RAZVOJ MAKROREGIONALNIH SREDITA HRVATSKE

Gimnazija M.A.Reljkovia Vinkovci

RAZVOJ MAKROREGIONALNIH SREDITA HRVATSKEReferat iz geografije

Klara Bonjak, 4.e7.4.2014.

SadrajUvod31.Zagrebaka ili sredinja hrvatska makroregija41.1.Povijesni razvoj Zagreba42.Splitska ili dalmatinska makroregija62.1.Povijesni razvoj Splita63.Rijeka makroregija83.1.Povijesni razvoj Rijeke84.Istonohrvatska ili osjeka makroregija104.1.Povijesni razvoj Osijeka10Zakljuak12Literatura13Prilozi14

UvodGeografske osobine panonskoga, gorskoga i primorskoga prostora Hrvatske istiu njezinu regionalnu raznolikost. Razlike u fiziko-geografskoj strukturi prostora, kao i razlike kulturno-geografskog procesa uvjetovale su regionalnu diferencijaciju i unutar tih velikih geografskih prostora. Jaom urbanizacijom i intenzivnijim razvojem prometa u drugoj polovici XIX. stoljea zapoeo je razvoj i regionalizacija hrvatskih prostora u smislu nodalnih regija. Nodalne regije predstavljaju prostorno-funcionalne cjeline, koje ini grad s okolnim podrujem uz koje je funkcionalno vezan i s kojim postoji stalna interakcija izraena u cirkulaciji ljudi, robe i informacija (grad i njegovo gravitacijsko podruje). Podjelom po funkcionalnom smislu, moemo tako izdvojiti etiri makroregije: zagrebaka makroregija - obuhvaa sredinju Hrvatsku splitska makroregija - obuhvaa juno hrvatsko primorje rijeka makroregija - obuhvaa sjeverno hrvatsko primorje osjeka makroregija - obuhvaa istonu HrvatskuJedino gorska Hrvatska nema vlastito makroregionalno sredite pa se pojedini njezini dijelovi gravitacijski orijentiraju prema Zagrebu, Rijeci ili Splitu.Unutar tih geografskih prostora razvijaju se urbana sredinja naselja koja svojim proizvodnim, uslunim i upravnim funkcijama djeluju na okolicu i oblikuju gravitacijsko podruje povezano prometnicama. Gustoa, kvaliteta i znaenje prometnica osiguravaju takvim sredinjim naseljima i nodalno (vorino) znaenje u prostoru. Pod utjecajem naseljenosti, povijesnog razvoja i teritorijalno-politikog ureenja prostora oblikovana je mrea nodalno-funkcionalnih sredita.Sredita se meusobno razlikuju po stupnju koncentracije stanovnitva i znaenju sredinjih funkcija. U Hrvatskoj su se razvila i funkcioniraju makroregionalna sredita Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. Geografski razmjetaj ova etiri grada, njihova veliina i opremljenost razliitim sredinjim institucijama, osnova su regionalizacije Hrvatske na zagrebaku, osjeku, rijeku i splitsku makroregiju.

1. Zagrebaka ili sredinja hrvatska makroregijaZagrebaka ili sredinja hrvatska makroregija obuhvaa velik i raznovrstan zapadni dio peripanonskoga prostora, od Mure i Drave do Gorskoga kotara, Like i granice s BiH. Prostire se na 35% povrine nacionalnog teritorija i sa oko 45% ukupnog stanovnitva ima najveu gustou naseljenosti (106,5st./km).

Slika 1. Zagrebaka makroregijaine je upanije koje se uglavnom poklapaju s geografskim regijama: Grad Zagreb, Zagrebaka upanija, Krapinsko-zagorska, Sisako-moslavaka, Karlovaka, Varadinska, Koprivniko-krievaka, Bjelovarsko-bilogorska upanija i Meimurska. Kao glavno hrvatsko i regionalno sredite sredinje Hrvatske, po koncentraciji stanovnitva i znaenju sredinjih funkcija, razvio se grad Zagreb.upanijaPovrina (km) 2011.Stanovnitvo 2011.Gustoa naseljenost(st./km)

I. Zagrebaka3.060317.606103,8

II. Krapinskozagorska1.229132.892108,1

III. Sisakomoslavaka4.468172.43938,6

IV. Karlovaka3.626128.89935,5

V. Varadinska1.262175.951139,4

VI. Koprivnikokrievaka1.748115.58466,1

VII. Bjelovarskobilogorska2.640119.76445,4

XX. Meimurska729113.804156,1

Grad Zagreb641790.0171.232,5

Zagrebaka makroregija19.4032.066.956106,5

1.1. Povijesni razvoj ZagrebaZagreb je vodee demografsko, gospodarsko, politiko, kulturno, obrazovno i znanstveno sredite Hrvatske.

Slika 2.ZagrebPremda je iri prostor Zagreba bio naseljen jo od Prapovijesnog doba ( u rimskom razdoblju gradi Andautonija na prostoru sadanjeg sela itarjeva), njegovo pravo formiranje zapoinje u XI. Stoljeu. Zagreb se razvio na dodiru padina gore Medvednice i iroke doline rijeke Save. Godine 1094. ugarski kralj Ladislav osnovao je Zagrebaku biskupiju, to pokazuje da je u to doba prostor ve bio gusto naseljen. Osnutkom biskupije niknuo je biskupski grad koji se sastojao od katedrale i biskupskog dvora. Oni su bili opasani zajednikim bedemom.Grad se na sjever proirio sveenikim kurijama i zgradama drugih stanovnika, obuhvaajui urbani prostor nazvan Kaptolom, koji je takoer bio utvren. Na istoku se prostiralo predgrae naseljeno obrtnicima i trgovcima pridolim iz krajeva gdje se govorilo romanskim jezicima, najvjerojatnije iz Francuske i Belgije, pa se nazivalo Laka, kasnije Vlaka Ves.Na susjednom breuljku, zapadno od Kaptola, razvilo se tipino trgovako-obrtniko naselje Gradec, kada se, progonjen od Tatara, u njemu sklonio ugarski kralj Bela IV. Podijelio mu je Zlatnom bulom iz 1242. godine status slobodnog kraljevskog grada, koji se uskoro prema obvezi morao utvrditi.Migracija stanovnitva, posebno u razdobljima turskih prodora u XV. I XVI. stoljeu, pridonijele su intenzivnijem naseljavanju obaju susjednih gradova, njihovu irenju i stvaranju novih predgraa. U vrijeme poveane osmanlijske prijetnje u XVI. stoljeu grade se renesansne utvrde, a u vrijeme baroka poela je i intenzivna izgradnja zidanih palaa na Gradecu, posebice plemikih palaa, javnih ustanova, crkava i samostana. Kaptol je u to vrijeme takoer doivio irenje i pojaanu izgradnju, posebno niza kanonikih kurija( gradske kue okruene vrtovima namijenjene za stanovanje kanonika). Godine 1669. Isusovci u Zagrebu osnivaju sveuilite s pravom javnosti(obnovljeno kao Kraljevsko sveuilite 1874.).1776. iz Varadina je u Zagreb preseljeno sjedite Hrvatskog kraljevskog vijea (Vlade). Carskim ukazom 1850. ujedinjena su sva naselja i stare jurisdikcije (Gradec, Biskupija i Kaptol) u jedinstveni gradski prostor slobodni kraljevski grad Zagreb. Na taj nain integrira se urbana struktura, a grad se postupno sputa s breuljaka u prisavsku ravnicu. To je razdoblje formiranja takozvanog Donjeg grada. Osobit poticaj tom irenju daje izgradnja eljeznike pruge Sisak-zagreb-zidani Most godine 1862. kojom je hrvatski glavni grad povezan s Beom i srednjom Europom. Nakon izgradnje eljeznike pruge razvijaju se industrija, trgovina, financijske, kulturne i znanstvene institucije koje su poticale demografski razvoj.Nakon potresa 1880. godine zapoela je obnova i intenzivna izgradnja modernog srednjoeuropskog grada. Izmeu dva rata Zagreb se razvija prema istoku i zapadu na ijim rubovima izrasta velika industrijska zona. Poslije Drugog svjetskog rata irenje grada nastavlja se na jugu prema rijeci Savi, a sredinom pedesetih izgradnjom kompleksa Zagrebakog velesajma i niza stambenih naselja , Zagreb prelazi na drugu obalu Save i iri se u dolinu , poglavito prema Sisku.Potkraj dvadesetog stoljea irenje grada usporeno je u korist cijelog prstena satelitskih gradova i naselja koji tvore zagrebaku urbanu regiju(Samobor, Zaprei, Dugo selo, Velika Gorica i dr.).Dananji Zagreb broji neto vie od 790.000 stanovnika, dok sa svojom urbanom regijom koja ukljuuje Veliku Goricu, Samobor i Zaprei, Vrbovec i Jastrebarsko broji oko 1.200.000 stanovnika, to je neto vie od etvrtine ukupnog stanovnitva Hrvatske. Glavno eljezniko vorite te sjecite modernih cesta prema sjeveru, zapadu, jugu i istoku, s velikom i suvremenom privredom, trgovinom, bankarstvom i sjeditima dravnih institucija vlasti i administracije, Sveuilitem i brojnim kulturnim ustanovama, Zagreb je bez sumnje dominantno urbano, kulturno, znanstveno, gospodarsko, politiko i administrativno sredite Hrvatske. Osim to je makroregionalno sredite sjeverozapadne i sredinje Hrvatske, nekim svojim funkcijama on se namee i kao meunarodno sredite. To prije svega proizlazi iz injenice da je Zagreb izgraen na raskriju vanih prometnica koje povezuju Srednju Europu sa Junom Europom i Bliskim istokom.

2. Splitska ili dalmatinska makroregija Splitska ili dalmatinska makroregija se prostire na oko 20% nacionalnog teritorija, a u njoj je 2011. godine ivjela petina ukupnog stanovnitva. Teritorijalno-politiki prostor je organiziran u etiri upanije. U njezinu sastavu nalaze se svi vei istono-jadranski otoci osim kvarnerskih, ui pojas primorja i submediteransko zalee Dalmatinska zagora (Zagora).

Slika 3. Splitska makroregijaupanijaPovrina (km) 2011.Stanovnitvo 2011.Gustoa naseljenosti (st./km)

XIII. Zadarska364617001746,6

XV. ibensko kninska298410937536,6

XVII. Splitsko dalmatinska4540454798100,2

XIX. Dubrovako neretvanska178112256868,8

Splitska makroregija1295185675866,1

Do I.svjetskog rata u splitskoj makroregiji razvila su se dva, veliinom podjednaka gradska sredita: Zadar kao glavni upravno-politiki grad i Split kao najrazvijenije gospodarsko sredite. 2.1. Povijesni razvoj SplitaIstono od Solina, smjeten na zasebnom poluotoku uokolo prostrane uvale, smjestio se Split, najvei grad na hrvatskoj obali Jadrana i iza Zagreba drugi u Hrvatskoj. Premda ima dokaza da je prostor Splita bio naseljen i ranije, grad svoje postojanje ima zahvaljivati dvjema kljunim injenicama.Od 293. do 305. godine znameniti rimski car Dioklecijan, veliki reformator carstva, i sam podrijetlom Ilir, izgradio je palau, koja je i poslije njegove smrti ostala u posjedu rimskih careva. Druga za Split presudna injenica je razaranje oblinje Salone poetkom VII. stoljea, kada se znatni broj preivjelog stanovnitva sklonio, a potom i uselio meu zidine Dioklecijanove palae.Od X. stoljea Split je integriran sa zaleem i postao je crkveno sredite Kraljevine Hrvatske. Do XV. stoljea razvio se u vodee obrtniko, trgovako, kulturno i pomorsko sredite Dalmacije. S porastom znaaja ove urbane cjeline, zapoelo je i irenje Splita izvan zidina , tako da je i njegovo zapadno predgrae moralo biti utvreno zidinama i spojeno s gradom u palai. Upravo u tom novom gradskom prostoru nastao je prostrani trg s graevinama u gotikom stilu u kojima su se smjestile najvanije komunalne ustanove. Gradska predgraa irila su se radijalno oko grada, koji je narastao zbog svoje sve vanije trgovake komunikacije s kontinentom.

Slika 4.SplitNakon Drugog svjetskog rata zbog nagle industrijalizacije dolo je do velikog prirasta stanovnitva, pa se grad ekstenzivno proirio na podruja znatno udaljena od svoje povijesne jezgre, u kojoj je smjetena veina njegovih najpoznatijih spomenika.

Slika 4.SplitPolitika podreenost Veneciji i upravna podreenost Zadru uvjetovali su gospodarsku stagnaciju do XIX. Stoljea. Ubrzani demografski i gospodarski razvoj poeo je izgradnjom prometnica prema zaleu krajem XIX. stoljea i u prvoj polovici XX. stoljea kada je ponovo postao kulturno i gospodarsko sjedite Dalmacije. Brz rast Splita, koji je zapoeo izmeu dvaju svjetskih ratova i dosegnuo najdinaminiji tempo u drugoj polovici XX.st., razvio je njegove makroregijske sredinje funkcije.Daljnja industrijalizacija, koncentracija ostalih gospodarskih, kulturnih, obrazovnih, znanstvenih i upravnih funkcija poticala je tijekom druge polovice XX. stoljea imigraciju stanovnitva s otoka i Zagore i prerastanje Splita u makroregionalno sredite.Split tako postaje sveuilino, kulturno-znanstveno, sportsko sredite, ali i glavno tranzitno mjesto za srednjodalmatinske otoke i vano makroregionalno sredite koje svojim brojnim funkcijama privlai stanovnitvo u okruenju.Brojem stanovnika Split danas broji oko 190 000 stanovnika i drugi je po veliini grad u Hrvatskoj, a njegovo makroregionalno znaenje proizlazi iz injenice da njemu gravitira cijela srednja i juna Dalmacija.

3. Rijeka makroregija

Slika 5. Rijeka makroregijaRijeka makroregija (Istarska, Primorsko-goranska i Liko-senjska upanija), odnosno sjeverno hrvatsko primorje, obuhvaa istarski i kvarnerski (povijesno Hrvatsko primorje) prostor, zatim Gorski kotar, a uz nju se vee i cijela Lika, iako rijeka makroregionalna gravitacija ondje postupno slabi.upanijaPovrina(km) 2011.Stanovnitvo 2011.Gustoa naseljenosti (st./km)

VIII. Primorskogoranska3.588296.19582,5

IX. Likosenjska5.35350.9279,5

XVIII. Istarska2.813208.05574

Rijeka makroregija11.754555.17747,2

Na 11.754km ivjelo je prema popisu iz 2011.godine 555.177stanovnika, neravnomjerno rasporeenih zbog golemih razlika izmeu velike demografske koncentracije u Rijeci i Puli i rijetko naseljenih gorskih krajeva. 3.1. Povijesni razvoj RijekeU sjevernom dijelu Rijekog zaljeva smjestila se Rijeka, sa oko 170.000 stanovnika, trei po veliini grad u Hrvatskoj i najvea hrvatska morska luka. Sam poloaj grada na prostoru gdje Jadransko more najdublje prodire u sjevernoeuropsko kopno odredio je sudbinu njegova razvitka kao dominantne luke sa svim prateim sadrajima, kao to su brodogradnja, preraivaka industrija i trgovina. Premda se kao urbano sredite razvila veoma kasno, Rijeka je vrlo star grad. Najstariji tragovi ovjeje prisutnosti na dananjem podruju Rijeke potjeu jo iz doba paleolitika i neolitika, a ostaci pretpovijesnih gradina (Solin iznad Martinice, Trsatski brijeg i Veli vrh - Gradie iznad Rjeine) iz bronanog i eljeznog doba. Takvo je naselje dominiralo Rijekim zaljevom te osiguravalo luku i u doba ivota Ilira (Liburna). Rimljani pomiu centar ivota blie moru, na desnu stranu utoka Rjeine u Jadran, na mjestu dananjeg Starog grada. O urbanoj razini rimske Tarsatike svjedoe brojni arheoloki nalazi (temelji rimskih bedema, zidova zgrada, ostaci termi, rimskih vrata). Takvim smjetajem na blago poloenoj padini, s uskim obalnim pojasom, izdanim izvorima pitke vode, zaklonjenim zaljevom s prirodnim obiljejem luke, ovaj je grad imao sve predispozicijeda se razvije u vanu luku i trgovaki grad.To je potaklo novodoseljeno slavensko stanovnitvo, Hrvate da zauzmu Tarsaticu i otponu formirati novo naselje. Ta je Rijeka utvreni gradi, zbijen unutar zidina s nekoliko obrambenih kula podijeljen na dva dijela: u gornjem je srednjovjekovni katel i crkva Sv. Vida i donje puko, trgovako i obrtniko naselje meu ijim je iteljima uobiajen naziv Rika ili Rijeka.Zlatno doba rijeke trgovine naglo slabi u drugoj polovici XV. st.este turske provale prekidaju prometne putove, kao i ratovi pretendenata na maarsko prijestolje, te dugotrajni sukobi uskoka s Mleanima. Smirivanje ratnih prilika zapoinje u drugoj polovici XVII. st.Znaajnu prednost rijeka privreda poinje stjecati u XVIII. st. Tada je car Karlo VI. proglasio Rijeku slobodnom lukom, ali uskoro ojaala Maarska kao dio Habsburke Monarhije poinje na Rijeku gledati kao svoj izlaz u svijet.

Slika 6.RijekaNakon velikog potresa 1750., grad se obnavlja i naglo iri, a tadanje vlasti zakljuuju da se izgradnja starog grada, okrenutoga kanalu Rjeine, zaustavi, a da nove gradske etvrti budu okrenute prema moru.

Devetnaesto stoljee donijelo je s industrijalizacijom, boljim pomorskim i kopnenim vezama, a kasnije i sa eljeznicom, daljnji brzi napredak grada. Nakon to je u osamnaestom stoljeu izgraena Karolinska cesta, izgradnja prometnica nastavila se u devetnaestom stoljeu izgradnjom Lujzinske cesta te eljeznike pruge do Budimpete. Sve to utjecalo je industrijalizaciju, demografsku koncentraciju i prostorno irenje grada. Velikim nasipavanjem proirio se i produio prostor luke, a izgradnjom dvaju velikih lukobrana luki je prostor podijeljen na zapadni i istoni bazen. Nakon Ugarsko-hrvatske nagodbe 1867. Rijeka dobiva privremeni status maarske luke, a taj se provizorij zadrava sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije u studenom 1918. U tih pedesetak godina razvitak i izgradnja Rijeke bili su doista impresivni. Maarska je investicijama na rijekom podruju nastojala u svakom pogledu parirati Trsatu, sredinjoj austrijskoj luci. Pomorstvo, brodogradnja, industrija i trgovina su mnogostruko narasli, kao i broj stanovnika.Dolaskom faizma na vlast, grad je podijeljen na dva dijela po toku Rjeine. Sam grad pripao je tako Italiji, a predgrae Suak s pripadajuim lukim postrojenjima Kraljevini SHS. Nakon Drugog svjetskog rata rijeka postaje glavna luka nove Jugoslavije i tranzitna luka za zemlje Srednje Europe. Obnavlja se i iri, posebno na istok prema bazenu Bakarskog zaljeva. Konflikt stambenih, prometnih i industrijskih zona uvjetovao je dislokaciju dijela lukih funkcija u Omialj, Bakar i Bricu. Danas je Rijeka moderan i vitalan grad na sjecitu europskih koridora. Osim svoga dominantnog gospodarskog znaenja, ona je vano kulturno i sveuilino sredite. Zadravi u svom izgledu, a poneto i u mentalitetu, neto od svog ranije izraenog kozmopolitizma, Rijeka predstavlja danas prirodna hrvatska ulazna vrata i vanu poveznicu Mediterana i Srednje Europe.

4. Istonohrvatska ili osjeka makroregija

Slika 7.Osjeka makroregijaIstonohrvatska ili osjeka makroregija sastoji se od dvaju bitno razliitih dijelova: prave panonske ravnice na istoku i srednjoslavonskoga brdsko-dolinsko-prigorskoga dijela na zapadu. To je trea po veliini, sa udjelom od oko 20 % u ukupnoj povrini i trea po stanovnitvu(udio od oko 20%),izmeu etiriju hrvatskih makroregija. Utjecaj osjekoga makrosredita snano dolazi do izraaja samo u istonome dijelu, a u zapadnome dijelu on je mnogo slabiji.Osjeka makroregija sastoji se od osjeke regije, uglavnom u prostoru istonohrvatske ravnice (Osjeko-baranjska upanija; Vukovarsko-srijemska upanija), slavonskobrodske regije (Brodsko-posavska upanija; Poeko-slavonska upanija) te dijela Podravine (Virovitiko-podravska upanija).Kolonizacijom novoga stanovnitva nastala su velika, planski izgraena poljoprivredna naselja i gradovi. Cijeli prostor ove makroregije usmjeren je svom glavnom urbanom sreditu Osijeku. upanijaPovrina (km) 2011.Stanovnitvo 2011.Gustoa naseljenosti (st./km)

X. Virovitikopodravska2.02484.83641,9

XI. Poekoslavonska1.82378.03442,8

XII. Brodskoposavska2.030158.57578,1

XIV. Osjekobaranjska4.155305.03273,4

XVI. Vukovarskosrijemska2.454179.52173,4

Osjeka makroregija12.486805.99864,5

4.1. Povijesni razvoj OsijekaProstorom na kojem se smjestio Osijek protutnjili su potkraj 4. i poetkom 3. stoljea prije Krista Kelti za vrijeme svojih osvajakih pohoda Europom prodirui preko Panonije i Podunavlja do Grke i Male Azije. Tijekom prvog stoljea prije Krista opada vojna mo Kelta. Niu se porazi u ratovima s Rimljanima, ali njihov kulturni utjecaj na ovim prostorima i dalje je trajao. U isto je vrijeme u Osijeku i okolici ivjelo panonsko pleme Andizeta, ije je sredite bila Mursa. Rimljani su, ini se, preuzeli to staro ime i na tom mjestu izgradili manji logor, koji je kasnije prerastao u veliki antiki grad sa statusom kolonije. Krajem prvog stoljea prije Krista Rimljani su osvojili cijelu Panoniju. Na malo povienoj junoj obali Drave, u keltskoj i andizetskoj Mursi, podigli su vojniki logor. To najvee naselje u Donjoj Panoniji nastalo je u dananjem Donjem gradu. Povoljni poloaj je ubrzao poveanje stavnovnika i razvoj grada u prometno i trgovako sredite ire okolice. Most preko Drave povezivao je Mursu s Aquinicumom (dananja Budimpeta) i ostalim gradovima Gornje Panonije, te je zbog toga znaenja Murse rimski car Hadrijan uzdigao Mursu na status grada-kolonije. S rimskim vojnicima u Mursu dolazi rimsko graanstvo i graansko pravo, ali i kranstvo. U to doba Mursa postaje jedno od glavnih vorita trgovine, ali i nadalje znaajno vojno uporite za Rimljane. Gradile su se javne i upravne zgrade, hramovi, forum, amfiteatar, kue s podnim grijanjem i vrtovima bogatih graana te se grad uljepavao statuama. S nestankom Rimskog carstva nestaje i Mursa, ali tragovi Murse ostaju. Zapadno od ruevina Murse, na podruju dananje Tvre, nastalo je u 7. stoljeu slavensko naselje. Slavenski i starohrvatski doseljenici nazvali su svoje naselje imenom Osijek (Osek, Osik). Bila je to osnova za budui rast i razvoj grada.

Slika 8. OsijekU Osijek su navraali brojni trgovci, putnici i namjernici iz udaljenijih krajeva budui da je Osijek sredinom XII. stoljea nadaleko poznato trgovite i mjesto kod kojeg se prelazila Drava. Osim prometnog, trgovakog, obrtnikog, upravnog i vlastelinskog sredita razvio se Osijek i u vrlo znaajno kulturno arite Slavonije. U vrijeme osmanlijskih osvajanja Osijek je poruen, a zatim obnovljen kao orijentalno naselje s vojno-stratekim funkcijama, koje su uvjetovale kulturni i gospodarski procvat grada u XVII.stoljeu. Od 1687. Osijek i istono podruje dananje Hrvatske nalazili su se u okviru Habsburke Monarhije. Zbog stratekog poloaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrenje, koje ini dananju Tvru. Unutar bedema nastao je grad graanskih kua u baroknom stilu. Stanovnitvo se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istono te su tako nastale nove etvrti. Na zapadu, uzvodno uz Dravu Gornji grad te nizvodno od Tvre Donji grad. Povoljan zemljopisni poloaj grada te trgovina i obrtnitvo glavne su znaajke Osijeka XVIII. stoljea. Gospodarsko jaanje pratilo je irenje grada i poveanje stanovnitva, razvoj prosvjete, kulture, sporta i zdravstvene skrbi.Ujedinjenjem razjedinjenih opina Gornji grad, Tvra s Novim gradom i Donji grad, 2. prosinca 1786. postavljeni su temelji za proglaenje Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom, 28. kolovoza 1809. godine. Raspadom Austro-Ugarske Monarhije Osijek se naao u nepovoljnom poloaju zbog novih suenih granica unutar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije. Zbog nepovoljne porezne i carinske politike slabi gospodarska snaga i prometna uloga grada na Dravi, koji od tada zaostaje, ali i uspijeva ipak zadrati poloaj drugog po veliini industrijskog sredita Hrvatske. U tom su razdoblju, od znaajnijih zahvata ostvareni elektrifikacija grada i putanje u promet elektrinog tramvaja 1926. godine. Od poetka Domovinskog rata grad na Dravi ulazi u novo politiko ozraje demokratskog sustava suverene Republike Hrvatske. Teko oteen tijekom agresije s poetka 90-ih godina XX. stoljea, obnavljan dugotrajnim procesom Osijek je sada na putu uspostavljanja nove etape svojega ivota i uloge. Osijek je danas vano industrijsko sredite, istaknuti sveuilini grad, a najavljena izgradnja autoceste od Maarske do Jadrana koridorom preko Drave obeava mu vee prometno znaenje i njegov daljnji razvoj kao glavno makroregionalno sredite istone Slavonije, Baranje i Srijema.

ZakljuakRazvijanje harmonine hijerarhijske mree sredinjih naselja u cilju razvijanja ujednaenijih ivotnih uvjeta cjelokupnog stanovnitva od bitne je vanosti za cijelu Hrvatsku. U planiranju mree i funkcija sredinjih naselja polazi se od vanosti tih naselja za razvoj njihovih gravitacijskih podruja, kao i njihovog utjecaja na procese urbanizacije i migracija, a koji su temeljni dio politike optimalnoga prostornog razmjetaja stanovnitva i sveukupnoga ravnomjernijeg i usklaenijega drutveno-gospodarskog razvoja drave. Daljnji razvoj urbanog sustava Republike Hrvatske temelji se na oekivanom i optimalnom stupnju urbanizacije koja e biti primjerena planiranoj drutvenoj i gospodarskoj razvijenosti. Pitanje razine i dinamike regionalnih razlika je dobilo posebno vano mjesto u politikom okviru Europske Unije. Posebno je vano voditi rauna o smanjivanju razlika u stupnju razvijenosti razliitih regija, zaostalosti perifernih regija ili otoka ukljuujui ruralna podruja.

Literatura Terra 4, Udbenik iz geografije za etvrti razred gimnazije, Hrvoje Grofelnik, Profil, 2011. Geografija Hrvatske, udbenik za IV. Razred gimnazije, Markovi, Vuk, Filipi, Znanje, 2006. http://hr.wikipedia.org/wiki/Zemljopis_Hrvatske Hrvatska povijest-kultura-povijest-umjetnika batina, Antun Travirka, Forum, Zadar, 2008. http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/PGS-i-MDS-Vlada-provodi-novu-centralizaciju-Hrvatske http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/intervjui/10129-proces-globalizacije-ubrzava-i-proces-regionalizacije http://www.dubrovnikpress.hr/index.php/component/k2/item/7756-darinko-kosor-potreban-konsenzus-oko-regionalizacije-hrvatske

PriloziPrilog 1. Karta Hrvatske sa oznaenim makroregionalnim, regionalnim i subregionalnim centrima

12

13

Prilog 2.Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011. godine u makroregionalnim sreditima Hrvatske ( Zagreb, Osijek,Rijeka Split)