rezultati ankete: “što građani rijeke žele od industrijske baštine...

II. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 419

Rezultati ankete: “što gRađani Rijeke žele od industRijske

baštine svoga gRada?”

results of a survey: “What do the citizens of rijeka Want from the Industrial Heritage of

their city?”

u povodu Otvorenih vrata riječkoga industrijskog naslijeđa

Miljenko smokvina*, dipl. oec. samostalni istraživač, Pro torpedo rijeka, Hrvatska

Sažetak

Anketiranje građana Rijeke o njihovim stavovima o riječkoj industrijskoj baštini re-aliziralo se u sklopu projekta “Dani otvorenih vrata riječkog industrijskog naslijeđa u proljeće 2004., kada se obišlo tri lokaliteta riječke industrijske baštine – bivše “Še-ćeranu” i Tvornicu duhana, Tvornicu papira te Tvornica Torpedo.Riječane su kroz napuštene industrijske pogone vodili članovi udruge Pro torpedo (Daina Glavočić, Julija Lozzi Barković i Miljenko Smokvina); sva tri lokaliteta obišlo je više od 500 posjetitelja. Građanima koji su obilazili industrijske pogone podije-ljen je upitnik koji su ispunili na licu mjesta ili su poslije dostavili u udrugu. Zbog korekcije uzorka, anketiran je i određeni broj građana koji nisu obilazili baštinu (fakulteti, knjižnice). Prije anketiranja više je puta testirana potpuna razumljivost i razumljivost pojedinih pitanja u upitniku. Upitnik je sadržavao 13 osnovnih pitanja sa 35 mogućih odgovora te pitanja s mogućnošću otvorenih odgovora. Sadržavao je i sedam strukturnih pitanja na osnovi kojih su se razvrstala osnovna pitanja. Ovo istraživanje dobilo je 146 valjano ispunjenih upitnika, što je zadovoljavajuće u od-nosu na broj postavljenih pitanja. Riječani znaju koji objekti industrijskog naslijeđa postoje u Rijeci. Za Torpedo zna 87 posto građana, za Tvornicu papira 80 posto, za “Rikard Benčić” 79,5 posto, za Luku 44 posto, a za Tvornicu konopa zna njih 10 posto. Građani smatraju da je od najvećeg povijesnog (industrijskog) značenja za Rijeku: Tvornica torpeda – 55,5 posto, “R. Benčić” – 28,8 posto, Luka – 17,8 posto, Tvornica papira – 15,8 posto. Riječani predlažu da se riječko naslijeđe: 1. pretvori u

* [email protected]

420 miljenko smokvina, Rezultati ankete: “Što građani Rijeke žele od industrijske baštine...

nov kulturni prostor – 47,9 posto, 2. najvrednije dijelove pretvoriti u muzeje – 29,5 posto, 3. kompletne tvornice pretvoriti u muzeje – 13 posto, a samo 1,4 posto smatra da riječku industrijsku baštinu treba sačuvati u riječkim muzejima. Riječani žele napuštene tvorničke zgrade namijeniti za: turizam, ugostiteljstvo, rekreaciju – 62 posto, u parkove – 13,7 posto, u studentske domove – 13,7 posto, u stambeni pro-stor – 5,5 posto. Gotovo dvije trećine građana procjenjuje da bi novonamijenjenim nekadašnjim industrijskim prostorima trebao upravljati Grad Rijeka – 61,6 posto, razne udruge – 16,4 posto, trgovačka društva – 11 posto i država Hrvatska 8,9 posto. Novine su glavni medij za stjecanje spoznaje o riječkoj baštini; 45 posto Riječana je informacije o baštini dobilo iz novina, 25 posto od prijatelja, 11 posto s televizije i isto toliko na fakultetu. Raspon starosti anketiranih bio je 20–30 godina (25%); čak 7 posto bilo je mlađih od 20 godina pa je očito da i mlade zanima riječka industrijska baština. Nije čudno što se za baštinu zanimaju i stariji pa je tako anketu ispunilo 9 posto Riječana starijih od 70 godina, 15 posto je imalo 60–70 godina, a 17 posto 50–60 godina. Prema školskoj spremi, gotovo 90 posto su školovani, 43 posto je završilo fakultet, 44,5 posto srednju školu, zaposlenih je bilo 33 posto, onih koji se školuju 25 posto, nezaposlenih 11 posto i umirovljenika 30 posto.

udruga Pro torpedo (udruga za promicanje i očuvanje riječke industrijske bašti-ne) osnovana je 27. studenoga 2003. godine.1 statut udruge predviđa brojne ciljeve, a glavni je promicanje i očuvanje riječke industrijske baštine, poticanje stručnog i znanstvenog istraživanja, organizacija znanstvenih skupo va, stvaranje svijesti u javnosti o potrebi očuvanja i vrednovanja baštine, djelo vanje na polju informiranja i edukacije mladih i svih građana rijeke o indu strijskoj baštini.ubrzo nakon početka rada udruge uočeno je da riječka javnost s pažnjom prati njezin rad te da među građanima postoji izraženo zanimanje za riječku indu-strijsku baštinu. Zaključeno je da je jedan od prvih zadataka udruge pokazati građanima rijeke industrijsku baštinu koja je do tada bila gotovo nedostupna, zatvorena iza “tvorničke žice”, pa se na proljeće 2004. osmislio projekt Dani otvorenih vrata riječkog industrijskog naslijeđa. Grad rijeka je te godine započeo s projektom unapređenja civilnog društva pod nazivom Uključivanje građana u uspješno upravljanje imovinom te su nakon nekoliko susreta predstavnici Grada rijeke i Pro torpeda zaključili da se ideja Dana otvorenih vrata riječkog industrijskog naslijeđa dobro uklapa u ideju Grada rijeke o upoznavanju riječana s dotad gotovo nepoznatim industrijskim dijelovi ma grada.

Projekt je osmišljen i realiziran u suradnji s Gradom rijeka,2 financijsku je podršku dao USAID – World Learning INC, a operativna organizacija akcije

1 statut udruge donesen je na osnivačkoj skupštini održanoj 27. studenoga u 2003. u prostorijama muzeja moderne i suvremene umjetnosti u rijeci. osnivačkom sastanku prisustvovalo je tridesetak riječana zainteresiranih za vrednovanje riječke industrijske baštine. u upravni odbor izabrani su miljenko smokvina, predsjednik, daina Glaovočić, dopredsjednica, marko franković, tajnik-blagaj-nik, te bogdan siminiati i julija Lozzi barković.

2 sa strane Grada rijeka u organizaciju projekta bili su uključeni iz ureda Grada rijeke, ksenija Linić, maja tatalović i tajana mavrinac.


trebala se odvijati u okviru udruge Pro torpedo rijeka te su u tom smislu 15. ožujka 2004. Grad rijeka i Pro torpedo sklopili ugovor.

Projektom je previđeno više aktivnosti – obilazak nekoliko lokaliteta riječke industrijske baštine, manja informativna publikacija o tim lokalitetima, anke-tiranje građana o riječkoj industrijskoj baštini, stvaranje upitnika za tu anketu, analiza prikupljenih odgovara građana te objavljivanje rezultata ankete.

Projekt se nije mogao uspješno realizirati bez potpore i pomoći ureda Grada rijeke koji je projektu dao logističku podršku u tiskanju publikacije, kontaktima s medijima, osiguranju pristupa lokalitetu pri obilasku, u komuniciranju s građanima i u nizu drugih aktivnosti.

PRateća Publikacija

u sklopu priprema za obilazak riječke industrijske baštine tiskana je manja publikacija – kratki vodič kroz objekte. Publikacija sadrži po tri kraća teksta o svakom objektu, a tiskani tekstovi uloženi su u kartonske korice koje su ujedno poslužile i kao poziv na obilazak baštine, s točnim terminima obilaska. unutarnja je strana korica iskorištena za tiskanje izvoda iz statuta Pro torpeda rijeka, a na stražnjoj je strani tiskan kraći tekst o istraživanju i zaštiti indu-strijske baštine u svijetu. unutarnji prilozi sadržavaju tekstove o Šećerani i Tvornici duhana mr. daine Glavočić, Tvornici papira dr. julije Lozzi-barković te tekst o Tvornici torpeda u rijeci miljenka smokvine.


� Organizatori Otvorenih vrata: Maja Tatalović, Daina Glavočić, Miljenko Smokvina i Ksenija Linić

� Kroz Tvornicu papira vodila je Julija Lozzi Barković.

� Voditeljica kroz ex šećeranu Daina Glavočić

fotografije: Petar fabijan, Goran Živković, Lucio Vidoto, Vedran karuza


� Vladimir Dodig Trokut obišao je Tvornicu papira i tražio eksponate za antimolej.

� Miljenko Smokvina bio je vodič kroz bivšu

Tvornicu torpeda.

� Obilazak pogona bivše Tvornice papira


uPitnik

budući da je dio projekta obuhvaćao i anketiranje građana o riječkoj indu-strijskoj baštini, pripremljen je odgovarajući upitnik. upitnik se stvarao u nekoliko varijanti. najprije se definiralo što se želi saznati iz ankete, na osnovi čega je napisan prvi koncept; nakon što se razgovaralo o temama i obuhvatu upitnika, definirana je druga varijanta kojom je provedeno testiranje među članovima udruge i manjim brojem riječana, onima kojima industrijska baština nije prvenstveni interes. od svih sudionika probnog anketiranja, tražile su se primjedbe na upitnik koje su, nakon rasprave, uvrštene u konačnu varijantu upitnika. upitnik je bio tiskan na jednom listu obostrano, a anketiranje je bilo anonimno. Pitanja u upitniku bila su raznolika; na dio pitanja moglo se slo-bodno odgovoriti, na dio pitanja trebalo je zaokružiti predložene odgovore, a na neka su se pitanja tražili prijedlozi.3 Zadnji dio upitnika bio je strukturalni; na osnovi tih pitanja poslije je obrađivan dio ankete.4

upitnici su podijeljeni sudionicima obilaska lokaliteta riječke baštine. svatko je dobio po jedan upitnik; dio posjetitelja upitnike je ispunio odmah, drugi su ih

3 rudi supek, Ispitivanje javnog mnijenja, naprijed, Zagreb, 1968., str. 91.4 fedor rocco, Istraživanje marketnga, školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 278.


ispu nili poslije i poslali na adresu Pro torpeda. od svih se upitnika, oko polovica vratila ispunjena. nakon dovršenog anketiranja sudionika obilaska industrijske baštine, dio upitnika podijeljen je u sveučilišnoj i Gradskoj knjižnici te na eko-nomskom fakultetu, gdje je ispunjeno oko četvrtine ukupno ispunjenih upitnika.

ukupno je analizirano 146 upitnika, što se statistički smatra dovoljno velikim i reprezentativnim uzorkom u odnosu na broj postavljenih pitanja. tako je od 146 ispunjenih upitnika, 42 posto ispunjeno u bivšem Benčiću, 31 posto u bivšoj Tvornici papira, 9 posto u bivšoj Tvornici torpeda i 18 posto među ostalima (knjižnice i drugo). Ispunjene upitnike numerički su obradili psiho lozi s riječkoga filozofskog fakulteta Željko tovilović, borjan batagen i bojana smokvina jokić, te izradili tablice i grafikone.

obilasci lokaliteta Riječke industRijske baštine

Projekt je uključio obilazak tri lokaliteta riječke industrijske baštine – Šećeranu i Tvornicu duhana te Tvornicu papira i Tvornicu torpeda.

na obilazak Šećerane i Tvornice duhana 20. svibnja 2004. došlo je stotinjak riječana, ljubitelja rijeke i njezine povijesne baštine. uz pomoć raz gla sa, posjetitelje je skoro dva sata vodila, uz stručna objašnjenja, mr. daina Gla vočić, viša kustosica muzeje moderne i suvremene umjetnosti u rijeci i potpredsjednica udruge Pro topredo rijeka. na kraju obilaska zainteresirani sudionici ispunili su anketni upitnik o riječkoj industrijskoj baštini.

dana 27. svibnja 2004. gotovo 150 riječana vodila je kroz Tvornicu papira doc. dr. julija Lozzi-barković, profesorica na filozofskom fakultetu u rijeci, članica uprave Pro torpeda. Građani rijeke su uz stručno vodstvo i detaljna objašnjenja dr. barković obišli gotovo sve prostore bivše Tvornice papira i nakon obilaska ispunili anketni upitnik.

na trećem obilasku riječke baštine 3. lipnja 2004., više od 150 riječana vodio je u bivšu Tvornicu torpeda miljenko smokvina, dipl. oec., predsjednik Pro torpeda. Građani rijeke obišli su dostupne pogone i napuštenu lansirnu rampu za ispitivanje torpeda. obilazak je trajao oko dva sata, a građani su na kraju ispunili anketni upitnik.

može se zaključiti da su nakon ta tri obilaska lokacija riječke industrijske baštine, zainteresirani riječani dobili uvid u dio riječkoga industrijskog nasli-jeđa. Gotovo sve lokacije sada napuštene industrije bile su dosad nedostupne građanima pa je ovo bila prilika da se osobno posjete ta mjesta. tijekom obi-laska građani su pokazali veliko zanimanje za riječku prošlost, postavljali su brojna pitanja o tome što učiniti s tim napuštenim tvornicama.

svi riječki i brojni hrvatski mediji, novine i tV popratili su početak realizacije projekta i obilazak svih lokaliteta riječke industrijske baštine.


koliko Riječani Poznaju industRijsku baštinu svoga gRada i što žele od nje

rasprave o identitetu grada rijeke stalno traju.5 njegove mediteranske i srednjo-europske karakteristike čine ga specifičnim gradom pa ga nije lako definirati i odrediti mu mjesto među sličnim gradovima u bližem ili daljem okruženju.rijeka je u svojom novijoj povijesti nekoliko puta mijenjala osnovne karakte-ristike. od srednjovjekovnog grada u 15. stoljeću, veličine između 2.500 do 3.000 stanovnika,6 gradsko se stanovništvo nije posebno mijenjalo gotovo do kraja 18. stoljeća kada ima 6.764 žitelja.7 Grad rijeka počinje se intenzivnije razvijati, pa raste i broj stanovnika u njemu od druge polovice 19. stoljeća, tako da 1869. ima 17.884, a 1900. godine 38.955 stanovnika,8 a to je upravo doba kada se grad povezuje sa svojim zaleđem dvjema željezničkim prugama, kada se intenzivno gradi nova luka i niz drugih industrija koje su mu dale osnovno gospodarsko obilježje.9 to je doba obilježilo gospodarski profil rijeke, a struktura riječkoga gospodar-stva nije se u načelu izmijenila sljedećih stotinu godina. svi su glavni gospo-darski subjekti, uz uspone i padove, uza sve promjene država i društvenih odnosa, opstali gotovo do kraja 20. stoljeća, kada su 1990-ih godina počele velike promjene i nestajanje niza tvornica i drugih gospodarskih subjekata. u svijesti mnogih generacija riječana (i sušačana), brojne riječke tvornice bile su nešto stalno, sigurno i neuništivo. Gašenje Tvornice papira, koja je doživjela gotovo 170 godina i u kojoj su radile generacije riječana s istočne strane grada, bio je nezamislivo, ali se ipak dogodilo. Prestale su raditi dvije velike riječke ljevaonica metala – Vulkan i Rikard Benčić, koje su vukle korijene unatrag skoro stotinu godina, tvornica Torpedo, ikona riječke precizne metaloprerađivačke industrije, doživjela je stečaj, nestale su neke brodarske tvrtke (Croatialine) te više građevinskih, trgovačkih i pomorskih agencija i špedicija. tek gašenje najznačajnijih riječkih gospodarskih subjekata, pokazalo je riječa-nima što su oni značili za grad i njezine građane. nestanak tih tvrtki ukazao je na njihovo veliko ekonomsko značenje te iznio na svjetlo dana osjećaje koje su građani rijeke imali prema poduzećima i tvornicama u kojima su oni, i njihovi

5 riječki Novi list već nekoliko godina u svome mjesečnom Info prilogu objavljuje rubriku “o iden-titetu pišu”, u kojoj su se dosad oglasili brojni riječani i prolaznici kroz grad. ukupno je objavljeno stotinjak duljih ili kraćih prikaza. ne zna se je li dosad provedena analiza tih stavova, ali je već na prvi pogled vidljivo da se riječani ne mogu jednoznačno odrediti i definirati gradski identitet. urednici rubrike su kim cuculić i svjetlana Hribar, novinarke Novog lista.

6 aladar fest, Fiume nel secolo XV, bulletino della deputazione fiumana di storia Patria, vol. III., ri-jeka 1913., str. 89. fest navodi brojčane podatke o stanovništvu u još nekim gradovima europe. tako je Zürich tada imao oko 4.700 stanovnika, drezden 5.000, a trst je početkom 16. stoljeća imao oko 6.000 stanovnika.

7 dr. nikola stražičić, Prilog poznavanja demografskog razvoja grada Rijeka tijekom posljednja tri sto-ljeća, sv. 1., Izdavački centar rijeka, rijeka, 1994., str 111.

8 Isto, str. 113.9 Grupa autora, Siloviti ekonomski razvoj, u: Povijest Rijeke, gl. ur. dr. danilo klen, skupština općine

rijeka, Izdavački centar rijeka, rijeka, 1988., , str. 239. i dalje.


preci, dotad radili. Važnost neke industrije pokaže se najzornije kada ona nesta-ne, a to se dogodilo i u svijesti brojnih riječana. stoga nije čudno što mno go-brojni riječani kao važan dio gradskog identiteta ističu njegovu industriju, luku, brodove. a kako su neke od tih industrija nestale, u rijeci se već početkom 1990. godine službeno stvorila svijest da tu industriju treba sačuvati kao baštinu, ako je se već ne može osposobiti da i dalje živi, radi i proizvodi.kako su se 1990-ih ugasile mnoge riječke tvornice, njihovi pogoni su srušeni, strojevi su se prodavani u staro željezo, a arhive nestajale, među nekim je riječanima sazrela ideja da će samo organizirani moći uspješno djelovati na očuvanju riječke industrijske baštine. tako je u rijeci osnovan Pro torpedo Rijeka, udruga građana kojoj je cilj promicanje i očuvanje riječke industrijske baštine.

analiza ankete o stavoviMa gRađana o Riječkoj industRijskoj baštini

struktura građana koji su ispunili anketni upitnik

spol • muškarci – 44,5%• žene – 55,5%

dob• do 20 godina – 7,5%• od 20 do 30 – 25,3%• od 30 do 40 – 10,3%• od 40 do 50 – 14,4%• od 50 do 60 – 17,8%• od 60 do 70 – 15,1%• više od 70 – 8,9%

godine života u Rijeci• do 20 godina – 20,5%• od 20 do 30 – 15,1%• od 30 do 40 – 17,1%• od 40 do 50 – 13%• od 50 do 60 – 17,8%• više od 60 – 16,4%

završena škola• osnovna – 4,1%• srednja – 44,5%• fakultet – 43,8%• magisterij/doktorat – 62%


Prema podacima o strukturi riječana koji su sudjelovali u anketi o riječkoj industrijskoj baštini, vidi se da je riječ o školovanim ljudima – polovica ih ima fakultetsko obrazovanje i više od toga. riječka baština gotovo jednako zanima muškarce i žene, njihova je dob gotovo ravnomjerno raspodijeljena; jedna trećina ih ima do 30 godina, jedna četvrtina od 30 do 50 godina, a ostatak više od 50 godina. Podatak o zaposlenju anketiranih ima posebno značenje; čak 30 posto anketiranih su umirovljenici, što znači da njih industrijska baština po-sebno zanima, a to bi se na neki način moglo i očekivati (to su, vjerojatno, bivši zaposlenici u tim tvornicama), ali gotovo isti broj onih koji se školuju, tj. 24,7 posto, govori da baština zanima i mlade, što je posebno zanimljivo i pokazuje da je i taj aspekt kulture u žarištu interesa mlađe generacije. anketni su upitnik ispunili riječani koji u svome gradu žive vrlo dugo; do dvadeset godina u rijeci živi 21 posto anketiranih, 45 posto živi ih ovdje izme-đu 20 i 40 godina, 40–60 godina živi 34 posto građana, a više od 60 godina 9 posto anketiranih. može se zaključiti da su objekte riječke baštine obišli riječani koji dugo žive u ovom gradu.analiza zaposlenosti ili bivše zaposlenosti (za umirovljenike) pokazala je da su baštinu obišli prosvjetni radnici – 15 posto, zdravstveni radnici – 9 posto, a iz područja kulture 7 posto anketiranih. anketa je pokazala da su riječani svjesni svoga industrijskog naslijeđa i njego vih objekata. Na pitanje koje objekte/lokacije industrijske baštine znaju u Rijeci, odgovorili su ovako: za Torpedo zna 87 posto građana, za Tvornicu papira 80 posto, za Rikard Benčić 79,5 posto, za Luku 44 posto, a za Tvornicu konopa zna njih 10 posto.dobna analiza anketiranih pokazuje da mlađi malo manje poznaju riječke lokalitete, dok ih oni koji rade ili su nezaposleni poznaju bolje, iako te razlike nisu velike (10–15 posto). riječani smatraju da je od najvećega povijesnog značenja za rijeku: Tvornica torpeda (55,5 posto), R. Benčić (28,8 posto), Luka (17,8 posto) Tvornica papira (15,8 posto). s objektima riječkoga naslijeđa građani bi učinili sljedeće: 1. pretvorili ih u nov kulturni prostor (47,9 posto), 2. najvrednije dijelove pretvorili bi u muzeje (29,5 posto), 3. kompletne tvornice pretvorili bi u muzeje (13 posto), a samo 1,4 posto riječana smatra da riječku industrijsku baštinu treba sačuvati u riječkim muzejima. Potonji podatak govori da riječani žele da se baština sačuva in situ, ne žele je izmještati u muzeje. taj stav podupire i želja da se baština prenamijeni za kulturu pa dio baštine riječani vide kroz njezinu kulturnu valorizaciju. na pitanje što bi trebalo učiniti s napuštenim riječkim tvornicama i njihovim zgradama, riječani odgovaraju: obnoviti u njima dosadašnju proizvodnju (2,1 posto), djelomično ih srušiti, djelomično konzervirati (24 posto), uvesti u njih novu, modernu tehnologiju (31,5 posto), kompletno ih konzervirati (39,7 posto). riječani bi najradije napuštene tvorničke zgrade kompletno konzer virali, a najmanje očekuju da će se u njima obnoviti sadašnja proizvodnja.


riječani napuštene tvorničke zgrade žele namijeniti za turizam, ugosti telj-stvo, rekreaciju (62 posto), pretvoriti ih u parkove (13,7 posto), studentske domove (13,7 posto), stambeni prostor (5,5 posto). Gotovo dvije trećine riječana sma traju da se bivše zgrade mogu prenamijeniti za turizam, ugo-sti teljstvo i rekreaciju, iz čega se može zaključiti da žele u njima novi život i nove aktivnosti.Gotovo dvije trećine građana procje-njuje da bi novonamijenjenim biv - šim indu strijskim prostorima trebao uprav ljati Grad rijeka (61,6 posto), razne udruge (16,4 posto), trgovačka društva (11 posto) i država Hrvatska (8,9 posto). rije čani žele da njihovom baštinom upravlja njezin Grad, a sve druge kombina cije dobile su najmanju potporu.

na pitanje o mogućim novim “gašenjima” riječke industrije i eventualnom pretvorbom u novu “industrijsku baštinu”, čak 76 posto riječana smatra da će još neke industrije u rijeci prestati biti aktivne – 21 posto riječana očekuje gašenje Rafinerije, 15,3 posto zatvaranje Luke i napuštanje skladišta, 10 posto gašenje V. Lenca, 7,3 posto gašenje 3. maja. riječani su svjesni novih zbivanja u razvoju tehnologija i promjena u globalnom gospodarstvu pa čak tri četvrtine njih očekuje da će još neke riječke industrije zatvoriti vrata u dogledno vrijeme. Prva je na listi Rafinerija, za njom slijede lučka skladišta.

riječani se zanimaju i za svjetsku industrijsku baštinu pa ih je gotovo polovica, oko 43 posto, negdje u svijetu imala prigodu vidjeti napuštene i prenamijenjene industrije.

novine su glavni medij za stjecanje spoznaje o riječkoj baštini; 45 posto riječa-na informacije o baštini dobilo je iz novina, 25 posto od prijatelja, 11 posto na televiziji i isto toliko na svom fakultetu.

anketni je upitnik predvidio i mogućnost da se upiše i vlastiti prijedlog kojim bi bila obuhvaćena revitalizacija riječkog industrijskoga naslijeđa. objavljujemo samo dio navedenih prijedloga:

• muzej znanosti i tehnologije s materijalima iz starih pogona• likovna akademija• nešto ipak sačuvati originalno (konzervirati)• dio u muzeje, a dio u trgovačke centre


• nastaviti modernu tehnologiju, ali sačuvati sve postojeće građevinske, kul-tur ne i umjetničke vrijednosti

• ostatak pretvoriti u kulturni prostor modernog tipa sa svim komforima – i multisadržajima

• uvesti nove sadržaje, npr., knjižnice, sportske sadržaje, umjetničke galerije• zgradu Benčića prenamijeniti u gradski muzej• ne dopustiti daljnje propadanje, poslužiti se primjerima iz svijeta kojih ima

bezbroj, a ostale prostore prenamijeniti• obnoviti kupalište na kantridi, ulaz u 3. maj, brajdicu na sušaku i Gradsko

kupalište• treba hitno nešto u gradu osposobiti za okupljanje mladih – nemaju ništa!• muzej iseljeništva, suvremene umjetnosti, industrijske baštine• dio budućnosti stvara se iz prošlosti, prošlosti se treba prisjećati, zaštitimo sve• novi kulturni prostor, multimedijalna događanja• idealna bi bila sprega pretvaranja najvrednijih dijelova u muzeje, a dio u

kulturne prostore• organizirati razna kulturna događanja• pretvoriti ih u stambeno-kulturni prostor• dio prostora u kulturni prostor, a dio revitalizirati uvođenjem nove tehnologije • ind. naslijeđe je riječki identitet. treba prerasti u prostor otvoren za kulturna

zbivanja• Gradsku knjižnicu preseliti u Benčić• neki se objekti mogu prilagoditi turizmu, kulturi – otvoriti prostor građanima• prenamijeniti lučka skladišta u sajamski prostor, javne garaže, dvoranski

sport, upravne zgrade• djelomično muzej, djelomično kulturna namjena; uvesti novu tehnologiju, a

da se ne sruši osnovna arhitektura• pretvoriti ih u disko• tvornicu papira osposobiti za rekreacijsku zonu – otvoriti za građanstvo• iskoristiti za potpuno nove sadržaje, dio za gospodarstvo, dio za turizam, dio

za kulturu• kompletno konzervirati i otvoriti publici, uz održavanje manifestacija svih

vrsta, sajma, koncerata• u objektima smjestiti, npr. kinoteku, galerije• da ponovno prorade uz inozemne tvrtke• aktivirati rad i proizvodnju• zatražiti sudjelovanje inozemnih interesenata• ne rušiti

Provedena anketa riječana o njihovim stavovima vezano uz riječku industrijsku baštinu, prvi je korak da se započne sustavno istraživanje tog područje, dosad zapostavljenog i nedovoljno stručno i znanstveno vrednovanog. nestajanje nekih industrija u rijeci i njihovi napušteni prostori, mnoge su doveli pred brojne izazove. kako pokrenuti urbanu regeneraciju tih gradskih područja, kako obnoviti te lokacije? kako pokrenuti nove gospodarske aktivnost umjesto onih kojih nema? koja je funkcija tih napuštenih industrijskih prostora vezano uz nove vizije grada?


Čuvanje industrijske baštine tek je jedan aspekt vrednovanja tih prostora. rijeka je velik dio svoga identiteta gradila na lučkom i industrijskom karakteru. nije lako odlučiti što treba čuvati da bi se sačuvao identitet. anketa je pokazala da neke elemente industrijske baštine građani rijeke u velikoj većini poznaju i žele sačuvati. to nije samo pitanje sentimenata koji su često vezani uz baštinu, to je dio samosvijesti života u jednom gradu, koji nije imao jednostavnu prošlost, a sadašnji trenutak daje nam mogućnost da očuvamo nabolje iz svoje prošlosti kako ne bismo učinili nepopravljive greške koje budućnost neće moći ispraviti.

Summary

A survey concerning attitudes of the citizens towards Rijeka’s industrial heritage was conducted as a part of the project “Days of open doors of Rijeka’s industrial heritage”. During that project, in the spring of 2004, three sites of Rijeka’s industrial heritage were visited: former “Sugar Refinery / Tobacco Factory”, former “Paper Factory” and former “Torpedo Factory”. Members of the Association PRO TORPEDO ( mr. sc.Daina Glavočić, dr. sc. Julija Lozzi-Barković and Miljenko Smokvina, dipl.oec. ) provided guided tours for the citizens, and over 500 people visited these sites.Each citizen that participated in the guided tour was given a questionaire, that he/she filled out immediatly, and later delivered to the Associatin PRO TORPEDO. For the purpose of correction of the sample, a survey also included a certain number of citizens which did not participate in the guided tour ( faculties, libraries ). Before being used in the survey, the questionaire had been repeatedly tested for its legibility and com-prehensibility. The questionaire contained 13 basic questions with 35 possible answers and questions withe the possibility of free (open) answers. It also included 7 structural questions on the basis of which basic answers were classified. This research collected 146 properly filled out questionaires, what is considered to be a sufficient number, in ratio with the number of questions.The survey has found that the citizens are aware of the objects of industrial heritage that exist in their city. “Torpedo” is known to 87 % of the citizens, “Paper Factory” is known to 80 % of the citizens, “Rikard Benčić” is known to 79,5 % of the citizens, the “Port of Rijeka” is known to 44 % of the citizens, and the “Rope Factory” is known to 10 % of the citizens. The citizens consider “Torpedo Factory” ( 55,5 % ) to be the object of the utmost historical and industrial significance for the city of Rijeka. After the “Torpedo Factory”, follow: “Rikard Benčić” - 28,8 %, “Port of Rijeka” - 17,8 %, and “Paper Factory” - 15,8 %. The citizens suggested that the following should be done with Rijeka’s industrial heritage: 1. Revitalise it as a new cultural space - 47,9 %; 2. The most valuable parts should be tranformed into museums - 29,5 %; 3. Whole factories should be transformed into museums - 13 %; 4. Industrial heritage should be kept it in the existing museums in Rijeka - 1,4 %. The citizens want empty and deserted buildings to be used for the purpose of: 1. Tourism, catering industry, recreational activities - 62 %; 2. Parks - 13,7 %; 3. Students’ dorms - 13,7 %; 4. Appartment buildings - 5,5 %. Almost two thirds of the citizens consider that the revitalised former industrial spaces should be managed by: the City of Rijeka - 61, 6 %, various NGO’s - 16,4 %, corporations - 11 %, and the Republic of Croatia - 8,9 %. Main sources for aquiring informations about Rijeka’s industrial heritage are: newspapers - 45 %, friends - 25 %, TV - 11 % and facul-ties - 11 %. The age span of the surveyed citizens was the following: 20 - 30 years old - 25 %, younger than 20 years old - 7 % (this fact demonstrates that the issue of industrial heritage is interesting even to younger people). It is no surprise that older people are also very interested for the issue, so 9 % of the surveyed citizens were older than 70, 15 % are 60 - 70 years old and 17 % are 50 - 60 years old.According to their level of education, 90 % are educated, 43 % have a faculty degree, 44,5 % have a high school degree, 33 % are employed, 25 % are those still in school/faculty, unemployed are 11 % and 30 % are retired.

rezultati ankete: “što građani rijeke žele od industrijske baštine...

Documents