rona alwyn ljeto u irskoj

8/19/2019 Rona Alwyn Ljeto u Irskoj

http://slidepdf.com/reader/full/rona-alwyn-ljeto-u-irskoj 1/85

RafaelaR

~ 1 ~

Anna



RafaelaR

Rona Alwyn

LJETO U IRSKOJ

~ 2 ~

Anna



RafaelaR

I

Holly je zaustavila kobilu na uzvišici i blago je pomilovala po grivi. Dugi je galop objema

prijao.- Dobra curica, Becky - rekla je Holly, umirujući kobilu, te opustila uzde.

Kobila se pognula i čupnula nekoliko vlati trave. Miris konja miješao se u toplomevečernjem zraku s mirisom svježe pokošene trave. Holly se opustia i prešla pogledom prekokrajolika.

Kako je voljela taj kraj! Planine Wick lower, prostrane, u blago zelenilo uronjene livade,rijeku što se u lukovima vijugala krajolikom i, naravno, svoju najvoljeniju farmu. Holly seispravila. Farma nije pripadala njoj, već njezinu bratu Flynnu. Ali Flynn je više nije htio, htioje u Australiji započeti novi život. Pomisao na to pokvarila joj je raspoloženje. Ponovno jeosjetila kako je obuzima nervoza, što ju je tijekom proteklih mjeseci tako često obuzimala.

S uzdahom je podignula uzde. Besmisleno je bilo previše razmišljati o tim problemim a.Morala je dolje u dolini pogledati kako je s jednom ogradom. Radnik na farmi jutros joj jerekao da je oštećena. Holly je potjerala kobilu, krenula je laganim kasom.

Lako je pronašla oštećenu ogradu. Šteta je bila znatna i protezala se sve do južnegranice farme.

- Kakav gad! - ljutila se Holly nevoljko. Radnik mora smjesta pozvati nekoliko ljudi ipopraviti ogradu. Nekoliko je goveda iskoristilo priliku i pobjeglo na susjedni pašnjak. I tobaš na pašnjak Montgomeryja Quinlana.

Sjahala je i promotrila oštećena mjesta. Odjednom je začula šum. Okrenula se. Još seviše naljutila kada je pogledala ravno u oči nasmijana Montgomeryja. U drskome položajubio je naslonjen na stup ograde.

- Dobra večer, Holly!

- Dobra večer - odvratila je nevoljko, a glas samo što joj nije zatajio.

Uvijek isto. Ona s njim jednostavno nije mogla normalno razgovarati. MontgomeryQuinlan bio je vraški privlačan, a opasniji od psa. Holly je ponovno pozornost usmjerila naogradu, želeći prikriti nemir.

- Zar ti nisam rekao da bi bilo dobro ovdje postaviti električnu ogradu? - rekao je

hladno.

- Ne znam o tomu ništa - odvratila je Holly, ne podigavši pogled.

Točno je znala da joj je prigodom posljednjeg susreta baš to rekao. Potajice mu je dala

za pravo, ali sebi nije mogla priuštiti elek tričnu ogradu, a ponos joj je zabranjivao da mu tokaže.

- Jedno od tvojih goveda je dolje kraj mojega jezera i ozlijedilo se na žici. Mislim da bimorala pozvati Rossa Murphyja.

No, još i to! Sada ne će morati platiti samo popravak ograde nego još i veter inara. Kao

da je čitao njezine misli, Montgomery je rekao:

- Na dulji rok, električna se ograda više isplati.

~ 3 ~

Anna



RafaelaR

Holly ga je ljutito pogledala.

- Uštedi sebi savjete, Montgomery.

- Mogu li barem pomoći pri tjeranju stoke?

- Ne!

Na trenutak ga je pogledala. Djelovao je svježe i snažno, lijepe tjelesne građe, dobrotreniran, a čvrsta brada odavala je muževnost i odlučnost. Gusta mu je kosa blistala nasuncu poput ebanovine, ljetno mu je sunce preplanulo kožu. Holly je bila ljutita što jezanima njegova vanjština. Zabacila je glavu i ponovno uzjahala kobilu.

Montgomery je zaneseno gledao za njom. Bila je odlična jahačica. Njezino vitko tijeločinilo je s kretnjama konja jedinstvenu cjelinu dok je jurila prema jezeru.

Odjevena je bila u crvenosmeđe jahaće hlače i jednostavni, crni gornji dio, ispod kojegajoj se ocrtavao stas. Duga, crvenosmeđa kosa lepršala joj je na vjetru kada se nagnulanaprijed i srčanim riječima hrabrila kobilu za brži trk. Da se radilo o neiskusnijem jahaču,ova bi kretnja izgledala nespretna i smiješna, ali Holly je odrasla u sedlu. Srasla je s konjem is krajolikom.

Montgomery se okrenuo i pošao do mjesta gdje je parkirao landrower. Holly je bilaFitzgeraldova, to se nije moglo previdjeti - ponosna, divlja i svojeglava. Mješavina svojstava

što su u prošlosti dovodila do dramatičnih sukoba i lomova.

Holly je u tren oka pronašla odbjeglu stoku. Okružila ju je i potjerala natrag s lakoćomkakva se stječe samo dugodišnjom vježbom. Kada su se goveda ponovno našla na tluFitzgeraldovih, sjahala je i pogledala razjapljenu ranu ozlijeđene životinje.

* * *

Počeo je padati sumrak kada je stigla do kuće na farmi. Tanki se dim uzdizao premazarumenjenu večernjem nebu. Iz otvorenoga kuhinjskog prozora dopiralo je svjetlo. Flynnje bio kod kuće. Holly je odvela Becky u staju. Iako je bila umorna, dala je kobili vode itemeljito je očešljala. Tek nakon toga krenula je kući.

Stara zgrada na farmi čudesno je zračila. Divlje isprepletene povijuše rasle su po bijeloobojenim zidovima, bujni grmovi ruža krasili su ulaz. Tijekom minulih godina bila je toprekrasna stambena zgrada, sada su se pokazivali. prvi znakovi zapuštenosti. Mnogo rada ijoš više novca moralo bi se uložiti da to zdanje uskrsne u svojemu starome sjaju. Uposljednje vrijeme bilo je obojega premalo. Holly se tužno popločenim dvorištempribližavala kućnim vratima.

Flynn je sjedio za kuhinjskim stolom, noge u teškim čizmama položio je na stolac od

borovine.- Ta gdje si bila? - upitao ju je pri dolasku. - Umirem od gladi!

Holly je odoljela iskušenju da ga upita zašto nije som nešto skuhao, umjesto što je čeka.

- Ograda što graniči sa zemljištem Quinlandovih posve je uništena - rekla je objasnivši

zakašnjenje. - Morala sam vratiti stoku.

Pošla je do umivaonika da opere ruke.

~ 4 ~

Anna



RafaelaR

- Ah - rekao je Flynn ravnodušno. - Što ima za jelo?

- Puding od povrća.

Holly je prišla štednjaku. Jelo je zgotovila već ujutro, pa neće morati dugo čekati.

- Zaboga, Holly... pa ti znaš da ja na večer rado jedem meso - nervozno je Flynnodgurnuo tanjur.

- Žao mi je, Flynne - odgovorila je Holly ljubazno, ali i odlučno. - Ti znaš da moramoštedjeti.

- Čovjek tu živi na prokletoj stočarskoj farmi, a ne može dobiti meso - gunđao je Flynnljutito.

Holly je tužno pogledala svojega mlađega brata.

- Zar si ti uistinu tako nesretan ovdje? - upitala je blago.

- To ti dobro znaš - pogledao je kroz prozor. - Osjećam se kao u tamnici, Holly. Ovo nijemoj svijet. Za razliku od tebe, ja nisam spreman cijeli život žrtvovati za tu farmu. Ja želimviše.

Holly je zagrizla lijepo povijenu donju usnicu, oči boje lješnjaka upitno su promatralelice nezadovoljna, mlada čovjeka. Flynn Fitzgerald bio je vanjštinom potpuno sličansvojemu ocu: visok, snažne građe, tamne, guste kose što mu je nemirno padala na čelo,markantnih crta lica, odlučna izraza. No inače nije imao ni najmanje sličnosti s ConradomFitzgeraldom. Njihov je otac volio farmu, kao i njegov otac prije njega i sve prijašnjegeneracije. Flynn nije imao ni najmanje sklonosti prema životu na selu. Zanimalo ga je neštosasvim drugo. Bio je sanjar, izrazitih umjetničkih sklonosti. Smisla za praktični rad nijeimao.

Kad su im roditelji još bili živi, radio je uz oca kao što se to od njega očekivalo. ali nakontragične nesreće, kada su roditelji poginuli, Flynn se promijenio. Sada je htio - kao i mnogi

mladi ljudi u Irskoj - napustiti zemlju i poći u Australiju.

Holly je bila umorna. Rastreseno je prošla rukom kroz kosu. Morala je bratu priopćitinekoliko loših novosti, a nadala se da će ga zateći u boljem raspoloženju.

- Danas sam primila pismo od banke - rekla je tiho.

Pogledao ju je s mnogo nade, ali Holly je zatresla glavom.

- Ne mogu te isplatiti, Flynne. Banka mi ne želi pozajmiti novac.

- Prokletstvo! - povikao je ljutito.

- Žao mi je - bespomoćno je slegnulo ramenima. - Kada bi mi dao samo malo viševremena. Uskoro će sve biti bolje, a budemo li ostvarili veću dobit, banka će...

- Na banku ću zaboraviti, naći ću drugo rješenje - rekao je bijesno, skočio i izašao.

- Kamo ćeš? - upitala je Holly i prestrašeno potrčala za njim. -- U pub - dobacio je preko ramena.

- A što je s jelom?

Zastala je. Flynn je nestao u tami. Čula je kako su se zatvorila vrata automobila. Gledalaje za njim kada je krenuo. Obuzeo ju je osjećaj bespomoćnosti kada je šum motora postajaosve tiši i na kraju utihnuo u noći. Vratila se u kuhinju i sjela za stol. Misli su joj se rojile.

~ 5 ~

Anna



RafaelaR

Što joj je činiti? Nije znala. Činilo joj se da poteškoće leže pred njom poput neprijelaznabrijega. Pokušala se osloboditi potištenosti, bila je vedra, optimistična osoba. Nije biloničega s čime ne bi mogla izaći na kraj. Odlučno je ustala i nazvala veterinara. Nakon toga, niona više nije htjela jesti. Vruća, ugodna kupka, a zatim ravno u postelju! To će joj dobročiniti.

* * *

Holly je ležala u postelji, ali nije mogla zaspati. Iako joj je tijelo bilo veoma umorno,osluškivala je kada će se Flynn vratiti. Jadni Flynn! Nakon smrti roditelja više nije bio isti.Ona je dobro znala da joj u normalnim okolnostima ne bi prepustio sav posao na farmi, kaošto je to učinio tijekom proteklih mjeseci. Ma koliko mrzio farmu, svakoga je dana, rame uzrame, radio sa sestrom, sve dok se nisu oporavili od tuge.

Zatvorila je oči i pokušala se opustiti. Odjednom je osjetila da misli na MontgomeryjaQuinlana. Vidjela ga je pred sobom, njegovu tamnu kosu i modre oči, tako snažna izražaja

kao što ga ima more za vrućega ljetnog dana. Odlučno je odbacila te misli. S druge stranesvakim je djelićem tijela osjećala duboku odbojnost prema tomu uzbudljivom čovjeku.

Iznenada je začula šum automobila. Skočila je iz postelje, ogrnula bijeli jutarnji ogrtač.Bogu hvala, njezin se brat vratio! Možda će sada moći zajedno sjesti i razborito razgovarati.

Holly je potrčala niza stube i otvorila kućna vrata.

- Flynne, ja sam tako... Prestrašeno je zastala. Drugi put toga dana pred njom je stajaoMontgomery Quinlan.

Njegove tamnomodre oči gledale su njezin vitki stas što ga je jutarnji ogrtač višepokazivao nego skrivao. Nestašni crvenosmeđi uvojci bili su lijepa suprotnost bijeloj puti.

- Što ti hoćeš ovdje? - upitala je Holly bijesno.

Osjetila je kako joj se tijelo zagrijalo od ljutnje. Da se jedan Quinlan usuđuje staviti noguna njezino tlo, to je bilo nečuveno.

Iznenađeno je podigao desnu obrvu.

- No, ovako se ne pozdravlja susjeda, Holly - rekao je prijekorno - posebice ne kadasusjed pruža pomoć.

- O čemu govoriš? - o tvojemu bratu - rekao je i pogledao prema automobilu. - Petstometara odavde našao sam ga kako leži uz rub ceste.

Hollyno je lice smrtno problijedjelo, srce joj divlje zakucalo. Na trenutak je stravičnomjasnoćom pred sobom vidjela nesreću svojih roditelja. Ne bi mogla podnijeti da još i Flynnaizgubi na takav način.

- Sve je u redu - rekao je Montgomery i umirujuće stavio joj ruku na rame. - Ništa mu senije dogodilo. Potrebno mu je samo malo sna.

- Je li to istina? - pogledala ga je razrogačenim očima i zadrhtala cijelim tijelom.

- Sasvim sigurno.

Još ju je držao, a ona je znala da je osjetio njezino drhtanje. Koraknula je korak natrag,te duboko udahnula, želeći se smiriti.

~ 6 ~

Anna



RafaelaR

Pošao je do landrowera i otvorio vrata. Flynn je ležao na stražnjem sjedalu i dubokospavao. Montgomery ga je prodrmao da se probudi. Flynn je na trenutak otvorio mutne oči,a pogled mu se zaustavio na Holly. Glupo se nasmijao.

- Žao mi je, Holly - rekao je i zatim izgubio svijest.

- Pridrži vrata, smjestit ću ga unutra - rekao je Montgomery kratko.

Kimnula je i poslušala. Montgomery je bez muke izvukao njezina brata iz kola. Uistinuje snažan! Holly mu se divila protiv svoje volje. Išla je pred njim uza stube i otvorila vrataFlynnove sobe. Nije se micao kada ga je Montgomery s lakoćom položio na postelju.

Holly se okrenula i sišla. Još se nije posve oporavila od straha. Noge je nisu slušale.Otišla je u kuhinju i natočila čašu ledene vode.

- Dobro bi ti došlo nešto jače - rekao je Montgomery nehajno, naslonjen na dovratak.

Zatresla je glavom.

- Hvala, ne pijem.

Montgomery nije još nikada kročio nogom u ovu kuću. Njezin bi otac bio užasnut da ga

je ovdje vidio. Najradije bi ga izbacila, ali to nije mogla učiniti nakon što je njezina bratadoveo kući.

- Želiš li jedno piće? - čula je sebe. Ponovno je podigao obrve. Činilo se da ga njezinaponuda zabavlja. Kimnuo je.

- Rado bih popio čaj.

Holly je napunila kotlić vodom. Nadala se da će htjeti hladni čaj, nešto što može brzopopiti prije nego što ode. Ipak, spravila je čaj, postavila šalicu na stol gdje se on umeđuvremenu udobno smjestio. Gledao ju je, a ona je nehotice jače stisnula jutarnji ogrtač.Morala se svladati svim snagama da sjedne kraj njega.

- Postaje pomalo ugodno - rekao je sa smiješkom. - Jedna Fitzgerald i jedan Quinlan

zajedno piju čaj. Tko bi to ikada pomislio! Holly se nije obazirala na njegov podsmješljivi glas. Bilo je točno to što je rekao. Njezinga otac sigurno ne bi pozvao za svoj stol. Osjećala je kako je obuzima osjećaj krivnje,popraćen nesigurnošću. Stisnula je zube.

- Hvala što ste Flynna doveli kući, gospodine Quinlane - rekla je zbunjeno.

- Montgomery - ispravio ju je, a pogled mu je prelazio njezinom nježnom kožom i vidioda ima sjene ispod velikih, tamnih očiju. - Kako živite, Holly? - upitao je iznenada. - Izlazite lina kraj?

- Naravno da izlazimo - rekla je i zabacila glavu.

Montgomery Quinlan bio je posljednji čovjek kojemu bi priznala da ima poteškoća.

Slegnuo je ramenima.- Na nekim se mjestima na farmi vide znakovi da se stanje pogoršava. Već sam se pitao

nije li vam možda potrebna pomoć.

- Ona nam zaista nije potrebna - odgovorila je Holly oštro.

- Ovo očito znači da ti nikada ne bi prihvatila pomoć od jednoga Quinlana - pripomenuo

je hladno.

- To znači samo da je sve u redu - odgovorila je razdražljivo.

~ 7 ~

Anna



RafaelaR

- Ako tako misliš...

Ispio je čaj i trenutak je vladala tišina.

- Je li Flynn svoj automobil ostavio na cesti? - upitala je iznenada.

- Mislim da je kola ostavio kraj puba. On se, doduše, ponekad glupo ponaša, no ipak jedovoljno razborit da pijan ne vozi.

- Moj brat nije glup - rekla je ljutito - samo je u posljednje vrijeme imao previše briga.

- Zar to nemamo svi? - složio se s njom veselo. - Ali to nije razlog da više ne radi ili senerazumno opija, a svoju sestru smrtno uplaši. Morao bi se pomalo sabrati.

- A ti ne bi smio gurati nos u stvari koje te se ne tiču - rekla je Holly bijesno i gurnula

stolac u stranu. - Ti o Flynnu ne znaš ništa. On je ljubazan čovjek...

- Tako dobroćudan i ljubazan da tebi prepušta sav posao na farmi - završio je

Montgomery njezinu rečenicu.

- Ovo ne želim više slušati - rekla je Holly i ustala.

Montgomery ju je pogledao sa smiješkom i dobacio:

- Rekao sam samo istinu. - Vrlo sam ti zahvalna što si Flynna doveo kući, ali sada bih te zamolila da odeš.

Na njezino veliko iznenađenje, on je iznenada prasnuo u smijeh. Bio je to duboki,srdačni smijeh koji je prodirao u tišinu noći.

- Društvene norme nisu ti baš osobito bliske, zar ne?

- Ne vidim nikakva smisla pretvarati se. Ti znaš da između naših obitelji ne vladajudobri odnosi, a znaš i zašto. Meni zaista nije drago što si ovdje i nisam voljna slušati kako jemoj brat loš momak. U usporedbi s Quinlanovima pravi je svetac.

- Dakle, on je svetac! - Montgomery je kimnuo. - Kao i ostali članovi obitelji Fitzgeraldtijekom stoljeća - rekao je veselo i zatresao glavom. - Holly, zar ti ne misliš da je došlo

vrijeme da se prošlost zaboravi?

- Kada bi svatko zaboravio prošlost, kako bi se moglo učiti na pogreškama? - procijedilaje Holly zapanjeno.

- Pa valjda ne namjeravaš ponoviti pogreške pratete Lucinde?

- Kakva smiješna usporedba! - procijedila je, a od te usporedbe ponovno joj je postalovruće.

- No, onda je sve u redu.

Na trenutak je ponovno pogledom prešao preko njezina stasa i lako zarumenjela lica, azatim je ustao.

- Bilo kako bilo, ti se ne moraš zabrinjavati. Ja nisam Darcy Quinlan i nemam nikakvihnamjera da te zavedem - rekao je nehajno.

Kako se usudio nešto takvo reći! Hollyne su oči zablistale od gnjeva. Bila je tako srditada joj je na trenutak ponestalo glasa.

- Izgledaš uzbuđeno - rekao je uz prizvuk humora. - Nadam se da te nisam razočarao.

- Mene razočarao! - više se nije mogla suzdržati.

Činilo se da je Montgomery njezin odgovor prihvatio kao nešto posebice veselo.

~ 8 ~

Anna



RafaelaR

- Ovako govori prava farmerica. Ljubav prema stoci uvijek je na prvome mjestu - rekao

je i pogledao na sat. - Nakon ove zabavne završne opaske bit će najbolje da odem. Moramujutro još ponešto obaviti. Da sutra dovezem Flynnov automobil?

Nakon živahna rječkanja ovo ju je pitanje iznenadilo.

- Ne! - rekla je podigavši glavu, a pogledi su im se susreli. - Sami ćemo to srediti. Hvala

lijepa!

Glas i način kako je držala glavu odavali su svojeglavost i ponos. Preko njegovih usanapreletio je jedva zamjetan drhtaj.

- Samo jedna riječ upozorenja, Holly. Bolje je da ti budem prijatelj nego neprijatelj.

Nakon tih riječi Montgomery se okrenuo i pošao u predvorje. Holly ga je slijedila namaloj udaljenosti. Nije mogla dočekati da izađe iz kuće.

- Laku noć, gospodine Quinlane - rekla je i otvorila vrata.

- Laka vam noć, gospođice Fitzgerald. Okrenuo se i prijekorno je pogledao.

- ili... možda bi bilo bolje da te zovem Lucinda?

Holly je zurila za njim dok je drskim hodom prilazio svojemu landroweru. Zatvorila jekućna vrata bučnije nego što je trebalo. Kakav drznik! Ponadala se da ga neće uskoro vidjeti.

Zaključala je vrata i upravo je htjela utrnuti svjetlo, kadli joj je pogled pao na portret štoje visio iznad kamina. Lucinda Fitzgerald zurila je u nju.

Bila je to prekrasna slika nježne mlade žene u dobi od osamnaest godina. Crvena kosapadala joj je u uvojcima na ramena. Oči, širom otvorene, odavale su beskrajnu ljubav zaživotom. Odjevena je bila u zeleni kaput, stegnut u struku, dugačak do poda. Sličnost izmeđuHolly i Lucinde bila je zapanjiva i svatko je to spominjao.

Holly je ugasila svjetlo i pošla na prvi kat. Život sirote Lucinde uništio je Darcy Quinlan.Fitzgeraldovi nikada to nisu oprostili Quinlanovima.

~ 9 ~

Anna



RafaelaR

II

Budilica je zazvonila, Holly zastenjala. Gotovo cijele noći nije stisnula oka. Svaki put

kada bi utonula u san, vidjela je pred sobom Montgomeryja Quinlana i Lucindu Fitzgerald.Ustala je I pošla do Flynnove sobe. Brat je čvrsto i duboko spavao. Pijan kao što je sinoć bio,sigurno neće ustati prije podneva. Holly se istuširala. Danas ju je čekalo mnogo posla.

Izašla je. U osvit dana livade su izgledale nedirnute. Holly je voljela ovo doba dana. Kaodijete često je pratila oca na prvome obilasku farme, prije nego što je ušla u školski autobus.Na trenutak je utonula u sjećanja na nekoć bezbrižne dane. Izjahala je s ocem, ptice supjevale, ponegdje bi zamukala krava. Nikakvi drugi šumovi nisu remetili jutarnju tišinu.Zatim je mislila o životu u Dublinu gdje je boravila do prije šest mjeseci.

Sa osamnaest godina Holly je dobila u Dublinu solidno zaposlenje. Vožnja s farme bila jepreduga, pa je teška srca unajmila stan u gradu. Roditelji su se slagali s preseljenjem. Flynnće jednoga dana preuzeti farmu. Željeli su da ona na vrijeme stvori vlastiti život i upozna

"prihvatljiva mlada čovjeka", kako je njezina majka običavala reći. Holly je voljela posaoodvjetničke pomoćnice u uglednom uredu. Zatim je iznenada došla tragedija. Roditelji susmrtno nastradali u prometnoj nesreći, a Flynna je to sasvim izbacilo iz ravnoteže.

Kada je tragična vijest stigla do nje, Holly je sjedila za pisaćim stolom i upravodovršavala dnevni radni plan - više ga nije dovršila. Vijest je u tren oka okrenula njezin životnaglavce. Roditelji su bili mrtvi, Flynnu je ona bila potrebna kod kuće.

Tužan osmijeh preletio je Hollynim licem. Život često krene neočekivanim putom. Hollyje oduvijek znala da će Flynn jednoga dana naslijediti farmu. Ali tako brzo i na tako tragičannačin? Kada ju je Flynn zamolio da ostavi svoj posao i pomogne mu na farmi, ni trenutaknije oklijevala.

Dok je toga jutra upijala svu ljepotu prirode, znala je da je donijela ispravnu odluku. Tuje bila na pravomu mjestu. Sunce se uzdizalo u ponosnom rumenilu i rastjerivalo jutarnju

maglu. Kada je ponovno ušla u kuću, prve je radove već obavila.

* * *

Ross Murphy upravo se uvezao svojim landrowerom u dvorište kada je Holly sišla skonja.

- Dobro jutro, Rosse - ljubazno se osmjehnula veterinaru.

- Jutro je zaista prekrasno - rekao je, zatvorio vrata automobila i prišao joj.

Ross je bio visoki, vitki muškarac od tridesetak godina, ne posebice lijep, ali na nekinačin privlačan.

- Imamo li vremena za jedan čaj prije nego što pogledamo životinje? - upitao je iljubazno stavio ruku Holly oko ramena.

- Naravno - promrmljala je Holly i vedro se nasmiješila - ali slutim da bi ti rado i neštopojeo.

~ 1 ~

Anna



RafaelaR

- Ne bih to odbio.

- Tako sam i mislila.

Holly ga je odavno poznavala. S njegovom sestrom Sinead išla je u školu.

- Kako je Sinead? - upitala je ulazeći u kuću.

Ross se nasmijao. - Zauzeta je svojim bezbrojnim obožavateljima.

I Holly se radosno nasmiješila. Vrlo je voljela svoju vedru i veselu prijateljicu.

- A kako je Flynn? - upitao je ozbiljnije.

- Ne osobito, sinoć je bio mrt av pijan. Stavila je nekoliko kriški slanine na roštilj.

- On još nije prebolio tugu. Od smrti vaših roditelja proteklo je šest mjeseci, a to nijemnogo. Želi li se još uvijek odseliti?

Holly je kimnula.

- Jučer sam mu rekla da ja ne mogu preuzeti farmu. Banka mi neće pozajmiti novac.

- I nakon toga se otišao napiti - rekao je Ross ljutito. - Zna li on, zapravo, kakvom te

pritisku izlaže?

- Ne brini, sa mnom je sve u redu - rekla je Holly.

- To nije istina, Holly. Tebi je tek dvadeset pet godina, a u posljednjih šest mjeseci nijedan jedini put nisi izašla u društvo. Tebe će rad uništiti.

- Ja volim rad na farmi - odvratila je kratko.

Miris pržene slanine proširio se kuhinjom. Holly je narezala kruh i spravila čaj.

- Pogodi tko je Flynna sinoć doveo kući. Nikada se ne bi dosjetio - namjerno je Hollypromijenila temu razgovora. - Montgomery Quinlan.

- Nemoj mi pripovijedati da si ga pustila u kuću.

- Nisam to mogla spriječiti jer je donio mojega brata - rekla je Holly sa smiješkom idonijela jelo.

- Ne mogu vjerovati! - rekao je Ross začuđeno. - Tijekom svih ovih godina izbjegavala sifarmu Quinlanovih poput kuge, a sada si čak pozvala Montgomeryja da uđe u kuću.

- Teško bi se moglo reći da sam ga pozvala.

- Svejedno, mislim da to nije loše - rekao je Ross zamišljeno. - Vrijeme je da se prošlostzaboravi.

- Ja nisam rekla da je sve oprošteno i zaboravljeno - dobacila je Holly žustro. - Togačovjeka još uvijek ne podnosim.

Ross ju je pogledao preko ruba šalice.

- Sinead smatra da je on najprivlačniji muškarac u ovome kraju.

- Zato što dobro izgleda. Izuzevši vanjštinu, on je površni, odvratni klipan.

- Nemam nimalo volje svađati se s tobom, Holly, ali Montgomery je sve prije negopovršan. On je pošten i pristojan čovjek i većina farmera će ti to potvrditi.

- Oni i ne mogu ništa drugo reći jer Montgomeryju pripada većina zemlje, a oni sunajamnici.

~ 11 ~

Anna



RafaelaR

- To nije točno - rekao je Ross odlučno.

- Znam da ti imaš razloga za takvo mišljenje, ali ja te uvjeravam da svi ovdjeMontgomeryja vole i poštuju.

Holly je ispila čaj.

- Nemoj da više razgovaramo o njemu - rekla je. - Taj mi je čovjek nepoćudan.

- U redu - nasmijao se Ross i promijenio temu razgovora. - Lord Ashling priređuje ljetniples. Da li bi htjela doći?

- Mislim da ne bih, Rosse...

- Besmislica. Ti moraš jednom izaći u društvo. Neću prihvatiti nikakav ne. Možemopovesti Sinead i Flynna.

- Ne vjerujem da će Flynn pristati.

- To prepusti meni!

- Budeš li uspio nagovoriti Flynna, poći ću i ja.

- Onda je to dogovoreno, Holly. Tako, a sada na posao.

Kada su se našli vani, Holly je ugledala jednoga od radnika, Nigela McGeea. Nigel joj jejučer rekao da je ograda uništena.

- Nisi mi rekao da ograda graniči sa zemljištem Quinlanovih - rekla je nakonuobičajenih šala što su ih uvijek izmjenjivali.

Nigel je samo slegnuo ramenima.

- Odmah pođi i popravi ogradu - rekla je Holly kratko.

Holly je iznervirano pogledala Rossa.

- Ja ne znam što je s tim muškarcima. Oni više ne žele raditi. Dok je otac bio živ, to senije događalo.

- Ako želiš čuti moje mišljenje, vjerujem da ne vole kada im žena zapovijeda. - To je zaista smiješno - naljutila se Holly.

- Tako je kako je. Da se Flynn češće pojavljuje, sigurno ne bi imala tih neprilika.

Holly je ljutito sjela kraj Rossa u automobil, a tijekom vožnje razmišljala je o tomu. Rossje šutio. Zatim je zaustavio auto.

- Očito sam se prevario - rekao je Ross.

Kimnuo je nekolicini radnika koji su popravljali ogradu. Holly je nabralo čelo. Radnicinisu pripadali njezinoj farmi. Osim toga, činilo se da postavljaju električnu ogradu, a nepopravljaju staru. Holly je iskočila iz vozila i prišla radnicima.

- Što to radite?

Jedan radnik ju je na trenutak pogledao i nastavio raditi. - Quinlanov nalog - promrmljao je kao da će to objasniti sve.

Ovo je prelilo čašu. Holly je bijesno rekla:

- Smjesta prekinite! Ovo je moja ograda. Montgomery Quinlan nema pravo miješati se umoje poslove.

Čovjek ju je pogledao s nerazumijevanjem.

~ 12 ~

Anna



RafaelaR

- On nam je tako zapovjedio, pa ćemo nastaviti dok nam ne kaže nešto drugo. Nemojtezamjeriti.

Holly je osjetila kako joj krv udara u glavu. Kako se taj radnik usuđuje podcjenjivatinjezine zapovijedi? Kako se Montgomery Quinlan usudio ovako nešto zapovjediti?

- Ako želite s Quinlanom o tomu porazgovarati, jedan od naših ljudi ide gore i može vas

povesti - rekao je predradnik. - Dobro!

Holly je doviknula Rossu da će se odvesti do Montgomeryja i bijesno je otišla doautomobila.

Mladi joj je čovjek zaželio dobro jutro, ali videći Hollyno bijesno lice, zašutio je. Holly jebila bijesna. Sve se skupilo: nedovoljan san, ljutnja na vlastite radnike, drskostMontgomeryja Quinlana. Pretpostavljala je da će joj poslati račun za popravak, a taj ćesigurno biti velik. No začudit će se Montgomery kada mu bude rekla svoje mišljenje.

Razlika između njezinih i Quinlanovih pašnjaka bila je vidna. Farma je zaista bilauzorna. Novac očito nije igrao ulogu.

Kada se Holly našla na domaku farme, zastao joj je dah. Ona ju je doduše već jednomprije vidjela, ali samo iz daleka.

Farmerska kuća Quinlanovih bila je lijepo georgijansko zdanje. Ku ća je imala tri kata i

bila je više gospodska nego farmerska. Idilično je ležala na podnožju doline i bila je

obrubljena dobro njegovanim travnjacima.

Holly je koračala stubama do kućnih vrata i dohvatila teški, mjedeni zvekir. Očekivala jeda će vrata otvoriti butler ili domaćica, pa se zapanjeno suočila s Montgomeryjem.

Bio je odjeven u hlače i bijelu košulju što je stvaralo snažan kontrast njegovoj tamnojkosi i preplanulu licu. Činilo se da nije bio iznenađen što je vidi. Veselo se nasmiješio.

- No, ovako nešto! - rekao je otegnuto. - Jedna Fitzgeraldova ispred vrata! Baš lijepo.

- Možeš sebi uštedjeti uljudnost, Montgomery - odvratila je ljutito, jer su je pogodilepodrugljive riječi. - Možeš li mi reći što ovo znači?

Podigao je obrve na način koji joj je polako postajao poznat i blizak. Činilo se da mu jezabavna. U modrim očima titrao mu je smiješak, ali ona ga je osjećala kao uvredu.

- Ne znam na što misliš - rekao je.

Hollyne su oči plamtjele od bijesa. Svaki drugi muškarac i nehotice bi ustuknuonekoliko koraka pred tim pogledom. No Montgomery Quinlan samo ju je mirno gledao.

- Prokletstvo, Montgomery! - prasnula je Holly. - Kako, do vraga, smiješ zapovjeditisvojim ljudima da popravljaju moju ogradu? I ne samo to već je zamijeniti električnom.

- Budući se čini da si ti naelektrizirana kao i ograda, očito će biti bolje da uđeš. Holly je oklijevala. Njezina je obitelj godinama zaobilazila tu kuću. Čini se da se tijekom

dvadeset četiri sata sve promijenilo. Najprije je on u njezinoj kuhinji popio čaj, sada je onaušla u kuću Quinlanovih. Imala je čudan osjećaj kao da je njezini preci opominju da ne uđe utu kuću.

- Holly, ja nemam vremena cijeli dan ovako stajati - rekao je nestrpljivo. - Hoćeš li sadarazgovarati o prokletoj ogradi ili nećeš?

~ 13 ~

Anna



RafaelaR

Ušla je. Odjednom joj se učinilo kao da je netko drži za rukav. Srce joj je zakucalo. Kaoda je Lucinda Fitzgerald bila kraj nje i čula kako je preklinje da ne uđe.

- Bluza ti se zakvačila za kvaku - rekao je Montgomery i skinuo finu tkaninu s kvake.

Kada je zatvorio vrata, škripa šarki kao da je zatreperila u njoj. Imala je stravičanosjećaj kao da će zbog nečega zažaliti. Razrogačenih očiju pogledala je Montgomeryja.

Nasmijao se. - Izvoli, poslije tebe - rekao je i otvorio vrata na lijevoj strani.

Zabacila je kosu i pokušala se osloboditi tmurnih misli. Ona se ovamo došla samopožaliti. To je bilo sve.

Salon je bio isto tako prelijep kao i predsoblje s blago zavojitim stubama. Blijedožutezavjese s daškom tirkiza slagale su se u bojama s jastucima na objema otmjenim foteljama

kraj kamina.

- Reći ću Mary da nam donese čaj - rekao je Montgomery i izašao iz sobe prije nego štoje mogla odbiti.

Holly se ugrizla za usnicu. Bilo je to baš smiješno. Došla je da se s njim sukobi, a on jenašao priliku za čaj. Zamišljeno je stajala kraj prozora i gledala travnjak. Ljutnje je tako brzonestalo kao što je i nastala. Na trenutak se osjećala samo vrlo nelagodno.

- Zdravo! - rekao je mladi glas tik kraj nje. - Jesam li sam vas prestrašio? Oprostite.

Mala glava izvirila je iza zavjese.

- Sakrio sam se tati.

- Sve je u redu.

Unatoč nemogućoj situaciji, Holly se nasmijala. Taj "mladi čovjek", oko pet godina nasvijetu, nije mogao biti nitko drugi nego sin Montgomeryja Quinlana. Imao je istu tamnukosu i iste modre oči što su obijesno blistale.

- Zaista? - Među nama govoreći, i ja bih se rado pred njim sakrila.

- Istina? - rekao je dječak radosno. - Ovdje ima još mjesta, a ja neću ništa odati.

Holly se opet nasmijala. Imala je prekrasan smijeh. Tišina u prostoriji je razbijena, a snjom i t jelesna napetost što je tijekom protekle noći neobjašnjivo mučila Holly.

- Kakvo je to veselje? Montgomery je ušao, a veseli je smijeh utihnuo. Holly ga je vedropogledala.

Ona je bila prelijepa žena. Kada se smiješila, doslovce je nekako nadzemaljski zračila.Njezina nježna koža i duga kosa kao da su bile ispunjene posebnim sjajem.

- Zapravo nikakvo.

Šutio je i nekako ju je čudno pogledao. Holly je prisjeo smijeh. Brzo je rekla:

- Montgomery, htio si mi nešto objasniti u svezi s ogradom.

Kradomice je pogledala prema zavjesi i vidjela da se dijete ponovno sakrilo.Montgomery se osmjehnuo.

- Da, naravno - rekao je i ponudio joj da sjedne. - Osjećaj se kao kod kuće.

Zbog te je opaske nabrala čelo, jer je imala čudan prizvuk.

~ 14 ~

Anna



RafaelaR

- Ne, hvala, radije ću stajati.

- Kako god želiš - rekao je, pa iznenada podigao glas. - Jamie, ne izađeš li tijekom dvijusekundi iza zavjese i ne napišeš li svoju domaću zadaću, sutra za tebe nema igre - povikao je

strogo.

Zavjesa se zaljuljala, a Jamie se pojavio tužna izraza lica.

- Ah, tata ...

- Nikakvih izgovora, već na posao! - pokazao je Montgomery na vrata.

- Da, tata - procijedio je Jamie i svjestan dužnosti zaputio se prema vratima. Bio jeodjeven u malo prevelike kratke hlače i poput različka modru majicu, što je savršenopristajala njegovim očima.

Promatrajući ga, Holly je obuzeo čudan osjećaj. Bilo je tu nečega što joj je diralo srce.Najradije bi pošla do njega i zagrlila ga.

- On je prava pokora - rekao je Montgomery kada su se za njim zatvorila vrata.

- Kao i njegov ot ac! Montgomery se malko osmjehnuo.

- Vjerojatno si u pravu. Mlada djevojka ušla je u sobu, noseći podložak. Začuđeno je pogledala Holly.

- Zdravo, Holly.

- Mary - kimnula je Holly, prepoznavši djevojku.

Mary je prije radila u jednome dućanu u Greystoneu.

- Drago mi je da si ovdje - rekla je djevojka, stavila podložak na sjajni stol od ružinadrveta i izašla.

Montgomery je podigao obrve.

- Sutra će cijeli Greystone znati da si ti bila ovdje i da više nema svađa među našimobiteljima. Svi će tvrditi da nas dvoje imamo strasnu ljubavnu vezu.

- Pa to je smiješno - rekla je Holly zbunjeno. - Mary ništa slično neće pomisliti. Ona jebila samo iznenađena što mene vidi ovdje i to je sve.

- Zbrojit će ona dva i dva, a iz toga će ispasti šest - smješkao se Montgomery kada seHolly zarumenjela. - Tebe je lako zbuniti, znaš li ti to? - rekao je blago.

Holly je neopazice uzdahnula.

- Ako si završio, Montgomery, hajde da napokon govorimo o ogradi - rekla je

uznemireno.

- Ah, da, ograda! - nasmijao se i nalio čaj. - Jednu ili dvije kocke šećera?

- Ostavi taj prokleti čaj! - rekla je Holly ljutito.

Strpljenje joj je bilo na kraju, a činilo se da Montgomeryja vrlo zabavlja njezinazbunjenost. Počela je smatrati mogućim da je on zapovjedio popravak ograde zato da bi jenaljutio.

- Daj da to ovako sredimo: pošalji mi račun za ogradu i ubuduće se drži dalje od stvarikoje te se ne tiču - rekla je naglo.

- Ako baš tako hoćeš - rekao je i podigao krhku porculansku šalicu, ispivši nekolikogutljaja. - Zapravo nisam htio nikakav novac za ogradu - rekao je mirno.

~ 15 ~

Anna



RafaelaR

Holly ga je gledala s nevjericom.

- Otkada jedan Quinlan čini drugomu čovjeku uslugu, i to jednomu Fitzgeraldu? - reklaje prijezirno.

- Od jutros - rekao je i dalje posve mirno.

Činilo joj se da ga ne može izbaciti iz kolotečine, a bilo bi joj drago da ga može naljutiti.

- Meni tvoja pomoć nije potrebna - rekla je hladno. - Tako očajan moj položaj ipak nije.

Okrenula se na peti i brzo pošla prema vratima.

- Pošalji mi račun! - rekla je i visoko uzdignute glave napustila kuću.

Tek kada se zatekla vani, postalo joj je jasno da mora pješice kući, a za to će joj bitipotreban dobar sat.

- Prokletstvo! - rekla je glasno.

Imala je tako mnogo posla. Zbog gubitka vremena obavit će sve tek vrlo kasno. No izanje otvorila su se vrata.

- Ima li problema? - upitao je Montgomery.

- Nema - odvratila je Holly, ne okrenuvši se.

- Ako imaš samo malo strpljenja, odvest ću te kući - rekao je blago.

- Hvala, radije ću pješice.

Hitrim koracima pošla je do ceste. Požalila je što nema na sebi laganiju odjeću, jerjutarnja se magla podignula, a sunce je nemilice grijalo. Nakon dvadeset minuta još nijestigla do kraja ceste. Šum motora prekinuo je ljupko zujanje pčela oko cvijeća uz rub ceste.Okrenula se i vidjela Montgomeryja kako stiže svojim lotusom.

- Prokleti gad!

Kao da ju je Montgomery čuo, automobil se naglo zaustavio nekoliko metara ispred nje.Koračala je dalje i nije se obazirala na njega.

- Zar nećeš da te povezem?

Vrata suvozača su se otvorila i prepriječila joj put. Zurila je u njega bez riječi.

- Hajde, uđi već jednom, Holly, nemoj se tako ponašati. Ja ionako moram proći pokrajvaše kuće, a znam da ti imaš još vrlo mnogo posla.

Holly je trenutak oklijevala, zatim progutala ponos i sjela na raskošno, kožompresvučeno sjedalo kraj njega, promrmljavši "hvala",

- Rado to činim - rekao je, a zatim su bez riječi nastavili vožnju.

- Jamie je rekao da si vrlo lijepa.

Te su je riječi zbunile.

- Čini se da je on dragi dječak. - Iako ima tako nemogućeg oca? - upitao je Montgomery,a zatim brzo dodao: - Pitao je bi li ti htjela sutra doći na proslavu njegovoga rođendana.

Holly ga je začuđeno pogledala. Kamo to Montgomery cilja? Najprije ta čudna ponudada plati popravak njezine ograde, sada poziv na proslavu rođendana njegova sina! Zaistaneugodno!

- Hvala na pozivu, ali doista nemam vremena - odgovorila je tiho.

Montgomery je nije pokušavao nagovoriti. ~ 16 ~

Anna



RafaelaR

- Znam da ti na farmi imaš mnogo posla. Bilo mi je vrlo žao kada sam čuo o nesrećitvojih roditelja - rekao je vrlo obazrivo.

Nije odgovorila. Bez obzira na to što ju je taj gubitak još bolio, nije htjela s njimrazgovarati o svojim roditeljima.

- Jamie će biti razočaran, čini se da si mu se svidjela - rekao je Montgomery.

U tom času stigli su do ulaznih vrata.

- Pusti me izaći - rekla je Holly naglo. - Hvala ti!

- Nema zbog čega - rekao je i ljubazno se nasmiješio.

- Nemoj mi zaboraviti poslati račun... Crveni lotus je krenuo, a šum motora zagušio je

njezine riječi.

- Kako dražesno! - promrmljala je Holly, gledajući auto kako odlazi.

- Je li to bio Montgomery Quinlan? - upitao je Flynn izletjevši kroz vrata.

- Jest! - prijekorno je Holly pogledala brata. - Isti onaj Montgomery Quinlan koji te jesinoć dovezao kući.

Flynn je bio svjestan krivnje, a zatim se nasmijao: - Bilo kako bilo, ja imam ispriku: alkohol. A što je tvoja isprika?

- Uništena ograda - rekla je Holly i pošla prema kući. - Nadam se da ne misliš da bih jahtjela imati bilo kakve veze s jednim Quinlanom. Još se dovoljno dobro sjećam očevih riječi.

Flynn je pošao za njom.

- Mislim da je otac s tim obiteljskim pričama malko pretjerivao - rekao je zamišljeno. -

Sve u svemu, preostao je samo još Montgomery, a on nam do sada baš ništa nažao nijeučinio.

- Ti želiš samo umiriti savjest, budući si mu dopustio da te dopremi kući - rekla je Hollybezobzirno. - Da je tata bio živ, udarila bi ga kap.

- Moguće - rekao je Flynn - ali istina je da se Montgomery protekle noći zaustavio ipomogao mi. Smatram to vrlo ljubaznim. Mogao se i provesti uz mene.

- Točno! Njega je teško prozreti - rekla je Holly zamišljeno.

Zbog čega Montgomery Quinlan odjednom glumi ljubazna susjeda, a tijekom godinanitko se ni na koga nije obazirao? Tu je ta priča s Flynnom prošle noći, zatim ujutro ograda.Napokon, odvezao ju je kući i pozvao na proslavu rođendana svojega sina. Sve je to

uznemirilo Holly. Ona tomu čovjeku nije vjerovala.

~ 17 ~

Anna



RafaelaR

III

- Uistinu divno izgledaš! Sinead je povukla korak unatrag I divila se svojoj prijateljici.

Otkako se vratila na farmu, nosila je većinom jahaće hlače. Modra haljina otvorenih leđaodlično je pristajala njezinu vitkome stasu. Crvenosmeđu kosu visoko je podignula.

- Prošla je cijela vječnost otkako sam posljednji puta izašla među ljude.

- Hajde da siđemo, Flynn i Ross sigurno već čekaju.

- Prekrasno izgledaš - rekao je Ross i zadivljeno pogledao Holly.

Nesigurno se osmjehnula.

- Hvala.

- Sinead, ti prekrasno izgledaš - promrmljao je Flynn.

Holly se okrenula zbog čudna prizvuka u njegovu glasu.

- Ja mislim da ona izgleda kao Scarlett O’Hara u romanu "Zameo ih vjetar". Sinead je prasnula u smijeh.

- A tko će od vas dvojice večeras biti moj Rhett Butler?

- Budući da je Ross tvoj brat, izbor pada na mene - rekao je Flynn i viteški joj pružioruku. - Dopustite, gospođice Scarlett!

Uz ljubazni naklon Sinead je prihvatila Flynnovu ruku, a on ju je odveo do automobila.Duga, tamna kosa blistavo joj je padala niz leđa. Holly je znala da Flynn sudjeluje u svemutome samo zbog Sinead. Oduvijek joj se divio, a ona je u njemu uvijek gledala maloga brata.

U najboljem su raspoloženju stigli do imanja lorda Ashlinga. Ljetni ples postao jetijekom proteklih godina tradicijom. Jonathan Ashling bio je vrlo omiljen u cijelomu kraju, a

volio je prirediti domjenak u velikom stilu. - Baš me zanima što je smislio ove godine - rekla je Sinead. - Prošle godine sve je bilo

kao na Južnome moru: punč od ruma i plesači limba. Sjećaš li se? Montgomery me jeodvezao kući.

Hollyn se smiješak ugasio pri spomenu Montgomeryjeva imena. Protekla su već dvatjedna otkako je ušla u Montgomeryjevu kuću. Otada ga više nije vidjela, a on joj još nijeposlao račun za popravak. Razmišljala je hoće li on večeras biti nazočan i da li o tomuprogovoriti.

* * *

Auto je prošao kroz rukom kovana velika željezna vrata. Potrajalo je nešto vremenadok su se obrisi kuće pojavili u sumraku. Pošli su prema prednjem ulazu. Posvuda u kućigorjele su svijeće. Izgledalo je kao da je vrijeme stalo. Ljudi u otmjenoj odjeći gurali su se poprostorijama. Maske su im skrivale lica.

Sinead je veselo prišla k stolu gdje je kućni sluga dijelio krinke.

- Kakva suluda zamisao - šapnula je Holly, uzimajući krinku.

~ 18 ~

Anna



RafaelaR

- Volim te domjenke - rekla je Sinead blistavih očiju.

Plesna dvorana takoder je bila osvijetljena svijećama, a parovi su plesali valcer.

- Pitam se je li Montgomery već ovdje - rekla je Sinead.

- Ti već drugi put spominješ Montgomeryja - rekla je Holly nevoljko.

Sinead je oborila pogled. - Oprosti, Holly, mislila sam da to više nije problem. Netko mi je pripovijedao da sunesuglasice između vaših obitelji napokon uklonjene.

- Taj netko zacijelo je nešto pogrešno razumio - rekla je Holly.

Prijekorno je pogledala Rossa. Sinead je sumnjičavo pogledala Holly, a Ross ju jezamolio za ples.

- Ja sam nedužan, Holly - rekao je, vodeći je kroz gužvu do plesnoga prostora. - Ja jojnisam odao ni jednu jedinu riječ o njegovom posjetu vašoj farmi.

- Pa to i nije bio posjet u pravome smislu riječi - rekla je Holly oštro. - Rekla sam ti da jeon doveo Flynna kući.

- Ah, da - promrmljao je Ross sa smiješkom i nježno ju privio k sebi. - Ako ti nisi Sineadi stavio u glavu tu smiješnu zamisao, tko onda? - upitala je Holly

naglo.

- Nemam pojma - rekao je Ross i slegnuo ramenima - no bilo kako mu drago, hajde damalko zaboravimo na Montgomeryja.

- I na moje brige takoder - osmjehnula se Holly. - U pravu si, potreban mi je mali

predah.

- Mislim da će to i Flynnu dobro doći.

- Jest, odavno ga nisam vidjela tako dobro raspoloženoga.

Okrenula je glavu i pogledom potražila brata. Odjednom je ugledala Mont gomeryja

Quinlana. Prekrasno je izgledao u tamnom, večernjem odijelu. Kaput je naglašavao širokaramena i tamni sjaj kose.

Kao da je osjetio da ga promatra, okrenuo se i pogledao ju u oči. S tamnom krinkom

izgledao je kao da je došao iz nekog drugog vremena. Holly je spustila pogled.

- Je li sve u redu? - upitao je Ross zabrinuto, osjetivši lagani drhtaj njezina tijela.

Holly je pokušala odbaciti nelagodne misli na Montgomeryja.

- Ne bismo li mogli idući ples preskočiti i nešto popiti?

Složio se, pa su se vratili do Sinead i Flynna, koji su živahno razgovrali.

- Ne, ne, rat između nas i Quinlonovih započeo je stoga što je Darcy Quinlan zaveo

Lucindu Fitzgerald - upravo je objašnjavao Flynn.- Zar ne biste jednom mogli zaboraviti ovu stvar? - upitala je Holly bez daha, ali je

Sinead zatresla glavom.

- Smatram je uzbudljivom - rekla je.

- Želiš reći da Montgomeryja Quinlana smatraš uzbudljivim - rekao je njezin brat sa

smiješkom.

- Jest, baš tako - odvratila je Sinead. - On zrači nečim što moje srce čini uznemirenim.

~ 19 ~

Anna



RafaelaR

- Nije li to bio Shakespeare koji je jednom rekao da đavo ima moć privlačive vanjštine -

dobacila je Holly.

- Ako je riječ o đavlu... - rekao je Ross s opominjivim prizvukom u glasu.

Holly se ogledala oko sebe, a srce joj je zakucalo u grlu kada je vidjela kako jojMontgomery prilazi. Uz njega bila je privlačna plavuša. Odjevena je bila u usku, crvenu

haljinu, koja je isticala njezin ženstveni stas na najbolji mogući način. - Dobra večer, Montgomery - pozdravio ga je Ross.

- Zdravo, Rosse - kimnuo je Montgomery. - Uživate li u večeri?

Pogled mu je počivao na Holly. Ona samo što nije rekla kako je do sada uživala, ali sesvladala. Jednostavno će ga ignorirati, kao i uvijek.

- Da, veoma! - odgovorila je Sinead i znatiželjno pogledala ženu kraj njega.

- Mislim da još niste upoznali moju šurjakinju. Fiona Matthews - rekao je Montgomeryučtivo.

Holly i Sinead pogledale su ženu s velikim zanimanjem. Imala je pravilne, klasične crte

lica, a Holly je vidjela sličnost između nje i Camille Quinland, Montgomeryjeve pokojne žene.Imala je iste hladne oči i isto kraljevsko držanje.

- Drago mi je što sam vas upoznao, Fiona - rekao je Ross.

- Flynn Fitzgerald? Fiona je pri predstavljanju na trenutak zastala. - Ime mi zvučipoznato.

- Moji susjedi - pomogao joj je Montgomery.

- Ah, Fitzgerald. Moja mi je sestra pripovijedala o vama.

Prije nego što je Montgomery predstavio Holly, pojavio se lord Ashling. JonathanAshling bio je Montgomeryjev vršnjak, bilo mu je oko trideset pet godina. Naočit muškarac,vitak i visok. Kosa boje pijeska počela se rijediti na čelu, ali to nije štetilo njegovu izgledu.

Bio je osobito šarmantan i većini ljudi na prvi pogled simpatičan. - Nadam se da vam se svima dopada domjenak - rekao je sa smiješkom i pogledao

nazočne.

- Baš je čarobno - rekla je Sinead oduševljeno.

- To me veseli - rekao je Jonathan i gledao Holly. - Veseli me što tebe večeras vidimovdje, Holly. Kako si? - upitao je tiho, a oči su mu poprimile osobit izraz, po čemu je Hollyznala da je mislio na smrt njezinih roditelja.

- Sve je u redu, snalazimo se, Jonathane, hvala - odgovorila je mirno.

- Holly čini i više od toga - prekinuo ju je Montgomery. - Njezini bi roditelji bili ponosnida vide kako upravlja farmom.

Holly ga je začuđeno pogledala. Zašto je to rekao? Zašto podcjenjuje Flynna? Njezin sebrat u tom času sigurno osjećao povrijeđenim. Nije bilo dobro da sada bude kritiziran.

- Flynn i ja činimo najviše što možemo - naglasila je ulogu svojega brata.

- Drago mi je što to čujem. Ne oklijevajte prihvatiti moju pomoć bude li potrebno -rekao je Jonathan.

Zatim se razgovor nastavio o radovima na farmi, a Sinead je odbrusila Holly:

- Uh, kako dosadno! ~ 2 ~

Anna



RafaelaR

- Meni nije - rekla je Holly mirno.

- Da, ali i tebi sigurno nedostaje život u Dublinu - nastavila je Sinead uporno. - Ja bihpoludjela da uvijek moram živjeti na farmi. Ja tako volim grad.

- Ja bih volio da mogu farmu prodati i Holly i sebe osloboditi ove opterećenosti.

- Flynne! - prijekorno ga je Holly pogledala. - Ti znaš da ja to ne želim.

- Ti nisi sretna, Holly, a ipak se ne želiš rastati s onim što ti nije blisko.

Vedro se raspoloženje rasplinulo. Holly se osjećala nevoljko. Susrela se sMontgomeryjevim pogledom. On je bio kriv zbog te situacije, ali se nadala da je previšeudubljen u razgovor s Jonathanom i da nije čuo što je Flynn rekao.

- Bi li htjela plesati, Holly? - upitao je Mont gomery.

Osjetila je vrućinu. Na nesreću, on je njezin pogled shvatio kao pristanak, uzeo je zaruku i poveo na plesalište.

- Pusti me, Montgomery - prosiktala je tiho.

Nije se obazirao na njezine riječi i osmjehnuo joj se.

- To će biti poslastica za lajavce: jedna Fitzgeraldova i jedan Quinlan plešu. Nečuveno!Kladim se da se ovako nešto nije dogodilo otkako su Darcy i Lucinda plesali.

- Lucinda Fitzgerald nije plesala s tim momkom - rekla je Holly strogo.

- Nije? - podigao je obrve. - Mislim da se varaš. Osim toga, izvodili su i mnogo više odplesa - rekao je podrugljivo.

Holly se zacrvenjela. Pustio je njezinu ruku kada su došli na plesalište.

- Hoćeš li se odvažiti na ovaj ples sa mnom?

- Ja se ničega ne bojim - rekla je oholo.

- Dobro. Onda nećemo razočarati ljude.

Uhvatio ju je u naručje i umiješali su se među parove. Nazočni su gosti gledali lijepi par, a Holly je toga bila više nego svijesna.

Ali možda joj se ipak samo tako činilo.

Montgomery ju je stisnuo uza se, a Holly su se njegove ruke učinile previše nametljivima.

- Nema nikakve potrebe da me držiš tako blizu - rekla je strogo i podignula glavu.

- Prekrasno izgledaš večeras, Holly. Užasno ju je naljutilo što se na te riječi zacrvenjela.

Nije mogla shvatiti zašto je tako oštro uzvratila, jer, napokon, što je se tiče Montgomeryjevomišljenje. Njegove modre oči su se smiješile.

- Zacrvenjela si se.

- Samo nemoj ništa umišljati! - bijesno odgovori. - Meni je samo vruće. - Uistinu? Da pođemo malko na svježi zrak?

Taj je prijedlog postavio s toliko žara da joj je postalo još vrućije.

- Nikamo neću s tobom - rekla je ljutito - a istini za volju, bilo bi mi draže da ne udišem stobom ni isti zrak.

~ 21 ~

Anna



RafaelaR

Montgomery se nasmijao žestini njezina odgovora. Smijeh mu je bio dubok i zvučan,nekoliko ženskih glava okrenulo se prema njemu. Nagnuo se naprijed, a ona se ukočilacijelim tijelom kada se njegova glava približila njezinu uhu.

- Holly Fitzgerald, ti si jedinstvena - šapnuo je strastveno. - Odavno me ni jedna ženanije tako zaludila.

Tijelo joj se napelo poput opruge.

- Nije mi bila namjera da vas zaludim, gospodine Quinlane. Moja je namjera bila da vasuvrijedim.

- Ja sam, zapravo, htio postići primirje među nama, ali sada više nisam tako siguran.

Mnogo je veselije izbaciti te iz ravnoteže i vidjeti kako praskaš. posebice kada te pri tomudržim u naručju.

- Što ti pada na um! - drhtao je Hollyn glas.

Kako se taj muškarac usuđuje ovako razgovarati s njom! Pokušala se odmaknuti, ali juje držao prečvrsto.

- Pusti me - puhala je od bijesa.

- Ne, ne, naš ples još nije završen.

- Jesmo, završili smo - rekla je Holly zajedljivo.

Više nije razmišljala o svojem ponašanju. Lagano je povukla nogu i udarila ga ucjevanicu. Na trenutak je pomislila da bi se on mogao zaboraviti. Oči su mu bljesnuleljutnjom.

- Ovo nije bila dobra zamisao - rekao je, nastojeći se svladati. - Red je da se ispričaš.

Nepomično su stajali nasred plesališta.

- A ako to ne učinim? - drsko je podignula glavu i izazovno ga pogledala u oči.

- Vidjet ćeš - prosiktao je.

- Nikada se neću ispričati jednomu Quinlanu - rekla je prkosno.

- Kako hoćeš - bljeskale su mu modre oči.

Privukao ju je k sebi. Holly je pomislila da je želi primorati da nastavi plesati, ali sespremalo nešto još mnogo gore.

Tek kada se nagnuo nad nju, postalo joj je jasno što namjerava. Bilo je prekasno! Višenije mogla maknuti glavu u stranu. Čvrsto ju je držao i ljubio tako snažno i strastveno da jojje zastao dah. Holly je bila izbezumljena. Montgomery Quinlan odvažio se na poljubac usredplesališta. To ju je ponizilo. Osjećati njegove usne na svojima bila je prava muka. Vratit ćemu to! Quinlan će proklinjati dan kada je odlučio izvrgnuti je poruzi.

Naglo ju je pustio. Holly ga je gledala ravno u oči puna prezira.

Dodirnuo joj je obraz posebice nježnom kretnjom, a ona je bila sigurna da točno zna štose u njoj događa.

- Da - rekao je oporim, jedva čujnim glasom. - Posebice volim kada se u mojem zagrljajupobuniš.

Zatim se okrenuo i ostavio je na plesalištu. Holly je oko sebe vidjela parove kako plešu,vidjela je poglede, čula šaputanje. Bilo je neizdržljivo. Napustila je plesalište s onolikodostojanstva koliko ga je još smogla.

~ 22 ~

Anna



RafaelaR

Ostali su je pozorno gledali, a Ross je djelovao nekako tužno. Nije joj bilo jasno zbogčega. Flynn i Sinead zurili su u nju otvorenih usta.

- Zločesto - bila je riječ što je doprla do Holly od Fione Matthews.

Nema sumnje, ta je žena bila bijesna do neba. Ali, zašto? Holly se to pitala s osjećajemzle slutnje. Zašto bi se Fiona morala tako razbjesnjeti zbog toga što ju je Montgomery

poljubio? Zar zbog Camille? Montgomeryjeva je žena već niz godina mrtva, pa Fiona nijemorala biti bijesna što je njezin šurjak odabrao drugu ženu.

Fiona se odjednom okrenula na peti i nestala, a Holly je s olakšanjem odahnula. Za sadanije imala nimalo volje za žestoke razmirice.

- Slobodno ponovno zatvorite usta - rekla je Holly Flynnu i Sineadi, koji su još uvijekzurili s nevjericom.

- Zaista sam ti zavidna - prva je progovorila Sinead, smješkala se i tresla glavom - a ti sinam pokušala podvaliti da ne namjeravaš imati nikakav odnos s Montgomeryjem. Što sedogodilo?

- Ništa se nije dogodilo - rekla je Holly i posegnula za čašom soka.

- Hajde, dođi, Holly - rekao je Flynn sa začuđenim prizvukom u glasu. - Ipak, zacijelo senešto dogodilo. Pa mi smo vidjeli da ste se poljubili.

Holly je bijesno pogledala brata.

- Ne, ti si vidio da je Montgomery poljubio mene... u tomu je razlika.

- Ako ti kažeš... - rekao je Flynn, slegnuvši ramenima, no nije zvučalo baš uvjerljivo.

- Bilo kako bilo, pokazala si dosta uobraženoj Fioni - cerekala se Sinead. - Trebala si

vidjeti njezino lice.

- Nije izgledala baš radosno - rekla je Holly.

- Ako mene pitaš, ona se nabrusila na Montgomeryja - rekla je Sinead zajedljivo. -

Pripovijedala nam je da je došla iz Dublina kako bi se tijekom ljeta brinula o Jamieu, a javidim da je teta Fiona došla samo zbog Montgomeryja.

- Ponekad ideš malko predaleko, Sinead. Možda je i njoj isto kao i meni. Između mene iMontgomeryja nema ničega, on je moj smrtni neprijatelj.

Sinead se nasmijala.

- Ako sa svojim smrtnim neprijateljima uvijek tako postupaš ...

- Prestani s glupostima, Sinead - prekinuo je Ross svoju sestru. - Ako Holly kaže danema ničega, onda je tomu tako.

- U redu, u redu, neću više reći ni riječi. Dođi, Flynne, plesat ćemo prije nego što mi mojveliki brat zavrne vratom.

Flynn je oduševljeno ispunio njezinu želju. Holly je pijuckala sok i oprezno se ogledala po dvorani. Kamo je otišao Montgomery?

Srce joj se smirilo, a na usnama je još uvijek osjećala izazovni poljubac. Bit će joj potrebnojoš dosta vremena da se oporavi od neviđena ponašanja toga muškarca.

Okrenula se. Ross ju je promatrao s neobičnim izrazom lica.

- Dakle ... - oklijevao je - što znači sve ovo?

- Što? - nedužno ga je pogledala. ~ 23 ~

Anna



RafaelaR

- Nemoj mi glumiti, Holly. Govorim o tebi i Montgomeryju. Što se uistinu dogodiloizmeđu vas dvoje?

- Ništa! - zatresla je Holly glavom. - Zaista ne želim više o tomu razgovarati, Rosse.Dovoljno je reći da je Montgomery Quinlan čovjek dostojan mržnje.

- U redu. Da pođemo do buffeta? Holly je kimnula i bila je sretna što je Ross promijenio

razgovor.

Ostatak večeri brzo je protekao u laganom brbljanju i plesu. Holly nije vidjelaMontgomeryja sve do nešto prije ponoći. Flynn je nekamo nestao i to je ljutilo Holly. Bila jespremna za polazak kao i Ross i Sinead.

- Žao mi je, Rosse - rekla je Holly, videći kako on već nekoliko puta gleda na sat. -Pogledat ću je li u drugoj sobi.

Domjenak je još bio vrlo živ, plesača je bilo mnogo, u blagovaonici i u predvorju bilo jejoš mnogo ljudi. Holly je išla iz jedne u drugu prostoriju, ali Flynna nije uspjela naći.

Kada je zastala na dnu stuba i stala razmišljati bi li on mogao biti gore, otvorila su sevrata radne sobe lorda Ashlinga i Holly je ugledala Flynna. Činilo se da s nekim razgovara.

Najprije je mislila da razgovara s Jonathanom. Flynn je djelovao vrlo ozbiljno. - Razmislit ću o tomu - upravo je rekao kada su se vrata šire otvorila.

- Flynne, ja sam te... - prekinula se, videći da je razgovarao s Montgomeryjem. - Posvudasam te tražila - rekla je, nastojeći ne pogledati Montgomeryja. - Idemo!

- Evo me - rekao je Flynn i na časak pogledao Montgomeryja: - Ostat ćemo u vezi.

Holly je nevoljko pogledala Montgomeryja, a ovaj se osmjehnuo.

- Do viđenja!

- Ništa od toga, budem li mogla spriječiti.

Okrenula se i pošla za Flynnom. Čula je Montgomeryjev smijeh.

- Što sada ovo znači? - upitala je nervozno.- Nešto sasvim poslovno - rekao je nehajno.

- Poslovno? - zapanjeno ga je pogledala.

- Ništa što bi tebe trebalo uznemiriti, draga moja - rekao je dobroćudno.

~ 24 ~

Anna



RafaelaR

IV

Luka u Greystoneu bila je u magli. Čamci su mirovali na vodi. Holly je pogledala na

obalu. Kao dijete mnogo je vremena provodila na tom mjestu. Igrala se skrivača izaribarskih čamaca, plivala i pekla meso na žaru. Imala je lijepo djetinjstvo. Oči su joj bilepune suza. Roditelji su joj vrlo nedostajali.

Holly je upalila motor. Sada nije bilo vrijeme za osjećaje. Tjednu kupovinu obavila je urekordnom vremenu, a na farmi je čekalo tisuću poslova. Opet će biti nesnosno vruće. Vozilase seoskom cestom. Zrak je titrao. Ušla je u zavoj, kola su zastala.

- Prokletstvo!

Motor je zatajio. Holly je uspjela pomaknuti auto u stranu. Otvorila je poklopac motora.Mirovao je. Posvuda tišina. Čuo se samo pjev kosa iz obližnjega grma. Holly nije imala pojmao motorima, a namirnice će se pri tolikoj vrućini brzo pokvariti.

Začuo se šum motora, crveni ferrari zaustavio se kraj Holly. Bila je to Fiona Matthews. - Poteškoće? - upitala je hladno.

- Motor je ispustio dušu. Fiona ju je zamišljeno gledala.

- Zar se mi nismo vidjele na plesu lorda Ashlinga?

Holly je kimnula.

- Holly Fitzgerald - rekla je, iako je bila sigurna da ju je Fiona prepoznala.

- Ah, da - smješkala se Fiona - naša susjeda. Montgomery mi je mnogo pripovijedao ovama.

Na mjestu suvozača u ferrariju sjedio je mali Jamie i nesigurno se smješkao. Možda jojse tako samo činilo, ali djelovao je nesretno.

- Zdravo, Jamie! - rekla je Holly veselo.

- Zdravo... - odvratio je oklijevajući, a zatim ju je prepoznao. - Ti si se htjela sakriti predtatom - povikao je veselo.

Holly se morala nasmijati.

- Tako je.

- Nisi došla na moj rođendan - rekao je, iznenadivši Holly.

- Na žalost, imala sam nešto drugo u planu - rekla je Holly i osjećala se da je dječakaostavila na cjedilu, a pri tomu jedva ga je poznavala.

- Šuti, Jamie! - rekla je Fiona nestrpljivo, pa podigla sunčane naočale i oštro pogledala

Holly. - Žao mi je, ali ja nemam pojma o automobilima. - Nemam ni ja. Nije važno.

- Reći ću tati da smo te vidjeli - rekao je Jamie.

Holly ne bi bila iznenađena da je Fiona u tom trenutku krenula, ali je oklijevala, a zatimusiljeno rekla:

- Ako želite, odvest ću vas kući. Holly se začudila.

~ 25 ~

Anna



RafaelaR

- Daj da ti to ponesem - rekao je Montgomery.

Uzeo je vrećice. Holly mu ih je nerado prepustila, ali pred Fionom nije htjela bitineugodna.

- Što ti radiš ovdje? - upitala je, nastojeći da pitanje zvuči nehajno.

- Htio sam razgovarati s tvojim bratom. Ušao je u kuću, a Holly ga je slijedila.

- Zašto?

- Pitaj Flynna - dobacio joj je vedri pogled. - Osim toga, divio sam se tvojemu portretu.

- Nisam to ja, to je...

U tom je času shvatila da je samo želi naljutiti, jer on je točno znao da je to portretLucinde Fitzgerald.

- Uistinu vrlo ti je slična - rekao je Montgomery sa smijehom i postavio vrećice nakuhinjski stol.

- Tko je Lucinda? - zapitala je Fiona.

- Jedna od Hollynih predaka - odgovorio je Montgomery. - Zašto je ne odeš pogledati?

- Je li to ona što se zaljubila u jednoga Quinlana? - upitala je znatiželjno dalje. - Jest!

Holly je bila bijesna. Montgomery je to vidio i bilo mu je zabavno.

- Holly opet misli drugačije od mene.

- Zato što ti izvrćeš činjenice - odvratila je Holly žestoko.

- Nećemo sada o tomu raspravljati - rekao je Montgomery i pošao po preostale stvari.

- Ovaj me čovjek ljuti - mrmljala je Holly, videći da je Fiona zamišljeno promatra.

- Jesi li zaljubljena u Montgomeryja? Pitanje je pogodilo Holly kao grom iz vedra neba.

- Sasvim sigurno nisam! - rekla je Holly odlučno. - Kako ti to pada na um?

- Ne znam. Ima nečega u načinu kako ga gledaš, a osim toga između vas dvojeneprestance frcaju iskre.

- Iz njega frcaju, jer ga ja posebice ne volim - rekla je Holly iznervirano - i to je sve.

- Za tvoje dobro - rekla je Fiona - on bi te samo povrijedio.

Nakon toga se okrenula i izašla.

Što bi sada ovo moglo značiti? Holly je bila začuđena, ali je brzo odbacila misli na tajrazgovor. Važnije je bilo saznati zbog čega je Montgomery bio ovdje.

* * *

Flynn je bio u predvorju i zabavljao se s Jamiem. Fiona je sjela između njih. Na stolu sustajale dvije šalice. Očito je Montgomery ovdje sjedio s Flynnom, a njihov je dolazakprekinuo razgovor.

Flynn je pogleda, a Holly je vidjela da se osjeća krivim.

- Vratila si se prije nego što sam mislio.

- Da, zahvaljujući Fioni. Na povratku sam imala kvar.

~ 27 ~

Anna



RafaelaR

- Gdje je auto? Pokušat ću ga popraviti.

- Na cesti blizu Greystona, nekoliko kilometara dalje odavde - rekla je Holly mirno. - Aliprije nego što pođeš, molim te reci mi zbog čega je Montgomery ovdje?

Trenutak je vladala tišina, a zatim je Flynn nehajno odgovorio:

- Razgovarali smo o nekim stvarima u vezi s farmom.

- Je li se radilo o računima za ogradu?

- Pogodila si - rekao je Flynn malko prebrzo, kao da mu je njezino pitanje dalomogućnost izgovora koji je očajnički tražio.

Montgomery je stajao na vratima .

- Koliko ti dugujemo za ogradu? - upitala je Holly poslovno.

- Flynn i ja o svemu smo se dogovorili, ništa ne brini.

Holly je šutjela, nezadovoljna ispraznim odgovorom. .

- Tata, hoćemo li u subotu na piknik?

- upitao je Jamie iznenada. Montgomery se nasmiješio svojemu sinu.

- Naravno, Jamie.

Fiona ga je pogledala vrlo začuđeno.

- Potrebne su mi neke stvari iz kuće, mislila sam da ćeš me ti odvesti u Dublin.

- Žao mi je, Fiona. Već sam obećao Jamieu piknik, a ja izvršavam svoja obećanja.

- Znači, moram se odvesti sama - rekla je Fiona razočarano.

Holly se obradovala. Montgomery barem ima čvrsta načela. Pozorno je promatralanjegovo izražajno lice. Možda je on ipak bolji nego što je mislila. U najmanju ruku, bio jedobar otac.

- Idem kući - rekla je Fiona, ustala i pogledala dječaka. - Ideš li sa mnom, Jamie? - upitala

je hladno. Jamie je zanijekao glavicom.

- Pođi, Jamie - rekao je Montgomery - ja se sada ne mogu odvesti kući, moram jošobaviti neke poslove.

Dječak je poslušno ustao.

- No, dobro - rekao je.

Poljubio je oca na rastanku. Na Hollyno veliko iznenađenje, i ona je dobila poljubac.

- Do viđenja, Holly!

- Do viđenja, Jamie!

Fiona je uzela dječaka za ruku. Djelovala je ljutito. - Tvoje odbijanje nije posebice razveselilo Fionu - pripomenula je Holly nešto kasnije.

- Preživjet će - rekao je Montgomery nehajno.

- Kako će dugo ostati? - upitao je Flynn.

Holly ga je ljutito pogledala. Kako je mogao postaviti takvo pitanje?

Montgomery je slegnuo ramenima.

- Ne znam, ali mislim da će neko vrijeme boraviti ovdje. ~ 28 ~

Anna



RafaelaR

Holly je to dozlogrdilo.

- Ispričajte me, imam još gomilu posla - rekla je.

Naglo je izašla. Dok je pospremala namirnice, odjednom se na vratima pojavioMontgomery.

- Jesi li još uvijek ovdje?

- Montgomery, nije mi drago što si ovdje. Ovo je moj dom.

- Ali ovo ipak nije tvoja kuća. Holly ga je ošinula pogledom.

- Čemu ta glupa opaska? - upitala je bijesno. - Ovo je moj dom, ovdje sam rođena i tusam odrasla.

- A kada si otišla u Dublin? I zašto?

- Zato što sam ondje radila - odgovorila je Holly. - Ali sada sam tu!

- No samo privremeno, kako bi pomogla Flynnu. Farma pripada njemu. Pretpostavljamda ćeš se ti vratiti u Dublin kada on sve sredi.

- Ja sam ovdje veoma sretna - odvratila je Holly kratko. - Uostalom, tebe se to, zapravo,

ništa ne tiče. - Možda me se ne tiče, ali znam ponešto o radu na farmi, a ova je prevelika za samu

ženu.

Holly je ljutito podignula bradu.

- Ja ovdje nisam sama!

- Ti previše radiš - rekao je Montgomery mirno.

- Odlično se snalazim - rekla je odlučno.

Ponadala se da će on napokon otići. Ali on ju je nježno promatrao.

- Bi li htjela večeras sa mnom izaći? - upitao je iznenada.

Naglo se okrenula i pogledala ga. - Ti se šališ - rekla je prijezirno. - Prije bih večerala s Luciferom nego s tobom.

- Znaš li što ja mislim, Holly Fitzgerald? - upitao je blagim glasom.

- Ne zanima me - rekla je zajedljivo.

- Mislim da se ti mene bojiš. Mislim da si me se oduvijek bojala, a da je obiteljska svađasamo izgovor da me ne voliš.

- Meni nikakav izgovor nije potreban - odvratila je Holly uzbudđeno - a sasvim je

sigurno da se ja tebe ne bojim.

- Onda mi to dokaži i pođi sa mnom na večeru.

- Nikomu ja ne moram ništa dokazivati.

- Zar ni sebi samoj? - upitao je podrugljivo.

- Sebi osobno najmanje. I molim te, otiđi sada s naše farme.

- Ali tvoj me je brat pozvao na vaš posjed, a ja mislim da se s gostom ne bi smjelo ovakorazgovarati - rekao je Montgomery sa smiješkom.

Holly je ostala bez riječi. Flynn je njega pozvao! Zašto? Srce joj je jače zakucalo.

~ 29 ~

Anna



RafaelaR

- Tvojega brata ne zanima obiteljska svađa i on prema Quinlanovima ne osjeća nikakvumržnju. Ti si jedina ostala ustrajno na tome. Jesi li se ikada zapitala zbog čega?

Nakon tih riječi okrenuo se i otišao.

Holly se jedva smirila. Ona se nije bojala Montgomeryja Quinlana, sigurno nije! Ljutilaju je i sama pomisao što je on tako mislio. Ta bilo je dovoljno razloga da ga ne voli. Otac joj je

pripovijedao sve o Darcyju Quinlanu i Lucindi Fitzgerald još dok je bila dijete i dobro jerazumjela pouku: ne vjeruj ni jednomu Quinlanu!

Krenula je u potragu za Flynnom. Htjela je znati što se zbiva. Flynn je stajao vani krajautomobila i razgovarao s Montgomeryjem. Holly je zastala na ulazu, ne želeći smetati. Očemu li su razgovarali? To ju je pitanje mučilo.

Momci su bili podjednake visine, samo što je Montgomery bio snažniji. Ramena su mubila šira, brada izrazitija.

I odjeća mu je bila otmjenija, Montgomery Quinlan nije bio farmer u pravome smisluriječi. Moglo bi se reći da je bio upravitelj imanja, kojemu su mnogi radnici bili naraspolaganju. Dodajmo tomu da mu je uzgoj i trening trkaćih konja donio mnogo uspjeha.

Montgomery očito provodi najveći dio dana brojeći svoj novac. Bio je pravi poslovni čovjek. Pričekala je da Montgomery napokon ode s farme. Zatim je pošla k svojemu bratu.

- Što je on tražio ovdje? - ponovila je pitanje i odlučno čekala odgovor.

- Znaš i sama - rekao je i pošao prema stajama.

- Ne znam. Ono s obračunom bio je samo izgovor. Montgomery je rekao da si ga tipozvao. Je li to istina?

- Jest, Holly, ja sam ga pozvao.

- Zašto?

Flynn je šutio. Ušli su u staju. Bilo je ugodno svježe. Mirisalo je na sijeno i konje. Flynn

je iznio svoje sedlo iz komorice. Holly je stajala kraj konja i čekala. Čekala je odgovor. Becky je mahnula repom i otjerala dosadnu muhu. Svojim velikim očima kobila je

vjerno gledala Holly, dok joj je milovala svilenkasti vrat.

- Zašto, Flynne? - upitala je Holly dok je on sedlao svojega konja.

Glas joj je sada zvučao blaže, pomalo se smirila. Što znači ako Montgomery misli da seona njega boji? Ona je znala da nije tako.

- Zato što je on naš susjed - rekao je Flynn, ne podigavši pogled.

- On je Quinlan, Flynne - rekla je Holly strogo. - Ti znaš što bi naš otac o tomu mislio.

- To da nikada ne valja vjerovati nijednom Quinlanu.

U Flynnovu se glasu osjećala dosada. Naglo se okrenuo.

- Holly, znam što je otac običavao govoriti, ali ne vjerujem da je baš tako i mislio.Govorio je to samo stoga što si ti tako slična Lucindi. Možda se bojao da ćeš pobjeći sMontgomeryjem. On je naočit muškarac, a ti si lijepa žena.

Holly je zurila u svojega brata kao da je poludio.

- On je tebe pozvao na večeru - nastavio je Flynn mirno.

- Zar ti je to rekao? - upitala je Holly iznenađeno .

~ 3 ~

Anna



RafaelaR

- Trebala si prihvatiti poziv - rekao je Flynn trijezno i povukao uzde.

- Zbog čega bih trebala prihvatiti njegov poziv?

- Zato što je on pristojan momak, a ti premalo izlaziš. Tijekom posljednjih šest mjesecini jednom nisi izašla.

- Imala sam mnogo posla. A zbog čega se ti odjednom zanimaš za moj privatni život? -

rekla je Holly nevoljko.

- Bila je to samo uzgredna opaska - rekao je Flynn mirno.

- Ubuduće zadrži svoje opaske za sebe - bijesno će Holly. - Uostalom, sinoć sam bila naplesu.

- To se ne računa - ustrajao je Flynn.

- A večera s Montgomeryjem se računa - rekla je Holly prijezirno.

- Moglo bi se tako reći. Odjahao je do izlaza i još se jednom okrenuo.

- Možda ću uspjeti popraviti automobil. Do viđenja.

- Čekaj, Flynne... ja želim znati... Brata više nije bilo. Bijesno je gledala za njim. Što je

Montgomery zapravo htio? U jednome odjeljku nešto je zašuškalo. Holly se prestrašila.

- Tko je tu? - povikala je oštro i pošla onamo.

- To sam samo ja, Holly - rekao je jedan radnik s farme i izašao.

- Otkada si ovdje, Nigele?

- Nisam dugo.

Čovjek je izvadio cigaretu, pripalio ju i gledao kroz dim. Oči su mu bile stisnute.

- Već sam te jednom zamolila da ne pušiš u staji, Nigele - rekla je.

Čovjek je nevoljko bacio cigaretu na pod i ugasio je petom. Holly se nije dopao način na

koji ju je gledao. - Oprosti, gazda - rekao je podrugljivo i krenuo.

Zar su ovdje svi poludjeli? Dok je njezin otac bio živ, Nigel se nikada ne bi ovakodrznuo. Izašla je iz staje i nastavila raditi.

Tek navečer Holly je ponovno razmišljala o Montgomeryjevom posjetu. Istuširala se inavukla laganu, pamučnu spavaćicu. Bila je iscrpljena i nije htjela više misliti o tom čovjeku.Nije uspjela. Čim je legla u postelju, Montgomeryjeve modre oči prodirale su kroz blagu,ljetnu noć.

Na svojim je usnama osjećala njegove strastvene usne. Nije mogla ugasiti sjećanje na tajpoljubac. Prevrtala se, pokušala odbaciti sjećanja, ali uzalud. Bila su odviše snažna.

Je li Lucinda Fitzgerald na isti način mislila na Darcyja Quinlana? Jadna Lucinda! Jadnalijepa Lucinda! Tako puna životne radosti! Darcy je razorio njezin život, oteo joj nevinost iučinio je trudnom. Obeščastio ju je i još joj se rugao. Lucinda je umrla u trećem mjesecutrudnoće. Otac je tvrdio da je umrla zbog slomljena srca.

Holly je dršćući sjedila u postelji, teško je disala. Imala je nemiran san, pa joj se stogaukazao Darcy Quinlan. Oči su mu bile modre kao i u Montgomeryja, a smiješio joj sepodrugljivo. "Za tebe neće biti izlaza, Holly", rekao je. "Nikakva izlaza".

~ 31 ~

Anna



RafaelaR

V

Netko ju je dozivao po imenu. Još jednom i još jednom. Držale su je snažne ruke. Bila je

na sigurnome. Osjetila je olakšanje, otvorila je oči i ugledala Montgomeryja. Njegovo joj jelice bilo posve blizu.

Odmaknuo joj je uvojak s lica.

- Kako si mogla učiniti nešto tako ludo? Glas mu je zvučao oporo, bilo je u njemu još

nečega, nečega što Holly nije mogla sebi objasniti. Je li se on zabrinuo zbog nje?

Uzdahnula je. Grlo joj je bilo promuklo.

- Konji? Becky? - upitala je. Olakšanje je smjesta nestalo. Osjetila je kako je ponovnoobuzima užas kada se sjetila svega što se dogodilo.

Montgomery ju je čvrsto držao kada je pokušala ustati.

- Njima je bolje nego tebi.

Holly se zaista nije osjećala dobro. Boljele su je oči i glava, glas joj je bio čudnopromukao. Prestrašeno se ogledala oko sebe. Bila je na dvorištu, na sigurnoj udaljenosti odzapaljenih staja. Montgomery ju je držao u naručju. Vatrogasci su stigli i činilo se da suobuzdali vatru.

- Gdje je Flynn? - upitala je Holly nervozno.

- Nemam pojma - rekao je Montgomery. - Odnijet ću te u kuću.

Sama ne bi uspjela stati na noge. Montgomery u je pridržavao. Kada se uspravila,zavrtjelo joj se u glavi. Naslonila mu je glavu na prsa, a on ju je podigao. Holly se osjećalakao malo dijete. Htjela se pobuniti, no bila je preslaba.

Bez napora Montgomery ju je unio u kuću. Na prvome katu, oklijevajući, zapitao je:

- Gdje je tvoja soba?

- Sasvim straga desno – prošaptala je.

Unio ju je i položio na postelju. Zatim je sjeo kraj nje.

- Kako se osjećaš?

Ispružio je ruku. Kada ju je dodirnuo, nervozno se trgnula.

- Samo mirno - govorio joj je, okrećući joj glavu i videći ranu na njezinu čelu.

- No, tebe je dobro udarilo.

- To objašnjava moju glavobolju - pokušala je reći vedro, ali njezin je glas tražio pomoć.

- Donijet ću tople vode i očistiti ranu.

Prije nego što je uspjela odbiti, Montgomery je otišao. Kakva mora! Holly jednostavnonije mogla sve to shvatiti Kako je mogao planuti požar u staji?

Montgomery se vratio. Donio je zdjelu, vatu i sredstvo za dezinfekciju.

- Opljačkao sam ormarić u kupaonici - rekao je sa smiješkom i ponovno sjeo kraj nje.

~ 33 ~

Anna



RafaelaR

Pogledavši ga. Holly je srce snažno zakucalo. Na neki je način sve krenulo naopako.Montgomery ne bi smio sjediti na njezinoj postelji. Kako li je samo upala u takav nemogućipoložaj?

- Okreni glavu - zapovjedio je kratko Blago ju je uhvatio za bradu i okrenuo joj glavu ustranu kako bi bolje vidio ranu. Zatim je stao pažljivo ispirati ranu. Holly nije znala što je

više smeta njegova ruka na koži ili topla voda na rani. Trgnula se. - Hajde, budi hrabra djevojčica - rekao je blago i nastavio čist iti ranu.

- Je li krvari?

- Malo, ali rana je prljava.

Nanio je sredstvo za dezinfekciiu Nakon prve, oštre boli osjetila je olakšanje.

- Hvala. Ti si mene donio ovamo, zar ne? - upitala je promuklim glasom.

- Što sam mogao kada nikoga drugog nije bilo ondje.

- Ti si meni spasio život, Montgomery - rekla je.

- Bez pretjerivanja, molim. Ti si uzbuđena, a u tom slučaju najbolje će pomoći vrući,

slatki čaj. - Mrzim zaslađeni čaj.

- Ovoga ćeš ga puta morati podnijeti - rekao je i ustao. - Budi sretna da ti se nešto gorenije dogodilo. Opekline trećega stupnja nisu nikakvo zadovoljstvo.

Stisnula je usnice. On je bio u pravu. Zatvorila je oči. Montgomery je riskirao život da bije spasio, a ta je spoznaja čudno djelovala na nju. Srce joj je ubrzano kucalo. Nije očekivalada bi je Montgomery mogao slijediti u taj vatreni užas. Da joj je prije tjedan dana netkorekao da bi Montgomery Quinlan za nju stavio život na kocku i svim se snagama o njojbrinuo, ne bi povjerovala.

Montgomery se vratio sa šalicom čaja.

- Šalica slatkoga čaja za damu - rekao je vedro i stavio šalicu na noćni ormarić. - Da li te boli grlo?

- Kao da sam progutala šaku pijeska - rekla je i pokušala sjesti.

Ovio je ruke oko nje i pomogao joj. Dodir joj je palio kožu. Odjednom je postala svijesnatoga da joj je tijelo nago ispod tanke košulje.

- Hvala - procijedila je, nadajući se da se nije zacrvenjela. - Zar sam rekla nešto veselo? -

upitala je odmah.

- Ništa, baš ništa, samo se još nisam naviknuo da mi neprestance zahvaljuješ - rekao je,smijući se.

- Uživaj dok još možeš. Uskoro ću ponovno biti ista kao prije - rekla je napola u šali.

- Zaista se nadam - odgovorio je mirno.

Zvuk njegova glasa na trenutak joj je zaustavio dah. Nervozno je posegnula za čajem.Bio joj je odvratan, ali gutala ga je u želji da prikrije zbunjenost.

- Čini se da su Fitzgeraldovi tvoji dužnici - rekla je i ponovno se naslonila. - Najprije sipomogao Flynnu, a sada meni...

Jaka bol u grlu slomila joj je glas.

~ 34 ~

Anna



RafaelaR

- Nemoj više govoriti. Montgomeryjev glas zvučao je malo neprirodno, a Holly se upitalaje li i njemu naštetio dim. Osmjehnuo joj se i uzeo praznu šalicu.

- Zaista sam sretan što sam se našao ovdje - rekao je tiho.

Gledala je njegove modre oči i osjećala kucanje srca.

- I ja sam sretna da si bio ovdje - prošaptala je.

Flynn je utrčao u sobu i prekinuo ugođaj.

- Holly, Bogu hvala! Samo što mi srce nije stalo kada sam vidio vatrogasna kola. Je li sveu redu?

- Jest - promrmljala je. - Gdje si bio? Brinula sam zbog tebe.

- U klubu sam sastao Sinead, pa smo odlučili otići u Dublin. Žao mi je, Holly. Morao sambiti ovdje.

- U redu je, Flynne, možda je čak bilo dobro što nisi bio ovdje.

- Što se dogodilo?

- Dim - rekao je Montgomery. - Holly je spasila konje.

Flynn ju je pogledao s nevjericom. - Zašto, zaboga, nisam bio tu?

- Prestani sebi predbacivati... Oči su joj odjednom postale teške, iscrpljeno je zašutjela.

- Mislim da se sada moraš odmoriti, Holly - rekao je Montgomery mirno.

Blago ju je uhvatio oko struka i polegnuo. Zatim ju je oprezno pokrio.

- Meni je dobro... Uist inu, ja...

Glas joj je zatajio. Sklopila je oči i okrenula glavu u stranu. Zaspala je .

- Ne znam kako bih ovo mogao ispraviti, Montgomery - rekao je Flynn.

- Ne moraš se zbog toga brinuti - odvratio je Montgomery. - Već ću se ja nečemu

dosjetiti. U svakom slučaju sutra moraš pozvati liječnika.

* * *

- Kako romantično! Montgomery je tebi spasio životi - treperio je Sineadin glas oduzbuđenja.

- Uopće nije bilo ni divno, ni romantično - mrmljala je Holly, a glas joj je još uvijek bio

promukao, iako je od požara već prošlo četiri dana. - Bilo je užasno.

- To se vidi.

Holly je znala da se Sineadine riječi odnose na užasno stanje staja. Tijekom proteklihdana često je zurila u njihove ostatke i čudila se kako je izašla odande živa.

- Što je, zapravo, uzrokovalo požar?

- Vatrogasci misle da je bila cigareta - odgovorila je Holly tužno - a to znači da Flynnvjerojatno neće dobiti novac od osiguranja.

- To će ga razveseliti.

~ 35 ~

Anna



RafaelaR

- Bit će to za njega samo razlog više da napusti farmu. Jutros je ponovno spominjaoAust raliju - rekla je Holly sjetno.

- Sigurna sam da su to samo priče - rekla je Sinead uvjerljivo. - Kakvo prekrasno cvijeće!- promijenila je predmet razgovora, promatrajući buket na stoliću.

Holly je zamišljeno pogledala crvene ruže. Kada je zatim pogledala Sinead, opazila je da

se smješka.

- l? - upitala je. - Možeš li udovoljiti mojoj znatiželji. Jesu li od Montgomeryja ili nisu?

Holly je trenutak oklijevala.

- Jesu, ali...

- Znala sam... znala sam da se vas dvoje volite. Tko se voli taj se i svađa.

- To nije istina, Sinead - naljutila se Holly. - Poslao mi je cvijeće sa željom za dobaroporavak.

- Otkada se u tim prilikama šalju crvene ruže? - upitala je Sinead.

- Tvoje su predodžbe sasvim pogrešne, Sinead. Nakon požara Montgomeryja više nisam

vidjela. - Pa tebi nije bilo dobro - rekla je Sinead sa smiješkom.

- Sinead, prestani - rekla je Holly strogo. - Između mene i Montgomeryja nema ničega isada je dosta.

- Neću više reći ni riječi. Ross će biti utučen. Njemu si vrlo draga.

- Sinead! - povikala je Holly ljutito. - Molim te, prekini! Kako si ti? Bila si s Flynnom uDublinu? Čini se da mu je ta večer bila vrlo ugodna.

- Molim bez preuranjenih zaključaka - rekla je Sinead, ali i nevoljko dodala - bilo je vrlo

ugodno.

- U svakom slučaju čini se da mu je vaš izlet godio. Otada cijeli dan radi na farmi. Možda

si u pravu, pa je Australija samo prolazni hir. - Jest.

Sinead je pogledala u stranu, a Holly se čudila neobičnom izrazu lica svoje prijateljice.

- Sinead... što je?

- Ništa, ništa nije.

Sinead je izbjegla Hollynu pogledu. Zatim joj se lice razvedrilo.

- Imaš posjet - rekla je i pokazala prema prozoru.

- Ah - tko je?

Holly se okrenula. Srce joj je poskočilo videći da Montgomery prilazi kući.

- Otvorit ću mu. Prije nego što je Holly uspjela bilo što reći, Sinead je skočila i otrčala do kućnih vrata.

Zašto je tako nervozna? Tijelo joj je bilo napeto. Nije znala što bi mu rekla. Dugovala muje toliku zahvalnost. Jednim dijelom požalila je što danas svojoj odjeći nije posvetila višepozornosti. Modra ljetna haljina zaista nije bila nešto osobito. Smiješno! Zašto uopće o tomumisli? Pa to je samo Montgomery.

- Zdravo, Holly - rekao je nehajno ulazeći u sobu. ~ 36 ~

Anna



RafaelaR

Izgledao je tako čarobno da je Holly zastao dah. Kao da su joj se napela sva osjetila.

- Zdravo, Montgomery! - rekla je, a glas joj je zvučao blago i promuklo.

- Kao što čujem, još uvijek ti je glas tako privlačan - rekao je sa smiješkom. - Izgledašprekrasno za ženu koja se upravo izvlači iz nezgode.

Holly se zacrvenjela, posebice stoga što je Sinead upravo ušla i sve čula.

- Stigao je još jedan muški posjetitelj.

Holly se okrenula i ugledala Jamiea. Nosio je buket poljskoga cvijeća. - Za tebe, Holly.

Nadam se da ti je bolje - rekao je i ozbiljna lica pružio joj cvijeće.

- Lijepa ti hvala, Jamie - rek la je Holly, radosna što je i on došao. - Hoću li dobiti ipoljubac?

Dječak je kimnuo, podigao se na prste i poljubio ju u obraz.

- Kako si, Holly? - upitao je i Montgomery i sjeo.

- Hvala, bolje.

Čudno! Bila je radosna što ga vidi. Ugrizla se za usnicu.

Sinead se opušteno naslonila u fotelji i smiješila se Montgomeryju. - Da ti donesem čaj, Montgomery?

- Ne, hvala, Sinead. Navratio sam samo na trenutak. Jamie i ja idemo na piknik.

- Zar vas lijepa Fiona neće pratiti? - upitala je Sinead, a u glasu joj se osjećao prizvukjetkosti.

- Odvezla se u Dublin po neke stvari - odgovorio je Montgomery nehajno.

- Fiona namjerava neko vrijeme ostati kod vas, zar ne?

- U svakom slučaju ostat će do kraja ljetnih praznika.

Montgomeryjev glas zvučao je opušteno. Holly se upitala da li ga nervira što svi

postavljaju takva pitanja. Postoji li između Fione i Montgomeryja nekakav odnos? Pogledaoju je i nasmiješio se. Srce joj je ponovno jače zakucalo.

- Mnogo ti hvala za cvijeće - promrmljala je i nastojala prikriti drhtaj u glasu.

- Drago mi je da ti se dopada.

Trenutak duže gledao ju je u oči, a Holly se zbunjeno okrenula.

- Ja ću sada vas dvoje napustiti - rekla je Sinead i posegnula za svojom torbicom.

- Sinead, ostani još malo - rekla je Holly naglo.

Osjećala je slabost. Iako je i Jamie bio tu, nije htjela ostati sama s Mont gomeryjem.

- Moram se vratiti na posao. Subotom uvijek ima mnogo posla.

- Trgovina zdravljem cvate, zar ne? - upitao je Montgomery. - Ide pomalo. Mislim da se danas sve više ljudi okreće prirodnim Ijekovima.

- Vrlo sam ti zahvalna za lijek što si mi ga donijela za grlo, Sinead - rekla je Holly i ustala

da isprati prijateljicu do vrata.

- Tebi je potreban mali oporavak, previše si radila u posljednje vrijeme - rekla je Sineadsa smiješkom. - Danas je prekrasan ljetni dan, trebala bi se izvesti i uživati u danu. To jenajbolji lijek.

~ 37 ~

Anna



RafaelaR

Holly se zacrvenjela. Bilo joj je jasno što Sinead želi reći: valjalo bi joj poći na piknik sMontgomeryjem i Jamieom.

- Dovoljno sam se oporavila posljednjih dana - odgovorila je brzo. - Već se veselim radu.

- Sinead je ipak u pravu - rekao je Montgomery blago. - Zaista je lijep dan, zašto nepođeš s nama?

- Vrlo ljubazno od tebe Montgomery, ali...

- Nema ali - presjekao ju je Montgomery. - Jamie i ja to tražimo od tebe .

- Da, tako je - povikao je dječak.

- Budući da je sada sve sređeno, ja ću napokon krenuti - rekla je Sinead sa smijehom.

- Ispratit ću te - rekla je Holly i pošla za prijateljicom. - Zašto si to rekla? - upitala jepromuklo i prijekorno pogledala Sinead.

- Što? - nedužno ju je Sinead pogledala i nasmiješila se. - Holly, danas je zaista lijep dan,a Montgomery je sjajan momak. Da se meni pruži takva prilika, nitko me ne bi mogaozaustaviti.

- Šššš! - nervozno se Holly ogledala, ne želeći da Montgomery čuje njihov razgovor. Sinead se veselo smijala, a zatim glasno rekla:

- Do viđenja, Holly! Želim ti prelijepo poslijepodne i ne čini ništa što ja ne bih učinila.

Holly se vratila u sobu sva zbunjena.

- Ova nam opaska mnogo govori - rekao je Montgomery i namignuo.

Holly je osjećala sve snažnije kucanje srca. Oblila ju je vrućina.

- Ne smiješ preozbiljno shvatiti Sineodine riječi - rekla je. - Njezin smisao za humorponekad ide predaleko.

Montgomery je uzvratio sa smiješkom.

- Uzmi svoj bikini - rekao je i - požuri. Dan je vruć i postaje sve vrućiji. Opet ju je uhvatio za ruku. Činilo se da uživa u njezinoj zbunjenosti.

- Moramo naći sjenovito mjesto da bismo se rashladili. Ne podnosim previše sunca -

rekla je Holly naglo.

- Baš šteta! - rekao je otegnuto. – Ali bez brige, Holly! Znat ću zaštititi svaki centimetartvoje besprijekorne kože - odvratio je sa smiješkom.

Holly je naglo izašla. Živci su joj popuštali. Nikada i nikako nije smjela pristati na tajizlet. Doduše, Montgomery joj je spasio život, ali ona mnogo riskira ako izađe s njim. To jetočno znala!

* * *

Dan je protekao zaista lijepo. Jamie je u automobilu veselo čavrljao, tako da n ije morala

razgovarati s Montgomeryjem. Dječak je bio tako oduševljen izletom da je time zarazio iHolly. Kada su napokon ugledali plažu, oboje je klicalo od radosti.

Montgomery je potražio njezin pogled i nasmiješio se. Taj je smiješak bio tako nježan.Ali je Holly istoga trenutka odbacila opasnu misao. Poludjet će, bude li ovako nastavila.

~ 38 ~

Anna



RafaelaR

Montgomery je parkirao po strani. Izašli su, on je otvorio prtljažnik i izvadio košaricu shranom, putnu torbu i veliki suncobran.

- Ti si zaista na sve mislio - rekla je Holly.

- Ta rekao sam da znam štititi tvoju nježnu kožu.

Izvadio je i zaštitnu kremu i pružio je Holly.

Krema je imala visoki zaštitni učinak za osjetljivu kožu.

- Moglo bi se pomisliti da si očekivao da ću poći s vama.

- Nisam. Sinead me navela na pomisao da te pozovem.

Holly je zbunjeno šutjela. Naravno da je Montgomery isprva nije kanio pozvati. Samo ježelio sa svojim sinom provesti lijepo poslijepodne.

Brittas Bay bilo je područje kojemu ljudska ruka još nije mnogo naudila. Tirkiznoplavetnilo irskoga mora odražavalo se od pijeska zlatne boje što se pružao kilometrima. Tu itamo zalelujao je blagi povjetarac.

Jamie je uhvatio Holly za ruku. Koračali su po pijesku.

- Znaš li plivati, Holly? - upitao je visoko uzdignute glave. - Ja znam, tata me naučio. - Nisam dobra plivačica.

- Možda ti je potrebna mala pomoć - rekao je Montgomery blagim glasom.- Dobaručitelj čini čuda!

- Vjerojatno si u pravu - procijedila je Holly.

Svojim glasom više nije mogla vladati. Što je to s njom? Zbog čega joj se svaka njegovariječ čini tako dvoznačnom? Vjerojatno je samo htio biti uljudan.

Zastali su uz rub pješčanog spruda. Montgomery je razastro pokrivač, a suncobran jepostavio tako da Holly može biti u sjeni.

- Hvala lijepa - rekla je Holly, sjela i sjetno se zagledala u more. - Ovdje je prekrasno -

šapnula je. - Jednom ili dva puta bila sam ovdje sa svojim roditeljima, a bili smo ovdje i naškolskim izletima.

- I sa mnom je bilo tako - osmjehnuo joj se Montgomery. - Odrasli smo vrlo slično.Članovi smo iste male zajednice, a ipak se malo poznamo.

- Nikakvo čudo.

- Zato što naši roditelji nisu razgovarali, na to misliš?

- Uopće ne mislim tako. Mislila sam samo to da smo nekoliko godina bili udaljeni, pasmo stvorili različite prijateljske krugove.

- No ipak su nam se putovi češće križali - nastavio je. - Sjećam se nekoliko domjenaka

na koje smo oboje bili pozvani. Ti si uvijek drsko podizala glavu. Mislim da te je zabavljaloda me omalovažavaš.

- To ti samo umišljaš, ja te nisam ni zapazila.

Bila je to čista laž. Holly je njega uvijek vidjela. On nije muškarac, kojega bi se moglo nevidjeti. Uvijek je bio izuzetno naočit i uvijek u središtu ženske pozornosti.

Montgomery se nasmijao, ali nije ustrajao na razgovoru o tomu. Zatim je ustao i svukaosvijetlomodru majicu preko glave. Mišići su mu na suncu blistali poput bronce. Koža mu je

~ 39 ~

Anna



RafaelaR

izgledala nevjerojatno meko. Holly je gledala kutom oka svaku njegovu kretnju. Kada su muprsti krenuli prema zatvaraču hlača, brzo je skrenula pogled.

- Ne bi li i ti odjenula kupaći kostim? - upitao je Montgomery.

- Hoću!

Holly je ustala i sa zadovoljstvom se sjetila da ga je navukla već kod kuće prije polaska.Modru je haljinu svukla preko glave, a dugačku, crvenosmeđu kosu zabacila na leđa. Nijeopazila da Montgomery gleda kako je ponovno sjela i duge noge ispružila na suncu.

Kupaći je kostim divno isticao njezin stas. Svijetlozelena boja odlično je pristajalablistavoj, crvenkastoj kosi i tamnim očima.

- Jesmo li sada prijatelji? - upitao je Montgomery i sjeo kraj nje.

- Moguće je - rekla je, ne podigavši pogled, ruku zabijenih u pijesak.

- Holly? - uhvatio ju je za ruku i primorao je da ga pogleda. - Moguće je nije nikakavjasni odgovor.

Prodorno ju je gledao svojim modrim očima.

- Ne bi bilo pošteno kada te ne bih smatrala prijateljem nakon svega što si za meneučinio - rekla je tiho.

- Ako misliš na ono što sam te iznio iz vatre, to se ne računa, učinio bih t o za svakoga -

rekao je tiho.

- Ali ti si to učinio za mene. Tebi zahvaljujem za svoj život.

- Ti meni ne duguješ ništa - rekao je oporo, a zvučalo je ljutito.

Holly je nabrala čelo. Nije razumjela što ga je naljutilo.

- Montgomery, ja sam ti vrlo zahvalna. Uistinu. Da tebe nije bilo, mene više ne bi bilo.

- Točno - rekao je oštro.

Pogledao je Jamiea. Šutjeli su. Jamie je bio zabavljen građenjem tvrđave od pijeska.Montgomery je ustao.

- Dođi, Jamie, plivat ćemo. Jamie je smjesta dotrčao.

- Ideš li i ti, Holly? - upitao je uzbuđeno.

Holly je nesigurno pogledala Montgomeryja. Njegovo se raspoloženje promijenilo. Ujednom se trenutku šalio i smijao s njom, u idućemu bio je bez razloga bijesan. Zurio jeprema njoj, a pogled mu je bio tvrd i nepopustljiv.

- Jamie, ja ću čuvati stvari - rekla je mucajući.

Dječak je kimnuo i uhvatio očevu ruku. Otrčali su u vodu.

Holly je gledala za njima. Jamie je. radosno skakutao uz svojega oca. Živahno su

razgovarali. Kraj svojega sina Montgomery je izgledao vrlo visok i snažan, a ipak je sdjetetom bio posebice nježan. Podigao ga je na ramena i skočio u more. Holly je legla izatvorila oči.

Jamie više nije imao majku, ali je imao oca koji ga voli i brine se o njemu. Na trenutak sesjetila Camille Quinlan. Prije više godina nekoliko ju je puta vidjela.

~ 4 ~

Anna



RafaelaR

Bila je lijepa žena. Fiona joj je bila slična. Visoka, vitka žena, uvijek najmodernijeodjevena. Holly nikada nije vidjela Camillu u hlačama. Camilla i Fiona pripadale su gradu.Obje su odrasle u Dublinu.

Nitko se nije iznenadio kada su se Montgomery i Camilla vjenčali. Njihovi su roditeljibili bliski prijatelji, Montgomery je godinama izlazio s Camillom. Očito su tada bili vrlo

zaljubljeni.Godinu dana nakon toga rodio se Jamie. Još jedna godina i Camilla je umrla. Cijelo je

mjesto tugovalo za mladom ženom.

Holly se sjetila kako se, nedugo nakon Camilline smrti, susrela s Montgomeryjem.

Izgledao je skršen i vrlo tužan. Morala mu je izraziti sućut. "Hvala, Holly", rekao je, a dašaksmiješka na trenutak mu je razvedrio lice kada ju je pogledao. Holly je osjetilo olakšanjekada ju je netko prekinuo i mogla poći dalje.

Holly je dugo pamtila taj susret. Tada je prvi put iz vlastite pobude razgovarala sMontgomeryjem. Osjećala je prema njemu duboku naklonost. Koliko se god o nekome loše

misli, nitko ne zaslužuje tako težak udarac sudbine.

- Je li spavaš? Mongtomeryjev glas trgnuo je Holly. Otvorila je oči.

- Ne spavam, samo sam utonula u misli - odgovorila je, sjela i osmjehnula mu se. - Kako

je bilo u vodi?

- Lijepo toplo.

Kapljice su blistale na njegovoj suncem opaljenoj koži. Dohvatio je ručnik i obrisaomišićavo tijelo. Zatim je sjeo na pokrivač.

- Gdje je Jamie?

Holly je rukom zaštitila oči i tražila dječaka pogledom.

- Našao je prijateljicu - rekao je Montgomery i pokazao lijevo, gdje se dječak loptao strogodišnjom djevojčicom. - Nadam se da će se dobro umoriti, pa ćemo na povratku imatinekoliko minuta mira - nastavio je Montgomery.

Oboje se nasmijalo, a Holly je bila zadovoljna što je on ponovno dobro raspoložen.

Otvorio je košaricu.

- Popit ćemo u međuvremenu čašu šampanjca.

- Šampanjca?

Brzo je pogledala u košaricu. Uistinu! Tu se hladila boca šampanjca, kraj nje dvije čaše iprekrasna zbirka jestivih delikatesa.

- Dvije čaše... - pogledala ga je i nasmiješila se.

- Nisam izgubio vjeru u Boga. Mislio sam, ako ponesem dvije čaše, sudbina će mi poslatiumiljatu družicu s kojom ću moći podijeliti šampanjac.

Bila je zadovoljna pri pomisli da ju je od početka namjeravao pozvati. Zatim je zatresloglavom.

- Nevolja je u tomu što se sudbina nije sjetila da ja ne pijem alkohol.

- Naravno da ćeš sa mnom ispiti čašu šampanjca. Mi moramo toliko toga proslaviti.

Uzeo je bocu, otvorio je s lakoćom i natočio piće u fino brušene, kristalne čaše. ~ 41 ~

Anna



RafaelaR

- Dodat ću malo soka od naranče ako hoćeš - dodao je i odmah tako i učinio.

Holly je sa smiješkom prihvatila čašu. - Hvala - podigla je čašu. - A što mi to slavimo?

- Naše prijateljstvo, naravno - rekao je, podigao čašu i lagano se kucnuo. - Za svršetak

rata između Fitzgeraldovih i Quinlanovih!

Pogledi su im se na trenutak susreli. Kada je Holly prinijela čašu ustima, ruka joj jezadrhtala.

Ostatak dana samo je proletio. Pojeli su najbolje jelo, a zatim su s Jamieom gradilidvorac. Kada su krenuli, Holly je bila pomalo tužna. Jamie je začas zaspao. Holly ga jepromatrala. Obrazi su mu bili rumeni, kosa zamršena.

- Jamie je zaista uživao u ovome danu - rekla je Montgomeryju.

- Oduševljen je tobom - rekao je Montgomery .

- Zaista? - zbunila se Holly. - I on je divan, divan ti je sin, Montgomery.

- Znam - rekao je sjetno. - Ponekad bih tako želio da ima majku. Teško mu je.

Holly je uzdahnula i promatrala Montgomeryjeve markantne crte lica kada se

usredotočio na vožnju. Srce joj se stegnulo. Bio je tako očajan kada je Camilla umrla. - I tebi je zacijelo teško - rekla je sućutno. - Nije lako kada muškarac mora sam podizati

dijete.

- To je točno - rekao je zamišljeno - ali ja pomišljam na ponovnu ženidbu.

Holly se ukočila na ovu izjavu. Muklo je rekla:

- Razumijem.

Vrtjelo joj se u glavi. Misli su joj se rojile. Kojom se on to kani oženiti? Jedina žena nakoju je pomislila bila je Fiona.

Uskoro su stigli na farmu. Prozori su bili osvijetljeni.

- Flynn će se začuditi kada bude vidio gdje sam - rekla je Holly.

Nije mogla dočekati da se rastane s Montgomeryjem. Taj je osjećaj bio čudan nakondana koji joj je bio tako ugodan.

- Poruči Flynnu da ću sutra svratiti - rekao je Montgomery, zaustavljajući automobilispred vrata.

- U redu, reći ću i hvala za prekrasni dan, Montgomery.

- Bilo mi je zadovoljstvo. Nagnuo se k njoj. Holly samo što srce nije stalo. Blago joj je

maknuo kosu sa čela.

- Veseli me što ti je bolje.

Nije znala što bi rekla. Bio je tako blizu da se gotovo utopila u njegovim modrim očima.

Prstom je lagano prešao preko njezine donje usnice. - Laku noć - rekao je. Usne su mu dodirnule njezine. Hollyno je srce kucalo kao da će

iskočiti. On samo želi biti ljubazan! To je samo poljubac za laku noć. No njezino je tijelo ipakdrugačije uzvratilo. Bilo joj je vruće, usne su joj drhtale. Najradije bi rukom obrisala usne daizbriše osjećaj.

- Laka ti noć, Montgomery. Glas joj je bio samo šapat. Trgnula se I naglo izašla. On sesmiješio, a ona je uletjela u kuću. Usne su joj plamtjele. Obrisala ih je. Uzalud!

~ 42 ~

Anna



RafaelaR

- Holly! - povikao je Flynn.

- Dolazim.

Sabrala se i ušla. Kada je otvorila vrata, pogled joj je najprije pao na portret LucindeFitzgerald. Obuzeo ju je čudan osjećaj da će u njezinu životu uskoro doći do značajnihpromjena.

- Gdje si bila?

- Bila sam s Montgomeryjem i Jamiem na pikniku u Brittas Bayu.

- Uistinu?

- To se sasvim slučajno dogodilo - rekla je.

- Drago mi je.

- Montgomery me zamolio da ti kažem da će sutra doći ovamo.

- Dobro - rekao je Flynn i prošao rukom kroz kosu. - Hoćeš li mi učiniti uslugu, Holly? Bili mi mogla prirediti nešto za jelo? Upravo sam se vratio kući, a moram pregledati još nekepapire.

- Hoću - rekla je Holly i na trenutak zastala. - Kakve papire? - upitala je.- Poslije ću ti reći - odbio je Flynn i sjeo za pisaći stol.

Holly je zamišljeno otišla u kuhinju. Flynnu se očito mnogo toga vrti u glavi. Sigurno jojni večeras ništa neće reći.

Kuhajući, ponovno je razmišljala o Montgomeryju. Kojom se on kani oženiti. Fionom?Spavaju li oni zajedno?

Ljutito je stavila lonac na štednjak. Što se to nje tiče? Osim toga, sasvim joj je svejedno.

Unatoč svemu, ni na što drugo nije mogla misliti. I kada je legla u postelju, pomisao naMontgomeryjevu ženidbu nije ju napuštala.

~ 43 ~

Anna



RafaelaR

VI

Sljedećega jutra Holly je rano ustala. Loše je spavala i veselila se radu. Nakon što je

ispila šalicu čaja, krenula je k Becky. Odjednom je začula šum motora i tihe glasove. Nijemoguće da je to već Montgomery?

Duboko je udahnula. Zatim je otvorila kuhinjska vrata i pogledala van. Bio je to Ross.Njezine napetosti smjesta je nestalo.

- Kako si? - rekao je Ross sa smiješkom.

- Hvala, bolje sam.

- No sada je možeš osobno upitati - rekao je Flynn.

- Mene pitati? Što? - pogledala je Holly brata i zbunjenoga Rossa.

- Rado bih te večeras izveo na večeru ako se bolje osjećaš.

- Izvrsna zamisao - rekla je Holly. Mirna večer s Rossom bila bi pravi lijek za njezine

živce.

- Sjajno. Doći ću po tebe oko osam sati - rekao je i sav blistao.

- Bi li htio pogledati mojega konja? - upitao je Flynn. - U požaru mu je ozlijeđena noga irana mu ne zacjeljuje.

- Naravno.

Ross je uzeo iz auta svoju torbu i pošao s Flynnom na pašnjak. Holly je stala kraj ogradei promatrala kako Flynn hvata svojega konja. Morala se nasmijati. Pastuh je divljeposkakivao i ni trenutak nije htio mirno stajati.

- Ne mislim da je išta ozbiljno - rekao je Ross kada je Flynn napokon uhvatio ždrijepca.

Becky je došla k Holly. Zadubljena u misli, Holly joj je milovala nozdrve. Odjednom jeiza sebe čula poznati glas. Samo što od straha nije pala.

- Oprez!

Snažne su joj ruke obuhvatile struk.

- Montgomery, baš si me prestrašio. Htjela se odmaknuti, ali ju je on držao čvrsto ipoljubio u kosu.

- Ovo je već drugi put da te moram spašavati.

- Zdravo, Montgomery - povikao je Ross i oboje čudno pogledao.

- Dobro jutro - pozdravio je Rossa i Flynna, ali Holly nije pustio. - Nevolje saždrijepcem?

- Zadobio je samo površinu ranu - rekao je Ross.

Pridružio se Holly i Montgomeryju. Holly se odmaknula od Montgomeryja.

- Ti si danas rano na nogama - rekla je i pokušala se smiriti. - Moram nadoknaditi posaošto sam ga jučer propustila.

Ross je pogledao na sat.

- Moram poći, imam još mnogo posla. U osam ću doći po tebe - rekao je tiho.

~ 44 ~

Anna



RafaelaR

- Kamo se spremate večeras? - upitao je Montgomery hitro.

- Na jednu mirnu večeru - odgovorio je Ross.

Montgomery je pogledao Holly, a ona je pokušala podnijeti njegov pogled. Vjeđe su jojzadrhtale. Zašto je on toliko uznemiruje?

- Zašto ne biste večerali sa mnom i s Fionom?

Holly je postalo vruće. Ni po koju cijenu nije htjela večerati u Quinlanovoj kući sMontgomeryjem i s Fionom.

- Hvala na pozivu, Montgomery - rekao je Ross - ali ne bismo htjeli smetati.

- Pa ja imam kuharicu - rekao je Montgomery i pogledao Holly. - Smijem li u osam sati

doći po vas, Holly?

Holly je napela mozak da nađe bilo kakav izgovor, no ničemu se nije dosjetila. Posvenevoljko je procijedila:

- Da, hvala lijepa, Montgomery. Ross je otvorio vrata automobile bacio torbu na stražnjesjedalo.

- Doći ću po tebe prije osam, Holly. Kimnula je i gledala ga kako odlazi. - Hoćemo li sada prijeći na poslovni dio, Flynne? - upitao je Montgomery ljubazno.

- Naravno.

- Do viđenja, Holly - osmjehnuo se Montgomery i pogledao je izazovno.

- Do viđenja - odvratila je Holly hladno. Muškarci su ušli u kuću, a Holly je zastala natrenutak. Imala je osjećaj da ih Montgomery na neki način vrti oko prsta. Promijenio je

njezine planove za večer, a sada sklapa nekakve poslove s Flynnom. Osjećala sebespomoćnom, kao da je Montgomery nekako zagrabio u njihov život.

Beckyno hrzanje vratilo ju je u stvarnost. Njezin brat može poslovati s Mont gomeryjem

kako god hoće, nje se to ne tiče. Montgomery Quinlan nema nikakvu moć nad njom. To joj se

samo čini.

* * *

Tijekom dana nestalo je Hollyna samopouzdanja. Navečer više nije bila sigurna je lidorasla Montgomeryju.

Provela je dvadeset minuta ispred ormara. Nije znala što bi odjenula. Na kraju jeizabrala svijetlomodri kostim, kratku suknju i široki kaput preko bokova. Odjenula je uz tobijelu bluzu i stavila bisernu ogrlicu. Počešljala se i stavila nekoliko kapi omiljena parfemaiza uha kada se začulo zvono.

- Prekrasno izgledaš - rekao je Ross oduševljeno.

- Hvala - nasmiješila mu se Holly. I on je lijepo izgledao u tamnosivome odijelu.

Dok su se vozili farmom. Ross je rekao:

- Moram pošteno priznati da sam prilično razočaran. Veselio sam se večeri s tobomnasamu.

~ 45 ~

Anna



RafaelaR

Holly nije znala kako bi uzvratila na ovu opasku. Ross je uvijek bio njezin dobarprijatelj, ali sada je zvučalo tako kao da je ta večer za njega značila nešto više. Odlučila jenjegovim riječima ne pridavati preveliko značenje.

- I ovo će sigurno biti lijepa večer.

- Nadam se - rekao je Ross, a glas mu je zvučao ljutito.

- Što radi Sinead večeras?

- Nemam pojma - promrmljao je Ross potišteno.

Kuća Quinlanovih bila je pred njima.

- Lijepa kuća - pripomenula je Holly. Bilo je doba prije zalaska sunca.

Zrake sunca kupale su krov kuće.

- Da, zaista je vrlo lijepa - složio se Ross. - Sagradio ju je Montgomeryjev pradjed. Obiteljje oduvijek bila imućna, a Montgomery je još znatno povećao bogatstvo. Već sam uzgojkonja donosi mu dobit a ima i trkaće konje, vrlo uspješne na utrkama.

Holly je pozorno promatrala Rossa. Glas mu je zvučno gorko.

- Mislila sam da ti je Montgomery drag - rekla je ozbiljno - a sada zvučiš kao da si muzavidan.

Ross je zaustavio automobil.

- Slutim da je tako - rekao je tiho - ali ne zbog bogatstva i uspjeha. Ljubomoran samzbog činjenice da si ti njime očarana, a to mi je važnije nego sav novac na svijetu.

Holly je zatresla glavom.

- Rosse, što to govoriš? Mene Montgomery ne očarava. Zapravo, vrlo ga slabo poznam.

- Ali on se tebi dopada - nastavio je Ross uporno. - Kada Montgomery uđe u sobu, tisamo njega vidiš.

- To je besmislica!

Holly je izašla iz auta. Unatoč večernjoj toplini, drhtala je.

- Žao mi je što sam te uzbudio, Holly - rekao je Ross i pritisnuo zvonce - ali ne mogu

previdjeti da si zaljubljena u toga čovjeka.

Holly je bila zapanjena. Kako je Ross mogao tako nešto reći? I to predMontgomeryjevim kućnim vratima.

Vrata su se otvorila. Holly se nastojala sabrati. Ljubazno se smiješila kada ju jeMontgomery pogledao u oči.

Prekrasno je izgledao. Imao je na sebi tamno odijelo, koje je isticalo njegov snažan stas.Bijela svilena košulja isticala je tamnu put i tamnu kosu. Smiješio joj se, a ona se na trenutak

osjećala kao da je opčinjena. Ross je bio u pravu. Oduvijek je zaljubljena u Montgomeryja. Odjednom joj je to postalojasno. Prvi je put pogledala Montgomeryja drugačijim očima, bez predrasuda iz djetinjstva.

- Uđite! - pozvao ih je Montgomery i stao u stranu. - Hoćeš li skinuti kaput,

Holly?

- Hvala.

~ 46 ~

Anna



RafaelaR

Dodir njegovih prstiju na leđima ubrzao joj je kucaje srca. Lagano rumenilo oblilo joj jeobraze.

Jedna su se vrata otvorila. Fiona je izašla u predvorje. Bila je ljepša nego ikada.

- Vrlo me veseli što ste došli - rekla je ljubazno.

Holly se trgnula. Osjetila je da Fiona želi igrati ulogu domaćice. Možda to i nije bila igra?Možda ju je Montgomery već zamolio da bude njegovom ženom?

- Hajde, dođite u salon! Mislim da još imamo vremena za jedan aperitiv - nastavila je

Fiona slatkim glasom.

- Hvala lijepa - rekla je Holly. S ostalima je ušla u salon. Sjela je u blijedožutu fotelju ipromatrala Fionu pri točenju pića.

- Holly, reci što želiš popiti? - upitala je Fiona.

- Čašu mineralne vode s malo limuna, molim - odgovorila je Holly uljudno.

- Zaista? - upitala je Fiona nevoljko.

- Zar ne bi radije jedan šeri?

- Holly ne pije alkohol, Fiona - rekao je Montgomery i izvadio bocu mineralne vode. -Mislim da ovu vrstu voliš.

Holly je kimnula. Bila je iznenađena da Montgomery točno zna što ona želi.

- No, dobro, svakomu svoje - slegnulo je Fiona ramenima i pružila Holly čašu.

Bila je odjevena u vrlo otmjenu, crnu haljinu, koja joj je zavodnički isticala stas. Plavakosa u bogatim je uvojcima padala na leđa. Očito je dala napraviti trajnu. Dotjerala jesavršeno usne, izražajne oči, cijelo lice. Ne bi bilo nikakvo čudo da se Montgomery želinjome oženiti.

Ross je pio viski, Fiona i Montgomery suhi martini. Holly se osjetila nelagodno kada jeMontgomery sjeo kraj nje.

- Kako si, Holly? - upitala je Fiona. - Zacijelo je sve ono bio za tebe strašan udarac. - Jest - rekla je Holly i polagano pila - ali zahvaljujući Montgomeryjevoj pomoći, osjećam

se već mnogo bolje.

- Zaista? - veselo ju je pogledao Montgomery. - Vjerojatno misliš da ti je jučerašnjišampanjac koristio, zar ne?

- Mislim da više ne bih bila živa da tebe nije bilo - rekla je Holly skromno.

- Besmislica! - odbio je Montgomery.

- Nije - rekla je Holly - tvoj sam veliki dužnik, Montgomery.

- Onda ću nešto smisliti kako ćeš platiti svoj dug - rekao je blistavih očiju.

- Ne obaziri se na njega - rekla je Fiona - on se rado šali. - Kada smo kod plaćanja dugova, električnu ogradu još nismo platili - rekla je Holly

ozbiljno.

- Zaboravi to. Flynn i ja sredili smo sve oko poslova.

- Što to znači: sredili sve oko poslova? - upitala je Holly sumnjičavo.

- Prestanite! - nestrpljivo je Ross prekinuo razgovor. - Želimo se zabaviti i opustti.

~ 47 ~

Anna



RafaelaR

- Posve si u pravu - složio se Montgomery, podigao čašu i promotrio Holly preko ruba. -

Poslovi mogu čekati - promrmljao je.

Holly je željela nastaviti taj razgovor, ali se ugrizla za usnicu. Nije htjela više misliti nina poslove ni na svoje osjećaje prema Montgomeryju.

Nekoliko minuta nakon toga ušla je Mary i pozvala ih k stolu. Blagovaonica, kao i sve

ostale prostorije u kući Quinlanovih, bila je otmjeno uređena. Svjetlo svijeća odražavalo se ukristalnim čašama i ulaštenom srebru. Ugođaj je bio vrlo romantičan.

- Sjedit ćeš sučelice meni, Holly - rekao je Montgomery i primaknuo stolac.

Nije imala izbora, sjela je. Fiona je sjela sučelice Rossu, uz Montgomeryja.

- Kako ti se dopada život na selu? - upitao je Ross Fionu.

- Ima svojih čari - rekla je Fiona i dobacila Montgomeryju izazovni pogled. - Naravno dami nedostaje Dublin, ali grad nije daleko. Dobro sam se uživjela, zar ne, Montgomery? -upitala je uz značajan pogled.

- Slažem se - rekao je Montgomery nehajno - i vrlo sam ti zahvalan što si mi pomoglatijekom ljetnih praznika.

- Jamie je ponekad vrlo naporan - rekla je Fiona - i mislim da će biti najbolje da ga idućegodine pošalješ u internat, Montgomery. To bi za njega bilo vrlo korisno.

- Vidjet ćemo - dobacio je Monfgomery.

Holly samo što nije jelo zastalo u grlu. Valjda Montgomery ne misli to ozbiljno. Jamie jejoš tako malen i potrebna mu je očeva blizina. Montgomery joj se nasmiješio.

- Što ti misliš, Holly? Da pošaljem Jamiea u internat?

Holly je odgovorila bez oklijevanja:

- Mislim da je za to još premalen. Osim toga, vrlo je ranjiv, jer ima samo tebe, a majkeviše nema.

Holly se sagnula i nije bila svijesna svojega prodornoga pogleda kojim ga je željelauvjeriti. Montgomery ju je pogledao čudna izraza lica, a Holly je pokušavala otkriti što onmisli. Usrdno se nadala da nije pogriješila. Voljela je Jamiea i nije mogla podnijeti pomisaoda bi dječak mogao biti nesretan. Mont gomery je podigao čašu i osmjehnuo se Holly.

- Ne dijelim tvoje mišljenje, Holly - pripomenula je Fiona. - Djetetu je potrebna

disciplina.

- Možda, ali potrebna mu je i ljubav, a osobno smatram da je to važnije.

Fiona je hladno pogledala Holly. Hollyne je riječi nisu razveselile. Holly je to bilosvejedno, ona je samo rekla svoje mišljenje. Napokon, samo Montgomery može odlučitikako će odgajati svojega sina.

- Razmislit ću o tvojim riječima - rekao je Montgomery mirno. Vrata su se otvorila. Djevojka, koja je poslužila predjelo, ispraznila je stol. Zatim je

slijedilo glavno jelo: pečeni fazan, mladi krumpir i slasno povrće.

Razgovor je tekao slobodnije. Ross je pripovijedao o svojemu poslu. Bio je ugodanpripovjedač i uskoro je nasmijao cijelo društvo.

- Tvoj poziv može biti vrlo opasan - pripomenuo je Montgomery kada je Ross završiopriču o divljem biku pred kojim je bježao preko svih livada.

~ 48 ~

Anna



RafaelaR

- Životinje mogu biti neuračunijive. Kada osjete strah ili bol, u bijesu često nalaze jediniizlaz - priznao je Ross.

- Nešto slično javlja se i u ženi - rekao je Montgomery i osmjehnuo se, videći Hollynozaprepaštenje. - Ne pokušavaj poricati, Holly. Ti si me već nekoliko puta napala riječima.Napeta si i neuračunjiva kao prestrašeno ždrijebe.

- Montgomery, to je čista glupost! Ja sam... Holly je zastala čim je vidjela bljesak u njegovim očima i shvatila da je samo izaziva

izadirkuje.

- Baš si strašan, Montgomery - rekla je s uzdrhtalim smiješkom.

Odjednom su se otvorila vrata, Jamie je kliznuo iza dovratka.

- Tata, ne mogu zaspati.

Umorno je trljao oči, a zatim zbunjeno zurio u odrasle. Ugledavši Holly, osmjehnuo se itiho šapnuo:

- Zdravo!

- Zdravo, mili. Što je? - upitala je Holly smjesta.- Ne osjećam se dobro.

Dotapkao je u sobu i zastao kraj Holly. Na sebi je imao malko preveliku prugastu modrupidžamu, tamna mu je kosa bila razbarušena, obrazi crveni.

- Dijete je nedisciplinirano - rekla je Fiona s uzdahom. - Ne bi smio silaziti nakon što jejednom smješten u postelju.

Ne obazirući se na Fionine riječi, Holly je stavila Jamieu ruku na čelo. Bilo je vruće.

- Ima vrućicu - rekla je. Montgomery je smjesta ustao i stavio ruku na Jamieovo čelo.

- Tako je - rekao je. - Dodi, sine, odvest ću te u postelju.

Digao je dječaka u naručje. Jamie je ovio ruke tati oko vrata, a zatim tužno pogledaoHolly.

- Dođi i ti i pokrij me, hoćeš li?

- Naravno, Jamie.

- Vrlo si ljubazna, Holly - rekao je Montgomery. - Žao mi je, ali nadam se da vam nisampokvario večer.

- Još nisi, ali uskoro hoćeš - rekla je Fiona ljutito. - Mislim da ne bi smio dijete...

- Neće dugo potrajati, Fiona - prekinuo ju je Montgomery. - Ne čekajte da se jelo ohladi.

Fiona je dobacila Holly pogled koji bi se mogao protumačiti kao neprijateljski.

Montgomery je pošao naprijed. Holly ga je slijedila na prvi kat i otvorila vrata Jamieove

sobe. Nježno je položio sina na krevet. Soba je podsjetila Holly na dječju sobu iz davnoprošlih vremena. Kraj prozora stajao je veliki drveni konj za ljuljanje, na drugoj stranitvrđava s vojnicima. Police su bile pune knjiga i igračaka. Noćna je svjetiljka bila vrtuljak skonjima i šarenim žaruljama.

- Veoma je vruć - rekao je Montgomery.

- Imaš li u kući nešto protiv vrućice, Montgomery? - upitala je Holly i stavila ruku na

dječakovo čelo.

~ 49 ~

Anna



RafaelaR

- Imam dolje.

Montgomery je sišao po lijek.

- Donesi i zdjelu hladne vode i ručnik - doviknula je Holly.

Holly se smiješila Jamieu, želeći ga ohrabriti.

- Odmah ćeš se bolje osjećati čim uzmeš lijek - rekla je.- Nisam htio biti neuljudan kada sam sišao,ali zaista mi nije bilo dobro - rekao je dječak.

- Dobro si učinio - rekla je Holly.

- Teta Fioha misli da sam drzak - rekao je Jamie tužno. - Mislim da me ne voli, uvijek megrdi.

- Naravno da te voli - uvjeravala ga je Holly - sigurna sam da te veoma voli.

- Možda - rekao je Jamie, ali ne previše uvjereno, a njegovo maleno lice bilo je napeto iborio se sa suzama.

- Jamie, malo si luckast - rekla je Holly i zagrlila ga. - Mi te svi volimo.

Milovala ga je po kosi i čudila se snažnom osjećaju kojim je htjela zaštititi ovo dijete.

Montgomery se vratio. Zamišljeno je podigao obrve, videći prizor pred sobom.

- Žao mi je, malo je dulje potrajalo. Sjeo je na drugu stranu kreveta, a lijek i zdjelu svodom stavio na stol.

- Jamie, hoćeš li ispiti malo lijeka? Dijete se odmaknulo od Holly umorno I protrljalo oči.

- Kako ti kažeš - prošaptao je. Poslušno je otvorio usta i progutao lijek.

Holly mu je hladila čelo i vrat. Montgomery je promatrao njezine blage kretnje iosmjehnuo se kada su im se pogledi susreli.

- Večer nije ispala baš romantično kao što sam zamišljao - rekao je tiho. - Žao mi je,

Holly.

- To uopće nije važno. To je najmanje što mogu učiniti. Prošlo je tako malo vremenaotkako si ti sjedio kraj moje postelje...

Jamieu su se sklopile oči.

- Siroče, tako je umoran - rekla je Holly. Montgomery je još jednom opipao dječakovočelo.

- Čini mi se da više nije tako vruće, nadam se da će mu sutra biti bolje.

- Ne bude li, svakako pozovi liječnika!

Pokrila je Jamiea i ustala. Srce joj se stisnulo kada je vidjela kako je Montgomery nježnopoljubio svojega sina u čelo i maknuo mu kosu s lica. Zacijelo je prelijepo biti voljen odMontgomeryja.

Ostavili su vrata malo otvorena i pošli dugačkim hodnikom prema stubama.

- Hvala ti lijepa, Holly. Mnogo si mi pomogla.

- Pa to je jasno - odvratila je ona blago. - U usporedbi s onim što si ti za mene učinio, ovozaista nije ništa.

- Zar ne bi već jednom mogla zaboraviti da sam te baš ja izvukao iz vatre? - procijedio jeljutito.

~ 5 ~

Anna



RafaelaR

- Pa... ja...

Bespomoćno je zatresla glavom. Još nikada nije doživjela da se Montgomery nije mogaosvladati. Sada se činilo da će prasnuti, a nije razumjela zbog čega. Čak kada ga je u prošlostiposve otvoreno uvrijedila, nije ga to posebice uzbuđivalo i njezinim se riječima najčešćesmijao. Sada, kada mu je zahvalila, očito se razbjesnio. Više nije znala što bi rekla.

- Žao mi je, Montgomery. To je... Glas joj je zatajio kad se on nagnuo naprijed. Sljedećegatrenutka držao ju je u zagrljaju. Je li mu uzvratila zagrljaj? Je li otvorila usta? Trenutakkasnije nije više znala kako je do toga došlo. Znala je samo da je bila sva ošamućena kada sunjegove usne dodirnule njezine.

- Holly! - šaptao je kao omamljen njezino ime.

Zatim ju je ponovno poljubio, ovoga puta izazovnije. Uhvatio ju je oko struka i držaotako čvrsto da joj je zastao dah. Pa ipak, nikada se u svojem životu nije osjećala tako živokao u tom trenutku.

- Montgomery, ja...

Jedan začuđeni glas prekinuo je sanjarenje. Holly se trgnula. Montgomery ju je pustio.

Okrenuli su se. Holly je gledala Fioni ravno u oči. Došla je iza ugla i samo što nije naletjela nanjih.

- Oprostite! - uzviknula je neprirodno sjajnih očiju. - Nisam znala da bih ovdje nekomumogla zasmetati.

- Sve je u redu - rekao je Montgomery nehajno, koji se najbrže sabrao.

- Samo sam htjela vidjeti kako je Jamieu - nastavila je Fiona hladno.

- Zaspao je - rekao je Montgomery i osmjehnuo se Holly. - Hajde, pođimo dolje idovršimo večeru. Jadni će Ross pomisliti da smo ga svi napustili.

Holly je bila sigurna da više neće progutati ni zalogaj. Samo je osjećala ludo kucanjesrca. Baš je bila luda! Što je Montgomery više govorio nehajnim glasom, to se više uvjeravalada se on s njom samo šali. Kako je samo mogla dopustiti da dođe do toga poljupca? Kako semogla tako lako predati?

Ross je podigao pogled kada su se vratili u sobu. Opazio je napeti izraz Fionina lica, a

podigao je obrve videći Holly.

- Kako je Jamieu?

- Malko bolje - uspjela je izgovoriti Holly kada je sjela kraj Rossa.

- Nisam uopće znala da si završila tečaj medicine, Holly - rekla je Fiona zajedljivo.

- Uopće nisam. Ja sam...

- Onda bih predložila da sutra rano pozovemo liječnika - presjekla ju je Fiona, a zatim se

hladno obratila Montgomeryju: - Čovjek zaista nikada nije dovoljno oprezan. - Da, Fiona. Odmah ujutro nazvat ću doktora Burnsa ne bude li Jamieu bol je - rekao je

strpljivo.

Fiona se nasmiješila Holly.

- Neka te to ne povrijedi, Holly, ali moja je dužnost pripaziti da djetetu bude dobro. Onje moj nećak i moja bi sestra to od mene očekivala.

~ 51 ~

Anna



RafaelaR

- Da, naravno - rekla je Holly tiho. Znala je da Fionina ljutnja počiva na spoznaji koliko

joj se Montgomery približio. Holly nije bila sigurna kakav je njihov međusobni odnos, ali jezacijelo romantičan ako se Montgomery namjerava njome oženiti. Spustila je pogled isnuždila se.

Holly je osjetila olakšanje kada je u salonu poslužena kava. Sjela je u duboku fotelju.

Montgomery je pustio tihu, umirujuću glazbu. - Želi li netko liker? - upitao je. Holly je zanijekala glavom kada ju je pogledao. Osjetila je

da se zacrvenjela i brzo je spustila pogled.

- Montgomery mi je pripovijedao da si radila u Dublinu kao pomoćnica odvjetnika -

rekla je Fiona.

Holly je bila iznenađena tim ljubaznim riječima, pa se osmjehnula.

- Da, radila sam za Richarda Collinsa.

- Zaista? - razvedrilo se Fionino lice. - Dobro poznam Richarda. Stanovali smo posve

blizu na Merion Squareu.

- A što ti radiš, Fiona? - upitao je Ross iznenada. - Radiš li?

- Malo se poigravam akcijama i dionicama - rekla je i otmjeno prebacila nogu prekonoge. - Osim toga imam jedan butique, a vodi ga uspješna poslovna žena.

- Fiona je sposobna poslovna žena - rekao je Montgomery.

- Hvala na komplimentu! - ljubazno mu se smješkala kada joj je pružio konjak. - Tijekom

proteklih godina pružao si mi dragocjenu pomoć. Brinuo si o meni kao i o dragoj Camilli.

- Ja sam ti samo ponekad dao nekoliko savjeta kada su bile u pitanju financije - rekao je

Montgomery sa smiješkom. - To bi se teško moglo usporediti s mojim odnosom premaCamilli.

- No, naravno, ne bi... Na trenutak se činilo da je Fiona zbunjena. Okrenula se k Rossu.

- Montgomery je tijekom pet godina udvostručio moj kapital. Ne znam što bih i kako bihbez njega.

- Koliko te ja poznam, snašla bi se vrlo dobro - rekao je Montgomery.

- Tvoj uzgoj konja dobro je krenuo? - upitao je Ross sa zanimanjem.

- Oh, kako dosadno! - rekla je Fiona. - Ne volim konje.

Holly je pomislila kako ova žena ne bi ovamo pristajala. Konji su bili važan dioMontgomeryjeva života.

Nešto kasnije Ross je pogledao na sat i sa žaljenjem rekao da mora poći. Holly je većprije htjela krenuti, ali se nije usudila reći.

- Zaista je vrijeme za krevet - rekla je Fiona i osmjehnula se Montgomeryju.

Hollyno je srce ludo kucalo, Fiona ju je pogledala i sa zadovoljstvom utvrdila da jepostigla cilj.

- Teško mi je rano ustati - rekla je - i to je jedino što mi se u životu na farmi ne dopada.Jednostavno, prerano ustaju.

- Ja volim jutro, posebice ljeti - rekla je Holly.

- Ti si vjerojatno prava seoska cura - odvratila je Fiona prezirno.

~ 52 ~

Anna



RafaelaR

- Bi li rado ponovno živjela u Dublinu? - upitao je Montgomery.

- Ja vrlo volim ovdje živjeti. Ovdje je moj dom i ja ovamo pripadam.

Montgomery ju je ponovno pogledao čudnim pogledom.

- Kakva šteta da farma ne pripada tebi - rekao je.

Holly je nabrala čelo. Što je time mislio reći? - lako ju je Flynn naslijedio, ona je još uvijek moj dom - rekla je hitro.

- Ja se u Dublinu osjećam kao kod kuće - dobacila je Fiona.

Zašto se onda želi udati za farmera? Možda ona to uopće ne želi, možda je Montgomeryjoš nije ni pitao? Možda bi odbila njegovu ponudu?

Montgomery joj je pridržao kaput. Nastojala je ne dodirnuti ga.

- Mnogo ti hvala za lijepu večer - rekla je s uljudnim osmijehom.

- Bilo mi je zadovoljstvo - rekao je sa smiješkom.

Holly se osjećala bijedno. Zar joj se ruga? Samo bi joj još to trebalo! Zatim se sagnuo ipoljubio je u obraz. Osjećala se poniženom, lice joj je gorjelo.

- Uživao sam u ovoj večeri - rekao je.

Je li time mislio na poljubac ili općenito na večer? Tko zna?

- Morate uskoro opet doći - rekla je Fiona, hladno se smješeći, ali lice joj je odavalo laž,Holly nije bila dobrodošla.

- Da - rekao je sada i Montgomery. - Navrati sutra, Holly, da pogledaš Jamiea.

- Još ne znam da Ii...

Holly je oklijevala. Nije željela ponovno doći, ali pri pomisli na Jamiea nije bila sigurna.

- Holly je sigurno vrlo zaposlena - rekla je Fiona.

Holly je bila gotovo zahvalna Fioni za te riječi, jer su joj prištedjele odgovor. Ross se

rukovao s Montgomeryjem. - Mnogo ti hvala - rekao je i obratio se Fioni. - Laku noć, Fiona.

Sagnuo se i također je poljubio u obraz.

Ross je dobacio Holly veseo pogled dok su zajedno išli do automobila, ali šutio je kadasu krenuli.

- Zaista si se potukla s Fionom - rekao je malko podrugljivo kada su još jednom mahnuliparu što je stajao na kućnim vratima.

Holly je zapazila kako je Fiona vlasnički uhvatila Montgomeryja pod ruku.

- Ne znam što želiš time reći - rekla je nevoljko.

- Ne znaš? Zaista ne znaš? - veselo ju je pogledao, a zatim ozbiljno dodao: - Ja bih jedržao na oku, Holly. Mislim da bi Fiona Matthews tebe s užitkom zadavila.

- Besmisao - rekla je.

No znala je što on misli. Nije bilo dobro Fioni prepriječiti put, a imala je osjećaj da točini.

Kada su se približili kući Fitzgeraldovih, Holly je vidjela da svjetlo još gori.

- Flynn je još budan - rekla je Holly umorno. - Hoćeš li još s nama popiti kavu, Rosse?

~ 53 ~

Anna



RafaelaR

- Ne, hvala, sutra moram rano ustati.

Kimnula je i htjela otvoriti vrata, kadli ju je Ross iznenada čvrsto uhvatio. Okrenula se.

- Što je? - začuđeno ga je upitala.

- Nešto si zaboravila - rekao je i nagnuo se naprijed.

Lagano ju je poljubio u usta. Bilo je to sasvim drugačije nego s Montgomeryjem: mirno,ljupko, bez jačeg osjećaja. Odmaknula se i nasmiješila.

- Hvala ti za ugodnu večer - rekla je iskreno.

Ross ju je na trenutak tužno gledao, a zatim slegnuo ramenima.

- Kako bi bilo da opet jednom izađemo?

- Bilo bi lijepo - rekla je. - Možda će i Sinead htjeti s nama.

- Možda... nazvat ću te.

Kimnula je i otvorila vrata. Ross joj je bio vrlo drag, ali je htjela da mu bude jasno kakoje on za nju samo prijatelj. Ne bi bilo pošteno pobuditi u njemu lažne nade.

Pričekala je do krene, a zatim ušla u kuću.

Flynn je sjedio za velikim pisaćim stolom u salonu i pozorno nešto čitao. Površno ju jepogledao.

- Jesi li provela ugodnu večer? - upitao je i ponovno se zadubio u čitanje.

- Bilo je sasvim ugodno - odgovorila je, stavila torbicu na stol i prišla k bratu. - Što toradiš? - upitala je.

- Pregledavam račune.

- Mislila sam da su u redu - rekla je nesigurno.

- Nisu u cijelosti.

Holly je nabrala čelo. Činilo joj se da je Flynn razdražljiv.

- U svakom slučaju veseli me što se ponovno zanimaš za farmu - rekla je iskreno. - Uposljednje sam vrijeme bila vrlo zabrinuta, jer si bio tako nesretan.

Zavladala je šutnja, zatim se Flynn okrenuo i ozbiljno je pogledao.

- Moram ti nešto priopćiti, Holly – rekao je.

Holly je odjednom osjetila ledenu jezu. Znala je da će joj reći nešto što ne želi čuti.

- Ja ću farmu prodati. Montgomery mi je ponudio vrlo dobru cijenu, a ja sam ponuduprihvatio.

Riječi su u tišini imale olovnu težinu. Holly je gledala brata bez riječi. Osjećala se kao daju je netko udario šakom u želudac.

- Kako si to mogao učiniti? - zvučao joj je glas promuklo. - Pa to je naš dom.

- Nije, Holly. Ja ovdje nisam sretan. Nikada nisam želio biti farmer. Činio sam to samoocu za volju... jer je on tako htio.

- Srce bi mu se slomilo da to zna - rekla je Holly dršćući. - I još ćeš je prodatiMontgomeryju Quinlanu, a dobro znaš kako se naš otac odnosio prema toj obitelji .

~ 54 ~

Anna



RafaelaR

- Otac je mrtav, Holly - rekao je Flynn odrješito - a mi moramo nastaviti živjeti. Jaovamo ne pripadam. Što se Montgomeryja tiče - rekao je Flynn ravnodušno - ponudio mi jesolidnu cijenu. U poslovnim odnosima nema mjesta osjećajima.

Holly samo što nije zaplakala. Kako može tako hladno govoriti o njihovu domu, gdje jesve puno uspomena na roditelje i djetinjstvo? Nije mogla shvatiti kako je sve to zaboravio.

- Uopće nisi o tome sa mnom razgovarao - rekla je Holly sva očajna. - Žao mi je, Holly, nisam te htio povrijediti svojom odlukom - rekao je Flynn i na

trenutak izgledao beskrajno tužan. - Dogodilo se da ima bezbroj financijskih poteškoća inisam te želio time uznemiravati. Morao sam prodati, Holly, ali mislio sam na tebe. Prvi putakada sam od Montgomeryja dobio ponudu, odbio sam. Otvoreno sam mu rekao da su razlogmojega odbijanja tvoji osjećaji prema njemu. Rekao sam da mu farmu tako dugo ne moguprodati dok se tvoji osjećaji prema njemu ne promijene.

- I onda su se, za divno čudo, promijenili - rekla je Holly ogorčeno.

Odjednom je sve počelo dobivati svoj smisao. To je, dakle, razlog zbog kojega ju je

Montgomery pozvao na večeru i na piknik! Pokušao ju je pridobiti za sebe kako bi Flynn

napokon prihvatio prodaju. - Holly, nije sve to tako strašno... Flynn je zašutio kada se Holly naglo okrenula i izašla iz

sobe.

Potrčala je uz stube i ušla u svoju spavaću sobu. Zatim je zastala kraj prozora i tupo sezagledala u tamu ljetne noći. Ona je izgubila svoj dom! Ni o čemu drugom nije mogla misliti.

Montgomery Quinlan nazivat će svojim vlasništvom sve što joj je ikada u životu bilovažno i dragocjeno. Stravičnom osjećaju gubitka pridružio se i još snažniji osjećaj izdaje.Montgomery ju je pozivao samo zato da bi Flynn brže donio odluku. Sada joj se sigurnoruga. Što joj je sada činiti?

~ 55 ~

Anna



RafaelaR

VII

- Što ćeš sada učiniti? - upitala je Sinead, gledajući Holly pri pakiranju.

- Unajmiti stan u Dublinu i potražiti posao. - To je lakše reći nego učiniti u trenutačnoj privrednoj situaciji - rekla je Sinead. - A što

je s tvojim pređašnjim poslom?

- Jučer sam ih nazvala, ali su mi sa žaljenjem rekli da su zaposlili drugu djevojku.

- Mislim da nije dobro što se Flynn toliko požurio. Napokon, ti si ostavila svoj posaokako bi njemu pomogla.

- Montgomery je želio da se posao što brže obavi - rekla je Holly, uzdahnuvši. - Ništa nepredbacujem Flynnu. Nema mnogo kupaca koji raspolažu s toliko novaca. Flynn je imaodugova i bojao mi se to reći.

Trenutak je vladala tišina.

- Namjerava li se Flynn odseliti u Australiju?

- On namjerava ondje provesti nekoliko mjeseci da vidi kako mu se dopada. Nakon togazatražio bi dopuštenje za useljenje.

Holly je pogledala Sinead. Bila je uzbuđena.

- Što je? - upitala je i sjela kraj nje na postelju.

- Ništa! - pokušala se Sinead nasmiješiti. - Samo... Flynn će uskoro biti tako d aleko -

priznala je tiho.

Holly je začuđeno pogledala prijateljicu. Sinead se nervozno nasmijala.

- Ne gledaj me tako, Holly. Nisam mislila da će me tako uzbuditi. Reci mi da sam luda. Ja

znam da jesam - rekla je šapatom.- Baš si luda - rekla je Holly i stavila prijateljici ruku na rame. - Reci mu to, Sinead. Flynn

te voli. Možda ćeš zajedno s njim poći u Australiju.

Sinead je zatresla glavom.

- Ja ne želim u Australiju. Irska je moja domovina, moj dom.

- Reci mu to! Možda će promijeniti mišljenje.

- Neću. To ne bi bilo pošteno. Flynn želi u Australiju, to je njegov san, a ja mu ne želimstajati na putu.

- Ali možda bi on ostao ovdje kada bi imao tebe.

- Ne, Holly, taj rizik ne mogu prihvatiti. "Možda" je teška riječ. Ne pođe li dobro,predbacivao bi mi da sam uništila njegov život. Ne mogu mu ništa reći, Holly, a ti m i morašobećati da ni ti nećeš ništa reći.

Holly je oklijevala.

- Molim te!

- Dobro, obećajem, ali ipak mislim da bi mu ti morala reći.

- Ja sam, zapravo, htjela tebe razvedriti, a sada je ispalo drugačije – rekla je Sinead.

~ 56 ~

Anna



RafaelaR

- Oh, meni nije loše - rekla je Holly - ja imam snage i ti to znaš.

- Istina je. Kod mene možeš stanovati kolikogod dugo hoćeš. Za tebe uvijek ima mjesta.

- Ne, Sinead, radije ću se odmah naviknuti na novi položaj - rekla je i pokazala list

papira. - Već sam nazvala nekoliko posrednika.

- Moja ponuda vrijedi i dalje - rekla je Sinead. - Možeš stanovati i kod Rossa, on imadovoljno mjesta.

- Mislim da to nije najbolja zamisao - rekla je Holly i ustala. - Ja moram naći posao,Sinead, a to je ovdje gotovo nemoguće. Ja moram u Dublin.

Začule su šum motora, a Sinead je pogledala kroz prozor.

- Montgomery!

Holly je stisnula usnice. Izbjegavala je nakon one večere da vidi Montgomeryja. On jeveć dva puta bio ovdje, ali se Holly maknula.

Na vratima je zazvonilo. Holly je oklijevala.

- Zar mu nećeš otvoriti? - upitala je Sinead.

- Sigurno će htjeti razgovarati s Flynnom. Učini mi uslugu, Sinead. Pođi dolje i reci muda Flynn nije kod kuće. Vratit će se oko četiri sata - rekla je.

- A što ako on želi s tobom razgovarati?

- Reci mu da nisam ovdje.

- To nije baš lijepo.

- Što mogu, tako je kako je. Ljutito je bacila još neke stvari u kovčeg i slušala s pola uhakako Sinead silazi i otvara vrata. Čula je tihe glasove, ali razumjeti nije mogla ništa. Odoljelaje napasti da prisluškuje. Ne želi ga nikada više vidjeti i bilo joj je svejedno što Montgomeryželi reći. Ulazna su se vrata zatvorila, Holly je čula korake na šljunčenu putu i odahnula solakšanjem.

- Hvala, Sinead. Ne želim Montgomeryja nikada više vidjeti. On je zmija. - Zar ti nisi znala da je sveti Patrick već davno istjerao sve zmije iz Irske? - rekao je

veseli, muški glas.

Holly se naglo okrenula. Na pragu je stajao Montgomery. Prekrasno je izgledao odjevensav u bijelo, a kosa mu je na suncu blistala.

- Što ti tu radiš? - upitala je Holly oštro.

- Želim razgovarati s tobom.

- Sinead te nije smjela pustiti da uđeš. Rekla sam joj da ne želim razgovarati s tobom.

Okrenula mu je leđa i nastavila pakirati. Montgomery se nije dao zbuniti. Sjeo je na

krevet.- Ostavi me na miru - povikala je Holly bijesno i ugurala posljednji komad odjeće u

kovčeg.

- Ovako nećeš uspjeti zatvoriti kovčeg - pripomenuo je Montgomery dok se mučila sazatvaračem. - Da ti pomognem?

- Ne!

- Kako hoćeš.

~ 57 ~

Anna



RafaelaR

Podigao je novine što su ležale na podu.

- Kako vidim, ti si u potrazi za stanom. Označeni stanovi neće ti se dopasti.

- Što mogu, nemam previše novaca - odvratila je hladno. - Mora mi biti dobro dok nenađem posao.

- Mislim da nisi htjela natrag u Dublin - rekao je zamišljeno.

- Ti se šališ - rekla je, a oči su joj blistale.

- Ne. Samo sam pitao.

Mjerio ju je od glave do pete. Imala je na sebi bijelu majicu i izblijedjele traperice.

- Odlazim, jer nemam drugog izbora i to je jasno.

- Uvijek postoji alternativa - rekao je tiho.

Holly je podigla obrve. Ovako može govoriti samo netko bogat. Nije se potrudilaodgovoriti. Napokon je uspjela zatvoriti jedan kovčeg, pa je krenula do drugoga.

- Zašto si tako bijesna na mene, Holly? - upitao je i ustao. - Cijeli me tjedan izbjegavaš.

- Razlog je najjasniji.

- Tvojemu sam bratu ponudio poštenu cijenu, a on je farmu svakako htio prodati.

- Ne vjerujem da Flynn ovog trenutka zna što hoće.

- Ti, dakle, smatraš da sam prevario čovjeka koji je trenutačno u lošem psihičkomstanju, zar ne? - rekao je ljutito.

- Je li to što ti misliš?

- Mislim da si mi mogao spomenuti da te farma zanima, a nisi rekao ni riječi. Mislim dasi se ponio nepošteno i podlo.

- Misliš? A kada sam o tome mogao s tobom razgovarati? Dok si ležala bolesna? Naplaži? Pri večeri s Rossom I Fionom? Možeš li mi reći koji bi trenutak bio pravi? - upitao je

prijekorno.- Ti mene, dakle, smatraš izrazito nerazumnom ženom? Zar nije tako, Montgomery?

Polagano je ustala, ponosnom kretnjom podignula glavu i pogledala mu u oči.

- Samo da znaš, ja mogu biti razumna kao i muškarac.

- Onda pođi sada sa mnom na ručak. Ove su je riječi do kraja zbunile.

- Neću ići s tobom na ručak. Nema ničega o čemu bismo trebali razgovarati.

- I tko je sada nerazuman? Ja bih ti želio nešto predložiti.

- Što bi mi htio predložiti?

- Pođi sa mnom na ručak i saznaj.

Oklijevala je. Pobudio je u njoj znatiželju. - Dobro, ideš li ili ne?

Zapravo mu je trebalo reći neka ode, ali nije mogla. Do kraja života bi se pitala što jehtio od nje. Nasmiješio se kada joj se promijenio izraz lica.

- Čekam te dolje - rekao je i krenuo.

Holly je bijesno gledala za njim. Kako netko može biti tako samouvjeren? Iz dna srca ježeljela da mu može reći neka je ne čeka. Umjesto toga potražila je prikladnu odjeću.

~ 58 ~

Anna



RafaelaR

Odabrala je svijetložutu haljinu i kaput jednostavne elegancije. Dok je četkala kosu ikritički se promatrala u zrcalu, pitala se zbog čega pridaje toliko značenje svojemu izgledu.Ljutita sama na sebe, zgrabila je torbicu i potrčala niza stube.

Montgomery je stajao u salonu i promatrao portret Lucinde Fitzgerald. Kada je ušla,okrenuo se i sa smijehom rekao:

- Ovoj sam se slici oduvijek divio. - Sada pripada tebi - pokušala je Holly ravnodušno odgovoriti, jer mu nije htjela

pokazati kako je boli što njezino obiteljsko blago sada pripada njemu.

- Još ne - rekao je uzgred.

Njegov ju je način još više razbjesnio.

- Nadam se da znaš da moja kobila Becky nije na prodaju. Ona pripada meni!

- Znam - odvratio je sa smiješkom. - Jesi li spremna?

Gledao ju je sa zadovoljstvom, a ona je osjetila vrućinu.

- Jesam.

Okrenula se i pošla naprijed. Kad je došla do kućnih vrata, ona su se naglo otvorila iHolly samo što se nije sudarila sa svojim bratom.

- Zdravo - rekao je Flynn i iznenađeno pogledao Montgomeryja. - Tražiš li mene? -upitao je nevoljko.

- Ne - rekao je Montgomery i ovio ruku oko Hollyna struka. - Samo sam navratio dapitam hoće li Holly poći sa mnom na ručak.

- Ah, tako! Onda, dobra vam zabava. Holly je razmišljala kako bi se bratu osvetila zadrskost, ali više mu nije stigla odgovoriti. Montgomery ju je poveo nježno, ali i odlučno.Neprijateljski ga je gledala dok su prilazili automobilu.

- Htjela sam još nešto reći.

- Znam. Veselilo ga je što izlazimo kao prijatelji. - Ti ga želiš držati u dobru raspoloženju dok trgovina ne bude okončana - rekla je puna

jada.

- Naravno.

- Je li to razlog zbog kojega si me izveo? - upitala je prije nego što izgubi hrabrost.

- Zar zaista tako misliš?

- A kako bih drugačije mogla misliti?

- Varaš se, Holly.

Usmjerio je automobil preko ulice što je vodila do hotela u Glen of the Downs

.* * *

Glen of the Downs bio je slikovit komadić zemlje. Ulica je bila optočeno gustimzelenilom.

- Već cijelu vječnost nisam bila ovdje - rekla je Holly i pogledala prema starome hotelu. -

Imam lijepa sjećanja na ovo mjesto. ~ 59 ~

Anna



RafaelaR

- S kim si bila ovdje?

- Sa svojim roditeljima, s Rossom i Sinead - odvratila je.

- Žao mi je, Holly. Želiš li radije nekamo drugamo poći?

- Ne. Kada bih pokušala izbjeći sva mjesta što me podsjećaju na moje roditelje, ništa nebi preostalo. A sve su to lijepa i draga sjećanja. Imala sam prekrasno djetinjstvo.

Upitno ga je gledala. Kakvo je bilo njegovo djetinjstvo? Znala je da mu je majka umrlakad je još bio vrlo mlad. Ona je se nije sjećala, ali njegov joj je otac jasno stajao pred očima.Uvijek ga je doživljavala tmurnim i smrknutim. Je li Montgomery bio osamljen u svojemdjetinjstvu?

- Dođi, idemo - rekao je. Izašao je iz auta, a ona se ljutila zbog svoje pokornosti.Vjerojatno je on već kao dijete bio drzak i poslovan.

Njezina crvenosmeđa kosa blistala je na suncu poput vatre, a tijelo joj se napelo podnjegovim pogledom.

- Dopada li ti se onaj stol? - upitao je Montgomery kada su ušli.

- Da, pogled je prekrasan. Zurila je u jelovnik, napetost još nije popustila. Užasno joj jesmetalo što je on jednim jedinim pogledom može tako uznemiriti. Zbog čega ju je pozvao naručak? Samo igra? Nije smjela prihvatiti poziv.

- Jesi li izabrala? - trgnulo ju je pitanje iz misli.

- Za predjelo račiće, zatim pile à la creme.

Montgomery je domahnuo konobaru. - Želiš li vino ili radije mineralnu vodu?

Suprotno uobičajenomu, odabrala je vino. Možda će je to malo osloboditi.

- Pa ti ne piješ alkohol.

- Ponekad.

- Uistinu ste nepredvidivi, gospođice Fitzgerald.

- I vi, gospodine Quinlane - odgovorila je i primorala sebe da mu hladno pogleda umodre oči. - Možeš li mi reći o čemu želiš sa mnom razgovarati? Ne vjerujem da si mepozvao kako bi saznao što rado jedem.

- Iznenadila bi se da saznaš što sve mene zanima.

Holly je bila zadovoljna što je konobar u tom času donio piće.

- Je li Flynn još uvijek namjerava otići u Australiju?

- Da.

- A kako se ti pri tome osjećaš?

- Naravno, odlično - rekla je jetko.

- Želiš li da ja s njim o tome porazgovaram? - Ako ga ja ne mogu odvratiti, kako bi ti mogao?

- Podcjenjuješ moje umijeće uvjeravanja.

Možda je bio u pravu. Ali njegovu privlačnost sigurno nije podcjenjivala. Dohvatila ječašu i rekla sebi da nije u njega zaljubljena.

- Zbog čega želiš uložiti napor da nagovoriš Flynna da ostane? Tebi je najvažnije dadobiješ farmu.

~ 6 ~

Anna



RafaelaR

- Zar ti ne bi mogla jednom nešto ljubazno reći?

- Ja ne znam kakav si ti čovjek - rekla je nervozno.

Posluženo je predjelo, a Holly je iskoristila priliku za promjenu razgovora.

- Kako je Jamie?

- Bolje, više nema vrućicu. Ali je bio razočaran što nisi došla. Veoma te voli. Holly seosjetila krivcem. Rado bi ga posjetila, ali se bojala Montgomeryja. - I ja njega veoma volim.

- Uvijek me iznenađuje kako se dobro slažeš s njim.

- Zašto ne bih? On je drago dijete.

- Ali i on je Quinlan - odvratio je Montgomery.

- To mu ja ne zamjeram.

- Ali ti si se bojala susreta sa mnom, je li?

- Ništa se ja nisam bojala - rekla je bijesno. - Hajde da pogledamo činjenicama uoči,Montgomery. Tvoje ponašanje potvrdilo je moj dojam o tebi.

- Moje ponašanje? Slutim da ciljaš na kupovinu farme.

- To ti dobro znaš. Sa mnom si se sprijateljio samo zato da pojednostaviš poslovanje smojim bratom.

- Holly - rekao je, a glas mu je bio obojen nestrpljenjem. - Rekao sam ti da moji osjećajinemaju veze s kupovinom farme. Sada ćeš mi još predbaciti da sam te spasio iz staje samozato da bih ostavio dobar dojam na Flynna.

Holly bi voljela da nije spomenuo tu zgodu. Nije se htjela osjećati obveznom.

- Možda je tako i bilo - rekla je zlobno. No odmah je požalila zbog tih riječi.

Lice mu se skamenilo, iz očiju su mu plamtjele iskre.

- Žao mi je, nisam tako mislila. Vrlo sam ti zahvalna što si mi pomogao one noći.

Činilo se da Montgomery ispriku nije čuo. Šuteći ju je gledao. Holly se naježila. - Kako daleko seže tvoja zahvalnost? - upitao je.

- Kako molim?

- Nešto sam te pitao. Holly je osjećala da će izgubiti vlast nad sobom. Misli su joj serojile, ruke drhtale. Nije mogla uzeti pribor za jelo. Montgomery ju je gledao.

- Zar više nisi gladna? - upitao je i namignuo.

Holly je bila bijesna, osjećajući da se poigrava s njom. Napunio joj je čašu i upitao:

- Što namjeravaš dalje?

- Pa znaš. Potražit ću posao u Dublinu. Kakve to ima veze s tvojim prijedlogom?

- Vrlo mnogo - odgovorio je mirno. - Želio bih da radiš za mene. - Da radim za tebe? - uzviknula je Holly tako glasno da je privukla pozornost susjednih

stolova. - Sigurno si poludio. Ti si posljednji čovjek za kojega bih ja radila.

- A zašto ne bi? Svi naši problemi bili bi riješeni - rekao je uvjerljivo.

- Meni to ne bi pomoglo - rekla je Holly odlučno - a osim toga nisam znala da ti imašproblema. Možda bi mi mogao objasniti na što misliš.

~ 61 ~

Anna



RafaelaR

- Naravno da ih imam, a mislim da bi ih ti sve mogla riješiti. Potreban mi je netko tko ćese brinuti o Jamieu. Potreban mi je netko tko će mi pomoći u uredskim poslovima, a ti za sveto imaš najbolje uvjete. Jamie te voli, a mislim da si dobra tajnica.

Holly nije vjerovala svojim ušima.

- Mislim da bi ti tako bila mnogo sretnija. Osim toga imala bi staju za Becky i mogla bi

jahati kamo i koliko želiš. - I živjeti u tvojoj kući? - upitala je i zatreslo glavom. - Ne, Montgomery.

- Hajde, najprije razmisli.

- O tome ne moram razmišljati - rekla je uporno, jer se pri samoj pomisli na život uMontgomeryjevoj kući sva stresla. - Osim toga, imaš Fionu, koja se može pobrinuti zaJamiea.

- Fiona ima mnogo dobrih osobina, ali ophođenje s djetetom ne ubraja se među njih. Daje po njezinom, Jamie bi sljedeće godine bio u internatu.

- Valjda ti ne misliš tako? - rekla je Holly zaprepašteno.

- Tebi se zamisao ne dopada? - To ti znaš. On je još tako malen. Ne možeš ga tek tako poslati od sebe i od kuće.

- Možda neću imati drugačijeg izbora - rekao je Montgomery i slegnuo ramenima. -

Fiona se ne može sve vrijeme o njemu brinuti, a pouzdanu odgojiteljicu vrlo je teško naći.

Oči su joj blistale ljutnjom. Kako može biti tako krut? Tu pomisao nije mogla podnijeti.

- Što kažeš na moju ponudu? Hoćeš li mi pomoći ili ne?

Holly ga je pogledala s nevjericom. Sve se u njoj lomilo. Da li bi zbog Jamiea moglaživjeti u njegovoj kući?

~ 62 ~

Anna



RafaelaR

VIII

- Ovo je tvoja soba - rekla je Fiona, otvorila vrata raskošne spavaće sobe i uvela je. -

Ovdje ti je kupaonica.Otvorila je pokrajna vrata i okrenula se prema Holly, koja je svoju malu putnu torbu

stavljala kraj kreveta.

- Jamieova soba je uz tvoju. Montgomery i ja spavat ćemo i ubuduće dolje.

Hollyno srce snažno je kucalo. Fiona, dakle, spava s Montgomeryjem! To je nije smjeloiznenaditi. Bilo je očito da Fiona gaji prema njemu mnogo osjećaja, a ipak ju je uzbudilo.

- Večeramo oko šest. Nakon večere okupat ćeš Jamiea i staviti ga u postelju. Međutim,večeras to neće biti potrebno - nastavila je Fiona hladno.

Holly se borila protiv osjećaja odbojnosti. Došla je ovamo raditi, dakle nije smjela imatiništa protiv Fioninih uputa. Ipak, povrijedio ju je Fionin način ophođenja. Ponašala se kao

da je to njezina kuća i kao da Holly radi za nju, a ne za Montgomeryja.- Pokazat ću ti Montgomeryjev ured kada budeš raspremila svoje stvari - rekla je Fiona.

- Nije potrebno, Fiona - rekao je Montgomery, koji se stvorio na vratima. - Poslije ću toja učiniti.

Ušao je u sobu i stavio Hollyne teške kovčege kraj ormara.

- Nadam se da ćeš se ovdje ugodno osjećati, Holly.

- Sigurno hoću - odvratila je Holly uljudno.

- Dobro, onda ćemo te sada ostaviti samu da možeš raspremiti svoje stvari. Trebaš libilo kakvu pomoć? Mogu ti poslati Mary.

Zastao je na trenutak na vratima i promatrao njezin vitki stas.

- Hvala, snaći ću se.

Uzdahnula je kada se on okrenuo i zatvorio vrata za sobom.

Što ona ovdje radi? Čudila se i obuzimao ju je strah. Sjela je na postelju. Proteklo jeravno tjedan dana otkako ju je Montgomery pozvao na ručak i ponudio joj posao. Zapravoga nikad i ni po koju cijenu nije smjela prihvatiti. Montgomery je spretno ciljao na njezinuslabu stranu, jer ona ne bi mogla podnijeti da se malo dijete pošalje iz roditeljskog doma.Samo je zbog toga promijenila mišljenje. Umorno se prihvatila raspremanja kovčega. Nebude li mogla obavljati sve poslove, otići će krajem mjeseca. Rekla je Montgomeryju da ćepokušati mjesec dana. Ta ju je misao smirila, počela je vješati haljine u ormar.

Kada je sve smjestila, pogledala je na sat. Imala je još samo vremena za tuširanje.Odabrala je bluzu i prikladne hla č e, a zatim pošla u kupaonicu.

Sve su prostorije bile zaista prekrasne. Nakon tuširanja brzo je osušila kosu i odjenulase. Pomno se pogledala u zrcalu. Izgledala je hladna i opuštena, kosa joj je sjajno i valovito

padala po ramenima. Koža joj je imala ružičasti sjaj, oči su joj bile izražajne. Ni tračaknemira nije se mogao opaziti na njoj. Okrenula se s uzdahom i zagledala kroz prozor.

Tratina je bila prekrasno njegovana, kao da je netko rasprostro smaragdni sag. Drvećeuz rub travnjaka pokazivalo je prve znakove jeseni.

~ 63 ~

Anna



RafaelaR

Farma Fitzgeraldovih nikada nije imala tako njegovane površine. S prozora svojespavaće sobe gledala je slabo održavano dvorište. Njezina se spavaća soba s ovom nijemogla usporediti. Unatoč svemu gotovo je oboljela od čežnje za svojim domom.

Toliko se toga tijekom ove godine promijenilo. Što bi rekli njezini roditelji da znaju daje Flynn farmu prodao Montgomeryju Quinlanu? Pokušala je zamisliti svoje roditelje,

osobito lice svojega oca. Što bi oni rekli da znaju da ona živi u kući Quinlanovih? Da sezaljubila u Montgomeryja Quinlana?

Okrenula se od prozora i teško uzdahnula. Ne, nije se zaljubila, samo je zaslijepljena.

Začulo se kucanje. Trgnula se na Montgomeryjev glas.

- Smijem li ući?

- Da.

Primorala se poći k vratima i suočiti se s njim. Smiješno je što misli da se zaljubila, tehirove mora svladati. Srce joj je ludo kucalo kada je otvorila vrata i vidjela ga.

- Prekrasno izgledaš - nasmiješio joj se, a oči su mu blistale toplinom.

- Hvala lijepa - rekla je vedro, ali se s mukom svladavala. - Što želiš? - Ako imaš malo vremena, rado bih ti još prije večere pokazao ured.

- Dobro - rekla je i zatvorila vrata za sobom.

Veseli osmijeh preletio je njegovim licem.

- Kao što vidim, ti si već u uredskom raspoloženju.

- Kako, molim?

- Mislim na tvoj sažet odgovor - rekao je.

- Ja sam sada tvoja službenica i mislim da želiš da budem takva.

- Mislim da pretjeruješ. Mi smo još uvijek prijatelji.

Htjela mu je reći da oni nikada nisu bili pravi prijatelji, ali se brzo predomislila i upitala: - No, hoćeš li mi sada pokazati ured? Nehajno je slegnuo ramenima i poveo je dolje.Iznenadila se videći gomile papira na stolu. Veći dio prepiske odnosio se na uzgoj konja, nobilo je i drugih poslovnih pisama, o kojima Holly ništa nije znala.

- Nisam znala da si tako bogat - pripomenula je iznenađeno.

- Bez brige, nećeš morati previše raditi. Pođe li Jamie sljedeći tjedan ponovno u školu,želio bih da tijekom prijepodneva nekoliko sati provedeš ovdje i to je sve - rekao je.

- Ja se nisam htjela požaliti - rekla je, nabravši čelo. - Ti mi daješ dobru plaću, a ja bihželjela pošteno raditi.

- Ti ćeš Jamiea odvesti u školu i iz škole i nekoliko sati provesti u uredu. To je sve što od

tebe očekujem. Preostalo vrijeme stoji ti na raspolaganju - rekao je, odmaknuo spise iozbiljno je pogledao. - Želio bih da ti ovdje budeš sretna, Holly - dodao je blago.

Holly je stisnula usta. Mrzila je ovakav Montgomeryjev način govora. Uvijek bi osjetila

bol, a srce bi joj ludo kucalo.

- Hvala lijepa - primorala je sebe da se uljudno nasmiješi.

I on se osmjehnuo.

- Vjerujem da ćeš biti vrlo dobra odgojiteljica i tajnica.

~ 64 ~

Anna



RafaelaR

- Vidjet ćemo - odvratila je Holly suzdržano. - Kao što sam ti već rekla, Montgomery, ovo

je samo pokušaj. Ne bude li jedno od nas dvoje zadovoljno, rastat ćemo se krajem mjeseca.

- Mislim da će sve biti dobro, Holly. Opet mu je glas ugodno zvučao, a modre oči nježnoblistale.

Holly je odvratila pogled. Bojala se svojih osjećaja, uopće nije bila sigurna da će sve biti

dobro. Začulo se kucanje na vratima. Fiona je provirila.

- Večera je gotova - rekla je.

- U redu - rekao je Montgomery i nasmiješio se Holly. - Ti pođi, a ja ću još srediti papire.

Holly je kimnula i pošla za Fionom u blagovaonicu.

Fiona se preodjenula. Tijekom poslijepodneva nosila je klasičnu haljinu, a sada crnumini suknju i crni, zlatom protkani gornji dio, vrlo izazovan. Izgledala je kao plavokosa lutkaBarbie.

- Mislila sam da bismo Montgomery i ja večeras mogli izaći - rekla je sa smiješkom. -

Sada kada si ti tu i možeš pripaziti na Jamiea, sve će biti mnogo bolje. - A gdje je Jamie? - upitala je Holly. Nije voljela način kojim je ta žena govorila o djetetu.Kao da ono samo stvara neugodnosti.

- Rano sam ga poslala u postelju, bio je vrlo nepristojan - rekla je Fiona i ljutitom

kretnjom razvila svoju servijetu. - To je dijete nemoguće i ne zavidim ti na tvojem poslu.

- Zašto? Što je učinio? - upitala je Holly.

- Bio je vrlo drzak. Rekla sam mu da će, ako se ne popravi, morati u internat. Čini se daga je to malo smekšalo.

Holly je prešutjela svoj oštri odgovor. Činilo joj se da krivica nije Jamieova. Fiona očitonije imala pojma kako se postupa s djecom.

- Ne mislim da je dobro prijetiti djetetu na ovaj način - odgovorila je mirno . - Holly, ne mislim da imaš pravo ovako nešto reći. Moram ti reći da sam iznenađena što

je Montgomery zaposlio tebe koja nemaš nikakvog iskustva u odgoju djece.

Holly je slegnula ramenima.

- I mene je to iznenadilo - odvratila je nehajno. - Učinit ću što mogu, jer veoma volimJamiea.

- No, vidjet ćemo kako se stvari budu razvijale - rekla je Fiona, a u glasu joj se jasno

osjećalo da će Holly morati otići.

- Baš tako - složila se Holly, kojoj je bilo jasno da je Fioni trn u oku, a jedino se mogla

nadati da neće s njom imati previše dodira.

Na Hollyno veliko olakšanje, Montgomery je ušao u sobu. Pitala se kako mu se činiFionino držanje prema Jamieu. Da li se još uvijek namjerava oženiti njome? Sigurno će, uzostale činjenice, razmisliti i o tomu da li će ona biti baš najbolja maćeha.

- Fiona mi je upravo rekla da je morala Jamiea poslati u krevet.

- Bio je premoren. Siroče malo, nakon prošlotjedne prehlade nije se dobro naspavao.Osim toga, vrlo se veselio što ćeš kod nas stanovati.

~ 65 ~

Anna



RafaelaR

Holly se želudac stisnuo. To je zvučalo tako osobno. Okrenula se i vidjela Fionin bijesnipogled.

* * *

Holly je tijekom večere uspjela ostati pribrana, iako joj je razgovor s Fionom bioneugodan i težak. No još teži bio joj je onaj s Montgomeryjem.

Čim je Montgomery predložio da se kava popije u salonu, Holly se ispričala.

- Ako ti ne smeta, Montgomery, radije bih se odrekla kave, prošetala po vrtu i otišla ukrevet.

- Osjećaj se kao kod svoje kuće - rekao je Montgomery jednostavno.

Zahvalno mu se osmjehnula i ustala. Dok je prilazila vratima, čula je kako Fionapredlaže izlazak.

- Mislila sam da bismo se večeras mogli odvesti u Dublin, Montgomery. Mogli bismo

nešto popiti u Baileysu, a zatim poći u Leason Street. - Ne večeras, Fiona. Rado bih pošao rano spavati.

- Kako hoćeš.

Holly je zatvorila vrata. Ugrizla se za usnicu, prilazeći kućnome ulazu. Svejedno joj je dali se njih dvoje razumiju. Sasvim joj je svejedno!

Nakon dnevne vrućine večernji je zrak bio ugodno svjež. Drveće je šumjelo na laganompovjetarcu, crveni su se cvjetovi ljuljali. Holly je učinila nekoliko koraka, a zatim se okrenulai pošla do staje. Htjela je vidjeti kako se Becky osjeća u svojem novom domu.

Vidjelo se da se kobila veseli što je vidi. Tiho je hrzala i pritisnula nozdrve na Ho llyna

prsa. Holly ju je nježno milovala po vratu.

- I ja se veselim što tebe vidim - rekla je tiho. Začuo se šum i Holly se okrenula. Prepoznala je Rossov landrower. Ross je spustio

prozorsko staklo.

- Zdravo - rekla je Holly veselo. - Što tebe dovodi ovamo?

Ross je izašao iz auta i pošao k njoj. Izgledao je uzbuđen i ispitivački ju je gledao.

- Upravo sam bio na farmi. Flynn mi je rekao da ti sada ovdje stanuješ.

- To je točno - rekla je Holly, milujući Beckyn vrat. - Montgomery mi je ponudio posao.

- Znaš li ti što radiš? - upitao je oštro. Holly ga je začuđeno pogledala.

- To je dobar posao, Rosse - rekla je mirno - a moraš priznati da su dobri poslovi prava

rijetkost.- Holly, molim te razmisli s kime razgovaraš. Nemoj me smatrati budalom - rekao je

tresući glavom. - Ti si izgubila pamet za Montgomeryjem.

- Ja sam ovdje samo prihvatila posao, Rosse - ponovila je Holly čvrstim glasom. - I ništaviše.

- To ti kažeš!

~ 66 ~

Anna



RafaelaR

- Jesi li došao u posjet meni ili Montgomeryju? - upitala je, pokušavajući razgovordovesti u mirnije vode.

- Tebi. Htio sam te upitati želiš li sa mnom izaći.

- Ne znam, Rosse. Mislim da se moram dogovoriti s Montgomeryjem. On možda želi dazbog Jamiea budem ovdje. U posljednje vrijeme dječak nije dobro spavao.

- Sigurno ćeš navečer biti slobodna. lli možda si večeras Montgomeryju posebicepotrebna?

- Ne pričaj gluposti! - promrmljala je Holly.

- Oprosti, Holly! Nisam to smio reći.

Mene se to ne tiče. Ja sam samo zabrinut.

- Hvala što se brineš o meni – rekla je ljubazno - ali meni je zaista dobro.

- A što misliš o jednome piću? Hajde, dokaži mi da smo još prijatelji.

- Ma... ne znam.

Zapravo je htjela odmah poći u krevet, ali pomisao da ode odavde na nekoliko sati i

prestane misliti na Montgomeryja bila je vrlo privlačiva. - Dobra večer, Rosse.

Montgomery je došao iza ugla i stao kraj njih.

- Vidio sam tvoj automobil - rekao je, a oči su mu lutale između Holly i Rossa.

- Zdravo, Montgomery - pozdravio ga je Ross ljubazno. - Htio sam tvoju novu službenicupozvati na jedno piće, a ona misli da mora najprije tebe pitati.

- Zar uistinu? - upitao je Montgomery veselo, te pogledao Holly od glave do pete, takoda je ona pocrvenjela. - Mislio sam da si umorna i da želiš rano u krevet, no ako sipromijenila mišljenje, naravno da ću ti dopustiti da izađeš.

Hollyni su obrazi plamtjeli od bijesa. Što on umišlja? Nitko njoj ne može zapovijedati.

- Bila sam samo zabrinuta zbog Jamiea - rekla je ledeno. - Htjela sam biti sigurna da ćega netko čuti ako se probudi.

- Već ćemo se snaći - rekao je Montgomery malko podrugljivo.

- Onda ću promijeniti svoj plan i rado ću poći s tobom, Rosse - rekla je Holly. - Samo ćuskočiti na trenutak po svoje stvari.

- Dok budemo čekali Holly, provest ću te kroz staju - rekao je Montgomery uljudnoRossu.

Holly mu je dobacila kratak pogled prije nego što je krenula. Učinilo joj se da mu uopćenije drago što izlazi.

Seoska je gostionica bila prepuna ljudi, ali Rossu je ipak uspjelo pronaći stol u kutu. - Što želiš popiti, Holly?

- Sok od naranče, molim. Promatrala ga je kako se probija do šanka. Ross zaista dobroizgleda. Da se barem umjesto u Montgomeryja zaljubila u njega! Lice joj se smrknulo.Nemarno je prošla rukom kroz kosu. Takve su je misli u posljednje vrijeme sve češćeobuzimale. Zašto vjeruje da voli Montgomeryja? Zašto se muči romantičnim besmislicama?A dobro zna da nema izgleda.

~ 67 ~

Anna



RafaelaR

- Hej, Holly, ne tako ozbiljno. Ljudi obično izlaze da bi se zabavili - povikao je Rossvedro i stavio piće na stol. - Na karminama sam viđao veselija lica.

- Hvala - rekla je vedrije.

- Što je, Holly? - upitao ju je i sjeo uz nju.

- Ništa! - zatresla je glavom i zabranila sebi dalje misliti na Montgomeryja. - Kako je

Sinead?

- Nije najbolje - rekao je Ross i otpio gutljaj pive. - Zar ne misliš da u posljednje vrijemelebdi nešto u zraku? - upitao je malo zabrinut.

- Moguće je - složila se Holly.

Na trenutak se našla u iskušenju da Rossu kaže što je s njegovom sestrom, ali je obećalaSinead i da neće ništa reći.

- Što misliš o Flynnovoj odluci da proda farmu? - upitao je.

- Isprva sam bila bijesna, ali kasnije sam shvatila kako se radi o Flynnovu životu, i da onovdje nije sretan. Ja ne želim da on ode u Australiju - rekla je tužno.

Ross je kimnuo suosjećajno. - Možda će još promijeniti mišljenje. Nastavili su razgovor o općenitim stvarima, pa se

Holly razvedrila i opustila.

- Nevjerojatno je kako vrijeme leti - rekao je Ross nakon što je donio još dva pića. -

Gostionica se uskoro zatvara. Nadam se da ti Montgomery nije odredio policijski sat.

Holly se glasno nasmijala.

- Ne, tako ipak nije ...

Naglo se prekinula, sjetivši se nečega strašnog.

- Što ti je? - upitao je Ross zabrinuto.

- Nemam klju č od ulaznih vrata! - rekla je prestrašeno. - Kako ću ući u kuću?

- Ništa ne brini, sigurno će Montgomery ostati budan dok se ti ne vratiš - rekao jepotišteno.

- Rekao je da želi rano u krevet. Prokletstvo, što ću sada? Zlo mi je pri pomisli da ćuusred noći probuditi cijelu kuću.

- Možeš i kod mene prenoćiti. Sutra rano odvest ću te kući.

- Hvala na pozivu, Rosse, ali to je nemoguće.

- Ja imam gostinsku sobu ako te to brine - rekao je malko zamišljeno.

- Možda bismo se mogli odmah odvesti do kuće Quinlanovih - rekla je.

- Bude li malo sreće, još će netko biti budan. Možda Mary. Ona sada ondje stanuje. Ne

budemo li nikoga vidjeli, još uvijek možemo razmisliti o drugoj mogućnosti. - Kako hoćeš.

Krenuli su. Vani je bio mrki mrak. Nakon mnogo tjedana nebo je bilo prekrivenooblacima.

- Čini se da će nastati promjena vremena. Moglo bi biti oluje - rekao je Ross, pogledavšiu nebo.

~ 68 ~

Anna



RafaelaR

Na povratku munje su parale nebo. Holly je srce jače kucalo kada su se približavaliMontgomeryjevoj kući. Molila se Bogu da je Mary još budna. Strašna joj je bila pomisao daće probuditi Montgomeryja.

Ross se zaustavio nekoliko metara od kuće. Nigdje svjetla. Sve je bilo u tami.

- Prokletstvo! - prošaptala je Holly ogorčeno.

- Mislim da nećeš ući, a da sve ne probudiš - rekao je Ross zabrinuto.

Hollyno je srce ludovalo pri pomisli da će Montgomeryja izvući iz Fionine postelje.

- Što sada? Hoćemo li k meni?

- Mislim da će biti najbolje da me ostaviš kod mojega brata - rekla je Holly. - Bliže je, aFlynn će sigurno biti spreman da me sutra rano odveze.

- Zar nemaš povjerenja u mene? - upitao je Ross.

- Ne radi se o tome, Rosse. Samo mislim da je praktičnije - uvjeravala ga je Holly.

Nije ga htjela naljutiti. Predugo su dobri prijatelji, ali nešto u njoj bunilo se protivnjegova prijedloga. Doduše, nije mislila da će on biti nasrtljiv, ali mogao bi opet u sebi gajiti

lažne nade. - No, dobro, odvest ću te na farmu - rekao je Ross i okrenuo automobil. - Kladim se da

nisi mislila da ćeš tako skoro ponovno ondje spavati. Montgomery će pomisliti da sam tenagovorio da otkažeš posao kod njega.

- Ne vjerujem - rekla je Holly mirno.

- lli da sam te zaveo u naletu nezadržive strasti - nastavio je Ross podrugljivo.

- Ne govori nešto tako smiješno - oštro je uzvratila Holly.

Ross je vozio kroz velika vrata farme. - Zar je uistinu tako smiješno, Holly? - upitao je

blago i pogledao ju na trenutak.

- Rosse, odavno smo prijatelji...

- Zar ne bismo jednom mogli biti i nešto drugo?

Zaustavio je automobil. Pogledala ga je. U tami nije mogla vidjeti izraz njegova lica, ali jeosjećala da je povrijeden.

- Rosse, molim te. Ti znaš da si mi vrlo drag. Hvala ti za lijepu večer - rekla je ljubazno.

Poljubio ju je u obraz.

- Laka ti noć, Holly. Žao mi je da sam te doveo u nepriliku.

- Nisi, Rosse, nisi.

- Nadam se da se Montgomery neće sutra na tebe ljutiti - doviknuo je kada je ona većstajala na ulaznim vratima.

- Naravno da se neće ljutiti. A zašto bi se ljutio? Važno je da budem ondje kadazapočinje moj posao.

~ 69 ~

Anna



RafaelaR

IX

Holly je isključila budilicu, najradije bi još spavala. Zarila je glavu u jastuk. Gdje je?

Naglo se svega sjetila. U tren oka skočila je iz postelje. Srce joj je udaralo. Mora se vratiti ukuću Quinlanovih prije nego što je netko bude tražio. Uskoro će biti pet sati. Žurno jepotrčala niza stube.

Upravo je spravljala čaj, kadli je začula korake na stubama.

- Ja sam, Flynne - povikala je. Flynn se pojavio još vrlo pospan.

- Kako si me prestrašila! Što ti tu radiš? Mislio sam da si u Quinlanovoj kući.

- Drago mi je što te vidim, brate. Jučer sam zaboravila ključ. Možeš li me odvesti doQuinlanovih?

- Ako mi pripremiš šalicu vrućega čaja, hoću - rekao je sa smiješkom.

- Neke se stvari nikada ne mijenjaju. Već sam bila zabrinuta kako živiš sam. Što si jeo

sinoć za večeru? - Bocom šampanjca isprao sam odrezak.

- Uistinu? - začudila se Holly.

Flynn je poznat kao loš kuhar, a kada je bio prepušten sebi, jeo je samo gotovu hranu.Kada je prišla hladnjaku, vidjela je bocu šampanjca i začuđeno pogledala Flynna.

- Mislila sam da se šališ.

- Zabluda.

- Tko ti je kuhao?

- Zašto mi ne vjeruješ? - odvratio je Flynn veselo.

- Zato što te tvoja sestra dobro pozna, Flynne Fitzgeralde . Iza Flynna stajala je Sinead. Odjenula je Hollyn stari jutarnji ogrtač, kosa joj je bila

zamršena. Pocrvenjela je.

- Sinead! - povikala je Holly iznenađeno.

- Možeš mirno zatvoriti usta, Holly - rekla je Sinead smijući se. - Flynn i ja smo sedogovorili.

Ovila mu je ruku oko struka i nježno mu se osmjehnula.

- Neka tvoja sestra prva sazna, slažeš li se?

- Sinead i ja... vjenčat ćemo se - rekao je Flynn zapanjenoj sestri.

Holly ih je oboje zagrlila, a suze radosnice zablistale su joj u očima. Nešto kasnije iskrcali su Holly ispred Quinlanove kuće.

- Vrlo sam sretna zbog vas dvoje - rekla je Holly izlazeći iz automobila. - Mislim da stesavršen par.

Flynn je kimnuo. Ovako sretna Holly još nije vidjela svojega brata. No prije rastankamorala je postaviti još jedno pitanje.

- Znači li to da nećeš poći u Australiju?

~ 7 ~

Anna



RafaelaR

- Vidjet ćemo - rekao je. - Sinead i ja morat ćemo još razmisliti.

- A što je s tobom i Montgomeryjem? - upitala je Sinead.

- Ništa!

- Ah, zar zbilja ništa? - namignula je Sinead. - Zar Montgomery nije slab prema tebi?

- Ma, daj - rekla je Holly, a potajice željela da bude tako. Mahnula im je, požurila, a bila je sretna kao što već odavno nije bila. Trenutak kasnijeotvorila su se kućna vrata. Montgomery je stajao u predvorju vrlo ljutit.

- Gdje si bila? - upitao je bijesno.

- Ne vjerujem da se to tebe tiče.

- Tvoj odlazak na jedno piće zaista je pristojno potrajao.

U tom trenutku u predvorje je ušla Fiona. Kao i uvijek, bila je savršeno dotjerana.Odjenula je prekrasan laneni kostim boje breskve, a na usnama joj je titrao pobjedonosnismiješak.

- Pa, ja sam ti odmah rekla da je ona prenoćila kod svojega prijatelja.

Holly je mrzila dvosmislenost. - Za vašu informaciju, prošle sam noći bila bez ključa.

Odlučno je podignula bradu kada joj se pogled susreo s Montgomeryjevim. Ništa ružnonije učinila, ništa čega bi se morala stidjeti.

- Razumijem - rekao je Montgomery.

Holly je mislila da je priča time završena. Prevarila se. Okrenuo se i hladno pogledaoFionu.

- Ja sam te zamolio da Holly dadeš ključ ulaznih vrata.

- Pa učinila sam to - prijezirno je Fiona pogledala Holly. - Sinoć sam ti ga dala Rekla sam

ti da je na noćnom ormariću. - Fiona, ti meni nisi dala ključ - odvratila je Holly.

Fiona se nasmijala.

- Očito si već zaboravila, a jasno mi je da si rado prenoćila kod svojega prijatelja.

- Nisam to učinila - rekla je Holly ratoborno. - A sada vas molim da me ispričate -

dobacila je Montgomeryju još jedan srditi pogled.

U njezinoj sobi, na noćnom ormariću, uistinu je bio ključ. Holly je točno znala da gaFiona sinoć nije ondje stavila. Kakvu igru igra ta žena? Uzdahnula je i stavila ključ u ručnutorbicu. Osjećala je da se mora čuvati Fione Matthews.

* * *

- Holly, da li bi mi mogla dati izvješće? Montgomeryjev glas probio je tišinu, a Holly jeskočila. Nervozno je pretraživala gomilu papira što ju je on ostavio na njezinu pisaćem stolu.

- Koje izvješće?

Pogledi su im se susreli, a on ju je nevoljko pogledao.

~ 71 ~

Anna



RafaelaR

- Izvješće što si ga sinoć trebala napraviti.

Prestrašeno je ponovno pretražila papire i na svoje veliko olakšanje našla izvješće.Montgomery ju je ponekad toliko gnjavio da bi najradije propala u zemlju. Proteklih je danabio loše raspoložen.

Holly mu je pružila papire, a on je promatrao svaku njezinu kretnju. Petak je za nju bio

najgori radni dan, jer toga je dana i on radio u uredu, pa je morala satima sjediti sučelicenjemu.

Holly je već tri tjedna radila u njegovoj kući i posao joj je išao dobro od ruke. Boravak sJamieom bio je za nju prava radost, a samo je željela da u Montgomeryjevoj nazočnostimože biti malo opuštenija. Činilo joj se da on neprestance zuri u nju. U uredu je učinila nekepromjene i otada je sve išlo bolje.

- Je li u redu? - upitala je.

- Može proći - promrmljao je. Satima je radila na tomu izvješću I napravila precizni

iskaz svih obveza, a on je samo rekao da može proći!

- Vrlo si dobro obavila posao. Holly - prvi put se nakon više dana osmjehnuo.

- Hvala.

Okrenula se i sjela. Njegova joj oštrina nije bila po volji, ali se dobro znala braniti.Osjećala je da je promatra, pa nakon nekoliko trenutaka nije mogla izdržati da ga ne pogledai upita:

- Zar nešto nije u redu?

- Naprotiv! Upravo sam mislio kako si posljednjih tjedana naporno i mnogo radila. Nisiimala mnogo vremena za sebe.

- Volim biti s Jamieom.

Nastavila je raditi, nadajući se da će I on to učiniti.

- U posljednje vrijeme nisi više izlazila s Rossom - rekao je. - Nadam se da nismopostavili prevelike zahtjeve na tebe.

- Bez brige, kada budem htjela izaći, već ću to učiniti. A ponijet ću i ključ - rekla je

izazovno.

Montgomery ju je zlovoljno pogledao.

- Bio bih ti zahvalan da me unaprijed obavijestiš kada budeš željela provesti noć izvankuće s nekim muškarcem. Mene se tiče gdje ti provodiš svoje noći - dodao je prije nego štoje Holly uspjela bilo što reći.

Bila je napeta. Iako je u sebi neprestance ponavljala da joj je sasvim svejedno što on onjoj misli, u dubini duše bilo joj je to najvažnije na svijetu.

Napetost se slegla kada je Fiona donijela kavu i sa smiješkom upitala Montgomeryja: - Jesi li završio?

- Za pola sata. Zašto?

Fiona je sjela na stol i pri tome malko podignula svoju crnu suknju. Zatim je dobacilaHolly prijekoran pogled.

- Rado bih s tobom nasamu porazgovarala - rekla je.

Holly je shvatila namjeru i krenula, ali Montgomery je rekao: ~ 72 ~

Anna



RafaelaR

- Ne moraš otići, Holly.

- Dobro bi mi došla mala stanka.

- Ja moram na nekoliko dana u Dublin, Montgomery, a mislila sam, budući da je tu Holly,mogli bismo poći zajedno.

Holly je zatvorila vrata za sobom. Osjećala se nelagodno. Što se nje tiče njihov odnos.Nastojala se smiriti. Zatim se vratila u ured. Fiona je još uvijek sjedila na stolu u svojojzavodničkoj pozi.

Holly je uzela novi papir. Fiona se nije obazirala na nju.

- Hajde, barem razmisli o tome, Montgomery.

- Zaista ne mogu. Ovog vikenda imam previše posla.

Montgomery neće putovati s Fionom! Holly se osmjehnula u sebi.

- Poslije ćemo još jednom o tome razgovarati - promrmljala je Fiona, uzela podložak iuzdignute glave izašla iz ureda.

- Holly, možeš li mi ovo najprije napisati? Vrlo je važno. Htio bih to sutra poslati.

Pružio joj je gomilu spisa. - Znam da je to veliki posao. Hoćeš li ga moći još danas obaviti?

- Pokušat ću. Nakon jednoga sata Montgomery je ustao.

- Idem svojemu odvjetniku na ovjeru kupoprodajnog ugovora za farmu.

- Znači, od danas si ponosni vlasnik Fitzgeraldove farme?

Trudila se prikriti svoje osjećaje. Montgomery je pogledao na sat.

- Vraćam se za pola sata.

- Sretno! - prošaptala je i nastavila raditi.

Jednim joj je prstom blago podigao bradu.

- Uistinu? - upitao je obazrivo. Stisnula je usnice, gledajući modre oči, koje je tolikovoljela.

- Jest.

Osmjehnuo joj se i pomilovao je po licu.

- Možda ćemo večeras u to ime nazdraviti, zar ne?

- Nas dvoje? Sami?

- Zar se možda bojiš ostati nasamu sa mnom?

- Besmislica! Mi smo ovdje gotovo svakoga jutra sami.

- To je nešto drugo - rekao je odrješito. - Donijet ću bocu pjenušca.

Nakon ovoga Holly se teško sabrala. No ako je poziva na čašu pjenušca; to ipak ne značida ga ona zanima. Vjerojatno samo želi prikriti vrijeme Fionine nenazočnosti.

Tek poslije podne ponovno je vidjela Montgomeryja. Smještao je Fioninu prtljagu uautomobil.

- Kamo putuješ, teta Fiona? - upitao je Jamie.

- Vraćam se u Dublin. Glas joj je zvučao oštro i ledeno. Očito nije bila zadovoljna štoMontgomery ne putuje s njom.

~ 73 ~

Anna



RafaelaR

- Želim ti ugodan vikend, Holly - rekla je prezirno.

- Hvala.

Montgomery je otvorio vrata automobila.

- Oprezno vozi - rekao je. Fiona mu je prišla. Izvrsno je izgledala u haljini boje trešnje.Poljubila ga je, a Holly je odvratila pogled.

- Do viđenja, teta Fiona - doviknuo je Jamie.

- Do viđenja, zlato moje. Sjela je u auto i ne pogledavši dijete. Montgomery se okrenuosa smiješkom i upitao:

- Tko ima volje izjahati sa mnom?

- Ja - uskliknuo je Jamie.

- Dobro, onda trči u staju i pobrini se da nađeš nekoga tko će ti pomoći osedlati tvojegaponija.

- Ideš s nama, Holly? - upitao je Jamie.

- Naravno da ide s nama. Odjahat ćemo na naš novi posjed - rekao je Montgomery

odlučno. - Imaš li ključeve? - upitala je Holly dok su išli prema staji.

- Imam.

- Pretpostavljam da će se farma odsada zvati Quinlanova farma - rekla je tužno.

- Nisam još razmišljao o promjeni imena.

- Jesi li danas poslije podne vidio Flynna?

- Jesam.

- Gledajte! - povikao je Jamie kada se vješto popeo na ponija.

- Ovo vrlo dobro radiš - pohvalila ga je Holly.

Montgomery joj se osmjehnuo. - Hvala - rekao je blago.

- Zašto kažeš hvala?

- Zato što si tako dobra prema mojemu sinu.

- Rado se brinem o njemu.

Holly je pošla k Becky. Nije htjela od Montgomeryja hvalu, htjela je više, mnogo više. Aliona je bila samo službenica i ništa više...

Bezbrižno su jahali livadama. Kada su napokon stigli do njezina nekadašnjeg doma,čudno se osjećala. Farma je djelovala napušteno.

- Je li sve u redu, Holly? - upitao je Montgomery, videći izraz njezinog lica. Kimnula je, iako joj srce zamalo nije puklo. Za nju je to bio kraj jednoga životnog

razdoblja.

Montgomery je sjahao i otvorio vrata.

- Hoćeš li ući? Zanijekala je glavom.

- U redu - rekao je Montgomery ljubazno - vidimo se kod kuće.

~ 74 ~

Anna



RafaelaR

Kod kuće! Te su joj riječi odjekivale u glavi kada je okrenula konja i krenula natrag.Kakve li ironije! Kada je ugledala kuću, zaustavila je konja.

Kuća Quinlanovih bila je prekrasna, ali ne i njezin dom. Bude li se Fiona udala zaMontgomeryja, njezini su dani ovdje odbrojeni. Fiona će se pobrinuti da ona ode. Hollyniosjećaji prema Montgomeryju bili su odviše snažni. Ne bi mogla podnijeti da on bude muž

druge žene. Što je to s njom? Sigurno je to posljedica pogleda na farmu Fitzgeraldovih. Tek kada se

suočila sa stvarnošću, osjetila je pravu bol.

Holly je bila posve utučena. Večera s Jamieom i Montgomeryjem trebala je za nju bitizadovoljstvo, ali nije mogla progutati ni zalogaj.

Lijepo je bilo slušati Jamieovo brbljanje i smijati se njegovim šalama, ali čim bipogledala Montgomeryja, zbunila se. Sve se više vezala za Jamiea i to je bilo opasno.

- Jesi li dobro, Holly? - upitao je Montgomery, nakon što je ona odvela Jamiea u postelju.

- Jesam - prošaptala je Holly, zureći u vatru u kaminu. - Večeri polako postaju svehladnije.

Montgomery je sjeo kraj nje.

- Što je? - okrenuo joj je glavu tako da su se gledali u oči.

- Ne znam, možda gubitak roditeljskog doma.

- Ali ti ćeš i nadalje imati posla s farmom, za to ću se već pobrinuti - rekao je ljubazno.

- Lijepo od tebe što me pokušavaš. utješiti.

- Tko kaže da te želim utješiti? - upitao je vedro. - Morat ćeš teško raditi za mene, jertijekom sijedećih mjeseci moraš pokazati svoje znanje i umijeće.

- Jesi li danas razgovarao s Flynnom?

- Jesam. Rekao mi je da će se vjenčati sa Sinead.

- Preselio je u Dublin, kako bi joj bio bliže. - Pripovijedao mi je da si ti provela noć na farmi - nastavio je Montgomery.

- Pa to sam ti već ja rekla.

- Znam i žao mi je što sam posumnjao u tvoje riječi.

- Nije važno - rekla je i promijenila razgovor. - Pitala sam se da li si s Flynnomrazgovarao o njegovu odlasku u Australiju?

- Da, razgovarao sam s njime o tome. Holly ga je pogledala puna nade: jer je posljednjihdana bila vrlo zabrinuta za svojega brata. Sinead je, naime, u posljednjem telefonskomrazgovoru bila vrlo suzdržana.

Montgomery je promatrao Hollyno blijedo lice. Napeto ga je gledala, a on je sažaljenjem zatresao glavom.

- Krivo mi je što ti moram prenijeti tu vijest - rekao je gotovo nježno - ali...

- Nemoj! - presjekla ga je Holly. - Nemoj!

- Žao mi je! - rekao je i uhvatio ju za ruku. - Pokušao sam ga odvratiti i čak sam muponudio posao na farmi.

~ 75 ~

Anna



RafaelaR

Holly je zagrizla usnicu, u očima joj se vidjela duboka bol. Sada će izgubiti još i brata.Osjećala se tako osamljenom.

Nije htjela pred njim zaplakati, nije htjela srušiti zid što ga je podigla između njih dvojei pokazati koliko je ranjiva.

- Ispričaj me na trenutak, molim.

Povukla je ruku, skočila i istrčala iz sobe.

U svojoj sobi briznula je u plač. Sjedeći na rubu postelje, plakala je. Prečula je kucanje i iznenadila se, čuvši iznenada Montgomeryjev glas.

- Prestani plakati, Holly. Ne mogu podnijeti da te nešto toliko boli.

- Onda otiđi - šapnula je Holly. Ostavi me na miru. Želim biti sama. Sjeo je kraj nje.

- Holly, ovo nije smak svijeta. Moguće je da im se Australija ne dopadne i da se vrate.

- Vjerojatno ga nikada više neću vidjeti - prekrila je lice rukama.

- Naravno da ćeš ga vidjeti - šapnuo je i nježno je pomilovao po kosi.

- Prestani, Montgomery - rekla je odbojno.

Osjećala je koliko su bliski, ali nije htjela izgubiti vlast nad sobom. - Uzmi! - pustio ju je na trenutak i dodao joj rupčić. - Prestani plakati, ne mogu to

podnijeti.

Obrisala je nos, a on joj se smješio. Oči su mu bile nevjerojatno blage, činilo se darazumije baš sve. A ona se u njegovu naručju osjećala tako zaštićenom. Nekako je sveizgledalo bolje kada je on bio uz nju.

- Drži me čvrsto, Montgomery. Gotovo nije bila svijesna toga da je te riječi izgovorilaglasno.

~ 76 ~

Anna



RafaelaR

X

Holly poslije nije znala kako je do toga došlo. Montgomery ju je držao čvrsto zagrljenu.

Šaptao joj je umirujuće riječi i milovao po kosi. Zatim ju je poljubio. Poljubio ju je s tolikomstrašću da se Holly od silnih osjećaja zavrtjelo u glavi. Nije se usudila povjerovati da se todogodilo. Bilo je to poput sna, prekrasna, strasna sna, a buđenja se bojala.

- Holly, mila moja.

Glas mu je bio prepun žudnje. Podigao joj je glavu da je može gledati.

- Toliko te želim.

Holly je ponovno zaplakala. Poljupcima joj je brisao suze.

- Prestani plakati, Holly. Ne mogu to podnijeti - šaptao je promuklim glasom.

Osjetila je kako otkopčava gumbe na njezinoj bluzi. Na trenutak je bila tako iznenađenada je nepomično ležala u njegovu naručju. Zatim je na goloj koži osjetila njegovu ruku.

Obuzela ju je strasna žudnja. - Montgomery - šapnula je njegovo ime.

Ovila mu je ruke oko vrata, a on ju je blago polegao na krevet. Ljubio joj je vrat, a zatimsu mu se usne spustile do njezinih grudi. Zastenjala je od slasti i prošla rukama kroznjegovu gustu kosu. Misliti je odavno prestala. Osjećala je samo strast što ju je izazivao u

njoj.

Podigao je glavu i nasmiješio joj se. Pogled mu je kliznuo oblinama njezina mlada tijela,bujnom crvenosmeđom kosom na bijeloj, satenskoj postelji i od uzbuđenja zarumenjelomlicu.

- Tako si lijepa - mrmljao je promuklo.

Osmjehnula mu se. Činilo joj se da će umrijeti od sreće. Lijepa mu je! Možda je voli istotako žarko kao i ona njega.

- Htio bih spavati s tobom, Holly. Govorio je tiho, dubokim glasom i beskrajno nježnimkretnjama milovao joj grudi. Holly se ukočila od žudnje i strasti.

- Želim te više nego što sam ikada želio i jednu ženu.

A što je bilo s Fionom? Pitanje joj je neočekivano proletjelo mislima. Je li joj rekao toisto prije nego što su zajedno spavali? Srce joj se stisnulo. Odjednom je osjetila svu

stravičnost situacije. Zamalo nije legla sa zaručnikom druge žene. Montgomery se htiooženiti Fionom, ne njome. Ona je samo prohtjev jedne noći. Nakon toga za nju više neće bitimjesta u ovoj kući. Izgubit će dom, posao i poštovanje jedinoga muškarca kojega je ikada

voljela. Montgomery je posegnuo za njom. Holly je uzmaknula. - Ne, Montgomery - rekla je, a glas joj je zvučao napeto. - To... to nije u redu - dodala je i

drhtavim prstima brzo zakopčala bluzu. - Žao mi je... ja...

- Holly! Što nije u redu? Pa i ti to želiš. Znam da tvoje tijelo čezne za mojim.

Holly je osjetila kako joj krv navire u glavu. Obrazi su joj plamtjeli. Osjećala seponiženom. Zar ga je izazvala? Njezin se ponos pobunio.

- Žao mi je ako sam pobudila pogrešan dojam. ~ 77 ~

Anna



RafaelaR

Nekako je uspjela gledati mu ravno u oči. Njegove su oči bile tako lijepe da se na

trenutak u njima izgubila i pri tome zašutjela.

- To ti je posve sigurno uspjelo - rekao je sabravši se. - Mogao bih se zakleti. Ali žao mije, Holly, nisam imao pravo da te dodirnem. Izgubio sam se... ti si vrlo lijepa žena... obojesmo odrasli... ja...

- I mislio si da bi se jednu noć mogao zabaviti sa mnom - dopunila je Holly njegovurečenicu.

Oči su joj sijevale. Njegova je isprika bila udarac bičem. Njegov je poljubac u njojpobudio toliko nade. Sada je uništena, slomljena. Kako je bila naivna kada je povjerovala daon za nju zaista nešto osjeća.

- Žao mi je, Montgomery, ali ja i ne pomišljam da budem djevojka za jednu noć.

Montgomeryjevo lice odavalo je ljutnju Prvi ga je put vidjela tako gnjevnoga. Osjetila jestrah.

- Ti želiš spasiti čast Fitzgeraldovih, zar ne, Holly? - rekao je polagano. - Poljubit ćešjednoga Quinlana i bit ćeš prokleta za sva vremena, je li?

Čvrsto se ugrizla za usnicu i bila je na rubu plača.

- Žao mi je što sam te morala razočarati, Montgomery, ali moje odbijanje nema nikakveveze s obiteljskom časti. Ja samo ne podnosim prijevaru. Nikada u svojem životu tako neštonisam učinila, pa ne mislim ni sada.

- Vrlo točno - odvratio je napokon prijekorno. - Šteta što moje moralno načelo nijefunkcioniralo prije nego što si me onako strastveno poljubila.

Ustao je i izašao iz sobe. Holly je gurnula glavu u jastuk. Lice joj je plamtjelo. Lomila seizmeđu poniženja i bijesa. Suze su joj tekle. On je htio Fionu prevariti s njom, a ponašao setako kao da se ona nečasno ponijela.

Željela ga je. Ako je njezina žudnja zločin, onda je kriva. Strasno ga je ljubila. Ponovno juje obuzeo val uzbuđenja. Voljela je Montgomeryja Quinlana svim srcem. Spoznaja da joj onnikada neće uzvratiti ljubav, da pripada drugoj ženi, bilo je više nego što je mogla podnijeti.Suze su joj tekle potokom.

Nakon nekog vremena zacijelo je od iscrpljenosti zaspala, jer kada je otvorila oči, krozprozor je dopiralo svjetlo. S mukom je sjela, pogledala na sat i bilo je nešto prije sedam sati.Kako je moguće da je nakon svega što se dogodilo tako duboko spavala?

Ustala je, a kada se pogledala u zrcalu, prestrašila se. Užasno je izgledala. Oči su joj bileotečene, odjeća što ju je sinoć nosila zgužvana. Polako je otišla u kupaonicu. Nakon dugogtuširanja osjećala se malo bolje. Vratila se u sobu i otvorila ormar s odjećom.

Postupila je ludo i neodgovorno. Dopustila je Montgomeryju da je ljubi i miluje, čak ga

je u tome ohrabrila. Sjećanje na to natjeralo joj je crvenilo na obraze.Je li mu se bacila oko vrata? Nije znala kako je do toga došlo. U svakom slučaju, bilo je

sasvim pogrešno. Montgomery će se uskoro vjenčati s drugom ženom, a sinoć se htio samo

malo zabaviti. Događaji protekle noći učinili su njezinu nazočnost u kući neizdrživom. Višene može ovdje ostati. Sada više ne!

~ 78 ~

Anna



RafaelaR

Drhtavim rukama dohvatila je haljinu i naglo se odjenula. Sići će i morati se suočiti sMontgomeryjem. Jedino što joj je preostalo bio je njezin ponos. Odlučila ga je svim snagamabraniti i očuvati.

Brižno je dotjeralo lice, kako bi prekrila tragove što su ih suze ostavile na obrazima. Jošjednom se pogledala u ogledalu, a zatim je sišla.

Nije se iznenadila što je Montgomery bio u uredu. Ponekad je ujutro pregledavaopapire, prije odlaska na farmu. Nije znala kako će se ponašati nakon protekle noći.

Sjedio je na kožnatome stolcu i nevoljko pregledavao papire. Kada je ušla, na trenutakje podigao pogled.

- Tražim izvješće o uzgoju konja. Zar te sinoć nisam zamolio da ga dovršiš? - upitao jeneljubazno.

Holly se prestrašeno trgnula. Taj hladni bljesak u njegovim očima! Prezirao ju je.Protekle se noći s njom poigrao, uživao u izazovu. Danas je htio sve zaboraviti i vjerojatnoželio da ona nestane odavde.

Nekako je uspjela zadržati uzdignutu glavu i odgovoriti istim glasom:

- Dovršila sam.

Pošla je do svojeg pisaćeg stola, a on ju je promatrao.

- Evo!

Holly je otvorila gornji pretinac i izvadila papire. Sinoć je vrlo dugo radila kako bi

završila izvješće i sada je bila izričito zadovoljna što je uložila toliki trud. Montgomery jeočito tražio povod kako bi istresao bijes. Izvadila je nekoliko stranica, a zatim začuđenonabrala čelo. U omotnici je bila samo polovica izvješća!

- Ovo je zaista čudno - rekla je gotovo bez glasa. - Našla sam samo prve stranice, a posve

sam sigurna da sam sinoć ovamo stavila cijelo izvješće.

- Onda će sigurno biti ovdje - odvratio je Montgomery nestrpljivo. - Uvjeravam te da je sinoć sve bilo ovdje - odgovorila je.

- A zašto onda više nije? - upitno je podigao obrve.

- Zar misliš da ja lažem? Bijesno ga je gledala. Kako može ovako postupati s njom?

- Samo sam pitao.

Glas mu je zvučao mirno, ali njoj se paralo srce. On joj ne vjeruje. On misli da sinoć višenije imala volje za rad, a sada laže kako bi to prikrila.

- Ja sam ti rekao kako mi je to izvješće važno - rekao je ozbiljno. - Više sam očekivao odtebe, Holly.

- Do kraja sam izradila izvješće i stavila ga u omotnicu. Sigurno ga je netko izvadio.

Netko tko traži razlog da me se otarasi. Nikakav ti izgovor za to nije potreban, Montgomery.Ja ću i bez toga otići. Molim te, primi moj otkaz na znanje.

Okrenula se i izašla iz sobe.

Stigavši u svoju sobu, drhtala je od uzbuđenja. Jednostavno nije mogla vjerovati da seMontgomery može ovako bijedno ponašati. Ako ju je želio otpustiti, nije morao navoditinikakav razlog. Dovoljno je bilo da joj samo kaže. Ionako su ugovorili pokusni rok, a taj jeistjecao ovoga vikenda.

~ 79 ~

Anna



RafaelaR

Ruke su joj tako drhtale da nije mogla složiti odjeću što ju je stavljala u kovčeg. Na krajuje odustala, pobacala sve bez reda i tresnula poklopac tako snažno da se kovčeg samzatvorio.

Na vratima se začulo kucanje. Holly nije odgovorila. Znala je da je Montgomery. Više munije imala što reći.

- Holly, molim te! - rekao je i otvorio vrata. - Pa ovo je smiješno. Ja te nisam htiootpustiti.

Neprijateljski je zurila u njega.

- Nitko mene nekažnjeno ne može nazivati lažljivicom - povikala je ogorčeno.

- To si ti rekla, ja nisam - rekao je mirno.

- Ali ti si tako mislio.

- Ne, nisam ni to.

Trenutak ga je gledala. Izgledao je umoran. Lice mu je bilo gotovo tužno.

- Dođi dolje da porazgovaramo kao odrasli ljudi.

Zatresla je glavom.- Ne mogu, Montgomery. Zaista mislim da je najbolje da odem.

Uzela je kovčeg i pošla prema vratima. Montgomery joj je zapriječio put, pa je moralazastati pred njim.

- Molim te, Montgomery, želim otići!

- Ali ja ne želim da ti odeš - rekao je mirno - i uopće nisam tražio nikakav izgovor da bihse tebe otarasio.

Holly je zagrizla usnicu. Nije htjela da on još nešto kaže. Jednostavnije je bilo otići, budeli o njemu loše mislila, iako je u dnu srca osjećala da Montgomery nije iskoristio izvješće dabi je se otarasio.

- Znam - rekla je polagano i pogledala ga. - Ali ja želim otići, Montgomery. Ti ćeš sigurnorazumjeti da više ne mogu ovdje ostat i.

- Mislim, zbog prošle noći?

- Naravno.

Pokušala je proći pokraj njega. Uzalud. Zgrabio ju je, čvrsto zagrlio, srce joj je stalo.

- Kamo ćeš?

- Ne znam još. Molim te, pusti me - rekla je gotovo jecajući.

Montgomery ju je smjesta pustio i odmaknuo se.

Samo što nije briznula u plač dok je trčala niza stube. Nije ju pokušao slijediti, samo ju

je pratio pogledom. - Do viđenja, Montgomery - prošaptala je i još se jednom okrenula.

Nije odgovorio.

Holly nije vidjela kuda se vozi. Oči su joj bile prepune suza. Toliko je voljelaMontgomeryja! Jadni Jamie! Kako će se čuditi kamo je nestala. Ali, njezina je odluka dobra.Radije poći sada nego gledati Montgomeryjevo vjenčanje s Fionom.

~ 8 ~

Anna



RafaelaR

XI

- Kako ti se dopada moja haljina? - upitala je Sinead ljubazno.

- Prekrasno ti pristaje - rekla je Holly sa smiješkom.- Jesi li već odabrala haljinu što ćeš je imati kao moja djeveruša? - upitala je Sinead.

- Ti izaberi nešto - rekla je.

- Sutra ću je još jednom pogledati. Holly je opazila da njezina prijateljica nešto bilježi.Sjedile su u kavani i odmarale se od napornih, vjenčanih kupovina. Holly je bila vrloumorna, ali ne samo zbog kupovine. U posljednje je vrijeme loše spavala. Neprestance jemislila na Montgomeryja. Brinula je i zbog Jamiea. Obojica su joj nedostajala do bola.

Sinead je zapazila Hollynu utučenost.

- Holly, je li sve u redu? - upitala je zabrinuto.

- Jest, naravno - rekla je Holly brzo. Smiješkom je prikrivala osjećaje. Nije htjela danjezina prijateljica vidi koliko je žalosna. Neka se veseli svojem vjenčanju.

Sinead je pozorno promatrala Holly. Tijekom posljednja tri tjedna, otkako je živjela uDublinu, znatno je oslabila, oči su joj upale na blijedu licu.

- Holly, reci mi istinu. Ja vidim da tebe nešto muči - rekla je Sinead. - Zar nećeš ništareći?

Holly je zatresla glavom. Nije htjela govoriti o Montgomeryju. Pri samoj pomisli nanjega navirale su joj suze. - Sve je u redu, Sinead. Vjeruj mi. Samo se malo teže ponovnonavikavam na život u gradu.

Sinead ju je pogledala s nevjericom. - Jučer sam bila u Greystonesu - rekla je

oklijevajući. - Vidjela sam Rossa.

Zamolio me da mu dam tvoju novu adresu.

- Nisi to učinila, zar ne? - upitala je Holly uzbuđeno.

- Nisam, ali nije mi bilo lako objasniti zbog čega mu je ne dam. Bio je povrijeđen.

- Žao mi je, Sinead. U ovom trenutku potreban mi je mir. Nisam raspoložena za društvo.

- Ross mi je rekao da je Montgomery došao k njemu i tražio te. Rekao je da si zaboravilanekoliko svojih stvari.

- Oh! - uzdahnula je Holly.

- Montgomery je sigurno vjerovao da si kod Rossa - dodala je Sinead - pa sam se pitala

kako je nadošao na tu pomisao.

Holly je nabrala čelo. Nije htjela nastaviti taj razgovor. Htjela je zaboravitiMontgomeryja i nastaviti vlastiti život. - Hoćemo li poći, Sinead? Htjela bih još poneštokupiti prije nego što zatvore dućane.

Sinead je kimnula i ispila kavu do kraja.

- Zašto ne bi večeras došla k nama i večerala s Flynnom i sa mnom? - upitala je na

izlasku.

- Vrlo si ljubazna, ali večeras bih željela rano leći.

~ 81 ~

Anna



RafaelaR

- Slažem se, ali sutra me nazovi.

Na kraju ulice Sinead je zastala. Njihovi su se putovi ovdje razilazili, a ona je bilazabrinuta zbog Holly. Nije ju htjela ostaviti samu u takvu raspoloženju.

- Jesi li sigurna da ne želiš poći sa mnom? - upitala je još jednom.

- Hvala ti, Sinead - zahvalno se osmjehnula Holly. - Drugi put rado ću prihvatiti tvojpoziv.

- Nadam se i molim te pojedi nešto za večeru - rekla je Sinead ozbiljno.

Holly je srdačno zagrlila prijateljicu. Sinead i Flynn veoma će joj nedostajati. Nakonpovratka u Dublin oboje je bilo tako ljubazno i dobrohotno prema njoj.

- Nazvat ću te sutra - rekla je kratko i s mukom suzdržala suze.

* * *

Bio je lijep listopadski dan. Nebo jasno modro, zrak svjež i prohladan. Holly je

zakopčala topli ogrtač i hitrim koracima prolazila pokraj Trinity Collegea. Pola sata hodaimala je do kuće, ali to joj je bilo svejedno. Voljela je kretati se. U trgovini kraj kuće kupila jemlijeko, kruh i još nekoliko sitnice. Zatim je pošla dalje. Njezin je stan bio na gornjem katukuće. Bila je to lijepa kuća, iako je znala i za bolja vremena.

Dok je Holly prolazila predvorjem, prišla joj je stanodavka.

- Gospođice Fitzgerald - rekla je sva blažena - ovdje je vaš zaručnik. Čeka vas već dužeod jednog sata.

- Moj zaručnik? - zapanjeno je Holly na trenutak zurila u stariju gospođu. - Mislim da stenešto pogrešno razumjeli. Sigurno se radi o mojemu bratu.

- Oh, mislim da je bilo u redu što sam ga poslala gore. On čeka u vašem stanu.

- Hvala lijepa - odgovorila je . Popela se stubama. Pred vratima je potražila ključ, ali vrata su se otvorila. Holly je s

nevjericom zurila u muškarca ispred sebe.

- Montgomery, što ti tu radiš?

Glas joj je zvučao neobično mirno, iako je drhtala cijelim tijelom. Koljena samo što jojnisu otkazala.

- Tvojoj sam stanodavki rekao da sam tvoj zaručnik. Bio je to jedini izgovor kojemu samse dosjetio da bi me pustila ući.

Holly je zatresla glavom. Ona je već više puta sanjarila da će Montgomery doći i povestije natrag, pa se sada pobojala da doista samo sanja i da će za tren oka svega nestati.

Montgomery joj je uzeo torbu iz ruke i stavio je na stolac. Na sebi je imao crne hlače idebeli modri pulover, boje njegovih očiju.

- Kako si? - upitao je mirno.

Njegov prodorni pogled učinio ju je do kraja nesigurnom. Pravila se da je pitanjeprečula.

- Montgomery, što tražiš ti ovdje? - upitala je nervozno. - Kako si saznao moju adresu?

~ 82 ~

Anna



RafaelaR

- Očajni muškarac može postati vrlo vidovit - rekao je zadirkujući je, ali je Holly ipakosjetila njegovu napetost, pogotovu što je izgledao umoran, a oči mu bile ozbiljne, čakzabrinute.

- Je li nešto s Jamieom?

- Jamie je dobro - promrmljao je Montgomery, umirujući je. - Sve je u redu. Jedino što

nedostaje to si ti. Nedostaješ mu. Nedostaješ nama obojici. Holly se nekoliko trenutaka borila sa suzama. Tako često je željela da joj Montgomery

baš to kaže. I to zato što je voli. Ali, kakve li gluposti! Ona mu nedostaje samo kao dobrasuradnica. Dugo i polagano svlačila je ogrtač i izbjegavala njegov pogled.

- I meni nedostaje Jamie. Ipak, Montgomery, ne mogu se vratiti i raditi za tebe. Žao mije.

- Ni ja ne želim da se vratiš i radiš za mene - rekao je kratko.

- Oh - uzdahnula je Holly - zbog čega si onda ovdje?

Odložila je ogrtač i skupila hrabrosti da ga pogleda.

- Gospode Bože, Holly, kako si oslabila. Zar ti nije dobro? - Naravno da mi je dobro - odgovorila je razdražljivo. - Poduzela sam dijetu.

Bila je to gola laž, ali nije htjela da on vidi kako nakon odlaska ništa više nije moglaprogutati.

- Nikakva dijeta tebi nije potrebna, ti si prekrasna žena - rekao je promuklim glasom.

- Molim te, bez komplimenata, Montgomery. Ne mogu to podnijeti.

- To mi je posve novo. Mislio sam da nisam bio dovoljno ljubazan prema tebi.

- Reci što imaš reći i idi!

Nježno joj je podigao bradu kao što je to i prije činio. Morala ga je gledati u oči.

- Došao sam ti reći koliko nam nedostaješ. Želim da pođeš sa mnom kući.

Zbunjeno ga je gledala.

- Ne razumijem. Ja...

- Volim te, Holly - šapnuo je. - Volim te i toliko mi nedostaješ da sam gotovo poludio.

Holly su navrle suze. To jednostavno ne može biti istina. Ona će se svakoga trenutkaprobuditi iz sna.

- Holly, molim te.

Prvi put otkako pozna Montgomeryja osjetila je strah u njegovu glasu.

- Otkako sam ti dopustio da odeš, osjećao sam se bijedno kao protjerani pas. Čak sam seodvezao k Rossu i napravio izgred.

Holly je s nevjericom zatresla glavom. Drhtala je poput djeteta. - Ako je to opet jedna od tvojih šala, Montgomery, onda bih...

- Nikada u životu nisam tako ozbiljno mislio! - rekao je, zgrabio ju je za ramena i

duboko joj se zagledao u oči. - Kada si otišla, mislio sam da si zaljubljena u Rossa i da siotišla k njemu. Holly, ti ne znaš što je to za mene značilo. Ali Ross mi je rekao da sizaljubljena u mene...

- Ross ti je to rekao?! - Holly se sva zacrvenjela.

~ 83 ~

Anna



RafaelaR

- Molim te, Holly, reci mi da me voliš. Suze su joj potekle niz obraze.

- Volim te, Montgomery - šapnula je. - I ti si meni nedostajao.

Nakon tih riječi dugo nije uspjela progovoriti. Montgomery ju je zagrlio i strastvenoljubio.

- Toliko sam sanjao o ovome trenutku da gotovo ne mogu povjerovati - prošaptao je

napokon. - Tako te volim, Holly Fitzgerald.

- A ja sam mislila da si ti zaljubljen u Fionu - rekla je Holly drhtavim glasom.

- U Fionu? - začuđeno ju je pogledao. - Fiona je Jamieova teta i to je sve.

- Ali ja sam mislila da ćeš se oženiti njome... mislila sam da...

- Kada si one noći govorila o prijevari, mislila si na Fionu? - upitao je oporo.

- No, da, ja...

- A ja sam mislio da ti misliš na Rossa - ljutio se. - Između mene i Fione nikada nije biloničega. Samo mi je ljubazno ponudila da će se tijekom praznika pobrinuti za Jamiea. To jeuistinu sve.

- Mislila sam da ste zajedno... Holly je zašutjela, a obrazi su joj plamtjeli.

- Kakve li besmislice! Već nakon nekoliko tjedana očajnički sam nastojao da je seotarasim, jer me svojim načinom života dovodila do ludila. Htjela je Jamiea poslati uinternat... .

- Da, ali i ti si jednom o tome razmišljao.

- To je bila samo varka da bi ti za mene radila. To je upalilo - nasmijao se obijesno.

- Gade! - nasmijala se, a on ju je ponovno zagrlio.

- Sredstvo opravdava cilj. A kada već govorimo o tome, znaš li da sam našao drugi dioizvješća?

- Da? Gdje?

- Mary ga je pri spremanju našla u Fioninoj sobi - rekao je Montgomery zamišljeno. -

Vjerojatno ista podlost kao i ono s ključem kućnih vrata.

- Ti si znao? - upitala je iznenađeno .

- Slutio sam, ali u to sam vrijeme bio prokleto ljubomoran, jer sam mislio da si s Rossomprovela noć.

- Između mene i Rossa nikada ničega nije bilo. Mi smo samo dobri prijatelji - brzo jerekla.

- I on mi je to rekao, iako nerado. Medutim, ne možeš mi zamjeriti zbog moje ljubomore.

Stalno ste bili zajedno, ti i Ross. - Samo zato što je Sinead moja najbolja prijateljica.

- Ako nemaš ništa protiv toga, ja bih sada želio zauzeti taj položaj - rekao je

Montgomery. - Želio bih biti tvoj najbolji prijatelj, tvoj ljubavnik i tvoj muž.

Holly je mislila da će joj srce stati.

- Je li to bračna ponuda? - upitala je bez daha.

- A što misliš zbog čega sam ovdje? - odgovorio je i poljubio je. ~ 84 ~

Anna



RafaelaR

Poljubac je sada bio topao i nježan. Holly je bila sva blažena.

- Znači li to: da? - prošaptao je.

- To znači tri puta: da - rekla je sva presretna.

Podigao ju je i odnio u naslonjač. Ondje ju je svu izljubio.

- Mislim da je time svađa između Fitzgeraldovih i Quinlanovih zauvijek završena - rekaoje smiješeći se.

- I ja tako mislim, Montgomery.

- Znaš li da u cijelome svojem životu još nikada nisam bio tako sretan - promrmljao je. -

Mislim da još nikada nisam osjetio tako duboku i snažnu ljubav.

Pogledala ga je. Na trenutak ju je obuzela tuga.

- Sigurna sam da je ipak nešto drugačije, Montgomery - rekla je tiho.

- Misliš na Camillu? - rekao je tužno. - Jest, volio sam je. Bila je moja mladenačka ljubav.Zajedno smo odrasli, rado smo se družili ali ja nisam ni pomišljao da se oženim njome. Bio sam na putu da prekinem našu vezu, kada mi je rekla da neće više dugo živjeti. Liječnici su

predvidjeli najviše još godinu dana. - Oh, Montgomery!

- Sirota Camilla! Ali, bila je hrabra djevojka. Rekla je da žali jedino za time što se nemože udati za mene i zasnovati obitelj.

- Ti si se, dakle, oženio...

- Smjesta - rekao je odlučno. - I bili smo sretni oboje. Proveli smo dvije prekrasnegodine, a rodio se i Jamie. Ne kajem se zbog toga braka, Camilla je bila prekrasna djevojka idobra žena.

- Oh, Montgomery! - rekla je Holly sva u suzama.

- Ne smiješ više plakati. Montgomery ju je poljubio i obrisao joj suze.

- Sve je to prošlost. Uvjeravam te da sam usrećio Camillu.

- To ti vjerujem - rekla je Holly dirnuto - ali sve je to tako tužno.

- Proveli smo zajedno sretno vrijeme, a to je više nego što mnogi ljudi o sebi mogu reći.A sada znam da je pred nama mnogo sretnih dana.

Kimnula je i podigla glavu da ga poljubi.

- Volim te, Montgomery, volim i Jamiea. Učinit ću sve što mogu da vas dvojica budetesretni.

- Ostani takva kakva jesi, Holly. - To je sve što od tebe želim.

rona alwyn ljeto u irskoj

Documents