Roman Stranac francuskog pisca Alberta Camusa i Zloin i kazna ruskog pisaca F. M. Dostojevskog su jedni od najpoznatijih svjetskih djela. U oba romana se protee unutarnja psihologija likova. Albert Camus je ujedno i dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine, a njegovo djelo Stranac nastalo je u razdoblju kasnog modernizma 1942. godine. F. M. Dostojevskog poznajemo kao ruskog realista i modernista, pisca psiholokog romana te oca modernog romana. Njegov psiholoki roman sadri elemente kriminalistikog romana, a likovi su buntovnici, robijai, prostitutkeU djelima se namee pitanje ubojstva koja itatelje dovode u razmiljanje, u sukob sa samim sobom, i to je ono to povezuje ove romane unato vremenskom jazu.U priloenim romanima se proteu dva glavna lika koja su povezana inom ubojstva te se pravno sude za taj in. Dostojevski u svom romanu namee pitanje: Je li prihvatljivo oduzeti ivot jednoj osobi da bi se spasilo vie njih? Iako Rodion Raskoljnikov je poinio ubojstvo da bi spasio mnoge, obuzima ga straan strah i osjeaj krivnje. Dok, za razliku Mersault ostaje hladnokrvan, nepromijenjenih emocija poslije ina ubojstva kao da je uinio neku uobiajenu stvar. Nije imao dojam da se nalazi u sudnici i da ga se sudi za ubojstvo to moemo zakljuiti iz njegovih razmiljanja imao sam dojam da sam pred klupom u tramvaju i da svi ti neznani putnici motre pridolicu ne bi li otkrili na njemu to smijeno. Raskoljnikov je lik koji stalno u raskolu da li je uinio pravu stvar i osjeaja krivnje. Iako sve opravdava in ubojstva kojeg je poinio on se osjea strano, slabo i uprljano te strahuje od kazne. Mersault je ista suprotnost Raskoljnikovu, on se u svom ivotu osjea potpunim strancem i sve to se dogaa ne doivljava osobnim pa tako niti gubitak majke. Sva dogaanja u svom ivotu pa tako i nedjela promatra kao na pozornici, ne pokazujui kajanje niti sram zbog svojih zlih djela. Dostojevski likom Raskoljnikova pokazuje jedan veoma teak ivot koji svojim naporima pokuava doi do boljeg ivota uz borbu za svoj osobni ivot pritom ne zanemarujui ni svoju obitelj. On pokuava biti dobar u svemu, ali posustaje i pada. Albert Camus kroz svoj glavni lik Mersaulta opisuje ovjeka koji samo ivi za sebe i hrani svoj ego pritom ne marei koga e povrijediti i kakve e posljedice biti. Njegov ivot kao da se ne odvija u stvarnosti, ve u iluziji, sve je podredio sebi pa tako i komeanje u sudnici u kojoj teko prihvaa svoj osobni pad.U oba djela pisci romana govore o inu ubojstva. Dostojevski kroz svoj lik navodi itatelja da opravda poinjeno ubojstvo. Iako za ubojstvo nema opravdanja njegov glavni lik je shvatio svoj grijeh i pokajao se. Camus opisuje ovjeka koji ni kada je osuen nije shvatio da je grijeio i nije se pokajao. Raskoljnikov je odsluio kaznu i iskupio se, dok Mersault je osuen na smrtnu kaznu, kao glavna krivnja je njegova bezosjeajnost.