1

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

S. M. GLADIĆ

4

2

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

1. Sveti Andrija apostol ......................................................................... 3

2. Sveti Bartol ........................................................................................ 3

3. Sveti Filip i Jakov .............................................................................. 5

4. Sveti Ivan, apostol i evanđelist .......................................................... 6

5. Sveti Ivan Krstitelj ............................................................................. 8

6. Sveti Jakov Stariji ............................................................................ 10

7. Sveti Joakim i sveta Ana .................................................................. 12

8. Sveti Luka Evanđelist ....................................................................... 13

9. Sveta Marija Magdalena .................................................................. 15

10. Sveti Marko ................................................................................... 16

11. Sveta Marta ................................................................................... 17

12. Sveti Matej, apostol i evanđelist .................................................... 18

13. Sveti Pavao.................................................................................... 19

14. Sveti Stjepan, prvomučenik ........................................................... 20

15. Sveti starac Šimun ......................................................................... 21

16. Sveti Šimun i Juda Tadej ............................................................... 23

17. Sveti Timotej i Tit .......................................................................... 25

18. Sveti Toma apostol ........................................................................ 27

3

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

30. studenoga Crkva liturgijski časti svetog Andriju apostola, Petrovog

brata, kojega je Isus prvoga pozvao za svojega učenika, a on je to

spremno prihvatio.

Ivan evanđelist nam svjedoči da je Andrija bio Ivanov učenik, a nakon što je

jednom čuo Ivana govoriti o Isusu kao Jaganjcu Božjem, krenuo je spremno

za svojim Učiteljem, te je u tom smislu i brata Petra pozvao da mu se pridruži.

Neki drugi evanđeoski tekstovi, a posebno onaj koji govori o čudesnom

umnažanju kruha, prikazuju Andriju kao iznimno osjećajnog prema onima koji

su u potrebama.

Sveti se Andrija u ikonografiji često prikazuje s X križem, što nam skreće

pozornost na predaju koja kaže kako je on mučen i razapet upravo na križu

tog oblika, i to, slično kao i brat mu Petar, okrenut naglavačke, smatrajući se

nevrijednim umrijeti kao njegov Učitelj. Stoga se takav križ i naziva “Andrijin”.

Mučen je i razapet u Patrasu, a smatra se da je to bilo 60. god.

Štovanje svetog Andrije rašireno je u mnogim krajevima, pa se tako štuje kao

zaštitnik kod grlobolje, kostobolje, zaštitnik je ribara i ribiča, neudanih žena i

žena koje žele postati majke, umjetnika, pjevača i drugih, a u narodu se njegov

blagdan posebno gleda u svjetlu razmeđa kraja jedne i početka druge

liturgijske godine.

4

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

24. kolovoza Crkva liturgijski časti sv. Bartola, jednog od Isusovih

dvanaest učenika, kojega Novi zavjet naziva njegovim punim imenom –

Bartolomej. Prema predaji, podnio je vrlo okrutnu mučeničku smrt, i to

tako što su mu progonitelji kršćanstva oderali kožu s cijelog tijela, a

potom mu odrubili glavu.

Sv. Bartolomej se uvijek spominje u evanđeljima uz Filipa. Spominje se i u

Djelima apostolskim, a prema nekima pronalazimo ga i u Ivanovu evanđelju

(Iv 1,45ss), ali pod imenom Natanael. Iako nije općeprihvaćeno, čini se tako

kako bi njegovo pravo ime bilo Natanael, dok bi Bartolomej bio dodatak

imenu, nastao od “Bar Talmaj”, tj. značio bi “Talmajev sin”.

Prema Ivanovu evanđelju, Natanael se spominje kao prijatelj Filipa. On tako

donosi zgodu o pozivu prvih učenika, te nakon što su za Isusom pošli Andrija

(i još jedan učenik) i Petar, opisuje kako su to učinili i Filip i Natanel.

Ivan spominje Natanaela i na kraju svoga evanđelja, kod ukazanja na

Tiberijadskom jezeru, gdje izričito navodi kako je bio iz Kane Galilejske (Iv

21,2). U tom mjestu se i danas nalazi crkva posvećena sv. Bartolu u čast, što

još jednom potvrđuje veliku vjerojatnost kako je Natanael Bartol.

Prema predaji, kao i ostali apostoli, nakon silaska Duha Svetoga odlazi

naviještati Radosnu vijest, a apokrifi navode kako je stigao i do Indije, te

5

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

potom i do Armenije. U Armeniji je podnio vrlo okrutnu mučeničku smrt oko

70. god., i to tako što su mu zbog njegove vjere ogulili svu kožu s tijela, a

zatim mu odrubili glavu.

Štuje se kao zaštitnik oboljelih od grčeva, kožnih i živčanih bolesti, te kao

zaštitnik seljaka, pastira i raznih zanatlija, posebno onih koji rade s kožom.

Godine 2012. proglašen je zaštitnikom hrvatske policije.

U našoj su vjerskoj i kulturnoj baštini poznati i različiti običaji vezani uz

Bartolovo, a posebno blagoslov konja, odlazak u vinograde gdje se stavljaju

strašila za ptice, skupljanje ljekovitog bilja i drugo.

3. svibnja Crkva liturgijski časti svetog Filipa i svetog Jakova Mlađeg,

Isusove apostole koji su za vjeru podnijeli mučeničku smrt.

Prema predaji, sveti je Filip rođen početkom 1. st. u Betsaidi, mjestu na

sjeveru Genezaretskog jezera, istočno od Jordana, odakle su potjecali i sv.

Petar i sv. Andrija. Bio je prijatelj sv. Ivana, a zajedno s njim je bio sljedbenik

sv. Ivana Krstitelja, odnosno onaj koji je već bio izravnije pripremljen na

iščekivanje Mesije i koji je, za razliku od mnogih drugih svojih suvremenika,

Mesiju uistinu i prepoznao u Isusu Kristu.

6

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Predaja također navodi kako je djelovao na osnivanju Crkava u Grčkoj, Siriji i

Frigiji, te mu se pripisuju i mnoga čudesa koja je činio pomoću križa, a zato

ga često umjetnici prikazuju sa štapom na čijem se vrhu nalazi križ. Kao i

gotovo svi drugi apostoli, podnio je mučeničku smrt, i to tako što je svojim

propovijedanjem o uskrslom Kristu izazvao bijes poganskih svećenika, a koji

su ga zato pribili na križ, kao i njegova Učitelja i Spasitelja. Bilo je to oko 80.

godine, u Hierapolisu, u današnjoj jugozapadnoj Turskoj, gdje je živio sa

svojim trima kćerima. Ipak, za to ne postoje čvrsti dokazi, odnosno prema

drugim izvorima sv. Filip je podnio mučeničku smrt tako što su mu odrubili

glavu. Štuje se kao zaštitnik kipara i slastičara, a njemu su posvećene i mnoge

crkve diljem svijeta, pa tako i kod nas.

Sveti Jakov Mlađi bio je sin Alfejev, a majka mu je bila Marija Kleofina, koja

se u evanđelju svetoga Ivana spominje kao ona koja je uz Djevicu Mariju,

Mariju Magdalenu i druge pobožne žene stajala pod Isusovim križem.

Prema predaji, sv. Jakov Alfejev je bio prvi biskup u Jeruzalemu, što

potvrđuje koliki je imao ugled među apostolima. On je i pisac Jakovljeve

poslanice, koja nam svjedoči o konkretnim životnim prilikama u njegovoj

zajednici, a posebno se odlikuje čvrstoćom, opomenama i ukorima,

pokazujući tako koliko mu je važna ustrajnost u očuvanju Kristovog učenja.

Nakon što su ga, zbog tolike postojanosti u vjeri u Uskrsloga, protivnici

Radosne vijesti 62. god. strmoglavili s jeruzalemskog hramskog krova,

kamenovali su ga i dotukli toljagama. Bilo je to 62. godine. Štuje se kao

zaštitnik umirućih, ljekarnika i kitničarki, a samostalno ili zajedno sa svetim

Filipom časti se i kao zaštitnik mnogih crkava diljem svijeta, pa tako i kod nas.

27. prosinca Crkva slavi spomendan sv. Ivana, apostola i evanđelista,

ljubljenog Isusova učenika i najmlađeg od dvanaestorice apostola.

Sveti Ivan je rođen u ribarskom mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru.

Otac mu je bio ribar Zebedej, a majka Saloma, koja se spominje na više

mjesta u Novom zavjetu, i to kao pobožna žena koja je pratila Isusa na

njegovom križnom putu, te kao jedna od svjedokinja njegova uskrsnuća.

7

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Svetog Ivana je, zajedno s bratom Jakovom, jednom prilikom, dok su krpali

mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili. Njih su

dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su mogli

svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. Tako su jedino

oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je oživio

Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda kada

se smrtno znojio na Maslinskoj gori.

Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva “sinovima groma“.

Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo

primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba

i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako

posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju.

Dok će Jakov prvi od apostola podnijeti mučeničku smrt, sveti će Ivan svoju

vjeru u uskrslog Gospodina svjedočiti životom, posebno osnivajući kršćanske

zajednice i posvećujući se pisanju. Nakon Marijine smrti, koju joj je Isus na

križu povjerio kao svoju majku, putovao je Judejom i propovijedao, a potom

je otišao u Malu Aziju i ondje osnovao sedam Crkava.

8

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Prema predaji, odveden je u Rim i mučen u vrelom ulju, a nakon što je

preživio, prognan je na otok Patmos u Egejskom moru i osuđen na rad u

rudnicima. Ondje je napisao Knjigu Otkrivenja, a kad je za vrijeme cara

Nerve bio oslobođen, vratio se u Efez, gdje je napisao svoje Evanđelje i tri

poslanice i ondje je u dubokoj starosti od oko 100 godina i umro.

Umjetnici ga obično prikazuju s perom, a njegov je simbol orao, što treba

gledati u svjetlu posebne dubine njegove misli. Poznata je rečenica

ranokršćanskog pisca Origena, koji kaže ovako: „Cvijet Biblije su evanđelja, a

cvijet evanđelja je Ivanovo evanđelje.“ Njegove se pak poslanice često

nazivaju “poslanice ljubavi”, jer se ljubav u njima spominje preko 50 puta.

Štuje se kao zaštitnik teologa, pisaca, skladatelja, slikara, zazivaju ga kod

opeklina, žrtava požara, a štuje se i kao zaštitnik prijateljstava.

Zbog posebne uloge koju je sveti Ivan Krstitelj imao, Crkva slavi dva

njegova blagdana: Rođenje svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja) i

Mučeništvo svetog Ivana Krstitelja (29. kolovoza).

Roditelji Ivana Krstitelja – svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta – nisu

mogli imati dugo djecu, a onda je Zaharija imao viđenje u hramu, u kojem mu

je objavljeno da će dobiti sina. Zaharija je ostao nijem sve do Ivanova rođenja.

Ivan je bio posebno značajan kao onaj koji je najavio Mesiju. Hranio se divljim

medom i skakavcima. Krstio je ljude i pripremao za Isusovo djelovanje.

Dao ga je ubiti kralj Herod Antipa, da bi udovoljio želji svoje žene

Herodijade.

Herodijada je najprije bila udana za Herodova brata Filipa (uz to joj je bio i

stric), a onda se udala za Heroda Antipu. Takav je preljub Ivan Krstitelj oštro

kritizirao, a to je jako smetalo Herodijadi i htjela ga je ubiti.

Jednom je zgodom Herodijadina kći Saloma plesala na gozbi, a to se toliko

svidjelo Herodu Antipi da joj je pred svima rekao da traži što god hoće od

njega, on će joj dati. Saloma je upitala majku što da traži, a ona je rekla glavu

9

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Ivana Krstitelja. Iako se Herod Antipa divio Ivanu, ipak je zbog ostalih gostiju

naredio da mu se odrubi glava.

Sveti Ivan se štuje kao zaštitnik osuđenih na smrt, krojača, krznara, vunara,

remenara, a zazivaju ga i kod glavobolje, vrtoglavice, padavice i grčeva

(posebno kod male djece).

10

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Među dvanestoricom Isusovih učenika pronalazimo dvojicu imenom

Jakov, od kojih se mlađi – Jakov Alfejev, časti zajedno sa svetim Filipom

3. svibnja, a Jakov Zebedejev ili Jakov Stariji, 25. srpnja.

Jakov Stariji je bio brat Ivana apostola i evanđelista, a rođen je u ribarskom

mjestu Betsaidi, na Genezaretskom jezeru. Otac mu je bio ribar Zebedej, a

majka Saloma, koja se spominje na više mjesta u Novom zavjetu, i to kao

pobožna žena koja je pratila Isusa na njegovom križnom putu, te kao jedna

od svjedokinja njegova uskrsnuća.

Dvojicu braće, koja su kao i njihov otac bili ribari, jednom je prilikom, dok su

krpali mreže, pozvao sam Isus da pođu za njim, što su oni spremno i učinili.

Njih su dvojica, zajedno sa svetim Petrom, bili najbliži Isusovi učenici, koji su

mogli svjedočiti o posebnim događajima iz života svoga Gospodina. Tako su

jedino oni nazočni u situaciji kada je Krist izliječio Petrovu punicu, kada je

oživio Jairovu kćer, prilikom Kristova preobraženja na brdu Tabor, kao i onda

kada se smrtno znojio na Maslinskoj gori.

Zbog njihove vatrene naravi, Isus Ivana i Jakova naziva “sinovima groma“.

Primjerice, kad su se jednom vraćali iz nekog samarijskog sela koje nije htjelo

primiti Isusa i apostole, njih su dvojica predložila Isusu da pošalje vatru s neba

i uništi mjesto. No, unatoč takvoj žestokoj naravi, obojica će itekako

posvjedočiti ljubav i vjernost svome Učitelju. Nakon Kristova uskrsnuća, Jakov

je više puta vidio Isusa, a nakon što je Isus uzašao na nebo, zajedno se s

drugim apostolima i Isusovom Majkom nalazio na njihovim okupljanjima, te je

poslije silaska Duha Svetoga javno i neustrašivo očitovao svoju vjeru.

Štoviše, upravo će zbog te gorljivosti i neustrašivosti prvi od apostola položiti

život za svog Gospodina. Njega je 42. ili 44. god. dao mačem

pogubiti Herod Agripa, unuk onoga kralja Heroda koji je, htijući

ubiti novorođenog Isusa, pogubio nevinu dječicu.

Nakon što su Arapi razorili Jeruzalem, njegovo je tijelo u 7. st. preneseno u

Španjolsku, a na mjestu gdje su sahranjeni njegovi zemni ostaci dignut će

se grad Santiago de Compostela (Santiago = sveti Jakov), treće najsvetije

katoličko hodočasničko mjesto, nakon Jeruzalema i Rima.

11

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Osim što se časti kao zaštitnik Španjolske, svetoga Jakova se zaziva kod

reumatskih bolesti i artritisa, zaštitnik je hodočasnika, putnika, vojnika,

konjanika, jahača, veterinara, ratara itd., a njemu su također posvećene

mnoge crkve i kapele diljem svijeta, pa tako i kod nas. U ikonografiji ga se

obično prikazuje kao putnika sa štapom u ruci, a ponekad s mačem, zbog

njegove mučeničke smrti.

12

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Crkva 26. srpnja liturgijski časti roditelje Blažene Djevice Marije, koje

predaja spominje kao svetog Joakima i svetu Anu, te nam ih stavlja kao

poseban uzor u strpljivosti i pouzdanju u Božju milost.

Iako Sveto pismo nigdje ne spominje roditelje Blažene Djevice Marije,

crkvena predaja ih pozna poimence, i to kao svetog Joakima i svetu Anu, a

svjedočanstva o njima prije svega crpimo iz apokrifnog spisa iz 2. st. poznatog

kao Jakovljevo protoevanđelje.

Prema njemu, Joakim je bio vrlo pobožan i bogat čovjek. Sav prihod od

zemlje dijelio je na tri dijela – jedan dio za sirotinju, drugi dio za hram, a tek

treći dio ostavljao je sebi i svojoj ženi Ani za život. Unatoč pobožnom životu i

stalnim molitvama, nisu imali djece, sve do duboke starosti, kad su im nade

već ponestale.

Upravo to je mučilo Joakima te je jednom prilikom, shrvan turobnim mislima,

sa svojim stadom otišao u pustinju kako bi ondje u samoći oplakivao svoju

sudbinu. No, jednoga mu se dana ukazao anđeo i rekao mu da će ga Bog

13

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

blagosloviti djetetom. Potom se anđeo ukazao i Ani i navijestio isto.

Obradovani tom viješću, obećali su Bogu da će dijete posvetiti u hramu.

Tako su, prema Jakovljevu protoevanđelju, Joakim i Ana dobili posebnu čast,

odnosno postali su roditelji Blaženoj Djevici Mariji, a djed i baka Spasitelju

svijeta. Mariju će odgajati u svojoj kući do treće godine, a potom će ju, prema

danom obećanju, odvesti u hram, gdje će ona provesti do svoje dvanaeste

godine, kada će biti zaručena za Josipa.

U ikonografiji se sveta Ana prikazuje s Joakimom, Isusom i Marijom, a oznake

su joj knjiga i vrata. Sveti Joakim se obično prikazuje s lopatom, sa svetom

Anom i Djevicom Marijom, a oznake su mu janje i golub.

I danas je puno raširenija pobožnost prema svetoj Ani nego prema svetom

Joakimu, a vrlo je omiljena svetica u hrvatskom narodu. Zaštitnica je roditelja

bez djece, trudnica, majki i baka, udovica, kućanica, tkalja, radnika raznih

struka, a zazivaju je kod neplodnosti i izgubljenih stvari, te kao pomoćnicu pri

lakoj smrti, kod kostobolje i groznice. Sveti Joakim se posebno časti kao

zaštitnik očeva i djedova, ali i kao zaštitnik domaćica, trudnica i porodilja.

Njihov se pak blagdan slavi također i kao dan posvećen bakama i

djedovima.

18. listopada Crkva časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela

apostolskih, vjernog pratitelja svetoga Pavla, liječnika, slikara i kroničara

koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života apostola i prve crkvene

zajednice.

Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola,

svjedočanstvo vjere prve Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je

zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima apostolskim.

Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu

Antakya na jugu Turske, oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što

će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim čudesima, posebno

izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim

naglascima.

14

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv.

Pavao i sv. Barnaba, pa je sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio

Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor i učitelj sveti Pavao,

kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i

ostao sve do Pavlove smrti, podnoseći zajedno mnoge nevolje i progone, a o

svemu tome ostavio je detaljno svjedočanstvo u Djelima apostolskim.

Prema predaji, sveti Luka je bio i slikar koji je napravio više slika Djevice

Marije, pa je stoga i razumljivo što se češće u umjetnosti prikazuje kako crta

Gospu. Također se u slikarstvu nerijetko prikazuje s knjigom i pisaćim,

liječničkim ili slikarskim priborom. U ikonografiji ga se pak obično prikazuje

simbolom vola ili krilatog teleta, a po tumačenju predaje to bi se povezivalo

s njegovim češćim isticanjem Krista kao svećenika, te bi u tom smislu vol bio

simbol Onoga koji se žrtvuje za druge.

Sveti Luka se štuje kao zaštitnik liječnika, bolesnika, slikara, umjetnika,

pisara, mesara, staklara itd., a da je u hrvatskom narodu rado čašćen svetac

svjedoče i mnogobrojne crkve posvećene njemu u čast.

15

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

22. srpnja Crkva slavi spomendan sv. Marije Magdalene, Isusove vjerne

učenice koja ga je ustrajno pratila i stajala pod križem u trenucima muke

i smrti, a također i one koja ga je prva vidjela uskrsnuloga.

Marija je bila rodom iz mjesta Magdale na Genezaretskom jezeru (po

kojemu se i naziva Marija Magdalena ili Magdalenska), a Isus ju je izliječio od

teške bolesti (prema Novom zavjetu, istjerao je iz nje sedam demona).

U Crkvi se Marija Magdalena spominje kao ona koja je vjerno pratila Isusa i

koja ga je prva vidjela kad je uskrsnuo, ipak je u povijesti ostala zapamćena

kao bludnica koju je Isus oslobodio od tog grijeha. Za to nema sigurne

potvrde. Isto tako neki smatraju da je ona sestra Marte i Lazara, Isusovih

prijatelja, ali ni to nije sigurno.

Najčešće se prikazuje kao obraćena bludnica koja svojim suzama pere

Kristove noge, a štuje se kao zaštitnica žena, obraćenika, pokornika,

ljekarnika, frizera, proizvođača parfema i kozmetike, vrtlara, vinogradara, a

napose onih kojima se rugaju zbog njihove vjere.

Život Marije Magdalene, shvaćene u okviru predaje o grešnici, ekraniziran je i

kroz umjetničku slobodu prikazuje ju kao posrnulu ženu koju svi odbacuju, ali

ne i Isus, nego joj upravo on vraća ono izvorno dostojanstvo koje je tijekom

života izgubila, te će tako, nakon što je otkrila vrijednost vjere, postati

Kristova učenica u punom smislu riječi.

16

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

25. travnja Crkva slavi blagdan sv. Marka, pisca jednog od četiriju

Evanđelja, aleksandrijskog biskupa, mučenika Crkve, zaštitnika

Venecije…

Sveti Marko je rođen oko 10. godine, a pravo mu je ime bilo Ivan. U kući

njegove majke Marije okupljala se prva kršćanska zajednica. Bio je Barnabin

nećak i s njim je pratio svetog Pavla na njegovom prvom misijskom putovanju,

a poslije je bio pratilac svetog Petra, s kojim je boravio u Rimu. Na temelju

Petrovih propovijedi kasnije je napisao i svoje evanđelje.

Sveti Marko je zaštitnik Venecije, a u ikonografiji se prikazuje likom krilatog

lava.

Sveti Marko se štuje i kao zaštitnik polja, vinograda i usjeva, zatim kao

zaštitnik zidara, građevinskih radnika, staklara, pletača, pisara, odvjetnika, a

njemu se utječemo i protiv nevremena, tuče, munje…

17

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Spomendan svete Marte se slavi 29. srpnja, a poseban nam je uzor u

posvećivanju svoga života i života drugih kroz najobičnije svakodnevne

kućanske poslove.

Sveto pismo ne govori puno o svetoj Marti, sestri Lazara i Marije iz

Betanije, ali iz njega saznajemo kako su njih troje bili posebno dragi Isusovi

prijatelji i koje je rado posjećivao. Marta je bila radišna žena, domaćica koja

je ulagala svakodnevno puno snage, vremena i ljubavi u kućanske poslove,

a isto tako se iznimno odlikovala gostoljubivošću i željom da ugodi onima

koji joj dolaze u kuću.

Prema Isusovim riječima, u tome je čak i pretjerivala. Naime, jednom se

zgodom kad im je Isus došao u kuću, požalila Isusu da joj Marija ne pomaže

oko pripreme hrane, nego samo sjedi i sluša Isusa, na što joj je on uzvratio da

se ne brine i da je Marija izabrala bolji dio.

Iako su tijekom povijesti o svetoj Marti nastale razne legende koje joj

pripisuju izvanredne moći, ona nam je pravi uzor kako s ljubavlju raditi

najobičnije kućanske poslove. Zato je i razumljivo da je zaštitnica domaćica,

kuharica, konobarica, hotelijera, pralja, samaca, slikara, kipara…

18

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

21. rujna Crkva slavi blagdan svetog Mateja, jednog od dvanaestorice

Isusovih učenika, carinika iz Kafarnauma zvanog Levi, koji je na Isusov

poziv spremno napustio dotadašnji život i krenuo za svojim Učiteljem.

Upravo ta Matejeva služba carinika, služba koja je redovito bila povezana s

korupcijom, nepoštenjem i suradnjom s okupatorskom rimskom vlašću, i

zbog čega su svi carinici u narodu slovili kao teški tlačitelji i grešnici, pokazuje

kako je Isus otvoren prema svima i kako je došao pozvati grešnike.

Svetom Matej je pisac prvog evanđelja, a prema predaji je radosnu vijest

širio u Arabiji i Etiopiji, gdje je i podnio mučeničku smrt. U ikonografiji se

najčešće prikazuje simbolom anđela, odnosno kako uz anđelovu nazočnost

piše svoje evanđelje. Štuje se kao zaštitnik poreznika, carinika, knjigovođa,

bankara i stražara.

19

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Crkva slavi dva blagdana vezana uz svetog Pavla: časti ga 29. lipnja,

zajedno sa svetim Petrom, i 25. siječnja, kada je blagdan

Obraćenja svetog Pavla, preko kojega nam posebno želi pred oči staviti

životni put Apostola pogana, onoga koji je od progonitelja Crkve postao

njezin najsnažniji branitelj i pronositelj Radosne vijesti.

Sveti Pavao (najprije se zvao Savao) je rođen u Tarzu u Ciliciji početkom 1.

st., u židovskoj obitelji, a završio je visoke škole i bio je farizej (učitelj vjere).

Progonio je Crkvu, vjerujući kako na takav način potpuno izvršava Božju volju

i židovski Zakon. Prema Novom zavjetu, haljine svetog Stjepana, prvoga

mučenika Crkve, odložili su upravo do Pavlovih nogu, što znači da je i on

podržavao Stjepanovo ubojstvo.

20

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Idući za Damask, oko 30. god., na ulazu u grad doživljava svoje obraćenje, i

to tako što je začuo glas s neba koji ga je upitao: “Savle, Savle, zašto me

progoniš?” Pao je s konja i privremeno fizički oslijepio, ali je taj događaj

postao njegovo duhovno obraćenje u kojemu je u punom smislu riječi

progledao. Dobio je novo ime – Pavao – koje upravo to označava: potpunu

promjenu cjelokupna njegova bića. Od tada se pridružio kršćanskoj zajednici,

ali nije odmah počeo i naviještati Božju riječ, nego je najprije radio više godina

kao šatorar u svom rodnom Tarzu, a tek potom je bio pozvan da zauzeto i

otvoreno radi na širenju kraljevstva Božjeg.

Osnovao je više crkvenih zajednica, poduzeo je tri misijska

putovanja, proživio je različite nedaće i poniženja, ali ništa ga nije moglo

spriječiti u vršenju poziva kojega je dobio pred Damaskom. Naprotiv, o

njegovoj čvrstoj vjeri, ustrajnosti i ljubavi za Krista posebno svjedoče njegove

poslanice, u kojima se ne susteže hvaliti, bodriti i poticati kršćanske zajednice

kojima je pisao, ali isto tako se ne ustručava kritizirati svakoga onoga tko je

kritiku zaslužio. Promjena načina razmišljanja koju je doživio u svom

obraćenju, neprestano ga je vodila da čini sve što je moguće da Crkva bude

što svetija i bez mane. U tome je uzor svakom čovjeku koji shvati vrijednost

Radosne vijesti, koja nas treba tjerati na propovijedanje i u zgodno i u

nezgodno vrijeme.

26. prosinca Crkva časti svetog Stjepana, prvog mučenika i jednog

od sedmorice đakona prve Crkve.

Prema Svetom pismu, gorljivo je propovijedao o Isusu Kristu, pa je zbog toga

osuđen kao onaj koji huli na Boga i govori protiv Mojsijeva zakona. Pred

Velikim je vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske

starješine, te su ga izveli izvan gradskih zidina i kamenovali. Evanđeoski zapisi

svjedoče kako je za vrijeme mučeništva molio za svoje progonitelje, a

podigavši glavu prema nebu, vidio je Božju slavu i proslavljenog Isusa kako

stoji s desne Bogu.

21

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Sveti Stjepan se štuje kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova

i onih koji boluju od glavobolje. Njegovo ime znači “kruna”, pa tog dana uz

Stjepane i one čije je ime izvedeno od tog imena, imendan slave i Krunoslavi.

8. listopada Crkva slavi spomendan Šimuna starca, koji je poradi svoje

velike pravednosti i bogobojaznosti bio nagrađen tako što je mogao u

naručju držati dugoiščekivanog Božjeg Pomazanika. Često se naziva

Šimun Pravednik ili Šimun Bogonosac.

22

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Prema židovskom Zakonu, svaka je žena bila nakon poroda muškog

djeteta nečista 40 dana i nakon tog vremena trebala je doći u Hram i

prinijeti propisanu žrtvu: janje i golub ili grlica, a ako je obitelj bila

siromašna, bila su dovoljna dva goluba ili dvije grlice.

Tako je i Marija, zajedno s Josipom i Isusom, došla u Hram, kako bi izvršila što

je Zakon tražio.

U trenutku kada su ušli u Hram, ponukan Duhom Svetim, došao je i starac

Šimun, te uzeo u naručje Pomazanika Božjeg, hvaleći Boga ovim riječima:

“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,

po riječi svojoj, u miru!

Ta vidješe oči moje

spasenje tvoje,

koje si pripravio

pred licem svih naroda:

svjetlost na prosvjetljenje naroda,

slavu puka svoga izraelskoga.” (Lk 2,29-32)

Marija i Josip su, kako svjedoči sv. Luka, bili zadivljeni riječima Šimuna, a onda

ih je starac blagoslovio i proročanski Mariji nagovijestio kako će Isus biti

mnogima u Izraelu na spas, ali mnogima i na propast, te da će biti znak

osporavanja, odnosno, kako je kasniji Isusov život potvrdio, da će ga odbaciti

i na kraju ubiti. Također joj je prorokovao da će i njoj samoj mač boli probosti

dušu, kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.

Štovanje starca Šimuna kod nas je posebno vezano uz grad Zadar, čiji je

zaštitnik i gdje se nalazi crkva posvećena njemu u čast. Na glavnom se oltaru

crkve sv. Šimuna nalazi srebrna i umjetnički iznimno vrijedna škrinja i u njoj

svečevo numificirano tijelo.

Štovanje svetog Šimuna u Zadru je i danas vrlo značajno, a posebno svečano

je na dan sv. Šimuna – 8. listopada, kada se može vidjeti i svečevo tijelo, a ne

samo škrinja.

Sveti Šimun je bio poseban blagoslov Mariji, Josipu i Isusu, pa je razumljivo

što se oko svečevog tijela najviše dolaze moliti žene koje žele postati

23

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

majke, a koje isto tako običavaju svoju zahvalu svecu iskazati donošenjem

djeteta nakon dara rođenja.

28. listopada Crkva slavi spomendan svetih apostola Šimuna Revnitelja i

Jude Tadeja, koji su, kao i gotovo sva ostala Dvanaestorica, posvjedočili

svoju vjernost Kristu položivši svoj život za njega, i to sv. Šimun tako što

su ga prepilili, a sv. Tadej tako što su ga zatukli toljagom.

Sveti Šimuna je vjerojatno bio rođenjem ili podrijetlom iz Kane Galilejske, a

prije no što je pošao za Isusom politički je djelovao kao zelot (revnitelj),

odnosno kao pripadnik borbene stranke koja se izravnim napadima iz zasjede

borila protiv rimske okupacije Izraela. Zato se naziva Revnitelj.

24

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Prema predaji, sveti je Šimun zajedno s Judom Tadejem naviještao Radosnu

vijest u Siriji, Egiptu, Armeniji i Perziji, a u perzijskom gradu Edessi su obojica

podnijela mučeničku smrt.

Legenda tako kaže da su na sebe navukli bijes tamošnjeg kralja, kojemu su

donijeli Kristovo pismo i Kristovu sliku, a nakon čega je kralj organizirao javnu

polemiku između njih dvojice i njegovih vračeva. Kako su vračevi pokazali

slabiju snagu polemiziranja, iz bijesa su pustili zmije na apostole, ali su se one

okrenule protiv vračeva, a kad je to kralj vidio dao je apostole pogubiti. Sveti

Šimun je ubijen tako što su ga prepilili, a sveti Juda Tadej tako što su ga

zatukli toljagom. Razumljivo je stoga da se sveti Šimun u ikonografiji

prikazuje s pilom ili s klupkom zmija, kao i da se štuje kao zaštitnik drvosječa i

pilara.

I sv. Juda se obično spominje s još jednim imenom, kao Juda Tadej, da bi se

na takav način razlikovao od Jude Iškariotskoga, apostola koji je izdao Isusa

za 30 srebrnjaka.

25

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Juda Tadej se obično u ikonografiji prikazuje s toljagom, a ponekad i s

helebardom[1], slikom s Kristovim likom (jer ju je dao kralju u Edessi),

kutomjerom ili križem na dugoj motki. Štuje se kao zaštitnik bolničara, bolnice

i Armenije, a posebno je njegov kult raširen u Poljskoj, ali i u drugim

dijelovima sjeverne Europe.

[1] Helebarda je hladno oružje koje je imalo trostruku funkciju obrane ili napada, a

prvenstveno je služilo kao obrana od naleta konjanika. Sastojalo se od motke

dugačke oko 2 m, na čijem se vrhu nalazila posebna sjekira, koja je s jedne strane

imala oštricu, a s druge strane kuku ili trorog, odnosno trostruke šiljke. Uz to se i na

samom vrhu motke nalazio željezni šiljak, te je tako motka služila kao koplje. Najprije

bi se motkom i njezinim kopljem udario i oslabio konjanik, potom bi ga se kukom

srušilo s konja, te bi ga se na kraju dokrajčilo sjekirom.

26. siječnja Crkva liturgijski časti dvojicu Pavlovih najbližih suradnika i

prijatelja – Timoteja i Tita.

Sv. Timotej je rođen u gradu Listri u današnjoj Turskoj, a iako mu je majka

bila Židovka, nije dobio dovoljan vjerski odgoj niti je bio obrezan, nego je

prevladao utjecaj oca poganina. Na Timotejevo obraćenje je presudnu ulogu

imao sv. Pavao, koji ga je zatim uzeo k sebi kao posebnog suradnika i pratitelja

u kojega je imao neizmjerno povjerenje. Zajedno su dijelili svo dobro i zlo

koje im se događalo na misijskim putovanjima, a koliko ga je Pavao cijenio

svjedoči i činjenica kako mu je uputio dvije poslanice (1 Tim i 2 Tim). U tom

je smislu posebno značajna druga poslanica, koja predstavlja svojevrsnu

Pavlovu oporuku najdražem učeniku, a u kojoj ga potiče da nikada ne malakše

i da sve svoje snage upotrijebi na širenje Radosne vijesti. Timotej je svoju

vjernost Kristu i Pavlovim opomenama pokazao životom i mučeničkom smrću,

koja ga je stigla krajem 1. st., nakon što je pokušao propovijedati poganima u

Efezu (gdje je bio prvi biskup) da se odreknu lažnih idola, ali su ga oni teško

mučili i kamenovali.

26

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Nije sigurno, ali čini se da je i sv. Tita obratio sv. Pavao, drugog svojeg velikog

prijatelja i suradnika. Tit je također potjecao iz grčke poganske obitelji (možda

iz Antiohije), ali je nakon obraćenja sve svoje snage usmjerio na širenje

Evanđelja. Bio je starješina na otoku Kreti, Pavao ga je u dva navrata s

posebnim povjerenjem poslao u Korint, kako bi sredio tamošnje prilike, a

svoje je misionarenje protegao sve do Dalmacije. I njemu je, kao posebno

dragom suradniku, sv. Pavao uputio poslanicu. Prema predaji, umro je u

dubokoj starosti, u dobi od 95. godina.

27

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Spomendan sv. Tome apostola slavi se 3. srpnja, a taj je svetac u

narodnoj predaji ostao sačuvan kao nevjerni, odnosno kao onaj koji nije

bio nazočan kad se uskrsnuli Krist ukazao učenicima, a kad su Tomi tu

vijest apostoli prenijeli, on to nije povjerovao.

Prema Ivanovu evanđelju, Toma se naziva Blizanac, ali nema nikakvih

pouzdanih podataka koji bi nam otkrivali zašto. Ivan sv. Tomi posvećuje

nekoliko ulomaka, odnosno spominje ga u četiri navrata. Najprije se Toma

spominje u vrijeme kada je umro Isusov prijatelj iz Betanije – Lazar, a kad

je Isus naumio ondje ići, Toma je rekao: “Hajdemo i mi da umremo s njime!”

(Iv 11,16. Toma se spominje i na Posljednjoj večeri, u kontekstu Isusova

govora učenicima o svom skorom odlasku i potrebi da im pripremi mjesto u

kojemu će biti zajedno. Na Isusove riječi: “Kamo ja odlazim, znate put” (Iv

14,4), Toma je uzvratio: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda

možemo put znati? (Iv 14,5).

Treće Ivanovo spominjanje Tome je najpoznatije, a to je ono kada nije bio

nazočan kod Isusova ukazanja učenicima. Posljednji put sv. Ivan u svom

evanđelju spominje sv. Tomu u zgodi čudesnog ulova riba na

Tiberijadskom jezeru, nakon čega je Petru Krist podijelio prvenstvo među

apostolima, a među nabrojanom sedmoricom nazočnih apostola, sv. je Toma

naveden odmah iza Petra.

28

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole

Sve to potvrđuje kako je Toma bio vrlo važan u prvoj kršćanskoj zajednici, a

ako se k tome doda još i predaja kako je najprije djelovao u Siriji i Perziji, a

potom i u Indiji, gdje je, prema svjedočanstvu Grgura Nazijanskog, podnio

mučeničku smrt, onda se vidi njegova duboka vjera, kojom je posvjedočio

ljubav prema Isusu.

Valja napomenuti i kako u Indiji postoji posebna skupina vjernika koja se

naziva Tomini kršćani, a oni se služe posebnim obredom.

Sveti se Toma zaziva u slučajevima sumnje, a također je zaštitnik slijepaca,

teologa, arhitekata, klesara, zidara itd., a po njemu su naslovljene i mnoge

crkve diljem svijeta.

29

S. M

. GLA

DIĆ

, In

tern

i mat

eri

jali

za n

asta

vu V

jero

nau

ka u

4. r

. sre

dn

je š

kole