regionalna geografija sredozemlja … lozic/sredozemlje 1.pdfactus (after the augustan age,...
TRANSCRIPT
REGIONALNA GEOGRAFIJA
SREDOZEMLJA
GEOGRAFSKI POLOŽAJ,
HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI
RAZVOJ
Doc.dr. S. Lozić
Odjel za geografiju
Sveučilište u Zadru
REGIONALNA GEOGRAFIJA
SREDOZEMLJA
GEOGRAFSKI POLOŽAJ,
HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ (1)
Doc.dr. S. Lozić
Odjel za geografiju
Sveučilište u Zadru
ŠTO JE SREDOZEMLJE?
- prostor “u središtu svijeta”, tj. između većih kopnenih dijelova Zemlje
Sredozemlje = Mediteran
naziv latinskog porijekla: Mediteran = in medio terrae (lat. medius = srednji +
terra = zemlja)
Pojmove “Sredozemlje” ili “Mediteran” treba razlikovati od pojma “Sredozemno
more”, iako zajedno čine jedinstvenu geografsku cjelinu (životni prostor)
• Sredozemlje ili Mediteran = Sredozemno more s okolnim prostorom Europe, Azije i
Afrike:
- koji je usmjeren prema njegovim obalama,
- u kojem se osjeća njegov utjecaj u klimatsko-vegetacijskom smislu;
- u kojem se osjećaju tragovi zajedničke prošlosti
- koji je obilježen sličnim načinom življenja.
• ova definicija nije idealna jer njome nisu određene granice Sredozemlja.
• njih je teško odrediti jer su se granice kulturnih utjecaja mijenjale tijekom povijesti i
jer je složeno utvrditi mjerila pripadnosti Sredozemlju; različiti kriteriji
• Herodot - trojna razdioba prirodno jedinstvenog kopna na Europu, Aziju i
Libiju (Afriku) koja je uz određene izmjene granica ostala do danas.
• Sredozemno more: međukontinentsko more - po uzoru na Sredozemno
more ponegdje u literaturi može se naći da se i neka druga morska područja
nazivaju sredozemnima: npr. Američko sredozemlje, Australazijsko
sredozemlje, itd.
• znanstvena literatura: ponekad se u klasifikaciji mora prema položaju razlikuju
rubna, sredozemna međukontinentska (eng. Intercontinental - Sjeverno ledeno
more ili Arktičko sredozemlje, Australazijsko s., Američko s., Crveno more i
Sredozemno more) i sredozemna unutarkontinentska (engl. Intracontinental -
Hudsonov zaljev, Sjeverno more, Arapsko-perzijski zaljev).
• Sredozemno more – u kulturnom smislu jedno i jedinstveno → Sredozemlje:
područje razvoja mnogih ranih civilizacija, naseljeno još od pretpovijesti.
o nekad se smatralo da su granice Sredozemlja ondje gdje prestaju rasti masline i
primorski bor - takvo ograničenje je u prošlosti imalo realnije osnove
o suvremene prilike: značenje tog prostora proširilo se preko granice masline; na
brojnim mjestima (osobito uz riječne doline i značajnije prometnice) prešlo je čak
i vrhove visokog planinskog okvira (Pireneji, Alpe i Dinaridi u Europi; Tauridi u
Aziji i Atlas u Africi)
- teško je odrediti gdje
prestaju utjecaji
Sredozemnog mora →
onemogućavanje
preciznijeg određivanja
granica
- podaci o stanovništvu
i gospodarskim
značajkama – po
državama
na sjevernim obalama europskog Sredozemlja: Španjolska, Francuska, Monako,
Italija, Malta, Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija, Grčka
istočni azijski dio Sredozemlja: Turska, Cipar, Sirija, Libanon i Izrael
južna afrička obala: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat
Crno more – s oceanografskog aspekta sastavni dio Sredozemnog mora;
geografska izdvojenost
PREDANTIČKO I ANTIČKO RAZDOBLJE
• Sredozemno more imalo je iznimno dugotrajno spojno značenje za zemlje na
njegovim obalama – uloga poveznice između Europe (južne), Afrike (sjeverne) i Azije
(Bliski istok).
• od davnine je područje pomorskog dodira među ranim civilizacijama što su se razvile
na njegovim obalama
• jedno od najstarijih povijesnih životnih žarišta
• pisana povijest – počinje tijekom 1. tisućljeća p.n.e.; prisustvo čovjeka: od paleolita
(starije kameno doba, pleistocen) do holocena - 10 000 god. p.n.e.
“Romani Imperii Occidentalis et Orientalis Descriptio Geographica"
Published by Nicolas Sanson d'Abbeville. Paris. Ca. 1660.
blago podneblje od davnine je poticalo naseljavanje obala Sredozemnog mora.
relativno mirno more i uglavnom postojani, no ne i prejaki vjetrovi omogućili su
razmjerno sigurnu plovidbu tijekom većeg dijela godine.
razvedene obale i mnogo otoka olakšavali su plovidbu i sigurno sidrenje.
najstarija civilizacija na obali Sredozemnog mora bila je egipatska (prije >2000
god. p.n.e.) i zatim nešto mlađa egejsko-kretska
Argonautica - Abraham Ortelius, c.1612
na Kreti nastaje prva talasokratska
država - Minojska civilizacija (2700-2000
god. p.n.e.); utjecaj egipatske i
mezopotamske kulture; dominantna
djelatnost - pomorstvo.
s Krete se kultura širi na Peloponez gdje
se stvara Mikenska civilizacija (širi se
prema Maloj Aziji i Helespontu).
mikenski brodovi oko 1450. godine p.n.e.
nadziru trgovinu Sredozemnim morem.
Mycenaean Greece (1550-1060 BC)
The Minoan World (1900-1425 BC)
• nakon cca 1200. god. p.n.e. Feničani preuzimaju nadzor na Sredozemnom moru.
• iz svojih gradova na levantskoj obali plovili su čitavim Sredozemljem, pa čak i
izvan njega.
• osnovali su brojne kolonije (Kartagu, Tanger, Malagu, Palermo i dr). Zahvaljujući
pomorstvu i razgranatoj trgovini vladali su Sredozemnim morem više od jednog
tisućljeća
• važan posrednik u razmjeni materijalnih i kulturnih dobara između istočnog i
zapadnog Sredozemlja
Overview Map of the Entire Mediterranean Cca 500 BC
• većina grčkih kolonizacijskih pokreta javljaju se od 8. do 5. stoljeća prije Krista
- u tom je razdoblju na obalama Sredozemnog i Crnog mora osnovano oko 700
kolonija
• grčka kolonizacija – posljedica prenaseljenosti i siromaštva grčkog prostora
• ostaci helenske kulture i civilizacije na brojnim mjestima čine bitne elemente
suvremenog kulturnog krajolika, osobito u Grčkoj, južnoj Italiji (Graecia Magna –
Sicilija) i drugim grčkim kolonijama na Sredozemlju
Grčke i feničke kolonije na Siciliji
The Greek amphitheatre in Taormina (Sicily) was built
in the third century BC, and expanded by the Romans
Grčke i feničke kolonije na Iberskom poluotoku
od 8. - 5. st. p.n.e. na Jadranu je bilo malo grčkih kolonija - samo na sadašnjoj
albanskoj obali (Orikos, Apollonija, Dyrrachium i Lissos), zajedno s važnim
trgovačkim naseljem Atenjana i Etruščana u Spini na sjeveru Jadrana, JZ od
Venecije. Sva su ova naselja osnovana u kasnijem dijelu arhajskog razdoblja (6.
stoljeće pr. Kr.).
za razliku od ostatka Sredozemlja i Crnog mora, Jadran je bio jedino slobodno
područje na zapadu gdje su se Grci mogli naseliti - 4. st. pr. Kr.
plodnu, ravnu i bogatu, zapadnu
(talijansku) jadransku obalu
naseljavale su jake domorodačke
zajednice koje su trgovale s
Grcima.
nasuprot zapadnoj jadranskoj
obali, istočnu obalu tvore
uglavnom gole vapnenačke
planine – siromašna obala, osim
nekoliko područja.
ispred te razvedene obalne linije -
više od 1000 otoka
zaleđe kontroliraju domaća ilirska
plemena – trgovina s Grcima
središnje dalmatinsko područje -
pružalo je Grcima najpovoljniju
priliku za nastanjivanje
razvoj vodećih ključnih uporišta
grčke talasokratske organizacije -
Pharos, Issa, Korkyra, Heracleia
(kasnije Tragurion), Epidauros,
Epetios, grčka Salona) – primarni
nastanak urbanih centara na
istočnoj obali Jadrana
velika kulturna uloga – difuzija
značajnih inovacija razvijenije
tehnike i organizacije
mediteranske poljoprivrede
(parcelacija, plodoredi,
terasiranje), ribarstva i pomorstva
Primjer: Grčko naseljavanje otoka Hvara
4. st. p.n.e.; izvor kolonizacije: otok Paros u Egejskom moru
razlozi: 1. reljef i tlo - najveće plodno područje među jadranskim otocima nalazi se
na otoku Hvaru. 2. klima - slična na oba otoka (na Hvaru je prosječna
temperatura 2 °C niža).
Hvar je dug otok i oko 100 km² veći od Parosa. Izuzevši središnje flišno područje
s oko 1200 ha obradive zemlje i područje oko današnjeg grada Hvara gdje ima
oko 150 ha obradive zemlje, ostatak otoka je kamenit, pokriven makijom i
crnogoricom, s tek nekoliko malih, plodnih udolina.
intenzivnija arheološka istraživanja Starogradskog polja započeta su 1982.
godine i s prekidima traju do današnjih dana
novijim istraživanjima otkriveno je da pravilna raspodjela parcela (oko 906 x
182 m) unutar polja pripadaju starijem grčkom razdoblju, odnosno teritoriju
grčke kolonije Faros (Faroska hora)
Karta arheoloških nalazišta na zračnoj fotografiji Starogradskog polja: najveća koncentracija je na
području Starog Grada, gdje se nalazio antički grčki grad Faros
Starogradsko polje - proteže se istočno od početka uvale gdje je smješten Faros, u dužini od oko 6 km,
završavajući u uskoj uvali Vrboske. Prosječno je široko 2 km. Na jugu graniči s relat. visokim brdovitim područjem,
iz kojeg dotječe voda, a na sjeveru su niski, blagi brežuljci orijentirani prema obližnjem otoku Braču.
u grčkim agrarnim kolonijama (a Faros je bio takva kolonija)→ parcelacija
poljoprivrednog zemljišta = hora
za koloniste to je bila ključna operacija koju je trebalo obaviti tijekom osnivanja.
Mreža parcela: uvijek geometrijska.
Faroska hora (kasnije rimski ager Pharensis) - na zračnim snimcima i na
katastarskim planovima uočljivo je da najjače međe s visokim terasama, i što je
posebno važno, mreža putova u polju, okružuju područja veličine oko 180x900 m
→ to su osnovne modularne jedinice grčke parcelacije Starogradskog polja.
utvrđeno je da je parcelacija Faroske hore najbolje očuvana grčka podjela
zemljišta na Sredozemlju i Crnom Moru i to zahvaljujući suhozidima koji su
stalno kroz 2400 godina građeni i obnavljani
zahvaljujući tome, Starogradsko polje je u srpnju 2008. uvršteno u listu
UNESCO-a kao zaštićeni krajolik
u antičkom periodu apsolutno dominantno značenje ima razdoblje rimske
imperijalne organizacije (1. st. p.n.e. – 5. st.)
osnove te organizacije: hijerarhijski raščlanjena urbana mreža, infrastruktura
(komunikacijski sustavi, vodovodi i dr.) i upravno-teritorijalna organizacija
važnost gradova ali i agrarne kolonizacije osvojenih područja
vojnim veteranima Rimljani su u provincijama davali zemljišta na kojima su se
stalno naseljavali → asimilacija lokalnog stanovništva
nastanak agera = najvrijednije agrarne površine, utemeljene na geodetskim
načelima → ortogonalna mreža, osnovne jedinice su centurije (veličina oko
50,4 ha ili 504 000 m2 )
kontrast: ageri ↔ područja tradicionalne ekstenzivne agropastoralne
ekonomije lokalnog stanovništva (dominacija stočarstva)
posljedica: redukcija stočarskih površina na nepovoljnija područja, povećani
intenzitet degradacije šumskih, šikarastih i kamenjarskih površina
npr. tršćanski, porečki, pulski, zadarski i salonitanski Ager – ostaci su i danas
vidljivi u parcelacijskoj strukturi
Corinth (146-44 B.C.) – rimska podjela zemljišta
At Butrint (Albania), the
Romanisation of the region led to a
rearrangement of the hinterland,
and the introduction of new systems
of land division. The principal
division used by Roman land
surveyors was a ‘century’ (centuria),
commonly a square of 20 by 20
actus (after the Augustan age,
equivalent to 50.4 ha).
The fertile alluvial soils found within
the valley south of the city would
have been a valuable agricultural
resource.
Aerial photographs taken in 1943
show an intensive land-use history
within the valley, revealing a
complex network of field systems
and land divisions that span over
two millennia. Using these images,
it has been possible to trace
surviving remnants of the Roman
land divisions or centuriation.