druge polovice 19. stoljeda

o predstavnik Giovanni Verga – Obitelj Malavoglia (sicilijanska obitelj propada), Cavaliera Rusticana (opera od Mascagnija)

Émile Zola – Germinal i Thérése Raquin

- 1840.-1902. – osnivač i najznačajniji predstavnik naturalističkog pokreta

- „J'accuse“ – otvoreno pismo predsjedniku republike zbog tzv. Dreyfusove afere (antisemitizam, ogromni politički skandal)

- vrlo važan kao tvorac tzv. eksperimentalnog romana

- ved u prvom romanu Thérése Raquin uvodi znanstvene metode – analizira različite temperamente i rase

o mlada i strastvena Therese [kolerik] je očajna jer ju dobronamjerna tetka Madame Raquin udaje za bratida Camillea

[flegmatik]

o spetlja se s bratidevim rođakom Laurentom [sangvinik] i odlučuju utopiti Camillea (bratida/muža)

o nakon toga završe zajedno i brinu se za tetku koja doživi infarkt i ostaje potpuno paralizirana osim očiju (zatočena u tijelu)

o jednom prilikom uspijeva pomaknuti prst dovoljno da napiše „Therese i Laurent su u…“ ali nema snage za dovršiti rečenicu

o Therese i Laurent shvadaju da ne mogu živjeti zajedno i potajno svaki kuje plan da ubije drugog

o u trenutku kada oboje krenu ubiti jedan drugog, shvate svoje planove i dožive krah, shvadajudi jad svojih života

o odluče svaki popiti dozu otrova te se tako i ubijaju, pod budnim okom Madame Raquin

- roman Germinal – izrazito grubo i realistički opisan štrajk rudara u sjevernoj Francuskoj

o ime prema mjesecu Germinalu iz republikanskog kalendara

o prvo pojavljivanje socijalističkih ideja u francuskom romanu

o opisuje rudare kao masovni lik

o animalizacija - uspoređuje rudnik sa zvijeri koja guta ljude (ime rudnika Voreux, vorax,cis = proždrljiv, lat.)

o majstor masovnih scena (kao kod nas Šenoa),

Guy de Maupassant – Na vodi

- 1850.-1893. – francuski pripovjedač i romanopisac, uz Zolu glavni predstavnik naturalizma

- majstor nbovele – izvrstan promatrač, hladan i objektivan opisivač s pesimističnom vizijom svijeta

- stvara likove čijim postupcima upravljaju biološki i sociološki motivi

- najpoznatija novela – Na vodi

o pisac dolazi na odmor gdje upoznaje ribara koji mu otkriva divan svijet vode, čamaca i veslanja

o jednom pisac sâm šede i odluči se odmoriti u čamcu ali uskoro idila postane jezivom – želi pobjedi, ali ne može dignuti sidro

o tri ribara mu moraju dodi pomodi i nakon što uspiju didi sidro, shvate da je otpor pružao leš žene s kamenom oko vrata

- hrvatski realizam traje samo desetak godine (1880.-1890.) iako ima začetke ved u Šenoi

- najzrelija realistička ostvarenja poput Novakovih Stipančida ostvaruju se tek na prijelazu stoljeda (1899.)

- društvene prilike – vrijeme Khuena, spašavanja nacionalne svijesti, agrarne krize, propast plemstva, seljaštvo pati

- političke prilike – narodnjačkim prosvjetiteljskim težnjama suprotstavila se pravaška koncepcija kritiziranja i negiranja svega uopde

o pravaši stekliši (bijesni) bili su radikalci koji su htjeli slobodnu hrvatsku – poznata polemika između narodnjaka Šenoe i

pravaša stekliša Kovačida

o pravaši su bili najvažniji hrvatski pisci realisti – Ante Kovačid, Eugen Kumičid, neko vrijeme i K. Š. Gjalski

- tri važna kruga društvene problematike

o propast plemstva

o socijalna problematika selo-grad

o nacionalno pitanje

- časopisi – glavni list ostaje Šenoin Vienac

- književne vrste i teme – cvjetaju roman i pripovijetka, puno manje poezija (SSK), a drame skoro da i nema

- regionalna obilježja

o Hrvatsko zagorje – Ante Kovačid, KŠ Gjalski

o Slavonija – Josip Kozarac

o Istra i Primorje – Eugen Kumičid, Vjenceslav Novak

- sredinom osamdesetih prevladava kritički realizam – nepoštedna kritika cijelog društva

- krajem osamdesetih pisci prodiru u psihu junaka

- kod Gjalskog se osjedaju natruhe simbolizma

Eugen Kumičid – Urota Zrinsko frankopanska

- prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom metodom

- tri skupine djela

o naturalistička tematika – moralna izopačenost zagrebačke građanske i aristokratske sredine

o idilični romani iz istarskog života

o nacionalno-povijesne teme s pravaškim programatskim djelima

- najvažnija djela

o Urota zrinsko-frankopanska

o Začuđeni svatovi

Ante Kovačid - U registraturi

- pripovjedač, feljtonist, polemičar, pjesnik, vatreni pravaš

- u borbi sa životnim problemima doživljava slom i umire pomračena uma u ludnici

- piše travestiju Smrt babe Čengičkinje kao ruganje Mažuranidevom Smail-agi

- U registraturi – poluautobiografski roman pisan u prvom licu

- tema – opisuje životni put i tragičnu sudbinu Ivice Kičmanovida, talentiranog seoskog djeteta koji doživljava slom iluzija u gradu

- kao službenik u registraturi (arhivu) doživljava tjelesni i duševni slom

- prstenasta struktura romana (nije kronološka)

- višeslojan roman – neke epizode možemo odvojiti u novele, najčešde je to epizoda o djetinjstvu Ivice Kičmanovida

- osporava se je li Ivica zapravo protagonist bududi na nije on taj koji pokrede radnju, koji ima volju za djelovanjem

- Ivicu guta vrtlog gradskog života, postaje objekt na kojem se provodi tuđa volja

- ovisi o ljudima koje ili

o mrzi (kao npr. Mecenu)

o izruguje (kao npr. Žorža)

o voli, ali ih se boji (Laura)

- nakon razočaranja, vrada se na selo gdje postaje mrk, ozbiljan i s vremenom alkoholičar, poludi i zapali registar i umire u vatri

- Laura – femme fatale glavni pokretač radnje (ključni moment djela je njen susret s Ivicom)

o u prvom kontaktu s Ivicom otkriva se kao privržena, dobrodušna, nježna osoba, ali samouvjerena

o zatim, produbljivanjem odnosa s Ivicom i drugim likovima, upoznajemo je kao proračunatu, superiornu, zločestu i amoralnu

o lik intrigant, romantičarski lik

- kumordinar Žorž – isto dolazi sa sela u grad, gdje postaje sluga i ulizica, ali se svima na selu hvali da je uspio u životu

- ljubavni trokuti

o Ivica-Laura-Mecena

o Laura-Ivica-Anica

Ivica Anicu voli platonski, a Lauru erotski

- ispreplitanje romantizma, realizma, naturalizma i modernizma

o Realizam – opisi sela i grada, tipična tema, psihološka karakterizacija sporednih likova

o Romantizam – lik Laure (hajdučica Lara), oživljeni spisi, fantastični elementi (trovanja), krvava svadba

o Naturalizam – genetsko određenje čovjeka, animalizacija (slično kao u Smail-agi), incest Laure i Mecene

o Modernizam – defabularizacija, miješanje vremenskih perspektiva

Ksaver Šandor Gjalski – Pod starim krovovima

- 1854.-1935. – pravim imenom Ljubo Babid

- na njega jako utječu Turgenjevljevi Lovčevi zapisi i poetski realizam zvan hrvatskim Turgenjevom

- Pod starim krovovima – zbirka uokvirenih novela (Rahmenerzählung) – opisuje svijet zagorskih plemida (nostalgiju i otpor)

o Illustrissimus Battorych – pravi plemid - žali zbog propadanja plemstva koje se ne može prilagoditi

o Perillustris ac generosus Cintek – lažni plemid (ironično) – žali ga zbog njegove silne želje da bude plemid, a ne ide mu

- poetski realizam – uključuje odnos Gjalskog prema temi propasti plemstva kroz upotrebu stilskih sredstava lirizam

- načelo autentičnosti – koristi se štokavskim jezikom, ali likovi u govoru koriste i ostala narječja, pogotovo kad su emotivni

- prvi pokušaji psihološkog romana, najava impresionističkog funkcionalnog pejzaža, lirizam, govorna karakterizacija…

Josip Kozarac – Tena

- 1858.-1900. – važan za regionalnu književnost = Slavonija

o kao Kanižlid u baroku, MP Katančid u klasicizmu i MA Reljkovid u prosvjetiteljstvu

- govori o problemima u svojoj regiji - raspadanje društvenih zadruga, pauperizacija seljaka

- Tena je personifikacija Slavonije – na početku neugledna, pa prekrasna, no eksploatiraju ju

Vjenceslav Novak – Posljednji Stipančidi

- 1859.-1905. – najplodniji pisac hrvatskog realizma zvan hrvatskim Balzacom

- opisivao je dvije sredine

o Senj

o Zagreb

- književne vrste

o pripovijetke – Iz velegradskog podzemlja, U glib…

o romani – Posljednji Stipančidi…

- „kršdanski socijalizam“ – govori o radnicima i načinu života, ali i o važnosti opraštanju…

- Posljednji Stipančidi – roman koji opisuje propadanje ugledne senjske patricijske obitelji Stipančid sredinom 19. stoljeda

- članovi obitelji Stipančid

o autoritarni otac Ante

o požrtvovna majka Valpurga

o rastrošni i nemoralni sin Juraj – razmetni sin

o nesretna i dobra kdi Lucija - majka joj šalje izmišljena pisma, umire od sušice

- tematika – povijesno-politički obiteljski roman

- tip razrade radnje – prstenasta fabula (počinje sa Lucijinom bolešdu i vrada se u vrijeme Jurajeva rođenja)

o uokviren roman – Rahmenerzählung – počinje i završava istim likovima, vremenom i mjestom (kao u filmu)

- dvije fabule

o obitelj Stipančid

o političko-socijalne prilike u Senju

- ostali problemi osim propadanja plemstva – položaj žena, odnosi roditelja i djece, uloga odgoja, ideologije i stranke…

Silvije Strahimir Kranjčevid

- 1865.-1908. – prvi hrvatski moderni pjesnik, rodom iz Senja

- zbirka Bugarštice – prvi put sredemo kod Hektorovida još – tužaljke, tužne pjesme

- piše refleksivnu poeziju - piše o univerzalnim, astralnim temama uz uporabu mnogih stilskih sredstava (alegorija, simbolika…)

- astralne teme – izvan svakodnevnog, uobičajenog

- u pjesmama poput Mojsije traži smisao života i razmišlja o slobodi, idealima, ropstvu…

- bibleizmi - u pjesmama s biblijskim motivima se nadahnjuje likom Isusa Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!)

o pita se je li se Isusova žrtva isplatila – još nije

- Mojsije – sukob Mojsija i Boga – Bog ne želi preferirati jedan narod, ali kasnije shvada da nisu svi isti

o Mojsije – hipersenzibilni individualac, neshvaden od mase (naroda)

usp. Cesarid – Poludjela ptica, Ujevid – Visoki jablani, Baudelaire - Albatros…

- zaslužan za uvođenje motiva radnika u hrvatsku poeziju (spajanje kršdanskih i socijalnih motiva)

- započinje 1857. kada su objavljeni Cvjetovi zla

- karakteristike

o lirizam – relativizacija književnih vrsta jer se lirika uvlači u sve rodove

o lik-umjetnik – stvaranje kulta umjetnika koji je svestran, povučen i otuđen

o larpurlartizam – umjetnost radi sebe same, lišena svake tendencije, rađena samo zbog estetike

o iracionalizam – često vezan uz umjetnikovu maštu i ispreplitanje snova i jave

Parnasovci

- predstavljaju pjesnički krug oko zbornika Le Parnass contemporain

- predstavnici – Leconte de Lisle (vođa), Théophile Gautier, Jose Maria de Heredia i Sully Prudhomme

- teže čistoj umjetnosti radi nje same – pjesnik treba preslikavati objektivnu, hladnu ljepotu, bez osjedaja – mramorna ljepota

- itekako njeguju kult forme – besprijekornost stiha i virtuoznost izraza – jezik je u središtu pozornosti za parnasovce

- stilska sredstva - jarke su boje karakteristične za taj pokret (kolorizam), kao i impersonalni stav

THÉOPHILE GAUTIER

- važna zbirka – Emajli i kameje

- važna antologijska pjesma – Pastel

- važan kao teoretičar i začetnik larpurlartizam

CHARLES-MARIE LECONTE DE LISLE

- francuski pjesnik – teoretičar i vođa parnasovaca

- pokušava pomiriti larpurlartizam i pozitivistički duh vremena

- postiže ideal mramorne ljepote – pjesme su mu formalno savršene, sa slikama egzotičnih krajeva ili davnih civilizacija

- važne zbirke – Antičke pjesme, Barbarske pjesme

- važna pjesma - Slonovi

Charles Baudelaire

- 1821.-1867. – ona epohalna prekretnica koja određuje početak moderne poezije

- prvi od „prokletih pjesnika“ – vječno rastrgani između stvarnosti i sebe samih

- relativizira kategorije lijepog – okrede se poetici zla i estetici ružnode

- proslavio se zbirkom Cvjetovi zla cijeli život teži za ljepotom, a susrede se s bijedom, razapet je između cvjetova i zla

o unutar te zbirke nalaze se ciklusi:

Spleen i Ideali – proučava izbjedi splin i dosedi ideal

Pariške slike – proučava slučajne prolaznike

Vino

Cvjetovi zla

Pobuna

Smrt

- uz to je napisao i male pjesme u prozi pod imenom Spleen Pariza

- spleen – iracionalna tjeskoba koja guši, sumornost, rezignacija, beznađe u nemiru

- u poeziju unosi

o nove motive – scene s ulica, osjetilni užici, brutalni prizori bijede, morbidnost

o nov pjesnički izraz – izrazita sinestezija osjetila

- pjesme – Albatros, Suglasja, Stranac, Opajajte se, Večernji sklad, Strvina…

- ljubavnice i djevojke – nijedna ga ne zadovoljava

o Jeanne Duval – tzv. „Crna Venera“ – odvela ga u propast, bizarna mulatkinja – fatalna žena

o Madame Sabatier – puno finiji odnosi

o Marie Daubrun - glumica

Simbolizam

- nastaje osamdesetih godina 19. stoljeda kao reakcija na parnasovce

- teorija pjesničkih simbola – poezija individualnih simbola – temelj moderne poezije

- prvak je pjesnik Stéphane Mallarmé, zagovornik čiste poezije, otkrivač novih mogudnosti izraza, novih simbola

- simbolizam teži spajanju poezije i glazbe

o Paul Verlaine traži glazbu prije svega

o Arthur Rimbaud traži u svojim Samoglasnicima teoriju obojena sluha

- Verlaine i Rimbaud smatraju se također „prokletim pjesnicima“

PAUL VERLAINE

- glazba prije svega - glazbu pokušava pretočiti u stihove – asonancom, aliteracijom, onomatopejom, rimom…

- uz simbolizam, uz Verlainea se veže i impresionizam – u njegovoj Jesenjoj pjesmi naziru se mutni vidici itd.

- kroz iracionalne pjesničke slike nekom sebi svojstvenom simbolikom izražava subjektivne stavove i osjedaje

- ševi se s Rimbaudom

ARTHUR RIMBAUD

- slavu stekao u 17. godini pjesmom Pijani brod - brod je upravo Rimbaud, izgubljen u snovima i mašti

- govori o nestvarnom, iracionalnom, izobličenom svijetu, kakvim ga on vidi

o neobična stilska sredstva – alegorija, metafora, vrlo individualni i nerazumljivi simboli

- Samoglasnici – sonet – uz samoglasnike veže pjesničke slike asocijacijama

- zbirke Sezona u paklu te Iluminacije

Stéphane Mallarmé

- u početku je pod utjecajem Poea, Baudelairea i parnasovaca, no kasnije je među najistaknutijim simbolistima

- uz njega vežemo hermetičku poeziju – vrlo teško razumljivu poeziju prepunu višestruke sugestivnosti

o hermetička poezija cvjeta u 20. stoljedu

- svojom alkemijom riječi sugerira apsolutnu ideju u kojoj sadržaj i zvuk imaju istu vrijednost

o poigrava se homofonijom, djela mu često još više gube smisao kad se prevode s francuskog

- najbolje djelo – poema Faunovo poslijepodne

Henrik Ibsen – Nora

- 1828.-1906. – najvedi norveški dramatičar

- više stvaralačkih faza

o romantična faza – drama u stihu, teme iz nacionalne povijesti

o prijelazna faza – približava se tzv. drami ideja – Peer Gynt

o realistična faza – vrhunac europskog građanskog teatra – Nora (Lutkina kuda)

o simbolistička faza – ponire u psihu junaka, unosi lirska raspoloženja i sve se više približava simbolizmu

- Nora – prekretnica u europskoj dramaturgiji

- sva tri čina odvijaju se u istoj sobi u kojoj pratimo rastudi sukob mlade žene i majke Nore i njena muža Torvalda Helmera

- iz voljene obiteljske lutkice Nora prerasta u misledu samostalnu osobu koja napušta obitelj da bi našla sebe

- želi se izgraditi kao ljudsko bide – djelo nosi feminističku ideju

o ipak finim psihologiziranjem nadrasta običnu propagandu

Emma Bovary, Ana Karenjina, Nora

- tipičan realistički tematski krug – brak i obitelj, lažni moral građanskog miljea

- Helmer – hladni skandinavac, uživa u svom ugledu, ljigavac

- komorna drama/drama ideje – mali broj likova, radnja smještena u zatvorenom prostoru

Anton Pavlovič Čehov – Tri sestre

- 1860.-1904. – uz Maupassanta, smatran najvedim europskim novelistom

- započinje odličnim kratkim humoreskama koje odlikuje njegov tužni humor

- zaključuje razdoblje ruskog realizma, ali se približuje impresionizmu i simbolizmu

- u djela unosi mnogo nedorečenosti, lirskih raspoloženja, atmosfere i simbolike

- njegove slike života su obične, svakodnevne, nema iznenađenja, život jednostavno teče

o ali ipak je taj život ispunjen nadanjima i maštanjima koja se nikad ne ostvaruju

- drame – Ujak Vanja, Galeb, Tri sestre, Višnjik

- Tri sestre – drama u tri čina o tri sestre – Olga, Maša i Irina, kderi generala Prozorova

o s nesposobnim bratom Andrejem i njegovom beskrupuloznom ženom Natašom žive u provinciji

o maštaju o promjenama i žive za povratak u rodnu Moskvu

- no jasno je da je taj cilj sve udaljeniji, a njihova čežnja za sredom koja je negdje drugdje postaje pesimizam i rezignacija

- neprimjetno, radnja se protegne na četiri godine

- Andrej – trebao biti profesor, perspektivan, ali zapeo sa ženom i djecom te postao niski činovnik

- Olga – najstarija, majčinska figura – uspješna učiteljica, muči ju što je neudana, ima autoriteta nad sestrama

- Maša – temperamentna - nesretno udana za Kuljigina i nesretno zaljubljena u Veršinjina – najrealnija

- Irina – sanja o Moskvi od početka do kraja – pristaje udati se za Tusenbacha, ali njega ubije Soljoni – ona svejedno ode tek tako

- Nataša – na početku mirna i nesigurna, kasnije počinje hegemoniju nad svima – naređuje, smeta, želi se riješiti stare sluškinje Anfize

- dvije varijante trajanja

o 1892.-1916.

početak obilježen izlaskom prvih modernističkih novela: Matoševa Mod savjesti i Leskovarova Misao na vječnost

kraj obilježen izlaskom prvih ekspresionističkih časopisa: Kokot i Šimideva Vijavica

o 1895.-1914.

početak obilježen protumađarskim demonstracijama na kojima sudjeluje i Vidrid

kraj obilježen Matoševom smrdu i posljednjom zbirkom modernističke lirike – „Hrvatska mlada lirika“

- studenti ulaze u javni život 95. na protumađarskim demonstracijama – za kaznu izbačeni s faksa, nastavljaju studij u Beču i Pragu

- stvaraju se dvije skupine književnika

o „stari“ – uglavnom realisti koji ne prihvadaju novotarije, tradicionalnih stavova i manira

o „mladi“ – Bečka i Praška skupina

Bečka skupina – književnost ab ovo – Milivoj Dežman, Branimir Livadid – dodir sa secesijom (Herman Bahr)

Praška skupina – pod utjecajem Masaryka, manje radikalni – Milan Šarid, Stjepan Radid – dodir sa socrealizmom

- dvije faze hrvatske moderne

o do 1903. – spajanje novog i starog shvadanja umjetnosti

zahtjev da se osigura sloboda individualnog talenta

prijevodi beletristike započinju upoznavanje s europskom literaturom

teorijski obračuni novog i starog naraštaja

o od 1903. – potpuno prevladavanje literarno-estetske orijentacije moderne

tada nastaju najpoznatija literarna djela

inzistiranje na opisivanju kaotične slike svijeta i na prodiranju u psihu

- 1900. se osniva Društvo hrvatskih književnika (mladi članovi), kao konkurencija Matici

- 1910. – kompromis između starih i mladih – Matica počinje biti ravnopravna pri izdavanju djela – svatko ima šansu

- najdominantnija književna vrsta – književna kritika

o Dežman i Livadid pokredu časopis Mladost – propituju doživljaj umjetnosti kao estetskog fenomena

tvrde da umjetnost mora biti izraz ljudskog duha – sloboda individualnom talentu

- Književni časopisi

o 1897. – Hrvatska misao (Praška skupina)

o 1898. – Mladost (Bečka skupina)

o Nada – Nehajev

o Vienac – središnji književni časopis – Nazor, Domjanid, Mihovil Nikolid, Begovid, Livadid…

o Život

LIRIKA

- moderna osobito njeguje liriku

o pejzažna poezija, poezija ugođaja, poezija simbola – Matoš, Vidrid, Nazor, Galovid, Domjanid…

o intimna ljubavna poezija – Begovid, Matoš, Vidrid…

o domoljubna poezija – Matoš i Nazor

o socijalna i socijalno-satirična poezija – Matoš, Vidrid i Domjanid

- oživljava dijalektalno pjesništvo

o čakavski – Nazor

o kajkavski – Matoš, Domjanid i Galovid

PROZA

- u znaku novele i pripovijetke - najpoznatiji novelisti: Matoš, Leskovar, Šimunovid, Begovid, Nehajev, Kozarac, Kamov

o realističko-impresionistička proza – Dinko Šimunovid

o simbolistička, lirska novelistika – Matoš

o defabulativna proza s unutarnjim monologom – Kamov

- novela – „tekst utegnut u mider tako da curi krv“ (Matoš) – puno toga izraziti u malo riječi

o nema klasične fabule – defabularizacija

o lik postaje lirski subjekt – stopljen s autorom

o psihologizacija prije svega kroz unutrašnje monologe

o likovi često dovedeni do ludosti, kao i sami autori (Vidrid, Kovačid)

- problematika selo-grad

o seoska novela – Šimunovid i Kozarac

o gradska novela s kozmopolitskim motivima – Matoš, Nehajev, Kamov

DRAMA

- najvažniji Vojnovid, koji pripada i u realističnu i u modernu i u međuratnu književnost

- također važan i Begovid

Janko Leskovar – Misao na vječnost

- novela Misao na vječnost (1891.) označava početak moderne

- prvi modernist, pisac psihološke proze

o svi njegovi likovi imaju tragične sudbine i propadaju zbog svoje introvertiranosti i pasivnosti

- Đuro Martid – seoski učitelj, slab i zamišljen, drugačiji od ostalih seljaka

o mučen je teretom krivnje zbog smrti djevojke koju je ostavio

o događa se promjena u njegovoj svijesti, koja se manifestira na van – počinje tudi djecu, drugačije izgleda…

o nagriza ga misao na vječnost, tj. pitanje savjesti i osjedaja krivice, te na kraju poludio „Đuro je Martid poludio.“

- problematizira se odnos unutrašnjeg i vanjskog svijeta – snovi vs java

Antun Gustav Matoš

- 1873.-1914. – simbol hrvatske moderne - tvorac novih tema, novih ideja, novog stila

- žanrove doživlja sinestetički – spajaju se

- kao kritičar je impresionist

- pejzaž izdvaja kao samostalnu temu

LIRIKA

- zbirka Pjesme objavljena posthumno 1923.

- ljubavna, pejzažna i domoljubna lirika – uzor mu je Baudelaire

o strog oblik (sonet) i profinjen ritam uz izrazitu sinesteziju

- Kip domovine leta 188* - aluzija na Štoosovu 1831.

o forma: više crtica nego pjesma – mala fabula, nekoliko likova, zaokruženo značenje, ima poantu

o Pepica i Jožica Pogačid nastradali od vojske koja se filmski približava

o Jožica ostaje jer se pouzda u Bana (vjera u staru prošlost), ali na kraju oboje umiru – blaga ironija

o pokazuje jalovost otpora i bezizlaznost situacije

- 1909. – godina Matoševa povratka iz Pariza

o forma: sonet – tematika domoljubna

o jako intenzivno niže sliku po sliku i samo bilježi trenutak (impresionistički)

o depresivno izražava razočaranje položajem Hrvatske – Na vješalima. Suha kao prut.

- Grički dijalog – dijalekt (kajkavski), razgovor o Hrvatskoj

o katreni pisani kajkavski, tercine standardnim jezikom

o kritika Hrvata ali i mađarona – doba Khuena Hedervaryja

o pita zašto Mađari svojataju Hrvatsku – Zakaj v Peštu našu zemlju vlečeju?

o konačni zaključak – propali smo, gotovi smo – Bara, mi smo frigani.

- Kod kude – domoljubna pjesma

o ironija – zadnja dva stiha – niže riječi bez značenja – harum, larum, farum, hedervarum…

o ritmičnost, zvučnost – o monotona naša zvona bona

o aluzije

književnost – Kovačid i Gaj

društvo – propali dvori

politika – Khuen, Reliquiae Reliquiarum

- Jesenje veče – pjesma ugođaja

o pjesničke slike – potpuna sinestezija – olfaktivne, auditivne, vizualne…

o sugestije temeljene na simbolističkim postupcima

o pjesma kao impresionistička slika – motivi „kao da su prekriveni tankom tkaninom“ (Verlaine)

o motiv neshvadenog genija-umjetnika – pjesma ulazi u intimu lirskog subjekta koji nije prisutan u pjesmi

o pejzaž = stanje duše

- Notturno – sonet o nodi

o napisao pjesmu nekoliko dana prije smrti

predosjeda kraj – Željeznicu guta ved daljina.

PUTOPISI

- Oko Lobora – putopis

o nema puno odrednica koje bi čitatelja upudivale da se radi o putopisu

o spominje se samo jedan geografski pojam – Ivančica

o subjektivan je pri opisu, a sam opis je izrazito asocijativno-impresionistički – nadahnut vanjskim motivima

o poistovjeduje našu zemlju i reljef sa svojom i našom dušom – humanizrani pejzaž

„Ljudi su krajevi, krajevi su ljudi.“ – potpuno prožimanje prirode i čovjeka

NOVELISTIKA

- novelistika s bizarnim motivima

o fabula statična, nerazvijena – naglasak na situaciji i stanju – psiha, duša

o relativizacija iluzije i stvarnosti

o likovi – muškarci slabih i nesigurnih karaktera, završavaju tragično

o nagli preokret – razbijanje iluzije (nagli zvuk, vizualni doživljaj)

- zbirke novela – Iverje, Novo iverje, Umorne priče

- novele Camao, Cvijet s raskršda, Balkon – motivi cvijeta i žene

- Cvijet s raskršda – Solus i Izabela

o Solus – svjetski putnik, zastane i zaspi na livadi u Francuskoj, probudi se a nad njim je Izabela

o Izabela – nježna, prozračna, fluidna – nagovara ga da ostane s njom, ali uskoro dolazi njen otac i naprasno ju odvede

- Camao – Kamenski i Fanny

o Kamenski – putuje i svira po svijetu, rđa, ali nevin – upoznaje Fanny, njen muž mu slomi ruke kad sazna za aferu

o Fanny – femme fatale – vara muža s Kamenskim i odvodi ga doma - muž sazna (otkrila ju njena papiga Camao) i ubije ju

o slomljenih ruku, Alfred Kamenski se onesvijesti – kad se probudio, nije više bilo nikoga

- Balkon – Cvijeta i Eugen

o muškom liku se ne sviđa Cvijeta jer je obula krive cipele

o Eugen upozna mlađu djevojku, kojoj Cvijeta ne može parirati, pa se okrede njoj

junonski tip žene – dominantna, samosvjesna, skladna, savršena

KRITIKA

- osobni opis s puno subjektivnih doživljaja - prilikom analize Cvjetova zla koristi metafore –analiza je umjetničko djelo za sebe

- zagovara ideju da kritičar mora biti veliki estet i imati osjedaja za stil - hrvatska kritika započela je Vrazom i Šenoom

- razlikujemo pozitivističku i impresionističku kritiku

Dragutin Domjanid

- najvedi kajkavski pjesnik moderne

- aristokrat – sva štokavska poezija mu je žaljenje za vremenima aristokracije

- Bele rože, Megle, Otmjena dosada

- koristi humanizirani pejzaž da stvori pjesmu ugođaja

- zbirke

o Kipci i popevke

o V suncu i senci

o Po dragome kraju

Ivo Vojnovid – Dubrovačka trilogija

- zadnji veliki dubrovački pisac

- Trilogija – tri jednočinke s tri vremena radnje

o Allons enfants…! (1806.) – Orsat Veliki nagovara Dubrovčane da ne odustanu od borbe protiv Francuza

o Suton (1832.) – Mare Beneša i njene tri kderi – Ore, Made i Pavle

o Na taraci (1900.) – gospar Lukša ne želi priznati očinstvo sinu Vuku koji je pučanin i kojeg je briga za gospare

- Suton sadrži najviše elemenata moderne drame od sva tri dijela

- sve tri su jednočinke, što omogudava zgušnjavanje napetosti

- puno didaskalija, i to lirskih, punih iscrpnih opisa – simbolistički napisane

- spoj tradicionalne, realističke tematike (propast plemstva) i modernog pristupa

o prikazuje kako se društvena drama polako pretvara u osobnu i intimnu tragediju

- Pavle iz Sutona – trebala bi biti progresivna jer je najmlađa, ali odbija brak s pučaninom Lujom Lasidem zbog svojeg podrijetla

Fran Galovid

- kajkavski pisac, poginuo u prvim danima rata

- nedovršen ciklus Z mojih bregov komponiran kao 4 godišnja doba

- pjesme – Crn-bel, Childe Harold…

- Kostanj

o kesten – simbolizira dom, ne zna se je li vode

o razgovor stabla kestena i čovjeka

Milan Begovid – Bez tredeg

- dramatičar i pjesnik podrijetlom iz Vrlike

- ali za razliku od Šimunovida nema etnoelemenata u djelima

- njegova zbirka erotske poezije Knjiga Boccadoro označava (uz Nazorove Slavenske legende) pjesnički početak hrvatske moderne

- drama Bez tredeg – bazira se na odnosu Gige i Marka

o tredi – imaginarna osoba, plod Markove ljubomore

o psihološka komorna drama – mali broj likova, radnja smještena u zatvorenom prostoru

o čehovljevski – tri čina, ali se ne mijenja mnogo toga između

o ibsenovski – velika napetost kroz dramu

- Giga diže ruke od svega jer je strahovito povrijeđena, a Marko je potpuno poremedene psihe

- Marko mijenja raspoloženje kad otkrije dokaz da ju nitko nije dirao, a nju dokrajčuje što joj tek tad vjeruje te ga ubija

- tekst je erotiziran – karakteristično za Begovida (proslavio se erotskim stihovima)

Vladimir Nazor

- dijalektalni pjesnik, predstavnik moderne

o dijalektalni opus mu je uglavnom poezija čakavskog idioma

o piše na istarskom narječju iako je rođen na Braču

- za razliku od ostalih predstavnika moderne, vrlo optimističan, pozitivan pisac

- u mladosti angažiran u Ujedinjenoj nacionalističkoj omladini Vladimira Čerine, kasnije postaje predsjednik ZAVNOH-a

- zbirke pjesama

o Slavenske legende

o Lirika (Cvrčak)

o Hrvatski kraljevi (Zvonimirova lađa, Galiotova pesan)

o Medvjed Brundo – životinjski ep o neslozi (invokacija!)

- pripovjetke i romani - Veli Jože, Priče iz djetinjstva (Voda)

- Galiotova pesan – tužaljka – lirski subjekt žali za prošlosti – lamentacijski ton (bugarštice – Hektorovid)

- Seh-duš dan – majka govori o smrti svog sina

- Zvonimirova lađa – predstavlja Hrvatsku (Alkej!)

Ivan Kozarac – Đuka Begovid

- prikazuje u svojim novelama propadanja hrvatskog sela, lijenost, nemoral i rasipnost

- vrhunac djela je psihološki roman Đuka Begovid koji prikazuje slavonsku stvarnost 19. stoljeda

- Đuka je simbol zle krvi koja rastače plemeniti narodni organizam – bedar, raspikuda, ocoubojica

o pokušava se popraviti, ali mu genetska motivacija to ne dopušta – propada do konačnog sloma

Vladimir Vidrid

- uz Matoša najvedi pjesnik hrvatske moderne

- zbirka poezije – Pjesme (40-ak pjesama)

- jedan od vođa skupine koja je 1895. spalila zastavu na otvorenju HNK

- završio lud u Stenjevcu, gdje je i umro

- čest tema su mu robovi koji čeznu za domovinom i slični antički motivi

- istančan osjedaj za boje te impresionističke i simobilističke motive

Dinko Šimunovid - Muljika

- folklorni pisac podrijetlom iz Zagore

- njegovi junaci su introvertirani i pasivni, slični Leskovarovima, u bešdutnoj prirodi i društvenoj sredini osjedaju samo tugu i tjeskobu

o Salko iz Alkara, Rudica, Boja Muljika

- novele – Mrkodol, Alkar, Muljika, Duga, Rudica

- često su mu žene glavni likovi

o Alkar je drugačiji – novela o ocu i sinu

- Muljika – glavni lik je djevojka istog imena, blijeda, slaba, ne može raditi, umre na kraju

o sličnost s Janicom iz Breze Slavka Kolara

Janko Polid Kamov

- najradikalniji umjetnik svog doba – umro u dobi od 24 godine u Barceloni

- danas se smatra pretečom europske avangarde, ekspresionizma, pa i egzistencijalizma

- njegova djela su krik pobune protiv malograđanskih norma i društvenog licemjerja, deklarira se kao zagovornik psovke i pobune

o postpubertetski bunt, ne neko konkretno razočaranje – čista provokacija

- Pjesma nad pjesmama – anarhistička obrana strasti i bluda – ironični hvalospjev prevratu uz biblijsku tematiku

o naturalistički grč i tjeskoba

- ekspresionizam – pesimističan doživljaj svijeta, strah (krik koji ne oslobađa), daos

Milutin Cihlar Nehajev - Bijeg

- njegovi eseji i kritike pripadaju samom vrhu epohe

- Bijeg – najbolji roman hrvatske moderne

o tragična sudbina mladog i perspektivnog Đure Andrijaševida koji postaje žrtvom malograđanske sredine

- Nehajev među prvima uvodi defabularizaciju i modernu pripovjednu tehniku unutarnjeg monologa

- bijeg od obaveza, društva, života

- motivacija

o vanjska – društvene konvencije, neimaština, nerazumijevanje radnog miljea

o unutarnja – hipersenzibilnost antijunaka Đure Andrijaševida

- drugi dio romana pisan je u epistularnom obliku (pisma)

- Đuro je odraz svih muških likova iz hrvatske moderne

11.5.2009. 02:15