Taksa plaćena u gotovom.

H R V A T S K I

ŠUMARSKI LIST (REffUE FORESTIERE CROilTE)

BR. 5. SVIBANJ 1941. U R E D N I K ING. P E T A R P R P I Ć

00O0OO0OOO00OOOOO0O0OO00OOO0OO0O0O0OOOOOO000O0OO0OO0OQ

§

ŠUMARSKI LIST

o шшттт 0 o o o o o

IZLAZI SVAKOG PRVOG U MJESECU NA 2—4 ŠTAMPANA ARKA § Članovi REDOVNI, IZVANREDNI i POMAGAČI H. S. D. dobivaju ga besplatno nakon 8

podmirenja članskog godišnjeg doprinosa od 100 Din. ri POMLADAK (studenti) plaćaju godišnje 50 Din. pi Članovi UTEMELJITELJI, DOBROTVORI i VELIKI DOBROTVORI doblvaiu ga Q

nakon jednokratnog doprinosa od 2.000 odnosno 6.000 odnosno 50.000 Din. Q Pretplata za nečlanove Iznosi godišnje 100 Din. Q ČLANARINA i PRETPLATA se šalju na ček H. S. D. 31.704 ili na adresu Hrvatskog Q

šumarskog društva, Zagreb, Vukotinovićeva ulica 2. Q UREDNIŠTVO i UPRAVA nalazi se u Šumarskom domu. Zagreb. Vukotinovićeva Q

0 ulica 2. Telelon 64-73. 0

ZA OGLASE PLAĆA S E : § ZA STALNE oglase (Inserate) kao i za Jražbene oglase: Q

l / i stranica 500 (petstotina) Din — i/* stranice 175 (stosedamdesetpet) Din. © i/> stranice 300 (tristotine) Din — i / s stranice 90 (devedeset) Din. 0 Kod trokratnog oglašlvanja daje se 10%, kod šesterokratnog 20%, kod dvanaestero- ф

kratnof 40% popusta. Porez na oglase kao 1 tabele zaračunava se posebno.

©

HRV9TSRI uumansHi LIST IZDAJE HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO §

Uređuje redakcioni odbor Glavni i odgovorni urednik: ing. Petar Prpić

UPRAVA. ®S

ШШШ (SöffllnBIRE) Uz pedesetu obljetnicu dr. Josipa B a 1 e n a (A l'occasion du § cinquantenaire du Docteur Josip B a i e n ) — Ing. Dušan g V u č k o v i ć : Prilog proučavanju Komunalnih šuma u Crnoj 0 Gori (Etude sur les forets collectives ä Montenegro) — R. C i- § v i d i n i i K . M i r t h : Apsolventska šumarska ekskurzija mje- g seca srpnja 1940. (L'excursion des etudiants forestiers en mois O de juillet 1940) — Iz administracije (Actes administratifs) — § Književnost (Litterature) — Bazno (Notices) — Oglasi (Annon- 5

ces) — Naredbe (Ordonnances). 0

REVUE FORESTIERE GROME I POUR LES AFFAIRES FORESTIERES. DE L'INDUSTRIE ET DU §

COMMERCE DES BOIS. O Redigee par le Comite de Redaction 0 Redacteur en cbef: ins. Petar Prpić ©

Edition de Г Union Forestiere croate 2, Rue Vukotinović Zasreb, Youco- 0 slavie. — Parait chaque mois. Conditions de I'abonnement oour i'etranger S

Din 120 par an. — Resumes en langues mondiales. Q o ©O0OOO0OOOOOOOO0OO0OOOO0OOOOOOOOOOOOOOO0OOOOOOOOOOOOO(§

H R V A T S K I

ŠUMARSKI LIST GOD. 6;. SVIBANJ I94I.

UZ PEDESETU OBLJETNICU PROF. DR. ING. JOSIPA BALENA

(A L'OCCASION DU CINQUANTENAIRE DU PROFESSEUR DOCTEUR ING. JOSIP BALEN)

Mali narodi daju u pravilu i malo talentiranih ljudi rijetkih sposobnosti, koji se svojim1 radom- izdignu iznad prosjeka. Ako je taj narod osim toga i siromašan, onda je broj1 takovih ljudi još manji, jer mnogi talenti ne­maju radi nepovoljnih okolnosti pri­like da se razviju, a mnogi propanu radi istih uzroka prije reda. Zato nam je dužnost, da se naših ljudi, koji su nas zadužili svojim radom na bilo kojem polju narodnog života, sjetimo svakom zgodom, da im poklonimo dužnu pažnju i odamo priznanje, jer je to konačno skoro sve, što im mo­žemo dati.

Prošle je godine proslavio skromno pedesetu obljetnicu svoga ži­vota odlični šumarski stručni pisac i uvaženi hrvatski javni radnik dr. ing. Josip B a 1 e n, profesor poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zemunu. Proslavio ju je tako skromno, da smo istom nedavno- za to saznali, pa smatramo svojom dužnošću, da mu makar i okasno posvetimo par redaka. Ova nam je dužnost tim ugodnija, što je jubilarac vjerni član Hrvatskog šumarskog društva od njegovog početka i vrstni suradnik Hrvatskog šumarskog lista.

Rodio se je 18. ožujka 1890. u Krmpotama, kotar Novi-Vinodol. U rodnom je mjestu svršio osnovnu školu a gimnaziju u Senju, gdje je 1909. godine maturirao. Šumarske je nauke svršio na visokoj šumarskoj i ru­darskoj školi u Banskoj Štiavnici (Chemnitz, Selmecbanya) 1913. godine.

167

U šumarskoj praksi, pored redovnih dužnosti, radi i naučno, pa se, iako je bio daleko od naučnih zavoda i biblioteka, sprema se za doktorat; 30. lipnja 1923. promoviran je kao p r v i d o k t o r š u m a r s k i h n a u k a s v e u č i l i š t a u Z a g r e b u . Dizertacija mu je bila: B u r a i n j e -z i n o z n a č e n j e z & p o š u rn 1 j a v a n j e K r š a .

U gimnaziji se je školovao kao krajišnik stipendijom iz krajiške in­vesticione zaklade, a na visokoj školi stipendijom iz prihoda državnih šuma u Hrvatskoj.

Kao student preko svakih ferija radi 2—3 mjeseca u šumarskoj praksi, većinom na taksacionim radovima, u području šumarskog ravna­teljstva u Zagrebu, Lugošu i Banskoj Bistrici Sve je nauke svršio sa odličnim uspjehom.

Po završetku studija stupa god. 1913. u državnu službu i to kod šumarskog ravnateljstva u Zagrebu. Tu je bio zaposlen najprije u centrali, a onda kod šumskih uprava — radeći prije svega građevinske poslove (Ogulin, Mrkopalj, Ravna Gora). U jesen 1914. povjerena mu je uprava šumarije Rujevac-Umetić (danas Rujevac i, Kostajnica) a s proljeća 1915. uprava šumarije u Glini. 1917. otklanja da ide u Ministarstvo Poljopri­vrede u Budimpeštu, pa je premješten za upravitelja šumarije u Krasnu. Godine 1919. premješten je u Senj za upravitelja nadzorništva za pošum-ljavanje Krša, gdje ostaje do 1925. Za vrijeme službovanja u Senju vršio je dulje vremena dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici i na otoku Krku.

Iako je živo želio da ostane i dalje na terenskom poslu, premješten je godine 1925. u Ministarstvo šuma i rudnika, po želji ministara Hrvata, koji su onda ušli u vladu. Tu je najprije inspektor a onda viši inspektor i šef odsjeka za pošuml javan je — sa referadom pošumljavanja uopće a na­pose pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj1 gori i Makedoniji

Godine je 1927. na osnovu raspisanog natječaja biran za vanrednog sveučilišnog profesora na beogradskom1 sveučilištu za katedru P o d i z a -n je i g a j e n j e š u m a i Z a š t i t a š u m a osim toga predaje il L o v s t v o . Godine je 1930. biran za redovnog sveučilišnog profesora. Niz je godina biran u odbor Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu a godine 1934. do 1936., kao predstavnik Hrvata, biran je i za predsjed­nika tog udruženja. И

Godine 1927. i 1928. radi kao ekspert za šumarska putanja u Inter­nacionalnoj dunavskoj komisiji!.

Redovni je član Društva hrvatskih književnika i dopisni član češke akademije.

Učestvovao je na više internacionalnih kongresa, bio je član raznih komisija, anketa i t. d.

Sarađiivao je na Zakonu o šumama. Za vrijeme svoga službovanja prokrstario je čitavu državu tako, da

gotovo nema važnijeg šumskog objekta, koji nije pregledao i proučavao. U cilju studija šumskoga gospodarstva boravio je u Francuskoj, Nje­mačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj. U vezi je sa istaknutim šumarskim naučnim radnicima raznih zemalja. Služi se svim slavenskim i gotovo svim1 evropskim jezicima.

168

Kao gimnazijalac surađuje u omladinskim Časopisima (»Pobratim«, »Luč«, »Mlada Hrvatska«) kao i u dnevnim listovima.

Prvi stručnu članak: » P r e t v a r a n j e č i s t i h b u k o v i h sa^ s t o j i n a u m j e š o v i t e biuk o v o - h r a s t ove s a s t o j ine« na­pisao je još kao student šumarstva 1913. godine i poslao ga ondašnjem uredniku Šumarskog lilsta B. Kosoviću, koji je članak prim» i pisca ohra­brio svojim pismom. Članak je štampan u Šumarskom listu godine 1915.

Svoje je radove štampao većinom u Šumarskom listu, a onda u Na­rodnoj šumi, u Almanahu Jadranske straže, u Silva mediterannea (na francuskom), u Lovačko-ribarskom vijesniku, u zbornicima »Pola sto­ljeća šumarstva« i »Le Karst Yougoslave«, u češkom šumarskom leksi­konu i t. d. Štampao je i više samostalnih djela. Radovi su mu uvijek lijepo primljeni i odlično ocijenjeni i u našoj- stručnoj, i dnevnoj i u stra­noj štampi, Naročito je lijepo pisala stručna štampa njemačka, bugarska, francuska, češka i t. d.

Napisao je velik broj stručnih članaka, prikaza, naučnih rasprava i zasebnih djela.

Od radova, štampanih u Š. L. navesti ćemo samo nekoje: Rad šumara na Kršu Organizacija rada oko pošumljavanja Krša i goleti Dioba golog Krša Pošumljavanje Krša sjetvom Podizanje šuma na Kršu resurekcijom Pogledi na šumarstvo Bugarske Prilog poznavanju naših mediteranskih šuma Drugi prilog poznavanju naših mediteranskih šuma Treći prilog poznavanju naših mediteranskih šuma i tako dalje. U zborniku »Pola stoljeća šumarstva« piše: »Pošumljavanje krša i

goleti« a u »Le Karst Yougoslave«, »Les elements klimateriiques et leurs relations au repeuplement« i »La technique du 'repeuplement«.

Kao zasebne knjige štampao je: O proredama (224 str., Zagreb, 1929.) Zakon o šumama (Tumač, sa Dr. Sagadinom, 323 str., Zagreb, 1930.) Naš goli Krš (311 str., Zagreb, 1931.) Josip Kozarac (104 str., Zagreb, 1936.) Šumski radnici (200 str., Zemun, 1938.) Nauka o šumi O. F. Morozova (208 str., Zemun, 1940.) U šumarskoj se praksi naročito bavi pitanjem u z g o j a š u m a a

to mu je najmilija tema i u naučno literarnom radu. Kao d i j e t e go­log Krša , o s j e t i o je s v u n e s r e ć u z b o g n e s t a š i c e šume , a k a o d i j e t e s e l a u t o m K r š u, k o j e n e m a ni b o ­g a t i h n j i v a ni b u j n i h l i v a d a , o s j e t i o je d u b o k u vezu , k o j a v e ž e n a š e g a č o v j e k a na s e l u u v e ć i n i n a š i h k r a j e v a sa š u m o/m. S t i m e je u v e z i č i t a v n j e g o v rad, i o n a j u š u m a r s k o j p r a k s i , i o n a j u š u m a r s k o j n a u c i . Interesantno je zabilježiti, da kao mlad stručnjak počinje izradom šuma u vlastitoj režiji u šumskim upravama Glina i Krasno, da počinje provo­đenje proreda u šumskoj upravi Glina a tipičnu oplodnu sječu u jelovim sastojinama u šumskoj upravi Krasno«.

169

Do pravoga zamaha došao je u svome nastojanju i u svojim težnjama za vrijeme službovanja u Senju. Tu se daje svom snagom na pošumlja­vanje goleti Krša. A nije to bio ni malo lagan posao. Došao je u Senj u jesen 1919. godine. Narod nije bio za pošumljavanje goleti. Smatrao je — u mnogo slučajeva i s pravom — da svako oduzimanje površina za po­šumljavanje, koje su do toga vremena služile za pašnjak, znači za njega gubitak, umanjivanje pašnjačke površine. A kako je do toga vremena bilo nadzornlštvo za pošumljavanje u rukama mađarske uprave, narod je i iz političkih razloga stavljao smetnje pošumljavanju. To nije bilo ni teško. Najveći je dio goleti na Kršu nekadanje Vojne krajine, koji je u ono vri­jeme potpadao pod Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju, svojina neuređenih zemljišnih zajednica. Takozvani persumptivni ovlaštenici na svojim su skupštinama stalno donosili zaključke, da ne dadu svojih zemlji­šta za pošumljavanje. Posljedica je toga bila, da je u toku 10—15 godina pred slom Austro-Ugarske bilo na području nadzorništva jedva koje ka­tastarsko jutro pošumljeno.

Po svome dolasku u Senj odmah je započeo akcijom, da se pitanje pošumljavanja krene s mrtve točke. Najetže mu je bilo, kad su i njegovi uži zemljaci, Krmpoćani il Krivopućani, odbili, da ma što dadu od zajed­ničke površine za pošumljavanje. Ono, što u redovnim prilikama i ne do­lazi u obzir, ovdje je bilo glavno: dobiti u onom moru goleti površinu za pošumljavanje. I ne samo to. Trebalo je pored toga, da narod uvidi, da mu je rad oko pošumljavanja potreban kao kora kruha. Kao seljačko dijete nastoji, da narod predobije za taj nadasve koristan posao. Posje­ćujući neprestano sela i zaselke naročito svoga rodnoga kraja, Krmpote i Krivi Put, uvjeravao je narod o potrebi i o koristi pošumljavanja, o ko­risti šume uopće. Pored toga poduzeo je još jednu akciju. U Senju u ono vrijeme nije bilo poljoprivrednog referenta. Smatrajući, da se specijalno na Kršu rad šumarskog stručnjaka ne može odvojiti od rada poljoprivred­nog stručnjaka, uzgaja u rasadnicima razne voćke, koje su podesne za Krš: bademe, orahe, kajsije, trešnje i t. d. Više vlasti mu odobravaju, da te voćke dijeli narodu besplatno. Osim toga uči lugarsko osoblje kalamiti, a onda osoblje dobiva zadatak, da u svome rajonu poučava u tome radu seljake.

Sve je to imalo lijepoga uspjeha. Našlo se je riješenje za ono, što je bilo najteže i što je smetalo radu oko pošumljavanja: narod, specijalno u Krivom Putu i Krmpotama, uviđa opravdanost njegovih nastojanja i sam daje terene za pošumljavja u velikim površinama. Za kratko se vri­jeme stvara samo u te dvije općine preko 2000 katastral. jutara branje-vina, na kojima se odmah počimlje sa pošumljavanjem. Iz toga vremena potječu između ostaloga branjevine: Perinica, Alino Bilo. Stražbenica, Greben, Kosova Buljma u općini Krivi Put, pa Čvrnjica — Čardak i Veli-nica u općini Krmpote. Izrađujući projekte za pošumljavanja, ne drži se uobičajene šablone; on ima pred očima potrebe naroda, da šuma zaštićuje i njega i stoku mu od nevremena, i da šuma na Kršu mora u najvećoj mjeri sudjelovati i kod rješavanja drugih gospodarskih pitanja, specijalno kod pitanja ishrane stoke. Za to projektira i izvodi po naročitom pro­gramu šumske skupine sa čistinama, negdje postavlja i prosjeke, da bi bilo što viiše trave, kako bi se na taj način pomoglo ishrani stoke.

170

Vršeći dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici upravlja šumama zemljišnih zajednica. Ali i tu, kao i na Krku, naročitu pažnju po­svećuje pošumljavanju goleti. Tu je posao lakši. Narod je prosvjećeniji i rado daje zemljište za pošumljavanje te intenzivno pomaže taj rad. Iz toga vremena, pored nekih kultura oko Crikvenice i uopće u Vinodolu, valja naročito istaći kulture na otoku Krku na teritoriju općina Vrbnik, Baška, Omišalj i Punat (»Treskavac«).

Za vrijeme svoga rada u Ministarstvu Šuma i Rudnika 1925. do 1927. živo radi na akciji oko pošumljavanja nastojeći, da se iz fonda za po­šumljavanje izvede što više radova. Na zahtjev ministara Hrvata drži pre­davanje hrvatskim narodnim zastupnicima o pošumljavanju. U to v r i ­j e m e p a d a i n t e n z i v i r a n j e r a d o v a na p o š u m l j a v a n j u u s v i m n a š i m k r a j e v i m a . P o r e d r e d o v n o g a r a d a oko p o š u m l j a v a n j a n a s t o j i , da se oko p r i m o r s k i h m j e ­s t a p o d i g n e š t o v i š e z e l e n i l a u o p ć e . U r e đ e n j e n a ­s a d a , g o t o v o oko s v i h p r i m o r s k i h g r a d o v a , d o b i l o je u to d o b a m n o g o z a m a h a , j e r se je u. M i n i s t a r s t v u n a š l o p o m o ć i i r a z u m i j e v a n j a za to. U to mu je vrijeme pored drugih radova povjereno, da projektira i izvodi pošumljavanja u okolici Beograda. Iz toga vremena potječu oni danas veoma lijepi nasadi na Topčiđerskom brdu sa impozantnom alejom jablanova te nasadi oko gardijskog doma u Topčideru.

Kao šumarski inspektor prokrstario je u to vrijeme više puta sve krajeve države a naročito one, gdje caruje golet i sirotinja. Sva pitanja, koja su s time u vezi, proučavao je na licu mjesta. Od najnovijih radova, koji imaju najjaču vezu sa unapređivanjem šumarstva, valja spomenuti opsežna istraživanja, koja izvodi u cilju pošumljavanja goleti Vardarske banovine. Prema informacijama su do sada dobiveni rezultati vanredno dobri. Valjalo je riješiti ovaj zadatak: 1) koje bi vrste drveća bile najpo-desnije za pošumljavanje aridnih goleti, imajući pred očima i vrlo raširena slatinasta zemljišta; 2) koje bi vrste valjalo miješati i kako da se stvori sastojina u punom smislu riječi; 3) kakva treba biti tehnika rada, da uspjeh bude što bolji i da se što prije dođe do cilja. Rezultati ovih radova, koje izvodi već nekoliko godina, još nisu objelodanjeni, ali je sigurno, da će ti rezultati biti za šumarstvo onih krajeva i uopće za šumarstvo aridnih predjela od naročite važnosti. Pokusne se stanice, na kojima radi, nalaze u Ržaničanu kod Skoplja i na Ovčjem polju. Ministarstvo šuma dalo je ljeti 1940. godine po naročitim izaslanicima pregledati rad na ovim stani­cama pa je kao rezultat toga donijelo odluku, da se prema radu na tim stanicama preorijentira rad na pošumljavanju goleti u aridriim krajevima.

I pored toga, što je otišao na sveučilište, ne prestaje biti u nepre­kidnom dodiru sa šumskom praksom. Kad je 1928. godine pokrenuta akcija među šumarskim stručnjacima protiv dotadanjeg rada u šumarskoj administraciji, jedan je od ouih, koji su na čelu te akcije, premda je u to vrijeme bio samo vanredni profesor. I kad je na izvanrednoj* skupštini šumara iz čitave države, održanoj 1928. u Beogradu, trebalo javno i otvo­reno dignuti svoj glas — on je među prvima i podnosi referat o najbolnF jem pitanju u šumarskoj struci, o pitanju personalnom. U to su vrijeme bile upravo nepodnosive prilike u struci. Jedno od najslavnijih pitanja, pitanje personalno, bilo je neizrecivo teško. A ljudi su osnova sva-

171

kom radu. Taj je referat izazvao na skupišni pravu buru oduševljenja i značio istinsko olakšanje (Vidi posebno izdanje Šumarskog lista od god. 1928.). S time je u vezi povedena anketa o radu u šumarskoj struci, spe­cijalno obzirom na dugoročne ugovore. U anketnoj komisiji, koja je ispi­tivala dugoročne ugovore i njihovu provedbu u Hrvatskoj sudjeluje i on.* Izvještaji anketnih komisija bacaju pravu svjetlost na ondašnji rad u šumarskoj struci. I pored raznih smetnja sa strane zainteresovanih kru­gova, prilike su se poslije rada ankete ipak znatno poboljšale.

Godine 1933/34. kao podpredsjedniik Šipada — pretsjednik je bio ing. B. Kosović — naročitu pažnju posvećuje personalnom i radničkom ф-tanju. Iz razumljivih razloga taj upravni odbor nije dugo radio. Bio je brzo zamijenjen drugim. Ali je učinio, što je mogao i koliko je mogao.

Kao predsjednik šumarskog udruženja daje inicijativu za izradu po­prsja Josipa K o z a r c a i Frana K e s t e r č a n e k a. Godine 1936. otkriva poprsje Kozarčevo na Šumarskom domu. U isto vrijeme štampa m o n o g r a f i j u o J o s i p u K o z a r c u i sav prihod daje za pokriće troškova oko izrade poprsja Josipa Kozarca.

Iskrenu pažnju posvećuje svome rodnome kraju i svima onima, koji mu se obraćaju, da dobrim putem uputi ovu ili onu stvar. Naročito je to bilo potrebno,, kad nije bilo Hrvata u beogradskoj vladi. Zato ga i pro-zvaše »hrvatskim konzulom«. Sa svojim je zemljacima sa sela u nepre­kidnoj vezi. Oni ga, kad prolaze kroz Zemun, posjećuju i pišu mu o svojim nevoljama, a on s njima osjeća i sretan je, ako im može bilo u čemu olak­šati život.

Mnogo je koraka učinio za mnoge naše ljude. Bilo da se radilo o kakvom imenovanju, bilo o ispravljanju kakve nepravde, kojih je bilo na pretek, nije žalio ni truda ni vremena, pomagao je, gdje je mogao i stigao i koliko je mogao. Postavljenje mnogoga našega čovjeka, koji nije imao protekcije — a te u pravilu nije ni mogao imati — vezano je za njegovo ime. Naši mlađi kolege znadu to najbolje.

Godinama surađuje u svim hrvatskim1 društvima i organizacijama u Zemunu i Beogradu: predsjednik je H. P. D. »Tomislav«, »Hrvatskog Ra* diše«, hrv. pjev. župe »Klaić«, član je središnje uprave Hrvatskog Radiše kao i središnje uprave Hrvatskog pjev. saveza i t. d.

Dr. Balen je izraziti tip self made manna. Bez protekcije, bez veza, probijao se je kroz svijet uz najveće poteškoće i sve što je postigao, po­stigao je vlastitom snagom.

Našem vrijednom i simpatičnom jubilarcu želimo dug život uvjereni, da će još mnogu i duboku brazdu uzorati na polju zelene struke a da neće zaboraviti ni na Hrvatski šumarski list.

Uredništvo

* sa <pok. ing. J. Metlašem i urednikom H. S. L. Op. ur

172

Ing. Dušan Vučković (Cetinje):

PRILOG PROUČAVANJU PLEMENSKIH, SEOSKIH I BRATSTVENIČKIH ŠUMA

U CRNO] GORI* (ETUDE SUR LES FORETS COLLECTIVES A MONTENEGRO)

VII. Prodaje drveta iz ovih šuma, kako su vršene ranije, kako se danas postupa i kako bi trebalo raditi.

O p ć e s t a n j e . Zbog siromašnog stanja vlasnika ovih šuma, osku­dice kapitala i radne snage te osustva saobraćajnih sredstava, dolaze kod prodaja drveta iz ovih šuma u obzir samo dugoročni ugovori. 0 ovum ugovorima mnogo je raspravljano ne samo u crnogorskim' lokalnim no­vinama — biv. cetmjskoj »Epohi«, nikšićkoj »Slobodnoj 'misli« i podgo-ričkoj »Zeti« — no i u beogradskoj »Politici«, »Pravdi«, Savkovićevim »Malim novinama«, »Nepravdi«, sarajevskoj »Jugoslovenskoj pošti« itd. I danas su ova pitanja još uvijek na dnevnom redu. U svim knjigama, edicijama i brošurama, koje tretiraju ekonomske probleme Crne Oore, zauzima pitanje eksploatacije ovih šuma potpuno opravdano uvijek jedan od najvažnijih djelova. Ta su se pitanja tim1 prije pokretala, što se njima nije radilo samo o interesima vlasnika ovih šuma, već su dolazili u obzir i nacionalni interesi u vezi s invazijom stranog kapitala u ove krajeve, a s druge strane na daleko čuvene »prodaje i preprodaje« ovih šuma davale' su dosta materijala za javnost. Vrlo značajan momenat u ovim pitanjima čine i raznoliki opći interesi vezani za ove šume kao javna dobra, koja stoje pod naročitim nadzorom države. Kako se vidi, ova su pitanja vrlo zamašna, pa nije 'nikakvo čudo, što se o njima i danas stalno govori i piše iako ne od strane šumara.

Pokušaćemo stoga da damo jednu kraću analizu ovoga problema, kako je rješavan ranije, kako se danas na njega gleda i kako bi trebalo raditi obzirom na postojeće pozitivne zakone i njima određenu nadležnost vlasti.

O vrednosti ovih šuma i količini drvnih masa, koje se mogu iz njih dobiti, mišljenja su podijeljena. Dok jedni vide u tim šumama ogromna bogatstva i velike kapitale, dotle im drugi tako reći odriču svaku vrednost ne samo zbog toga, što smatraju, da te šume ii po kvantitetu i po kvalitetu ne zaslužuju veću pažnju nego i zato, što usljed nedostatka saobraćajnih srestava zaključuju, da se eksploatacija ovih šuma ne bi rentirala. Iz ta­belarnog pregleda za 15 šumskih područja u prošlom članku1 vidjelo se, da je i ovdje, kao obično i svuda drugđe, istima po sredini. Do jednih su šuma donekle izgrađena saobraćajna srestva, druge se nalaze u gravita­cionom području rijeka Tare i Lima, kojima se drvni materijal može pla-

* Vidi Šumarski list od god. 1940 br. 8 str. 397—415 Op. ur. *) »Šumarski list« od 1940 g. br. 8 str. 414 i 415

173

viti, a ima ih dosta i potpuno zatvorenih, za čije iiskorišćavanje treba ulo­žiti veći kapital za samo pravljenje transportnih srestava. Ako računamo s današnjim stanjem eksploatacije ovih šuma, sadašnjim ilnteresovanjem i stranog kapitala i domaćih preduzeća za još neiskorišćene šume te dosa­dašnjim učešćem preduzeća i pojedinaca u tim šumama, moramo reći, da je eksploatacija ovih šuma rentabilan posao. Ako ne za svakoga, za dobar dio svakako. Uostalom i način rada il način organizacije posla nije svuda jednak, pa se kod svih ne mogu ni očekivati podjednaki rezultati. Pod organizacijom rada kod iskorišćavanja šuma razumijevamo, kako to ističe Dr. A. Ugrenović,2 izabrati valjano vrijeme sječe, pribaviti u pravo vrijeme dovoljan broj sposbnih i valjanim alatom opremljenih radnika, udesiti va­ljanu upravu i tehniku samoga rada tako, da stvarno težište organizator-skog rada bude na terenu a ne u birou. Za ovakve poslove nije dovoljno imati samo kapital no se mora, pored mnogo drugih stvari, imati i po­uzdano stručno osoblje, bez kojega se ovakvi radovi ne mogu ni zamisliti. Kod dosadašnjih eksploatatora niko nije imao stručnog osoblja za pro­vođenje ovih poslova, pa se sigurno nijesu ni postigli oni rezultati!, koji su faktično mogli uslijediti. Ovo pitanje nećemo ovdje dalje raščlanjavati, već ga samo spominjemo, da se vidi nedovoljno razumijevanje ovih pitanja kod eksploatatora i nepoklanjanje one pažnje ovim poslovima, koju ti poslovi zaslužuju po svome obimu i značaju. Čak i ona preduzeća, koja po § 77 Z. o. š. moraju imati za vođenje eksploatacije šumarskog struč­njaka, nijesu po tome postupala ni ranije pa nil danas. Nadležne vlasti sa svoje strane nijesu u ovom pogledu nikad preduzele odlučne korake. Kad ovako stoji, stvar kod preduzeća, koja zakon obavezuje, da moraju posta­viti kvalifikovano lice ne treba se čuditi, što im ni druga, koja za ovo nijesu obavezna, ne prednjače dobrim primjerom u ovom pogledu.

Pitanje eksploatacije ovih šuma dosta je otežano time. što vlasnici obično nemaju tapija na svoje šume. U zadnje vrijeme ovo se stanje osjetno popravlja, te se na taj način uklanjaju mnogi sporovi o vlasni­štvu, koji su često puta dosta štete i troška nanosili i vlasnicima i eksploa­tatorima. Uz ovaj momenat, često se ističe kao velika teškoća kod isko­rišćavanja ovih šuma nerazumijevanje vlasnika odnosno udioničara u po­gledu upotrebe radne snage za poslove eksploatacije i neprilike, koje zbog toga imaju pojedina preduzeća. Mi smo međutim ubijeđeni, da kod onih preduzeća, koja solidno rade te koja se striktno drže ugovora o eksploataciji i privrednih planova, do ovakvih nesuglasica ne dolazi. Ko­liko znamo, nikad u ovakvim slučajevima nije bilo krivice samo do vla­snika šuma. Da je međutim nadležna vlast prilikom odobravanja ovih ugovora malo više vodila računa o tome, da se u ugovore unesu potrebne.} jasne odredbe o upotrebi domaće radne snage i drugim pitanjima s njom u vezi. izbiegli bi se i svi ovakvi nesporazumi ili! bi se bar sveli na minimum. Vlasti su najzad zato tu, da obezbijede pravilan i zakonit rad.

Na rad i postupak vlasti kod ovih ugovora osvrnućemo se docnije a ovdje samo konstatujemo, da se je u ovom pogledu il od strane vlasti na žalost dosta griješilo. Kao da se o ovim pitanjima nije imalo ili nije htjelo imati jasnih pojmova i upoznavanja nadležnosti pojedinih vlasti. Tim se valjda jedino može objasniti na pr. slučaj, u kome je jedna upravna vlast

2) Dr. Al. Ugrenović: »Iskorištavanje šuma«, kuj. II str. 70 i 71, Zagreb 1934

174

naredila sječu 100.000 m3 drveta u jednoj plemenskoj šumi, iako su se tome odlučno protivili vlasnici i usmeno i pismeno, pošto nije bilo pravo­valjanog ugovora o eksploataciji, te šume! Zbog toga i drugih stvari vlasnici su bili primorani, da se pretstavkama obraćaju 1 na najviše mjesto (šume plemena Poljskog u srezu kolašinskom),

Prodajom drveta iz ovih šuma prema podacima kojima raspolažemo počelo se je u 1909 godini. Prvi kupci redovno nijesu bili niti su to često i danas i eksploatatori ovih šuma, već su ugovorna prava i obaveze pre­nošena s jednog preduzeća na drugo ilil s jednog lica na drugo. Pouzdano se zna, da su ovakvim prenosima često zarađivane velike sume novaca, l a k o postoje komisijski, podaci, kojima je utvrđeno, da se je na preno­sima ugovora i pojedinačnih ugovornih prava (djelova) zaradilo kod šuma plemena Poljskog u srezu kolašinskom skoro 9,000.000 dinara. Za­rade pojedinaca nijesu se stvarale godinama no i u jednom danu! Što je u ovoj stvari najčudnije, nijesu ti ugovori bili pravovaljani, niti se je pro­vodila eksploatacija ovih šuma, no se to tek sada vrši. Dalje, kod šara-načkih šuma u srezu šavničkom zarađeno je prema komisijskim izvje­štajima na ovim poslovima preko 4,000.000 dinara. Sigurno je bilo i drugih zarada, koje su se prirodno teško mogle ustanoviti. Prema nepotvrđenim vijestima, koje se i danas stalno pronose i usmeno i putem štampe, ako je vjerovati onoj narodnoj: »gdje god dimi, ima i vatre«, moramo raču­nati s tim, da je i kod ostalih šuma bilo sličnih zarada. Zbog ovakvih trgovačkih poslova pretstavljaju predmetne šume naročiti primjer n«vje-rövatnih spekulacija, kojima kod nas svakako nema sličnog. I danas se s ovim nije prestalo iako se sada za prenose ugovornih prava ü obaveza traži odobrenje Banske uprave.

U Crnoj Gori je pravovaljanost ovakvih ugovora bila vezana za odo­brenje Ministra unutrašnjih djela po čl. 28 Raspisa o šumama br. 2404 od 16/IV 1909 god., jer »zakupcima za razne spekulativne cijelu ne smije se gora prodavati bez odobrenja Ministra unutrašnjih djela«. Pored toga, što ugovor zaključen bez toga odobrenja nije mogao važiti, ko bi tako postupio kažnjavao bi se po čl. 46 istog Raspisa globom od 2—50 kruna u korist' državne kase. Poslije ujedinjenja prenesena je nadležnost odo­bravanja ovih ugovora na Ministarstvo šuma i rudnika sve do stupanja na snagu Zakona o Banskoj upravi, po kome je to pravo il dužnost Banske uprave (§ 38-1V tač. 10).

S t a n j e u g o v o r a . Prema evidenciji Banske uprave o odo­brenim ugovorima za prodaju drveta iz ovih šuma zaključuje se:

a) Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore odobrilo je ugovore za sljedeće šume:

1) »Rudanačka Gora« u srezu šavničkom, svojina bratstva Kneže­vića po ugovoru od 15/IX 1911 god.,

2) »Šljivanska Gora« u istom srezu, svojina plemena Šljivanskog po ugovoru od 14/IX 1911 god.,

3) »Tepačka Gora« u istom srezu, svojina sela Tepaca po ugovoru od 14/IX 1911 god.,

4) »Đurukača« u istom srezu, svojina bratstva Kneževića i Bojovića po ugovoru od 14/IX 1911 god.,

5) »Povrh Paleža« u istom srezu, svojina bratstva Ostojića, po ugovoru od 14/IX 1911 god.,

175

6) »Podjelino Brdo i Oluščija Dolina« u istom srezu, svojina sela Opštine gradinske po ugovoru potvrđenom kod Kr. Kapetanskog suda u Zabljaku pod br. 1397—530 od 11/XI 1911 god.,

7) »Ravna Qora il Mrčava« (Brajkovačke šume) u istom srezu, svo­jina bratstva Džakovića po ugovoru od 15/XII 1911 god., potvrđenom 13/1 1912 god. pod br. (?)

8) »Podgradina i Šanac« u istom srezu, svojina bratstva Radoše-vića po ugovoru potvrđenom kod Kr. kap. suda u Zabljaku pod br. 1398-531 od 11/XI 1911 god.

Ugovori pod br. 1), 2), 3), 4) i 5) odobreni su rješenjem br. 8793 od 7/IX 1911 god. i svi su potvrđeni kod Kr. kap. suda u Zabljaku pod br. 951 od 15/IX 1911 god. Iz ovjerenih prepisa ugovora pod br. 6), 7) J 8) ne vidi se, da su potvrđeni s pozivom na rješenje Ministra unutrašnjih djela, kako je to jasno naznačeno za ugovore od 1) do 5), ali se smatra, da su ovi ugovori bili odobreni.

Sve se navedene šume nalaze u bivšoj Kapetaniji Jezero-Šaranačkoj te su svi ugovori ujedno odobreni s preduzećem »Br. Marie« iz Kolašina. Uslovi su odobrenja:

»Da se sječa šume vrši pod nadzorom šumske komisije i po odnosnom planu i to na ovaj način: da se isključivo sjeku stabla, koja je državni šumar obilježio kao zrela za upotrebu i da se sječa ima vršiti proređivanjem t. j . sječom stabala, koja su debela u priječniku od 40 cm pa na više. Posječena se drva imaju iznositi i!z šume određenim za to putevima, voznicima i točilima na način, kako bi se nanijelo što manje kvara zemljištu i drugom drveću, prema propisu čl. 6 raspisa o šumama. U ostalom se kupci imaju upravljati prema svim propisima za gorosječu, koji važe za državne, plemenske, opštinske i seoske šume«.

9) »Bosač, Ibrik, Radulovica, Tmor« i dr. u istom srezu, svojina sela Tepaca rješenjem br. 1135 od l/II 1914 god.,

10) »Prepeličje do Vučeva« u istom srezu, svojina sela Mratinje rješenjem 2539 od 10/H 1914 god.

11) »Kruševo u istom srezu, svojina sela Kruševa rješenjem br. 2538 od 10/11 1914 god.

Sva tril ova ugovora zaključena su s Radomirom Šajkovićem, indu­strijalcem iz Beograda.

Radi objašnjenja postupka, kojim se je išlo do dobijanja odobrenja za prodaju drveta iz ovih šuma od strane ovog Ministarstva, navodimo izvod iz jednog izvještaja izaslanika bivše Oblasne uprave u Nikšiću napi­sanog u Ooliiji 13/VI 1914 god. po jednom sporu zbog prodaje šume u Latičnu s okolinom (nikšićski srez).'1) Izaslanici su imali da riješe spor oko vlasništva nad predmetnom šumom i da dadnu mišljenje, može li se odo­briti prodaja drveta iz te šume ili ne. U tom se izvještaju pored ostalog konstatuje: »Da je teren zemljišta u Latično s okolinom1 na kome postoji šuma koju namjravaju prodavati i za istu traže koncesiju od Kr. Ministarstva Unutrašnjih Djela, da im se dopusti prodaja i slobodan izvoz preko granice udovoljavajući raspisu o šumama od 16 aprila 1909 god. br. 2404 (čl. 9, 32, 41 i 42). Da je šuma u Latično s okolinom počela do­bivati promjenu kao: žutilo, da se suši i truli i da takve šume ima skoro

3) Ovjeren prepis ovog izvještaja našli smo u arhivi Banske uprave u Četiriju.

176

jedna petina (čl. 36 raspisa o šumama). Da u istoj šumi ima veliki bro] podmladka jelovog, koji se neće prodavati! u smislu čl. 9 raspisa o_šu-mama. Pa na osnovu svega navedenoga mišljenja smo da se . . . . . more dati koncesija za prodaju šume u Latično s okolinom i izvoz preko granice u smislu raspisa o šumama«.

b) Ministarstvo šuma i rudnika odobrilo je ugovore za iskorišća-vanje sljedećih šuma:

1) »Sušica — lijeva strana Tare, desna strana Pive i Babica Omar« u srezu šavničkom, svojina sela Donje Crkvice;

2) »Sušica — lijeva strana Tare i Sušice« u istom srezu, svojina sela Gornje Crkvice,

3) »Sušica — korito Tare i Sušice« u istom srezu, svojina Gornjeg i Donjeg sela,

4) »Sušica — korito Sušice« u istom srezu, svojina sela Nedajna. Ova četiri ugovora odobrena su odlukom Br. 15827 od 16/VIII 1920

god. a zaključeni su s preduzećem »Spasoje Jovičić i br.«, Sarajevo. 5) Ovo Ministarstvo primilo je na znanje već navedene ugovore pod

br. l)—8), koje je odobrilo Ministarstvo unutrašnjih djela Crne Gore, odlukom Br. 2831/22 i kasnije odlukom br. 29742 od 16/IX 1928 god.,

6) Navedene ugovore pod br. 10) i 11), koje je odobrilo crnogor. Min. unutr. djela za spomenute šume »Prepeličje do Vrčeva« i »Kruševo«. — primilo je na znanje odlukom br. 4289 od 19/11 1925 god.,

7) »Bijela Gora« u srezu nikšićskom, svojina plemena grahovskog — odlukom br. 34439 od 2/XI 1925 dođ.,

8) »Vojnik« s ograncima u srezu nikšićskom, svojina sela Opštine lukovske — odlukom br. 47528 od 26/XII 1927 god.,

9) »Ljuboder i Selišta« u srezu šavničkom, svojina bratstava Kne­ževića i Bojovića — odlukom br. 29742 od 16/IX 1928 god.

Odlukom ovog Ministarstva br. 40.009, 40.101 i 40.102 od 13/Х 1926 data su odobrenja za sječu šumskih kompleksa »Pješčanica, Vel. Pješča­nica i Ostrvica« u srezu kolašinskom kao l i č n i h svojina pojedinaca, iako su to sve stvarno plemenske šume. Tada je ovo Ministarstvo po­grešno bilo izviješteno od Okružne šumske uprave u Andrijevcima i Inspektorata šuma u Cetinju, da se tu radii o čisto privatnim šumama, a ne o komunalnim. Samo je onda čudno, da su te molbe za odobrenje sječa u privatnim šumama uopšte slate Ministarstvu i kako ih je ono uzimalo u postupak, jer to nije bila njegova nadležnost. Po tim odobrenjima vršene su sječe u sva tri kompleksa ali nijesu1 dovršene.

Slično ovome, odlukom br. 26054 od 25/IX 1922 g. dato je odobrenje za sječu nekoliko privatnih šuma u srezu andrijevičkom i kolašinskom a ujedno je tim odobrena i sječa u jednoj plemenskoj šumi u srezu kola­šinskom i u jednoj bratstveničkoj šumi u srezu andrijevičkom. Koliko znamo, ove sječe još nijesu izvršene.

v) Banska uprava na Cetinju odobrila je do sada ugovore za slije­deće šumske komplekse:

1) Šume sela Tepaca navedene pod br. 9) ugovora, koje je odobrilo Min. unutr. djela Crne Gore, odlukom III br. 3279 od 12/VIII 1933 god.,

2) Šumski kompleks »Sušica« naveden pod br. 1)—4) ugovora odo­brenih od strane Ministarstva šuma i rudnika, odlukom O. Š. br. 3092 od 18/Х 1933 god.,

177

3) »Pod Lumerom u Oolešu« u srezu kolašinskom, svojina sela Smailagrića Polje, Selišta i Trebaljevo, odlukom III broj .14819 od 2/VII 1934 god. (za količinu drveta po jednom drvosječnom predlogu),

4) »Somina« u srezu nikšićskom, svojina plemena Oputno-Rudih-skog odlukom 0. Š. br. 3415 od 1/IX 1933 god.,

5) »Somina« u istom srezu, svojina bratstva Klenčana, odlukom O. Š. br. 3448 od 1/IX 1933 god.,

6) »Somina« u istom srezu, svojina Čarađskih sela — odlukom O. Š. br. 3699/33 o III br. 28340 od 5/ХН 1934 god.,

7) »Golija, Latično, Štirno, Bregovi, Lisae i Ranio« u istom srezu, svojina sela Višnjića Do, odlukom 0. Š. br. 3714 od 5/ХИ 1933 god.,

8) Vojnik-Golija« u srezu šavničkom, svojina Pivskih sela: G. Brezna, Bajovo polje, Bukovac-Duba, Goransko, Seljani, Miljkovac i G. i D. Rudnice, odlukom III broj 27791 od 18/XII 1934 god.

Izuzev prve šume, čiji je ugovor odobren s preduzećem »Durmitor« a. d. i ugovor pod br. 3) s preduzećem »Br. Marić« iz Kolašina. za sve ostale šume ugovori su zaključeni s preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu,

9) »Lovćen-Rupe i Glade« u srezu cetinskom, svojina sela Rajilće-vaca, odlukom III br. 17813 od 7/IX 1935 god. (samo za količinu drveta po jednom1 drvosječnom predlogu —• kratkoročni ugovor,

10) Šume plemena Šekularskog u srezu andrijevičkom, odlukom III br. 2875 od 8/11 1937 god. Ovaj je ugovor zaključen s preduzećem »Indu­strija drveta »Hajdar Čekro« a d. u Sarajevu, pa je odlukom Banske uprave III broj 19277 od 10/VIII 1938 god. odobren prenos na Mihaila Miitljkovića, industrijalca iz Beograda,

11) »Murilnska Rijeka« u srezu andrijevičkom, svojina sela Murine, odlukom III broj 24131 od 1/XI 1938 god. (samo za količinu drveta po jednom drvosječnom predlogu) — kratkoročni ugovor,

12) »Zimnica« u srezu šavničkom, svojina bratstva Bojovića-Miluti-novića, odlukom III br. 16102 od 24/VII 1937 god.,

13) »Vračevo« u srezu andrijevičkom. svojina sela Novšića, odlukom III br. 21150 od 3/XI 1937 god., odnosno O. Š. br. 3528/39 god.,

14) »Vaganička Gora« u istom srezu, svojina sela Velike, odlukom O. Š. br. 3526 od 5/VII 1939 god.,

15) »Bistrica, Tvrdi Potok, Paleška Gora i Štitarica« u srezu kola­šinskom, svojina plemena Poljskog, odlukom III br. 25700/37 od 2/II 1938 god. (Protiv odluke Ministarstva .šuma i rudnika, kojom je odobrena odluka Banske uprave, pleme je izjavilo tužbu Državnom savjetu).

Ugovori za iskorišćavanje navedenih šuma odobreni su uglavnom sa cijenama po jednom stablu. Od ranijih ugovora jedino su u ugovorima za šume »Prepeličje do Vučeva« i »Kruševo« ustanovljene cijene po 1 m\ Noviji ugovori za šume »Lovćen-Rupe i Glade«, šume plemena Šekular-skog, »Murinska rijeka«, »Vračevo«, »Zminica« i »Vaganička Gora« pred­viđaju prodajne cijene po 1 m3, odnosno 1 pr. m (ogrijevno bukovo drvo u šumi »Lovćen«). Od novijih ugovora jedini izuzetak, gdje su cijene usta­novljene po stablu, čini ugovor plemena Poljskog u srezu kolašinskom s preduzećem »Durmitor« a. d., odnosno sa »Šipadom«.

Kod ranijih ugovora prodajne cijene variraju uglavnom za četinare za stabla s prsnim prečnikom više od 40 cm, od 15 do 24 dinara po stablu; za stabla ispod 40 cm prsnog prečnika, djene variraju od 8 do 12 din. po

178

stablu. Za lišćare su sa preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu ugovorene cijene za šume bratstva Klenčana i plemena Oputno-Rudinskog kao za četinare t. j . 24 din. po stablu, dok su u šumama Carađskih sela i, sela Višnjića Do cijene za lišćare utvrđene sa 18 diin. po stablu, dok je četi­narima ovdje cijena 22 din. po stablu. U šumskom kompleksu »Sušica«, najniže su cijene: za bukvu i grab 6 din. po stablu, a za četinare i ostale lišćare 16 dinara po stablu.

U Ugovorima skorijeg datuma (od 1935 pa na dalje), gdje su cijene ustanovljene po 1 m3 (izuzev u šumama plemena Poljskog u srezu kola-šinskom), prodajne vrednosti na panju kreću se za četinare od 15 do 24 din po 1 m3 prosječno bez obzira na kvalitet a za lišćare (bukvu) od 5 do 34,6 din. po 1 m3. Najveće su cijene za četinare u šumi »Murinska rijeka« a za bukvu u šumi »Lovćen«, gdje su u pitanju kratkoročni ugovori.

Uporedimo li prodajne cijene iz ranijih ugovora s onima u ugovorima skorijeg datuma vidjet ćemo, da su u prvim ugovorima cijene za četinare od 15 do 24 din. po stablu a u istim se granicama kreću i prosječne cijene po 1 m3 bez obzira na kvalitet u novijim ugovorima; za bukvu u ranijim ugovorima imamo cijene od 6 do 24 din. po stablu, a u novijim od 5 do 34,6 din. po 1 m3. Nije potrebno naročito isticati, da se kod ranijih ugovora sa cijenama po stablu postižu prosječno više nego dvaput niže šumske takse bar kod četinarskog drveta, koje i jest glavni predmet prodaje (prosječno stablo ima više od 2,5 m3), nego što je slučaj kod novijih ugovora, gdje su prodajne cijene određene po 1 m3, pošto se prvenstveno doznačuju stabla najjačih dimenzija. Nastaje pitanje: da li se šume, kod koih su ugovoru o eksploataciji odobreni po stablu, obzirom na drvne mase u njima, vrsti drveta, kvalitetu, saobraćajne prilike i sve druge faktore, koji utiču na visinu šumske takse, nalaze u nepovoljnijem stanju i prilikama od šuma, čiji su ugovori odobreni po 1 m3; jesu li u međuvremenu nastale osjetne razlike u prodajnim cijenama izrađenog materijala ili su ugovornji uslovi kod ranijih ugovora ma u čemu teži no kod novijih? Ni na jedno od ovih pitanja ne mogu se dati pozitivni odgovori, kojil bi pravdali prosječno više nego li duplo jeftinije prodajne cijene kod ugovora sa cijenama po stablu od onih sa cijenama po 1 m*. Ugovori novijega datuma su detaljniji, jasniji i potpuniji od ranijih a svakako i teži za eksploatatore ne samo u pogledu veće šumske takse no i u svim drugim pitanima, kojima se zaštićuju javni interesi i interesi vlasnika ovih šuma. Čime se onda može ovo pravdati?

Jedino time, što kod ranijih ugovora, gdje su prodajne cijene utvr­đene po stablu, nijesu nadležne vlasti nikad pravile kalkulaciju šumske takse, iako su to po zakonu morale činiti (jer im je dužnost kontrola pro­dajnih cijena), no su ugovori odobravani po onim cijenama, kako su ih ugovorili vlasnici1 s kupcima drveta. Na taj su način raniji ugovori odo­breni s cijenama, koje ne daju pravu vrijednost drveta (pod pretpo­stavkom da ugovorne cijene, koje je kod novijih ugovora iskalkulisala i odredila Banska uprava pretstavljaju prave vrijednosti drveta) te su ošte­ćeni interesi vlasnika ovih šuma, opći interesi kao i fiskalni interesi države zbog ugovornih taksa. Ovo je razlog, što se u najnovije vrijeme u javnosti i parlamentu ustaje protiv ovakvih ugovora pa čak traži i njihovo ukidanje.

Svi su ugovori, koje je odobrilo Ministarstvo unutr. djela Crne Gore izuzev za šumu »Rudanačka Gora«, koju sada eksploatiše »Šipad«, već reaMizovan}. Isto su tako iskorišćeni ugovori pod br. 1, 2, i 4 za kompleks

179

»Sušica« koji je odobrilo Ministarstvo šuma i rudnika. Rok trajanja ugo­vora kod šume »Sušica — korito Tare i Sušice«« trajao je do 1940 god. Eksploatacija šume »Bijela Gora« u srezu nikšićkom nije dovršena no je napuštena. Šuma je »Luboder i Selišta« također iskorišćena. Svi ugovori s preduzećem »Zeta« a. d. u Beogradu imaju rok trajanja 35 g. Kod šuma plemena Šekularskog, rok je trajanja ugovora 15 g. Za šumu »Vračevo« ugovor traje gotovo do kraja 1943 god. Za »Zminicu« do kraja 1942 god.; za »Vaganičku Goru« do sredine 1944. god. i za šume plemena Poljskog do kraja 1958 god.

Napominjemo, da su se ugovorima o eksploataciji predmetnih šuma bavila ili sada u njima rade slijedeća Иса i preduzeća: »Br. Marić« iz Kolašina, »Tara« a. d. iz Sarajeva, »Varda« a. d. iz Sarajeva, Radomir Šajković iz Beograda, »Bačko industrijsko d. d.« iz Starog Bečeja, »Spa-soije Jovičilć ii br.« iz Sarajeva, »Durmitor« a. d. iz Sarajeva, »Šiipad« iz Sarajeva, »D. d. za eksploataciju drva« iz Zagreba, »Zeta« a. d. iz Beo­grada, »Hajdar Čekro a. d.« iz Sarajeva, Mihailo Miljković iz Beograda, »Ozren« a. d. iz Sarajeva — ne nabrajajući druga neznatnija poduzeća.

Od većih preduzeća danas radi »Zeta« a. d. u Pivskim šumama u srezu šavničkom1; u »Somini« sela Čarađskih i šumama sela Višnjića Do, u nikšićkom srezu nije se još počelo s radom a započeti rad u šumama plemena Oputno-Rudinskog i bratstva Klenčana u srezu nikšićkom nije dovršen, jer je (valjda privremeno) rad obustavljen. Državno preduzeće »Šipad« radi u šumi »Rudanička Gora« u srezu šavničkom, u šumi »Jelina Gora« u istom srezu, svojini bratstva Bojovilća, Zukovića i Bećkovića po ugovoru za koji je utvrđeno, da nije nadležno odobren (kažu, da to odo­brenje nije ovdje potrebno), kao i u šumama plemena Poljskog u srezu kolašinskom. Preduzeće »Hajdar Čekro a. d.« obustavilo je rad u šumi »Zminici« u srezu šavničkom. U šumama plemena Šekularskog u srezu andrijevičkom radi Mihailo Miljković, industrijalac iz Beograda. U šu­mama »Vračevo« i »Vaganička Gora« u istom srezu radi preduzeće »Ozren« a. d.

Svi ugovori o eksploataciji ovih šuma sklopljeni prije 1933 god. bili su vrlo slabi, nepotpuni, nejasni i nestručni kako sa pravne tako i sa šu­marske točke gledišta. Te je godine Ministarstvo šuma i rudnika dostavilo Banskoj upravi na Cetinju jedan obrazac ugovora, po kome su uglavnom saobražavarii svi ugovori, koje je odobrila Banska uprava.

B r a t s t v e n i č k e š u m e . Komunalne šume navedene u § 56 Z. o š. stavljene su pod naročiti javni nadzor i za njih je propisan naro­čiti način gazdovanja za to, što za svaku od tih kategorija šuma postoje određena ograničenja, vezana javnim ili građanskim pravom u pogledu pravnih obaveza i ekonomskih potreba, a koja proističu iz pravne prirode vlasništva tih šuma. Za plemenske, seoske i bratstveničke šume ranije smo naveli ta ograničenja — gazdovanje s tim šumama na takav način, da se one očuvaju za uvijek svima generacijama vlasnika, osiguravajući ilm trajno podmirenje domaćih potreba na građi i ogrijevu i stalne prihode, u koliko to današnje stanje ovih šuma bude dozvoljavalo. Neuređeno i nenormalno današnje stanje ovih šuma ima se po zakonskim propisima, koji važe za ove šume popraviti i dovesti u takvo stanje, koje će osigurati obadvije istaknute svrhe. Ovim se ujedno osiguravaju i svi! raznostruki opći interesi, koji proizlaze iz ovih šuma kao javnih dobara.

180

I interesi vlasnika ovih šuma i javni interesi ne razlikuju se kod ple­menskih, seoskih i bratstveničkih šuma. Oni su u suštini istovjetni a samo dolaze do jačeg ili slabijeg izražaja prema veličini, vrijednosti i pravnim obavezama odnosnih šuma. Zbog ovoga smo već prije istakli, da sma­tramo, da i bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor po § 56 Z. o š., pa se na ovo pitanje zbog njegove važnosti ovdje opet vraćamo. Kad čisto privatne šume, bilo fizičkih ili pravnih lica, koje su opterećene službenostima paše i drvarenja i nijesu u državnoj upravi, mogu doći u ovu katgoriju šuma zato, da se osigura trajno uživanje službenosti ili kad šume privatnih lica, koje su uzete u državnu upravu ili proglašene zaštit­nima sa ciljem, da se time postigne i osigura svrha, kojoj te šume imaju da služe, mogu doći pod naročiti javni nadzor, onda po našem mišljenju moraju i bratstveničke šume spadati ovamo. One, kako je već rečeno, imaju isti zadatak i istu svrhu kao i plemenske i seoske šume. Činjenica, što po Uredbi M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice nijesu stavljene pod nadzor ni državnih ni općinskih vlasti u pogledu raspolaganja s pri­hodima, a gotovo ništa ni u pogledu uprave i zastupanja, ovdje ništa ne mijenja. Uostalom, pitanje raspolaganja s prihodima od šuma nije za Zakon o šumama ni važno, jer ovaj zakon ima da regultše način šumskog gazdovanja i da čuva šumu a ne prihode dobivene od prodaje drveta iz ovih šuma. Pošto i Uredba M. S. br. 1000/37 priznaje bratstveničke za­jednice te pošto u pogledu šuma moraju važiti iii važe odredbe Zakona o šumama a po čl. 8 te Uredbe privreda se u zajednici (pa i bratstveničkoj) i uživanje zajedničkih dobara ima urediti prema trajnoj koristi zajednice, mislimo da ne griješimo, ako i bratstveničke šume stavljamo u kategoriju šuma ilz § 56 Z. o š. One jedino mogu postići svoju svrhu, ako se budu tako tretirale. Fakat, što se ni u Zakonu o šumama ni u Zakonu o banskoj upravi ne spominju bratstveničke šume, ne treba nikoga da čudi, jer su i seoske i bratstveničke šume postale diobom plemenskih šuma, koje jedine i poznaju navedeni! zakoni. Kad su se spomenutim zakonima citirale seoske šume, sigurno se nije mislilo na seoske šume u Crnoj Gori.

Ministarstvo je šuma i rudnika međutim u drugostepenim odlukama iz prošle godine po pitanju sječe u dvjema bratstveničkim šumama stalo na stanovište, obzirom na odredbe Uredbe M. S. br. 1000/37, da bratstve­ničke šume ne stoje pod osobitim javnim nadzorom u smislu § 56 Z. o š., već se imaju smatrati posve privatnim šumama po § 74 Z. o š. Drugim jednim nešto kasnijim objašnjenjem ovo je Ministarstvo međutim stalo na gledište, da bratstveničke šume dolaze pod naročiti javni nadzor — § 56 toč. 6. Iz razloga, koje smo već naveli mišljenja smo, da bratstveničke šume moraju doći u grupu iz § 56 Z. o š., jer su ti razlozi potpuno dovoljni i sasvim opravdani, da se one tako tretiraju. Zbog toga one dolaze i pod § 38-IV toč. 10 Zakona o Banskoj upravi zajedno s plemenskim i seoskim šumama.

Vidjeli smo uostalom, da su i! Min. unutr. djela Crne Qore i Min. šuma i rudnika ;i Banska uprava odobravali prodaje drveta iz bratstve­ničkih šuma a to ne bi učinili, da nijesu bili za to nadležni. U tome, što su Uredbom M. S. br. 1000/37 bratstveničke zajednice (šume) izuzete u po­gledu uprave i rukovanja s prihodima iz nadzora državnih i; općinskih vlasti, ne vidimo ni malo dovoljnih razloga, da se ove šume smatraju pri­vatnim po § 74 Z. o š. Da momenat slobodne uprave i rukovanja imovinom

181

ne može biti odlučan faktor u ovom pitanju, vidi se i iz toga, što se ple­menske i seoske šume do donošenja navedene Uredbe, kojom su p r v i put te šume u ovom pogledu stavljene pod nadzor državnih i općinskih vlastit, lijesu smatrale privatnim šumama, već po § 56 Z. o š. pod naro­čitim javnim nadzorom. Najzad ističemo da i Uputstva za vođenje sta­tistike šuma i šumske privrede M. Š. R. br. 662/39, bratstveničke šume ubrajaju zajedno s plemenskim šumama među šume pod naročitim javnim nadzorom.

Sada ćemo analizirati nadležnost odobravanja ovih ugovora i po­stupak odnosnih vlasti.

N a d l e ž n o s t v l a s t i . I ranije i sada vršila se i vrši se prodaja drveta Iz ovih šuma po dugoročnim ugovorima. Pojam »dugoročni ugo­vor« nije jednak s odomaćenim pojmom »zakup« šume. Zato smo prije i istakli prilikom razmatranja Uredbe M. S. br. 1000/371) da izraz »zakup« u čl. 9 te Uredbe nije pravilno upotrebljen.

Po Dr. A. Ugrenoviću1) o zakupu se govori kad vlasnik neku svoju nepotrošnu stvar daje nekom drugom licu na upotrebu uz izvjesnu naplatu i! na izvjesno vrijeme uz obavezu, da se odnosna nepotrošna stvar vrati 'lasniku. Da neka stvar može biti predmetom zakupa, osnovni su dakle

uslovi: 1) stvar treba da je nepotrošna 2) treba da je za upotrebu te stvari utvrđena neka cijena (zakupnina) i rok trajanja zakupa i 3) po isteku za-kupnog roka treba da stvar bude vraćena u onakvom: stanju, u kakvom je bila prije davanja i uzimanja u zakup. Upotreba je kod zakupa takva, da se sama stvar ne troši, već da se radom i trudom dobiva neka korist. Zbog ovoga je zakupljivanje šume u cilju njenog trajnog iskorišćavanja u praksi neprovedivo, već zakup može imati praktične važnosti samo kod sporednih šumskih proizvoda (lov, paša, smola, šumski plodovi itd.). Ovo je u skladu i sa odredbama Opšteg imovinskog zakonika (čl. 271 do 296, 877 i 878).

Već smo rekli, da se po čl. 28 Raspisa o šumama, koji je imao za­konsku snagu, »zakupeima za razne spekulativne cijeiji ne smije gora pro­davati bez odobrenja Ministra unutrašnjih djela«. Ovaj je raspis važio sve do stupanja na snagu sadašnjeg zakona o šumama, samo je nadležnost odobravanja prodaja drveta iz ovih šuma prenesena po ujedinjenju na Ministra šuma i rudnika a po stupanju na snagu Zakona o Banskoj upravi na Bana. Navedenom odredbom Raspisa o šumama nije određeno, što sve treba da ima u vidu Ministar unutr. djela odnosno Ministarstvo šuma i rudnika prilikom davanja odobrenja za prodaju drveta iz ovih šuma. To je ostavljeno njihovom diskrecionom pravu i oni su mogli ne odobriti neku prodaju iz bilo kojih opravdanih razloga. Nijesu samo šumarsko-policijski propisi Raspisa o šumama mogli odlučivati, da se ne odobri neka prodaja pod pretpostavkom, da su ugovorne odredbe protivne tim pro­pisima, već je tom odredbom Ministru povjerena zaštita svih raznostrukih opštih interesa, koji mogu doći u obzir pri davanju toga odobrenja. O svim odredbama jednog ugovora o prodaji drveta iz ovih šuma, kojima se zaštićuju interesi prodavca i javni interesi bilo to u pogledu pravilnog izvršenja ugovora, zaštite šume, naknade štete, visine prodajnih cijena

4) »Šumarsiki list« od g. 1939 br. 8—9 str. 467 б) Dr. AI. Ugrenović: »Iskorišćavanje šuma«, >knj. I str. 178—180 Zagreb 1931

182

ltd. ltd. — imalo se je Ministarstvo brinuti prilikom davanja odobrenja ovih prodaja. Jer zabrana prodaje bez nadležnog odobrenja obuhvata nadležnost procjenjivanja svih uslova prodaje u najširem obimu. Sve to tim prije, što se radi o opštem narodnom dobru, za koje ne može država dozvoliti posve slobodno rukovanje ili čak eventualno upropašćenje toga dobra. Ako pak tako faktično nije postupam, ne znači, da se nije moglo hi trebalo drukčije raditi.

Iz ovoga jasno proizlazi da nikakav ugovor o kupovini drveta iz ovih šuma, ne može nikome dati nikakvo z a k o n s k o pravo, ako taj ugovor nije bio odobren od nadležnih šumarskih vlasti. Poznato nam je međutim, da ovakvih neodobrenih ugovora ima i danas veći broj; neki su se na žalost iako neodobreni i realizovali. Ti su ugovori prvi put i potvrđeni kod nadležnih vlasti uz naplatu odgovarajućih taksa po Zakonu o taksama, mahom po datoj kapari, ali su prava i obaveze iz tih ugovora prenošena po nekoliko puta s jednog lica na drugo. No, koliko nam je poznato, nikad nijesu bile plaćene prenosne takse po Zakonu o taksama. Ali ovdje nijesu u pitanju samo prenosi matičnog ugovora, no su se tim prenosima sa izmjenama i dopunama osnovnog ugovora u stvari stva­rali sasvim novi ugovori naročito u pogledu prodajnih cijena i roka tra­janja ugovora, pošto od odredaba starog ugovora gotovo nije ništa osta­jalo. A baš su razlike u prodajnim cijenama odlučujući faktor za taksiranje po Zakonu o taksama.

Po Zakonu o Banskoj upravi (§ 38-1V tač. 10) dato je u nadležnost bana odobravanje ovih ugovora. Banska uprava, po Zakonu o taksama, ne smije uzimati u postupak ovako netaksirane ugovore već ima narediti, da se prethodno plate kod nadležnih vlasti propisne takse s određenim interesom i odgovarajućim kaznama za sve prenose, izmjene, dopune, zaključke, pisma itd. — ukratko, za sve one pravne radnje, kojima se mijenja osnovni ugovor. To proizilazi iz odredbe Napomene 5 uz Tar. br. 12 Zakona o taksama i tač. 46 čl. A2 Taksenog i pristojbenog pravilnika k Tar. br. 12. Po čl. 19 Zakona o taksama ugovor, koji se produžava za izvjesno vrijeme smatra se kao nov ugovor i podleži plaćanju takse. Po Napomeni! 8 uz Tar. br. 12 Z. o t. i! tač. 54 Taks. i pristojb. pravilnika k Tar. br. 12 svaki zaključeni ugovor o kupovini i prodaji mora se prijaviti u roku od 15 dana po sklapanju ugovora ili se u trenutku sklapanja ugo­vora mora ova taksa na samom ugovoru propisno nalijepiti i poništiti; u protivnom će se slučaju ugovorajuće strane osuditi solidarno pored re­dovne takse i na kaznu u iznosu trostruke redovne takse. Ako se tako ne bude radilo odgovorna lica podležu strogim kaznama Zakona o taksama, pa smatramo da ovo treba specijalno naglasiti.

Postoji: po našem shvatanju pogrešno mišljenje, da su punovažni svi ovakvi ugovori, koji su jednom bili taksirani, iako nijesu bili odobreni od nadležnih šumarskih vlasti, te da ih Banska uprava m o r a odobriti s izmjenama i dopunama, koje ona propiše.

Prema objašnjenju k Tar. br. 12 Napomene 7 Zakona o taksama — O. P. br. 52023 od 15. I. 1937. g.°) — kod onih ugovora, gdje oba ugovorača imaju u smislu građanskog zakonika potpunu sposobnost za sklapanje

e) Jovan M. Radiulović i Atanasije D. Janaćfcović: »Takseni zbornik s komen­tarom« Beograd, 1937 str. 315

183

pravnih poslova tako, da se već između njih zaključenu ugovor mora sma­trati perfektnim t. j . pravno egzistentnim u smislu građanskog zakonika, ali gdje je daljnje postojanje već zaključenog ugovora (»Važnost«) za­visno od nekog odobrenja, što ga ne propisuje građanski zakonik već neki drugi zakonski propis iz područja javnog prava (u našem slučaju čl. 28 Raspisa o šumama i § 38—IV tač. 10 Zakona o Banskoj upravi) — ako se ovakvo odobrenje ne dobije, to ima za posljedicu, da se dotični sam po sebi pravno već egzistentan ugovor ne može izvršiti. Zato je u Tar. br. 12 napomena 7 u vezi s napomenom 11 kao i u vezi sa čl. 20 st. poslednji Zakona o taksama propisano, da ako se dotično odobrenje ne dobije, naplaćena taksa ima se vratiti po molbi zainteresovanog lica. Ova se molba mora podnijeti u roku od 90 dana od dana, kada je dotična stranka saznala, da odobrenje za ugovor nije dato. Pravo državnog erara za pristojbu u smislu pojedinih zakonskih propisa u ovim slučajevima na­stupa već na dan samog zaključenja ugovora, koji je dan mjerodavan i za ustanovljivanje vrednosti. S druge strane, prema objašnjenju O. D. S. br. 6572 od 16/V 1924 god.,7) plaćanje je takse uslov za pravno postojanje jedne isprave a da li će se ta isprava upotrijebiti za cilj, kome je namije­njena ili ne, po pravilnoj naplati takse pravno je irelevantno.

Po čl. 1 Zakona o amnestiji i aboliciji krivica po Zakonu o neposred­nim porezima, Taksama, trošarini i carini od 10 aprila 1929 god. sva lica, koja su počinila bilo kakve krivice po dosadašnjim zakonima o nepo­srednim porezima, odnosno po zakonima o taksama i trošarini do zaključka 31 decembra 1928. godine, oislobođena su svake kazne. To znači, da kad jedna isprava (ugovor) sačinjena prije 31/ХН 1928 g. dođe da se uzme u postupak t. j . da se taksira, na nju će se platiti redovna taksa s kamatom' po čl. 32 Zakona a za druge isprave posle toga roka imaju se platiti i redovna i kaznena taksa kao i taksa za presudu po tar. br. 229.

Prema objašnjenju Ministarstva finansija, Odelenje poreza br. 20588 ođ 28/Ш 19368) dužni su sudovi po propisima § 7 Zakona o sudskim taksama da isprave (ugovore), koje se pred njima pojave a na kojima nije plaćena nikakva ili nije plaćena dovoljna taksa, u ovjerenom prepisu dostavljaju nadležnoj Poreskoj upravi na dalji postupak; Poreska je uprava nadležna, da po dostavljenoj ispravi postupi u smislu čl. 51 Zakona o taksama. Poznato nam je na r., da je jedan Sreski sud u 1936 godini bez naplate takse potvrdio izmjene i dopune dvaju ugovora za ove šume s motivacijom, da se, pošto je u pitanju državno preduzeće, taksa ne na­plaćuje! Po čl. 51 Zak. o taksama i čl. 25 Taks. i prist, pravilnika k čl. 51. kad netaksirana ili nedovoljno taksirana pismena dođu pred vlast ma na koji način, naplatiće se uz doplatu redovne takse i kaznena taksa u iznosu tri puta neplaćene, nedovoljno ili nepropisno položene takse.

Prema ovome niko nije kriv nekome, što je nepravilno kupio izvje­stan broj stabala ili određenu količinu drvne mase iz ovih šuma, kad vlasnik nije blagovremeno pribavio potrebna odobrenja nadležnih šumar­skih vlasti za te ugovore. Već smo prije istakli, da na osnovu ovakvih ugovora nije kupac stekao nikakvo z a k o n s k o pravo. Ako on nije znao,

7) J. Rad'ulović i A. Janaćković: op. cit. str. 209 8) .1. Radulović i A. Janaćković : op. cit, s t r . 233

184

da su potrebna ova odobrenja, to mu ne može pomoći, jer neznanje zakona nikoga ne pravda. • > •• "••«

Žalosna je činjenica, da hi ona preduzeća, koja su na sebe preuzi­mala prava i obaveze iz ovakvih ugovora, a koja su imala i pravne i šumarske stručnjake, nijesu vodila računa o tome, šta kupuju i je li im kupovina zakonita. Banska uprava ne može po zakonu imati na ovo nikakav osvrt bez obzira, čiji su interesi u pitanju, jer prava iz takvih ugovora nijesu na zakonu osnovana.

Prije nego prijeđemo na putanje nadležnosti Banske uprave kod odobravanja ovih ugovora, da bi se imala bolja preglednost i veća jasnoća, istaknućemo nadležnost opštih upravnih vlasti po nekim važnijim uprav­nim zakonima. Po jasnim propisima naših upravnih zakona opšte su upravne vlasti dužne da se staraju za opšte dobro i da u tom cilju postu­paju po svojoj inicijativi i slobodnom nahođenju u granicama zakona, da ü stalnom održavanju veza s građanstvom upoznavaju i pribilježavaju njegove potrebe i! želje, da prate sve značajne pojave ü narodnom životu, da njegove opravdane interese na ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju potkrepljuju odgovarajućim predlozima i pobudama te da preduzi-maju i iz svojih pobuda sve, što- je po zakonima dopušteno i traže javni interesi, jer su one u prvom redu pozvane, da čuvaju javne interese i da se staraju za opšte dobro (čl. 20, 43, 45, 46, 47 i 65 Z. B. U., §§ 12 i 13 Zak. o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja). Po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku vlast će u pojedinim slučajevima preduzeti potrebne mjere za zaštitu javnih interesa, iako se ne daju po­bliže oznake tih interesa (§§ 42 St., 2, 70 st , 2, 119 st. 2, 128 st. 2 i 136 st. 3). . ,;•'

Po §§ 56—65 Z. o š. predmetne šume stoje pod osobitim javnim nad­zorom i s njima se ima gazdovati po načelima stroge trajnosti. Po §127 istog zakona izvršuje Ministär šuma i rudnika preko opštih upravnih vlasti šumarsku policiju i nadzor.' Po § 8-—IV Zakona о nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja i § 38—IV Zakona o Banskoj upravi, ц nadležnost bana spada iizvršennje Zakona o šumama. Po toč. 10 pom. paragrafa Zakona o Banskoj upravi nadležnost bana je i u nadzoru nad r e d o v n o m šumskom upravom i gazdovanjem u plemenskim i seoskim šumama (po našem mišljenju i u bratstveničkim), kontrolisanje procjena za prodaju, odobravanje prodaje drveta i određivanje redovnog i vanrednog šumskog prihoda u ovim šumama. Nadalje je po tač. 11 istog paragrafa nadležnost Bana u nadzoru nad s t r u č n o m upravom i šumskim gazdo­vanjem u svim šumama uopšte, po tač. 12 u izdavanju' službenih i stručnih naređenja i tehničkih poslovnih uputstava za sve nedržavne šume a po toč. 4 (kao i po § 59 Z. o š.) odobravanje privrednih planova i drugih uređajnih elaborata za nedržavne šume. Ostalu nadležnost po Zakonu o Banskoj upravi ispuštamo, jer nam za ovo pitanje nije potrebna.

Po čl. 39 Uredbe M. S. br. 1000/37 dužnost je nadzornih vlasti za plemenske i seoske zajednice (šume) starati se, da se s prihodima od pro­daje drveta iz ovih šuma postupa kako je određeno u čl. 9, a po čl. 8 te Uredbe, da se privreda u zajednici i uživanje zajedničkih dobara uredi prema trajnoj koristi zajednice. Nastaje sada pitanje: da li je Zakonom o Banskoj upravi točno određena nadležnost Banske uprave u pogledu odo­bravanja ugovora o prodaji drveta iz ovih šuma odnosno; da li su tim

185

zakonom fiksirani svi oni faktori, koje Banska uprava mora imati u vidu prilikom odobravanja ovih ugovora?

Odredba § 38—IV toč. 10 Zakona o Banskoj upravi mnogo je potpu­nija od spomenute opće odredbe čl. 28 ranijeg Raspisa o šumama, ali ni ona ne daje striktno određene granice nadležnosti Banske uprave. Zakon ne određuje uslove, uz koje se odobrenje ugovora daje ili uskraćuje. To <ne treba da čudi, jer se zakonom i ne mogu u ovakvim pitanjima nabrajati sve one činjenice, koje Banska uprava može i treba uzeti u razmatranje prilikom rješavanja o ovim odobrenjima. To je tim jasnije , jer smo prije naveli, kolika je i kako raznolika nadležnost upravnih vlasti po raznim upravnim zakonima. A sva ta nadležnost dolazi i u ovim piatnjima do izražaja. Koje će sve 1 kakve momente uzeti u obzir Banska uprava pri rješavanju ovakvih pitanja, to je njeno diskreciono pravo, u koliko to nije zakonom već spomenuto, a koje jpj pravo niko ne može osporavati.

Nije nadležnost Banske uprave samo da pazi na to, da u ugovorima o prodaji drveta iz ovih šuma ne odobri i one eventualne ugovorne od­redbe, koje su protivne šumarsko-polioijskim i šumarsko-privrednim pro­pisima Zakona o šumama, već ona ima voditi računa i o svim drugim faktorima, koji dolaze do izražaja u zaštiti interesa vlasnika ovih šuma i javnih interesa. Uostalom sve one eventualne ugovorne odredbe, koje su protivne propisima Zakona o šumama Mi Zakona o banskoj upravi, ne mogu se ni izvršiti, jer propisi pozitivnih zakona moraju važiti i za ugo-varajuće stranke, pošto zakonske odredbe stoje: iznad privatnopravnih pogodaba ugovarajućih stranaka. I po čl. 513 u vezi sa čl. 918 Opšteg trnov, zakonika ugovori o djelu, koje je zabranjeno zakonom, smatraju se ništavnima. To znači, da je Banska uprava prilikom odobravanja ovih ugovora dužna voditi računa o svim ugovornim uslovhna u n a j š i r e m o b i m u . Ako to i nije izrično navedeno u citiranom propisu Zakona o banskoj upravi, proizlazi to iz prava i dužnosti upravnih vlasti, predvi­đenih u navedenim upravnim zakonima.

Odluke o odobrenju ovih ugvoora ne donosi šef Otsjeka za šumar­stvo kao stručnjak za šumarske poslove, već ban kao nosilac vlasti koji »vrši najviše političku i upravnu vlast u Banovini« (§ 6 Zak. o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna područja). Današnji upravni zakoni upućuju djelatnost upravnih vlasti i na kulturno, ekonomsko i socijalno polje, jer je njima proširen djelokrug ovih vlasti i na teren narodne privrede i općeg narodnog napretka a nije samo policijske prirode.

(Nastavit će se — a suivre)

•

186

R. Cividini i K. Mirth (Zagreb):

APSOLVENTSKA EKSKURZIJA STUDENATA ŠUMARSTVA POLJOPRIVREDNO-ŠUMARSKOG FAKULTETA

U ZAGREBU MJESECA SRPNJA 1940. GODINE.

(L'excursion des etudiants forestiers de la Faculte agronomico-forestiere de Zagreb faite en mois de juillet 1940)

Između mnogih drugih, problem je krša naročito zaokupio našu pažnju i učvr­stio naše uvjerenje, da je najaktuelniji i najvažniji problem hrvatskog šumarstva pa i jedan od najvećih problema cijele naše gospodarske politike. Sva naša nastojanja moraju biti usmjerena onamo, da naš goli krš bude u budućnosti šuma, pa da tako zamijeni one šume, koje će se bezuvjetno morati povući sa relativnog šumskog tla naše Slavonije i ustupiti mjesto unosnijoj poljoprivredi. Znamo, kakva nas borba ćeka na kršu s raspuštenim prirodnim silama: bijesnim vjetrovima, divljim bujicama i pa­klenom žegom nad beskrajnim pustim kamenim površinama. Svi se ti divlji elementi oslobodiše onda , kad je na kršu nestalo šume. Mi hoćemo da ih ponovno skučitno, da ih pokorimo. Ta nas borba i draži, pa smo živo zaželjeli da vidimo, kako se ta borba i s kolikim uspjehom sprovodi drugdje — u Italiji. Ne bi bih iskreni, kad ne bi­smo rekli, da osim ovog glavnog problema pošumljavanja, zbog -koga je pao izbor na Italiju, pa i zbog još nekih važnih šumarskih problema, kao što je organizacija tali­janskog šumarstva, nije bilo i drugih razloga. Atraktivna je snaga Italije, kao što je bila stoljećima, tako i danas toliko jaka, da joj ni mi nismo mogli odoljeti. Spremali smo se ozbiljno pod vodstvom naše gg. profesora, kod kojih smo naišli na razumije­vanje i pomoć. Imali smo čak i tečaj talijanskog jezika na Fakultetu, koga su nam držali profesori ovdašnjeg Instituta za talijansku kulturu., Međunarodne prilike odre-•diše međutim drugačije, pa naša gg. profesori odlučiše, da se odustane od puta u ino­zemstvo i priredi ekskurzija u državi.

Naš nas je požrtvovni vođa puta g. prof. dr. Nikola N e i d h a r d t sakupio sve prije ekskurzije te nam razložio program puta i njegovu svrhu. Spomenuo nam je, kako je ova ekskurzija zapravo letimični p r o f i l kroz naše šume i šumarstvo. Do­sada ste slušali — rekao nam je dalje — o šumarstvu u glavnom ex cathedra, sada ćete se sresti s praksom, njenim najaktuetnijim problemima i s njenim protagonistima — šumarima. Krenuti ćemo najprije u Slavoniju, kroz njezino pitomo humlje i rav­nicu, kroz šume toliko znamenitog hrasta. Zatim ćemo poći preko Beograda u Bosnu ponosnu, koja za šumarstvo predstavlja čitav kompleks većinom još neriješenih pro­blema. Naposljetku ćemo u Dalmaciju, da vidimo njene velebne ljepote ali i onu tu­žnu golotinju krša i problematiku života na kamenu. Nakon toga je svaki od nas dobio po neku dužnost. Svi ćemo se dabome interesirati za sve na ekskurziji, ali će još svaki od nas posvetiti posebnu pažnju pojedinoj grani šumarstva. Pored stručnih, razdijelio je vođa puta među nas i neke tehničke, organizatorne poslove same ekskur­zije. Tako dobismo svaki svoj resor, a neki i po više i to s punom odgovornošću.

Ne možemo, a da već ovdje ne zahvalimo svima, koji su na bilo koji način pomogli ekskurziju i doprinesu njenom velikom uspjehu. Naročito se zahvaljujemo odjelnom predstojniku za šumarstvo gospodinu Ing. Ivici F r k o v i ć u, koji je eks­kurziju svestrano pomagao, ljubezno davao savjete, odredio novčanu pripomoć, pre­poručio ekskurziju područnim ustanovama itd. Zahvaljujemo nadalje požrtvovnom vo­đi puta gosp. Dr. Nikoli N e i d h a r t u, koji je na čelu »svojih mladića«, kako nas je svuda predstavljao, činio s nama nerazdvojenu cjelinu. Zahvaljujemo svima usta-

187

novama, čiji smo bili gosti, a napose Dobru biskupije đakovačke,, Brodskoj imovnoj općini, Općini grada Beograda, Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zemunu, Mi­nistarstvu šuma i rudnika u Beogradu i Direkciji šuma u Sarajevu. Zahvaljujemo i .svoj gospodi, a naročito gospodi šumarima, koji su nas na cijelom puta toliko ljube-zno i( kolegijalno primali i bili požrtvovni organizatori pojedinih dijelova našeg pu­tovanja.

Ekskurziji su prisustvovali: vođa puta dr. ing. Nikola N e i d h a r d t , sveučilišni profesor; dr. ing. Milenko P l a v š i ć , sveuč. asistent te ovi apsolventi: Rudolf C i-vi 'diTii (zvan'Rudek), Ervin Č e 1 i k o v i ć (zvan Čelik), Oton I š p a n o v i ć (zvan Krcun), 'Nikola J e l a č i ć (zvan Mika), Viktor K l a n j š č e k (zvan Mali Kranjc), Ivan M a s t e n (zvan Mrgud), Stanko M a v r e k, Karlo M i r t h , Ivan P a v š a (zvan Janez), Predrag P e j i ć (zvan Belami), Branko Š t i - m a c (zvan Brko), Zdenko T o n-č i ć (zvan Tonča), Franjo U i d e n i c a i Boris Z1 a t a r i ć (zvan Boca).

Opis ekskurzije sastavili smo na temelju podataka, koje su nam susretljivo da­vali gospoda šumari te na temelju bilježaka, koje su nam stavili na raspolaganje sli­jedeći učesnici ekskurzije: Franjo U i d e m i e a (uporaba šuma), Nikola J e l a č i ć (uzgajanje šuma), Branko Š t i m a c (šuma i seljaci). Napose nas je zadužio kolega Viktor K.Lanj š č e k opširnim i preglednim referatom iz prometala.

oiv. Na putu u Đakovo.

Bio je l.. srpanj, kad u 12.50 sati ostavismo Zagreb. Za čas nesta s vidika veliki ,grad, a onda i Medvednica. Brzi je vlak gutao posavsku ravnicu. Ravna polja, natop­ljena i suviše öd stalnih oborina posljednjih dana, pokisla sela, nizinske šume, koje se sad dovuku do uz prugu, a onda pobjegnu i nema ih na daleko, razvijena trgovišta, lijepi' gradovi — sve se to odmotava kao s beskrajne vrpce. Naš nam vođa puta za­daje da odredimo postotak šumovitosti u profilu željezničke pruge. Zadatak smo rije­šila tako, da smo brojili telegrafske stupove uz prugu, kad je prolazila izvan šuma (a) i kad je prolazila kroz šumu (b). Procenat smo dobili pomoću formule: •

p = —Lj. шо a -\- 0

a, rezultate smo .uspoređivali s topografskim kartama. Kažu, da se ne može proputovati Slavonijom, a da se u vlaku ne sretne bar

jednog šumara. Tako je i u naš vlak ušao šef šumske uprave u Slavonskom Brodu g. Ing. Miso P a j c. Simpatični i vrlo prijazni gospodin došao je odmah k nama i tuma­čio nam krajeve, kroz koje smo prolazili, sve do male željezničke raskrsnice Striži-vojna—Vrpolje u istočnoj Slavoniji, gdje smo mi sišli, da pređemo u osobni vlak za Đakovo. Nitko od nas nije ni slutio, da će za nekoliko časaka cijela ekskurzija doži­vjeti malu avanturu. Zar je moguće, da bi se nešto dogodilo izvan programa? Pa ipak eto dogodilo se — i mi smo se umjesto u Đakovu, gdje su nas očekivali, najednom našli' usred nekog slavonskog sela, odakle smo imali zadovoljstvo da gledamo u da­ljini dva' visoka tornja katedrale.

Premda je ekskurzija imala čak i posebnog referenta za vagone i vlakove, sjeli smo u, Striživojni u krivi vlak, koji se je nalazio ispred vlaka za Đakovo. Nismo pravo ni ušli i" već je krenuo, ali ne spram Đakova, nego natrag spram Zagreba. Na prvoj stanici smo se iskrcali. To su bili Perkovci. Situacija je bila tragikomična, ali nimalo strašna. Raspoloženje među nama vrlo dobro. Prvi nam je posao bio, da se fotogra­firamo ;i tako ovjekovječimo doživljaj. Bio je to događaj za sićušnu postaju i jedinog skretničtra na njoj. Drugi nam je posao bio, da dobijemo telefonsku vezu s Đakovom. Odanle su po nas došli automobili. Ali, ovi ne mogu u Perkovce, nego samo po drža­vnoj cesti do na kraj sela Čaj'kovaca.. Od postaje Perkovci do Cajkovaca ima još neka 2 km slabog blatnog puta, po kome se automobili ne mogu kretati. Taj smo put preva-

188

lili na dvojim seljačkim kolima. Jadni su se konji i te kako izmučili vukući nas po ta­kovom putu do glavne ceste. Duboko su zapadali u glib. Koliko li se energije izgubi vožnjom na ovakovim putevima! Za nas mnoge, koji nismo iz ovih krajeva, bilo je to novo i važno saznanje o jednom velikom problemu slavonskih sela. Premda to mo­žda ne bi spadalo ovamo, ali ne škodi da se istakne. Sjetili smo se naime prošlogo­dišnje ankete »Gospodarske Sloge«. Prvi je rezultat te ankete, u kojoj je sudjelovalo oko 2000 sela banovine Hrvatske, bio: »Najnužnija je potreba za gotovo sve kotareve u banovini gradnja i popravak cesta, puteva i mostova. To je glavna potreba čitave .banovine.« Koliko li zamašan izgleda taj problem! Njegovo težište i njegovo rješenje zavisi po našem mišljenju jedino o širokoj i snažnoj organizaciji rada, jer radne snage ima kod nas dosta.

Protegli se Čajkovci. Vidimo kuće dosta uredne i gospodarstva oko njih tako­đer napredna i uredna. Naši automobili jure blatnjavom cestom, a „gusani iz mutnih lokva psiću za njima. Prođosmo i tu za nas famoznu Striživojnu. Nakon oblačnog i kišovitog dana, nekoliko posljednjih sunčanih zraka prolilo se tamo negdje iza Ciljeva te obasjalo komad ravnice i dva visoka impozantna tornja, koja dominiraju cijelim krajem. Oni su nam postajali sve veći, vcličanstveniji i bliži — i za malo na­đosmo se pred njima. Pred Bogoslovijom su nas dočekali rektor Bogoslovije monsi-gnor Ilija A n a k o v i ć te šumarski savjetnik i upravitelj vlastelinskih šuma g. Ing. Ivan A s a n č a i ć. Bili smo toplo i srdačno primljeni. Zaželivši nam dobrodošlicu prečasni gosp. rektor nas je odveo u Sjemenište, gdje su nas čekale sobe, u koje smo se smjestili. I odlična je večera bila za nas već pripremljena. Svi smo bili raspoloženi i veseli.

Usprkos »pustolovine« stigli smo u Đakovo s neznatnim zakašnjenjem.

U Đakovštini.

Jutro je osvanulo svježe, umiveno. Prvo sunčano jutro nakon stalnih kiša po­sljednjih dana. S katedrale je otkucalo tek 7 sati a mi smo već dovršili doručak i krenuli u dvorište vlastelinstva. Tu nas je dočekao šum. savjetnik g. ing. Ivan A s a n-č a i ć i kotarski šumarski referent savjetnik g. ing. Makso H r a n i 1 o v i ć. Teretni je automobil vlastelinstva (iMagirus) čekao spreman, da nas ponese u vlastelinske šume Mi se smjestismo na njemu vrlo udobno. Za tren je Magirus jurio s nama kroz svježe srpanjsko jutro noseći nas na svojim širokim plećima. Pred nama se pružila suncem obasjana, bogata i raskošna, pitoma i blaga Đakovština.

Prostrla se polja, išarana živim ljetnim bojama, nanizali blagi humci, dugačka sela, uredna, s karakterističnim jednolikim kućama. Naši prijazni domaćini bili su neumorni. Govorili su nam o kraju, kroz koji prolazimo, tumačili, pokazivali i odgo­varali na naša pitanja. Morali su radi buke motora govoriti vrlo glasno, da ih možemo puti. »Ovdje se odvaja put za Gorjane« — pokaže nam. U nama se probudi sjećanje na davne borbe, preko kojih pređoše stoljeća, na jedan značajan i sudbinski period u životu Hrvatske. Ova su polja i humci bili nijemi svjedoci. Približavali smo se sve više Diljevkna. Okrenusmo se natrag i vidjesmo dva daleka tornja u prozirnoj magli. Ta silhueta katedrale dozove naše misli u nedavnu našu prošlost i još dalje u našu suvremenu realnost. Svemu su tome bili svjedoci ova polja, humci i sela. Sva Đakov­ština. I koliko ce toga još preko njih preći! Prekinusmo reminiscencije. Magirus je jurio naprijed, a pred nama se nizale nove slike. Zamjećivali smo sve češće vinograde na obroncima šuma iza njih.

Prolazeći kraj šume đakovačke z. z. upozorio nas je g. ing. Hranilović na ka­rakterističnu pojavu u hrasticima: napadaj gubara. Ova je šuma davala klasičan pri­mjer prednosti mješovitih sastojina. Dok je srednji dio šume, gdje je čisti hrast, bio potpuno obršten, dotle su oba krila šume, gdje je hrast pomiješan sa jasenom ; gra-

189

bom, ostala uglavnom zelena, pošteđena od gubara. Objekt je svratio živu pozornost, jer do tada još nismo vidjeli kako izgleda golobrst gubara.

U nekim selima, kroz koja smo prošli, ima dosta Nijemaca, ali su se oni prilično asimilirali i poprimili mnoge navike ovdašnjeg našeg življa. Stigli smo već na obronke Diljeva i u selu smo Mandičevci sišli s auta te pošli u biskupski vinograd, kroz koji vodi put dalje do šuma. U vinogradu, iz koga se otvara širok pogled na Đakovštinu, govorio nam je ing. Makso Hranilović o nekoliko šumarskih problema ovoga kraja.

Budući da je u Đakovštini iskrčeno mnogo šuma i pretvoreno u livade i oranice, počela se javljati u selima sve veća nestašica drva. Ova je nestašica toliko podigla vrijednost šume u očima seljaka, da je nedavno z. z. kupila zemlju, na kojoj je dosa­da sađen kukuruz, te pošumila čitav kompleks bagremom. Doduše tlo je i onako dosta loše, zbijeno, glineno-ilovasto, ali je ovaj slučaj ipak vrlo karakterističan za odnos seljaka prema šumi. Kao što je to uvijek i svuda u životu, vrlo često osjetimo pravu vrijednost nečesa tek onda, kada to izgubimo. Tako je i sa šumama. »Naš narod će tek onda znati cijeniti šume, kada ih više ne bude« — čuli smo često od naših starijih. Znajući kako se nažalost na očigled bespomoćnih stručnjaka šume nemilosrdno ha­rače u skoro svim našim krajevima, poznavajući i glavne elemente iz čitavog kom­pleksa prilika ekonomskih, prosvjetnih, političkih, koje omogućuju, uvjetuju i podr­žavaju ovu sveopću devastaciju, mi ipak moramo iznijeti jednu povoljnu konstataciju za Đakovštinu, jer iako ovaj kraj nije nepošteđen od šumskih šteta, prilike su ipak dosta dobre. Seljak je iz Đakovštine upućen u vrijednost šuma. I ne samo to, nego i svijestan, svijestan toliko, da je i sam podiže. A to je već mnogo.

Seljaci sami u svojim šumama kao i zemljišna zajednica sade većinom bagrem, s kojim gospodare šumsko-poljskim gospodarenjem sa 20 godišnjom ophodnjom. Ba­grem zadovoljava gotovo sve potrebe seljačkog kućanstva. Služi kao vinogradsko (kolje, pa za sitnu građu i kao vrlo dobar ogrjev. Hrastom se teško može postignuti u takovim prilikama uspjeh. Njegov je prirast slab dok najzad u četrdesetoj godini ne postane već i suhovrh. Kopajući panjeve našli su, da je i žila srčanica sasvim istrunula. Ova pojava nastaje vjerojatno radi toga, što je to ilovasto tlo nakon krčenja šume i nakon šumsko-poljskog gospodarenja tako omršavilo i tako se zbilo, da onemogućuje egzistenciju hrasta, odnosno razvitak njegovog žilja. Bagrem naprotiv, kaže g. ing. Hranilović uspijeva vrlo dobro na tim tlima i takvim načinom gospodarenja, jer više raširi korijenje. U dvadeset } prvoj godini daje ovdje bagrem prosječni prirast 3—4 ms po jutru.

Čekao nas je čitav niz kola i malo poslije krenu ta naša prava svatovska po­vorka u šumu T o l k o v a c . Na prosjeku nas je odjela 1 i 11, dočekao šef šumske uprave u Levanjskoj Varoši g. ing. Drago S u l i m a n o v i ć . Sišli smo s kola i tu, u šumi, pozdravivši nas na tlu biskupskih šuma, održao nam je sjajno predavanje g. savjetnik ing. I. A s a n č a i ć. Prikazao nam je historijat biskupskog vlastelinstva, na­čin gospodarenja, prikazao nam je gospodarsku osnovu sa mapama te mnoge momente iz uzgajanja, isfeorišćivanja šuma i t. di.

D o b r o b i s k u p i j e đ a k o v a č k e darovao je Koloman, vojvoda Slavonije, biskupu Ponsi godine 1239. Taj se je posjed nalazio u glavnom na istom mjestu, gdje se i danas nalazi, samo se još i dalje protezao prema istoku do sela Mikauovci, a na jugu prema Savi. Dapače se je jedan dio nalazio u današnjoj Bosni oko mjesta Tolisa. Posjed su biskupi uživali sve do dolaska Turaka. Nakon odlaska Turaka dobili su bi­skupi posjed natrag. Kad je organizirana Vojna Krajina, otpao je dobar dio posjeda, koji je ležao južnije uza Savu i potpao pod Vojnu Krajinu. Posjed se u glavnom zadr­žao sve do segregacije; poslije segregacije došlo je do nekih promjena u veličini po­sjeda. God. 1899, kad je napravljena prva gospodarska osnova, bilo je oko 28.000 ju­tara šumskog posjeda. Prema današnjoj gospodarskoj osnovi, koja je sastavljena 1931 god., iznaša šumska površina oko 21.000 jutara. Od toga otpada na neplodno tlo t. j .

190

na prosjeke, puteve, skladišta, šumsku željeznicu 368 jutara. Posjed ima još 1.800 jutara poljoprivrednog tla, dvije fabrike špirita i mlin.

Šumarstvo dobra biskupije đakovačke moglo bi se u općenitim konturama ova­ko prikazati:

Pretežni se dio šumske površine nalazi između 150'—300 metara nadmorske vi­sine. Ta površina leži na obroncima Diljeva i Krstova. Nizinskih šuma nema. Bonitet !e tla u glavnom П/ГП. Podneblje, oborine, vjetrovi, odgovaraju kao i u ostalim dije­lovima Slavonije dobro uzgoju šumskog drveća. Sastojine su mješovite a glavne su vrste drveća: hrast kitnjak, cer, bukva i grab. Kao nuzgredne pridolaze: klen, topola, iva i divlje voće.

Šume se -uzgajaju u visokom uzgojnom obliku, jer to najbolje odgovara obzirom na vrst drva, svrhu gospodarenja i veličinu površine.

Ophodnja je određena obzirom na dobru stojbinu, na određeni način gospodare­nja i vrst drveća (bukva 50%) sa 100 godina. Postoji nada, da će se do toga doba po­stignuti kod bukve u ophodnji od 10O1 godina dobri rezultati (250—300 kubika po je­dnom jutru). Hrast bi dao u to vrijeme stabla, koja bi imala potrebne tehničke dimen­zije (po jutru 200 kubika i prsni promjer od 40 cm.) Svakako bi bilo bolje dati hrastu barem 120 godišnju ophodnju. Poredaj dobnih razreda nije najpovoljniji, ali će se ti­jekom vremena nastojati taj razmjer popraviti. U glavnom prevladavaju sastojine do '10 godina. Sve se šume sijeku op'lodnom sječom, koja se vodi postepeno s obzirom na

'uspjeh podmlatka. Šuma se stavi 8 godina prije u predzabranu a siječe se u 3—4 sijeka, što, ovisi O potrebama na građi i gorivu okolišnog pučanstva. Dovršni se sijek izvede .nakon 6 godina, ali radi bukve i nakon 8 godina. Jači se hrastovi još ostave 1—2 godi­ne da dobro rode žirom te se konačno i oni posijeku. Iznošenje se vrši zimi, kad padne snijeg, te se gotovo i ne oštećuje podmladak.

Prvu je gospodarsku osnovu sastavio g. 1897—99 pokojni šum. nadzornik A. Borošić. Prva je revizija obavljena god. 1907, a poslije, sve do 1928 godine nije bilo revizija uglavnom zbog nesređenih općih prilika. Nova je gospodarska osnova sasta­vljena 1928/30 godine. Ustanovljivanje je drvne mase provedeno polaganjem primjer­nih ploha, koje zapremaju 3—5% cjelokupne površine te prelaze u stalne primjerne plohe. Visine su mjerene Weiseovim hipsometrom, a za ostale su podatke upotreblja­vane tabele od Schwappacha za hrast i Grundnera za bukvu. U sastojmama iznad 60 godina starosti isklupirana su sva stabla, dok se stari hrastovi individualno procjenju­ju. Mase su ustanovljene Hartigovom metodom. Borošićeva je osnova imala 16 gospo­darskih jedinica. Bilo je to previše. Sada je samo jedina.

Međe, t. j . lomne točke međa označene su drvenim stupovima sa užeženim brojevima, a pošto su ti stupovi češće nestajali, označuju se danas te točke humkama. Prije su se označivale i kamjenjem, ali bi svaki kamen nestao još brže od stupa i za­mijenio funkciju lomne točke sa drugom posve prozaičnom u nekoj kaci za kiselenje kupusa. Nama je to bilo isprva smiješno, ali smo poslije shvatili; u ovom kraju nai­me nema kamena. Gospodarska je osnova jedna za čitav posjed. Etat je izračunat sa 31.000 m3. Međutim je g, 1934 bio izvršen prethvat radi popravka katedrale od požara, pa se je morao etat sniziti na 25.547 m3.

Etat se čitav izrađuje u vlastitoj režiji. Debeli se hrastovi prodaju stablimično, a većinom ih kupuje »Našička«, čija je pilana u Andrijevcima direktno vezana šum­skom željeznicom, (vlasništvo vlastelinstva) sa šumama vlastelinstva. Ako se koji dio šume proda firmi, tada vlastelinstvo vodi nadzor nad sječom, radi osiguranja podmladka.

Seljacima se prodaje seoska građa po taksi i to stablimično. Seljaci kupuju sta­bla do 35 cm. prsnog promjera, jer im veće dimenzije nisu potrebne. Materijal dobi­ven čišćenjem mladih sastojina prodaje se okolišnom stanovništvu po 25.— dinara kola. Zemljišne zajednice nisu kadre podmiriti sve potrebe seljaka na drvu, pa manjak od oko 15.000 m3 podmiruje vlastelinstvo. U vlastelinskim se šumama pali i ugljen i

191

prodaje po vagonu 8—9000 din. Rušenje vrše radnici i traktor puzavac, koji je vanre-dno prikladan za taj posao, a osim toga upotrebljava se i za izvlačenje drva. Izno­šenje i uopće p r o m e t n e p r i l i k e sačinjavaju poseban problem.

šume su udaljene od Đakova prosječno 25 km. Od Save su udaljene u zračnoj liniji oko 30 km., dok su od Drave udaljene nešto više od 40 km. Tlo je uglavnom ilovasto, te oskudijeva na bilo kakvom kamenu. Ova je činjenica kod gradnje cesta i željeznica u ovom dijelu Slavonije od vanredne važnosti, jer je radi pomanjkanja ka­mena potrebno kamen dovažati iz udaljenih krajeva. Ovim se transportom kamena iz udaljenih krajeva cijena kamenu toliko diže, da ove šume ne bi mogle podnijeti toliki financijski teret, kad bi se u njima izgradili kolnici iz kamena ni onda, kad bi se radilo samo o glavnim izvoznim putevima. No ne samo da ovi krajevi oskudjevaju na kame­nu, nego se opaža i pomanjkanje pijeska. Zbog toga su mogući jedino zemljani kolnici na izvoznim putevima ovih šuma. (Tek smo na jednom vlažnom mjestu opazili kolnike iz oblica t. zv. Prügelweg.) Ti se šumski putevi priključuju onda na šosirani javni put Đakovo—Našice i njegove ogranke. Nagibi na ovim šumskim putevima nisu nigdje naročito veliki, jer se, kako je već rečeno, šume nalaze na blagom burniju.

Pošto se dakle u pomanjkanju kamena moralo ostati pri zemljanom kolniku, a budući da nema ni pijeska, kako bi se njegovim miješanjem sa ovom ilovačom kva-litet zemljanog kolnika barem donekle poboljšao, nastojalo se je, da se bar ovi zem­ljani kolnici dovedu u što bolje stanje. To je postignuto time, što su svi šumski putevi izvedeni kao visinski putevi. Oni idu po hrptu (bilu), a ne po dolinama. Ovi visinski putevi prelaze samo tu i tamo baš kod vrha u obronački put, da bi se onda obila­zeći sam vrh opet povratili u visinski put. U slučaju, kad bi ovi putevi bili izgrađeni kao dolinski putevi, oni bi bili poslije svake kiše predugo mokri, pošto bi se voda slila iz brda u dolinu. Osim toga bi oni bili u dolini zasjenjeni, pa bi prema tome za vrije­me izvoza bili većinom nesposobni za promet, jer se natovarena kola kroz ovu tešku mokru ilovaču ne mogu probiti, a da ne govorimo o kakvom teretnom automobilu, koji se jedva sam izvuče, ako ga slučajno uhvati veća kiša u šumi.

Naprotiv su visinski putevi preko cijelog dana obasjani suncem, sa njih lako 'otiče voda, nisu zasjenjeni te nema potrebe graditi objekte, kao što su mostovi i pro­pusti. Osim toga je njihovo uzdržavanje lakše od uzdržavanja dolinskih puteva. Kad padne veća kiša, ona ih doduše raskvasi, no oni se opet brzo osuše, te su tako u glavnom kroz čitavu sezonu sposobni za promet, što je za eksploataciju šuma od ve­like važnosti. Radi toga, što su putevi visinski, odstupilo se doduše od' onog princi­pijelnog pravila, da transport treba da ide iz brda u dolinu a ne iz doline -ц brdo. No u ovom slučaju bilo je potrebno izabrati: ili vući hrastove trupce i bukove cjepanice najprije nekih 200;—30O m duljine uzbrdo, pa ih onda polagano dalje transportirati ili vući trupce nizbrdo, ali za to do puta, koji je veći dio godine nesposoban za izvoz. Svakako je ono prvo rješenje u ovom blagom burniju, gdje visinske razlike baš nisu velike, bolje.

Bukove cjepanice voze iz doline na brijeg do puta seljaci. Za prevoz na ovih 200—300 m. dobiju 5.— din. po prm. Cjepanice se na vrhu kraj puta slože i na suncu suše. Kad se osuše, voze se u grad, odnosno na željeznicu. Trupci se dovezu do vrha ili konjima, ili traktorom puzavcem. Čim je teren malo strmiji, ima trupaca malo, jer na ovom terenu odmah prevladava bukva, iz koje se prave cjepanice, a hrast i cer dolaze na položitijim terenima.

P r e v o z n a s r e d s t v a , kojima raspolaže đakovačko vlastelinstvo jesu: konjska kola, 2 traktora, 4 traktora puzavca i teretni auto sa prikolicom.

Konjska kola svakako nisu izgubila mnogo na svojoj važnosti kao izvozno sred­stvo. Vlastelinstvo dovozi drvo iz šuma ili pomoću svoje sprege i kola, ili pak izvoze seljaci sa svojim kolima. Put iz šume do Đakova, koji iznosi 25 km. mogu kirijaši prevaliti jedamput na dan. U jedamput natovare prosječno po VA m2

192

cjepanica.-Zar ovaj prevoz dobivaju približno 70—80 din. Plaća se u novcu ili u drvu, ako seljak treba drva. U glavnom mu je potreban proredni materijal, koji se izvaža po iprosjeeima 6 m. širokim. Seljaci trebaju drva, kako smo već spomenuli, radi toga, što šume zemljišnih zajednica nemaju toliki prirast, da bi podmirile cijelu potrebu na drvu okolnog seljaštva.

Od ona 4 traktora puzavca, dva je vlastelinstvo prodalo, pa ima momentano na raspolaganju 2 obična traktora, koja se više upotrebljavaju na njihovom poljopri­vrednom imanju, i dva traktora puzavca. Traktore puzavce nažalost nismo imali prilike vidjeti, jer su se nalazili negdje vani na polju.

Veliku je važnost kao šumsko izvozno sredstvo dobio t e r e t n i a u t o i to ne samo zbog toga, što je transport drva iz šume pomoću njega jeftiniji, čime se opet osjetljivo diže cijena drvu na"panju, nego i radi neovisnosti od seljaka. Seljak naime ne vozi drvo iz šume, kad ima svog vlastitog posla u polju. On vozi jedino tada, kad nije zaposlen na svom imanju. Drvo opet ne može u šumi čekati, dok seljak bude imao vremena, pogotovo ne bukva, koja tako brzo trune, »da pocrveni od stida, kad ju čovjek iz šume na ramenu nosi«. Drvo je potrebno izvesti iz šume čim se izvozni iput osuši. .Obično je-baš tada seljak zaposlen, te je postignuta neovisnost od seljaka u tom pogledu neobično važna. .;_;•

Teretni je auto marke »Magirus«. Stajao je nešto manje od 250.000 dinara. Iz karoserije jednog starog teretnog automobila napravljena su u vlastitoj mehaničkoj radionici prikolica. Motor je Dentz-Diesel sa 125 KS. Troši na 100 km. 30 kg. nafte, koja momentano stoji 4.50 din. po kg. Osim toga je potrebno dnevno još 2 kg. ulja za mazanje, koje stoji momentano 32 din. po kg. Automobil ima zračne kočnice sa kompresorom za pumpanje zraka i 4 kuplunga. Brzina na ravnom terenu iznosi oko 40—50 km. na sat. Vlastita težina automobila «bez prikolice iznosi 5 t , dok je težina prikolice 2.5 t. Koristan teret samog automobila iznosi 6.5 t., prikolice 4 i , dakle uku­pno skoro 11 t. Zadnja je osovina automobila sa Kardanovim zglobom i sa dva to­čka na svakoj strani. Svake je godine potrebno kupiti za 6 točkova na automobilu nove gume, koje stoje približno 6000 din. svaka. Na točkovc se prikolica stavljaju stare već rabljene gume. Na automobil se i prikolica može natovariti ukupno oko 18 prm. cjepanica. Dnevno prelazi automobil oko 200 km, dakle 3 odnosno 4 puta iz šu­me do Đakova. No kad je izvoz drva u najvećem jeku, vozi se 24 sata dnevno. U tom slučaju ima šofer zamjenika, pa svaki vozi po 12 sati na dan. Osim šofera po­trebno je još 6 radnika, koji automobil natovaruju odnosno rastovaruju. Sadašnja nji­hova nadnica iznosi 25 din. Osim ovih troškova ne smijemo zaboraviti još i troškove popravljanja i troškove generalne reperature. Sam auto izdrži 10O.0O0 km. vožnje a eventualno i više, ako ga se drži u redu i pažljivo s njime postupa.. Ako se sastavi rentabilni račun izlazi, da je vrlo rentabilno izvažati drvo teretnim automobilom po­gotovo kad se uzme u obzir već spomenuta neovisnost u pogledu izvoza.

Potrebno je još nešto spomenuti o p o p r a v k u p u t e v a. Putevi su široki 10—12 m., na nekim mjestima i više. Paralelnih jaraka ima malo, ima ih sarno tamo, gdje su najpotrebniji. Uostalom nije njihova važnost ni velika, pošto se radi uglavnom o visinskim putevima. Putevi se sporadički popravljaju kroz cijelu godinu. Popravlja­ju ih po 2 radnika, koji inače, rade kod teretnog automobila, kad baš nisu tamo po­trebni. Osim toga potrebno je prije početka glavnog izvoza uzeti oko 20 radnika, koji imaju puteve staviti u red. Treba, da zatrpaju kolotečine, iskopaju potrebne jarke

obave razne druge poslove, tako da bude put onda opet kroz nekoliko mjeseci spo­soban za promet.

Kako smo već spomenuli, vlasništvo je đakovačkog vlastelinstva i š u m s k a ž e l j e z n i c a , koja vodi iz vlastelinskih šuma do Andrijevaca, gdje se priključuje na željezničku prugu Zagreb—Beograd. Ova pruga je duga oko 20 km., te leži u gla­vnom na ravnom terenu. Radi toga nema ni velikih zemljoradnja; Pad je malen, ši-

193

rina krune nasipa iznosi 3 m. Tračnice su teške 7 kg. po tek. m., dakle su prilično lagane. Pločice ispod tračnica stavljene su po potrebi, a ne u nekom naročitom redu Osim ove pruge ima vlastelinstvo lokomotivu i vagone. Lokomotiva je troosna sa ve­zanim osovinama, dakle bez hodne osovine. Željezničku je prugu i vozni park dalo vlastelinstvo u zakup »Našičkoj« d. d., koja uglavnom i iskorišćuje vlastelinske šume »Našieka« naime može radi razvijenih prometnih sredstava i radi blizine njene pilane u Andruevcima nuditi najbolje cijene. Na ovu stalnu prugu, koju ima »Našička« u za­kupu, nadograđuje onda ona u šumu svoje svlastite pruge, čije pomične dijelove, kad je eksploatacija na jednom sektoru svršena, prema potrebi premješta. Osim vagona, koje ima u zakupu, ima u prometu i svojih vagona.

Što se tiče o b r a n e šuma, uprave i čuvanja interesantno je spomenuti odnos seljaka prema vlastelinskim šumama. Već smo naprijed dotakli ovo pitanje, a sada ćemo priopćiti još neke interesantne činjenice, o kojima su nam govorili'gg in-Asančaić i ing. Hranilović. Šumskih šteta ima malo, a i to su 80% učinjene iz prkosa i koristoljublja, a tek vrLo malo iz nužde. Većinom čine šumske štete kojekakvi seoski špekulanti. Iz grafičkog prikaza, koji je sastavio g. ing. Asančaić i kojeg ovdje do­nosimo, vidi se kretanje šumskih šteta po vrijednosti i po broju prijavnica od godine 1928—1940.

Grafički prikaz šumskih si*« ш dobru đakovačke biskupije Po vrijednosti

t*co*o

<**. }~&

Po broju prijavnica

—< i rr-jt «м mu «м %fU

194

Vrlo su interesantni ovi grafikoni. Vidimo kako razni politički događaji djeluju poput talasa — i kako u tim slučajevima — šuma plaća račun. Svaki je i najmanji pokret ovdje zabilježen kao na kakvom seizmografu. Vrlo su poučni ovi grafikoni i o njima bi se moglo mnogo pisati. Ne samo što bi oni pružili vrlo zanimiv materijal za [proučavanje psihologije masa — u ovom slučaju naših širokih seljačkih slojeva — nego bi morali biti i putokaz svakom javnom radniku, stručnjaku, nacionalnom eko­nomu, u kom smjeru treba uputiti odgoj naroda i na koji način povesti prosvjetu i propagandu. Za vrijeme ekonomskih depresija, kad se i drvni proizvodi ne mogu lako unovčiti, ordinate su najmanje. Znači, da nije slabo ekonomsko stanje i stvarna po­treba razlogom šumskih šteta, već više špekulacija i želja za dobitkom. Usput spo­minjemo, da zadnje ordinate u si. 1. vrijede samo za prvu polovicu god. 1940. Na vlastelinskom dobru popela se vrijednost šumskih šteta do 30. VI. 1940 na 134.000 dinara. Još su te štete malene prema štetama u ostalim krajevima, a to je zbog toga, što ovdašnji narod, kako spomenusmo, prilično shvaća vrijednost šuma a onda i radi toga, što su upravitelji vlastelinskih šuma znali na zgodan način i seljacima na po­godan način pokrivati iz šume seljačke potrebe. U vezi sa vlastelinstvom stoji naime 6000 kućanstava. Zemljišne zajednice ne mogu pokrivati nikako sve njihove potrebe, pa ih oni podmiruju iz vlastelinskih šuma. Podmiruju ih na taj način, da seljaci vrše proredu, pa polovica prorednog materijala pripada njima a polovica vlastelinstvu. Međutim nije se okolno pučanstvo još sasvim priviklo na proredni materijal, te ga t.vba istom priviknuti. Proredni se materijal izrađuje u sječenice i slaže u prostorne metre, ah ga slažu i u hrpe. Obično se prakticira tako, da seljak izradi 3 pr. mi. sje-čenica za vlastelinstvo a 1 hrpu za sebe. Kod tog posla on može i djecu uposliti za nošenje i slaganje.

Nije na odmet spomenuti p o r e z e i d a ž b i n e , koji silno koče gospoda­renje, jer se znadu popeti i na polovicu čitavog godišnjeg prihoda. U god. 1939 pla­ćeno je raznih poreza, prireza i ostalih javnih dažbina 475.000 dlinara. Za god. 1940. iznašat će ta svota još mnogo više. Isto tako porezi upravo guše i zemljišne zajednice.

Svršivši svoje razlaganje poveo nas je g. savj. mg. Asančaić u šume, dajući nam neprestano razjašnjenja i odgovarajući uvijek spremno na naša pitanja. Naj­prije krenusmo u sastojinu 1. odjela, čija je površina 73 jutra, starost 36 godina, sa ovim vrstama drveća: hrast О.З, grab 0.4, bukva О.З. Promatrajući sklop sastojine, raspravljamo o načinima proređivanja te ustanovljujemo, što bi trebalo prilikom prve slijedeće prorede izvaditi. Opaža se, da na ovom dijelu prevladava hrast, te nam g. ing. Asančaić obrazlaže, da u svim ovim sastojinama na južnim ekspozicijama pre­vladava hrast, dok na sjevernim dolazi gotovo sama bukva. Visina je hrasta 12—16 metara, bukve 12—15 m. Izgled je sastojine vrlo dobar. Sitna je proreda provedena 1931/32 te je dobiveno 30 pr. m. sječenica. Sastojinu treba naskoro opet prorijediti.

Iz odjela 1 prešli smo u hrastik odjel 12. Vrst drva hrast 1.0 sa bukovim mla-dikom. Izgled sastojine je lijep, stabla visoka, pravilno građena, deblovina u glavnom čista, starost 120—140 god. Unatrag 10 god. vađena su pojedina loša ili prelomljena stabla. Sastojina nije proređivana u svojoj ranoj mladosti, zbog toga su stabla visoka, ali za svoju starost tanka te odviše gusta. Tehničko drvo do 70%, gorivo 30%. Opa­ža se, da sastojina ima zbog nenormalnog razvijanja mjestimično čisto prašumski oblik. Gg. Asančaić i Hranilović spominju, da je hrastovina iz ovakve sastojine finije strukture nego posavska, poznata pod imenom »slavonska hrastovina«.

Na izvoru Svinjevi, na međi odjela 13 i 18 bio nam je priređen »gablec« sa pravim slavonskim kulenom i slaninom te žarkim đakovačkim portugizcem.

Nakon što smo se odmorili i okrijepili, pošli smo u bukovinu u odjelu 18. Bu­kva 1.0 sa nešto hrasta uz put u gornjem dijelu (sjeverna ekspozicija). Izgled sasto­jine lijep, stabla visoka, pravilno građena. Struktura sastojine poremećena, jer su zadnjih godina vađena suhovrha loša stabla. Djelomice prevladava jaki bukov pred-

195

rast. Sastojina će doći kroz slijedećih 15 godina na sječu: Tehničkog drveta 30%, go­riva 70%. Ovdje nam g. ing. Asančaić razlaže, kako se pravi ugljen.'Ugljen se ovdje pali iz onoga, što se ne može prodati i što je u nepristupačnom kraju.

Popevši se na hrbat dolazimo na sječinu odjela 25, 26. Ovogodišnja sjcčina sa hrastovim stablima kao sjemenjacima. To je slika dovršenog sijeka provedenog 1939-40. Vrst drva od prilike: bukva 0.5, hrast 0.2, grab 0.3. Kao svaku sječinu, tako će se i ovu po potrebi popunjavati. Ovdje se razvila diskusija o tome, je li uspješno po­mlađena posječena površina, naročito radi osjetljive bukve, u što su neki posumnjali. Da dokaže ispravnost svog postupka, g. ing. Asančaić nas je odveo kolima u 40,' 41 odjel, branjevinu З̂ —5 godina staru, koja je na potpuno jednaki način pomlađena, a uspjeh pomlađenja je vrlo dobar.

Kolima smo se vratili u Mandičevac, gdje nam je bio priređen u lugarnici bogat ručak. Ručak je protekao u veselom raspoloženju uz pjesmu. Među ostalima je pala

SI. 2. Hrastik odjela 12 na putu od Tolkovca prema izvoru Svinjevi. Foto: B. Zlatarić.

i prava lička zdravica, kojom je kol. Mirth nazdravio g. ing. Asančaiću Ličaninu. Gosp. savjetnik ing. Asančaić je u svom odgovoru istakao, da Đakovačko vlastelin­stvo postoji već 700 godina i da je 70O godina čekalo na ekskurziju zagrebačkog šu­marskog fakulteta. Iza ručka nas je auto prenio natrag u Đakovo, te smo, razgledali katedralu, u kojoj nas je vrlo ljubezno pozdravio preuzv. g. biskup Dr. Antun Akša-mović, protumačivši nam neke interesantne pojedinosti. Divili smo se, umjetninama ove monumentalne građevine. Poslije večere krenusmo u malu šetnju te konačno umorni od hodanja, vožnje i sakupljenih impresija na počinak.

Sutradan smo potpuno spremni za daljnje putovanje čekali pred sjemeništem na auto. Jutro je obećavalo i opet lijep sunčan dan. Oprostivši se od gostoljubivog sjemeništa i uslužnog bogoslova, koji je 'bio uvijek s nama, dok smo boravili ti sje­meništu, ukrcali smo se opet na »Magirus« te krenuli prema šumi Rakovac, koja se nalazi južnije od šuma, u kojima smo jučer bili, bliže-Anđrijevcima,

196

Prolazeći s druge strane one šume, koju smo jučer iz daljega vidjeli, kako je u sredini obrštena od gubara, zaustavili smo se malo, da je iz blizine vidimo. G. ing. M. H r a n i l o v i ć nam je tom prilikom pokazao gospodarsku osnovu te, šume. Šuma pripada z. z. Đakovo, etat izračunan po kombinovanoj metodi. I tu nailazimo na su­šenje hrastova radi nepropustnosti ilovače, te je već jedan dio pošumljen bagremom. U šumi Rakovac silazimo s auta, a g. ing. As an ča ić nam daje mnoga obrazloženja, pokazavši narn mapu sa razdjelj.enjem šume. Zatim krenusmo u odjel 200 uz cestu. Vrst drveta je hrast 0.3, bukva 0.3, i grab 0.4. Izgled sastojine je dosta lijep, samo nas smetaju cerova stabla koja su skoro sva zimotrena. G. ing. S u l i m a n o v i ć tu­mači da ovdje ima cera zato tako mnogo, što su u ono vrijeme, kad se podizala ova sastojina, Holanđani mnogo kupovali cerovinu, koja im je služila kod radova oko isušivanja jezera. Gornji odjeli, kroz koje prolazimo već su ljepši, razmještaj stabala uglavnom pravilniji, stabla visoka, hrast nešto jači od graba i bukve, visina 22—28 metara, starost 63 godine, tehnička građa kod hrasta 60%, tehnička duljina 15 m. Opa­žamo, da već treba hrastu pomoći, kako ga ne bi bukva prerasla i zasjenila.

Zašavši u šumu z. z. Miškovci g. ing. M. H r a n i 1 o v i ć nam govori o histo­rijatu z e m l j i š n i h z a j e d n i c a , njihovom postanku i svrsi. Dalje iznosi karak­teristične podatke za šumarstvo Đakovštine. Ukupna površina đakovačkog kotara iz­nosi 90.229 ha, od toga otpada na šume 19.780 ha, dakle 21.9%. Od toga najviše ima Dobro biskupije 11.080 ha, a z. z. 7400 ha. Zemljišnih zajednica ima 50 na broju. Šume su većinom nizinske prigorskog karaktera na tlu I—III boniteta. Većinom su mješovite visoke šume '(hrast 0.4, bukva 0.2, grab 0.3, jasen i brijest 0.1). Razmjer dobnih razreda nije povoljan. Šume z. z. u glavnom nemaju osnova. Potrebne svote za sastav osnova su osigurane, ali nema dovoljnog stručnog osoblja. Potrebe seljaka ovog kotara iznose oko 45.000 pr. m.; budući da z. z. mogu proizvesti najviše 32.000 pr. m. godišnje, nastaje manjak od cea 13.000 pr. m. Taj manjak se pokriva uglavnom iz šuma biskupije čišćenjem i proredama te kupnjom, a oko 10% pokrije se kradom.

U svim je šumama z. z. gospodarenje intenzivno, što je i razumljivo s obzirom na malu površinu šuma (7400 ha na 50 z. z.) i na veliku potrebu. Radi toga je ovdašnje pučanstvo svijesno o velikoj važnosti šuma. Svrha je gospodarenja uglavnom proiz­vodnja ogrjeva i sitne grade. Radi brzog rasta mnoga sela forsiraju bagrem. Tako na pr. u z . z. Satnica, kraj koje smo prošli, 5-ta generacija bagrema u 18 godini ima pieko 80 m3 po jutru. Pretežak su teret za z. z. javne daće, koje na I. bonitetu skaču na preko 120 din. po ha. Prosječno otpada po ha 60 din. daća. Prema tome je već. u rastu svaki m3 opterećen sa 15 din. samo za porez, ako se pretpostavi, da po ha po­prečni prirast iznosi 4 m3.

Auto nas jie zatim iz šume Rakovac prebacio u šumu M a č k o v a c , odjele. 235, 236, 237. Uz put je pregledano nekoliko odjela hrastovih sastojina starih 45 go­dina, koje su djelomično prorjedene. Ove su godine te sastojine bile u maloj mjeri napadnute od gubara, ali se sada gubareva legla pojavljuju u velikim količinama, pa će u god. 1941. te sastojine vjerojatno biti potpuno obrštene. Pregledane su usput neke mlađe sastojine stare 15-20 godina lošijeg uzgoja, jer nisu pravovremeno i u do­voljnoj mjeri bile čišćene.

Za cijelo vrijeme vožnje i prolaska kroz šumu razgovarali su s nama naši ljubazni domaćini gg. ing. Asančaić, ing. Hranilović i ing. Sulimanović. Od ing. Suli-manovića smo čuli mnogo interesantnih podataka iz njegove prakse. U svojoj šuma­riji ima 24 sela. Iznenadili smo se, kad smo čuli, da većina gospodarstava nema više od 5 jutara, pa da se i tu znade dogoditi, da u polovici zime ljudi već nemaju hrane.

Šumskom željeznicom odvezli smo se zatim spram Andrijevaca. G. Savjetnik ing. Asančaić pratio nas je dobar dio puta. Srdačno se oprostismo od njega zahva­ljujući mu mnogo. U Andrijevcima se oprostismo od gg. ing. Hranilovića i ing. Suli-manovića. Ostavismo Đakovštinu s nezaboravnim utiscima, očarani i oduševljeni s

197

onim, što smo vidjeli, dirnuti gostoljubivošću prcuzvišenoga gospodina biskupa te pa­žnjom s kojom smo bili susretani.

U Andrijevcima smo pod vodstvom direktora pilane g. Željka D r u c k e r a razgledali postrojenja pilane, koja je vlasništvo Našičke tvornice tanina i paropila d.d.

i

U V i n k o v c i m a .

Ostavivši Andrijevce, prodasmo opet uz naše nezaboravne Perkovcc i Striži-vojnu-Vrpolje. Biio je poslije podine, kad stigosmo u Vinkovce, ovo klasično mjesto našeg šumarstva.

Na stanici su nas dočekali gospoda šumari od Ravnateljstva šuma brodske imo­vne općine i Ravnateljstva banovinskih šuma: Nakon što se smjestismo u hotelu, kre­nusmo pod vodstvom gospode šumara da pogledamo oba ravnateljstva. U R a v n a ­t e l j s t v u b a n o v i n s k i h š u m a pregledali smo pod vodstvom taksatora nad-savjetnika g. ing; M. C r n a d k a odio za taksaciju. Na prvi pogled i nakon prvih ri­ječi osjetili smo, da smo upoznali vanrtdnog stručnjaka, koji nam je svaki postupak i svaku sitnicu rastumačio u tančine. Svako naše »zašto« našlo je precizan odgovor baziran na gvozdenoj logici. Uz to je on stara hrvatska lička korenika, čovjek širokih horizonata, pun jedrog narodnog duha i humora. Njegov temperamenat i njegov na­čin ophođenja s nama osvojio je sve naše simpatije. Zato simo s velikim interesom i pažnjom pratili njegova izlaganja. U početku nas je upoznao s veličinom površine šuma, njihovim rasprostranjenjem, vrsti drva i t. đ. Naročito su zanimljiva bila izla^ ganja o situaciji u nižim poplavni mpodriučjima nakon gradnje nasipa, koji je podignut od SI. Broda do M'itrovice, da se zaštite poljoprivredne kulture od štetnih posljedica poplava. Iako je najveći dio tereta za taj nasip pao na Brodsku imovnu općinu i na Ravnateljstvo banovinskih šuma (a ne na teret vlasnika poljoprivrednih zemljišta), taj će nasip možda više škoditi šumama, nego koristiti. Periodičke proljetne i jesenske poplave taložile su fini muli bogat ma mineralnim hranilima, koji je sa tamošnjim ilo-vastim pijeskom tvorio prvoklasno tlo za svaku kulturu. Sada više neće biti tog do-našanja mulja, niti će više toliko vlage biti u tlu, koja je i bila, kako izgleda, glavni uzrok finoći hrastovine iz ovih područja, da joj nigdje nema ravne. Osim toga biti će i premalo vlage za brijest i jasen, koji će vjerojatno zbog toga pomalo nestajati.

Pokazavši nam na mapi područje Radiševa i Trizlove, kuda ćemo sutra prola­ziti, tumačio nam je dalje g. ing. Crnadak gospodarenje sa šumama Ravnateljstva vinkovačkog. Državne su šume uglavnom slobodne od servituta, osim nešto malo pravoužitnika na području Zemuna i SI. Broda. Te šume predstavljaju zatvorene cje­line, jer se kod segregacije i kreiranja imovnih općina pazilo na to, da te šume budu što bolje arondirane, dok su imovnim općinama ostavljene površine bliže selima na okrajcima, koje zadiru više u poljoprivredna zemljišta, površine s nepovoljnim polo­žajem, razbacane i rastresene. Prastarih hrastika više gotovo i nema. Država je, kako je poznato, dio tih hrastika prodala za svrhe »Krajiške investicionalne zaklade« a ostalo je sasjekla u svoju korist. Osim toga su te sastojine mnogo stradale od gu-bara. Razmjer je dobnih razreda sada vrlo nepovoljan, jer nema za sječu zrelih sa-stojina. Radi toga će trebati vrlo oprezno gospodariti (racionalno i maksimalno isko-rišćivanje prorednog materijala!) sa smanjenim etatom, tolikim, da ne bude znatno više od godišnjih rashoda ravnateljstva. Tako će se nekako preći vakuum u prihodima.

Nakon što smo pregledali jednu gospodarsku osnovu spominje nam g. ing. Crna-nak iskorišćavanje šuma. Sve se skoro šume vinkovačkog ravnateljstva iskorišćuju u vlastitoj režiji, osim još nekih prastarih sastojina, koje se prodaju na panju. U svrhu eksploatacije izgrađene su k o n j s k e ž e l j e z n i c e . Problem njihove gradnje i upotrebe riješen je na veoma interesantan način, koji predstavlja za nas novost.

198

U nizinskim banovinskim šumama koje se prostiru od Vinkovaca prema Savi i Moroviću, a svojim većim dijelom leže u poplavnom području rijeke Save, pribjeglo se radije izgradnji konjskih pruga kao izvoznih puteva, nego izgradnji solidnijih cesta, koje bi bile mnogo skuplje. Bare se veoma teško isušuju, jer se ne može dobiti do­voljan pad za odvodne kanale, nema otplavnog reciipijenta, a osim toga zadaje velike poteškoće uzdržavanje ovakovih kanala, jer ih mnogobrojne svinje, koje se tu nalaze na žirenju, neprestano oštećuju, zatrpavaju i kvare im proticajni profil. Tlo je ilovasto, koje uslijed preotoilja vlage daje veoma nepovoljnu podlogu za izgradnju zemljanih kolnika, dok kamen kao materijal za izgradnju solidnih cesta opet ne dolazi u obzir, jer njegova nalazišta leže predaleko, pa bi transport do ovih krajeva bio odviše skup. Radi toga je dana prednost konjskim željeznicama.

Teren je ravan, tek sa neznatnim padovima, pa su prema tome i pruge izgra­đene sa malenim padovima,. Najveći pad ima pruga kod Lipovljana i to 7°/W. Zemljo­radnje su isto tako malene. Iskopa se samo s lijeve i s desne strane jarak, toliko da se dobije potrebna zemlja, koja se onda nabaca u sredinu u nasip. Niski je nasip dobar još i radi toga, što je kod ovakovih nasipa lakši i jednostavniji utovar i istovar drva na vagone i iz vagona. Širina planuma nasipa iznosi tri metra. Steljište je isto tako od ilovače, pošto se šljunak odnosno tučenac u blizini ne može dobiti. No nije ni ilo­vača slaba podloga za pragove, jer je uslijed izgradnje paralelnih jaraka odvodnjena, a kao osušena ilovača ona daje dobnu, kompaktnu masu, koja jednolično prenosi opte­rećenje tračnica. Kod izgradnje donjeg stroja ne daje se nasipu nikakvo nadvišenje. Osim toga su kasniji popravci rijetki i maleni. U novije se je vrijeme pokušalo graditi nasipe sa širinom planuma od 2,5 m. Pokazalo se je, da je ova širina planuma pre­malena, jer treba ipak sa strane ostaviti malu bankinu kao stazu onome, koji tjera konje. Trošak zemljoradnja nije velik, osim! toga ne varira mnogo, jer se visine nad­nica gotovo i ne mijenjaju te iznosi 5—7 din. po tek. m. Za ovaj su novac zemljoradnje solidno izvedene.

Pragovi se izrađuju iz vlastitog drva uglavnom iz prorednog materijala. Po­trebno je dakle platiti samo izradbu, koja iznosi 1,50 din. po komadu. Pragovi su za­pravo otesane oblice, od kojih je bolje obrađena jedino gornja strana, gdje leži trač­nica. Duljina pragova iznosi 1.50 m. Dugački su toliko zbog toga, jer se tako optere­ćenje prenosi na veću površinu ilovastog steljišta. Montiranje pruge, pod kojim se razumijeva razvrstavanje pragova, podbijanje, postavljanje tračnica i njihovo pri­čvršćivanje na pragove te međusobno spajanje iziskuje sada trošak od 2,5 din. po tek. m. Kod svih ovih radova treba još uračunati 10% od nadnica za Okružnu blagajnu.

Tračnice se upotrebljavaju od 7 kg. i 9 kg. po tek. m. prema tome, da li leže na privremenoj ili stalnoj pruzi. Cijene su tračnicama jako poskočile. Dok su se trač­nice za prve pruge mogle kupiti još za 1,40 din. po kg., to je danas njihova cijena već postigla visinu od 3,50 din. po kg. Tračnice su kupovane već rabljene.

Etat se šuma Vinkovačke direkcije namiruje velikim dijelom produktima pro­rede, budući da postoji, kako već prije spomenusmo, manjak starih, za sječu zrelih sastojina. Prema takvom načinu iskorišćivanja šuma udešene su i pruge, kojima se dobiveni produkti izvoze. Ima nekoliko stalnih pruga, dok su ostale privremene. Pri­vremene se pruge montiraju samo za vrijeme, dok se vrši proreda u okolini pruge. Čim je proređivanje obavljeno, pruga se demontira, skinu se tračnice, izvade pragovi, dok se zemljoradnje ostave na miru. Tračnice se i pragovi prenose zatim na novo mjesto, gdje se vrši proreda, te se tamo na već prije izvedenim zemljoradnjama ponovno montiraju. Ako se proreda povrati na mjesto, gdje je bio nasip već izgrađen, to se onda na nasipu obave popravci eventualnih manjih deformacija, pragovi se i tračnice ponovno montiraju, da bi se nakon svršene prorede ponijeli dalje. Mreža ovih nasipa za konjske pruge još nije sasvim izgrađena te se još uvijek prave nove zemljoradnje. Ravnateljstvo raspolaže sa 60 km. tračnica, od kojih je već

199

sada 30 km. amortizirano. Gradnjom se ovih konjskih pruga osjetljivo diže šumska taksa, tako da se onda ne trebamo čuditi, što godišnji prihodi Vin-kovačkog ravnateljstva zbog ovog momenta postizavaju tako zavidnu visinu. Kod iskorišćivanja šuma pazi se, da se što bolje udovolji potrebama okolnog pučanstva. Time, što su njihove potrebe zadovoljene, svodi se veličina šumskih šteta na minimum.

Na kraju1 pokazao nam je g. ing. Crnadak karte pojedinih šumskih uprava i mape, koje rade praktikanti (nekoliko mladih inženjera, koji su upravo svršili studij, kad smo mi bili »brucoši«). Prednost je tih karata, što se na njima ne vide samo vrste drveta u pojedinim sastojinama, nego se može odmah pročitati i njihova starost. To je riješeno na jednostavan i duhovit način i prvi put ovdje primijenjeno. Pokazavši nam jednu loše izrađenu mapu, popratio ju je g. nadsavjetnik Crnadak duhovitim primjedbama i tobožnjom prijetnjom utjerao strah u kosti onima, koji bi nakon svrše­nog studija htjeli doći ovamo. Od ostalih interesantnih stvari pokazao nam je još i jednu zbirku raznih stadija života i »rada« gubara. Zanimivo je, da strada od poliedrie upravo onda, kad silnim razmnažanjem zaprijeti potpunim uništenjem hrastika.

Poslije posjete Ravnateljstvu banovinskih šuma uputili smo se u krasnu zgradu R a v n a t e l j s t v a b r o d s k e i m o v n e o p ć i n e . Tu su nas dočekali ravnatelj g. ing. M a k s o F i š e r i taksator g. ing. I v a n S r a i l a j . G. ing. Smilaj nam je održao interesantno predavanje, puno idealizma i vedrih pogleda u budućnost.

Najprije nam je opisao postanak imovnih općina i njihov kratki historijat a zatim se duže zadržao na sadašnjem stanju i stanju, koje mu je neposredno prethodilo. Bili su tu izneseni mnogi interesantni momenti, koji su doveli do današnjeg nezavi­dnog stanja naših imovnih općina, jedinstvenih ustanova te vrste u Evropi. Mnogo je pogrešaka počinjeno i velikih nepravdi naneseno našim imovnim općinama i ve­ćina se od njih guši radi ogromnih poreza i dugova. Brodska imovna općina — bo­reći se protiv teškoća i nevolja, podvrgnuta svim teškim iskušenjima u još težim nesređenim našim prilikama — uspjela je da se održi najbolje od svih ostalih imov­nih općina, zahvaljujući svojim specijalnim okolnostima, a u prvom redu — kvali­tetu drveta, koje uzgaja, čuvenoj s l a v o n s k o j h r a s t o v i ni. Iako je razlika između nekadašnjih prilika i te kako očigledna, nema kod brodske imovne općine govora o opasnosti. G. ing. Smilaj govorio nam je dalje o odnosu seljaka prema šu­mama, šumarstvu i šumarima. Istakao je, kako treba u našeg čovjeka odgojiti smi­sao za šumu i kako se mogu postići lijepi rezultati, ako stručnjak nađe zgodan način, kojim će pristupiti seljaku. Poznato nam je, da je ove godine bilo dosta šumskih šteta i haračenja šuma, pa nam je bila tim interesantnija tvrdnja g. ing. Smilaja, da se već ove godine, zahvaljujući »Seljačkoj Zaštiti«, mnogo toga spasilo, što bi ne­sumnjivo !bilo podvrgnuto pljačkanju. Govornik nam je svoja izlaganja ilustrirao po­jedinim primjerima, navodeći najzad, da će nove prilike u banovini Hrvatskoj doni­jeti šumarstvu i našim imovnim općinama bolje dane. Mjerodavni će posvetiti punu pažnju ovom pitanju od neocjenjive važnosti za cijelu naciju. To se u ostalom već osjeća. Spomenuo nam je, koliko se energije i napora zahtijeva od jednog šumara. I zato naše šumarstvo treba ljude prožete dubokim idealizmom, snažnom vjerom i ljubavlju za svoj poziv i za svoj rad u narodu. Iza toga nas je poveo g. ing. Smilaj i pokazao nam »sabornicu« — vrlo lijepo uređenu dvoranu, u kojoj drži svoje sjednice zastupstvo i gospodarstveni odbor imovne općine. Otiđosmo još u odio za taksaciju. Tu smo pogledali neke gospodarske osnove.

Večera iza toga protekla je u ugodnom raspoloženju. Svojim prisustvom su nas počastili mnogi šumari a i načelnik grada Vinkovaca g. ing. B a s i e r , koji nas je srdačno nazdravio i zaželio nam dobrodošlicu. Toplo nas se je dojmila i zdravica savjetnika gos. ing. K o p f a, koji je opisao uspomene sa svoje apsolvcntske ekskur­zije prije ravnih 40 godina.

200

Radiševo i Trizlovi. Rano u jutro slijedećeg dana krenusmo u Vrbanju, Vrijeme, koje nam je bilo

sklono, darovalo nam je opet bistro, sunčano jutro i krasan dan. S nama krenuše gg. ravnatelj ing. Makso F i s h e r , savjetik ing. Milivoj C r n a d a k, savjetnik ing. Ivan S m i l a j i savjetnik ing. Josip Č u v a j . Odmah je počeo razgovor o stručnim stva­rima, koji je postao sve življi, što smo se više približavali Vrbanji. U Vrbanji nas je dočekao šef šumske uprave g. ing. Vladimir B e 11 r a m. Svi zajedno krenusmo pod vodstvom g. savjetnika ing. M. C r n a d . k a prema Radiševu.

Prve su sastojine, u koje ulazimo, vrlo guste te je već krajnje vrijeme, da se prorijede. Puteni nam tumači g mg. Crnadak, kako se pozna po rubu šuma da li ima mnogo šumskih šteta ili ne. Ako je rub šume neoštećen, nema šum. šteta. Prije ih uopće nije bilo a tek u zadnje vrijeme, baš ove godine, bilo ih je ponešto. U ko­liko ih je bilo, gotovo su sve produkt političke špekulacije. Uzurpacija sa strane se­ljaka <u ovim krajevima uopće nema. Sastojine, kroz koje mi prolazimo, imaju potpuno neoštećeni rub.

Susrećemo se i s b a r a m a . To su tipične tvorevine ovih poplavnih podru­čja, u kojima se sada skuplja većinom obor in ska voda. Za ljetne suše ta voda ponaj-češće potpuno ishlapi. U barama se ipak ne može održati vegetacija drveća, jer su baš onda ispunjene vodom, kad vegetacija počinje i kad je najbujnija. Interesantno je, kako se mijenjaju vrste drveća po položaju terena s obzirom na blizinu bare. Na višim mjestima (gredama) dolaze hrast lužnjak i grab, na nižim položajima, t. j . bliže bari hrast lužnjak, jasen i brijest. Još niže samo hrast i jasen, dalje čisti jasen, topola te konačno vrba, gdje druge vrste ne mogu uspijevati radi stagnirajuće vode.

Ulazimo u hrastovu sastojinu, koja je napadnuta od gubara. Sastojina je vrlo lijepa, proređivana, sa vrlo malo primjese jasena i dosta slabom podstojnom sastoji-nom graba. G. ing. Crnadak kaže, da se slijedeće godine ima očekivati golobrst. Go­spoda tvrde, da sve mjere, koje se poduzimaju protiv gubara, nemaju praktične vrijednosti i da konačno i onako, kad je najopasniji, dođe na njega poliedria.

U daljnjoj 60-godišnjoj mješovitoj sastojim hrasta, brijesta i jasena tumači nam g. ing. Crnadak, na koji se način u ovakvim sastojinama vrši proreda. Na sta­novitom mjestu odabere se najljepše stablo bilo hrasta, brijesta ili jasena, dakako da hrast ima prednost, pa se izvadi i najljepše stablo brijesta ili jasena, da se lijepi hrast, koji je kraj ovih rasao, može bolje razvijati. Kad se dakle to stablo odabere, stane se pod njega, gleda u njegovu krošnju, da se vidi da li mu što smeta u rasteuju, da li se njegova krošnja pravilno razvija, pa se stabla, koja mu smetaju u krošnji, vade napolje. Dobar indikator, da li je proreda uspjela, jesu živici. Ako stabla pro-ređene sastojine ne tjeraju živice, proreda je uspjela.

Podstojnu sastojinu čini u tim sastojinama grab. Ta se podstojna sastojina bri­žno čuva, pa čak, ako se i koje grabovo stablo posuši, ne vadi se napolje.

Za cijelo vrijeme morali su naši domaćini a napose g. savjetnik ing. M. Crnadak udovoljavati našoj znatiželji. Oni su to rado i spremno činili. Na sve, što je bilo va­žno i vrijedno, oni su obratili našu pažnju i upozorili nas na mnoge momente koji bi nam inače možda izbjegli.

Pređosmo iz ove šume preko livada u drugu. Putem opazismo, da je nestalo kolege Klanjščeka. Mi zovemo i vičemo, ali njega ni pa ni.

Sastojine, u koje sada ulazimo, izazivaju naše divljenje. Moramo ovdje spo­menuti, da nam je to prvi puta, što vidimo nizinske slavonske šume, još k tome brižno njegovane, pa si možete zamisliti, kako smo zadivljeni stali pred tim starim hrasto­vima sa deblom visokim i čistim od grana, a ipak sa krasno razvijenom krošnjom gore. I eto, prolazeći ovom sastojinom sjetismo se majstorskog opisa Kozarčevog: »Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama, koje

201

/

teku duž cijelog 20 metara visokog debla sa snažnom krošnjom, kojano ga je okru­nila, kao stasitog junaka kučma. Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu.« Hrastovi ravni, visoki i čisti, jedan ljepši od drugoga izazivali su naše divljenje. Još nikada nismo vidjeli ovakove šume. Ispod stare sastojine hrasta razvijena ie podstojna sastojina graba i nama sinu druga nenadmašiva usporedba književnikova: »A pod njima i me­du njima utisnuli se grabovi i klenovi, granati, kvrgavi i nakazni, misliš da vidiš zgrbljenog slugu, kako povezuje i omotava gospodaru svome noge, da ne ozebu; to su šumske parije, robovi, koji su samo zato tu, da hrane i popravljaju tlo visokom hrastu, koji ohol л ета kada, da se i za to /pobrine...«

G. savj. ing. M. Crnadak tumači, da se u tim sastojimama vrši pomlađenje na taj način: najprije se vade najjača grabova stabla. Radi zasjene izbojci neće jako tjerati iz panjeva tih stabala, a vremenom će i uginuti. Za njima se vade i ostala grabova stabla, a napokon i hrast, pošto su povađeni svi grabovi i pošto je dobro urodio žirom. Ove se sastojine savjesno njeguju niskom proredom.

Na granici banovinskih šuma i šuma Brodske imovne općine, dočekao nas je šef šumske uprave u Rajevom Selu g. ing. U v a 1 i ć. Na naše najveće čudo i veselje bic je s njime i naš izgubljeni kolega, koji se našao s njime idući po pruzi. Ovdje nalazimo prvi puta na pomlađenu staru hrastovu sastojinu sa još stojećim starim hra­stovima (200—300 god. stara). Ova se sastojina pomlađuje 5 godišnjom predzabranom.

Idući prosjekom dolazimo do bare » V e l i k a t o p o l a « . G. ing. I. S m i l a j razlaže, kako su tu baru pokušavali pošumiti, jer u njoj, kao i u drugim takovim ba­rama voda dugo ne stagnira nakon izgradnje već spominjanog nasipa. Ta voda u njoj potječe najvećim dijelom od oborina. Međutim ni jedna vrsta, s kojom se pokušalo, nije uspijevala. Konačno je g. ing. Smilaj pokušao s američkim jasenom i taj je zaista do sada sjajno uspio.

Napokon stigosmo do sastojine samih prastarih hrastova. Zaustavljamo se i gledamo, gledamo i divimo se. Pred nama su hrastovi sa prsnim promjerom 1—1,5 m. sa deblom 8—16 m, a i više čistim od grana, gotovo bez pada promjera. G. ing. Smilaj navada, da ovi hrastovi postižu na licitaciji poprečnu cijenu od nekoliko hiljada dinara po komadu, jer njihovo deblo daje prvoklasni furnir, koji se sada plaća sa 2.000 di­nara po m3.

Rastumačivši nam, kako se vrši individualna procjena tih hrastova, kaže, da trgovci i ne gledaju na granjevinu i ostale manje vrijedne dijelove. G. ing. Smilaj spominje, kako uvijek vodi nove praktikante u ove stare sastojine te im daje da pro­cjenjuju, pa zatim uspoređuje njihove rezultate sa svojima, i tako ih uz diskusiju pri­vikava na ovakav rad. Prolazili smo ispod tih starih divnih hrastova, koji tu stoje stoljećima. Nigdje ih u Evropi nema takvih. Nigdje na svijetu! Pričali su nam, kada je nedavno ekskurzija njemačkih šumara prolazila istim ovim putem, kojim mi sada idemo, da nisu mogli naći dovoljno riječi divljenja. G. savjetnik ing. Crnadak im je re­kao: »Skinite gospodo kape pred ovim hrastovima.« I Nijemci ih poslušno skinuše. Ponos brodske imovne općine odražavao se i na licu g. ing. Smilaja.

Skrižaljka dobnih razreda imovinskog Radiševa izgleda ovako: Neplodno I II III IV V VI VII razred

(stari hrastici) 15,35 334,61 140,80 297,21 177,21 — 127,83 = 1.093,01 jut.

Kako vidimo i ovdje tri najstarija razreda gotovo fale, pa se zato štede stare sastojine.

Preko posječenih i pomlađenih površina stigli smo u stari hrastik Trizlove. Tu smo također imali prilike da se divimo starim masivnim hrastovima, te smo se s jed­nim i slikali, ali slika na žalost nije uspjela, pa je niti ne donosimo. Konačno, već

202

umorni od б-satnog hodanja, ali veseli i zadovoljni, što smo toliko toga vidjeli, o čemu smo do sada samo čitali i čuli, stigosmo do lovačke kuće oko 2 sata.

Ovdje nas je dočekala mlada i simpatična gospođa g. ing. Uvalića. Brižno je spremila ručak i doprinesla sjajnom raspoloženju, koje je zavladalo. Uz obilan i prvo­klasan ručak bila su tu i hladna pića — u prvom redu glasoviti klikun. Za vrijeme ručka imali smo čast čuti sjajne zdravice, koje su održali g. ing. Crnadak i g. ing. Smilaj. Naročito je duhovit govor g. ing. Crnadka prouzročio pravu buru raspoloženja. Čuli smo od njega mnogo sličica iz šumarskog života i mnogo savjeta. Čuli smo i o »naštimavanju« točaka »piglajzanjem« nacrta i mnogo toga drugoga. Pripovjedao nam je dalje, kako šumar u svom poslu mora biti siguran i ne smije pokazivati kolebanja i sumnje. Osobito su nas se dojmile njegove riječi — da su oni imali ovdje dosta go­stiju i iz države i iz nozemstva i uvijek su ih lijepo primili j dočekali, pokazali ove jedinstvene objekte, ali nikoga nisu s većom radosti dočekali kao nas s fakulteta iz Zagreba. »Svi su dolazili, samo vi iz Zagreba nikako. Jedva smo i vas sada dočekali, da vam pokažemo, što tu imamo. Pokazivali smo tuđima i stranima, samo vas, koji ste naši, nije bilo.«

Moramo spomenuti, premda nerado to činimo, da je g. ing. Smilaj ostao razo­čaran našim pjevanjem, pa se našao ponukanim, da nam svojim zaista lijepim glasom pokaže, kako treba pjevati. I mi smo sami uvidjeli, da se svojom pjesmom ne mo­žemo pohvaliti i da nema između nas nikoga, tko bi se mogao u tom mjeriti s g. ing. Smilajem, pa smo se zadovoljili da mu sekundiramo. Uostalom tu se našao i zbor lugara, koji nam je otpjevao nekoliko lijepih slavonskih pjesama.

Ručak je, kako rekosmo, protekao u spontanom i ugodnom raspoloženju. »Žrtava« od klikuna nije bilo, osim jednog »lakše ranjenog«... Sunce je već bilo malo odmaklo, a mi krenusmo uz prugu prema Brčkom. Putem smo još vidjeli nekoliko sastcjina brodske imovne općine, a u blizini Brčkoga, u brčanskim barama uz Savu, uspjele kulture amerikanskog jasena. Na Savi upravo vidjesmo jedan riječni brod sa sedam šlepova.

Prošetali smo ulicama Brčkog, tog zanimivog i lijepog grada. Tek predosmo Savu, pa nađosmo ovu interesantnu mješavinu Zapada i Orijenta. Iako je naš boravak u Brčkom bio kratak, on je ostavio najljepše impresije. Tu smo večerali prave bo­sanske ćevapčiće i ražnjiće, koj'e imamo, kao i današnji ručak, zahvaliti brodskoj imovnoj općini.

Spustila se tiha ljetna noć kad krenusmo vlakom iz Brčkog u Vinkovce, kamo stigosmo oko 11 sati na večer. Na stanici nas je dočekao brzojav iz Beograda. Sutra nas tamo čekaju. Oprostismo se s našim dragim i nezaboravnim domaćinima g. g. Ing. Fischerom, ing. Crnadkom, ing. Smilajem i ostalom gospodom, jer smo sutradan mo­rali vrlo rano krenuti u Beograd i dalje u Bosnu.

Teško je sabrati sve utiske i dojmove ovog našeg nezaboravnog dana. A koliko smo ih i opisali — to je sve nepotpuno, jer se teško mogu izraziti riječima tako, da ništa ne gube od svoje ljepote i veličine, kojom su nas neposredno obuzimali. Nad bogatstvom novih dojmova i osjećaja, koji proširiše naše stručne vidike, a koji nam pored toga obuzeše punoćom i dušu i srce — lebdila je jedna karakteristika, utisnuta poput naslova: »Gospodo, ovdje se uzgaja kvaliteti« To su bile riječi g. ing. Crnadka u banovinskom Radiševu. Te riječi ponavljale su se kao jeka uvijek, kad smo se sjetili Radiševa i Trizlova, kao jeka iznad svih tih prastarih i prekrasnih hrastova. To bi bio u neku ruku i resume svega onoga, što smo ponijeli iz Vinkovaca i odnijeli u Bosnu, gdje se radi o kvantitetu, pa u Dalmaciju, gdje ni toga nema.

(Nastavit će se — A suivre)

203

IZ ADMINISTRACIJE BANSKA VLAST BANOVINE HRVATSKE

Odjel za šumarstvo V. u Zagrebu.

Broj: 9041-V-1941. Zagreb, dne 20. ožujka 1941. Predmet: Ispita za lugare nedržavnih šuma održavanje.

Na temelju odredbe člana 6. Pravilnika o polaganju lugarskog ispita za čuvare nedržavnih šuma Ministarsva šuma i rudnika broj 3221—1938. god. od 26. kolovoza 1938. god. sa izmjenama i dopunama od 13. travnja 1940. god. broj 8711--1940. održat će se kod Odjela za šumarstvo Banske Vlasti u Zagrebu dana 26. i slijedećih dana mjeseca lipnja o. g. ispiti za čuvare nedržavnih šuma.

Ispit će polagati kandidati, koji se iskažu odlukom ove Banske Vlasti, da im je odobreno polaganje ispita.

Molbe za polaganje ispita predložene putem sreskog načelstva (gradskog pogla­varstva) primat će se kod ove Vlasti još 30. dana poslije dana oglasa ovoga rješenja u Narodnim Novinama. Šef Glavnog odsjeka:

Brnjas v. r.

KNJIŽEVNOST Dr. L. VORREITER: HANDBUCH FÜR HOLZABFALLWIRTSCHAFT, Berlin 1940, 522 strane, 206 slika, 3 pregledne karte i 115 tabela. Naklada J. Neudamm — Berlin.

Ovo je prvo djelo u njemačkoj stručnoj literaturi, u kojem je sistematski obra­đeno područje iskorišćavanja šumskih i zanatsko-industrijskih otpadaka drveta. Do nedavna nije se iskorišćavanju tih otpadaka posvećivala naročita briga. Oni su se isko-rišćavali u glavnom kao gorivo ili kao gnojivo. Tek u novije doba, uslijed sve manjih zaliha starih za sječu zrelih šuma i uslijed sve većeg napretka tehnike, počela se pitanju racionalnog iskorišćavanja drvnih otpadaka posvećivati sve veća pažnja. Dosadašnji radovi na tom području rasuti su po raznim časopisima i u raznim edicijama manjeg opsega. Oni nisu obuhvatili cjelokupni problem nastajanja, smanjivanja i iskorišćavanja drvnih otpadaka. Autor je u svom djelu uspješno obradio cjelokupnu oblast dobijanja, preradivanja i iskorišćavanja drvnih otpadaka.

Djelo je razdijeljeno u šest dijelova. U p r v o m je dijelu razrađen pojam i klasifikacija drvnih otpadaka. Pod drvnim

otpacima razumijevaju se ne samo ostaci kod izrade i prerade drveta nego u širem smislu i sve ono iskorišćeno tehničko drvo, koje je nakon upotrebe postalo neupo­trebljivo za svrhe, kojima je bilo prvotno namjenjeno. Prema tome shvaćanju otpatci se dijele u dvije velike grupe:

1. pravi otpatci ili otpatci u užem smislu; to su otpatci dobijeni kod izrade drveta u šumi, kod iznošenja i kod prerade drveta,

2. nepravi otpatci ili otpatci u prenesenom smislu; to je drvo, kojemu je smanjen kvalitet uslijed predugog ležanja i nepravilnog slaganja na stovarištima, dalje svi pro­izvodi iz drveta, koji su postali neupotrebljivi zbog loše izrade i prerade (izbirak) kao i sva ona roba, koja nakon upotrebe ne može više uslijed oštećenja i istrošenja služiti svojoj prvotnoj namjeni

U smislu te definicije otpatci se dijele po vrsti: . a) šumski otpatci, b) zanatsko-industrijski otpatci, c) izbirak, d) staro istrošeno i oštećeno drvo.

204

Nadalje se otpatci mogu razvrstati po veličini, obliku, čistoći i stepenu vlage. Nakon uvoda i poglavlja o pojmu i klasifikaciji drvnih otpadaka izložene su u

daljnjim poglavljima statističke osnovice iskoriščavanja i način obračunavanja količine drvnih otpadaka kod raznih vrsta prerade drveta.

Dobri su statistički podatci za iskorišćavanje drvnih otpadaka od velike važnosti. U pregledno] tabeli izneseni su statistički podaci o površini, vrsti drveća i prirastu šuma Njemačke. Iz odnosa prirasta i potrošnje drveta po jednom stanovniku može se zaključiti o važnosti i mogućnosti iskoriščavanja drvnih otpadaka za aktivne i pasivne (izvozne i uvozne) zemlje. Od naročite je važnosti za iskorišćavanje drvnih otpadaka potrošnja drveta po načinu upotrebe. Prema za područje Njemačke (sa Austrijom) izrađenim tabelama ima:

a) šumskih otpadaka ukupno 20.5 mil. m3, od koje je mase iskorišteno samo 8.8 mil. m3, za iskorišćavanje je još sposobno daljnjih 6.5 mil. m3,

b) pilanskih otpadaka 8.4 mil. m3, c) otpadaka ostalih vrsta prerade drveta daljnjih 8.4 mil. m3, d) istrošenog i oštećenog drveta 4.4 do 5,5 mil. m3. Količine otpadaka kod raznih vrsta preradbe određene su na osnovu naročito

pomnog procijenjivanja, a dobijene su na osnovu višegodišnje ankete. U d r u g o m su dijelu opisane sve mjere, koje idu za smanjivanjem količine

drvnih otpadaka kod izrade drveta u šumi i prerade drveta u obrtu i industriji. U t r e ć e m su dijelu prikazana fizička, mehanička i kemijska svojstva drveta.

Poznavanje tih svojstava omogućuje pravilno iskorišćavanje drveta. Nadalje su pri­kazana svojstva šumskih i zanatsko-industriskm otpadaka i nekih pomoćnih sredstava, koja služe kod prerade drvnih otpadaka.

U č e t v r t o m je dijelu obrađeno dobijanje i sav rad oko izrade i iznošenja drvnih otpadaka. Autor opisuje razne vrste krčila, čišćenje, koranje, raspiljivanje, sor­tiranje, slaganje otpadaka itd. Ovdje su prikazana sva pomagala, koja služe za preradu drvnih otpadaka i to mašine, način vezanja, kompresije i briketiranja sitnih otpadaka, sušenje i iznošenje itd.

U p e t o m je dijelu autor razradio vrste i postupke kod iskoriščavanja drvnih otpadaka i njihovu upotrebu. Nakon detaljne klasifikacije šumskih, zanatskih i indu­strijskih otpadaka, izbirka i starog istrošenog drveta slijedi opsežni pregled (str. 319— 496) upotrebe drvnih otpadaka. Autor dijeli pregled upotrebe u dvije glavne grupe: a) fizičko-tehničku i b) kemijsko-tehničku upotrebu drvnih otpadaka.

U š e s t o m , završnom poglavlju ovog opsežnog djela, autor daje prostorne i organizatonne osnovice iskoriščavanja drvnih otpadaka. Naročitu pažnju posvećuje pitanju veličine posjeda, karakteristici staništa, radnoj snazi, nadnici, mogućnosti isko­riščavanja, prometnim sredstvima itd. Potrebna je racionalizacija izrade i prerade drveta u cilju smanjivanja veličine otpadaka, nastale otpatke potrebno je prema nji­hovim svojstvima najekonomičnije iskoristiti.

Ovo je djelo po materiji, koju obrađuje i po svestranoj obradi jedinstveno u stručnoj šumarskoj literaturi. Ono je od ogromne važnosti za svakoga, koji se bavi iskorišćavanjem šuma i industrijskom preradom drveta. Podaci o veličini otpadaka kod izrade i prerade drveta j njihova vrijednost a konačno i mogućnost iskoriščavanja tih otpadaka i njihovo unovčenje mora biti pobuda za takav rad i u našem šumskom go.-spodarstvu i industriji.

Naše stare sastojine iskorišćene su prekomjernom sječom. Ukupni godišnji pri­hod naših šuma iz godine u godinu opada a potrošnja drveta sve više raste. U potrošnji drveta moramo uvesti najveću štednju, koju; ćemo postići pravilnom 'upotrebom drveta, smanjivanjem procenta otpadaka kod izrade i prerade i iskorišćavanjem tih otpadaka

Ing. Ivo Horvat

205

RAZNO Službena tečajnica zagrebačke burze

od 2 . t ravnja 1 9 4 1 .

V r s t a d r v a Din

od do Napomena

Drvo H r a s t o v i n a

Cijena po m3

Trupci I. vrste II. „

III. „ „ za oplatu (furnire) . .

Ispiljeni polovnjaci . . . . I. vrste (Wainscoat-Logs) Kladarke I. ,, (Boules) . . . Neokrajčane piljenice . . . I. ,, Okrajčane piljenice Blistače (Quar ) I. \rste 1.— na više

„ II. „ 1 . - „ „ bočnice (Sur dosse) I. vrste

П- „ Listovi (Feullieta) 2 m . . . blistače (Quartier) I. vrste

И. „ bočnice (Sur dosse) I. vrste

,. „ И- „ Popruge (frizi) I. vrsti 25 — 95 cm 4— 6 cm

I. „ 25-95 „ 7—12 „ I. ,, blistače 1.00 m i više 7 -13 cm I. vrsti bočnice 1.00 m i više 7—13 cm

Četvrtače (Chevrona) . . . . od 50 cm dulj. na više Grede (kvadrati) „ 25/25 cm . . . . Francuska dužica 1000 kom. 36/1. 4 - 6 M Bačvarska roba I. vrste od br. Чг—3ty2

,, ,, I. .-„ - „ „ 4 na više

B u k o v i n a

Trupci I. vrste Okrajčane piljenice . . . . I. ,, (parene) . . Neokrajčane piljenice. . . . I. ,, „ . , Okrajčane piljenice . . . . 1 . ,, (neparene) . . Neokrajčane piljenice. . . . I. ,, ,, . . Popruge (frizi) I. ,, (parene) . .

Javorovi trupci I. ,, Jasenovi ,, I. , Brijestovi ,, L. „ Grabovi „ I. ,,

M e k o d r v o : Piljeno koničasto drvo . Piljeno paralelno drvo .

Merkantilna tesana građa: I.— III. probirak . . . . I . - I I I . „ . . . .

Hrastovi brz. stupovi

Hrastovi želj. pragovi

Bukovi željez. pragovi . Hrastova skretnička građa po m2

Cijena po komadu: . . . 7 m dugi

10 „ ,. . . 270 cm 18/26 cm 250 ,, 15/25 ,, 220 „ 14/20 ,, 180 ,, 13/18 ,, 260 „ 15/22 „

G o r i v o d r v o Cijena po 10.000 kg: Bukove cjepanice I. vrste sa do 15 % oblica

sjećenice (Hackprügel) Hrast, cjepanice sa do 15 % oblica . . .

,, sjećenice D r v e n i u g a l j . . . . bukovi

hrastovi

700 300 150 2000 3500 1400 1300 1700 1400 1400 1200 1800 1500 1600 1400 1300 1500

1600

1500 1200 900 8800 60 60

300 1000 900 900 800 500

550 1000 300 300

650 850

900 450 200 3000 4000 2000 1700 2000 1700 1800 1500 2500 2000 2000 1700 1560 1700

1900

1700 1600 1100 5000 100 80

400 laoo 1100 1100 1000 750

700 1500 600 500

550 750 1000

P. St. utov.

14000 13000

2268 1851 2106 1710 17000 15000

par. vag Novska par. vag. Novska "Iredovno odre­đene cijene)

(U

Urednik ing. Petar Prplć. — Izdalo Hrvatsko šumarsko društvo u Zagrebu, Vukotinovićeva ulica 2. — Tisak Narodne tiskare, Zagreb, Kaptol 27. — Za

tiskaru odgovara Rudolf Vedo, Zagreb, Kaptol 27.

Zakoni, pravilnici, normativna rješenja

Pošto do dalnjega svi postojeći Zakoni, Pravilnici i normativna rješenja ostaju na snazi u koliko nisu u protivnosti sa uspostavom Hrvatske Države, to će Hrvatski Šumarski List i nadalje donositi zakone i t. d. izdane po bivšoj Banskoj Vlasti i raznim Ministarstvima, važne za Šumarstvo. Op. ur.

Rešenje Direkcije o raapodeli kontingenata saopštava se odmah interesentima. Rešenje o raspodeli je odmah izvršno i po njemu Direkcija pristupa izdavanju izvoz­nih uverenja.

Na odluku Direkcije izvoznici imaju pravo žalbe Ministru trgovine ,i industrije u roku od petnaest (15) dana od saopštenja odluke. Ove žalbe podnose se Ministru trgovine i industrije putem Direkcije i one nemaju odložim moć.

Ako Ministar trgovine i industrije nađe da je žalba opravdana, on će narediti da se prilikom naredne raspodele isprave učinjene greške.

Clan 9.

Izvoznici su dužni da na osnovu dobivenih uverenja izvrše izvoz u određenom roku.

U opravdanim slučajevima može se produžiti rok važnosti uverenja ako je produženje zatraženo pre isteka roka.

Ako izvoznik iz opravdanih razloga ne može da izvrši izvoz količine koja mu je dodeljena u smislu čl. 8. ove naredbe, dužan je da odmah, čim utvrdi nemogućnost izvoza uverenje vratiti Direkciji radi poništenja. Otkazana količina ide na teret kvote izvoznika koji ju je otkazao, a neiskorišćena količina biće na predlog zajednice do­deljena drugom izvozniku ili drugim izvoznicima. sv

Član 10. ,_:

Svako nepridržavanje ili izigravanje, od strane izvoznika, odredaba ove nared­be biće kažnjeno, prema težini krivice:

a) isključenjem iz izvoza na određeno vreme; b) brisanjem iz registra izvoznika. Kazne izriče Direkcija, koja ih pismeno saopštava izvozniku. Protivu odluke

o kažnjavanju izvoznik ima pravo žalbe Ministru trgovine i industrije u roku od pet­naest (15) dana od saopštenja odluke.

Clan 11 Ova naredba stupa na snagu na dan 1 januara 1941 godine. Stupanjem na sna­

gu ove naredbe prestaju da važe ove moje naredbe: br. 56.366 od 18 novembra 1940 (»Službene novine« br. 267-XCII od 19 novembra 1940 godine) br. 57.214 od 21 novem­bra 1940 (»Službene novine« br. 275-XCVI od 28 novembra 1940 god.) i Kab. br. 2245 od 2 decembra 1940 godine (»Službene novine« br. 280>-XCVlI od 3 decembra 1940 g.)

Izuzetno od odredaba ove naredbe moćiće se vršiti izvozno carinjenje do 31 januara 1941 godine zaključno na osnovu važećih i neiskorišćenih valutnih uverenja izdatih pre 1 januara 1941 godine. Za proizvode iz T. br. 91 i 92 uv. car. tarife važi i dalje odredba naredbe Kab br. 2245 od 2 decembra 1940 godine, prema kojoj se izvoz tih proizvoda ne može ni u kojem slučaju vršiti bez izvoznog uverenja Direkcije.

Propisi čl. 6 ove naredbe neće se primenjivati do donošenja naredba o uslovima za upis u registar izvoznika proizvoda šumarstva.

33

Hrvatsko šumarsko društvo

Do obrazovanja zajednice izvoznika proizvoda šumarstva, funkcije koje su ovom naredbom poverene zajednici vršiće stalna delegacija drvarske privrede u Kraljevi­ni Jugoslaviji.

Broj 65.712 26 decembra 1940 godine Ministar trgovine i industrije

Beograd Andres s. r.

N a p o m e n a : — Naredba je objavljena u broju 301-CV »Službenih novina« 4d 28 prosinca 1940 godine.

(»Narodne novine« od 8 I 1941 br. 5).

Na temelju člana 23. Uredbe o suzbijanju skupoće i nesavjesne spekulacije od 22. XII. 1939. propisujem

N A R E D B U o osnivanju naročitih povjerenstava, koja će regulirati odnose između producenata

drvnih proizvoda i kirijaša. Član 1.

Kod s reskih načelstava odnosno gradskih poglavarstava, gdje se za to ukaže potreba, osnivaju se naročita povjerenstva za reguliranje odnosa između producenata drvnih proizvoda i kirijaša.

Član 2. Povjerenstvu se stavlja u dužnost, da odredi za svoje područje putem Pravil­

nika pravednu zaradu kirijaša, te da utvrdi jedinične cijene za izvoz šumskih proiz­voda. Pravilnik će podjednako obvezivati šumske proizvodioce i kirijaše. Općine će oglasiti Pravilnik na 'uobičajeni -način.

Član 3. Povjerenstvo sačinjavaju: sreski načelnik (gradski načelnik) ili njegov zamje­

nik kao predsjednik, dva lica koja izaberu kotarski odbori dotičnoga sreza, odnosno u gradovima gradsko zastupstvo, kao zastupnike interesa kirijaša, dva predstavnika Saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda u Zagrebu, odnosno za područje Gorskoga Kotara i Like, Udruženje domaće šumske industrije Gorskoga Kotara i Like u Sušaku i sreski (gradski) šumarski referent kao savjetujući organ.

Član 4. Predsjednik povjerenstva saziva sjednice povjerenstva. Povjerenstvo stvara za­

ključke većinom glasova. U slučaju jednake podjele glasova odlučuje glas predsje­datelja. Ako se koja strana ne odazove pozivu za sjednicu povjerenstva, pa na nju ne pošalje sveje članove, povjerenstvo će, ako su ovi bili uredno pozvani na sjednicu, donijeti zaključke bez obzira na odsutne članove. Povjerestvo može stvarati povolj­ne zaključke, ako su uz predsjedatelja prisutna još barem dva člana s pravom glasa

Član 5. Kod izračunavanja zarade kirijašima ima se povjerenstvo pridržavati slijedećih

podataka: I. da je za uzdržavanje jednog para normalnih konja potrebno dnevno: a) za lagane konje 10 kg. zobi i 15 kg. sijena; b) za srednje konje 16 kg. zobi i 15 kg. sijena; c) za teške konje 20 kg. zobi i 10 kg. sijena.

34

Zakoni, pravilnici, normativna i jesenja

II. da je za održavanje kola, hamova, za potkivanje i liječenje konja i slično potrebno dnevno:

a) na tvrdom kamenitom tlu dinara 10.—; b) na običnom i šumskom tlu dinara 8.—; c) slame za stelju .potrebno dnevno dva do tri kg. III. da je prema današnjim prilikama prosječna nadnica kočijaša 40 Din dnevno,

a dnevna zarada sprege: a) sa teškim konjima sa Din 65 do 70 dnevno; b) sa srednjim konjima sa Din 50 dnevno; i c) sa slabim konjima sa Din 40 do 50 dnevno. Navedene svote može povjerenstvo izmijeniti prema dnevnim cijenama, u koliko

se lokalne cijene razlikuju za više od 10% od gornjih cijena.

Član 6. U srezovima, gdje još ne djeluju kotarski odbori, zastmpat će u povjerenstvu

interese kirijaša dva predstavnika, koje odredi sreski načelnik u sporazumu sa Sre­dišnjim savezom zadruge Gospodarske Sloge.

Clan 7. Tko se ogriješi o propise Pravilnika, kaznit će se u smislu člana 9. Uredbe o

suzbijanju skupoće i nesavjesne spekulacije od 22. XII. 1939., kaznom zatvora do 30 dana i novčanom kaznom do 5.000.— dinara.

Član 8. Ova Naredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim Novinama«.

Broj: 74.057-IX-1940. 16. siječnja 1941. Ban:

Zagreb. Dr. Ivan Šubašić, v. r. (Nar. nov. od 21. I. 1941. br. 16.)

*

Na osnovu člana 1 Uredbe o izmenama postojećih propisa i donošenju novih, Ministarski savet, na p redio g Ministra šuma i rudnika i Ministra vojske i mornarice, propisuje

UREDBU sa zakonskom snagom

O SNABDEVANJU VOJNE SILE I STANOVNIŠTVA ŠUMSKIM PROIZVODIMA

I Opšti deo Član 1

Poslove na pripremi i izvršenju snabdevanja vojne sile i stanovništva šumskim proizvodima po odredbama ove uredbe vršiće u redovnom, pripravnom, mobilnom i ratnom stanju Ministarstvo šuma i rudnika odnosno Banska Vlast banovine Hrvatske za njeno područje suglasno odredbi člana 3 Uredbi o prenosu poslova, šuma,i rudnika sa države na banovinu Hrvatsku, a u smislu odredaba Zakona o zemaljskoj odbrani, Uredbe o državnoj mobilizaciji i Uredbe o rekviziciji.

Član 2 Pod oznakom »ratni potrošači« u ovoj uredbi podrazumevaju se: vojna sila;

industrijska i zanatska preduzeća i rudnici određeni da rade za potrebe zemaljske odbrane; vojna, državna, samoupravna i ostala javna nadleštva i ustanove kao i stanovništvo. f

35

Hrvatsko šumarsko društvo

Clan 3 Dužnost Ministarstva šuma i rudnika kao Ministarstva snabdevanja, Banske

Vlasti banovine Hrvatske (Odjel za šumarstvo) određuje se opštim planom državne mobilizacije. U izvršenju tih dužnosti Ministarstvo šuma i rudnika, odnosno Banska Vlast dužni su da pripreme i organizuju sve što je potrebno, da bi u potpunosti na vreme vršili snabdevanje, čim nastupi potreba za zaštitu i odbranu zemlje.

Clan 4 Ministarstvo šuma i rudnika odnosno Banska Vlast banovine Hrvatske (Odjel

za šumarstvo) i podređena im nadleštva, ustanove i preduzeća vršiće u mobilnom stanju preko svojih organa ove poslove: eksploataciju šuma i preradu proizvoda te eksploatacije; prevoz šumskih proizvoda do prvih željezničkih odnosno parobrodar­skih stanica kao i vršenje utovara i ekspedicije šumskih proizvoda ratnim potroša­čima u sporazumu sa nadležnim vojnim i saobraćajnim vlastima.

Dalji prevoz šumskih proizvoda železnicom i brodom spada u nadležnost voj­nih i saobraćajnih vlasti.

Prijem materijala, njegov istovar i dalje staranje o ovom materijalu dužan je preuzeti onaj kome je namenjen odnosno stavljen na raspolaganje.

Clan 5 Radi izvršenja zadatka iz Uredbe o državnoj mobilizaciji imaju se kod Mini­

starstva šuma i rudnika (Odelemje za vrhovni šumarski nadzor) i Banske Vlasti ba­novine Hrvatske (Odjel za šumarstvo) osnovati kao mobilizaciski organi »otseci za šumske sirovine«.

Clan 6 U smislu člana 12 Zakona o zemaljskoj odbrani imaju se pri Ministarstvu šuma

i rudnika (Odeljenja za vrhovni šumski nadzor) i Banskoj Vlasti banovine Hrvatske (Odjel za šumarstvo) obrazovati »Savetodavni komiteti za snabdevanje šumskim pioizvodima«.

Zadatak Savetodavnog komiteta je da proučava i daje mišljenje po svim pita­njima koja se odnose na pronalaženje, proizvodnju, pribiranje, izvoz, nabavku i sme-štaj potrebnih šumskih proizvoda kao i njihovu podelu ratnim potrošačima.

Savetodavni komitet pri Ministarstvu šuma i rudnika sačinjavaju: Načelnik Ode­ljenja za vrhovni šumarski nadzor; šef otseka za šumske sirovine; po jedan pretsta-vnik Ministarstva vojske i mornarice, finansija, unutrašnjih poslova, saobraćaja, po­šta, telegrafa i telefona, trgovine i industrije, poljoprivrede, socijalne politike i narod­nog zdravlja i građevina; Odeljenja za upravu državnih šuma; Odeljenja za upravu državnih rudarskih preduzeća i Odeljenja za vrhovni rudarski nadzor i po dva pret-stavnika Industriske, Trgovačke i Zanatske komore u Beogradu.

Pretseđnik komiteta je Načelnik Odeljenja za vrhovni šumarski nadzor i njegov zamjenik šef Otseka za šumarske sirovine.

Pretstavnike pojedinih ministarstava određuju resorni Ministri a pretstavnike komora nadležne komore.

Savetodavni komitet pri Odjelu za šumarstvo Banske Vlasti banovine Hrvatske sačinjavaju: Pretstojnilk Odjela za šumarstvo; šef Otseka za šumske sirovine; po je­dan pretstavnik Ministarstva: vojske i mornarice, saobraćaja, pošta, telegrafa i tele­fona; Odjela za unutrašnje poslove, za trgovinu i industriju, za seljačko gospodar­stvo, za socijalnu politiku i narodno zdravlje, za tehničke poslove, za rudarstvo po dva pretstavnika Trgovačke, Industrijske i Obrtničke komore u Zagrebu.

Pretseđnik komiteta je pretstojnik Odjela za šumarstvo a njegov zamenik šef Otseka za šumske sirovine.

36

Zakoni, pravilnici, normativna rješenja

Pretstavnike pojedinih Ministarstava određuju resorni Ministri, predstavnike pojedinih Odjela Banske Vlasti Ban na predlog pretstojnika dotičnog odjela, a pret­stavnike komora nadležne komore.

Clan 7 Poslovi oko snabdevanja vojnih, državnih, samoupravnih i ostalih javnih nad­

leštava i ustanova kao i nadleštava šumskim proizvodima kada nastupi potreba za zaštitu i odbranu zemlje, koncentrišu se:

, a) na celoj državnoj teritoriji sem područja banovine Hrvatske, u Banskim upra­vama i Upravi grada Beograda kod mobilizaciskih otseka i

b) na celoj državnoj teritoriji u sreskim načelstvima kod referenata za mobili-zaciske poslove, u gradskim opštinama kod vojnih odeljenja i kod seoskih opština.

Dužnosti ovih organa su da stalno prikupljaju i sređuju statističke podatke po šumsko-privrednoj grani i da po zahtevima Ministarstva šuma i rudnika odnosno na području banovine Hrvatske po zahtevima i 'upustvima Banske Vlasti banovine Hr­vatske prema članu 13 Zakona o zemaljskoj odbrani i članu 11 Uredbe o državnoj mobilizaciji preduzimajiu sve potrebne pripreme za organizaciju urednog snabdevanja šumskim proizvodima.

U tom cilju 'ustamoviće se a) na celoj državnoj teritoriji sem područja banovine Hrvatske: Pri svakoj Banskoj Upravi i Upravi grada Beograda pored samostalnog mobili­

zacijskog otseka još i »Komitet za snabdevanje šumskim proizvodima«. Komitet za snabdevanje šumskim proizvodima pri Banskoj upravi pod predsed-

ništvom pomoćnika bana obrazuju1: šef Mobilizacijskog otseka, šef Otseka za šumar­stvo, referent za šumske sirovine, direktor Direkcije šuma ako u sedištu banske uprave takova postoji, jedan član gradskog veća odnosno opštinskog odbora iz do­tičnog mesta koga odredi Ban i po jedan industrijalac, izvoznik i trgovac šumskim proizvodima koga odredi Ban na predlog nadležnih komora.

Komitet za snabdevanje šumskim proizvodima kod Uprave grada Beograda pod pretsedništvom pomoćnika upravnika grada Beograda obrazuju šef Mobilizacijskog otseka, dva šumarska stručnjaka koje odredi Ministar šuma i rudnika, dva člana gradskog veća grada Beograda (uključivo Zemuna i Pančeva) i po jedan industrijalac, izvoznik i trgovac šumskim proizvodima koje odredi Upravnik grada Beograda na predlog pretsednika odnosno nadležnih komora.

Pretsednici komiteta za snabdevanje šumskim proizvodima mogu po potrebi pozivati na sednice i druge stručne eksperte.

Komiteti za snabdevanje šumskim proizvodima pri Banskoj upravi i Upravi grada Beograda su centralni organi za snabdevanje na svom području i upravljaju svim odborima za snabdevanje šumskim proizvodima kod srezova, gradskih i seoskih opština.

b) na području banovine Hrvatske: Poslove komiteta za snabdevanje šumskim proizvodima iz prethodne tačke vršiće

Otsek za šumske sirovine. v) na celoj državnoj teritoriji: Pri svakom sreskom načelstvu »Sreski odbor za snabdevanje šumskim proizvo­

dima«. U taj odbor ulaze: sreski načelnik, referent za mobilizacijske poslove, sreski šumski referent odnosno sreski šumar, dva člana opštinskog odbora iz dotičnog mesta i po jedan industrijalac ili izvoznik i trgovac šumskih proizvoda dotičnog mesta ili sreza kojega odredi sreski načelnik.

Pri svakoj gradskoj odnosno seoskoj opstini »Odbor za snabdevanje šumskim rtoizvodima« koji se sastoji: iz dva člana gradskog veća odnosno opštinskog odbora

37

Hrvatsko šumarsko društvo

od kojih stariji kao pretsednik, jednog šumskog organa ukoliko takvog ima u dotičnoj opštini, a kojega predlaže nadleštvo ili ustanova kojoj pripada, po dva mesna indu­strijalca ili izvoznika i trgovca šumskih proizvoda ukoliko ih ima i najzad pretstav-nika potrošača. Pretsednika i sve članove ovog odbora određuje nadležna nadzorna vlast.

Komiteti i odbori po prednjim tačkama ovog člana rade po naređenjima i uput-stvkna vlasti ikod kojih su obrazovani.

Član 8 Sve šume, šumski proizvodi i njihove prerađevine stoje na raspoloženju u mo­

bilnom i ratnom stanju u granicama predviđenim ovom uredbom za podmirivanje potreba zemaljske odbrane:

a) na celoj teritoriji države sem područja banovine Hrvatske Ministarstvu šuma i rudnika;

b) na području Banovine Hrvatske Banskoj Vlasti banovine Hrvatske. U tu svrhu dužni su sopstvenici' sviju šuma, da u mobilnom i ratnom stanju

dozvole nesmetano iskorišćavanje svojih šuma od strane nadležnih vlasti uz naknadu po propisima Uredbe o rekviziciji.

Clan 9 U izuzetnim slučajevima, kada to naročito potrebe zemaljske odbrane zahtevaju

i kada to nadležne vojne vlasti budu tražile, može se u pripravnom, mobilnom i rat­nom stanju vršiti i jače iskorišćavanje šuma sviju vlasnika bez obzira na njihovu površinu.

Clan 10 Svim stovarištima drva, građe, drvenog uglja i drugih šumskih izrađevina po

objavi mobilizacije može raspolagati uz naknadu po propisima Uredbe o rekviziciji vojna sila i njene ustanove i Ministarstvo šuma i rudnika odnosno na području Bano­vine Hrvatske Banska Vlast banovine Hrvatske (Odjel za šumarstvo) preko svojih organa, komiteta i odbora iz člana 7 ove Uredbe.

Vojna sila i njezine ustanove mogu za vreme mobilnog i ratnog stanja na sva­kom mestu i u svako doba radi podmirivanja hitnih potreba uzeti uz naknadu po uredbi o rekviziciji one količine šumskih proizvoda koje trebaju za svoje snabdevanje, time, da o izuzetim količinama obaveste nadležnu opštinsku vlast akö se proizvodi izuzimaju neposredno iz šume.

Clan Ц Sopstvenici sviju nedržavnih odnosno nebanovinskih šuma, izuzev vlasnika

šuma površine do 50 ha, dužni su da u mirno doba obaveštavaju nadležna sreska na-čelstva odnosno gradska poglavarstva o stanju njihovih šuma i privredi u njima svake kalendarske godine, najdalje do kraja meseca januara a o znatnijim promenama stanja u roku od 30 dana po njihovom nastupanju.

Na celoj državnoj teritoriji sem područja banovine Hrvatske za državne šume podatke o stanju šuma i privredi u njima prikuplja Odeljenje za upravu državnih šuma i dostavlja ih svake godine do kraja meseca januara Odeljenju za vrhovni šumarski nadzor. Odeljenje za upravu državnih šuma obaveštava Odeljenje za vrhovni šumarski nadzor i o svim bitnim izmenama stanja državnih šuma i privrede u njima u roku od 30 dana po njihovom nastupanju.

Na području banovine Hrvatske podatke o stanju banovinskih šuma, o privredi i bitnim promenama stanja u njima dostavlja svake godine do kraja meseca januara Otsek za banovinske šume Odjela za šumarstvo Banske Vlasti banovine Hrvatske Otseku za šumske sirovine istoga Odjela.

38

Zakoni, pravilnici, normativna rješenja

Clan 12 Sopstvenici stovarišta drva, grade, drvenog uglja i drugih šumskih izrađevina

kao i sva šumsko-industriska preduzeća i tvornice iz nadležnosti Ministarstva šuma i rudnika kao Ministarstva snabdevanja odnosno Banske Vlasti banovine Hrvatske dužni su u roku od 24 časa po objavi mobilizacije pismeno obavestiti nadležnu opštinsku vlast o količini i vrsti drva, grade, drvenog uglja i drugog materijala koje imaju na svom stovarištu i o mestu gde se stovarište nalazi. Oni ne smeju po objavljenoj mo­bilizaciji ništa prodavati sa svojih stovarišta niti prenositi robu bez odobrenja nad­ležnih opštinskih vlasti.

Clan 13 Svi trgovci, koji se bave prodajom mašina, sprava i alata potrebnih šumskoj

industriji i za eksploataciju šuma, dužni su u roku od 48 časa od trenutka objavljene mobilizacije pismeno obavestiti nadležnu opštinsku vlast o količini i vrsti mašina, sprava i alata kojima raspolažu kao i o mestu, gde se oni nalaze.

Clan 14 U cilju zamene drva ugljeni ili drugom toplotnom snagom, ovlašćuje se Ministar

šuma i rudnika da u siporazumu sa ostalim zainteresovanim ministrima propiše Uredbu o primeni i načinu zamene drva ugljem ili drugom toplotnom snagom. Za područje banovine Hrvatske propisaće ovu Uredbu Ban banovine Hrvatske u sporazumu sa Ministrom vojske i mornarice.

Clan 15 Ministarstvo šuma i rudnika vrši za ćelu državnu teritoriju, sem područja bano­

vine Hrvatske, a uz saradnju Ministarstva vojske i mornarice, Ministarstva unutraš­njih poslova i ostalih zainteresovanih ministarstava, sve poslove oko organizacije radne snage, kao i iskorišćavanje stoke za vuču, prevoznih srestava, mašina, sprava i alata u svrhu snabdevanja šumskim proizvodima.

Na području banovine Hrvatske poslove iz prednjeg stava vrši Banska Vlast banovine Hrvatske (Odjel za šumarstvo) uz saradnju Ministarstva vojske i mornarice i ostalih ministarstava i odjela Banske Vlasti banovine Hrvtske.

Clan 16 Svi sopstvenici šuma, sva nadleštva, ustanove i preduzeća, koja ne mogu izvr­

šiti povereni im zadatak osobljem i sredstvima za mirnodopski rad, dužni su još u redovnom stanju da predvide i organizuju potrebno osoblje i pomoćna sredstva, da bi mogli izvršiti dodeljeni im ratni zadatak, kad nastupi potreba za zaštitu i odbranu zemlje.

šumsko-industriska preduzeća, određena za snabdevanje ratnih potrošača, dužna su da u svakom momentu budu snabdevena svim potrebnim rezervnim delovima, siro-vmama i ostalim materijalom potrebnim za nesmetan rad preduzeća najmanje za vreme od 6 meseci, a naročito onim, koji se nabavlja iz inostranstva.

Clan 17 Svi ratni potrošači iz člana 2 ove Uredbe sem stanovništva dužni su da u svako

vreme budu snabdeveni sa potrebnim zalihama šumskih proizvoda za najmanje 3 me-seca.

Clan 18 Svi ratni potrošači šumskih proizvoda iz člana 2 ove Uredbe, ukoliko se u mo­

bilnom stanju ne mogu samt snabdevati, dužni su, da o svojim potrebama još u mirno doba obaveste ono nadleštvo odnosno ustanovu, koja bude u smislu člana 21 ove Uredbe određena da ih za vreme rata snabdeva.

39

Hrvatsko šumarsko društvo

Član 19 Na celoj državnoj teritoriji! sem područja banovine Hrvatske Ministarstvo šuma

i rudnika izvršuje povereni mu zadatak snabdevanja šumskim proizvodima preko Ode-ljenja za vrhovni šumarski nadzor (otseka za šumske sirovine) a pomoću:

1) Odeljenja za upravu državnih šuma; 2) Otseka za šumarstvo i mobilizaciskih otseka banskih uprava i Uprave grada

Beograda; 3) Direkcija šuma; 4) Direkcija šuma imovnih opština; 5) Sreskih načelstava; 6) Uprava šuma: državnih, državnog dobra Belje, imovnih opština, ekspropri-

sanih šuma u privremenoj državnoj upravi, privatnih i sviju ostalih; 7) Gradskih poglavarstava i opŠtinskih uprava; 8) šumskih manipulacija i režija; 9) Šumsko-industriskih preduzeća i tvornica iz svoje ratne nadležnosti;

10) Komiteta i odbora za snabdevanje šumskim pro;zvodima iz člana 7 ove Uredbe i

11) Ratnih šumskih manipulacija i režija. Na području banovine Hrvatske Banska vlast banovine Hrvatske izvršuje pove­

reni joj zadatak snabdevanja šumskim proizvodima preko Odjela za šumarstvo (Otseka za šumske sirovine) a pomoću:

1) Ravnateljstva banovinskih šuma; 2) Ravnateljstva šuma imovnih opština; 3) Sreskih načelstava; 4) šumskih uprava: banovinskih, imovno-opštinskih, privatnih i svih ostalih te

privremenih državnih uprava ekspropisanih šuma i poverenstava za likvidaciju eks-proprisanih šuma u Delnicama;

5) Gradskih poglavarstava i opštinsfcih uprava; 6) šumskih manipulacija i režija; 7) Šumsko-industrijskih preduzeća i tvornica iz svoje ratne nadležnosti; 8) Odbora za snabdevanje šumskim proizvodima iz člana 7 ove uredbe i 9) Ratnih šumskih manipulacija i režija.

Clan 20 Na celoj državnoj teritoriji sem područja banovine Hrvatske zadatak Ministar­

stva šuma i rudnika kao Ministarstva snabdevanja a na području banovine Hrvatske zadatak Banske Vlasti banovine Hrvatske (Odjela za šumarstvo) deli se na:

a) zadatak u redovnom stanju.; b) zadatak u pripravnom stanju; v) zadatak u mobilnom i ratnom stanju i g) zadatak za vreme demobilizacije do prelaza na mirnodopski život.

Clan 21 Dužnosti i prava organa, nadleštava, ustanova, preduzeća i tvornica .z člana 19

ove Uredbe propisuje za ćelu državnu teritoriju sem područja banovine Hrvatske Mi­nistar šuma i rudnika u sporazumu sa Ministrom vojske i mornarice i Ministrom unu­trašnjih poslova a za područje banovine Hrvatske Ban banovine Hrvatske u spora­zumu 'sa Ministrom vojske i mornarice.

40

Domaća stručna djela iz područja šumarstva

'o u

t. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

10 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18.

19.

20. 21. 22.

23.

24.

25

26.

27. 28. 29. 30-31.

32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. .40. 41. 42. 43. 44. 45.

P i в a c

Agić 0 . Balen J. đr.

n

n

n

П

n

rt Balen-Sagadin Borošić-Sarnavka Čeović Ivo ing. Demić K. C. Fink F .

n

!» n

n Hafnagl-Ves. Mil.

Levaković A. dr.

Mađarevie 8. ing. Marinović M. dr.

n

«

n

Markić M. ing.

Nenadić D. dr.

n Petračić A. dr. Petrović D. đr. Setinski V. dr.

л

Ugrenović A. dr. rt

ш

» rt

Veseli D. n

n

V

rt

Ћ

rt

n Zoričić U. đr.

N a s l o v k n j i g e

Bilinstvo za lug. osoblje 0 proredama Pril. poznav. međit. šuma Naš goli krš Pogl. na šumarstvo Bugarske Šumski rasadnici Josip Kozarac Morozov. Nauka o šumi 1. Zakon o šumama Zbornik šum. zakona i propisa Lovstvo Radne mašine za obradu drveta Kubični sadržaj klada Površina neobrub. dasaka Površina srednjača (centreplanks) Prerač. engl, stopa i palaca Kubature popruga (frizera) Praktično uređivanje šuma

Dendrometrija

Naše šume Privredni značaj lova Šum. privredna geografija

Značaj šuma u privr. i kult. životu naroda

Osnovi nauke o npravi šumama

0 imovnim općinama

Račun vrijednosti šuma

Uređivanje šuma Uzgajanje šuma Šum. i š. privreda u Makedoniji Bujice (litograflrano) Vodno graditeljstvo u gosp.

i šumarstvu I Pola stoljeća šumarstva Zakoni i propisi o šumama i p. Iskorišćavanje šuma II

III IV

Zaštita sama Geodezija Lovstvo i ribarstvo Šumarska botanika Kađenje ćumura Sistematika šum. drvlja Povj. crtice o šum. Bos. i Herc. Sušenje četin. šuma Tumač Zakona o lovu

N a b a v l j a s e k o d

pisca. Vinkovci „ Zemun. Šumarski fakultet

rt

Ђ

rt

Ђ

H. Š. D. Zgb. Vukotinovićeva 2 pisca Zemun. Šumarski fakultet Tiskara Narodnih Novina. Zgb. Ministarstvo šuma i rudnika Tipografija d. d. — Zagreb Drvotržac — Zagreb, Praška 6

Ђ rt

rt

n

rt H. Š. D. Vukotinoviieva 2

n

pisca. Zagreb. Palmotićeva 68 „ Bgd. Novopazarska 48 I

rt

Kr. Srpska Akademija. Beograd

pisca. Bgd. Novopazarska 48 I

„ Zgb. Derenčinova 29 i H. Š. D. Zgb. Vukotinovićeva 2

n

pisca. Šumarski fakultet Zagreb n

H. Š. D. Zgb. Vukotinovićeva 2 Uđruž. stud. šum. Zgb. Vukot. 2 Zavod za vodno graditeljstvo

Zagreb. Vukotinovićeva 2 H. Š. D. Zgb. Vukotinovićeva 2 Tipografija d. đ. Zagreb D. Tomičić Zgb. Tehn. fakultet

n

rt pisca. Sarajevo. Bolnička 15

rt

rt

rt

rt

п

rt

rt Tiskara Nar. Novina — Zagreb

Cijena

Din

15 — 5 0 . -6 0 -

1 0 0 -5 0 -50.— 15 — 60. 50 — 6 0 -8 0 . -60.— 4 5 . -2 0 . -2 0 -

5 . -2 5 . -2 0 . -

1 0 0 . -

1 2 0 -60 —

3 0 0 -

za stud.

— — — — — — — — — — — —

16.— 16.-

4 . -—

članovi 6 0 —

nečlan. 70. —

25 — 220 —

za član. društ.

— — — — — — — — — — — — — — — — —

70.—

— 2 5 . -250 —

(U pet rata)

10 —

140—

1 0 -

1 0 0 . -

1 2 0 -100.—

1 0 -5 5 -7 0 . -

200. 120.— 140 — 140.— 140.— 3 0 -4 0 . -30 — 25 — 15.— 10 — 15 — l O -O ö . -

—

100 — u i ral

članovi 50 — nečL 70.—

— — —

55 —

— —

100 — 100 — 1 0 0 -25.— 35.— 25 — 2 0 -12 —

8 . -12 —

8 — —

1 0 0 -

—

7 0 . -

— — — — —

.

—

— — —

—

— — —

INDUSTRIJA ORUŽJA

BOROVNIK I VRBANIÖ Z A G R E B » J u r i š i ć e v a 9 k o d G l a v n e p o š t e

T e l e f o n 2 4 - 5 - 6 7 Preporuče svoj cij. gg. lovcima svoje prvorazredne paške, pištolje i sav lovački pribor.

PREUZIMAMO sve a paškarski zanat zasijecajaće popravke oražja te izvršujemo sve najsavjesnije. — Izradjujemo lovačke puške po specijalnim narudžbama — Prodajemo naj-solidnju lovačka municija. — Dajemo savjete i informacije u pogledu lovačkog oružja.

Preuzimamo prepariranje raznih životinja

Šumska industrija

Filipa Đeut§cha Sinovi Vrhovčeva ulica 1 ZAGREB Teleton broj 30-47

Parna pi lana u Turopolju. Export najfinije hrastovine. — Na skladišta ima velike količine potpono sähe hrastove

gradje svih dimenzija

Utemeljeno godine 1860. Utemeljeno godine 1860.

aoooeoaoaaooaoooaaoaooooaoooaooaeooooooooaooooooooooooooc ЗООООООООООООђ

K g i&j -ж̂ Ж 1 Ж Uprava gospodarstva i Šumarstva

K N " I J A N A Š I C E , S L A V O N I J A gospodarska i šumarska industrija d. d. Proizvodi i eksportira svekolike

U Zagrebu gospodarske i šumske proizvode innmtr(rnrrrn'nnr»rffnrf*^Mr~w'rr'"-*'*<,w'i-'"w^'>'»^*iM,w^'rtft^