Mnogi su upiti u odnosu na istine koje supredstavljene u STUDIJAMA SVETOG PISMA i uSTRAŽARSKOJ KULI, o tome odakle su došle i kakosu se razvile do njihovih sadašnjih simetričnih iprekrasnih razmjera. Jesu li one rezultat vizija? Da lije Bog na neki nadnaravan način dao riješenje ovih dosada skrivenih tajni Svog Plana? Je li autor tih zapisaviše od običnog bića? Da li on tvrdi da posjedujenadnaravnu mudrost ili moć? Ili kako dolazi tootkrivenje Božje Istine?

Ne, dragi prijatelji, mi ne tvrdimo da smo ni u komsmislu superiorni; niti se želimo uzvisivati u odnosuna našu braću u Kućanstvu Vjere, izuzev u smislu ukojem je Gospodar poticao, govoreći, „I tko god hoćeda među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” (Mat.20:27) Daleko od toga da je naš položaj među ljudimasvijeta i Nominalne Crkve uzvišen; jer posvuda segovori protiv nas. Mi smo međutim, u potpunostizadovoljni, čekati na uzvišenje, u Gospodinovo pravovrijeme. (1. Pet. 5:6) Mi stoga odogavaramo riječimaApostola, “što gledate na nas, kao da smo mi svojomsilom ili pobožnosti učinili te stvari?” Mi smo istotako ljudi sa istim strastima poput vaših, istih slabosti ikrhkosti, gorljivo nastojeći pobjediti mnogaopkoljenja, obeshrabrenja, itd., snažno se naprežućinaprema Nagradi Našeg Uzvišenog Poziva, i tvrdećida smo, kao vjerni istraživači Riječi Božje, kažiprst,kao što smo se prethodno bili izrazili, da vampomognemo pratiti vama samima po svetimstranicama predivnog Plana Božjeg—ništa manjepredivnog za nas, jamčimo vam.

Ne, istine koje mi predstavljamo, nisu bileotkrivene u vizijama i snovima ili Božjim čujnimglasom; niti su sve bile otkrivene odjednom, negopostupno, posebno od 1870, i posebice od 1880. Tosadašnje razvijanje Istine nije zbog čovječjegenijalnosti ili pronicljivosti, nego zbog jednostavnečinjenice da je došlo Božje pravo vrijeme; i ako mi nebi govorili, i nikakav drugi zastupnik ne bi mogao bitipronađen, samo bi kamenje vikalo.

Predstavljamo vam u nastavku povijest, ne samozbog toga zato što smo bili potaknuti dati pregledBožjeg vodstva na stazi istine, nego posebno zato štomi vjerujemo da je potrebno skromno ispričati istinu,da se razoruža pogrešna shvaćanja i prikazivanja spredrasudama, i da naši čitatelji mogu vidjeti kakonam je Gospodin pomagao i vodio nas cijelim putem.Kada se radi o imenima i gledištima drugih koji su seodvojili od nas a koji mogu biti povezani sa ovompoviješću, mi ćemo nastojati iznijeti jedino takvestvari koje su neophodne za razumijevanje našepozicije i Gospodinovog vodstva. Niti možemoimenovati sve male stvari Božanske naklonosti kojima

smo svjedočili, molitve koje su bile uslišene, itd.,imajući na umu da naš Gospodar i rana Crkva nisuostavili primjer vjere koja se hvali, nego su naprotivpodbudili, govoreći, “Imaš li vjeru, imaj je za sebe.”

Nećemo se vraćati unatrag da govorimo o tomekako se je svjetlo počelo probijati kroz oblakepredrasuda i praznovjerja koji su obavijali svijet podPapinskom vlašću u Mračnim Vijekovima.Reformacijski pokret, odnosno pokreti, od tada pa svedo sada, dali su svoj udio u iznošenju svijetla iz tame.Nego ćemo se mi ovdje ograničiti na razmatranjeistina Žetve iznešenih u publikacijama BIBLIJSKOG ITRAKTATNOG DRUŠTVA STRAŽARSKA KULAprije nazvanih MILENIJSKO SVANUĆE i SIONSKASTRAŽARSKA KULA, sada nazvanih STUDIJAMASVETOG PISMA i STRAŽARSKA KULA. Mipočinjemo pripovijest od godine 1868, kada jeUrednik, budući je bio posvećeno dijete Božje većnekoliko godina, i član Kongregacijske Crkve iY.M.C.A., počeo biti potresen u vjeri što se tičemnogih odavna prihvaćenih učenja.

Predstavljamo vam u nastavku povijest, ne samozbog toga zato što smo bili potaknuti dati pregledBožjeg vodstva na stazi istine, nego posebno zato štomi vjerujemo da je potrebno skromno ispričati istinu,da se razoruža pogrešna shvaćanja i prikazivanja spredrasudama, i da naši čitatelji mogu vidjeti kakonam je Gospodin pomagao i vodio nas cijelim putem.Kada se radi o imenima i gledištima drugih koji su seodvojili od nas a koji mogu biti povezani sa ovompoviješću, mi ćemo nastojati iznijeti jedino takvestvari koje su neophodne za razumijevanje našepozicije i Gospodinovog vodstva. Niti možemoimenovati sve male stvari Božanske naklonosti kojimasmo svjedočili, molitve koje su bile uslišene, itd.,imajući na umu da naš Gospodar i rana Crkva nisuostavili primjer vjere koja se hvali, nego su naprotivpodbudili, govoreći, “Imaš li vjeru, imaj je za sebe.”

Nećemo se vraćati unatrag da govorimo o tomekako se je svjetlo počelo probijati kroz oblakepredrasuda i praznovjerja koji su obavijali svijet podPapinskom vlašću u Mračnim Vijekovima.Reformacijski pokret, odnosno pokreti, od tada pa svedo sada, dali su svoj udio u iznošenju svijetla iz tame.Nego ćemo se mi ovdje ograničiti na razmatranjeistina Žetve iznešenih u publikacijama BIBLIJSKOG ITRAKTATNOG DRUŠTVA STRAŽARSKA KULAprije nazvanih MILENIJSKO SVANUĆE i SIONSKASTRAŽARSKA KULA, sada nazvanih STUDIJAMASVETOG PISMA i STRAŽARSKA KULA. Mipočinjemo pripovijest od godine 1868, kada jeUrednik, budući je bio posvećeno dijete Božje većnekoliko godina, i član Kongregacijske Crkve i

SAKUPLJANJE I REŠETANJE U ŽETVI

Y.M.C.A., počeo biti potresen u vjeri što se tičemnogih odavna prihvaćenih učenja.

Premda njegovo razlaganje Svetog Pisma nije biloskroz jasno, i premda je bilo veoma daleko od onoga učemu se mi sada radujemo, bilo je dovoljno, po Bogu,da ponovno učvrsti moju kolebajuću vjeru u Božanskonadahnuće Biblije, i da pokaže da su izvještajiApostola i Proroka nerazorivo povezani. Ono što samčuo odvelo me k mojoj Bibliji da ju proučavam s jošviše revnosti i pažnje nego ikada prije, i uvijek ću bitizahvalan Gospodinu za vodstvo; jer iako miAdventizam nije pomogao oko nijedne jedine istine,uvelike mi je pomogao u razotkrivanju zabluda, i takome pripremio za Istinu.

PRVI SLABAŠAN BLJESAK BOŽJEG PLANA

Uskoro sam počeo shvaćati da mi živimo negdjeblizu kraja Evanđeoskog Doba, blizu vremena za kojeje Gospodin bio objavio da će Njegova mudra, budnadjeca početi dolaziti do jasnije spoznaje NjegovogPlana. U to smo vrijeme, ja i nekolicina drugihtražitelja Istine u Pittsburgu i Alleghenyu, formiralirazred za proučavanje Biblije; i razdoblje od 1870 do1875 bilo je vrijeme stalnog rasta u milosti, u spoznajii u ljubavi prema Bogu i njegovoj Riječi. Saznali smonešto o Božjoj ljubavi, kako je učinio pripremu zacijelo čovječanstvo, kako svi moraju biti probuđeni izgrobova da bi im se moglo svjedočiti o Božjem punomljubavi Planu, i kako će svi oni koji će tada pokazativjeru u Kristovo djelo otkupljenja i poslušnost u skladusa njihovom spoznajom Božje volje, tada moći, krozKristovu zaslugu, biti dovedeni natrag u potpuni sklads Bogom, i biti im dan vječni život. Za to smo uvidjelida je to djelo Obnove prorečeno u Djelima 3:21.

Međutim iako vidjevši da je Crkva bila pozvana nasunasljedstvo s Gospodinom u MilenijskomKraljevstvu, do tada nismo uspjeli jasnije razumjetiveliku razliku između nagrade Crkve koja je sada nasuđenju i nagrade vjernih iz svijeta nakon njihovogsuđenja, na kraju Milenijskog Doba—da nagrada prvihtreba biti slava duhovne, Božanske prirode, dok onapotonjih slava Obnove—vraćanja u savršenost ljudskeprirode, koju je jednom uživao poglavar rase u Edenu.

Međutim, mi smo tada samo dobivali nacrteBožjeg Plana i razotkrili mnoge omiljene zablude,vrijeme za jasnije razabiranje detalja još nije bilo upotpunosti došlo. I ja ovdje sa zahvalnošću spominjempomoć koju su pružili Braća George Stetson i GeorgeStorrs, potonji je Urednik časopisa The BibleExaminer, obojica su preminula. Proučavanje BožjeRiječi sa tom dragom braćom vodilo je korak po korakdo zelenijih pašnjaka i sjajnijih nada za svijet, premdasam tek od 1872, dobio jasniji uvid u djelo našegGospodina kao Otkupne cijene, i tako pronašao temeljsve nade u Obnovu da leži u doktrini.

Do tog vremena, kada sam čitao svjedočanstvo daće svi koji su u grobovima izaći, itd., ja sam i daljesumnjao u cijelu tu pripremu—da li bi ili ne bi trebaoshvaćati da to uključuje idiote i novorođenčad koji suumrli bez da su dosegli bilo koji stupanjrazumijevanja, bića kojima je sadašnji život i njegovaiskustva izgleda bio od male koristi. Ali kada sam1872 počeo razmatrati temu Obnove sa stanovištaOtkupne cijene koju je dao naš Gospodin Isus zaAdama i shodno tome za sve izgubljeno u Adamu, toje potpuno riješilo stvar Obnove, i dalo minajpotpunije jamstvo da SVI moraju izaći iz svojihgrobova i biti dovedeni do jasnije spoznaje Istine i dopotpune prilike da dobiju vječni život kroz Krista.

Tako su prošle godine 1868—1872. Godine kojesu uslijedile, do 1876, bile su godine nastavljenograsta u milosti i u spoznaji od strane šačice istraživačaBiblije s kojima sam se sastajao u Alleghenyu. Mismo bili napredovali od naših prvih nedozrelih ineodređenih ideja o Obnovi do jasnijeg razumijevanjadetalja; ali Božje pravo vrijeme za jasnije svjetlo jošnije bilo došlo.

Također smo tokom tog vremena, počeliraspoznavati razliku između našeg gospodina kao“čovjeka koji je dao Sebe,” i kao Onoga koji ćeponovno doći, duhovnog bića. Uvidjeli smo daduhovna bića mogu biti prisutna no ipak nevidljivaljudima, baš kao što to još uvijek vjerujemo i iznesenoje u STUDIJAMA SVETOG PISMA, 2. Svezak, 5poglavlje. Osjećali smo se jako žalosnima zbogpogreške Drugih Adventista, koji su očekivali Krista utijelu i naučavali da će svijet i sve na njemu izuzevDrugih Adventista biti spaljen 1873 ili 1874 i čija suvremenska određivanja i razočarenja i nezrele idejeopćenito o cilju i načinu dolaska našeg Gospodinadonijele više ili manje prijekora na nas i na sve koji sučeznuli za Njegovim dolazećim Kraljevstvom iobjavljivali ga.

VRIJEDNOST KRONOLOGIJE

Ta pogrešna gledišta tako općenito prihvaćena i ocilju i načinu Kristovog Drugog Dolaska, navela su meda napišem pamhlet: “Cilj i Način GospodinovogPovratka,” od čega je bilo objavljeno nekih 50 000primjeraka.

Bilo je to negdje u siječnju 1876 da mi je pažnjuposebno privukla tema vremenskog proročanstva, uodnosu na te nauke i nade. Bilo je to ovako: Primiosam časopis s naslovom, Vijesnik Jutra, kojeg mi jeposlao njegov Urednik, Gosp. N. H. Barbour. Kadasam ga otvorio, odmah sam ga poistovjetio saAdventizmom sa slike na njegovoj naslovnici; irazmotrio sam ga s nekom znatiželjom da vidim kojesu vrijeme Adventisti sada odredili za spaljivanjesvijeta. Ali na moje iznenađenje i zadovoljstvo saznao

sam iz njegovog sadržaja da je Urednik počeo imatiotvorene oči na teme koje su već nekoliko godina takouvelike radovale naša srca u našem razredu uAlleghenyu—da cilj povratka našeg Gospodina nije dauništi, nego da blagoslovi sve narode na zemlji: i daNjegov Dolazak treba biti poput lopova, i ne u tijelu,nego kao duhovno biće, nevidljiv ljudima; i da ćesakupljanje Njegove Crkve i odvajanje “pšenice” od“kukolja” biti u tijeku na kraju ovog Doba brz da jesvijet svjestan toga.

Radovao sam se saznati da i drugi dolaze do istihnaprednih shvaćanja, ali bilo je zapanjujuće kad samnašao izjavu vrlo oprezno iznijetu, da je UrednikVjesnika Jutra vjerovao kako proročanstva ukazuju daje Gospodin već bio prisutan u svijetu nevidljiv i da jeveć bilo vrijeme za Žetveno djelo sakupljanja pšeniceod kukolja; i da je to gledište bilo garantirano savremenskim proročanstvima za koja je ona samonekoliko mjeseci ranije pretpostavio da su promašila.

Bila je to nova misao: Može li biti da su vremenskaproročanstva, koja sam tako dugo prezirao, zbognjihove zlouporabe od Adventista, stvarno trebalanaznačiti kada će Gospodin biti nevidljivo prisutan dauspostavi Svoje Kraljevstvo?—stvar za koju sam jasnouvidio da se ne može saznati ni na koji drugi način.Činilo se, u najmanju ruku, veoma razumno očekivatida će Gospodin obavijestiti Svoj narod o tome,posebice jer je On obećao da vjerni ne budu biliostavljeni u tami sa svijetom, i da premda “DanGospodinov” bude došao na druge kao lopov u noći (potajice, nisu svjesni) ipak tako ne bi trebalo biti sastražarima, gorljivim svecima. (1. Sol. 5:4)

Sjetio sam se izvjesnih argumenata koje je koristiomoj prijatelj Jonas Wendell i drugi Adventisti dadokažu kako će 1873 svjedočiti spaljivanju svijeta,itd., ­ kronologija svijeta pokazuje da je šest tisućagodina od Adama završilo s početkom 1873—i drugihargumenata izvučenih iz Svetog Pisma i za koje sepretpostavljalo da se podudaraju. Može li biti da su tivremenski argumenti, preko kojih sam ja prošao kaonedostojnih pažnje, sadržavali važnu istinu koju suAdventisti krivo primjenili?

VAŽNO OTKRIĆE

Želeći što više naučiti iz bilo kojeg kuta, što godBog ima za podučiti, odmah sam pisao Gosp.Barbouru, informirajući ga o mom slaganju po drugimtočkama i da želim znati osobito zašto, i na temeljukojeg Biblijskog dokaza, on drži da je Kristovaprisutnost i Žetva Evanđeoskog Doba datirana odjeseni 1874. Odgovor je pokazao da je mojapretpostavka bila točna; naime, da su vremenskiargumenti, kronologija, itd., bili isti oni koje sukoristili Drugi Adventisti 1873. Također je objasnio dasu Gosp. Barbour i Gosp.. J. H. Paton, iz Michigana,

koji je radio s njim, do tada bili redovni DrugiAdventisti; i da su kada je datum 1874 prošao bez dasvijet nije bio spaljen, i bez da su vidjeli Krista utijelu, oni bili neko vrijeme zaprepašteni. Oni suispitali vremenska proročanstva koja su naizgledprošla neispunjena, i nisu bili u stanju pronaći ijednumanu. Stoga su se počeli pitati nije li vrijeme biloispravno a njihova očekivanja bila pogrešna—ne bi ligledišta o Obnovi i blagoslivljanju svijeta, koje sudrugi naučavali, trebale biti stvari koje bi trebaloistražiti.

Izgleda da je ne dugo nakon njihovog razočarenja1874, čitatelj Vijesnika Jutra, koji je imao primjerakprijevoda Emphatic Diaglott, zapazio nešto u njemu zašto je smatrao da je posebno—da je Grčka riječParousia, koja je u našoj Općoj Verziji prevedena sa“dolazak,” u Diaglottu prevedena sa “prisutnost”—očito ispravan prijevod sa Grčkog. To je bio trag; islijedeći ga, oni su bili vođeni kroz vremenskoproročanstvo prema ispravnim gledištima što se tičecilja i načina Povratka našeg Gospodina, i zatim dorazmatranja vremena kada se stvari na koje je biloukazano u Božjoj Riječi a koje su povezane saKristovom parousiom trebaju desiti. Bog tako čestovodi Svoju djecu sa različitih početnih točaka Istine.Ali gdje su srca iskrena i pouzdana, rezultati morajubiti da sve zajedno privuku.

Nije bilo knjiga niti drugih publikacija da iznesuvremenska proročanstva kako ih se tada razumjelo.Stoga sam platio troškove Gosp. Barbouru da dođe iposjeti me u Philadelphii ( gdje sam imao poslovneangažmane tijekom ljeta 1876), da mi potpuno iBiblijski pokaže, ako može, da su proročanstvaukazivala na 1874 kao datum kada je počela prisutnostnašeg Gospodina i Žetva. On je došao; i dokaz me jezadovoljio. Budući sam bio osoba s jasnimuvjerenjima, i u potpunosti posvećen Gospodinu,odjednom sam uvidio da posebna vremena u kojimaživimo imaju važan utjecaj na našu dužnost i djelo kaoKristovih učenika; da s obzirom da živimo u vremenuŽetve, djelo Žetve mora biti napravljeno; i da jeSadašnja Istina srp s kojim Gospodin želi da izvršimodjelo berbe posvuda među Njegovom djecom.

Upitao sam Gosp. Barboura što su on i Vjesnikučinili. On je odgovorio da ništa nije bilo učinjeno; dasu gotovo svi čitatelji Vjesnika, budući su bilirazočarani Adventisti, izgubili interes i zaustavili svojepretplate; i da je tako novac bio gotovo iscrpljen.Moglo se je reći da je Vjesnik bio gotovo suspendiran.Ja sam mu rekao da umjesto da bude razočaran iodustane od djela s obzirom na njegovonovopronađeno svjetlo o Obnovi (jer kad smo se prviputa sreli, on je imao mnogo toga za naučiti od mene opunini Obnove, temeljeno na dostatnosti Otkupninedane za sve, kao što sam ja imao mnogo toga za

naučiti od njega što se tiče vremena), trebao biumjesto toga osjećati da je sada imao “dobre vijesti”za propovijedati, kakve nije imao nikada prije; i da binjegova revnost shodno tome trebala biti povećana. Uisto vrijeme, spoznaja činjenice da smo mi već bili urazdoblju Žetve dala mi je poticaj za širenjem Istinekakvog nisam nikada ranije imao. Stoga sam seodlučio na snažnu kampanju za Gospodina i Istinu.

POČETAK DJELAŽETVE

Odlučio sam prekinuti svoje staranje oko posla idati svoje vrijeme isto tako kao i moja sredstvavelikom djelu Žetve. U skladu s tim, poslao sam Gosp.Barbouru natrag kući s novcem i uputama da pripremiu sažetom knjižnom obliku Dobre Vijesti koje su dotada bila shvaćene, uključujući vremenska obilježja,dok sam ja zatvorio moj posao u Filadelfiji u pripremiza uključivanje u djelo, putujući i propovijedajući.

Tako je bila pripremljena mala knjiga sa 196stranica, s naslovom, Tri Svijeta, i premda nije bilaprva knjiga koja uči o mjeri Obnove, niti prva koja sebavi sa vremenskim proročanstvom, bila je, javjerujem, prva koja kombinira ideju o Obnovi savremenskim proročanstvom. Od prodaje ove knjige iiz mog novčanika, platili smo troškove našihputovanja. Nakon nekog vremena došao sam do idejeda dodamo još jednog Žeteoca, i poslao sam po Gosp.Patona, koji se je odmah odazvao i čiji su putnitroškovi bili pokriveni na isti način.

Zapažajući kako ljudi čini se brzo zaboravljaju onošto su čuli, postalo nam je očitim, da premda susastanci bili korisni u buđenju zanimanja, bio jepotreban mjesečnik za održavanje i razvijanje togzanimanja. Izgledalo je da je Gospodinova volja bilada bi se jedan od nas trebao negdje smjestiti i početiiznova redovno izdavanje Vjesnika Jutra. Ja sampredložio da Gosp. Barbour to učini, jer je on imaoiskustvo kao štampar, i mogao je to učiniti višeekonomično; dok Gosp. Paton i ja budemo nastaviliputovati i doprinositi stupcima tog časopisa kadanađemo priliku za to. Na prigovor da je pisaći strojsada bio prodan, i da nove pretplate koje budu došleneće moći održati izdavanje časopisa dugim, Ja samodgovorio da ću se ja pobrinuti za novac za kupnjupisaćeg stroja, itd., i ostaviti nekoliko stotina dolara ubanki na brigu Gosp. Barbouru, i da on trebaupravljati s time što je ekonomičnije moguće, dokćemo Gosp. Paton i ja nastaviti putovati. Činilo se daje to bila Gospodinova volja, i tako je bilonapravljeno.

Nakon toga, dok sam bio u obilasku NoveEngleske susreo sam Gosp. A. P. Adamsa, tada mladogMetodističkog svećenika, koji je postao dubokozainteresiran i prihvatio je poruku srdačno tijekomtjedna kada sam propovijedao u njegovoj skupštini.

Nakon toga sam ga upoznao sa malim okupljanjimazainteresiranih u susjednim gradovima, i pomogaodrugačije, kako sam mogao, radujući se u daljnjem,koji će, sa studijem, uskoro biti suradnikom na poljuŽetve. Nekako u to vrijeme, isto tako, bio sam jakoohrabren pristupanjem Gosp. A. D. Jonesa, koji je tadabio činovnik u mom poslu u Pittsburghu—mladomčovjeku od aktivnosti i obećavajućeg, koji se je uskororazvio u aktivnog i cijenjenog suradnika u djelu Žetve,i kojega se sjećaju neki od naših starijih čitatelja.Gosp. Jonesu je išlo dobro neko vrijeme; ali ambicijaili nešto drugo je na koncu dovelo do potpunogbrodoloma njegove vjere, i ostavilo nam bolnuilustraciju mudrosti Apostolovih riječi: “Ne budite,braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strožesuđeni.” (Jak. 3:1 GBV)

REŠETATI KAO PŠENICU

“Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.”(Luka 22:31)

Do tada je sve išlo glatko naprijed. Mi smo biliuvelike blagoslovljeni sa Istinom, ali ne i posebnoispitani u našoj ljubavi i vjernosti prema njoj. Ali sljetom 1878, paralelno vremenu raspeća našegGospodina i kada je izgovorio gornje riječi, rešetanjeje počelo i od tada se je nastavilo, i koje mora, prije ilikasnije, ispitati svakoga tko prima svjetlo SadašnjeIstine.

“Ne čudite se vatri među vama, koja vas tiže zavase kušanje, kao da vam se događa nešto neobično”;jer “vatra će provjeriti djelo svakoga”—da li je gradiosvoju vjeru površno sa drvom, sijenom i slamom,umjesto sa dragim kamenjem Božje otkrivene Istine ilida li ju je gradio na tonećem pijesku ljudskih teorija(Evolucija itd.) ili ju je gradio na čvrstoj stijeni,Otkupnini, jedinom sigurnom temelju, kojeg je Bogpružio. Oni koji budu gradili na toj Stijeni biti ćespašeni osobno, čak i ako su možda gradili nelogičnuvjeru, koju će “vatra” i potresanje ovog Dana kušnjesvrgnuti i potpuno proždrijeti. Ali oni koji su gradili nabilo kojem drugom temelju, bez obzira jesu li koristilidobre ili lose materijale, mogu biti sigurni u potpunikolaps. (Luka 6:47­49; 1. Kor. 3:11­15)

Cilj tog kušanja i rešetanja očito je da se izaberesve one čije su želje srca nesebične, koji su potpuno ibezuvjetno posvećeni Gospodinu; koji toliko žele daGospodinova volja bude izvršena, i čije je pouzdanje uNjegovu mudrost, Njegov put i Njegovu Riječi takoveliko, da odbijaju biti odvedeni od GospodinoveRiječi, bilo kroz mudrovanja drugih ili kroz svojeplanove i ideje. Takvi će u ovo vrijeme rešetanja bitiojačani i povećat će se njihova radost u Gospodinu injihova spoznaja o Njegovim planovima, čak i dok senjihova vjera kuša padanjem u zabludu tisuća posvudaoko njih. (Ps. 91:7)

Rešetanje je započelo: Odnosilo se na izjavu Sv.Pavla (1. Kor. 15:51,52), “svi nećemo usnuti, ali svićemo se preobraziti u trenu, u treptaju oka,” itd. Mismo se još uvijek držali ideje koju Adventisti, i zaistasvi Kršćani, drže, da će u jednom trenutku živi svecibiti iznenada i na čudesan način biti uzeti u tijelima nanebo, kako bi bili s Gospodinom. I sada nas je našepoznavanje s vremenskim proročanstvom vodilo dotoga da očekujemo to uznesenje svetih u vremenskomtrenutku u ovom Dobu paralelnom Gospodinovomuskrsnuću; jer mi smo već bili vidjeli mnogeparalelizme između Židovske i Krćanske rasporedbe, ito je činilo jedno od obilježja male knjige na koju smogore ukazali—Tri Svijeta.

Mi tada nismo uviđali kao sada (vidi STUDIJESVETOG PISMA, 3. Svez, 7 Poglavlje), da jeTravanj, 1878, označio vrijeme za početak uspostaveBožjeg Kraljevstva, proslavljenjem svih koji su većbili usnuli u Kristu; i da se “promjena” koju Sv. Pavaospominje u 1. Kor. 15:51 ima dogoditi u trenutku smrtisvih iz opisane klase, od tog datuma pa nadaljetijekom razdoblja Žetve, sve dok svi živući članovi(“noge”) tijela Kristovog ne budu bili promijenjeni uslavna duhovna bića. Međutim kada se, tog datuma,nije dogodilo ništa što smo mi mogli vidjeti, ponovnorazmatranje stvari mi je pokazalo da je naša pogreškaležala u očekivanju da vidimo sve žive svete kako suodjednom promijenjeni, i bez umiranja—pogrešnogledište kojega drži cijela Nominalna Crkva, koje mijoš nismo bili prepoznali kao zabludu i odbacili.

Naše sadašnje jasno gledište bilo je rezultatrazmatranja koje je tako bilo započeto. Uskoro samshvatio da u Apostolovim riječima, “svi nećemousnuti,” riječ usnuti nije sinonim za umrijeti, premdaje tako općenito shvaćena, nego da, baš naprotiv, izraz“usnuti” ovdje korišten predstavlja nesvjesnost; i daApostol želi da razumijemo da od izvjesnog vremenau Gospodinovoj prisutnosti, Njegovi sveti, premda ćesvi umrijeti kao ljudi (Ps. 82:6,7) ne budu ni natrenutak ostali besvjesni, nego da će u trenutkuumiranja biti “promijenjeni,” i primiti obećanoduhovno tijelo. Tokom cijelog ovog EvanđeoskogDoba, nakon umiranja je uslijedilo besvjesno stanje,“spavanje” To je zaista tako bilo sa svim pravimsvecima koji su “usnuli u Isusu,” sve do vremena kadaje On preuzeo službu Kralja (Otkr. 11:17), a što je bilokao što smo pokazali u proljeće 1878. Vidi STUDIJESVETOG PISMA, 2. Svez., str. 212­219.

Ne samo da je kralj od tog datuma probudio uSvom obličju sve članove svog tijela, Crkve, koji suusnuli, nego da iz istog razloga (budući je došlovrijeme za uspostavljanje Kraljevstva) više nijeneophodno da “noge” ili posljednji preostali članoviidu na “spavanje,” ili u besvjesno stanje. Baš naprotiv,svaki koji sada, završava svoj zemaljski put, vjeran do

smrti, odmah će primiti Krunu Života, i budući jepromijenjen u trenutku, u treptaju oka, ne može uopćebiti rečeno da spava, ili da je u nesvjesnom stanju.Sada—1878—Otkrivenje 14:13 postaje primjenjivo:“Blago mrtvima koji od sada umiru u Gospodu.”

Stoga je to ponovno razmatranje bacilo daljnjesvjetlo na stazu i postalo dobrim razlogom zaohrabrenje dokazujući da nas Gospodin nastavljavoditi.

PORICANJE OTKUPNINE

Međutim dok nam je tako bilo pomognuto dadobijemo jasnija gledišta i svjetlije nade, i dok sam jamarljivo nastojao pomoći drugima, proljeće 1878pokazalo se daleko od blagoslova za Gosp. Barboura imnoge druge pod njegovim utjecajem. Odbacujućijasno, jednostavno riješenje gore predstavljeno,izgledalo je da Gosp. Barbour smatra da on nužnomora ustati s nečim novim da skrene pozornost sapromašaja uznesenja živih svetaca. Ali ajme, kako jeopasno da bilo tko osjeća preveliku odgovornost i dapokuša forsirati novo svjetlo! Na naše bolnoiznenađenje, Gosp. Barbour je uskoro nakon toganapisao članak u Vijesniku poričući učenje oPomirenju—poričući da je Kristova smrt bila Otkupnacijena za Adama i njegovu rasu, govoreći da smrtnašeg Gospodina ne bi mogla ništa više doprinijetiplaćanju kazne za Čovjekove grijehe nego bi tozabadanje igle kroz tijelo muhe i prouzrokujući danjena patnja i smrt bude smatrana od zemaljskogroditelja kao pravedna nadoknada za prekršajnjegovog dijeteta. Ja sam bio zapanjen; jer ja sampretpostavljao da je Gosp. Barbour imao jasnorazumijevanje Kristovog djela kao naše Žrtve za grijeh,našeg spremnog Otkupitelja, koji je radosno surađujućiu Božanskom Planu, dao sebe kao Otkupninu, iliodgovarajuću cijenu, da zadovolji kaznu za Adama, dabi Adam i svo njegovo potomstvo mogli u određenovrijeme biti oslobođeni od grijeha i smrti.

Doista je drugačija stvar bio spreman, svjestan, punljubavi prinos našeg Otkupitelja, u skladu sa Planomkojeg je osmislila Beskonačna Mudrost, od bijednekarikature o Otkupnini koju je ponudio Gosp. Barbouru svojem primjeru. Ili sam ja dao Gosp. Barbouruzaslugu za jasnija gledišta nego što ih je ikada imao, ilije inače on namjerno skinuo i odbacio SvadbenuHaljinu Kristove pravednosti. Ovo potonje je bilojedini zaključak koji je preostao; jer je on kasnijenaveo da je on prethodno bio priznavao Kristovu smrtkao čovjekovu Otkupninu.

Odmah sam napisao članak za Vijesnik kaoproturječje zabludi, pokazujući nužnost da “Jedanumre za sve,” “Pravedan za nepravedne”; da je Kristispunio sve to što je bilo zapisano; i da shodno tomeBog može biti pravedan i oprostiti i osloboditi

grešnika od iste one kazne koju mu je On pravednonametnuo. (Rim. 3:26) Također sam pisao Gosp.Patonu, skrećući mu pažnju na temeljni karakternapadnutih doktrina, i ističući da su vrijeme iokolnosti bili odgovarajući usporedbi o onome koji jeodbacio svadbenu haljinu kada je upravo trebaosudjelovati u svadbenoj svečanosti. (Mat. 22:11­14)

Gosp.Paton je odgovorio da on nije vidio stvar utako snažnom svjetlu prije; jer Gosp. Barbour je imaosnažan, dogmatičan način predstavljanja stvari koji gaje s vremenom nadjačao. Pozvao sam ga, budući da jesada vidio važnost doctrine, da i on također napišečlanak za Vijesnik, koji će sa jasnim tonom datinjegovo svjedočanstvo također za dragocjenu krvKristovu. To je on i učinio. Ti su se članci pojavljivaliu Vijesniku od Srpnja do Prosinca, 1878.

“STRAŽARSKA KULA” ZAPOČINJE

Sada mi je postalo jasno da Gospodin ne bi želio dapomažem financijski, ili da sam na bilo koji načinpoistovjećen sa, bilo čime što bi utjecalo kontra natemeljno načelo naše svete religije. Prema tome,nakon veoma pažljivog iako uzaludnog napora uispravljanju pogrešnog, ja sam se u potpunostipovukao od Vijesnika Jutra, i od daljnjeg zajedništvasa Gosp. Barbourom. Ali smatrao sam da samopovlačenje nije bilo dovoljno da pokaže mojukonstantnu lojalnost našem Gospodinu i Otkupiteljučija je stvar bila nasilno napadnuta od pojedinca kojije bio u poziciji da zavede ovce—i na tom položaju,također, u velikoj mjeri zbog moje osobne pomoći iohrabrenja, kada sam mu vjerovao da je bio, u svojiskrenosti, prav pred Gospodinom. Prema tomerazumio sam da je bila Gospodinova volja dazapočnem drugi časopis, u kojemu standard Križatreba biti visoko uzdignut, doktrina o Otkupniniobranjena i Dobra Vijest o velikoj radosti objavljena ušto je moguće većoj mjeri.

Postupivši u skladu sa tim Gospodinovmvodstvom, prekinuo sam putovanje, i u Srpnju, 1879,pojavio se je prvi broj STRAŽARSKE KULE IGLASNIKA KRISTOVE PRISUTNOSTI. Od prve,bio je to poseban zagovornik Otkupnine; i, po milostiBožjoj, mi se nadamo da će to biti i do kraja.

Neko vrijeme smo imali veoma bolno iskustvo.Čitatelji STRAŽARSKE KULE i Vijesnika bili su isti;i od vremena kada je prvi započeo, i opskrba s novcems ove strane za Vijesnik prestala, Gosp. Barbour nijesamo povukao sa banke novac kojega sam ja uložio iodnosio se prema svemu što je bilo u njegovomvlasništvu kao prema svom vlastitom, nego je i izniona Urednika STRAŽARSKE KULE najgoru osobnuoptužbu, da spriječi STRAŽARSKU KULU i učenje oOtkupnini da ima odgovarajući utjecaj na čitatelje. To

je naravno prouzrokovalo podjelu, kao što takve stvariuvijek čine. Osobna zloupotreba, budući su je smatraliistinitom, imala je svoj namjenjeni učinak prigušivanjaprosudbi mnogih na temu Otkupnine; i mnogi su nasnapustili.

Ali Gospodin nam je nastavio pokazivati svojunaklonost, koju mi smatramo daleko vrednijom odnaklonosti cijelog svijeta. U to je vrijeme Gosp.Adams podržao gledišta Gosp. Barboura, i slično tomenapustio učenje o Otkupnini. I vjerodostojno našemtumačenju usporedbe o Svadbenoj Haljini, datom upravi čas, Gosp. Barbour i Gosp. Adams, budući subili odbacili Svadbenu Haljinu Kristove Pravednosti,otišli su iz svjetla u tamu svijeta u pogledu stvari kojesu jednom tako jasno shvaćali; naime, vrijeme i načinGospodinove prisutnosti; od tog vremena, pa nadalje,oni su očekivali Krista, u Proljeće ili Jesen, sve doproljeća 1892, što je bilo njihovo posljednjerazočarenje, barem koliko smo mi čuli.*

Tijekom tog iskušenja, ili mi bi zaista mogli reći,bitke za Kristovu stvar, mi smo imali gorljivu suradnjuGosp. Patona, koji je, sve do Ljeta 1881, bio cijenjenisuradnik i branitelj učenja o dolazećim blagoslovimakroz Krista, temeljenom na Otkpunini za sve datoj naKalvariji. Budući da je knjiga Tri Svijeta, već nekovrijeme bila van tiska, činilo se da je bilo potrebno ilidaljnje izdavanje ili nova knjiga koja bi pokrivala istaobilježja.

Gosp. Paton se složio pripremiti ju za tisak; i Gosp.Jones ponudio je platiti sve troškove što se tiče njenogtiskanja i uvezivanja i dati Gosp. Patonu onolikoprimjeraka knjige koliko ih on može prodati, kaonadoknadu za njegovo vrijeme utrošeno u pripremanjematerijala, pod uvjetom da se ja složim da jupristanem slobodno i velikodušno oglašavati uSTRAŽARSKOJ KULI. (Iz tog je razloga, vjerojatno,adresa Gosp. Jonesa bila, jedina spomenuta u našemoglasu.) On je dobro znao da će biti zahtijeva zaknjigu ako ju ja preporučim, i da će mu se njegoviizdaci sigurno vratiti s dobitkom (jer te se knjige neprodaju po tako vrlo niskim cijenama kao što minaplaćujemo za STUDIJE SVETOG PISMA). Ja senisam samo složio s time, nego sam pokrio osobnetroškove Gosp. Patona u povezanosti sa izdavanjem,kao i plaćanje dijela računa za štamparski stroj, nanjegov zahtjev.

DALJNJA REŠETANJA

Na kraju sam jedini ja bio u svakom smislu nafinancijskom gubitku u povezanosti sa knjigom, DanSviče, pisac i izdavač su oba bili financijski dobitnici,dok sam ja napravio sve oko uvođenja opetovaniihoglasa. Mi trebamo iznijeti ove pojedinosti zbog

*Gosp. Barbour je umro nekoliko godina nakon što se je ovaj članak po prvi puta pojavio u tisku.

izvjesnih krivih prikazivanja i jednostranih i pristranihizjava djela koja su kasnije bila izdana i proširena uobliku traktata od Gosp. Patona, koji je kasnije istotako postao zagovornikom “drugog Evanđelja,”kojemu Kristov Križ nije središte, i koje poriče da nasje On “iskupio svojom dragocjenom krvlju.” (Gal. 1:6­9) Gosp. Paton je kasnije izdao drugu knjigu, koja je,premda nazvana istim imenom kao ona koju sam jabio uveo, bila na drugom i lažnom temelju, koju ja nemogu i ne preporučam, nego koju smatram zavodećimmudrovanjem, koje ima tendenciju da potkopa cijelustrukturu Kršćanskog Sistema, ipak zadržavajućidovoljno istina koje smo jednom držali zajedničkimada ju učini ukusnom i opasnom za sve koji nisuukorijenjeni i utemeljeni na Stijeni Otkupnine.

Lažni temelj kojeg je ova kasnija knjiga Dan Svičeprestavio je stara poganska doktrina o Evoluciji,preimenovana, koja ne samo da poriče pad čovjeka,nego, kao posljedicu, svu potrebu za otkupiteljem.Ona je naprotiv tvrdila, da čovjek neće Otkupljenjem iObnovom izgubljenog stanja, nego naprednomevolucijom, ili razvojem, ustati iz nižeg stanja ukojemu je bio stvoren sve dok, sa svojim dobrimdjelima, na koncu ne dosegne Božansku prirodu.Gosp. Paton je tvrdio da je sam naš blagoslovljeniGospodin bio degradirani i nesavršeni čovjek, čije jedjelo na zemlji bilo da razapne tjelesnu prirodu (zakoju se je tvrdilo da ju On posjeduje), i da tako pokažesvim ljudima kako razapeti svoje tjelesne ili grešnesklonosti.

I mi ovdje zapažamo da je tama i izopačenje kojisu došli na cijeli svijet u njegovom palom, odbačenomstanju, i koji su bili još više pojačani Papinskimmakinacijama tijekom Mračnog Srednjeg Vijeka, kadaih se usporedi sa svjetlom znanja koje Bog dopušta dasada svijetli na svijet, postupno vodilo ljude dasmatraju sadašnje znanje kao samo dio procesaevolucije. To gledište, kao što smo mi pokazali uSTUDIJAMA SVETOG PISMA, 1. Svez., str. 162,iako prilično netočno, ipak je prigoda velikogpredskazanog otpadanja od vjere u Bibliju tijekomrazdoblja Žetve. (Ps. 91:7) I izgleda da je samonekolicina Kršćanskih ljudi dovoljno utemeljena uIstini kako bi bili u stanju održati se na kušnji ovog“zlog dana,” u kojemu će mnogi pasti, dok će se samonekolicina održati.

Mala povijest o tome kako je došlo do toga da seGosp. Paton okrene od nas i od Otkupnine da sesuprotstavi onome što je on jednom jasno shvaćao izastupao; je važna; jer to je postalo prigodom zadaljnje rešetanje, ili iskušavanje, čitateljaSTRAŽARSKE KULE (do tada u mnogo većembroju), zato što je Gosp. Paton bio poštovani brat i našsuradnik, i zbog toga što je kao putujući predstavnikSTRAŽARSKE KULE i njenih učenja (njegovi su

troškovi bili pokrivani dijelom od pretplata naSTRAŽARSKU KULU i njihovim obnavljanjima, istotako kao i mojim novcem), bio osobno poznat većembroju naših čitatelja nego sam Urednik. Dogodilo seovako:

Godine 1881, Gosp. Barbour, još uvijek izdavajućiVijesnik, i još uvijek nastojeći srušiti učenje oOtkupnini, saznavši da sam na propovjedničkomputovanju ja koristio sliku Tabernakula da ilustriramkako je Kristova žrtva bila predočena u žrtvamapredodžbenog Izraela, napisao je članak o Pomirenju,u kojem se prihvatio pokazati da su žrtve DanaPomirenja predočavale gotovo sve drugo nego ono štopredočavaju. Mogao sam lako vidjeti kroz obmanunjegove prezentacije, koja je učinila da junac i jaracpredočavaju jednu stvar u jednom retku i drugu stvar usvakom drugom retku u kojem je svaki bio spomenut.Međutim dobro sam znao da ljudi općenito nisu tolikoduboki mislioci , i da su s brigama života na sebi,previše naklonjeni prihvatiti naizgledno tumačenje,bez kritičkog ispitivanja riječi Svetig Pisma i njihovogkonteksta.

Nakon što sam razmišljao o cijeloj toj stvari,ponovno sam ispitao poglavlje. (3. Moj. 16) Međutimdok sam gledao nedosljednost tumačenja Gosp.Barboura, mogao sam jedino priznati da ga ja nerazumijem i da ne mogu dati povezano tumačenje kojebi odgovoralo svim detaljima koji su bili tako jasnonavedeni, i od kojih svako mora imati određenoznačenje. Što mogu učiniti? Oni koji čitaju i Vijesnik iSTRAŽARSKU KULU budu vjeronatno bili zavedeniako im se ne pomogne da iziđu iz te poteškoće; i samoreći da je Vijesnikovo tumačenje bilo nedosljednosamo po sebi, pa prema tome krivo tumačenje, bilo bipogrešno shvaćeno. Mnogi bi sigurno mislili da sam seja suprotstavio tom gledištu iz duha suparništva; jeruvijek ima ljudi kod kojih se sve svodi na osobnost,suparništvo i partijski duh, i takvi ne mogu razumjetidruge koji zauzimaju uzvišenije i plemenitije gledište,i koji uvijek razmišljaju o Istini i samo Istini, bezobzira na osobe.

“TABERNAKULSKE SJENE BOLJIH ŽRTAVA”

Otišao sam pred Gospodina s time, kao sa svakomkušnjom; rekao sam Mu kako mi se to činilo, kolikosam tjeskobno bio zabrinut za drage ove, koje suimajući apetite izoštrene Istinom bile samom svojomgleđu izložene Sotoninim prijevarama. Rekao sam Muda sam ja razumio da je On Pastir a ne ja, ali ja samtakođer znao da će Mu biti ugodno moje zanimanje zaovce i moja želja da budem Njegovim slugom i daobjavljujem Istinu, Put i Život njima; da sam seosjećao duboko dojmeno da ako dođe vrijeme zadopuštenje da lažno gledište prevari nedostojne,također isto tako mora bi Njegovo pravo vrijeme da

učini istinu o istoj temi jasnom, kako bi dostojni mogibiti u stanju održati se, a ne optasti od Istine.

Vjerujući da je došlo pravo vrijeme za ispravnorazumijevanje značenja Židovskih žrtava koje su sviKršćani smatrali da predočavaju “bolje žrtve,” ivjerujući da će Gospodin dati uvid čim ja dospijem ustav uma koji je najprikladniji za primanje svjetla, Jasam se molio s pouzdanjem da ću ako je došloGospodinovo pravo vrijeme, i ako je on spremanupotrijebiti me kao Svoj instrument da objavimporuku Njegovoj dragoj obitelji, biti u stanjuosloboditi moje srce i um od bilo koje predrasude kojabi mogla stajati na putu, i biti vođen Njegovim Duhomu ispravno razumijevanje.

Vjerujući da će molitva biti potvrdno uslišena,otišao sam idućeg jutra spreman da proučavam ipišem. Prijepodne sam proveo proučavajući tekst isvaki drugi Biblijski redak koji bi ga mogao rasvjetliti,posebno Poslanicu Hebrejima, i tražeći od Gospodinamudrost i vodstvo. Međutim nije došlo riješenje zakomplicirani odlomak. Poslijepodne i večer samproveo jednako, i cijeli idući dan. Sve sam drugozanemario, i pitao sam se zašto me Gospodin zadržavatako dugo. Ali trećeg dana, blizu podneva, cijela mi jestvar došla tako jasno kao podnevno sunce—takojasno i uvjerljivo i u skladu sa cijelim tenorom SvetogPisma, da ja nisam mogao dovesti u pitanje njenuispravnost; i nitko ju još nikada nije bio u stanjusrušiti. (Stvar je bila izdana u nekoliko izdanja uobliku pamfleta, pod naslovom, TABERNAKULSKESJENE BOLJIH ŽRTAVA, a može se nabaviti obratiteli se uredu STRAŽARSKE KULE u Brooklynu.)

Zatim sam razumio zašto me je Gospodin vodio kriješenju toliko polako i oprezno. Trebao sam posebnupripremu srca za puno cijenjenje svega što jesadržavalo; i bio sam time još sigurniji da to nije bilood moje vlastite mudrosti; jer da je bilo od mene, zaštoga ne bih dobio odmah? Otkrio sam da jerazumijevanje tog predmeta trebalo imati utjecaj nasve naše nade i gledišta svih istina—ne da je to oborilostare istine ili im proturječilo, nego da ih je, bašnaprotiv, postavilo sve u red i sklad, i izravnalo našemale čvorove i pletiva.

Na primjer, učenje o opravdanju Vjerom je uvijekbilo zbunjujućim manje ili više u mom umu—kao štoje bilo u svakom umu—s obzirom na učenje oposvećivanju, koje zahtjeva samo žrtvovanje i djela.To mi je sve odjednom postalo jasno i jednostavno; jerpredslike pokazuju da mi svi, kao grešnici, kao prvotrebamo Kristovu otkupnu žrtvu vrijednost koje simoramo pribaviti vjerom; da smo mi tako opravdani(računa nas se slobodnima od grijeha), kada mi vjeromprihvaćamo Kristovu žrtvu u našu korist i predajemose Bogu. Predslike isto tako pokazuju, da je jedinokada smo tako bili očišćenima u Božjim očima (našim

prihvaćanjem Kristovog dovršenog djela kao našeOtkupne žrtve, i pripisivanjem Kristove zasluge nanas) Bog spreman prihvatiti naš prinos i primiti naskao su žrtvovatelje s Kristom; i da će nam, ostanemo livjerni do kraja, slijedeći Njegove stope, biti ukazananaklonost sunasljedstva u kraljevstvu.

DALJNJE SVJETLO NA SVETO PISMO

Tada sam prvi puta razumio da je prednostpostajanja sunasljednicima s Kristom i sudionicima sNjim u Božanskoj prirodi bila ograničena isključivona one koji budu sudjelovali s Njim u Njegovoj žrtvi islužbi Istine. I tada sam također po prvi puta vidio daje Gospodin bio prvi od tih žrtava—Žrtve za grijeh; ida slijedom toga, nijedan od Božjih slugu, Proroka ivjernih koji su živjeli i umrli prije Krista, nisu bilisvećenici Njegovog reda ili sudionici u žrtvi s Njim,premda su neki od njih bili kamenovani, drugirazrezani napola, i daljnji pogubljeni mačem, zbogBožje stvari; da premda oni budu dobili dobru i velikunagradu, oni će pripadati odvojenoj klasi i redu odonih pozvanih na žrtvu i sunasljedstvo s Kristom ukraljevstvu, na i od Pedesetnice.

Tu sam također uvidio da Naročito Prihvatljivovrijeme od Gospodina označava ovo EvanđeoskoDoba, vrijeme tijekom kojega će Bog prihvatiti žrtvubilo koga tko mu dolazi kroz Krista, veliku Žrtvu zagrijeh; da kada ovo Naročito prihvatljivo vrijemezavrši, završava i nagrada sunasljedstva i Božanskeprirode; i kada ovaj veliki Dan Žrtve, EvanđeoskoDoba (pravi Dan Pomirenja), završi, nakon što su svičlanovi Kristovog tijela sudjelovali s Njim u žrtvinjihovih prava kao opravdanih ljudi, i biliprosljavljeni, da će blagoslovi početi dolazitisvijetu—Milenijski blagoslovi kupljeni za njih odnjihovog Otkupitelja, po milosti Božjoj.

To me je najprije dovelo do jasnog prepoznavanjarazlike u prirodama—onoga što sačinjava ljudskuprirodu, što sačinjava anđeosku prirodu i što sačinjavaBožansku prirodu kao što je pokazano u STUDIJAMASVETOG PISMA, Svez. 1, Poglavlje 10. I dok samriječ OBNOVA koristio na općeniti način da značineku vrstu blagoslovljene promjene, sada pod jasnijimsvjetlom, počeo sam uviđati da veliko djelo Obnovemože značiti jedino ono što riječpodrazumijeva—vraćanje onoga što je izgubljeno(Mat. 18:11), vraćanje na prvobitno stanje od kojega ječovjek jednom otpao.

Tada sam shvatio da kada Božji Plan bude bioproveden, neće dovesti sva Njegova stvorenja nastupanj Božanske prirode, nego da je On naumio imatired bića nazvanih anđeli, koji će, iako savršeni, uvijekbiti drugačijeg reda, ili prirode, od Božanske prirode; ida je On isto tako namjeravao imati rasu bića ljudskeprirode uzorak koje je bio Adam, ili uzorak čijeg

budućeg zemaljskog doma—Raja—je Eden bioprimjer ili uzorak. Ja sam također razumio da je Bognaumio da Krist i Njegovi su žrtvovatelji isunasljednici imaju biti Božji instrument zablagoslivljanje pale rase i vraćanja istih u savršenstvokoje je Adam uživao u Edenu, stanju za koje je Bogrekao da je bilo “vrlo dobro,” i u kojemu je čovjek bioslika svog Stvoritelja.

Kada mi je sve to neočekivano zasjalo toliko sjajnoi jasno, ne čudim se da mi je Gospodin dao nekolikodana čekanja i pripreme za blagoslov; i Njemu samdužan hvalu i zahvale. Sva moja slabašnost srca i savstrah od lošeg učinka pogrešnog gledišta pobjegli supred ovim dokazom Gospodinovog vodstva na stazikoja “sjaji sve više i više do dana savršenoga.” Odmahsam shvatio da će se ta nova otkrića vjerojatnopokazati kamenovima spoticanja za neke, isto tako kaoi velikim blagoslovom drugima koji su bili spremni zanjih. Stoga, umjesto da sam, to objavio u idućojSTRAŽARSKOJ KULI, odlučio da najprije stvarpredstavim privatno istaknutoj braći; imajući na umupravac postupanja Apostola Pavla u sličnoj stvari.(Gal. 2:1,2)

DRUGI ODLAZE OD NAS

U skladu s tim, poslao sam pozivnice i novacneophodan za putne troškove četvorici istaknutijebraće, zahtjevajući da se sastanemo. Gosp. Paton, izMichigana, bio je jedan od četvorice, i jedini koji jeodbacio prve zrake svjetla. Niti je on mogao pronaćibilo kakvu pogrešku u egzegezi, iako je bilo traženo,od svih, da navedu bilo što što se moglo činitinedosljednim, ili da citiraju bilo koji odlomak SvetogPisma za kojeg bi mislili da proturječi. Nije bilonijednoga; i svako je pitanje jedino pokazalo snagupozicije. Stoga sam inzistirao da ono što je bilo izvankritike onih najupoznatijih sa Planom Božjim morabiti Istina i da kao takva treba biti priznata inaučavana, posebno kada je to tako predivnorazvrstalo i uredilo sva druga obilježja Istine.

Istaknuo sam, također, kako je bilo neophodnodržeći se Otkupnine uvidjeti upravo ono što je ovopokazalo; naime, različitost priroda—da je našGospodin napustio uzvišeniju prirodu i poprimio nižuprirodu, kada je postao tijelom, i da je cilj te promjeneprirode bio da bi On mogao, kao savršeni čovjek, datiSebe kao Otkupinu za prvog savršenog čovjeka,Adama, i tako otkupiti Adama i sve izgubljene unjemu. Također sam pokazao kako Mu je, kao nagradaza to veliko djelo, bila dana Božanska priroda kodNjegovog uskrsnuća—priroda još visa od one koju jeOn bio napustio kada je postao čovjekom.

Međutim ili su mentalna vizija Gosp. Patona ilinjegovo srce bili slabi; jer on nikada nije preduzeokorak; i ne tako dugo prije i on je napustio učenje o

Otkupnini. Ipak on i dalje koristi riječ Otkupnina, doknegira ideju koju ta riječ prenosi; niti on može datiriječi bilo koju drugu definiciju ili na drugi načinosporiti ipravnost značenja kojega joj mipridajemo—koje se može naći u bilo kojemEngleskom riječniku i istinita je značenju Grčke riječis koje je prevedena.

Usprkos našim najboljim nastojanjima da gaspasimo, on se je sve više udaljavao. Bio sam dužanodbiti njegove članke za STRAŽARSKU KULU izistog razloga iz kojeg sam bio dužan odbiti trošitiGospodinov novac koji mi je bio povjeren dapomažem Gosp. Barbouru da širi istu pogubnu teoriju.

Nekako u to vrijeme Gosp. Jones me je obavijestioda su primjerci knjige, Dan Sviče, koje sam ja kupiobili posljednji koji su bili preostali; i najavljujući daviše narudžbe za nju neće dolaziti u ured KULE, jasam iskoristio priliku da obećam MILENIJSKOSVANUĆE, koje je trebalo predstaviti Plan Vijekovana jasniji, mnogo uredniji način učinjen mogućim kroznovo svjetlo koje je zasjalo na svako njegovo obilježjes poukama od Tabernakula.

U to je vrijeme Gosp. Paton zaključio da on budeizdao drugu knjigu pod naslovom Dan Sviče,revidiranu kako bi ju se uskladilo sa njegovim novimgledištima, koja su ignorirala Otkupninu, opravdanje,i potrebu i za jednim i za drugim, i naučavao da će sviljudi biti vječno spašeni—I u kojem smislu kaorezultat Kristove žrtve, nego kao rezultat razapinjanjagrijeha u sebi kod svakog pojedinca—zakon podkojim su se jadni Židovi pokušali preporučiti Bogu, alikoji nije opravdao nikoga. Mnoge su se i ozbiljneklevete nagomilale na mene zato što sam razotkrio tupromjenu, rekavši da se izvorna knjiga Dan Sviče višene štampa, i da je nova knjiga bila na drugačijemtemelju od onoga kojeg sam ja preporučio.

HRANA ZA MISAONE KRŠĆANE

Tijekom tog vremena bio sam zaokupljen saogromnim poslom, poznatim nekima odvas—izdavanjem i širenjem više od 1,400,000primjeraka dvaju pamfleta: jedan se zvao HRANA ZAMISAONE KRŠĆANE, a drugi, UČENJATABERNAKULA. Jedinstvena stvar kod tih dvajupamfleta bila je oko veličine sadašnjih STUDIJASVETOG PISMA, 1.Svezak. Pored toga, bio sampreplavljen sa tisućama radosnih i zahvalnih pisamaod onih koji su primili i čitali pamflete takodistribuirane, i koji su postavljali pitanja i željeli višematerijala za čitanje. Pritisak nam se povećao, jer sudošle financijske komplikacije; i tako sam na četirigodine bio spriječen od ispunjenja mog obećanja zaMILENIJSKO SVANUĆE, sada nazvano STUDIJESVETOG PISMA. Niti je naše obećanje kompletnogseta još ispunjeno. Šest svezaka je izašlo van, ali

Sedmi Svezak još nije izdan. Međutim tijekom tihgodina, borili smo se kroz neizmjernu količinu rada (sve smo radosno iskusili zbog našeg Gospodina iNjegovih svetih); i svakom smo se godinom svježenadali da ćemo biti u stanju nakupiti sate neophodneda se dovrši prvi svezak MILENIJSKOG SVANUĆA.I isti je Protivnik Istine kasnije sprečavao druge sveskeiz serije.

Neki koji imaju Tri Svijeta ili starije izdanje knjigeDan sviče bi vjerojatno željeli znati moje sadašnjemišljenje o njima—da li ih i dalje smatram korisnimknjigama za pozajmiti tražiteljima istine. Ja na toodgovaram, Sigurno ne; jer veoma nezrela gledištaBožje Istine tamo predstavljena daleko su od onogašto mi sada vidimo da je Božji predivni Plan. Stvarikoje se sada vide jasno kao u podne onda su bilemutne i zbrkane. Ono što je tada bilo neprimjećenojeste razlika između savršene ljudske prirode, u kojuće poslušni svijet biti vraćen tijekom Milenija, iBožanske prirode, u koju će Malo Stado, žrtvujućihIzabranih Evanđeoskog Doba uskoro biti uzvišeno.Sve što je sada toliko jasno tada je bilo zamagljeno,zbrkano i nejasno. Niti smo tada shvaćali korake ilinivoe, pokazane na Slikovnom Prikazu Vijekova uSTUDIJAMA SVETOG PISMA, 1.Svezak, što jepomoglo tolikim mnogima da razlikuju opravdanje odposvećivanja i da odrede svoj sadašnji odnos saBogom.

I računanju vremena koja su predstavljena u timknjigama, nedostaje poanta i ostavljaju čitatelja udvojbi što se tiče onoga što im autor pokušavadokazati, ima tendenciju da samo zbuni um i da ostaviutisak kako su vremenska proročanstva samo trag i dane služe nikakvoj određenoj svrhi ili cilju. Stoga Janajodlučnije odgovaram, ne bih preporučio ili koristioijednu od tih knjiga danas. Jednom sam bio manjepažljiv oko toga što je bilo izdavano ili preporučivano,ali učim svakim danom biti mnogo više pažljiviji kojuvrstu hrane stavljam pred bilo koju od Gospodinovihgladnih ovaca. Gospodin me je naučio da jeodgovorna stvar biti učiteljem, čak i kada se radi odijeljenju knjige ili novina. Čak više ni ne preporučamknjigu Hrana za Misaone Kršćane izdanu i objavljenu1881, zato jer je manje sistematična i prema tomemanje jasna od kasnijih izdanja.

DALJNJA REŠETANJA

Još jedno poglavlje u našem iskustvu treba bitiispričano, jer obilježava daljnje potresanje i rešetanje.Gosp. A. D. Jones predložio je započeti jedne daljnjenovine na istim crtama kao i STRAŽARSKA KULA,da ponovno objavi neka jednostavnija obilježja BožjegPlana i da bude svojevrsni misionarski i početniučitelj. Znajući da mu je tema o Otkupnini jasna,zaželio sam mu Božji blagoslov i predstavio uzorak

primjerka njegovih novina, Sionska Zvijezda Dana (koje novine već godinama ne izlaze), našim gotovodeset tisuća čitatelja, samo da bi, kao što se uskoropokazalo, spotaknuo neke od njih da padnu u redovenevjere, a druge da odbace Otkupninu. No iako jeZvijezda Dana držala svoj ispravan pravac nekolikomjeseci, i održala istu poziciju kao i STRAŽARSKAKULA u odnosu na Otkupninu, i istog razloga odbijalačlanke protiv otkupnine koje je slao Gosp. Paton zanjegoe stupce, ipak je unutar godinu dana smjelo otišlau nevjeru, i potpuno odbacila ostatak Biblije isto takokao i one dijelove koji naučavaju Adamov pad iOtkupninu od toga u Kristu.

Sve je to značilo daljnje filtriranje, daljnjerešetanje, daljnje odsijecanje prijateljskih veza, koji supogrešno pretpostavili da je naše kritiziranje lažnihučenja bilo potaknuto duhom rivalstva,i koji nisu takobrzo uvidjeli kamo su njegova učenja skretala, nitikoja je važnost čvrsto se držati početnih načelaKristovih učenja—kako je Krist umro za nas, i ustaoza naše opravdanje.

Ovaj proces potresanja i rešetanja nastavio jenapredovati, i još uvijek nije gotov; jer svi moraju bititemeljito iskušani i ispitani. Nije pitanje tko bi mogaopasti, nego “tko će opstati?” kao što to kaže Apostol. Imi se ponovno trebamo sjetiti Apostolove opomene,“Neka, stoga, onaj tko misli da stoji[tko se osjećaveoma uvjerenim, kao Sv. Petar kada je rekao, “Ako sei svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti”],pazi da ne padne.”

ISPIT ZA SVE KRŠĆANE

Ovo učenje, daljni način spasenja ( i spasenje svihtakođer) mimo Kristovog Križa, nije samo zabludakoja od 1874 rešeta sve koji dolaze u svijetlo sadašnjeIstine, nego je to i kušnja koja je došla na cijeliKršćanski svijet da ga iskuša. (Otkr. 3:10) To seproširilo među svim klasama Kršanskog puka,posebno među svećenicima svih sekti. Broj onih kojivjeruju da Kristova smrt omogućuje Otkupnu cijenu zaAdamov grijeh svakodnevno je sve manji; zaistanastao je pravi stampedo od učenja o čovjekovompadu kroz Adama i njegovoj otkupnini od tog padakroz “Čovjeka Krista Isusa.” (1. Tim. 2:5,6) Kao što jePsalmista proročanski prikazao, tisuća će pasti poredjednoga koji će stajati. (Ps. 91:7)

Vrijeme je došlo da svatko odvažno pokaže svojstav. Tko god nije za Križ i otkupninu koju jeproizveo, protiv njega je! Onaj tko ne sakuplja,prosipa! Tko god šuti o toj temi, kada je napadnut odneprijatelja sa svih strana, bilo da je to tišina od strahaili od srama ili ravnodušnosti, nije dostojan Istine, isigurno će biti onaj tko će se brzo spotaknuti. Tko godiz bilo kojeg razloga sjedi besposleno dok se napadazastavu Križa, nije vojnik Križa dostojan imena, i neće

biti računat među pobjednicima koji će naslijediti sve.I Bog upravo dopušta ta rešetanja, tako da izbaci vansve koji nisu pobjednici i da ispita i očituje MaloStado, koji će, poput Gideonove čete, premdanekolicina u broju, dijeliti pobjedu i časti njihovogKapetana u slavi.

Jeste li pripremljeni za taj izazov, draga braćo isestre? Bojna oprema Istine bila vam je dana prijenekog vremena; jeste li ju odjenuli? Jeste li ju učinilisvojim štitom, svojom obranom, protiv svih zlihstrijela Zloga?

Nemojte da vas zavedu zastupnici koje Protivnikčesto koristi. On će u tome biti jednako lukav kao i usvojim krivim predstavljanjima Istine.

Zaista je prikladno Prorok usporedio taj zarazniotrov sa pošašću. (Ps. 91:6) Pošast se širi zato što suljudi u fizičkom stanju koje ih čini podložnima bolesti.Liječnici kažu da su oni sistemi koji su dobri, urednozdravi u maloj opasnosti od bilo kakve bolesti. Nasličan će način duhovna pošast cvasti, ne samo zatošto će joj biti izloženi svi koji nemaju jasnointelektualno uvažavanje učenja o Kristu, nego i zbogdrugog razloga. Iz srca su izvori života; prema tomeono što treba biti od svega drugoga u ispravnomstanju je srce. Kakvo je tvoje srce? Je li ponosnoodvažno, neovisno, samosvjesno, samovoljno? Ako je,pazi se; biti ćeš veoma izložen toj epidemiji, bezobzira koliko ti se činilo da si daleko od toga.

“Srce pokorno, podložno, krotko,Prijestolje mog velikog Otkupitelja,

Gdje je samo čuje Krista govoriti,Gdje jedino Isus vlada.”

Sa takvim si srcem siguran. U blagosti i poniznosti,nikada nećeš pomisliti da otkupiše sebe od osude kojusi naslijedio kroz Adama, žrtvovanjem sadašnjihgrešnih želja, nego ćeš bježati ka Križu, gdje je samBog otvorio Izvor očišćenja za grijehe i nečistoće,sadašnje isto tako kao i prošle.

DA LI TE OVO SPOTIČE?

Mi pretpostavljamo da će ovaj članak spotaknuti neke,iako nije osmišljen da ikoga spotakne. Napisan je zaobranu krotkih protiv izokretanja zablude. “Tko se smijepopeti na goru Gospodnju[u Kraljevstvo koje jeponuđeno], tko stajati na svetom mjestu njegovu? U kogasu nedužne ruke i čisto srce[tko marljivo oblikuje svojživot po načelima svetosti], tko se ne oslanja u duši svojojna zlo[tko ne njeguje nikakvu zemaljsku ambiciju iliponos, nego strpljivo čeka slavu koja će slijediti pravacsadašnjeg samožrtvovanja] i ne kune selažno[zanemarujući, ili prezirući svoj Savez s Bogom],Taj će primiti blagoslov od Gospoda[Kraljevsku slavu isunasljedstvo s Kristom] i pravednu plaću [savršenost,potpuno izbavljenjeiz sadašnjih slabosti, itd.] od Boga,pomoćnika svojega.” (Ps. 24:3­5) “Težite za pravednošću!Nastojte oko poniznosti! Može biti da nađete zaklon nadan gnjeva Gospodnjega[u ovaj zli dan—ovaj dan zamki,stupica, letećih strijela i razornih pošasti]!” (Sef. 2:3)“Bdijte i molite da ne dođete u napast”—da se “vaše misline pokvare i ne odvrate od jednostavnosti koja je uKristu.” Neka svi krotki budu skroz budni s obzirom načas kušnje. I premda mnogi stavljaju kamenove spoticanjana put “nogama” Kristovog Tijela, neka svaki vojnikKriža bude oprezan, ne samo da stoji, nego i da pomognedrugima da stoje noseći “noge.” (Ps. 91:11,12)