RECIDIVIZAM

U ukupnom broju osuđeničke populacije, recidivizam zauzima veoma visoko mjesto. Prema trenutnim pokazateljima 328 ili 46 % osuđenika su penološki recidivisti-povratnici, a uz sve to i ne mali broj je i multirecidivista, koji su više puta boravili u ovom Zavodu. Nismo pravili analizu broja recidivista po pitanju činjenja krivičnih djela, ali smatramo da taj broj prelazi 60 % , ako ne i više od ukupnog broja osuđenika koji trenutno izdržavaju kaznu zatvora u KPZ ZT Zenica, s tim da treba naglasiti da se broj osuđenika u našem zavodu več duži period kreće oko broja 750. Karakteristično za ove osuđenike je njihova bogata kriminalna karijera, izuzetna kriminalna inficiranost i vrlo često dominantan položaj unutar osuđeničke subkulturne zajednice. Negativan efekat ove kategorije osuđenika je prenos njihovog kriminalnog znanja na druge posebno mlađe osuđenike, što pogoduje kriminalnoj infekciji većeg broja osuđenika. Sam povrat na izdržavanje kazne ove kategorije osuđenika govori nam tri činjenice i to:

1. da u prethodnom periodu boravka ovih osuđenika nije bio dostignut željeni stupanj u samoj tretmanskoj evaluaciji i procesu resocijalizacije u cjelini;

2. da ova kategorija osuđenika potiče iz sredina gdje su poremečeni porodični odnosi, iz deficitarnih porodica, uz dominantne pojave nezaposlenosti, poremečaja u ponašanju i složene strukture ličnosti;

3. da nisu ostvareni planirani rezultati na planu realizacije postpenalnog tretmana usljed neadekvatne pomoći i nadzora šire socijalne sredine, centara za socijalni rad, policije i sl.

Indikativno je napomenuti da za recidiviste Zavodsko okruženje ne prestavlja nikakvu novost, oni se u postojećem socijalnom miljeu veoma dobro snalaze, vrlo dobro i brzo adaptiraju često instruirajući i druge da se za njima povode, stvaraju razne konfliktne i incidentne situacije, štrajkove, pobune te se u tim po njima prirodnim situacijama ,veoma dobro organizuju. Socijalni ambijent i ukupni odnosi, bez čijeg potpunog sagledavanja se ne može cijeniti penološki tretman, karakteriziraju nesređenost, nedorečenost i neuvezanost ključnih institucija sistema. U društvu u kojem nisu ustanovljeni adekvatni mehanizmi prevencije, kada dijagnostiku ne slijedi odgovarajuće terapeutsko djelovanje, te odsustvo postpenalne zaštite i socijalnog nadzora, ne mogu se očekivati ni posebni rezultati u procesu penološkog tretmana , što se automatski reflektuje na ukupnu stopu eventualnog umanjenja recidivizma .

Nadam se da će ova informacija umnogome dati valjan doprinos današnjoj raspravi, a posebno u konkretizaciji zaključaka sa ovog skupa.

1