1. Nedjelja došašća

Pred nama je vrijeme došašća, vrijeme iščekivanja, vrijeme budnosti. Upravo nas ova prva nedjelja

došašća poziva na budnost. „Bdijte! Budite pripravni“, kaže Isus u Evanđelju, jer vrijeme u kojem

živimo potiče na spavanje, na zanemarivanje bitnoga, na opojnost besmislom. A upravo u takvo stanje

naše uspavanosti, naše obamrlosti i lijenosti Isus ulazi s jasnim ciljem: da nas probudi na novost života.

On dolazi uvijek iznova među nas „da život imamo, u izobilju da ga imamo“.

Dok promatramo naše društvo, medije, institucije, koji nam da beskrajno mnogo načina pokušavaju

prezentirati stvarnost drugačijom, relativizirajući mnoštvo onoga nama svetoga, nastojeći prevariti

čovjeka i podvaliti mu grešnost za svetost, prazninu za puninu, nebitno pod bitno, a bitno kao ono

usputno – osobito u ovo vrijeme adventa koje je pred nama – došašće nam još više treba biti poticaj

da se vratimo svojoj nutrini, da provjerimo središte svoga bića; da imamo odvažnosti pogledati sebi u

lice, ali sebi i u srce; da se ne bojimo biti ono što jesmo – djeca Božja. Da se zbog svojih slabosti

stalno ne ispričavamo riječima pjesme „sjeti se da sam samo čovjek“, jer Isus nas ne zaboravlja

podsjećati da nismo samo ljudi od krvi i mesa, već da smo Bogu slični; Onome koji nas je na sliku

svoju stvorio. Podsjeća nas da smo djeca Božja, a upravo tu leži naša moć, sposobnost, snaga,

odvažnost da se izdignemo iznad ovoga svijeta, da se probudimo i osvijestimo da je sam Bog došao

među nas i želi ostati s nama jer je Emanuel – „Bog s nama“, i za nas, u svim segmentima našega

života i postojanja.

Došašće nas stoga poziva da jedni drugima, više nego inače, budemo „sol zemlje i svjetlost svijeta“,

ne zaboravljajući Kristov zadatak na koji smo pozvani i mnogima poslani da posvjedočimo Radosnu

vijest Božje nazočnosti među nama; da se odmaknemo od svakodnevnog crnila i pesimizma,

depresivnih i ispraznih misli, riječi osude i ocrnjivanja drugoga i budemo navjestitelji ljubavi i mira

oko sebe; da im posvjedočimo da nam Bog ne ide ususret uzalud, nego je s nam i u dobru i u zlu, u

zdravlju i u bolesti, u besmislenosti našega života, osobito onda kad nas pritišću svakodnevne

poteškoće; da je s nama i u patnji, i u tuzi i u boli; da jedino Bog može unijeti mir u naša srca, svjetlo

u tmine naših života. zato nam ide ususret. A došašće je vrijeme našega iščekivanja toga susreta.

Susreta koji se već dogodio, i događat će se sve dok je svijeta i vijeka.

No, imamo li uopće vremena za susret s Gospodinom? Imamo li želje susresti se s Njime jer danas

često živimo na način da za ono bitno u nama nemamo vremena Često nam se događa da „nemamo

vremena“ ni za sebe, još manje zadruge; a najmanje za Boga. Zaraženi smo jurnjavom bez granica. A

onda kad i dođe mala utiha u našoj životnoj jurnjavi, kao da se više ne snalazimo, jer smo premoreni

jurećim tempom života ili nas je pak strah tišine i smirenosti n a koju nismo navikli. Upravo je zato

dobro, slušajući ove liturgijske tekstove prve nedjelje došašća, zaustaviti se i naći vremena za

podizanje pogleda prema Gospodinu, od kojega dolazimo i kojemu se vraćamo, da u ovom hodu kroz

zemaljski život, ne živimo bez Njega, već da, naprotiv, hodimo s njime, upravo kako kaže prorok

Izaija: U Gospodnjoj hodimo svjetlosti. U ovo doba došašća, kad palimo svijeće na vijencima, možemo

si postaviti pitanje: Gdje je svjetlo u mom životu? Evo kratke priče:

Grupa ljudi zalutala je u katakombama i nikako nisu uspijevali naći izlaz. Počeo ih je hvatati strah,

jer im se baklja polako gasila. Kako će ikada više izići ako ostanu bez svjetla? Kako će se kretati u

potpunom mraku? Što ako netko padne i ozlijedi se? I tko zna kakva se sve stvorenja kriju u ovoj tami?

RKT. ŽUPA BDM OD POHODA

MARIJA GORICA

God. VI. br. 12 1. prosinca 2019.

2.

Što se više baklja gasila, strah je rastao i postajao nepodnošljiv. Mrak ih je doslovce počeo gušiti.

Naposljetku se dogodilo neizbježno. Zadnji titraji plamena su nestali i prekrila ih je tama. Ukočeni od

straha i suočeni sa svojim najcrnjim mislima stajali su jedno vrijeme. No, nakon nekog vremena, kad

su im se oči priviknule na tamu, u daljini su ugledali vrlo slab tračak svjetlosti. Isprva nisu mogli

vjerovati, no s obzirom da su svi vidjeli isto, odlučili su oprezno krenuti u tom smjeru. Nakon nekog

vremena postalo je jasno da se približavaju izvoru svjetlosti. Ohrabreni, nastavili su dalje i ubrzo

pronašli izvor svjetla. Bilo je to sunce, koje je ulazilo kroz jedan otvor, dovoljno velik da kroz njega

izađu. Nakon što su izašli i izgrlili se od sreće, jedan od njih reče: „Znate li da vjerojatno nikad ne

bismo pronašli ovaj izlaz da nismo ostali bez svjetla?“

Draga braćo i sestre, ne kaže se uzalud da se upravo u tami najbolje vidi svjetlo. I baš zato u ovo doba,

u zimi, kad je najduža noć, kad je tama na vrhuncu, dobivamo nagovještaj dolaska najvećeg svjetla –

Isusa Krista. Taj nagovještaj, to iščekivanje Svjetla nad svjetlima – samoga Gospodina jest srž došašća

koje je pred nama. I upravo zato, umjesto da grčevito stišćemo baklju u ruci u strahu da će se ugasiti,

bolje bi bilo da se trgnemo iz svoje uspavalosti, iz svoga samosažaljenja i da hrabro kročimo naprijed,

s povjerenjem u mudrost koja je veća od ljudske – da hodimo ususret Gospodinu. A tko traži

Gospodina iskrena srca, tko otvoreno sluša njegov glas, tko slijedi njegovo svjetlo, makar ponekad

skrenuo s puta ili se umorio – neće se zauvijek izgubiti. Dakle, nema straha. Nema tjeskobe. Samo

hrabrost i povjerenje u Boga, upravo onako kako je rekla poznata svetica dvadesetog stoljeća Edith

Stein. „Bog zna što namjerava sa mnom. Nije potrebno da se ja oko toga brinem“. Nemojmo se brinuti

tjeskobno. Odbacimo strah i tamu, a zaodjenimo se na početku ovog došašća Isusom Kristom i u

njegovoj hodimo svjetlosti! Amen!

Stigli su kalendari za slijedeću godinu! Potražite ih u sakristiji ili u Župnom Uredu svakodnevno!

Na vrijeme upišite svete Mise za Vaše pokojne! Nažalost, mnogi su zaboravili na godišnjice, imendane i rođendane svojih pokojnika! A te datume znamo unaprijed! I dobro je mjesec, dva unaprijed upisati svetu Misu za Vaše pokojne da se ne dogodi da se telefonom traži Misa za dan ili dva prije godišnjice ili koje druge prigode, kada je već sve popunjeno.

Danas ulazimo u novo vrijeme koje nam Gospodin daje da popravimo ono za što vidimo i znamo da u našim životima nije dobro. Jučer smo blagoslovili adventske vjenčiće na početku svetog vremena Došašća. To je vrijeme priprave za Božić. To nije božićno vrijeme. Stoga ćemo i ove godine kroz cijelo Došašće imati svete mise zornice svako jutro u 6 sati.

Vjeronauk za naše firmanike i prvopričesnike nastavljamo u grijanoj dvorani bl. Alojzija Stepinca, gdje nam je ugodnije. Vjeronauk ćemo imati sve do petka, 13. prosinca. Tada ćemo zbog priprave za Božić napraviti stanku koja će biti do sredine mjeseca siječnja, već prema tome kakvo će nam vrijeme biti u siječnju.

I danas vas molim da se uključite u organizaciju priprave za Došašće i Božić. Ponajprije vas molim da donesete kao i prijašnjih godina mahovinu koju ćemo iskoristiti za jaslice u našoj crkvi. Zatim, pozivam one koji možda imaju i žele darovati bor za našu crkvu. Ove ćemo godine kititi samo dva velika bora uz glavni oltar u našoj crkvi. Također, molim sve ljude dobre volje koji žele pomoći u pripremi jaslica, da se jave, kako bismo na vrijeme organizirali i pripremili materijal za postavu jaslica, a onda i borova u našoj crkvi. I ove će godine nositelji kićenja borova biti naši krizmanici, a očekujem i naše župne vijećnike da se ove godine intenzivnije uključe i u postavljanje jaslica i u kićenje borova! Točan termin za te radove bit će uskoro objavljen.

I ove godine božićnim paketima pomoći želimo učiniti veseliji Božić našim župljanima o kojima skrbi župni caritas, pa vas i ove godine molim da svojim darom pomognete pripremiti božićne pakete pomoći našim ugroženim

3.

obiteljima, a skupljamo i kolače za djecu iz dječjeg doma u Hrvatskom Leskovcu o kojima brinu časne sestre, a među djecom su i naši župljani! Sve što darujete bit će proslijeđeno najpotrebnijima.

Već je pripremljen i raspored za ovogodišnji blagoslov obitelji! Bit će male promjene u odnosu na prošlogodišnji. Nešto nam se ljudi doselilo i odselilo, pa sve one koji su „novi“ već sada molim da se jave u župni Ured ukoliko žele da im se blagoslovi kuća, kako bismo ih uvrstili u raspored, kako bi i oni bili upisani među naše župljane. Nekima možda termin pohoda svećenika neće odgovarati radi posla ili možda odmora. Takvi se također mogu javiti prije početka blagoslova, ako znaju da neće biti doma kad budemo prolazili kroz njihovo mjesto, da već prije blagoslova dogovorimo naknadni termin kada ćemo doći.

Pred Božić i ove godine želim obići naše bolesnike koji ne mogu doći u crkvu na ispovijed. Određeni broj njih posjećujem redovito, a ako je u međuvremenu netko obolio da ne može doći u crkvu, a želi se ispovjediti pred Božić, slobodno mi dojavite, pa ću ih rado obići i podijeliti potrebne sakramente. Ispovijed starijih i bolesnih župljana planiram u ponedjeljak, 16. prosinca od 9 sati.

Ne zaboravite Božićnu sv. Ispovijed: u subotu, 14. prosinca u 17 sati! DOĐITE SVI!!!

RAZMIŠLJANJE PAPE BENEDIKTA XVI. O DOŠAŠĆU

Došašće, odnosno Advent, ima biti vrijeme tišine, dok je - kako je istaknuo Papa - ono danas često upravo suprotno Neka Došašće bude vrijeme tišine u iščekivanju Gospodina – rekao je Sveti Otac u petak, 2. prosinca, nakon božićne predstave o Došašću i Božiću u Bavarskoj, održane u Vatikanu. Došašće, odnosno Advent, ima biti vrijeme tišine, dok je – kako je istaknuo Papa – ono danas često upravo suprotno. Što znači riječ 'Advent'? Prisjetimo se propovijedi pape Benedikta XVI. na početku Adventa – Došašća 2009. godine, tijekom Večernje, 28. studenog te godine.

Apostol nas Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima poziva da pripremimo dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Pavao rabi upravo riječ „dolazak“, na latinskom adventus, od koje dolazi riječ 'Advent' – rekao je Papa i objasnio da se ta riječ može prevesti kao „nazočnost“, „dolazak“. U izražavanju staroga svijeta, ta se riječ rabila za dolazak nekog dužnosnika, za pohod kralja ili cara nekoj pokrajini. Ali, mogla je značiti i dolazak božanstva koje izlazi iz svoje skrivenosti kako bi se snažno očitovalo - napomenuo je Sveti Otac. Kršćani su prihvatili tu riječ da bi izrazili svoj odnos s Isusom Kristom: Isus je Kralj koji je došao u ovu jadnu „pokrajinu“ nazvanu zemlja, kako bi pohodio svakog čovjeka. Na sudjelovanje u blagdanu svojega dolaska On poziva sve koji vjeruju u Njega, sve koju vjeruju u njegovu nazočnost u liturgijskom zboru. Riječju adventus željelo se reći: Bog je ovdje, nije se povukao iz svijeta, nije nas ostavio same. Iako Ga ne možemo vidjeti ni dotaknuti kao što se događa sa zapažljivim stvarnostima, On je tu i pohađa nas na više načina – istaknuo je Sveti Otac.

Nije li možda istina da nas često naše aktivnosti posjeduju, da društvo svojim raznovrsnim interesima monopolizira našu pozornost? – upitao je Sveti Otac te istaknuo da nas Došašće – Advent, to snažno liturgijsko vrijeme poziva da se zaustavimo u tišini kako bismo osjetili nazočnost. Ono je poziv da shvatimo da su pojedini događaji u danu znakovi koje nam šalje Bog, to su znakovi Njegove pozornosti koju upravlja svakome od nas – napomenuo je Papa. Došašće nas stoga poziva i potiče na razmatranje nazočnoga Gospodina. Ne bi li nam sigurnost u Njegovu nazočnost trebala pomoći gledati svijet drugačijim očima? Ne bi li nam trebala pomoći da cijeli svoj život shvatimo kao „posjet“, kao način na koji On može doći k nama i postati nam blizak u svakoj prilici? – upitao je Sveti Otac.

Osvrnuvši se potom na drugi bitni čimbenik Došašća, na iščekivanje koje je istodobno nada, Sveti je Otac primijetio da, ako vrijeme nije ispunjeno smislenom sadašnjošću, ako je ona prazna, svaki se trenutak čini pretjerano dug, a iščekivanje se pretvara u preteški teret jer je tada budućnost potpuno nesigurna. Ako, naprotiv, vrijeme ima smisla, i ako u svakom trenutku osjećamo nešto posebno i vrijedno, radost iščekivanja tada čini sadašnjost dragocjenijom – rekao je Sveti Otac te pozvao sve na intenzivni život sadašnjosti u kojoj nas već dostižu Gospodinovi darovi. Živimo ga usmjereni na budućnost punu nade – potaknuo je Papa. Došavši među nas, nazočan među nama, Krist nam govori na razne načine: u Svetom pismu, u liturgijskoj godini, u svecima, u svakodnevnim zbivanjima, u svemu stvorenom… (…) I mi Mu se možemo obratiti, prikazati mu svoje patnje, nestrpljivost, pitanja koja nam izviru iz srca. Budimo sigurni da nas uvijek sluša! A ako je Isus nazočan, više ne postoji prazno vrijeme bez smisla. Ako je On nazočan, možemo se nadati i onda kada nam drugi ne mogu više zajamčiti nikakvu potporu, i onda kada budućnost postane mučna – istaknuo je Sveti Otac.

4.

U petak, 6. prosinca u 6 sati imamo zajedničku sv. Misu za ove pokojnike: + Nikola

Krčelić i Obitelj, Nikola i Marija Klokočar i Obitelj i za ozdravljenje Ane Cerjak.

Izdaje: ŽUPA Pohoda B. D. Marije – MARIJA GORICA

Tel. 01/3395-848; 098/452-192; stjepan.baric@yahoo.com

glavni urednik: vlč. Stjepan Barić, župnik

PON 2. XII. Habakuk 6h

Marija Gorica + Rene Studer

UTO 3. XII. Franjo Ksaverski

6h

16,30h

Marija Gorica

Barbara i Josip Klokočar

Sastanak članova Caritasa

SRI 4. XII. Barbara 6h

Marija Gorica

+ Nikola i Barica Sladović i Obitelj

ČET 5. XII. Krispina 6h 18h Marija Gorica

+ Marina Kablar, god.

vjeronauk za KRIZMANIKE

PET 6. XII. Nikola

6h

18h

Marija Gorica

Zajednička sv. Misa

vjeronauk za PRVOPRIČESNIKE

SUB 7. XII. Ambrozije 6h

Marija Gorica

+ Marija i Nikola Pernar

NED 8. XII.

DRUGA

NEDJELJA

DOŠAŠĆA

6h

Marija Gorica

9,30h

Sveti Križ

11h

Marija Gorica

+ Božo Cajhen, uz rođendan, Stjepan Adamić i Josip Debogović i za nerođenu djecu + Ivan Novak, uz rođendan, Marija Magdić, uz rođendan i Marija (god.) i Nikola (uz imendan) Tašić

ŽUPNA SV. M I S A